06_DRONJIC

M. Dronji: Prilog istraivanju predaja o starom narodu Senj. zb. 39, 133-154 (2012.)

133

MATIJA DRONJI

PRILOG ISTRAIVANJU PREDAJA O STAROM NARODU NA PODRUJU LIKE I PODGORJA

Matija Dronji UDK: 398.2(497.5 Lika) Etnografski muzej 398.2(497.5 Podgorje) Trg Maurania 14 Izvorni znanstveni lanak HR 10000 Zagreb Ur.: 2012-12-03 [email protected]

Na temelju podataka iz dostupne literature, arhivske grae te vlastitih terenskih istraivanja, autor donosi komparativnu analizu motivskog kompleksa predaja o tzv. "starom stanovnitvu" na podruju Like i Podgorja. Problematizira skup usmenoknjievnih tekstova koji veinom imaju odgovarajue analogije na itavom prostoru dinarskog kulturnog areala, a opisuju stanoviti narod koji je, prema pukoj predodbi, nekada davno ivio u istraivanim krajevima, njihovo legendarno bogatstvo i graditeljsko umijee, njihove nadnaravne osobine te okolnosti njihova nagloga odlaska.

Kljune rijei:Lika, Podgorje, usmena knjievnost, predaje, motiv starog stanovnitva, motiv zakopana blaga, motiv snijega usred ljeta, Nemri

Uvod

Tragovi nekadanjih naselja, naputene ruevine i stara groblja oduvijek su pobuivali znatielju u ljudima. U nedostatku pisane povijesti, tj. empirijskih saznanja o tvorcima ovih zdanja, obian ih je puk pripisivao pripadnicima nekog starog naroda, ljudima koji su boravili na istome mjestu kao i oni sami, ali u nekom neodreenom, davnom vremenu. Brojne tradicijske predodbe, od onih mitolokih o fantastinim biima, pa preko usmene puke kronike, odnosno sjeanja o nekim povijesnim dogaajima koja su prenoenjem s koljena na koljeno postupno fragmentirana i u konanici liena povijesnosti, ali i


134

religijske predodbe kranke provenijencije, meusobno su se protkale i na taj nain formirale sliku o starom svijetu.

Staro je stanovnitvo ivjelo u mitskom vremenu o kojem svjedoe razni tragovi njihova ivota. Pripadnici starog naroda bili su divovskoga rasta, krasila ih je nadovjena snaga i izuzetna dugovjenost, ali su preko noi bili primorani napustiti svoje domove i zakopati sve vrijednosti koje sa sobom nisu mogli ponijeti. Da ih bilo tko ne bi mogao pronai i odnijeti, zatitili su ih arolijama i zaduili fantastina bia da ih uvaju. U starim pismima i knjigama ostavili su upute za uspjeno savladavanje prepreka s pomou kojih su se njihovi predci vraali, pronalazili i odnosili blago. Konano, kako dolikuje jednom udesnom narodu, na njegovu elu bio je vladar, takoer fantastinih karakteristika. Ovisno od kraja nazivali su ih Grcima, Latinima, Kaurima, Maarima, Ugrima, udijama, Didovima, idovima, Nemrima, Matuzolima itd.

Ovakva prianja susreu se na irokom prostoru dinarskog kulturnog areala i predstavljaju specifinost u usmenoknjievnom izriaju tamonjeg stanovnitva. Gotovo bez iznimke, javljaju se samo u jednom anru usmenoknjievne proze predajama specifinom obliku pripovjedakih tradicija koji poiva na vjerovanju u istinitost kazivanog sadraja. Na taj se nain distanciraju od anrova poput bajke, koja se a priori prihvaa kao izmiljena,1 jer je njihova osnovna funkcija supstitucija pisane kronike, odnosno prenoenje znanja o davnim vremenima u koje se unutar okvira pripovjeda publika ne smije sumnjati. Zahvaljujui tomu, predaje o starom narodu zadrale su se u ivom sjeanju stanovnika dinarskih krajeva sve do dananjih dana.

Ovaj se rad ograniava na dva geografska pojma: Liku (s pripadajuom Krbavom) i Podgorje. Razdvojeni velebitskim masivom, naoko se ine kao dva odvojena svijeta. Meutim, zahvaljujui tradicijskoj ekonomici podgorskog stanovnitva te trgovakim vezama izmeu Like i gradova u primorskom podnoju planine, Velebit vie spaja nego razdvaja ova dva podruja. Istraivanjem je obuhvaen prostor ogranien Velebitskim kanalom sa zapada, a s istoka Pljeevicom, tj. dananjom dravnom granicom izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sjevernu granicu ini imaginarna linija povuena pravcem Plitvice Velika Kapela Krmpote, a junu zatvara rijeka Zrmanja.

Objavljena literatura na ovu temu uglavnom se svodi na grau proizalu iz etnografskih istraivanja Like i Podgorja objavljenu u rasponu od kraja 19. stoljea pa sve do dananjih dana. Ni u jednom od spomenutih istraivanja predaje o starom stanovnitvu nisu bile u fokusu, ve se najee pojavljuju u kontekstu narodnih prianja o raznim ruevinama. S obzirom na to da je dio

1 U pojedinim se primjerima javljaju elementi bajke, ali samo kao nadogradnja osnovnog motiva te se ovakvi tekstovi i dalje anrovski mogu odrediti kao predaje.


135

referentne grae s podruja Like nastao na temelju Radieve Osnove te je objavljen u starijim publikacijama (poput Zbornika za narodni ivot i obiaje), potrebno je konstatirati da se u veini sluajeva radi o vrlo detaljnim podatcima, precizno smjetenima u prostor i vremenski kontekst. Dio koritene literature nije etnografskog karaktera, ve se bazira na radovima s podruja arheologije, povijesti i historiografije te knjievnosti.2

Arhivska graa je znatno iscrpnija po koliini podataka. Prvenstveno rukopisi koje su prikupili suradnici Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu, odnosno dananjeg Instituta za etnologiju i folkloristiku,3 a koritena je i graa pohranjena u Arhivu Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.4

Vlastita terenska istraivanja na podruju Like i Podgorja poduzeo sam u sklopu projekata Identitet i etnogeneza primorskih Bunjevaca te Identitet i etnokulturno oblikovanje Bunjevaca, voditeljice dr. sc. Milane erneli. U nekoliko navrata istraivan je niz lokaliteta na morskoj padini sjevernog i srednjeg Velebita (od 2007. do 2012. godine), a u proljee 2010. godine terensko prikupljanje grae izvedeno je u na podruju dananje opine Lovinac. Dio grae prikupljen istraivanjem na podruju Podgorja i Like objavljen je u dva navrata u Senjskom zborniku,5 a ostatak je pohranjen u arhivu projekata. Prikupljanje grae na spomenutom podruju izvedeno je tehnikom slobodnog intervjua posebnom upitnicom baziranom na Palavestrinom tipolokom indeksu6 s namjerom da obuhvati to vie raznovrsnijih kazivanja u originalnom izriaju.

Motivski kompleksi predaja o starom stanovnitvu na podruju Like i Podgorja

Ime starog naroda

U likim i podgorskim predajama staro se stanovnitvo najee oznaava terminom Grci, to je ujedno i najrasprostranjeniji naziv na irokom prostoru dinarskog kulturnog areala te u rubnim podrujima preklapanja pojedinih kulturnih elementa dvaju areala.7

2 A. HORVAT, 1951; K. PATSCH, 1900; D. HIRC, 1996a; 1996b; J. W. F. VALVASOR, 1877-79.

3 N. BONIFAI ROIN, 1954; 1955; 1956; 1957; M. BOKOVI-STULLI, 1955; 1957; I. JADRAS, 1955; I. IVANAN, 1955; 1958; D. TOMLJENOVI, 1956; S. STEPANOV, 1958; N. KRASEL, 1955.

