Zahvalepubdocs.worldbank.org/en/942021604612882818/1...Poljoprivreda, ribarstvo i prerada hrane u hrvatskoj prehrambenoj industriji i biogospodarstvu 2 Ova analitička podloga izrađena

Poljoprivreda, ribarstvo i prerada hrane u hrvatskoj prehrambenoj industriji i biogospodarstvu 2

Zahvale

Ova analitička podloga izrađena je u okviru ugovora o savjetodavnim uslugama “Potpora uspostavi

sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem te izrade Nacionalne razvojne strategije do 2030“.

Središnji tim Svjetske banke predvodili su Donato De Rosa (vodeći ekonomist, voditelj tima), Josip

Funda (viši ekonomist, suvoditelj tima) i Catalin Pauna (bivši voditelj tima), a članovi tima bili su još

Stanka Crvik Orešković (projektna koordinatorica) i Bogdanka Krtinić (programska asistentica). Tim je

radio pod vodstvom Arupa Banerjia (regionalni direktor Svjetske banke za zemlje Europske unije),

Elisabette Capannelli (direktorica ureda Svjetske banke u Republici Hrvatskoj) i Galline Andronove

Vincelette (menadžerice sektora).

Pripremu analitičke podloge „Poljoprivreda, ribarstvo i prerada hrane u hrvatskoj prehrambenoj

industriji i biogospodarstvu“ vodila je Svetlana Edmeades (viša agrarna ekonomistica). Glavni autor

analitičke podloge je Philip Van der Celen (konzultant), uz doprinose od strane Charlotte De Fontaubert

(viša stručnjakinja za ribarstvo), Ane Elise Bucher (viša stručnjakinja za klimatske promjene),

Demetrisa Psaltopoulosa (konzultant), Davida Leeja (konzultant), Erike Ruth Felix (konzultantica),

Hrvoja Horvata (konzultant) i Miroslava Božića (konzultant). Pripremu analitičke podloge vodio je

Julian A. Lampietti kao menadžer sektora Svjetske banke za poljoprivredu za Europu i središnju Aziju

i Andrea Liverani kao voditelj programa.

Tim koji je radio na izradi ove analitičke podloge zahvaljuje sljedećim pojedincima i

organizacijama u Hrvatskoj:

• Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije za cjelokupnu koordinaciju i

vodstvo, posebice pomoćnici ministra Ani Odak i njezinom timu;

• Ministarstvu poljoprivrede, za sastanke i konzultacije temeljem kojih je izdrađen ovaj

dokument, posebice pomoćnicima ministra Krunoslavu Karaliću, Jeleni Đugum, Nikši

Tkalecu i njihovom timu.

Napomena

Ova analitička podloga proizvod je zaposlenika Grupacije Svjetske banke. Nalazi, tumačenja i zaključci

u ovom izvješću ne odražavaju nužno stajališta Grupacije Svjetske banke, njezinog Odbora izvršnih

direktora niti vlada koje zastupaju. Grupacija Svjetske banke ne jamči točnost podataka uključenih u

ovo izvješće, a koji su preuzeti iz više vanjskih izvora. Sadržaj ovog dokumenta ne predstavlja i ne

smatra se ograničenjem ili odricanjem od povlastica i izuzeća Grupacije Svjetske banke, koji su svi

posebno zadržan.


Sadržaj

1 Pregled globalnih trendova i društvenih izazova .................................................................................. 4

2 Pregled kretanja u Hrvatskoj ................................................................................................................ 9

3 Ocjena glavnih izazova i razvojnih potencijala Hrvatske .................................................................. 22

4 Ključne preporuke .............................................................................................................................. 47

4.1 Opće preporuke ........................................................................................................................ 47

4.2 Kratkoročne preporuke politika (1-3 godine) ........................................................................... 48

4.2.1 Implementirati sustave za upravljanje sektorskim programima temeljene na rezultatima

....................................................................................................................................................... 48

4.3 Srednjoročne preporuke (4-7 godina) ...................................................................................... 54

4.4 Dugoročne preporuke (8-10 godina) ........................................................................................ 62

5 Horizontalna pitanja i njihov utjecaj na javne politike ....................................................................... 66

6 Prijedlog plana provedbe .................................................................................................................... 67

7 Prijedlog strateških („Flagship“) projekata ........................................................................................ 73

7.1 Preusmjeravanje poticaja i javnih usluga prema strateškoj transformaciji poljoprivrede i

ruralnog prostora ............................................................................................................................ 73

7.2 Ulaganje u kvalitetu proizvoda za strateške segmente ............................................................. 74

7.3 Promicanje održivih i kružnih biogospodarstava u ruralnim područjima ................................ 76

7.4 Razvoj plavog gospodarstva Hrvatske: Podrška integriranom i održivom gospodarskom

razvoju u zdravom moru ................................................................................................................ 78

Prilozi: Analiza razlika u prinosu .......................................................................................................... 80


Poljoprivreda, ribarstvo i prerada hrane u hrvatskoj prehrambenoj industriji i biogospodarstvu1

1 Pregled globalnih trendova i društvenih izazova

1.1. Pomak u potražnji potrošača i ubrzavanje klimatskih promjena dodatno će oblikovati

poljoprivredno-prehrambeni sektor u Hrvatskoj tijekom nadolazećeg desetljeća. Tijekom

prethodna dva desetljeća, privatizacija poljoprivrednog zemljišta, zadruga i proizvodnih trgovačkih

društava u državnom vlasništvu, kao i integracija inputa, proizvoda, kredita i tržišnih usluga u EU i u

globalno gospodarstvo predstavljali su sile koje su poticale promjene u hrvatskom poljoprivredno-

prehrambenom sektoru koji, za potrebe ovog izvješća, obuhvaća sektore poljoprivrede, ribarstva i

prerade hrane. Navedene sile će imati utjecaj na oblikovanje sektora i tijekom nadolazećeg desetljeća i

bit će dodatno naglašene radi povećavajuće nabave inputa i financijskih rizika uzrokovanih

ubrzavajućim klimatskim promjenama, kao i pomacima u potražnji potrošača na nacionalnim i

inozemnim tržištima visoke vrijednosti. U navedenom kontekstu, ovaj sektor također će morati reagirati

na aktualne i buduće obveze od strane vlada, trgovačkih društava i investitora u smislu Ciljeva održivog

razvoja (COR) i Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. U svibnju 2017., u svrhu provedbe

COR-ova EU je izradila platformu za dionike a isti će biti obuhvaćeni i svim budućim zakonodavnim

aktima.2 Navedene tržišne, okolišne i političke sile u zajedničkom djelovanju vode prema budućnosti

kontinuiranih korjenitih promjena u poljoprivredno-prehrambenom sektoru u Hrvatskoj koje će utjecati

na dionike, ne samo u ovom sektoru, već i šire.

1.2. Potrošači na tržištima visoke vrijednosti u EU i šire, preusmjeravaju vlastite rashode

prema sigurnim, zdravim, održivim i praktičnim proizvodima. Iako cijena i okus ostaju najvažniji

čimbenici u odabiru prehrambenih proizvoda na tržištima visoke vrijednosti u Europskoj uniji (EU),

potrošači s višim raspoloživim dohotkom sve češće u obzir uzimaju i druge čimbenike i svojstva

kvalitate, kao što su sigurnost hrane, očekivane zdravstvene koristi, održivost i porijeklo proizvoda.3 U

EU, ovaj pomak u velikoj je mjeri rezultat povećane osviještenosti i informiranosti potrošača, kao i većih

primanja, što je dovelo do povećanog interesa potrošača za sustave za proizvodnju hrane, postupke

1 Devizni tečajevi u omjeru 7,431 HRK/EUR i 1,138 USD/EUR primijenjeni su u izradi ove Analitičke podloge 2 Odluka Komisije o stvaranju platforme s više dionika za provedbu ciljeva održivog razvoja u EU C (2017.) 2941, konačna

inačica 3 Europska Komisija (2016.) The Competitive Position of the European Food and Drink Industry – Final Report

(Konkurentni položaj europske prehrambene industrije i industrije pića - konačno izvješće), Glavna uprava za unutarnje

tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, str. 38.


obrade, sljedivost u lancu opskrbe i porijeklo proizvoda.4 U međuvremenu, povećavajući udio urbanih

potrošača u EU nastavlja sa zahtjevima za praktičnošću u prehrambenim proizvodima i pićima kako bi

udovoljili vlastitom ubrzanom načinu života. Štoviše, oni zahtijevaju da navedeni proizvodi budu zdravi

i „funkcionalni“.5 Drugim riječima, oni zahtijevaju svježa gotova (praktična) jela koja su prirodna,

minimalno prerađena i koja pružaju njima prilagođene zdravstvene koristi koje nadilaze osnovne

prehrambene potrebe. Općenito, ovi trajni pomaci u potražnji potrošača usmjereni prema proizvodima

više vrijednosti u EU, gdje se troši većina domaće proizvodnje EU-a, imaju sve veći pritisak na

poljoprivredno-prehrambeni sektor s ciljem da se u narednim desetljećima usredotočenost dodatno

prebaci s količine na kvalitetu.

1.3. Nedavne projekcije razvoja EU tržišta dodatno su potvrdile kontinuirane promjene u

potražnji potrošača. Iako se trendovi za pojedinačne usjeve i kategorije proizvoda razlikuju, Europska

komisija predviđa da će se do 2030., u usporedbi s prosjecima od 2016.-2018., (i) EU potrošnja šećera

smanjiti za 5% uslijed inicijativa za bolje zdravlje i sklonosti potrošača; (ii) potražnja žitarica u EU

povećat će se za 4% uslijed malog povećanja u potražnji stočne hrane i rastuće važnosti industrijske

primjene; (iii) EU potrošnja mlijeka nastavit će opadati (od 52 kg po stanovniku u 2018., na 49 kg po

stanovniku do 2030.), dok će EU potrošnja mliječnih proizvoda s dodanom vrijednošću nastaviti rasti

(pri čemu se očekuje da će se potrošnja sira povećati za 1,3 kg po stanovniku); (iv) ukupna potrošnja

mesa blago će se smanjiti u državama EU-15 (oko 1 kg po stanovniku), pri čemu će, osim u slučaju

svinjskog mesa, nastaviti s rastućim trendom u državama EU-13 (za približno 1 kg po stanovniku); i, u

konačnici, (v) EU potrošnja usjeva, kao što su voće i povrće, maslinovo ulje i vino, u velikoj će se mjeri

stabilizirati, a rast izvoza ostat će stabilan.6 Općenito gledajući, očekuje se da će rast u alternativnim

sustavima proizvodnje, kao što su lokalni, organski i ostali certificirani sustavi proizvodnje, biti veći od

onog u konvencionalnim sustavima.7

1.4. Proizvođači i prerađivači u poljoprivredno-prehrambenom sektoru moraju dodatno

proširiti i personalizirati vlastitu ponudu proizvoda kao odgovor na promjene u potražnji

potrošača i postrožene propise. Kako se potražnja potrošača na tržištima visoke vrijednosti u EU

mijenja, ponuda proizvoda u poljoprivredno-prehrambenom sektoru mora postati još raznolikija i

personalizirana kako bi uspješno odgovorila na pojedinačne (individualne) sklonosti potrošača.8 U

tržišnom okruženju pogonjenom potražnjom potrošača, fokusiranje proizvodnje na jednoliku robu postat

