“Voz sa šargarepom i spanaćem zadocneo je 12 časova”Kako je srpskohrvatski sve nasamario

Marko Simonović, Universiteit Utrecht

Koliko ima (post)srpskohrvatskih jezika?

● Da li se srpskohrvatski “završio”?● Ako jeste,

○ kako se “završio”?○ čime je zamenjen? kako su definisani novi entiteti i

koliko ih ima?● Ako nije,

○ može li se ikada završiti?○ zašto si se svi pretvaramo da jeste?

Struktura ove prezentacije

● Zagrevanje: malteški vs. arapski● Blag uvod: treba li prevoditi filmove?● Stavovi protiv jedinstva● Stavovi za jedinstvo● Relativizam● Etnoza● Štokavska ekspanzija● Kako je srpskohrvatski sve nasamario

Zagrevanje: Je li malteški deo arapskog?

L-Unjoni hija mibnija fuq il-valuri ta' rispett għad-dinjità tal-bniedem,

ta' libertà, ta' demokrazija, ta' ugwaljanza, ta' l-istat tad-dritt u tar-

rispett għad-drittijiet tal-bniedem, inklużi d-drittijiet ta' persuni li

jagħmlu parti minn minoranzi.

“The Union is founded on the values of respect for human dignity,

freedom, democracy, equality, the rule of law and respect for human

rights, including the rights of persons belonging to minorities.”

Argumenti● Za jedinstvo

○ Struktura: malteška gramatika je vrlo slična (tunižanskoj) arapskoj

○ Istorija: arapski je na svim nivoima osnova malteškog○ Generalizacija: mnogi arapski dijalekti su gramatički još

udaljeniji od klasičnog arapskog ● Protiv jedinstva

○ Razumljivost: 52% romanskog vokabulara + 8% engleskog○ Identitet: Ni Maltežani ni Arapi ne misle da Maltežani govore

arapski ○ Istorija: Malteški je od 1224. odsečen od arapskog, a u

intenzivnom kontaktu s italijanskim

Primer odluke i obrazloženja

“Maltese is unquestionably a dialect of Arabic from the historical point of view. This historicity has produced the rather awkward designation “Maltese Arabic.” Due to its isolation from the rest of the Arab world where we have noted a cultural uniformity (see above), Maltese has developed into a new Semitic language in its own right.” Alan S. Kaye, Phonologies of Asia and Africa: (including the Caucasus)

Primer odluke i obrazloženja“The two major reasons for not regarding Maltese as a dialect of Arabic synchronically are (1) it does not have diglossia, i.e., it does not have C(lassical) A(rabic) as a “high” level of language; and (2) it is written in the Latin script. Both of the aforementioned points taken together would certainly make it unique as a dialect of Arabic. Furthermore, the Maltese do not consider themselves Arabs, nor do they consider their variety of English pronunciation to be part of any so-called Arabic “accent” in the widest possible sense of this term.”

Blag uvod: treba li prevoditi filmove?“Meni uglavnom ne bi trebalo, srpski znam na pasivnoj razini – razumijem ga i čitam. Mlađi, poglavito naraštaji školovani poslije Domovinskoga rata, ne znaju ćirilicu pa ne znaju pročitati ćirilični tekst. Nije takav tekst dosta samo presloviti, jer treba i prevesti, recimo Voz sa šargarepom i spanaćem zadocneo je 12 časova. Ili poznata rečenica: Trešće i smeće da jedu jabuke (Trest će i smjet će jesti jabuke) neće se baš razumjeti, Keva i ćale sede i ćaskaju pre no što pođu na pijacu. Ili Kiseonik je korišćen za hemijske opite na granici je razumljivosti, ali London je glavni grad Engleske razumljivo je svima – ako nije pisano ćirilicom.” Sanda Ham, “Ni milicije nisu od hrvatskog i srpskog napravile jedan jezik” Večernji List

Blag uvod: treba li prevoditi filmove?