4 G. DIVJAK MIANOV, 1984; D. NOINI, 1987; 1988. 5 M. DRONJI, 2008; 2009; M. DRONJI R. IMUNOVI, 2010. 6 V. PALAVESTRA, 1966, 54-56. 7 Rasprostiranje termina Grk, grki na dinarskom prostoru detaljno je prikazano u V.

PALAVESTRA, 1996.


136

Fenomen nazivanja starog stanovnitva etnonimom ne toliko udaljenog naroda, koji je tijekom povijesti bio prisutan na ovim prostorima, bio je temom znanstvenih rasprava od samih poetaka biljeenja i publiciranja ovakvih predaja. Jovan Erdeljanovi povezuje ga s konfesionalnom pripadnosti, ali ga ne izjednaava, dok e to kasnije uiniti Milenko S. Filipovi.8 Sredinom pedesetih godina 20. stoljea, Filipoviev suvremenik Milisav Lutovac biljei kako u Ibarskom Kolainu muslimani stara groblja nazivaju grkima, iako znaju da su srpska, pa zakljuuje kako to ine da izbjegnu spominjanje onoga komu pripadaju. S druge strane, naglaava kako srpsko stanovnitvo naziva gotovo sva srednjovjekovna groblja grkima ili latinskima. Neto kasnije Mirko Barjaktarovi proiruje Lutoveva opaanja vlastitim istraivanjima u Gornjem Polimlju, gdje biljei kako muslimani srpska groblja nazivaju grkim, ba kao i katolika latinskim, a iste e godine Lutovac u studiji Roaje i tavica konstatirati kako grka groblja predstavljaju ostatke srpskog srednjovjekovnog stanovnitva.9

Palavestra, oigledno nezadovoljan ovakvim pojednostavljenim tumaenjima, u svojoj studiji iz 1966. godine precizno razrauje problematiku termina Grci. Za razliku od svojih prethodnika i suvremenika, pokuava iroko sagledati problem te ispituje mogunost povezanosti Grka iz predaja s etnikim Grcima, tj. antikim Helenima koji su kolonizirali jadranske otoke i dio obale. Njegova konstatacija jest da je takva veza vrlo nevjerojatna, prvenstveno radi hijatusa kojeg predstavljaju stoljea rimske vlasti u Iliriku, ali ne odbacuje mogunost veze stoljetne bizantske vlasti na istonom Jadranu s Grcima iz predaja, koju su u prvoj polovici 20. stoljea osporavali autori poput Filipovia i Nike upania.10 Meutim, u svom kapitalnom djelu Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine iz 2004. godine ipak negira tu mogunost.11

Najzastupljenija teza u svih autora koji su se bavili ovim problemom, da naziv Grci proizlazi iz konfesionalne sfere, u Palavestre je opirno razraena. Argumentirano dokazuje na primjerima iz june Dalmacije i Hercegovine povezanost pravoslavlja i Istone, odnosno grke crkve u srednjem vijeku iz ega proizlazi termin, ali samo na podruju istonih dijelova dinarskog podruja. Rasprostranjenost naziva Grk, grki u rubnim krajevima na zapadu ovog prostora, u Lici, Istri te Beloj Krajini dovodi u vezu s pravoslavnim, izrazito stoarskim stanovnitvom koje je nekoliko stoljea bjeei pred Turcima migriralo zapadnije. I doista, u povijesnim dokumentima mogue je

8 J. ERDELJANOVI, 1978, 704; V. PALAVESTRA, 1966, 9. 9 V. PALAVESTRA, 1966, 10.

10 V. PALAVESTRA, 1966, 10. 11 V. PALAVESTRA, 2004, 136.


137

iitati kako se na zapadnim granicama turskog prodiranja pravoslavna crkva naziva grkom, a njezina pastva Grcima.12

U Historijskim usmenim predanjima iz Bosne i Hercegovine Palavestra rezimira vlastite zakljuke iz 1966. godine navodei: ..."da je znatan broj naziva za staro stanovnitvo na prouavanom podruju preuzet iz konfesionalne sfere", te da predanja o Grcima "pod tim imenom podrazumijevaju srpsko i hrvatsko srednjovjekovno stanovnitvo, veim dijelom stoarsko stanovnitvo dinarskih krajeva", odnosno na preteno pravoslavno stanovnitvo grkog, istonog obreda.13

Vano je napomenuti kako je dio tih naseljenih stoara dinarskih Vlaha zasigurno bio katolike vjeroispovijesti. Iako pozivajui se na povijesne dokumente Palavestra uspjeno rjeava probleme nazivlja na podrujima gdje je do dananjih dana naseljeno pravoslavno ili grkokatoliko stanovnitvo, ostaje pitanje to je s krajevima gdje stanovnitvo pravoslavne ili grkokatolike vjeroispovijesti nikada nije bilo prisutno, poput Kornata ili Zlarina.14

injenica je da su predaje o starom stanovnitvu na hrvatskom prostoru opa kulturna pojava te da je termin Grk, grki u funkciji imena starog stanovnitva podjednako zastupljen kod katolikog, pravoslavnog, grkokatolikog i muslimanskog stanovnitva dinarskih krajeva. S obzirom na veliku prostornu rasprostranjenost ove pojave, vrlo je izgledno kako je naziv zajedno s dijelom motiva nastao istonije, negdje u sreditu dinarskog podruja, a na zapad je doao pomicanjem stanovnitva zbog ekspanzije turskog imperija. U prilog ovoj pretpostavci ide teza Pavla Anelia o genezi termina Grk, grki, prema kojoj je administracija na elu s Turcima dugo vremena neislamizirano stanovnitvo nazivala Grcima, pa je taj naziv kroz nekoliko generacija prihvatilo domae islamizirano stanovnitvo te je njime poelo oznaavati i vlastite pretke. Konano, nakon nekog vremena naziv je prihvaen od ostatka kranskih podanika.15

Na ovaj je nain mogue objasniti zbog ega se predaje o starom stanovnitvu javljaju na razliitim podrujima koje je naselilo stanovnitvo razliitih konfesija, bez da se nosioci ove tradicije konfesionalno etiketiraju, to je bilo pravilo u ranijim raspravama. Ipak, ukoliko se Aneliev model eli primijeniti na istraivanom podruju, potrebno je naglasiti da je pria oko prihvaanja termina Grk, grki puno kompleksnija nego se ini na prvi pogled.

12 V. PALAVESTRA, 1966, 16-22, 53. 13 V. PALAVESTRA, 2004, 136. 14 P. SKOK, 1950, 157; LJ. MARKS, 1980, 251-255. 15 V. PALAVESTRA, 2004, 136.


138

U periodu turske okupacije, u Lici dolazi do uspostave nove vlasti te islamizacije manjeg dijela stanovnitva koje nije napustilo podruje, a Turci naseljavaju depopularizirane prostore vlakim ivljem, odnosno stanovnitvom dinarskih planinskih predjela kojima je primarna privredna grana bila stoarstvo. Ukoliko se primjeni Aneliev model, mogue je pretpostaviti da prvi "kolonisti", dolaze s ve oblikovanom predajom o Grcima kao starom stanovnitvu s prostora koji su ranije naseljavali te je kodiraju u novi krajolik. Prema Anelievim rijeima, tijekom vremena neislamizirano stanovnitvo, u ovom sluaju preteno Vlasi, prihvaa naziv Grci. Iako je mehanizam akulturacije vlakog stanovnitva apsolutno primjenjiv, ostaje problem vremena koje je potrebno da se on provede. S obzirom na to da je turska okupacija Like trajala skoro dva stoljea, nije nemogue pretpostaviti kako je bilo dovoljno vremena da termin Grci bude prihvaen od neislamiziranog stanovnitva, tj. da se samostalno razvije ba kao i u istonijim krajevima.