će izričito nekonkurentna strategija. Uz to, ponuda proizvoda mora se češće mijenjati i povećati fokus

na niše i ciljane proizvode.9 Iako od ovog prilagođenog trenda najviše koristi imaju veliki proizvođači

hrane i pića s nekoliko lanaca opskrbe, on također otvara prostor manjim proizvođačima koji se bave

proizvodnjom jedne vrste hrane ili pića, kupcima i maloprodajnim trgovcima da uđu na tržište, posebice

4 Europska Komisija (2016.) The Competitive Position of the European Food and Drink Industry – Final Report


tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, str. 39. 5 Ibid., str. 37. 6 Europska Komisija (2018.), Agricultural outlook for markets and income, 2018-2030. (Izgledi za poljoprivredu u pogledu

tržišta i prihoda u razdoblju od 2018.–2030.) Europska Komisija, Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj, Brisel. 7 Ibid. 8 Europska Komisija (2016.) The Competitive Position of the European Food and Drink Industry – Final Report


tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, str. 147. 9 Ibid.


uz korištenje platformi za internet trgovinu (e-trgovina). Neovisno o njihovoj veličini i poslovnom

modelu, za prilagodbu potražnji pojedinačnih potrošača, potrebna je povećana fleksibilnost i integracija,

kao i koordinacija između proizvođača, kupaca i maloprodajnih trgovaca. Potreba za bliskom

koordinacijom aktivnosti istraživanja i razvoja, savjetovanja, proizvodnje, prerade, upravljanja

kvalitetom i marketinga preko čitavog vrijednosnog lanca poljoprivredno-prehrambenog sektora

dodatno je ojačana postepenim uvođenjem strogih javnih normi i propisa kojima se regulira

poljoprivredno-prehrambeni sektor u EU. Kao odgovor na potražnju potrošača/građana, EU je svoje

Opće propise o hrani (2002.) dopunila propisima koji su usredotočeni na higijenu hrane (sustav analize

opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (HACCP))10, na informacije o hrani11 i sljedivost12. EU je također

proširila okolišne propise vezane uz gospodarenje otpadom13, ambalažu14 i obnovljivu energiju15.

1.5. Suvremeni maloprodajni sektor se konsolidirao radi boljeg koordiniranja lanaca

opskrbe, usklađivanja sa strogim pravnim i regulatornim zahtjevima te u svrhe ispunjavanja

raznolike potražnje potrošača. Tijekom prethodnog desetljeća, Hrvatska je proživjela „maloprodajnu

revoluciju“, pri čemu se maloprodaja hrane prebacila iz malih trgovina i samoposluga u supermarkete.

Danas, u sektoru maloprodaje hrane prevladavaju regionalne/nacionalne maloprodajne grupacije koje

bilježe stabilan rast na temelju „greenfield“ investicija (u nove kapacitete), kao i spajanja te preuzimanja

drugih trgovačkih društava. Veliki dio ovog postupka konsolidacije potican je konkurencijom u vidu

diskontnih maloprodajnih trgovaca. Kao dio ovog proširenog sektorskog konsolidiranja, koje bi se

moglo djelomično unazaditi kad visina prihoda u Hrvatskoj dodatno poraste, maloprodajni su trgovci

započeli tražiti mogućnosti za okomite i vodoravne integracije unutar njihovih lanaca opskrbe.

Maloprodajni trgovci također su u svoje lance opskrbe integrirali velikoprodajne kupce, agregatore, ili

velike pojedinačne proizvođače koji su bili u mogućnosti ispuniti njihove konkretne zahtjeve za

količinama i uvjetima isporuka. Uz to, oni su i ulagali u proizvođače koji imaju vlastita postrojenja za

10 Uredba (EZ) 852/2004 propisuje opća pravila o higijeni hrane. 11 Uredba (EZ) 1169/2011 propisuje najmanju veličinu slova i pravila o označivanju hranjive vrijednosti hrane. Ona također

obuhvaća obvezno označivanje zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla na određenim prepakiranim svježim mesnim

proizvodima. 12 Uredba (EZ) br.178/2002 propisuje bitne zahtjeve za sljedivost. Ona propisuje da subjekti u poslovanju s hranom moraju

biti u mogućnosti identificirati od koga i kome je proizvod isporučen („sljedivost jedan korak naprijed, jedan korak unatrag“),

ali da ne moraju identificirati neposredne klijente ako su oni konačni potrošač. Uz to, od njih se zahtijeva da imaju

uspostavljene sustave i postupke kojima omogućuju da navedene informacije budu dostupne nadležnim tijelima na njihov

zahtjev. Iako Uredba subjektima u poslovanju s hranom/pićem ne nalaže uspostavljanje tzv. internog sustava sljedivosti,

nedavno istraživanje koje je provela Europska komisija i koje je bilo usredotočeno na male i srednje poduzetnike pokazalo je

da približno 75% sudionika ima uspostavljen interni sustav sljedivosti. 13 Izmijenjena Okvirna direktiva o otpadu koju je Europska komisija usvojila 2008. i počela primjenjivati od 2010., ima za

cilj povećati razinu sprečavanja nastanka otpada i recikliranja te uvodi redoslijed prioriteta (hijerarhiju otpada) kojim se

određuje najbolji mogući pristup u zakonodavstvu i politikama u području okoliša i zbrinjavanja otpada. Na primjer,

sprječavanje nastanka otpada na višoj je hijerarhijskoj razini od recikliranja, koje je, međutim, važnije od ostalih vrsta

oporabe (npr. energetske oporabe), dok je odlaganje na najnižoj hijerarhijskoj razini. 14 Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu donesena je 1994. u svrhe usklađivanja zakonodavstava raznih država članica

te je na taj način potpomogla funkcioniranje internog tržišta uklanjanjem prepreka pri trgovanju. Uz već navedeni, još jedan

cilj zakonodavstva je spriječiti i smanjiti utjecaj na okoliš uzrokovan ambalažom i ambalažnim otpadom. 15 Direktiva o obnovljivim izvorima energije od travnja 2009. uključivala je cilj da se do 2020. dosegne razina u kojoj će 10%

ukupne potrošnje energije u području prijevoza činiti biogoriva. Dana 30. studenog 2016., Europska komisija objavila je

prijedlog izmijenjene Direktive o obnovljivim izvorima energije te je, 13. studenog 2018., Europski parlament usvojio novi

obvezujući cilj za energiju iz obnovljivih izvora u iznosu od 32% koji je potrebno doseći do 2030. Očekuje se da će

Europsko vijeće izmijenjenu Direktivu o obnovljivim izvorima energije dovršiti do kraja 2019. kao dio šireg zakonodavnog

paketa „Čista energija za sve Europljane“.


preradu i primarnu proizvodnju. Maloprodajni trgovci u povećanoj mjeri upravljaju vlastitim zahtjevima

koji se odnose na porijeklo, kao i odnosima u lancima opskrbe, primjenom privatnih standarda i oznaka,

koje su u 2014. obuhvaćale prosječno 30% tržišta maloprodaje živežnih namirnica u 15 europskih

zemalja.16 Privatni standardi i oznake omogućuju maloprodajnim trgovcima da određuju i provode

stroge standarde sigurnosti hrane i kvalitete koji uobičajeno nadilaze pravne zahtjeve, a dok pri tome

zadržavaju cjenovno osjetljive potrošače. Iako utjecaj privatnih oznaka na poljoprivredno-prehrambenu

industriju ostaje nejasan, posebice kad su u pitanju mikro-, mali i srednji poduzetnici, pritisak za dodatno

poboljšanje i udruživanje lanaca opskrbe općenito se povećava.

1.6. Utjecaji i rizici od klimatskih promjena imat će snažan utjecaj na poljoprivredni sektor.

Opći konsenzus je da će promjene u temperaturi i količini oborina, u spoju s povećavajućim brojem

pojava ekstremnih vremenskih uvjeta, kao što su poplave i suše, imati značajan i globalan učinak na

poljoprivredni sektor. Utjecaji i opasnosti povezani uz klimatske promjene ovise o jačini i brzini

globalnog zatopljenja, geografskoj lokaciji, razini razvoja i ranjivosti, kao i o odabirima i provedbi mjera

vezanih uz prilagođavanje i ublažavanje. Konkretni predviđeni utjecaji i opasnosti klimatskih promjena

za poljoprivredno-prehrambeni sektor uključuju gubitak biološke raznolikosti, niže prinose, propadanje

tla, veće količine nametnika i bolesti te šumske požare, od kojih svi mogu uzrokovati značajne

gospodarske gubitke. U razdoblju od 2000.-2007., ekstremni vremenski uvjeti u Hrvatskoj, kao što su

suše i tuča, rezultirali su u prosječnim gubicima od 176 milijuna eura godišnje, što čini 0,6% nacionalnog

BDP-a, ili 9,3% bruto dodane vrijednosti (BDV) ostvarene u sektoru poljoprivrede, šumarstva i

ribarstva. U budućnosti, modeli za modeliranje usjeva predviđaju da će klimatske promjene imati

negativan učinak na uzgoj kukuruza u Hrvatskoj - što će rezultirati gubicima između 6-16 milijuna eura

u 2050. te između 31-43 milijuna eura u 2100.17 Ostali usjevi također mogu imati gubitke radi

nedostatnog pristupa vodi za navodnjavanje (vidi Poglavlje 3.4) i većih suša, posebice u planinskim

regijama, kao i na Jadranu i njegovom zaleđu tijekom ljetne sezone. Međutim, ovo može imati i svoje

prednosti. Na primjer, povećane temperature, u spoju s pristupom vodi za navodnjavanje, mogu

rezultirati povećanim prinosima ozimih usjeva jer bi se isti mogli uzgajati pod blažim vremenskim

uvjetima. Istovremeno, niži prinosi i gospodarski gubici mogli bi rezultirati globalnim povećanjem

cijena u poljoprivredi i cijena prehrambenih proizvoda, čime bi se stvorile nove prilike na tržištu za

inovativne i poduzetničke proizvođače. U konačnici, poljoprivredni sektor u EU može imati važnu ulogu

u ublažavanju rizika od klimatskih promjena. Navedeno proizlazi iz činjenice da poljoprivredne

aktivnosti u EU-28 čine 10% ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU u 2016.18 Najveći dio emisija

stakleničkih plinova u EU-28 iz poljoprivrede proizlaze iz sljedeća tri izvora: poljoprivrednih tala (čine

približno pola svih poljoprivrednih emisija), crijevne fermentacije (približno trećinu) i gospodarenja

gnojem (približno šestinu).

1.7. Očekuje se da će se u sektoru ribarstva utjecaj klimatskih promjena očitovati na razne

načine. U slučaju ribolova i (u manjoj mjeri) morske akvakulture, utjecaj klimatskih promjena primarno

se očituje u povećanju razine mora, povećanju temperature mora, zakiseljavanju, promjenama u

16 EuroCommerce; Europski okrugli stol o maloprodajnom tržištu (2016.) Retailer Brands: Serving Consumers, SMEs, and

Innovation (Robne marke maloprodajnih trgovaca: u službi potrošača, malih i srednjih poduzetnika i inovacija), str. 2.