“To je jezik za koji nam ne treba prijevod. Praksa se treba svesti na racionalna rješenja. Srpski jest strani jezik, ali strani jezik koji razumijemo. To je stvar zdravog razuma.” Andrea Zlatar Violić, ministrica kuture RH, HRT

Stavovi protiv jedinstva 1“The local members of the MMM Scientific and Organising Committees consider the use of the term “Serbo-Croatian”, or any other alternative expression like “neostokavian”, to be rather an ideologically motivated anachronic declaration than an objective consideration in the research of synchronical linguistic phenomena in Serbian and Croatian languages. The appearance of the term Serbo-Croatian originates from the 19th century classification of Slavic languages despite the fact that Croatian and Serbian languages and literatures existed and developed since late middle-ages as and in separate languages.”

Lokalni članovi Odbora MMM9

Stavovi protiv jedinstva 1“Regardless of this idea of convergence, both languages were officially used and spoken continuously. The term Serbo-Croatian was used as the official name of the state language and imposed linguistic category only from 1921 to 1939, during royal Yugoslav unitary regime and again from 1954 to 1974 during Yugoslav communist regime. Nowadays, Serbian language and Croatian language are separately standardised, used as official languages, and are taught and researched in Serbia and Croatia respectively. Two languages are separately registered in international registers including ISO 639-2/RA codes for languages (srp and hrv).”

Stavovi protiv jedinstva 2“Za uspostavljanje nekoga jezika kao književnoga ili standardnoga nužno je dvoje: i osnovica i ono što se naziva intelektualnom ili kulturno-civilizacijskom nadgradnjom. Hrvatski i srpski kao književni ili standardni jezici dijele dijalekatsku osnovicu, no upravo se po toj nadgradnji u najvećoj mjeri razlikuju zato što im ona nije bila zajednička”Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Danas, “Francuski slavisti ozvaničili BCHS jezik”

Stavovi protiv jedinstva 3

“Valja napomenuti da je podjela slavenskih jezika na sāme jezike gotovo isključivo podjela standardnih jezika. Zato je i opravdano govoriti o hrvatskom, bošnjačkom, crnogorskom i srpskom standardnom jeziku. Gledano genetsko-dijalektološki svi slavenski jezici tvore dijalekatni kontinuum i granice jezika i dijalekata nisu uopće jasne” Mate Kapović, Uvod u indoeuropsku lingvistiku

Stavovi protiv jedinstva 3

“Zato se slavenski jezici u načelu uvijek dijele prema standardnim jezicima – orijentiramo li se čisto genetsko-dijalektološko-strukturalnim kriterijima, nemoguće je smatrati posebnim jezicima ne sàmo hrvatski i srpski, nego i makedonski i bugarski, češki i slovački, ruski, bjeloruski i ukrajinski itd”

Stavovi protiv jedinstva 3

“Dakle, jasno je da je inzistiranje na »srpskohrvatskom« jeziku, još uvijek prošireno među stranim znanstvenicima, isključivo proizvod ignorancije i inertnosti, a ne kakve »znanstvenosti«. Po istom bi se znanstvenom« kriteriju, gledamo li dijalekte, onda moralo govoriti i o makedonsko-bugarskom, češko-slovačkom.*"

Stavovi protiv jedinstva 3"*Jedina je razlika tâ što su spomenuti Makedonci i Slovaci npr. namjerno uzeli za svoje standardne jezike one dijalekte koji su što različitiji od bugarskoga i češkoga standardnoga jezika, što nije slučaj s hrvatskim i srpskim – oba su nastala na osnovi štokavskoga, ali svejedno razlikâ ima dovoljno da se može govoriti o dvama standardnim jezicima. Genetsko-dijalektološki gledano, dakako da je sav štokavski jedan sustav, odnosno jedan jezik, iako postoji dosta starih razlika, katkada naknadno potrtih posljeturskim seobama, između zapadnoštokavskih govora (povezanih nekim zajedničkim izoglosama s čakavskim i kajkavskim govorima) i istočnoštokavskih govora."