Nakon osloboenja Like krajem 17. stoljea, ponovno dolazi do fluktuacije u broju stanovnitva, a povijesni izvori govore kako su nakon odlaska Turaka iz Like i Krbave oba podruja bila nenaseljena, dok se na podruju Gacke koncentrirao velik broj vlakih izbjeglica, koji su otkazali poslunost turskom imperiju. Meutim, demografska se slika ubrzo izmijenila jer se naseljavaju vlaki kolonisti s brinjskog i otoakog podruja, iz Knina, Zemunika, Ogulina i gornjeg Pounja, ali i katolici iz zadarskog zaobalja te Podgorja.16

Pretpostavlja se kako se termin Grk, grki zadrao u dijelu stanovnitva koje je prebjeglo u Gacku, a kolonisti su ga sa sobom prenijeli u novoosloboena podruja. Vrlo je izvjesno da je malobrojno starosjedilako akavsko stanovnitvo prihvatilo spomenuti termin prema Anelovievu modelu, ali je injenica da ga donose i doseljenici koji dolaze od mora i naseljavaju Podgorje te migriraju u Liku. Grci su prisutni u Bunjevaca u itavom Podgorju, no i u lovinakom kraju, pa nema sumnje da je termin doao na nova podruja u sklopu vie-manje zaokruenoga usmenoknjievnog izriaja, odnosno da je ve bio implementiran u korpus predaja o starom stanovnitvu u njihovoj prvotnoj postojbini.

Argument za ovakvu tvrdnju mogue je izvesti iz injenice da su Grci oznaavali staro stanovnitvo ve poetkom 16. stoljea, nekih sedamdesetak godina prije njihova naseljavanja na posjede Zrinskih u Liu. Naime, nakon pada Klisa 1537. godine, uskoci sele u Senj, a potom i na podruje karlovake okolice, sve do Bele Krajine, gdje upani biljei termin Grk, grki za koji

16 Opirnije u M. MARKOVI, 2003, 72.


139

smatra da je doao s doseljenicima s hrvatskog juga.17 Stoga se moe pretpostaviti da su i Bunjevci i uskoci ovaj termin prihvatili ranije, ponijeli ga na nove prostore, gdje su akteri ovakvih predaja ve bili oznaeni kao Grci.

irenje termina Grk, grki na zapadne krajeve dinarskog prostora, a pogotovo na rubna podruja i jadranske otoke bez sumnje je uvjetovan brojnim migracijama stanovnitva iz centralnodinarskog podruja koji su u oima tadanjih promatraa, poput Alberta Fortisa i njegovih suvremenika, bili oznaeni "etnikim" imenima kao Vlah, Morlak itd. Meutim, evidentno je da se radi o kompleksnim procesima u koje su bile ukljuene brojne subetnike skupine razliitih konfesionalnih pripadnosti u vremenskom rasponu od nekoliko stoljea. Nemogue je govoriti o nekom jedinstvenom modelu mehanizma irenja ovog termina, ve bi svaki sluaj, i to ak na mikroregionalnoj razini valjalo posebno istraiti kako bi se oblikovala jasna slika. Bez jednoga takvoga, preciznoga, sveobuhvatnoga i napose interdisciplinarnog istraivanja mogue je samo dati neizbjeno uopen okvir jednog procesa koji pokuava objasniti kako je na jednom doista velikom podruju termin Grk, grki postao sinonim za staro stanovnitvo u usmenoknjievnim predajama.

Ono na to valja posebno upozoriti jest da ne treba poistovjetiti nastanak i irenje termina Grk, grki s nastankom i irenjem predaja o starom stanovnitvu. Naime, pojedini siei ovog tipa pripovjedake forme znatno su stariji od naziva Grci. Mogue je izdvojiti neke elemente koji se mogu smatrati specifinima za stoarske populacije dinarskog kulturnog areala, pa se moe pretpostaviti da su postojali na istraivanom podruju i prije demografskih kolebanja uvjetovanih prodorom Turaka. Naravno, to ne znai da pojedini elementi predaje nisu doli zajedno s novim stanovnitvom. Takoer, mogue je kako su odavno bili prisutni, ali su tijekom turbulentnih godina zaboravljeni pa ponovno oivljeni.

Da se u predajama o starom stanovnitvu u Lici i Podgorju naziru dva sloja, tj. da postoje stariji korijeni koji nisu svojstveni samo za dinarske krajeve, govori jedan od naziva za staro stanovnitvo zabiljeen u Lici Nemri. Predaje o Nemrima su izuzetno zanimljive jer su pripovjedai u nekoliko primjera ovaj stari narod postavili u specifinu relaciju u odnosu na Grke. Nedaleko od Likog Osika, u selu Mualuk, zabiljeena je sljedea predaja: Najprvo su ovdi ivili Nemri, za Nemrima doli su Grci i ovi su svu

17 N. UPANI, 1934, 171.


140

goru (umu) isekli. Potle Grka ostalo je 100 god. sve pusto, pa su onda doli Turci, a za Turci ovo sadanje kolino, koje je dosad najdulje ostalo.18

Gotovo identina predaja zabiljeena je vezi gradine Bilaj (Belaj) nedaleko od Gospia, a slinih primjera ima i u lovinakom kraju.19 Iako je Palavestra20 ispravno ustvrdio da je jedna od glavnih odlika predaja o starom stanovnitvu anakroninost, liki primjeri koji spominju Nemre neobino su precizni o pitanju svojevrsne puke datacije Grci su bez iznimke, izreeno arheolokom terminologijom, smjeteni u sloj iznad Nemra, odnosno pripovjeda upozorava da je prije Grka na ovom podruju ivio jo neki stariji narod.

Osobine starog naroda

Pripovjedaka tradicija jasno razlikuje jedan stari narod od drugoga, postavlja ih u strogo odreen odnos, premda predaja pripisuje Nemrima neke fantastine osobine koje ih ine slinima starom stanovnitvu (iz primjera zabiljeenih u istonijim krajevima). U literaturi se Nemri najee susreu u kazivanjima o neobino dugovjenim osobama koje na neki nain pate radi svog eponimnog prokletstva naime, oni ne mogu umrijeti: Bili su nekakvi stari Nemri oajnici. Nisu umirali, ve su bili "skameeni", "ka ni drvo ni oek", "ka drveni". Nisu bili ni ivi ni mrtvi "kae ti se 'nako, kad bi umrli, pa nisu", tono rekao David (ovjek u selu).21

U mnotvu zabiljeenih usmenoknjievnih tekstova javlja se u literaturi solidno obraen motiv ubijanja starih ljudi, tj. Nemra, no malo ih se tko dotaknuo u kontekstu predaja o starom stanovnitvu, gdje neke od njihovih udesnih osobina stoje uz bok fantastinoj dugovjenosti. Ivan Krmpoti biljei, kako se prialo da su nosili tkane kouetine, goleme rukavine, po prst debelu preu i po prst debelu icu, a Mile Magdi potvruje da su bili vrlo krupni i jaki, a to se razabira i po tom, to je pred nekoliko godina jedan ovjek naao na gradini ovjeji gat, koji je bio vrlo velik.22

18 T. IRI, 1935, 125. 19 M. MAGDI, 1909, 124; M. BOKOVI-STULLI, 1955, 121. 20 V. PALAVESTRA, 2004, 84. 21 I. KRMPOTI 1919: 324 22 I. KRMPOTI, 1919, 324; M. MAGDI, 1909, 124. Sukladno tomu, u Lici postoji

nekoliko predaja o lokalitetima na kojima su seljaci u starim grobovima pronalazili divovske kosti. Ovakvi se motivi ni u kojem sluaju ne mogu smatrati lokalnim tradicijama, jer postoji nemali broj dobro dokumentiranih analogija s puno veeg prostora koji se protee od Istre do Crnogorskog primorja i zadire duboko u Bosnu i Srbiju.