Izvješće dostupno na https://www.eurocommerce.eu/media/126705/retailer_brands_report_final.pdf 17 Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) (2008.) Human Development Report Croatia 2008: A Climate for Change

– Climate Change and its impacts on society and economy in Croatia (Izvješće o ljudskom razvoju u Hrvatskoj za 2008.:

okruženje za promjene - klimatske promjene i njihov utjecaj na društvo i gospodarstvo u Hrvatskoj), Zagreb, str. 4. 18 Statistički ured Europskih zajednica (EUROSTAT) (2018.)

https://www.eurocommerce.eu/media/126705/retailer_brands_report_final.pdf


obrascima kretanja morskih struja i ekstremnim vremenskim prilikama. Populacije morske ribe u

Jadranskom moru već pokazuju značajne promjene vezane uz obrasce ponašanja/migracije, pri čemu se

neke mogu objasniti klimatskim promjenama.19 Očekuje se da će klimatske promjene također

promijeniti sezonu rasta i vrijeme uzgoja ribe, kao što je tuna. U kontekstu uzgoja tune, uz ove promjene

postoji opasnost od promjena koje se odnose na status prirodnih populacija.20 U nekim slučajevima,

utjecaj klimatskih promjena može zahtijevati prilagodbu, ali također može povećati potencijal za

akvakulturu.21 Uz migraciju komercijalnih vrsta ribe i smanjenje prirodnih populacija, također raste i

opasnost od povećanja broja invazivnih vrsta.22 Od ključne su važnosti sposobnosti proizvođača i vlasti

da upravljaju rizicima od klimatskih promjena. Sposobnost upravljanja rizicima od ključne je važnosti

za prilagodbu sustava proizvodnje klimatskim promjenama, pri čemu će se manji proizvođači/ribolovci

suočiti s puno većim opasnostima. Način rada u sektoru ribarstva također bi se mogao izmijeniti i

prilagoditi kako bi se dodatno ublažio njegov doprinos klimatskim promjenama.

19 Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) (2008.) Human Development Report Croatia 2008: A Climate for Change

– Climate Change and its impacts on society and economy in Croatia (Izvješće o ljudskom razvoju u Hrvatskoj za 2008.:

okruženje za promjene - klimatske promjene i njihov utjecaj na društvo i gospodarstvo u Hrvatskoj), Zagreb, str. 4. 20 Ibid. 21 Ibid. 22 Ibid.


2 Pregled kretanja u Hrvatskoj

2.1. Hrvatski primarni sektori i sektor prerade hrane općenito su pokazali negativan rast tijekom

proteklih desetljeća. Primarni sektori poljoprivrede i ribarstva predstavljaju važne gospodarske sektore

u Hrvatskoj, posebice u ruralnim i obalnim zajednicama. Bruto dodana vrijednost (BDV) primarnih

sektora (uključujući šumarstvo) predstavljala je 3,9% ukupnog BDV-a Hrvatske u 2017., što je znatno

više u usporedbi s 1,6% BDV-a koje taj sektor predstavlja u državama EU-28. Međutim, tijekom prošlog

desetljeća, primarni poljoprivredni sektor zabilježio je negativan rast po pitanju i bruto outputa i dodane

vrijednosti (vidi Sliku 1. i Sliku 2. u nastavku teksta). Bruto dodana vrijednost padala je u prosjeku za

4,4% svake godine u razdoblju između 2008. i 2017., dok je bruto output u poljoprivredi pao za 3,7% u

tom istom vremenskom razdoblju. Poljoprivredni sektor u ostatku EU općenito je pokazivao pozitivan

rast (korišteni isti pokazatelji) (vidi Sliku 1. i Sliku 2. u nastavku teksta).23 Slično tome, ukupna

ostvarena dodana vrijednost u hrvatskoj industriji proizvodnje hrane, pića i duhana predstavljala je 3,3%

BDP-a u 2015., u usporedbi s državama EU-13 i EU-28, čije su prosječne vrijednosti u tom području

iznosile 2,3%, odnosno 1,8%.24 Međutim, dodana vrijednost ostvarena u hrvatskoj industriji proizvodnje

hrane, pića i duhana padala je u prosjeku za 1,3 posto svake godine u razdoblju između 2011. i 2016.,

dok je u tom istom razdoblju rasla za prosječno 0,4% godišnje u državama EU-28.25

Slika 1: Izlazni elementi (outputi) poljoprivredne industrije u razdoblju od 2008.-2017.

Izvor: Eurostat (2018.)

23Potrebno je napomenuti kako se od 2013. primjenjuje metodološka promjena za statističke podatke Hrvatske koja se odnosi

na dodavanje subvencija u vrijednost proizvodnje. Kao rezultat navedene promjene, nevezani dio javne potpore prihodima

poljoprivrednih gospodarstava bio je preusmjeren, što je rezultiralo smanjenom osnovom za usporedbu proteklih razdoblja.

Slično navedenome, metodološke promjene pojavile su se nekoliko godina ranije i u većini država članica EU, što je u

određenoj mjeri objašnjavalo značajnu razliku u učinku tijekom proteklih pet godina. Isto opažanje primjenjuje se i na

analiziranje produktivnosti mjerene kao BDV po godišnjoj jedinici rada (GJR). 24 Statistički odjel Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAOSTAT) (2018.) 25 Eurostat (2019.)

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

200

8.

200

9.

201

0.

201

1.

201

2.

201

3.

201

4.

201

5.

201

6.

201

7.

mil.

EU

R

Izlazni elementi (outputi) poljoprivredne industrije - osnovne i cijene proizvođača, Hrvatska

-

50,000

100,000

150,000

200,000

250,000

300,000

350,000

400,000

450,000

500,000

200

8.

200

9.

201

0.

201

1.

201

2.

201

3.

201

4.

201

5.

201

6.

20

17

.

mil.

EU

R

Izlazni elementi (outputi) poljoprivredne industrije -osnovne i cijene proizvođača, EU-28


Slika 2: Bruto dodana vrijednost (BDV) poljoprivredne industrije u razdoblju od 2008.-2017.


2.2. Hrvatski pod-sektor ribolova imao je negativan učinak po pitanju vrijednosti

proizvodnje. Procjena udjela ribarstva u hrvatskom bruto domaćem proizvodu (BDP-u) kreće se između

0,2% i 0,7%.26 Međutim, jednom kad se uključe aktivnosti koje im prethode i slijede nakon njih,

procjenjuje se da doprinos nacionalnom BDP-u premašuje 1%.27 Danas, 79% dobivenih proizvoda

proizlazi iz ribolova, dok preostali dio proizlazi iz akvakulture. Tijekom proteklih godina, ukupni ulov

morske ribe u Hrvatskoj u laganom je padu, od približno 80.000 tona u 2014. na (predviđenih) 70.000

tona u 2018. Uz to, vrijednost iskrcaja također je pala od procijenjenih 60 milijuna eura u 2014. na

(predviđenih) 54 milijuna eura u 2018.28Srdele (sardine) i inćuni trenutno predstavljaju više od 80%

ukupnih ulovljenih količina ribe. Ono što je također važno jest da je udio srdela i inćuna korištenih kao

hrana na uzgajalištima tune negativno utjecao na vrijednost iskrcaja jer su cijene po kilogramu hrane za

tunu puno niže od one koja se odnosi na izravnu ljudsku potrošnju.

2.3. S druge strane, hrvatski pod-sektor morske akvakulture proteklih je godina pokazao

trend značajnog rasta. U 2016., ukupna proizvodnja u akvakulturi iznosila je približno 13.300 tona uz

ukupnu vrijednost od približno 109 milijuna eura, što je približno 5% više od ukupne vrijednosti

dosegnute u 2015.29 Morska akvakultura, koja uključuje uzgoj tune, ribe30, pelagičkih riba i školjkaša

prevladava u hrvatskoj akvakulturi, kako u pogledu godišnje proizvodnje, tako i u pogledu ukupne

vrijednosti. U 2016., ukupna proizvodnja morske akvakulture povećala se za 10% u usporedbi s onom

iz 2015. te je iznosila 13.000 tona, uz ukupnu vrijednost od približno 101 milijun eura.31 U 2017., lubin

(40,6%), komarča (34,9%), tuna (atlantska plavoperajna tuna) (15,6%), mediteranska dagnja (6,6%),

26 Europska komisija (2015.): Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF) – Hrvatska, dostupno na

https://ec.europa.eu/fisheries/sites/fisheries/files/docs/body/op-croatia-fact-sheet_en.pdf 27 Ibid. 28 Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske (2018.) 29 Ibid. 30 Uzgoj riba uključuje zatvoreni uzgojni ciklus (uz iznimku tune), pri čemu se prva faza odvija u mrijestilištu, a nakon toga u

plutajućim kavezima u moru. Atlantska plavoperajna tuna predstavlja drukčiju vrstu uzgoja –što i je uobičajena praksa pri

uzgoju jedinki uhvaćenih u divljini (veličine 8-10 kg) koje se onda uzgajaju do tržišne veličine od 30 kg i više, a uzgaja se

uglavnom za prodaju na japansko tržište. 31 Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske (2018.)

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

20

08

.

20

09

.

20

10

.

20

11

.

20

12

.

20

13

.

20

14

.

20

15

.

20

16

.

20

17

.

mil.

EU

R

Bruto dodana vrijednost (BDV) poljoprivredne industrije - osnovne i cijene proizvođača,

Hrvatska

0

20000

40000

60000

80000

100000

120000

140000

160000

180000

200000

200

8.

200

9.

201

0.

201

1.

201

2.

201

3.

201

4.

201

5.

201

6.

201

7.

mil.

EU

R

Bruto dodana vrijednost (BDV) poljoprivredne industrije - osnovne i cijene proizvođača, EU-28

https://ec.europa.eu/fisheries/sites/fisheries/files/docs/body/op-croatia-fact-sheet_en.pdf


hama (1,8%) i europska kamenica (0,4%) predstavljale su ukupnu proizvodnju hrvatske morske

akvakulture. Najveći broj uzgajališta bijele ribe i tune nalazi u zadarskoj regiji. Uzgoj tune ograničen je

nacionalnim kvotama koje određuje Međunarodna komisija za očuvanje atlantskih tuna (ICCAT) i

njegov rast ograničen je sporom stopom obnavljanja njihovih zaliha. S druge strane, uzgoj lubina,

komarče, hame i školjkaša zabilježio je umjeren rast proteklih godina kad je u pitanju obujam

proizvodnje (vidi Tablicu 1. u nastavku teksta).

Tablica 1: Marikulturna proizvodnja, po vrstama (od 2008.-2017.)