Stavovi za jedinstvo 1“Sve su to “jezici” koje je utemeljio Vuk. I svi su oni nikli na srpskoj livadi. Kada su tu livadu podelili sa svojim komadićem mogli su da rade šta su hteli, ali im jezik uvek zapire u grlu: mogu oni promeniti i ime i naciju i veru, ali ne mogu jezik. On ostaje vlasništvo onoga ko ga je utemeljio, to jest Srba. A o “hrvatskom”, “bošnjačkom” i “crnogorskom” jeziku moći će se govoriti tek kad se progovori “austrijskim” ili “američkim” ili sličnim “jezicima”."Dragoljub Petrović, “Jezici sa srpske livade”, Novosti

Stavovi za jedinstvo 2

"Takve tendencije su besmislene - kada bi Srbija sutra uvela francuski jezik u zvaničnu upotrebu i nazvala ga srpskim, niti bi francuski nacionalisti među lingvistima mogli to da nam zabrane, niti bi se naša tvrdnja da je to jezik odvojen od francuskog, sa istorijom, tradicijom i standardom, imalo razlikovala od odgovarajuće tvrdnje kod nacionalno angažovanih hrvatskih lingvista."Boban Arsenijević, “Francuski slavisti ozvaničili BCHS jezik”, Danas

Stavovi za jedinstvo 3“Kada se mjeri količina istovetnosti, uspoređuju se sve jezične razine. Ako postotak potpune identičnosti prelazi 50%, onda je riječ o jednom policentričnom standardnom jeziku (Ammon1995: 6; Bunčić 2008: 91).Budući da mjerenje istovjetnosti kod varijanata srpskohrvatskog jezika daje za rezultat 75% ili više, radi se o jednom policentričnom jeziku. (Bunčić 2008: 93).”Snježana Kordić, Jezik i nacionalizam

Stavovi za jedinstvo 3“Zbog čega se uporno ignoriraju prednosti i pozitivni utjecaji policentričnog jezika, a ističu sitne podjele i razlike, u našem slučaju, epskih razmjera? - Zato što bi osvještavanje stanja pokazalo da profesori na fakultetima godinama lažu, da su lingvistički neobrazovani, da su obični nacionalisti, a ne znanstvenici. A nacionalistički političari izgubili bi jedno sredstvo širenja nacionalizma među ljudima. A armija jezičnih cenzora u obliku lektora postala bi nepotrebna.”Snježana Kordić, “Jezik, nacija i laži”, Novinar.me

Relativizam 1

"Nauka 21. veka poziva na kritički pristup i podrazumeva mogućnost višestrukih interpretacija naučnih činjenica, te su zapravo oba tumačenja podjednako odbranjiva, samo je pitanje polaznih premisi naučnog istraživanja", Jelena Filipović, Francuski slavisti ozvaničili BCHS jezik, Danas

Relativizam 2“Treba da se razlikuje nivo književnog jezika i nivo narodnog jezika, to je trivijalna stvar u lingvistici. Na nivou narodnog jezika postoji srpskohrvatski kao lingvistički dijasistem, dakle, kao sistem dijalekata koji se sastoji od štokavskog, čakavskog i kajkavskog dijalekta. Na tom nivou, kao skup dijalekata postoji srpskohrvatski jezik.”

Duška Klikovac, Povratak srpskohrvatskog u udžbenike, Politika

Relativizam 2

“Na osnovi tog dijasistema, izrasla su tri književna jezika: srpski, hrvatski i bošnjački. Oko postojanja tih jezika nikako ne može da bude dileme zbog toga što je naša država potpisala dokument o nacionalnim manjinama, gde se nabraja koji su jezici nacionalnih manjina u Srbiji. Između ostalih, to su hrvatski i bošnjački, kako ga zovu srpski lingvisti, a ne bosanski. Ne postoji dilema ni oko toga da su srpski, hrvatski i bošnjački nastali na osnovu jednog jezika, zbog toga se i razumeju, njihovim govornicima nije potreban prevodilac.”