141

Sline karakteristike starog naroda zabiljeene su i u Bosni i Hercegovini, a nije na odmet spomenuti kako tamo postoji itav korpus predaja koje tematiziraju snagu njenijih pripadnica starog naroda. Velik broj primjera vezan je uz lokalitete na kojima se nalaze nekropole steaka. Vjerovalo se da su to monolitno kamenje na glavama donijele djevojke, ene ili babe usput predui.23 to se tie hrvatskog prostora, ovakve predaje se susreu u dijelovima Dalmatinske zagore, ali postoji i jedan primjer s prijelaza 19. u 20. stoljee iz gospike okolice, tonije, iz iroke Kule, gdje se prialo da je neka djevojka na glavi donijela kamen za esmu, tj. rimsku nadgrobnu stelu.24

Predaje iz Bosne i Hercegovine divovski rast, snagu i fantastinu dugovjenost veu uz staro stanovnitvo, koje se skriva iza irokog dijapazona raznih naziva, dok su takve prie na podruju Like iskljuivo vezane uz Nemre, ili se naziv starog naroda ne navodi, nego se govori o kakvim junacima, hajducima i sl. Ono to zauuje jest da nije zabiljeen ni jedan primjer pripisivanja Grcima nekog od ranije spomenutih fantastinih atributa. U Podgorju ne samo da nema traga predajama o Nemrima ve se ne mogu nai ni fragmenti rasprostranjenih siea o ubijanju staraca. Meutim, postoje predaje o nalazima natprirodno velikih kostiju,25 a Maja Bokovi-Stulli prenosi kazivanje o gomilama kraj Velike Paklenice, u kojima su sahranjeni junaci iz vremena kada bi ovjek desnom rukom istrgao hrast kao baba repu i nosio ga kao dralo za sjekiru.26

Oigledno je da na prostoru Like i Podgorja postoje dva sloja predaje o starom stanovnitvu stariji, koji govori o starom narodu (u veini sluaja Nemrima) divovskih karakteristika te mlai, koji ga izjednaava s Grcima, ali ne spominje nikakve fantastine atribute koji se tiu izgleda ili dugovjenosti. U predajama koje objedinjavaju oba sloja, pripovjedai ih stratificiraju na samo jedan nain divovi ili Nemri su stariji od Grka. Unato izloenim argumentima, jo uvijek nije mogue decidirano tvrditi da je stariji sloj predaje, identian primjerima iz istonijih krajeva, postojao na zapadnom rubu dinarskog areala u vremenima prije turske okupacije Like, iako je mogunost i vie nego izvjesna jer se radi o klasinom primjeru ispreplitanja drutvenog sjeanja s mitolokim, tj. fantastinim motivima.27

23 Vie u V. PALAVESTRA, 1996, 59-60. 24 K. PATSCH, 1900, 65. 25 J. W. F. VALVASOR, 1877-79, 81-82. 26 M. BOKOVI-STULLI, 1959, 197. 27 Vie u V. PALAVESTRA, 2004, 143.


142

S druge strane, doista je teko objasniti zato se uz like i podgorske Grke ne vee ni jedna pria o divovskom stasu, natprirodnoj snazi i dugovjenosti, kao u analogijama iz istonijih krajeva. Osobno smatram kako je klju u rjeavanju ovog problema iskljuivo katoliko stanovnitvo, odnosno one grupe koje su u Podgorje i Liku migrirale s prostora sjeverne i srednje Dalmacije. Modifikaciju predaje u pogledu prestanka poistovjeivanja divovskog starog naroda s Grcima mogue je objasniti preko uvjeta koje su doseljenici iz zalea zatekli po dolasku u novu okolinu. Hipotetski govorei, to stanovnitvo je od ranije poznavalo predaje o divovskom starom stanovnitvu, ali su prema Anelovievu modelu termin Grci prihvatili jo u "pradomovini". Meutim, po dolasku na prostor pod neposrednim utjecajem dalmatinskih gradova, pojam Grci biva lien veine fantastinih konotacija i poprima puno realniju dimenziju.

I doista, ako se promotre predaje o Grcima na pojedinim dalmatinskim otocima, primjerice Zlarinu, jedini element koji ih povezuje s predajama o starom stanovnitvu iz unutranjosti kontinenta su prie o dolasku Grka po zakopano blago. Objektivno gledano, u zlarinskim tekstovima nema jasnih indicija da Grci predstavljaju "druge" u kronolokom pogledu, ve upravo suprotno: u prostornom oni su predstavljeni kao gusari koji dolaze s mora te odvode ljude u ropstvo.28

Iako se na ovaj nain mogu objasniti neki elementi predaja o starom stanovnitvu na koje se moe naii na otocima, on nije u potpunosti primjenjiv na prostor Podgorja i Like. Tamonji se Grci ipak smatraju starim narodom, a predaje, makar liene pojedinih elemenata, i dalje su vrlo sline primjerima iz Bosne i Hercegovine, Srbije te Crne Gore. S druge strane, postoji mogunost da je katoliko stanovnitvo Grcima poelo nazivati pravoslavni ivalj naseljen u neposrednom susjedstvu pod utjecajem venecijanskih vlasti. Polovicom 18. stoljea, u mletakim kronikama za pravoslavnu crkvu u zadarskom zaleu koristi se naziv grka crkva, a za njezinu pastvu Grci.29 Naalost, za ovaj prostor nema raspoloivih podataka sve do spomenutog vremena, ali ako se pretpostavi da se slina praksa primjenjivala i ranijih godina, historiografski podatci mogu biti iskoriteni makar u svojstvu opravdane indicije. Vrlo oprezno, mogue je iznijeti pretpostavku da su imigranti iz nekog razloga smatrali naputenu zemlju koju su naselili ranijom postojbinom svojih dojueranjih pravoslavnih, grkih susjeda. Za sada nema vrstih argumenata koji bi poduprli ovu tvrdnju, ali isto tako ne dostaje ni indicija.

28 LJ. MARKS, 1980, 251-255. 29 Vie u V. PALAVESTRA, 1966, 22.


143

Realni tragovi ivota starog naroda

Na podruju Like i Podgorja postoji mnotvo raznovrsnih objekata iji nastanak predaja pripisuje starom stanovnitvu. Nedaleko od Bruana nalazi se lokalitet koji nosi ime Grko groblje,30 a Draen Noini je zabiljeio predaju kako se grko groblje nalazilo u predjelu sela Peane kod Udbine kojeg lokalno stanovnitvo naziva Crkvina.31 Takoer, nekropolu steaka u Komu ljudi su zvali ranije spomenutim nazivom.32

Uz groblja, Grci su za sobom, po predaji, ostavili i crkve. Krmpoti je za okolicu Likog Osika zapisao: U Volaricama nema edno pe', est kua i crikvica. Vele, da se zovu "Volarice" azto, to je tu ednom bila uma, pa v ia u goru i vaa konop, pa udi zvono uju. Kad oni tamo, a v naa' crikvu. Grci su sagradili crikvu. Ima na oj kamen vie vrata, kojeg niko ne mere proitati. Nita nije mialo na oj, nego krov. Od ti' dob se prozva ono misto "Volarice".33

Posebnu pozornost zavrjeuje kamen vie vrata, kojeg niko ne mere proitati. Slian motiv zabiljeen je u Otocu, a odnosi se na crkvu Majke Boje u Krasnu: Na crkvi u prozoru bio grki natpis. To je bila grka crkva.34 Grki natpis svakako se moe interpretirati kao glagoljica. Puka interpretacija konteksta pronalaska glagoljakog teksta, zapisa koji je nepismenom seljaku zasigurno izgledao mistino, sadrana je i u predaji iz okolice Kosinja: Crkva sv. Vid, selo Kosinjski Bakovac, na proelju crkve tri ploe glagoljske. Blizu je brijeg Gradina, kojeg zovu Ribnik. Pria narod, da je tamo bila glagoljska tamparija. U donjem Kosinju, crkva sv. Ivana ima 2 ploe, latinica. Pria se da su tamo bili Grci. Za ploe u Bakovcu narod kae, da su od grke tamparije.35