VRSTA 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Lubin 2.500 2.800 2.800 2.775 2.453 2.826 3.215 4.075 5.310 5.616

Komarča 2.000 2.200 2.400 1.719 2.173 2.978 3.655 4.488 4.101 4.830

Atlantska plavoper. tuna 3.711 4.200 3.592 3.223 1.907 2.616 2.224 2.603 2.934 2.162

Hama

2 39 24 44 60 67 125 253

Oblić

1 7 0.5

Zubatac

0.037 6 40 4 1

Pagar

40

Pic

0.65

Morska pastrva

4 13

UKUPNO 8.211 9.200 8.794 7.756 6.557 8.474 9.247 11.244 12.471 12.861

VRSTA 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Mediteranska dagnja 3.000 2.000 2.000 3.000* 3.000* 1.950 714 746 699 920

Europska kamenica 50 50 55 150* 150* 50 32 52 64 62

Jakobova kapica 0.016 0.06 0.04

UKUPNO 3.050 2.050 2.055 3.150 3.150 2.000 746 798.016 763.06 982.04

* Hrvatska gospodarska komora

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske

2.4. Pozitivni učinak hrvatskog pod-sektora morske akvakulture nije se nastavio kod ključnih

slatkovodnih akvakulturnih vrsta. Uzgoj slatkovodnih (kontinentalnih) akvakulturnih vrsta smanjio

se za 15% tijekom 2016., i to na 4.034 tone u usporedbi s 4.832 tone iz 2015. (vidi Tablicu 2. u nastavku

teksta).32 U 2017., najvažnije vrste u slatkovodnoj akvakulturi po pitanju obujma proizvodnje bile su

šaran (62,3%), potočna pastrva (12%), bijeli tolstolobik (14,6%) i bijeli amur (5%). Uzgoj šarana i

pastrve doživio je značajan pad tijekom proteklih godina. Uzgoj šarana, koji je uobičajeno uzgajan u

slavonskoj regiji, bio je za 50% niži u 2017. u usporedbi s 2009. Slično tome, u 2015., uzgoj na

uzgajalištima pastrva iznosio je 679 tona, 467 tona u 2016., i 396 tona u 2017., što je značilo pad od 283

tone u usporedbi s 2015.33

Tablica 2: Proizvodnja slatkovodne akvakulture, po vrstama (od 2008.-2017.)

VRSTA 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

32 Ibid 33 Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.


Pastrva 2.752 2.071 2.492 2.489 1000* 351 378 675 467 395

Šaran 3.201 4.088 1.816 2.891 2.484 2.100 2.284 3.401 2.698 2.039

Bijeli amur 206 307 231 158 202 209 288 132 134 169

Bijeli tolstolobik 149 157 73 95 88 127 194 174 135 73

Sivi glavaš 547 599 309 522 296 303 519 295 472 477

Linjak 8 4 1 1 3 1 1 3 1 1

Som 52 67 29 24 36 35 38 48 40 31

Smuđ 10 7 7 8 7 11 14 10 7 9

Štuka 11 14 8 11 12 6 16 9 9 12

Ostale vrste 191 174 82 84 81 92 78 81 71 66

UKUPNO 7.127 7.488 5.048 6.283 4.209 3.235 3.807 4.832 4.034 3.272

* Hrvatska gospodarska komora

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske

2.5. Hrvatski poljoprivredno-prehrambeni sektor karakteriziran je velikim trgovinskim

deficitom, posebice u odnosu s ostalim državama EU. Od pristupanja Hrvatske Europskoj uniji 2013.

godine, trgovinski i marketinški položaj poljoprivredno-prehrambenog sektora razvijao se velikom

brzinom. Hrvatski trgovinski tokovi po pitanju poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u rastućoj mjeri

gravitiraju prema ostalim državama u EU. U 2017., 56% izvezenih poljoprivredno-prehrambenih

proizvoda isporučeno je u države EU (u usporedbi s 42% iz 2008.), a 86% uvezenih poljoprivredno-

prehrambenih proizvoda uvezeno je iz istih (u usporedbi sa 68% iz 2008.).34 Ključni partneri u trgovanju

poljoprivredno-prehrambenim proizvodima unutar EU uključivali su Njemačku, Italiju, Sloveniju,

Mađarsku, Poljsku i Austriju.35 S druge strane, trgovinski tokovi poljoprivredno-prehrambenim

proizvodima s državama izvan EU ostali su uvelike usmjereni prema partnerima iz regije Zapadnog

Balkana.36 Dok su se ukupne vrijednosti izvezenih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda povećale, u

2017., trgovinska bilanca Hrvatske za poljoprivredno-prehrambene proizvode zabilježila je deficit od

975,2 milijuna eura.37 Uz iznimku određenih osnovnih namirnica38 koje su dosegle trgovinski višak od

34 Europska komisija (svibanj 2018.): Statistički informativni članak - Hrvatska, dostupan na

https://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/statistics/factsheets/pdf/hr_en.pdf. 35 Podaci iz baze podataka UN Comtrade (2018.) ukazuju da su u 2017., Slovenija (15,5%), Italija (14,7%), Njemačka

(8,6%), Mađarska (5,7%) i Austrija (4,4%) činile primarna tržišta Hrvatske za izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda

u EU (prema vrijednosti), dok su Njemačka (15,3%), Italija (10,6%),Mađarska (10,4%), Slovenija (8,6%) i Poljska (7,6%)

predstavljale glavne izvore za uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. 36 Podaci iz baze podataka UN Comtrade (2018.) ukazuju da su u 2017., ključna tržišta za izvoz hrvatskih poljoprivredno-

prehrambenih proizvoda izvan EU (prema vrijednosti) uključivala Bosnu i Hercegovinu (14,4%), Srbiju (9,6%), Republiku

Sjevernu Makedoniju (2,5%), Japan (1,6%) i Rusiju (1,4%), pri čemu su ključni izvori za uvoz poljoprivredno-prehrambenih

proizvoda izvan EU uključivali Srbiju (3,6%), Bosnu i Hercegovinu (1,8%), Brazil (1,3%), Republiku Sjevernu Makedoniju

(1,2%) i Kubu (0,8%). 37 Europska komisija (svibanj 2018.): Statistički informativni članak - Hrvatska, dostupan na

https://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/statistics/factsheets/pdf/hr_en.pdf. 38 Podaci iz baze podataka UN Comtrade (2018.) ukazuju da su u 2017. trgovinski višci zabilježeni isključivo za kategorije

„uljano sjemenje i plodovi; razno zrnje, sjemenje i plodovi; industrijsko i ljekovito bilje; slama i stočna hrana“ (109,8

milijuna eura ); „žitarice“ (95,7 milijuna eura); „prerađevine od mesa, riba, rakova, mekušaca ili drugih vodenih

beskralješnjaka“ (95,7 milijuna eura); i „duhan i prerađeni nadomjesci duhana“ (7,7 milijuna eura).

https://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/statistics/factsheets/pdf/hr_en.pdfhttps://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/statistics/factsheets/pdf/hr_en.pdf


6,7 milijuna eura, Hrvatska je u 2017. zabilježila trgovinske deficite u mnogim poljoprivredno-

prehrambenim kategorijama39, a posebice u onima koje se odnose na primarne (neprehrambene)

proizvode (524 milijuna eura), prerađene proizvode (200 milijuna eura) i prehrambene proizvode (188

milijuna eura).40 Trgovinski deficit vezan uz poljoprivredno-prehrambene proizvode bio je posebno

velik u trgovanju s državama EU (1,38 milijardi eura), dok je pozitivna trgovinska bilanca zabilježena

u trgovanju s državama izvan EU (406 milijuna eura).41

2.6. Ukupna pozitivna trgovinska bilanca zabilježena je u sektoru ribarstva. Hrvatski sektor

ribarstva karakteriziran je uvozom velikih količina ribe niže tržišne vrijednosti i izvozom proizvoda

visoke vrijednosti. Prema tome, Hrvatska je 2017. zabilježila trgovinski višak od 46,3 milijuna eura u

području proizvoda iz ribarstva i akvakulture u usporedbi s onime od 54,1 milijuna eura u 2016. Japan

je najvažnije odredište za izvoz hrvatske tune, dok su unutar EU, Italija i Španjolska glavna izvozna

odredišta svježe ribe i usoljenih proizvoda. Iako su proizvodi iz (kontinentalne) slatkovodne akvakulture

uglavnom prodavani na nacionalnom tržištu, približno 25% izvozi se na tržište EU. U međuvremenu,

proizvodi iz hrvatskog uzgoja školjkaša stavljaju se isključivo na nacionalno tržište uslijed

nemogućnosti Hrvatske da ispuni zahtjeve izvoznih tržišta te ograničih količina koji sprječavaju

postizanje gospodarstva razmjera.

2.7. Velike količine javnih sredstava namijenjene su poljoprivredno-prehrambenom sektoru.

Tijekom trenutnog (2014.-2020.) programskog razdoblja, prema Europskom fondu za pomorstvo i

ribarstvo EU-a (EMFF), ukupna financijska omotnica Hrvatske (uključujući EU i nacionalne fondove)

iznosi 348,7 milijuna eura, od kojih je 134 milijuna eura dodijeljeno ribarstvu, 73,6 milijuna eura

akvakulturi, 43,1 milijun eura prikupljanju i kontroli podataka u sklopu Zajedničke ribarstvene politike

(ZRP), 22,2 milijuna eura strategijama lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (SLRVZ), 54 milijuna

eura za stavljanje ribljih proizvoda na tržište i njihovu preradu te 1,3 milijuna eura za zaštitu morskog

okoliša.42 Uz to, ukupna financijska omotnica Hrvatske pod trenutnom EU Zajedničkom

poljoprivrednom politikom (ZPP) iznosi približno 3,4 milijarde eura.43 Za razliku od većine država

članica EU, u kojima izravna plaćanja (I. stup) predstavljaju prosječno 75-80% troškova pod ZPP-om,

57% hrvatskih trenutnih izdataka pod ZPP-om preusmjereno je prema ruralnom razvoju (II. stup), 40%

prema izravnim plaćanjima, a 2,1% prema tržišnim mjerama.44 Kad se nacionalni fondovi (npr. za

sufinanciranje ruralnog razvoja, komplementarna nacionalna izravna plaćanja, državne potpore i opće

usluge) dodaju već navedenim priljevima iz ZPP-a EU-a, ukupna javni izdaci za poljoprivredu u

39 Podaci iz baze podataka UN Comtrade (2018.) ukazuju da su poljoprivredno-prehrambene kategorije koje su u 2017.

zabilježile najveće trgovinske deficite uključivale „meso“ (298,1 milijuna eura); „mliječni proizvodi, jaja, med i jestivi mesni

proizvodi“ (173,9 milijuna eura); „pripremljena životinjska hrana“ (140,9 milijuna eura); „povrće, pojedino korijenje i

gomolji“ (84,6 milijuna eura); „proizvodi od povrća, voća, orašastih plodova ili drugih dijelova biljaka“ (87,2 milijuna eura);

i „proizvodi od žitarica, brašna, škroba ili mlijeka; slastičarski proizvodi“ (74,3 milijuna eura). 40 Europska komisija (svibanj 2018.): Statistički informativni članak - Hrvatska, dostupan na

https://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/statistics/factsheets/pdf/hr_en.pdf. . 41 Ibid. 42 Europska komisija (2015.): Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF) – Hrvatska, dostupno na

https://ec.europa.eu/fisheries/sites/fisheries/files/docs/body/op-croatia-fact-sheet_en.pdf 43 Europska komisija (2014.): Multiannual Financial Framework 2014-2020 and the financing of the CAP (Višegodišnji

financijski okvir za razdoblje 2014.-2020. i financiranje zajedničke poljoprivredne politike (ZPP)), dostupno na

https://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/cap-funding/budget/mff-2014-2020/mff-figures-and-cap_en.pdf 44 Uzmite u obzir da navedeni troškovi predstavljaju obveze za izravna plaćanja i tržišne mjere te gornje vrijednosti potpore

za ruralni razvoj. Europska komisija (svibanj 2018.): Statistički informativni članak - Hrvatska, dostupan na:

https://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/statistics/factsheets/pdf/hr_en.pdf.

https://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/statistics/factsheets/pdf/hr_en.pdfhttps://ec.europa.eu/fisheries/sites/fisheries/files/docs/body/op-croatia-fact-sheet_en.pdfhttps://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/cap-funding/budget/mff-2014-2020/mff-figures-and-cap_en.pdfhttps://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/statistics/factsheets/pdf/hr_en.pdf


Hrvatskoj iznose približno 1,3 posto BDP-a (prosječna vrijednost za razdoblje između 2014.-2017.), što

je gotovo dvostruko više od u odnosu na EU-28.45 Dok su kombinirana sredstva za poljoprivredu u EU

u kontinuiranom padu, od 0,8 posto u 2008. na (predviđenih) 0,36 posto u 2020., ovaj trend još nije

uočen u Hrvatskoj. Uzimajući u obzir da se izravna plaćanja u Hrvatskoj još uvijek postupno uvode kroz

10-godišnje prijelazno razdoblje, udio kombiniranih sredstava u poljoprivredi vjerojatno će ostati na

visokoj razini sve do 2022.