Etnoza: dijagnoza“One linguistic consequence of the political and ethnic processes of the 1990s is that the language that used to be officially called ‘Serbo-Croat’ has received several new ethnically and politically based names. Thus, the names ‘Serbian,’ ‘Croatian,’ and ‘Bosnian’ are politically determined and refer to the same language with possible slight variations. The language has two major dialects, Ekavian and Ijekavian. [...] these dialects do not coincide with the ethnically motivated names.”Boban Arsenijević, Serbia and Montenegro: Language Situation, Encyclopedia of Language and Linguistics,

Etnoza: Neetnička usta ne govore“Jedinica lokalne samouprave će obavezno uvesti u ravnopravnu službenu upotrebu jezik i pismo nacionalne manjine ukoliko procenat pripadnika te nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika na njenoj teritoriji dostiže 15% prema rezultatima poslednjeg popisa stanovništva.”

Član 11 Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina

Etnoza: neizgovorivost● *srbijanski jezik● (*Neki) Hrvati su uzeli štokavski za osnovicu.● (*Neki) Hrvati izmišljaju nove reči● *Građani Hrvatske su ukrali jezik građanima

Srbije.

Etnoza - samo etničke grupe su standardnotvorne“Ni ti nacionalni standardi, koji se nameću kao nekakva sudbinska datost samo zato što su uvek postojali na nekom nivou, nisu tako neproblematični. Ti standardi su danas nažalost postali etnički bastioni, pa i formulacija „jedan policentrični jezik” kojim se obično rezimira stajalište Snježane Kordić, krucijalno „maši” činjenicu da ti centri danas ne funkcionišu, tj. ne rade ništa od onoga što bi morali raditi i stoga gube kredibilitet. U tom smislu je pre korisno pitati tko danas uopće ima pravo/legitimitet inzistirati na tome da moramo ostajati u okvirima jednog od srpskohrvatskih standarda, bilo na nivou rečenice, teksta ili života.”Marko Simonović, Вуковар: центар за апсурдизацију мањинских права, Peščanik

Novoštokavska ekspanzija

Najznačajniji rezultat srpskohrvatskog normativnog projekta jeste prelazak na novoštokavsku akcentuaciju (lòpata) i morfologiju (kopa(t )će lopatama), proces koji se i danas nastavlja.U tom smislu srpskohrvatski pre svega treba analizirati kao novoštokavsku ekspanziju.

Novoštokavska ekspanzija - “Kaj mi bu ve Regica rekla”

Novoštokavska ekspanzija - dokumentovana žrtva

“Sofijski list Makedonija je decembra 1932. objavio tekst “Kako vaspitavaju srpski učitelji”, inspirisan tragičnim događajem u Krivoj Palanci koji je nastupio kao posledica besomučnog svođenja celokupne nastave na srpski jezik. Učitelji su navodno zlostavljali decu koja su slabije govorila srpski, pa je tako školski nadzornik januara 1933. na smrt prebio dvanaestogodišnjeg Mirču Stevanovića. Na pitanje nadzornika “Čime se putuje od Palanke do Kumanova?” nesrećni dečak je odgovorio “S kola”, pa je pretučen i već posle dva dana umro.”Vladan Jovanović,“Čija je škola, toga je Maćedonija”, Peščanik

Kako je srpskohrvatski sve nasamarioNovoštokavski projekat se zbog ideologije etničnosti i nemanja zajedničkih institucija s neprijateljima morao strateški presvući u etničke verzije da bi nastavio identičnim, novoštokavskim putem. Drugim rečima, da se devedesetih nastavilo govoriti o srpskohrvatskom, vrlo je moguće da bi došlo do odbijanja govornika da se identifikuju sa standardnim jezikom i nacionalizam bi se ispoljio i kroz emancipaciju dijalekta (bar tamo gde je dijalekat etnički). Ovako se svi bave minornim razlikama, a još uvek je najozbiljnija dinamika u jeziku u tome da svi, od kajkavaca do torlaka, prelaze na novoštokavski standard, znaju ga bolje nego ikada, uče svoju decu samo njemu, te je zapravo još uvek na delu konvergencija, samo onog tipa koji nikoga ne zanima jer nije politički zanimljiva.”

Može li se srpskohrvatski “okončati”

● Svakako, tako što će neka podgrupa govornika početi drugačiji normativni projekat.

● Tačnije, srpskohrvatski se mogao okončati da 4 etnička standarda nisu preuzela identičnu srpskohrvatsku osnovu. Sada, u atmosferi etnocentrične kognitivne disonance, to je onemogućeno.