Razne gradine diljem Like i Podgorja od prapovijesnih, preko antikih, pa sve do srednjovjekovnih pripisivane su Grcima. Takoer, i drugi objekti, poput kua, torova, ruevnih suhozida, ali i poljoprivredne povrine, naroito vinogradi koje lokalno stanovnitvo do dananjih dana naziva grkima. Poseban naglasak potrebno je staviti na bezbroj grkih bunara, kamenom obzidanih lokava za prikupljanje kinice. Kao i u sluaju gradina, izvjesno je da se radi o objektima graenim u velikom vremenskom rasponu, ali ih je zbog nedostatka arheolokih istraivanja nemogue poblie datirati jer su graeni vrlo rudimentarnom tehnikom.36

30 R. GRUJI, 1917, 171. 31 D. NOINI, 1988, 2 32 A. HORVAT, 1951, 159. 33 I. KRMPOTI, 1900, 132-133. 34 N. BONIFAI ROIN, 1955, 45. 35 N. BONIFAI ROIN, 1955, 44-45. 36 A. GLAVII, 1967/68, 39-40.


144

Predaje o svim ovim objektima imaju svoje odgovarajue paralele u usmenoknjievnom izriaju stanovnitva dinarskog kulturnog areala, pa unato iznimkama poput glagoljakih natpisa koji nemaju komparativnih primjera, ne predstavljaju specifinost za zapadno podruje rasprostiranja siea kazivanja o starom narodu.37

Fantastini tragovi ivota starog naroda

Uz uvjetno reeno standardne tragove svog ivota, gradine, crkve, bunare i sl. u predajama su ostala zabiljeena sjeanja na neke nesvakidanje izume kojim je staro stanovnitvo olakavalo svoj svakodnevni ivot, u svijetu koji je bio puno drugaiji od dananjeg. est motiv bosanskohercegovakih, srpskih i crnogorskih predaja, za koje Palavestra opravdano smatra da indirektno ilustriraju bogatstvo starog naroda stokom, odnosno odraava osnovu nekadanje ekonomike dinarskih krajeva, jesu kazivanja o cijevima koje su konstruirane kako bi se njima transportiralo mlijeko s planina u udaljena sela u njihovu podnoju.38 Na prvi pogled, na istraivanom se podruju ne pojavljuju predaje o starom stanovnitvu koje spominju cijevi za transport mlijeka, no taj se motiv javlja izvan uobiajenog konteksta. Nada Krasel je sredinom 20. stoljea u Raduu zabiljeila prianja o dogodovtinama stanovitog Mravote, seljaka koji je nainio lijeb od velikih stabala jer mu je bilo teko nositi toliko mlijeka s planine.39 Nema sumnje da je u ovom, za sada jedinstvenom sluaju, motiv cijevi za transport mlijeka preuzet iz predloaka o starom stanovnitvu. Gotovo neznatnu zastupljenost motiva ove vrste mogue je protumaiti kao zaboravljanje elemenata predaje uslijed migracijskih procesa koji su se odigrali tijekom nemirnih stoljea.

Jedan on najinteresantnijih, a ujedno i najmisterioznijih motiva u vezi sa starim narodom su predodbe o radikalno drugaijem izgledu svijeta u davna vremena. Prema navodnim nalazima pristanita ili karika za vezanje brodova visoko u planinama, predaja pretpostavlja postojanje mora koje je u nekom nedefinirano davnom vremenu prekivalo dananje doline. Primjerice, Maja Bokovi-Stulli biljei predaju o takvim mjestima u gornjem toku Zrmanje.40 Brojne paralele ovakvim kazivanjima zabiljeene su u Bosni i Hercegovini.41

37 Usp. V. PALAVESTRA, 1966: 66-74. 38 V. PALAVESTRA, 1966, 61. 39 N. KRASEL, 1955, 4. 40 M. BOKOVI-STULLI, 1957, 20. 41 Vie u V. PALAVESTRA, 2004, 164.


145

Elementi fantastinog izgleda nekadanjeg svijeta kojeg je nastanjivalo staro stanovnitvo duboko su ukorijenjeni u pripovjedaku tradiciju. U paralelama iz istonijih krajeva, predodbe o moru koje je potopilo doline nerijetko se veu uz misteriozan narod divova, pa se pretpostavlja da je rije o starijem pripovjedakom sloju koji je usko vezan uz biblijske tradicije poput motiva opeg potopa i sl.42

Egzodus

Kada se promotri sintagma staro stanovnitvo, jasno je da se radi o nekakvoj populaciji koja je na odreenom podruju obitavala prije dananjega stanovnitva. Meutim, postavlja se pitanje o sudbini tih ljudi. to se dogodilo starom narodu?

Gotovo sve like i podgorske predaje spominju egzodus starog stanovnitva, u veini sluajeva uzrokovan klimatskim nepogodama. Najrasprostranjeniji sie na istraivanom podruju navodi kako je stari narod odselio iz ovih krajeva zbog snijega koji je pao usred ljeta: Grci su odselili koje godine! Petsto i jo neke. Na saonicama, o Petrovu. U estom mjesecu, zamislite! Kakve su zime bile tu. E!43

Bijeg starog stanovnitva pred snijegom ili poledicom usred ljeta daleko je najrasprostranjeniji sie koji objanjava razloge nestanka starog naroda, ali ne samo u Lici i Podgorju ve na itavom dinarskom podruju.44 Neto drugaiji motiv takoer kao krivca proziva vremenske nepogode, - ovaj put je rije o vjetru: () Ovamo strana, pa ovo brdo Podstranite, tu su oni bili. Imali su zidine, vinograde sadili, uda! Jo je bila koja loza. Ona more dugo godina durat. Pa njih je bura prognala. Kako se reklo, bura Grke prognala, pa e i nas.45

Predaje o vjetru ili buri koja je godinama neprekidno puhala veu se uz Podgorje. Na prvi se pogled ini kako je tijekom godina tradicijski sie modificiran zbog realnih uvjeta bure koja velikim dijelom godine nesmiljeno pue s planine na more te je svojevrstan zatitni znak ovoga kraja. Meutim, predaje o vjetru sjevercu koji je otjerao stari narod se pojavljuju i na podruju Crne Gore, sporadino u istonoj Hercegovini i zapadnoj Bosni, pa je opravdano napomenuti kako postoji mogunost da je taj sie na podruje Podgorja doao kao ve oblikovan usmenoknjievni izriaj posredstvom

42 Usp. V. PALAVESTRA, 2004, 165. 43 M. DRONJI, 2009, 251. 44 V. PALAVESTRA, 1966, 63-64. 45 M. DRONJI, 2009, 252.


146

migracija stanovnitva. U prilog takvoj tvrdnji ide i izoliran primjer o mistinoj crnoj buri koja je protjerala Grke iz lovinakog kraja, u kojem zimski sjeverac nije toliko ekstreman u usporedbi s Podgorjem.