2.8. Hrvatski Program ruralnog razvoja (PRR za razdoblje od 2014.-2020.) trenutno

obuhvaća široki raspon mjera. PRR (za razdoblje od 2014.-2020.) trenutno financira ukupno 18 (od

20) mjera kojima se podržava svih 6 EU prioriteta za ruralni razvoj46 i sva 3 glavna cilja koja se odnose

na inovacije, okoliš te prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje. Po pitanju proračuna,

četiri najveće mjere za ruralni razvoj pod PRR-om za razdoblje od 2014.-2020. su ulaganja u fizičku

imovinu (28,7%), plaćanja za područja s prirodnim ograničenjima ili ostalim posebnim ograničenjima

(13,5%), osnovne usluge i obnova sela (11,2%) i razvoj poljoprivrednoga gospodarstva i poslovanja

(11%).

2.9. Unatoč visokim razinama javnih izdataka, u hrvatskom poljoprivredno-prehrambenom

sektoru još uvijek postoje razlike u kapitalnim investicijama. Intenzitet kapitala u hrvatskom

poljoprivredno-prehrambenom sektoru zadržava se na niskoj razini u usporedbi s ostalim državama

članicama EU. Na primjer, razlike u bruto investicijama u fiksni kapital po poljoprivrednoj jedinici

godišnjeg rada i po hektaru iskorištenog poljoprivrednog zemljišta ostaju velike pri usporedbi Hrvatske

i EU-15, dok razine bruto investicija u kapital u Hrvatskoj opadaju još od 2008. (vidi Sliku 3. u nastavku

teksta).

45 Javna potpora za poljoprivredu uključuje financijske potpore poljoprivrednicima (i ostalim korisnicima poljoprivrednih

politika kao što su trgovačka društva, općine, škole itd.) i općim ili javnim službama u poljoprivredi. Prosječan udio javne

potpore za poljoprivredu u Hrvatskoj iznosi 1,11% BDP-a i odnosi se na financijske potpore poljoprivrednicima. Međutim,

ovaj udio je još veći kad se uključe opće službe (1,34% za isto razdoblje u usporedbi s 0,46% za države EU-28). Prema

analizi podataka EUROSTAT-a o državnim izdacima u poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu, ribolovu i lovu za razdoblje od

2014.-2017., razlika je još i veća jer važnost navedenih izdataka u odnosu na BDP iznosi 0,88% u Hrvatskoj (najviše u EU),

dok je prosječna vrijednost novih država članica EU (EU-12) bila 0,49% i samo 0,22% kod starijih država članica EU (EU-

15). U navedenim bazama podataka, EUROSTAT nije uključio većinu plaćanja pod ZPP-om, što bi objasnilo zašto su

navedene brojke niže u usporedbi s izravnim prijenosima poljoprivrednicima. U svrhe uspoređivanja situacije u Hrvatskoj s

onom u drugim državama članica EU, provedena je još jedna analiza javnih izdataka za poljoprivredu. Ova analiza koristila

se podacima Glavne uprave za proračun vezanima uz plaćanja pod ZPP-om iz Europskog fonda za garancije u poljoprivredi

(EFGP) i iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR). Prema navedenoj analizi, Hrvatska blago zaostaje

za prosječnim vrijednostima država EU-12 (1,04% u usporedbi s 1,14%), dok prosječan udio potrošnje pod ZPP-om u

državama EU-15 za isto razdoblje iznosi 0,30%. Navedenih 7 država ima veći udio od Hrvatske: Bugarska (2,18%),

Rumunjska (1,67%), Litva (1,65%), Grčka (1,58%), Mađarska (1,51%), Latvija (1,19%) i Poljska (1,07%) 46 Države članice EU izrađuju svoje programe za ruralni razvoj na temelju potreba u njihovim teritorijima te pri tome

obuhvaćaju najmanje četiri od sljedećih šest zajedničkih EU prioriteta: (1) prijenos znanja i inovacije u poljoprivredi,

šumarstvu i ruralnim područjima; (2) povećanje održivosti poljoprivrednih gospodarstava te konkurentnosti svih vrsta

poljoprivrednih djelatnosti u svim regijama, promovirajući pri tome i inovacijske poljoprivredne tehnologije, kao i održivo

upravljanje šumama; (3) promicanje organiziranja lanca prehrane, uključujući preradu i trženje poljoprivrednih proizvoda,

dobrobit životinja te upravljanje rizicima u poljoprivredi; (4) obnavljanje, očuvanje i poboljšanje ekosustava vezanih uz

poljoprivredu i šumarstvo; (5) promicanje učinkovitosti resursa i pomaka prema klimatski prilagodljivom gospodarstvu s

niskom razinom ugljika u poljoprivrednom, prehrambenom i šumarskom sektoru; (6) promicanje socijalne uključenosti,

smanjenje siromaštva i gospodarski razvoj u ruralnim područjima.


Slika 3: Bruto investicije u fiksni kapital u poljoprivredi (od 2008.-2015.)

Napomena: Bruto investicije u fiksni kapital obuhvaćaju poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo

Izvor: Izračuni Svjetske banke uz korištenje podataka iz Eurostat-a i FAOSTAT-a

2.10. Dok su tehnološke razine u sektoru prerade prehrambenih proizvoda relativno visoke,

ukupni učinak Hrvatske po pitanju istraživanja, razvoja i inovacija značajno zaostaje za ostalim

državama EU-a. Hrvatska se u Europi trenutno smatra „skromnim inovatorom“.47 Ukupna izdvajanja

za istraživanje i razvoj u Hrvatskoj su niska i predstavljaju 0,81% BDP-a (pri čemu poslovni sektor

predstavlja 0,41%), u usporedbi s 2% u EU i 2,4% u državama OECD-a. Hrvatska također zaostaje za

glavnim regionalnim i globalnim konkurentnima u području istraživanja i razvoja u poljoprivredi. U

2016., Hrvatska je na istraživanje i razvoj u poljoprivredi izdvojila 2 eura po stanovniku u usporedbi s

prosječnom vrijednošću od 6 eura u državama EU-28, 7,6 eura u SAD-u, 15,5 eura u Južnoj Koreji i 50

eura u Norveškoj (vidi Sliku 4. u nastavku teksta).

47 Europska ljestvica uspjeha u inovacijama, 2017.

-

2,000

4,000

6,000

8,000

10,000

12,000

14,000

16,000

18,000

20,000

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.

US

D

Bruto investicije u f iksni kapital po godišnjoj jedinici rada, 2008.-2015.

Hrvatska EU-13 EU-15

-

100

200

300

400

500

600

700

800

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.

US

D

Bruto investicije u f iksni kapital po iskorištenoj poljoprivrednoj površini (Ha), 2008.-2015.



Slika 4: Troškovi istraživanja i razvoja u poljoprivredi po stanovniku (2016.)

Izvor: Izračuni Svjetske banke uz korištenje podataka iz Eurostat-a

2.11. Poljoprivredno-prehrambeni sektor kontinuirano bilježi relativno visok udio u

zaposlenosti u Hrvatskoj. Hrvatski poljoprivredni sektor izvor je velikog udjela zaposlenosti. U 2017.,

procijenjeno je da je 7,5% radnog stanovništva u Hrvatskoj bilo zaposleno u poljoprivrednom sektoru,

u usporedbi sa 6,7% u državama EU-13 i 4,25% u državama EU-28.48 Hrvatski sektor ribarstva

predstavlja značajan izvor prihoda za obalne zajednice tijekom čitave godine, a posebice za one na

otocima. U 2017., ukupno 7.559 hrvatskih plovila upisano je u Registar ribarske flote EU-a. 49. U

razdoblju od 2016.-2017., brojna plovila (koja su vršila ribolov mrežama plivaricama i pridnenim

povlačnim mrežama) su izašla iz flote uz naknadu. Svakom novom povećanju kapaciteta u floti (bez

korištenja javnih potpora) mora prethoditi smanjenje kapaciteta (bez javnih potpora) u najmanje

jednakoj mjeri. Procijenjeno je da je približno 14.000 osoba izravno zaposleno u sektoru (ribari,

zaposlenici u trgovačkim društvima uključenim u ribolov, uzgoj i preradu) te da je 11.000 osoba

neizravno povezano uz njega (npr., sezonski radnici, posebice po pitanju zaposlenika na ribarskim

48 Pokazatelji svjetskog razvoja (2018.) 49 Eurofish (2019.): Overview of the Croatian Fisheries and Aquaculture Sector (Pregled sektora ribarstva i akvakulture u

Hrvatskoj), dostupno na https://www.eurofish.dk/croatia

Norveška Irska Danska Sjeverna Koreja Švicarska Finska Njemačka Španjolska Island SAD Japan UK Cipar EU-28 Nizozemska Latvija Francuska Švedska Portugal Estonija Italija Češka Republika Austrija Slovenija Belgija Mađarska Grčka Litva Bugarska Hrvatska Slovačka Srbija Rumunjska Poljska Malta Luksemburg


plovilima).50 U 2017., ukupni broj uzgajališta za akvakulturnu proizvodnju, uključujući morska (158

uzgajališta) i slatkovodna (46 uzgajališta), iznosio je 204.51 Većina ovih uzgajališta su mikro-poduzeća,

posebice ona u obiteljskom vlasništvu.52 Ukupno gledajući, industrija za proizvodnju hrane i pića u

Hrvatskoj, koju je u 2015. činilo 3.200 poduzeća, predstavljala je 30% ukupnog proizvodnog prometa

po pitanju vrijednosti i zapošljavala je 24% ukupne radne snage u proizvodnom sektoru. Iako su

segmenti dodane vrijednosti u poljoprivredno-prehrambenom sektoru (npr. hrana i piće, proizvodnja) u

razdoblju između 2008. i 2013. činili rastući udio ukupnog plaćenog zaposlenja, ukupan broj osoba u

plaćenom zaposlenju u sektoru pao je sa 62.142 na 55.748.

2.12. Siromaštvo u Hrvatskoj ima snažnu ruralnu dimenziju i ostaje povezano uz

poljoprivredu. Relativno veliki udio hrvatskog stanovništva živi u ruralnim područjima; u 2017., 43%

hrvatskog stanovništva živjelo je u ruralnim područjima u usporedbi s 19,2% u državama EU-28.53

Međutim, ruralna područja u Hrvatskoj karakterizirana su nižim stopama sudjelovanja radne snage na

tržištu rada u usporedbi s ostalim državama u EU. U 2014., stopa sudjelovanja radne snage na tržištu

rada u ruralnim područjima u Hrvatskoj iznosila je 51% u usporedbi s 56,7% u državama EU-28 i 55%

u državama EU-13.54 Uz to, najviše razine siromaštva u Hrvatskoj uglavnom se nalaze u ruralnim

područjima. Recentne karte siromaštva koje je izradila Svjetska banka pokazuju da najveću geografsku

koncentraciju čimbenika koji utječu na udio osoba kojima prijeti siromaštvo možemo pronaći u ruralnim

područjima, kao i u malim gradovima i selima na istoku i jugoistoku države, uglavnom duž granice s

Bosnom i Hercegovinom (BiH) i Srbijom (što su također i područja na koje je najviše utjecao

Domovinski rat vođen tijekom 1990-ih) (vidi Kartu 1. u nastavku teksta).55

50 Europska komisija (2015.): Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF) – Hrvatska, dostupno na

https://ec.europa.eu/fisheries/sites/fisheries/files/docs/body/op-croatia-fact-sheet_en.pdf 51 Eurofish (2019.): Overview of the Croatian Fisheries and Aquaculture Sector (Pregled sektora ribarstva i akvakulture u

Hrvatskoj) dostupno na https://www.eurofish.dk/croatia 52 Ibid. 53 Europska komisija (svibanj 2018.): Statistički informativni članak - Hrvatska, dostupan na:

https://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/statistics/factsheets/pdf/hr_en.pdf 54 FAOSTAT (2018.) 55 Stopa siromaštva po glavi stanovnika za središnje i istočno područje dvostruko je veća od razine u preostala dva područja.

Siromaštvo se kreće od 24,9 do 34,3 posto u središnjoj i istočnoj statističkoj regiji. U sjeverozapadnoj statističkoj regiji,

siromaštvo se kreće od 5,9 (Grad Zagreb) do 23,7 (Varaždinska županija) posto. U jadranskoj regiji raspon je uži te se kreće

od 9,1 za Primorsko-goransku do 16,9 za Splitsko-dalmatinsku županiju. Štoviše, jadranska regija ima najveći broj županija u

kojima je stopa siromaštva manja od 15%.

https://ec.europa.eu/fisheries/sites/fisheries/files/docs/body/op-croatia-fact-sheet_en.pdfhttps://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/statistics/factsheets/pdf/hr_en.pdf


Karta 1: Broj siromašnih stanovnika

Izvor: „Croatia Small-Area Estimation of Consumption-Based Poverty (Poverty Maps)“ (Ocjena siromaštva prema potrošnji za mala područja u Hrvatskoj (karte siromaštva)), Svjetska banka, 2017.

2.13. Područja u kojima poljoprivreda čini usporedno veliki udio korištenja zemljišta često

su usko povezana s visokim stopama siromaštva. U tom smislu, posebno se ističu prihodi, zaposlenost

i uvjeti siromaštva u istočnoj Slavoniji. Dok je BDP po stanovniku u najbogatijoj županiji Hrvatske

(Grad Zagreb) u 2014. iznosio više od 15.000 eura, u pet županija u sklopu slavonske, baranjske i

srijemske regije, BDP po stanovniku iznosio je između 5.000 do 7.000 eura u svakoj od tih županija56.U

tih istih pet županija, stope nezaposlenosti iznosile su između 19% i 29% u usporedbi s nacionalnim

prosjekom od 15%57. Kao rezultat navedenoga, u Slavoniji, Baranji i Srijemu nalazi se gotovo jedna

trećina svog nezaposlenog stanovništva Hrvatske, ali i manje od jedne petine ukupnog stanovništva.

Dok je stopa siromaštva po glavi stanovnika u Hrvatskoj iznosila 16,3% u 2011., u pet slavonskih

županija iznosila je između 24,9% (Osijek) i 33,9% (Brodsko-posavska) [primjenjujući kao prag

siromaštva 60% prosječne potrošnje po kućanstvu] (vidi Kartu 1. gore). Prema podacima iz okvira

Indeksa višestruke deprivacije, kućanstva u Slavoniji, Baranji i Srijemu prikazuju deprivaciju u nekoliko

kategorija (gospodarski razvoj, fizička infrastruktura, socijalne službe, zdravlje i obrazovanje), a sama

situacija dodatno se pogoršala u razdoblju između 2011. i 2015. Važno je napomenuti da siromaštvo u

navedenim regijama vuče korijene ne samo iz nezaposlenosti, već i iz razina prihoda među zaposlenim

stanovništvom (vidi Kartu 2. u nastavku teksta, tih pet županija označeno je debljom crtom).

56 Najnoviji podaci iz Eurostat-a su za 2014. 57 Najnoviji podaci dostupno iz HZZ-a, http://www.hzz.hr/UserDocsImages/CES_Yearbook_2016.pdf

http://www.hzz.hr/UserDocsImages/CES_Yearbook_2016.pdf


Karta 2: Žarišne točke siromaštva prema potrošnji među radno aktivnom stanovništvu

Izvor: „Croatia:. Profiles of the Poor at the County, Municipal and City Levels“ (Hrvatska: profili siromaštva na razini županija, općina i gradova), Svjetska banka, 2017.

2.14. U ruralnim područjima očituju se negativni demografski trendovi. Podaci za razdoblje

između popisa stanovništva (2001.-2011.) pokazuju da je stopa smanjenja broja stanovništva u ruralnim

mjestima gotovo dvostruko veća od one u Hrvatskoj općenito.58 Uz to, stanovništvo ruralnih mjesta u

čak 45% upravnih jedinica (gradovi i općine) također je pogođeno značajnim povećanjima stope

starosti.59 U 2013., 30,3% poljoprivrednih gospodarstava bilo je u vlasništvu osoba starijih od 65 godina,

a samo 4,7% u vlasništvu osoba mlađih od 35 godina, u usporedbi s prosjecima država EU-28 od 31,1%,

odnosno 6%. Jasno je da navedene demografske promjene predstavljaju ograničavajući čimbenik u

razvoju ruralnih područja i pridonose povećanju nejednakosti između ruralnih i urbanih područja.

2.15. Slab rast učinkovitosti hrvatskog poljoprivredno-prehrambenog sektora posljednjih

godina doprinio je nižim emisijama stakleničkih plinova (ESP) i razini intenziteta u poljoprivredi.

U razdoblju između 2005.-2015., Hrvatska je smanjila svoje ukupne ESP za 19% i sada se očekuje da

će ciljnu razinu za 2020. doseći s razlikom od najmanje 20% u usporedbi s 2005. Smanjivši svoje ESP

za najmanje 25% u usporedbi s 1990., Hrvatska je istovremeno i bez muke zadovoljila zajednički cilj

EU-a koji se odnosi na smanjenje ESP-a za 20%. U smislu poljoprivredno-prehrambenog sektora,

ukupne razine ESP-a u poljoprivredi smanjile su se za 9,2% tijekom razdoblja između 2005.-2015., u

usporedbi sa smanjenjem od 15,7% u državama EU-28 i blagim povećanjem od 1% u državama EU-13.

U 2016., crijevne fermentacije (37,1%), umjetna gnojiva (20,7%) i gospodarenje gnojivima (17,8%)

činili su veći dio poljoprivrednih ESP-a u Hrvatskoj. Iako je intenzitet ugljika vezan uz gospodarstvo

Hrvatske približno 20% veći od EU prosjeka, intenzitet ugljika u poljoprivrednoj proizvodnji u

Hrvatskoj značajno je niži od EU prosjeka (vidi Sliku 5. u nastavku teksta).

58Nejašmić, I.; Toskić; A. (2016.) Population Ageing in Rural Settlements in Croatia, Migration and Ethnic Themes

(Starenje stanovništva u ruralnim naseljima u Hrvatskoj, Migracijske i etničke teme),svezak 32, br.2, kolovoz 2016. 59 Ibid.

Hladna točka – 99% sigurnosti



Nije relevantno

Žarišna točka – 90% sigurnosti




Slika 5: Vrijednosti emisija CO2 u poljoprivredi/s dodanom vrijednošću, poljoprivreda, USD,

2010.

Napomena: Podaci ne uključuju Maltu i Cipar.

Izvor: Izračuni Svjetske banke uz korištenje podataka iz FAOSTAT-a

2.16. Hrvatski poljoprivredno-prehrambeni sektor nastavlja se suočavati s brojnim izazovima

očuvanja prirodnih resursa. Hrvatska ima velike količine obradivog zemljišta i mnoštvo izvora pitke

vode u slavonskoj regiji. Uz to, Hrvatska je također poznata po visokoj razini biološke raznolikosti i

obuhvaća 3 (mediteransku, kontinentalnu i alpsku) od 9 prepoznatih biogeografskih regija u EU,

uključujući prostrane nizine na istoku, kao i guste šume koje pokrivaju preko 35% središnjeg teritorija

te više od 1.000 otoka u Jadranskom moru. Hrvatska također ima drugu najveću Natura 2000 ekološku

mrežu u odnosu na površinu država u EU, pri čemu je čak 36,5% hrvatskog kontinentalnog dijela

prekriveno ekološkom mrežom Natura 2000. U 2013., svi ribnjaci šarana uključeni su u mrežu Natura

2000 u svrhu očuvanja specifičnih staništa i važnih ptičjih vrsta. Navedeno je rezultiralo učestalim

sukobljavanjem ciljeva očuvanja i uzgoja riba uslijed materijalnih šteta koje su proizvodnji unutar

ribnjaka šarana uzrokovali divlji ribojedi, posebice ptice.60 Potrebno je hitno izraditi realistične planove

upravljanja koji detaljno objašnjavaju mjere očuvanja ciljanih vrsta i tipova staništa, načine njihovog

provođenja kao i moguće programe praćenja. Uz to, stanje ribljih stokova na pučini Jadranskog mora

još uvijek je relativno nestabilno, posebice u području koje okružuje otok Jabuku (koje je prirodno

60 U 2018. (NN 58/2018.), Vlada Republike Hrvatske donijela je najnoviji „Pravilnik o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele

državne potpore za štete od raznih vrsta ptica i ostalih životinja na šaranskim ribnjacima u 2018. godini“. Predmet državne

potpore je dodjeljivanje nepovratnih financijskih sredstava za štetu i/ili izgubljenu dobit vezanu uz ribnjake šarana. Iznos

potpore ovisi o proizvodnom području, ali i o proizvodnji po jediničnom području. Proizvodnja svih ribljih vrsta i uzgojnih

kategorija uzgoja od 500 kg/ha mora biti postignuta kako bi se dobio minimalni iznos potpore. U svrhe poticanja proizvodnje,

maksimalni iznos od 5.772,55 HRK/ha dodjeljuje se pod uvjetom postizanja proizvodnje od 1.000 i više kg/ha svih vrsta i

uzgojnih kategorija.