Uz klimatske uvjete, postoji jo jedan razlog egzodusa starog stanovnitva s podruja Like i Podgorja koji povezuje ovaj prostor s istonim i jugoistonim krajevima dinarskog areala, a to je progon starog naroda od osvajaa. Nikola Bonifai Roin zabiljeio je u okolici Karlobaga kazivanje da je dio Grka otiao zbog Turaka46, a na starigradskom se podruju prialo da ih je protjerala crna kraljica Teuta.47 Analognih predaja ima u istonijim krajevima. tovie, pojedini primjeri govore ne samo o protjerivanju starog naroda ve i o genocidu, a usmena kronika ove dogaaje pripisuje prvim rodovima dananjih naroda, pa ih je mogue promatrati kao svojevrstan etnogenetski mit.48

Kada se sagleda korpus predaja o progonu starog naroda, evidentno je da se radi o neto drugaijem motivskom kompleksu. Vrlo je vjerojatno da iskru njihova nastanka treba traiti u vremenima turske ekspanzije i uspostave vlasti, jednoga dugotrajnoga procesa obiljeenog oruanim sukobima, bunama i razaranjima. S obzirom na to da je usmenoknjievna epika inspirirana takvim scenama, nije nemogue tvrditi kako se dio motiva pretoio u pripovjedaku tradiciju te se pomijeao s predajom o starom stanovnitvu. S druge strane, predaje o egzodusu uvjetovanom klimatskim nepogodama znatno su uopenije o pitanju siea te su zasigurno nastale na osnovi zapaanja odreenih klimatskih osobina pojedinih krajeva koje su utjecale na ekonomiku stanovnitva. Problem je u najveem motivskom kompleksu predajama o snijegu koji je pao usred ljeta. Palavestra pretpostavlja da su utemeljene u realnim pojavama, iako su u znatnoj mjeri liene povijesnosti. S obzirom na to da su stanovnici dinarskih krajeva preteno stoari, takav uvelike specifian nain tradicijske ekonomike podrazumijeva odreena kretanja sa stadima, pa donosi prihvatljivo rjeenje problema: ...stoarsko stanovnitvo je znatno pokretljivije od sesilnog zemljoradnika, a u razliitim razdobljima nae istorije, upravo se stoarsko stanovnitvo lako i masovno odluivalo na mnogobrojne migracije irih razmjera, selei se najee u pravcu sjeverozapada. Kada se tome dodaju i klimatske nepogode fiksirane u pisanim spomenicima, odnosno posljedice klimatskih nepogoda kao to su nerodice i njom prouzrokovana glad smatram da ima dovoljno opravdanih razloga da se prianja o snijegu koji je

46 N. BONIFAI ROIN, 1956, 71. 47 M. TROELJ, 2001, 360, 365. 48 Usp. V. PALAVESTRA, 1966, 65.


147

"padao neprestano vie godina", odnosno koji je pao "usred ljeta" i drugi motivi tog karaktera, dovedu u vezu i protumae tradicionalnim stoarskim sezonskim kretanjima na podruju o kome je rije.49

Bogatstvo starog naroda

Predaja kazuje kako su pripadnici starog stanovnitva, naputajui ove krajeve u urbi, za sobom ostavili pozamane koliine dragocjenosti zakopane u krajoliku. U tom se kontekstu nerijetko spominju vladari starog naroda koji su najee dehistorizirane povijesne linosti (poput kralja Bele, ili likovi posueni iz popularnih siea). Primjerice, u predaji o kralju Matuzalemu50 pokopanom sa zlatnom krunom vidljiva je nadogradnja biblijskog motiva koji nesumnjivo odaje jednu od karakteristika starijeg sloja prianja o starom stanovnitvu dugovjenost, a najkarakteristiniji primjer fuzije predaja o vladarima starog naroda s popularnim usmenoknjievnim predlocima je onaj o grkom kralju Trojanu, komu su podanici svakodnevno morali brijati glavu kako na vidjelo ne bi izaao njegov nakazan, ivotinjski izgled.51

Predaje o legendarnom bogatstvu starog stanovnitva nastale su na temelju doista velikog broja raznovrsnih elemenata tradicijske kulture. U njima se naziru elementi vjerovanja, magijskih postupaka, dehistoriziranih sjeanja na povijesne dogaaje, a kota zamanjak predstavlja ivotna neimatina i uz nju usko povezana elja za iznenadnim bogaenjem te stvarni pronalasci zakopanih dragocjenosti. Razni intrigantni tragovi ivota starog stanovnitva razbacani u krajoliku, nerijetko arheoloki lokaliteti poput ruevina gradinskih naselja, starih crkava i groblja, zaintrigirali su ljudsku matu i kumovali nastanku velikog broja predaja ovog motiva.

Meutim, gotovo je nemogue izdvojiti osnovni povod nastanku ovakvih prianja kada se sagledaju pojedini primjeri, ali je njihova zajednika karakteristika to su nastali pod neposrednim utjecajem vjerovanja ireg rasprostiranja od dinarskog podruja, pa povezivanje predaja o zakopanom blagu sa starim stanovnitvom katkad nije posebno izraeno.52 Zbog toga su za potrebe ove rasprave analizirani samo oni primjeri u kojima su sadrani drugi motivi predaja o starom stanovnitvu (poput bijega pred snijegom) ili u kojima se izrijekom spominje da su upravo oni zakopali dotino blago.

49 V. PALAVESTRA, 1966, 43-44. 50 J. GREVI, 2000, 598. 51 I. IVANAN, 1958, 86. 52 Vie u V. PALAVESTRA, 1966, 46.


148

Znaajke ovih predaja mogue je istaknuti u nekoliko crta: ...u jednom te istom prianju, esto veoma kratkom, nalazimo istovremeno spomen starog stanovnitva koje je blago zakopalo, ime lokaliteta za koji se vjeruje da je njemu blago skriveno, vjerovanje o natprirodnim uvarima blaga (zmija uvarica), uslovima za otkopavanje (sa odreenim maginim radnjama), narodne pojmove o bogatstvu starog stanovnitva (kazani zlata, zlatan stan ili zlatne orae sprave), kao i veoma brojne spomene vraanja starog stanovnitva po blago.53

Svakako najbolji primjer, koji utjelovljuje nekoliko navedenih karakteristika, motiv vladara starog naroda te egzodusa uvjetovanog vremenskim neprilikama je skup prianja o zmiji uvarici blaga, koja je zapravo zaarana djevojka, najee ki nekog grkog kralja. Magini uvjeti za dolazak do blaga esto su usko vezani uz uvara blaga, tj. zmiju koju treba poljubiti ili koju pronalaza treba pustiti da ga triput poljubi. Ukoliko "odabrana" osoba ne ispuni zadatak, na nju e se sruiti velika nesrea. Evidentno je da ovakav uzrono-posljedian odnos izvire iz brojnih i arolikih tradicija o urocima te potencijalnim opasnostima koje oni nose za neupuena pojedinca ili nedostojnu osobu.54

Motiv povratka starog stanovnitva po blago podjednako je zastupljen u Lici i Podgorju, no pojedini podgorski primjeri imaju natruhe mediteranskih pripovjedakih elemenata, tj. tragai su dolazili brodovima s mora.55 Uz spomenutu diskrepanciju, predaje su gotovo identine s primjerima iz Like. Njihovu strukturu mogue je ukratko saeti na nekoliko motiva: dolazak stranaca, kontakt s domaim stanovnitvom od kojih trae kakvu pomo, nalaenje blaga i uran odlazak. Takoer, est je element u ovakvim kazivanjima da tragai za blagom nagrade pomonika novcem ili hranom, to je najee izreeno indirektno, tj. platili bi nekome da donese jelo, a oni bi za to vrijeme nestali s plijenom.

Sline primjere mogue je pronai diljem Bosne i Hercegovine i Crne Gore,56 a s obzirom na to da se u veini sluajeva radi o hrani koje nije bilo svakodnevno na seljakom stolu, mogue je zakljuiti da se radi o kompenzaciji pomonika koja je ujedno i diverzija i zahvaljujui kojoj tragai nesmetano odlaze s plijenom. Takoer, kao zanimljiv element u velikom broju kazivanja jest injenica da su stranci znali gdje se blago nalazi. Uz sanjanje njegove

53 V. PALAVESTRA, 1966: 46. 54 M. MAGDI, 1909, 127-128; S. STEPANOV, 1958, 153. 55 M. DRONJI, 2008. 56 Vie u V. PALAVESTRA, 1966, 75-76.