0

0.1

0.2

0.3

0.4

0.5

0.6

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.V

rije

dnosti

CO

2 e

mis

ija u

poljo

privre

di/s

dodanom

vrije

dnošću,

poljo

privre

da, U

SD

2010



mrjestilište i rastilište komercijalnih ribljih stokova) te u Zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu

(ZERP).61 Od listopada 2013., iskorištavanje srdela i inćuna u obližnjem ribolovnom području

regulirano je Planom za male pelagične stokove.62

2.17. Također postoji prostor za daljnje poboljšanje učinka upravljanja prirodnim resursima

u poljoprivrednom sektoru. Dok je hrvatska poljoprivreda karakterizirana niskom uporabom pesticida

u usporedbi s ostalim državama u EU, uporaba gnojiva ostaje malo viša (vidi Tablicu 3. u nastavku

teksta) unatoč značajnim smanjenjima uporabe (dušikovih) gnojiva još od 2008. Danas se zdravlje tla u

Hrvatskoj suočava s brojnim prijetnjama; posebice po pitanju bruto bilanci dušika i fosfora koje su se

postepeno smanjivale još od 2010., dok su se u ostalim državama EU stabilizirale. Uz to, u Hrvatskoj se

pojavila pojačana erozija tla vodom (posebice duž jadranske obale) i niži prosječan sadržaj ugljika u

gornjem sloju tla u usporedbi s razinama u državama EU-13 i EU-28. Nadalje, unatoč dostupnosti

velikog broja slatkovodnih izvora, poljoprivredni proizvođači imaju ograničen pristup vodi za

navodnjavanje (vidi Poglavlje 3.4) te, iako količine vode nisu ograničavajući čimbenik, ovo predstavlja

razlog za brigu u ranjivim područjima Hrvatske koja predstavljaju 9% ukupnog teritorija. Jedan od

najkritičnijih parametara kvalitete vode u osjetljivim područjima je hranjivi sadržaj dušika i fosfora. U

razdoblju između 2012.-2015., čak 30% slatkovodnih izvora u ranjivim područjima Hrvatske

kategorizirano je kao eutrofično, a 64% kao hipertrofično. U razdoblju između 2009.-2012., broj potoka

i rijeka u ranjivim područjima s nezadovoljavajućim uvjetima porastao je gotovo za 70% po pitanju

dušika i 20% po pitanju fosfora. Gotovo sav (97%) dušik ispušten u hrvatski vodeni okoliš potječe iz

poljoprivrede. Ako se na navedeno ne obrati pozornost, pad kvalitete vode u ranjivim područjima mogao

bi također predstavljati rastuću prijetnju kvaliteti vode u neranjivim područjima Hrvatske.

Tablica 3.: Hrvatska ima slab učinak kad su u pitanju ključni pokretači čimbenika

poljoprivredne proizvodnje

Varijabla EU28 Hrvatska

Panel A: Prosječna vrijednost od 2011. do 2015.

Potrošnja gnojiva (kg po hektaru obradivog tla) 165,56 169 **

Izdvajanje za istraživanje i razvoj izraženo kao % BDP-a 2,00 0,79

Neto vrijednost dugotrajne imovine po radniku (konstantna, 2010., USD) 111.733 33.051

Panel B* Učinak produktivnosti rada u poljoprivredi ako bi država smanjila zaostatak za četvrtinu vrijednosti u sljedećim kategorijama:

Potrošnja gnojiva (kg po hektaru obradivog tla -

Izdvajanje za istraživanje i razvoj izraženo kao % BDP-a 11,9%

Neto vrijednost dugotrajne imovine po radniku (konstantna, 2010., USD) 25,1%

* Procijenjene vrijednosti dobivene su korištenjem koeficijenata iz stupca 2 i vrijednosti iz Panela A, koje su korištene za izračun relativne promjene (%) potrebne svakoj kovarijanci da nadoknadi četvrtinu zaostatka u usporedbi s razinama u državama EU-28.

** Prosječna vrijednost od 2012. do 2016.

Izvor: Izračuni Svjetske banke uz korištenje podataka pokazatelja svjetskog razvoja.

61 Europska agencija za okoliš (2015.), Izvješće o stanju okoliša za 2015. 62 Sva plovila koja aktivno love inćune i srdele u tzv. GSA17 ribolovnom području podliježu odredbama Plana za male

pelagične stokove. Po pitanju upravljanja ribolovnim naporom, aktivnost plovila koja aktivno love male pelagične ribe

ograničena je na 20 dana mjesečno, uz ukupan maksimum od 180 dana po godini te uz dodatna 144 dana za polovila koja

aktivno love inćune.


3 Ocjena glavnih izazova i razvojnih potencijala Hrvatske

Glavni izazovi:

Niska produktivnost

3.1. Hrvatski poljoprivredno-prehrambeni sektor mora nadići velike zaostatke u produktivnosti

rada. Tijekom razdoblja između 2008.-2017., produktivnost rada u hrvatskom poljoprivrednom sektoru

padala je u prosjeku 1,9% godišnje kad je u pitanju mjerenje na temelju bruto poljoprivrednog outputa

(BPO) po jedinici godišnjeg rada (JGR), odnosno u prosjeku od 2,6% godišnje kad je u pitanju mjerenje

na temelju bruto dodane vrijednosti (BDV) po jedinici godišnjeg rada (JGR) (vidi Sliku 6. u nastavku

teksta). Međutim, produktivnost rada postupno se povećavala kad se mjerila usporedno s istim

pokazateljima uspješnosti u državama EU-15 (u prosjeku 2,8% godišnje za BPO/JGR i 3,6% za

BDV/JGR) i u državama EU-13 (u prosjeku 4,8% godišnje za BPO/JGR i 6,0% za BDV/JGR). Danas,

razine produktivnosti rada u Hrvatskoj dosežu manje od 20% razina dostignutih u državama EU-15.

Slika 6: Trendovi produktivnosti rada


-

10,000

20,000

30,000

40,000

50,000

60,000

70,000

80,000

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

EU

R

Bruto poljoprivredna proizvodnja po jedinici godišnjeg rada (osnovne cijene), 2008.-2017.




3.2. Slično tome, produktivnost zemljišta u Hrvatskoj značajno zaostaje za ostatkom EU.

Danas, prosječni prinosi glavnih proizvoda iz biljne i stočne proizvodnje u Hrvatskoj nisu na razini onih

u državama EU-15 i ova razlika u prinosima nije se značajnije mijenjala tijekom proteklog desetljeća

(vidi analizu razlike u prinosima koja se nalazi u Prilogu). Primjetne iznimke čine povrće (npr.,

krastavci, rajčice), kukuruz i pšenica, koji smanjuju zaostatak u prinosima za državama EU-15 (prinosi

povrća sad premašuju prosjek EU-15). Međutim, tijekom razdoblja između 2008.-2017., produktivnost

zemljišta u Hrvatskoj u prosjeku se smanjivala za 5,2% godišnje kad se mjeri na temelju bruto

poljoprivrednog outputa, odnosno za 3,2% po godini kad se mjeri na temelju bruto dodane vrijednosti

po korištenoj poljoprivrednoj površini (KPP) (vidi Sliku 7. u nastavku teksta). Međutim, produktivnost

zemljišta blago se poboljšala kad se mjerila usporedno s istim pokazateljima uspješnosti u državama

EU-15 (u prosjeku 1,9% godišnje za BPO/KPP i 2,8% za BDV/KPP) i u državama EU-13 (u prosjeku

1,3% godišnje za BPO/KPP i 2,4% za BDV/KPP). Danas, razine produktivnosti zemljišta u Hrvatskoj

ostaju na višoj razini u usporedbi s onima u državama EU-13, ali zaostatak produktivnosti zemljišta

država EU-13 za Hrvatskom brzo se smanjuje tijekom posljednjeg desetljeća. U međuvremenu,

zaostatak produktivnosti zemljišta u Hrvatskoj za državama EU-15 povećao se za gotovo 50%.

Slika 7: Trendovi produktivnosti tla


-

5,000

10,000

15,000

20,000

25,000

30,000

35,000

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

EU

R

Bruto dodana vrijednost po jedinici godišnjeg rada (osnovne cijene), 2008.-2017.


0

500

1000

1500

2000

2500

3000

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.

EU

R

Bruto poljoprivredna proizvodnja po korištenoj poljoprivrednoj površini (Ha), 2008.-2015.

Hrvatska EU-15 EU13



3.3. Niska produktivnost rada i zemljišta u Hrvatskoj uglavnom je uzrokovana niskim

kapitalnim investicijama i izdvajanjima za istraživanje i razvoj. Regresijska analiza koju je provela

Svjetska banka pokazuje da postoji pozitivan i statistički značajan odnos između produktivnosti

poljoprivrednog rada u jugoistočnoj Europi i potrošnje na akumulaciju kapitala u poljoprivredi,

istraživanje i razvoj i uporabu gnojiva.63 Za Hrvatsku, analiza je pokazala da je nacionalni

poljoprivredno-prehrambeni sustav karakteriziran niskim izdvajanjima za istraživanje i razvoj i velikim

zaostatkom u kapitalu u usporedbi s prosjecima država EU-28 (vidi Tablicu 3. iznad).64 Istovremeno,

niska produktivnost zemljišta u Hrvatskoj uzrokovana je niskom vrijednošću robe u proizvodnoj

strukturi; u 2010., približno dvije trećine (65%) obradivih površina namijenjeno je proizvodnji žitarica

niske vrijednosti (od kojih je većina bila namijenjena za uzgoj kukuruza).

3.4. Nedovoljan pristup vodi za navodnjavanje predstavlja glavnu prepreku za poboljšanje

produktivnosti zemljišta u Hrvatskoj. Uz pitanja koja se odnose na upravljanje zemljištem i

konsolidaciju te male veličine poljoprivrednih gospodarstava (vidi Poglavlja 3.6 i 3.10), produktivnost

zemljišta u Hrvatskoj dodatno je opterećena ograničenim dosegom, pouzdanošću i održivošću

poljoprivrednih sustava za navodnjavanje. Unatoč donošenju Nacionalnog programa navodnjavanja

(NAPNAV) u 2005., čak manje od 10% zemljišta koje je potrebno navodnjavati (u 2012.) i manje od

1% poljoprivrednog zemljišta (u 2013.) je stvarno bilo navodnjavano u Hrvatskoj.65Brojne politike i

institucionalni čimbenici koji koče razvoj poljoprivrednih sustava navodnjavanja u Hrvatskoj uključuju:

opredijeljenost na proizvodnju robe niske vrijednosti (koje ograničavaju financijsku i gospodarsku

opravdanost izgradnje velikih sustava navodnjavanja), nedostatna organizacija korisnika vode po pitanju

upravljanja i rukovanja sustavima navodnjavanja, spori postupci izdavanja dozvola na županijskoj razini

63 Svjetska banka (2018.) Exploring the Potential of Agriculture in the Western Balkans (Istraživanje potencijala

poljoprivrede na Zapadnom Balkanu), Washington DC, str.10. 64 Svjetska banka (2018.) Productive Inclusion for Agricultural Competitiveness in Croatia (Proizvodno uključivanje u svrhe

povećavanja konkurentnosti poljoprivrednog sektora u Hrvatskoj), Washington DC, str. 7. 65 FAOSTAT i Pokazatelji svjetskog razvoja (2018.)

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

2008 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.

EU

R

Bruto dodana vrijednost po korištenog poljopriovrednoj površini (Ha), 2008.-2015.

Hrvatska EU-15 EU13


i različiti prioriteti vezani uz upravljanje izvorima vode koji nisu međusobno usklađeni na razini

Hrvatskih voda (pravna osoba za upravljanje vodama).

3.5. Niz čimbenika također koči produktivnost u sektoru ribarstva. Ključni čimbenici uključuju

(i) zastarjela (plovila su u prosjeku 35 godina stara) i relativno mala ribarska flota (koja čini 8% svih

ribarskih flota u Sredozemnom i Crnom moru) koja nije modernizirana još od prije pristupanja države

Europskoj uniji, nakon čega je postala obvezana ZRP-om; (ii) loša diversifikacija vrsta i proizvoda (pri

čemu je većina proizvoda usredotočena na samo dvije vrste, inćune i srdele); (iii) spor tehnološki razvoj;

(iv) nedostatne marketinške strategije; i (v) nedostatno brendiranje i licenciranje proizvoda.66 Niski

kapaciteti za preradu i hlađenje/skladištenje i ograničena proizvodnja proizvoda više dodane vrijednosti,

zajedno s nesigurnošću na tržištu i visokim troškovima proizvodnje predstavljaju dodatne izazove s

kojima se ovaj sektor suočava.67 Uz to, neke vrste slatkovodnih riba visoke vrijednosti sada se mogu

uzgajati u polikulturama (npr., smuđ, pastrvski grgeč, som, perca (vrsta grgeča)) u recirkulirajućim

sustavima u kontroliranim uvjetima (pri čemu je šaran u neznačajnim količinama). Navedeno bi moglo

skratiti proizvodni ciklus i poboljšati sigurnost i kvalitetu proizvoda.

Loša poticajna okolina za poljoprivredno-prehrambene tvrtke

3.6. Razni institucionalni čimbenici utječu na razvoj tržišta poljoprivrednim zemljištem u

Hrvatskoj. U prosjeku, procjenjuje se da Hrvatska ima najniže prosječne razine cijena za obradive

površine u EU, pri čemu samo Rumunjska i Estonija bilježe niže razine u 2016.68 Međutim, općenito

gledajući, učinkovito uređenje zemljišta i mobilizacija poljoprivrednog zemljišta za ulaganja u

Hrvatskoj trenutno su ograničeni: institucionalnom fragmentacijom, sektorski poticanim zemljišnim

politikama i prostornim planiranjem, višestrukim pravnim režimima koji reguliraju status zemljišta i

ograničenja po pitanju vlasništva, loša provedba ugovornih obveza, nedorečena pravila za kategorizaciju

zemljišta te zastarjeli i nepotpuni sustavi za upravljanje zemljištima.69Uz to, iako je većina

poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu, značajni dio (približno 30%) još je u javnom

vlasništvu. Zemljište u državnom vlasništvu uobičajeno se daje u dugotrajan najam, a rijetko prodaje.

Međutim, veliki nedostatak raspodjele poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu predstavljaju

neučinkoviti i dugotrajni upravni postupci, uglavnom radi nepodudaranja podataka u katastru i

zemljišnim knjigama. Uz to, često se primjenjuju i jako strogi kriteriji odabira, uključujući zahtjeve

vezane uz zaštitu zemljišta, prakse na poljoprivrednim gospodarstvima, pa čak i uz vrste poljoprivrednih

aktivnosti. Međutim, u isto vrijeme, kontrole koje se provode kako bi se nakon dodjeljivanja zemljišta

u državnom vlasništvu provjerilo jesu li relevantni kriteriji zadovoljeni, još su uvijek na niskoj razini. U

svrhe rješavanja nekih od navedenih institucionalnih ograničenja, Vlada je donijela novi Zakon o

poljoprivrednom zemljištu (na snazi je od 9. ožujka 2018.). Još važnija je činjenica da je Zakonom

ukinuta Agencija za poljoprivredno zemljište i da su nadležnosti za raspodjelu i dodjeljivanje zemljišta

u državnom vlasništvu prebačene na lokalnu razinu.

3.7. Niski troškovi rada praćeni su niskom produktivnošću rada. Troškovi rada u Hrvatskoj niži

su od prosjeka država EU-28, kao i od onih u EU-15 (vidi Sliku 8. u nastavku teksta) ali su viši nego u

većini država EU-13. Niska produktivnost rada (vidi iznad) povezana je s niskim troškovima rada. Kao

66 Eurofish (2019.): Overview of the Croatian Fisheries and Aquaculture Sector(Pregled hrvatskog sektora ribarstva i

akvakulture), dostupno na https://www.eurofish.dk/croatia 67 Ibid. 68 Eurostat (2018.), Agriculture, Forestry, and Fishery Statistics – 2018 Edition(Statistike iz područja poljoprivrede,

šumarstva i ribarstva), str. 30. 69 Rioc, M. (2016.) Implementation of the Land Governance Assessment Framework in the Republic of Croatia

(Implementacija ocjene okružja uređenja zemljišta u Republici Hrvatskoj), Sveučilište u Zagrebu, str. 85.


rezultat navedenoga, prednost vezana uz troškove nije se prevela u usporednu prednost, posebice vezano

uz poljoprivrednu robu. Uz to, postoji povećana briga vezana uz nedostatak radne snage u hrvatskom

poljoprivrednom sektoru. Pristup EU tržištu rada i kontinuirana strukturna preobrazba poljoprivredno-

prehrambenog sustava rezultirali su značajnom migracijom iz ruralnih područja u Hrvatskoj, čime je

smanjena dostupnost radne snage te bi navedeno moglo rezultirati povećanim troškovima rada.

Dostupnost sezonske radne snage također je pogođena alternativnim mogućnostima zaposlenja koje su

dostupne sezonskim radnicima, uključujući sezonske poslove duž jadranske obale (za vrijeme turističke

sezone) i u državama EU u kojima su veće plaće.

Slika 8: Cijena sata rada, eura

Izvor: Svjetska banka

3.8. Dok veliki proizvođači i prerađivači iz poljoprivredno-prehrambenog sektora u

Hrvatskoj imaju povoljan pristup kapitalu po subvencioniranim stopama, mala i srednja

gospodarstva često ostaju isključena. Tijekom razdoblja od 2011.-2016., poljoprivredna kreditiranja

u Hrvatskoj su stagnirala. Prema podacima Hrvatske narodne banke, udio poljoprivrednih kredita u

ukupnim kreditima na kraju 2016. iznosio je približno 6% (dosegnuvši 683 milijuna eura), pri čemu je

približno 1/3 ukupnih kredita bilo kratkotrajne prirode, a 2/3 dugotrajne. Općenito, ograničene

mogućnosti ulaganja vezanih uz nacionalnu štednju, jednostavan pristup vanjskim financijskim

sredstvima (EU, Europska investicijska banka (EIB) i Europski investicijski fond (EIF)) te široki opseg

javnih subvencija (potpora) za razvoj poljoprivrednog kreditiranja kroz javne institucije (posebice

Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) koja je u državnom vlasništvu70 i Hrvatske agencije za

70 HBOR izravno daje poljoprivredne zajmove (koji obuhvaćaju primarnu proizvodnju, preradu i ribolov) ili pozajmljuje

financijska sredstva bankama koje zauzvrat navedene zajmove nude svojim klijentima. Zajmovi mogu biti odobreni u svrhe

kratkotrajnog (radni kapital) ili dugotrajnog financiranja, iako je HBOR više usmjeren ka dugotrajnim ulaganjima. Kamatne

stope iznose 3% za poljoprivredne zajmove odobrene končanom korisniku/klijentu. Kad HBOR pozajmi sredstva

komercijalnim bankama, naplaćuje 1%, a komercijalne banke pri pozajmljivanju snose punu odgovornost. HBOR koristi


malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO)71) pridonijeli su visokim razinama

likvidnosti u hrvatskom bankovnom sustavu i relativno niskim komercijalnim kamatnim stopama (3%-

5%) poljoprivrednih kredita. Uspostavljeni su određeni programi za mikro i male zajmove s nižim

kamatnim stopama (0,5-1%) za male poljoprivredne gospodarstvenike, ali sredstva za takve programe

još uvijek su ograničena.72

3.9. Brojni čimbenici vezani uz ponudu i potražnju dodatno otežavaju pristup kapitalu mikro,

malim i srednjim proizvođačima i prerađivačima u hrvatskom poljoprivredno-prehrambenom

sektoru. Po pitanju potražnje, mali proizvođači i mikro-, mali i srednji poduzetnici uobičajeno imaju

lošu financijsku pismenost, male kapacitete poslovnog planiranja i upravljanja, kao i nedovoljno

poveznica sa suvremenim vrijednosnim lancima u poljoprivredno-prehrambenom sektoru te ne

posjeduju dostatno znanje o njihovim uvjetima financiranja ili upravljanje poslovanjem, što, u

konačnici, ograničava njihove mogućnosti sudjelovanja na kreditnim tržištima. Na strani ponude, mali

proizvođači i mikro-, mali i srednji poduzetnici u poljoprivredno-prehrambenom sektoru imaju

poteškoća pristupanju financijskim sredstvima uglavnom uslijed nedostatnog vlastitog kapitala ili jer

jamstveni programi zahtijevaju adekvatno osiguranje (kolateral), što je često problem pribaviti radi

problema vezanih uz vlasništvo nad zemljištem i građevinske dozvole.73 Ograničenja po pitanju

kolaterala dodatno su pojačana činjenicom da Hrvatska trenutno nema zakone i propise kojima se

upravlja pokretnim kolateralom i zalaganjem budućih primitaka. U spoju s njihovom malom veličinom,

niskom produktivnošću, lošim knjigovodstvom, lošim poslovnim planiranjem i upravljanjem te

nedostatnim poveznicama s vrijednosnim lancima, komercijalne zajmodavne institucije drže male

proizvođače i mikro-, male i srednje poduzetnike visokorizičnima i s niskom stopom povrata. Kao

rezultat navedenoga, poljoprivredni krediti i jamstva više su usmjereni na velike proizvođače i

poljoprivredna trgovačka društva, posebice u području usjeva koje čine žitarice i uljarice (približno 450

milijuna eura) te u području stočne proizvodnje koja obuhvaća uzgoj peradi i svinja (približno 100

milijuna EURA). Od ukupnih financijskih ulaganja u području poljoprivrede, oranični usjevi čine 66%

ukupnog financiranja, svinje/perad čine 15%, a ostali sektori čine nešto manje od 20% ukupnog

financiranja. U prosjeku, zajmovi za poljoprivredna gospodarstva koja se bave stočnom proizvodnjom

dosežu i 45.000 eura, od čega 10.000 eura predstavlja radni kapital, a ostatak je namijenjen za ulaganja.

Za oranične usjeve, navedeni zajmovi dosežu približno 20.000 eura, od čega 2/3 predstavlja kratkotrajni

radni kapital, a ostatak dugotrajni. U ostalim sektorima, koji uključuju vrtlarstvo, vinarstvo, mljekarstvo,

ostale životinje uzgajane ispašom te ostale trajne usjeve, zajmovi ostaju na prosječnoj razini koja je

znatno ispod 5.000 eura po poljoprivrednom gospodarstvu.

3.10. Unatoč neograničenom pri

Documents

Zahvalepubdocs.worldbank.org/en/942021604612882818/1...Poljoprivreda, ribarstvo i prerada hrane u hrvatskoj prehrambenoj industriji i biogospodarstvu 2 Ova analitička podloga izrađena