149

lokacije te vienje plamena koji nou svijetli iznad njega,57 stare karte, pisma, knjige i raznoliki zapisi su najei signalizatori, tj. naini informiranja o lokaciji zakopanog blaga u proznim usmenoknjievnim tekstovima,58 to zorno doarava kompleksnost ovog motiva, ije je ishodite u tradicijskim predodbama, vjerovanjima velike starosti i irokog rasprostiranja.

Zakljuna razmatranja

Predaje o starom stanovnitvu na podruju Like i Podgorja ne razlikuju se u velikoj mjeri od primjera iz ostalih dinarskih krajeva. One predstavljaju zamren skup kazivanja o nekadanjem narodu koji je naseljavao ove prostore, odlikuje ih anakroninost elemenata kazivanja te se anrovski mogu odrediti kao hibridi izmeu historijskih i mitolokih predaja. Kroz nekoliko standardnih motiva u njima se isprepliu elementi vjerovanja i blijedih sjeanja na realne dogaaje, pa u toj kombinaciji ine fantastinu puku usmenu kroniku lienu povijesnosti.

Gotovo svi motivi predaja s istraenog podruja imaju svoje odgovarajue analogije u usmenoj knjievnosti populacija naseljenih diljem dinarskog podruja, ali su naoko jedinstveni i lokalni, poglavito zahvaljujui injenici to su usko vezani uz okoli pripovjedaa. Polazei od naziva za staro stanovnitvo, uz koje se veu odreeni motivi, dolazimo do problema. Nemri imaju sve karakteristike starog stanovnitva prisutnog u analogijama iz istonijih krajeva, ali su te karakteristike ope, tj. poivaju na drevnim predodbama o divovima ili ljudima izvanredne snage. S druge strane, Grci se ni u jednom primjeru iz Like i Podgorja ne poistovjeuju s divovima, ve ih predaja jasno stratificira kao narod koji je u ovim krajevima ivio nakon tih divova, odnosno Nemra. Meutim, za Grke se vee specifina karakteristika, element predaje o egzodusu uzrokovanom snijegu koji je pao usred ljeta, koja nije karakteristina za Nemre. Problem je sljedei: u primjerima iz istonijih krajeva, obje se karakteristike veu uz gotovo sve nazive za staro stanovnitvo.

Termin Grk, grki najvjerojatnije se proirio na zapad prilivom novog stanovnitva te ga se s pravom moe smatrati novijim slojem prianja, ali predaja o egzodusu uvjetovanom snijegom koji je pao u ljeto mogla je postojati i ranije. Razlog nedostatka elementa prianja o divovima u kontekstu Grka vjerojatno lei u injenici da su se fantastine predodbe o karakteru starog

57 Kod junih Slavena iroko je rasprostranjeno vjerovanje da u Ivanjskoj noi zakopan novac gori plaviastim plamenom. Vie u M. GAVAZZI, 1988, 109-110; E. SCHNEEWEIS, 2005, 198.

58 Z. KARANOVI, 1989, 76.


150

naroda tijekom turbulentnih vremena izgubile. S obzirom na to da postoji dovoljno indicija da se pravoslavno stanovnitvo u jednom trenutku u povijesti doista nazivalo Grcima, moda su katoliki doseljenici smatrali kako je zemlja na koju su se naselili nekad pripadala njihovim pravoslavnim, grkim susjedima, pa su predaju modificirali puno realnijim konotacijama.

Prianja o cijevima za transport mlijeka s planine mogla su nastati na nekim lokalnim tradicijama istonih dinarskih krajeva, odakle su se proirila na neto ire podruje, te su u konanici, u fragmentiranom obliku i malom broju, stigle na zapadni rub rasprostiranja predaja o starom stanovnitvu. Makar i ovaj element nesumnjivo govori o ekonomici starog naroda, ba kao i predaje o snijegu usred ljeta, nije ih mogue u potpunosti izjednaiti. Cijevi za transport mlijeka zasigurno nisu nastale na temelju realnih imbenika, dok je sa snijegom u ljeti, koji je svakako najraireniji klimatski uzrok, drukiji sluaj, pa nije iskljueno da se radi o tradiciji irokog rasprostiranja koja je na prostoru Like i Podgorja mogla postojati i u sloju predaje o Nemrima. Naalost, za konano dokazivanje ovakve tvrdnje postoji premalo dokaza, te bi bilo potrebno istraiti podruje koje se protee sjeverno od granica Like pa sve do rijeke Kupe, na kojem su zabiljeena slina kazivanja. Ni geneza ostalih klimatskih razloga egzodusa starog naroda nije u potpunosti jasna. Makar se predaje o vjetru koji je otjerao staro stanovnitvu uglavnom pojavljuju na prostoru gdje se i mogu oekivati, odnosno gdje je jaka bura svakodnevica, specifian sklop analogija javlja se i u dalekoj Crnoj Gori te na nekoliko izmjetenih lokaliteta koji kao da ine trag to vodi u ove krajeve. Ako se to usporedi s primjerima van podruja u kojem se oekuju zbog realnih imbenika, postoji mogunost da je ovaj element pristigao s jednim dijelom stanovnitva. Takoer, za sada je podataka premalo te bi svakako trebalo istraiti susjedna podruja za donoenje konanog suda. S druge strane, puno je jasnije stajalite o predajama koje opisuju protjerivanje starog stanovnitva od osvajaa. One su svakako dio novijeg sloja i predstavljaju etnogenetski mit utkan u predaju o starom stanovnitvu, nastao pod utjecajem kaotinih vremena.

Siei o starom narodu najee se veu uz prianja o starim, ruevnim i naputenim gradinama, crkvama, grobljima, kuitima, vinogradima, bunarima, tj. openito govorei uz zagonetne ostatke ivota nekadanjeg stanovnitva. Tu se treba ukratko osvrnuti na Palavestrin zakljuak kako je nedostatak svijesti o kontaktima izmeu doseljenika i starinaca, tj. "starog naroda", uoljiv je osobito u zapadnim krajevima prouavanog podruja.59 Naime, to je injenica ukoliko se like i podgorske predaje kompariraju s crnogorskima u kojima su

59 V. PALAVESTRA, 1966, 53.


151

kontakti i vie nego oigledni, ali u usporedbi s bosanskohercegovakim i srpskim, te dijelom bolje dokumentiranih primjera iz Dalmacije, znaajnije razlike nema. U ovom bih se sluaju ak usudio nadopuniti Palavestrine zakljuke tvrdnjom da je taj diskontinuitet jedna od glavnih karakteristika predaja o starom stanovnitvu, a crnogorska odstupanja se mogu objasniti kao posljedica supstitucije imena starog naroda imenima raznih plemena ili rodova te preklapanjem tradicijskih siea s dehistoriziranim sjeanjem na njihov nestanak uslijed ratova i dugogodinjih meusobnih neprijateljstava zainjenih direktnim i otvorenim konfliktima te institucijom krvne osvete.

U motivski kompleks opih karakteristika, nedvojbenog drevnog postanka i irokog rasprostiranja koji predstavlja stariji sloj predaje treba uvrstiti predaje o tragovima davno nestalog mora te irok dijapazon predodbi o bogatstvu starog stanovnitva. Ovi elementi prianja nastali su na temelju prastarih predloaka, od kojih se pojedini mogu smatrati ak i opeindoeuropskim kulturnim dobrom. Takve tradicijske predstave su se u nekom nedefiniranom vremenu spojile s predajom o starom narodu, a ak nije iskljuena ni mogunost da su posluile upravo kao temelj na kojem je predodba o davnim stanovnicima nastala.

Potrebno je konstatirati postojanje iroke palete motiva o starom narodu na podruju Like i Podgorja koji se ne razlikuju znaajno u odnosu na predaje iz susjednih, ali i neto udaljenijih dinarskih krajeva. S obzirom na to da su motivi ovakvih predaja sporadino prisutni i u susjednom, jadranskom kulturnom arealu, ali u velikoj mjeri reducirani i lieni veine osnovnih elemenata, mogue je zakljuiti kako se gledano u globalu radi o fenomenu specifinom za dinarski kulturni krug, koji se na susjedna podruja u proirio uslijed migracija stanovnitva u nesigurnim vremenima ekspanzije Turskog carstva. Neprestane mijene populacija na podruju Like i Podgorja rezultirale su neto drugaijim odnosom elemenata u predajama, ali je njihov motivski sklop ostao i dalje prepoznatljiv.

Popis skraenica

IEF Institut za etnologiju i folkloristiku EiKA Odsjek za etnologiju i kult. antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu GlZM(E) Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, svezak Etnologija ZbNO Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena ZEP Projekt Zdruivanja i njihovi etnoloki pokazatelji


152

Literatura i izvori

Nikola BONIFAI ROIN, Folklorna graa iz Senja i sjeverne Dalmacije, rkp. IEF 274, Zagreb, 1954.

Nikola BONIFAI ROIN, Folklorna graa iz okolice Peruia i Otoca, rkp. IEF 276, Zagreb, 1955.

Nikola BONIFAI ROIN, Folklorna graa iz Hrv. Primorja, pod Velebitom, rkp. IEF 277, Zagreb, 1956.

Nikola BONIFAI ROIN, Folklorna graa iz Donjeg Lapca i okolice, rkp. IEF 327, Zagreb, 1957.

Maja BOKOVI-STULLI, Folklorna graa okolice Lovinca u Lici, rkp. IEF 180, Zagreb, 1955.

Maja BOKOVI-STULLI, Folklorna graa sa Zrmanje, rkp. IEF 273, Zagreb, 1957. Maja BOKOVI-STULLI, Istarske narodne prie, Zagreb, 1959. Tatjana IRI, Jedno porodino prezime iz Gornje Krajine, Prilozi za knjievnost,

istoriju, jezik i folklor, 15 (1-2), Beograd, 1935, 113-127. Galja DIVJAK MIANOV, Etnoloka istraivanja u selu kare kod Otoca, Rkp. EiKA

ZEP-39/1, Zagreb, 1984. Matija DRONJI, Zakopano blago u usmenoj predaji Podgoraca, Senjski zbornik, 35,

Senj, 2008, 241-256. Matija DRONJI, Usmene predaje velebitskog podgorja, Senjski zbornik, 36, Senj,

2009, 245-274. Matija DRONJI Rosana IMUNOVI, Fantastina bia lovinakog kraja, Senjski

zbornik, 37, Senj, 2010, 297-322. Jovan ERDELJANOVI, Stara Crna Gora: Etnika prolost i formiranje crnogorskih

plemena, Beograd, 1978. Milovan GAVAZZI, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, Zagreb, 1988. Ante GLAVII, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (II), Senjski zbornik, 3, Senj,

1967/68, 5-45. Jure GREVI, Kompolje. Narodni ivot i obiaji, Kompolje, 2000. Radoslav GRUJI, Topografiki rjenik gospikog kotara, ZbNO, 22, Zagreb, 1917,

125-256. Dragutin HIRC, Lika i Plitvika jezera, Rijeka, 1996a. Dragutin HIRC, Hrvatsko Primorje, Rijeka, 1996b. Anela HORVAT, O stecima na podruju Hrvatske, Historijski zbornik, 1-4, Zagreb,

1951, 157-164. Ivan IVANAN, Folklorna graa iz okolice Gospia, rkp. IEF 186, Zagreb, 1955. Ivan IVANAN, Folklorna graa iz doline Gacke i okolice Peruia, rkp. IEF 285,

Zagreb, 1958. Ivo, JADRAS, Istarsko-primorski folklor. Kotar Rijeka, rkp. IEF 203, Zagreb, 1955. Zoja KARANOVI, Zakopano blago ivot i pria, Novi Sad, 1989.


153

Nada KRASEL, Folklorna graa iz okolice Metka, rkp. IEF 218, Zagreb, 1955. Ivan KRMPOTI, Iz osike opine ili kulske kumpanije (u Lici), ZbNO, 5 (1),

Zagreb, 1900, 132-147. Ivan KRMPOTI, Nemri (Osika opina u Lici), ZbNO, 24, Zagreb, 1919, 324. Mile MAGDI, Narodne prie o gradinama, ZbNO, 14 (2), Zagreb, 1909, 124-133. Marko MARKOVI, Hrvatske pokrajine, Zagreb, 2003. Ljiljana MARKS, Usmene pripovijetke i predaje s otoka Zlarina, Narodna umjetnost,

17, Zagreb, 1980, 217-280. Draen NOINI, Etnoloka istraivanja u selu Krikamenica kod Otoca, rkp. EiKA

ZEP-95/36, Zagreb, 1987. Draen NOINI, Etnoloka istraivanja u selu Peane kod Korenice, rkp. EiKA ZEP-

122/04, Zagreb, 1988. Vlajko PALAVESTRA, Narodna predanja o starom stanovnitvu u dinarskim

krajevima., GlZM(E), 20/21, Sarajevo, 1966, 5-86. Vlajko PALAVESTRA, Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine.

Sarajevo-Zemun, 2004. Karl PATSCH, Die Lika in rmischer Zeit, Be, 1900. Edmund SCHNEEWEIS, Vjerovanja i obiaji Srba i Hrvata, Zagreb, 2005. Petar SKOK, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb, 1950. Stjepan STEPANOV, Narodne pjesme, prie, zagonetke, brojalice i praznovjerja iz

Gacke doline Lika, rkp. IEF 333, Zagreb, 1958. Mirjana TROELJ, Mitske predaje i legende junovelebitskog Podgorja, Studia

mythologica Slavica, 14, Ljubljana, 2011, 345-370. Dragutin TOMLJENOVI, Pastirski ivot i obiaji u Velebitu, rkp. IEF 87, Zagreb,

1956. Johann W. F. VALVASOR, Die Ehre des Herzogthums Krain (s. IV), Novo Mesto,

1877-79. Niko UPANI, Ime Grk v pomenu "velikana" pri Belokranjcih pri Dravski Banovini.

Etnolog, 7, Ljubljana, 1934, 166-175.


154

CONTRIBUTION TO THE PRESENTATION OF RESEARCH ABOUT THE ANCIENT PEOPLE IN THE REGION OF LIKA AND PODGORJE

Summary

The material remains of the life of the ancient people, the population which according to legend inhabited this region in an undefined past time, the people are recognised in various ruins and abandoned structures which do not remember the time of origin. In the region of Lika and Podgorje, the old population were often called Grci or Nemri. They lived in mythical times when the sea was so high that they anchored their boats on the peaks of todays mountains, they were of a giants stature, they were gifted with superhuman powers and exceptional longevity. They were exceptionally affluent and prosperous, but over night they were forced to leave their homes due to adverse weather conditions, such as snow which fell in the midst of summer or when the "bura" northern wind which blew non-stop for years drove them away. Other oral literary texts state how conquerors expelled them, who in turbulent times of the past had passed these regions. Forced to escape, the ancient people left behind their treasure which they could not take with them and protected it with spells so that no one would be able to find it and take it away, whilst for additional security placing fantastic creatures as keepers. Texts of such topics are embroidered with elements of various beliefs and magical practices of great diffusion, and they frequently performed a role in folk oral chronicles in the absence of written history.

The paper presents a comparative analysis of the complex of motives noted in the region of Lika and Podgorje, in the context of the analogy from oral literature of the population of the Dinaric cultural areal (where such narratives generally appear). The analysis is based on data published in expert literature, archive sources and systematic field research which the author undertook in the period from 2007 to 2012.

Keywords: Lika, Podgorje, oral literature, traditions, motif of the old population, motif of buried treasure, motif of snow in the middle of summer, Nemri

Documents

06_DRONJIC