Upload
zlatkokv
View
13
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
In vitro kultura?
• In vitro kultura biljnih ćelija, tkiva i organa je posebna grana biotehnologije biljaka koja predstavlja skup tehnika za aseptično (sterilno) gajenje i vegetativno razmnožavanje biljaka, biljnih organa, tkiva i ćelija, u hranljivom medijumu definisanog sastava i pod kontrolisanim uslovima sredine.
• Biljne ćelije i tkiva imaju sposobnost da rastu i da se razvijaju kada se izoluju iz organizma i gaje na sintetičkoj podlozi.
• Totipotencija - Sposobnost biljnih ćelija da se in vitro dediferenciraju, dele i da regenerišu pojedine organe, embrione ili celu biljku
• Plastičnost – sposobnost biljke da menja svoj program rasta, razvića i metabolizma, u zavisnosti od uslova i signala iz spoljašnje sredine.
• Postoje različiti tipovi biljnih kultura in vitro.
• Prema tipu eksplantata – za pokretanje kulture in vitro se mogu koristiti gotovo svi delovi biljke tj. različiti eksplantati, počev od embriona, preko delova klijanaca - korena, kotiledona, epikotila i hipokotila (kod dikotila), odnosno mezokotila i koleoptila (kod monokotila) i svih delova odrasle biljke, uključujući listove, lisne peteljke i delove cveta.
• Prema nameni, kulture se klasifikuju kao kulture haploida, kulture korenova, kulture za mikropropagaciju, in vitro propagacija, somatska embriogeneza, somaklonalno variranje,...
• Prema toma kakav je rast: organizovan, neorganizovan i mešovit rast
Gde se vrši vegetativno razmnožavanje biljaka in vitro
Ase
ptič
ki u
slov
i
kontaminacija
Laminarna komora
Mikropropagacija u užem i širem smislu
Sl. Mikropropagacija u užem i širem smislu 1а sakupljanje bočnih I vršnih pupoljaka; 2а – uvođenje pupoljaka u kulturu; 3а rast izdanaka; 4а – multiplikacija izdanaka; 6 – ožiljavanje izdanaka; 7 – adaptacija u staklari. Desno su osnovni koraci razmnožavanja in vitro putem regeneracije izdanka iz kalusa: 1б izolovanje delova listova i stabla kao primarnih eksplantata; 2б – uvođenje eksplantata u kulturu; 3б – indukcija kalusa na eksplantatima; 4б – kultura nediferenciranih kalusa; 5б indukcija izdanaka u kalusu; 6 – ožiljavanje izdanaka; 7 –
adaptacija u staklari.
Prednosti vegetativnog razmnožavanja u uslovima in vitro
• 1. In vitro razmnožavanje mnogo je brže od in vivo razmnožavanja• 2. Moguće je umnožiti i one biljke koje nije moguće umnožiti u in vivo
uslovima• 3. Mikroklonirane biljke često rastu bolje i brže od biljaka koje rastu u
in vivo uslovima (oslobođene su od patogena i infekcija bakterijama i gljivama)
• 4. U in vitro kulturi se razmnožavaju samo zdrave biljke• 5. Vegetativno razmnožavanje u in vitro uslovima može početi sa vrlo
malo biljnog materijala kao početnog eksplantata • 6. Zahvaljujući kontrolisanim uslovima moguće je predvideti vremenski
proizvodnju određenih kultura• 7. Veliki značaj ovaj vid razmnožavanja našao je u ex situ zaštiti
ugroženih i retkih biljnih vrsta (npr. Nepeta rtanjensis)
Nedostaci vegetativnog razmnožavanja u uslovima in vitro
• 1. U nekim kulturama koje se razmnožavaju na ovaj način genetička stabilnost je niska
• 2. Kod drvenastih vrsta teško je uspostaviti formiranje korenovog sistema in vitro
• 3. Prenos biljaka iz uslova in vitro u uslove in vivo nekada je jako težak i mukotrpan posao
• 4. Regenerativna sposobnost se može izgubiti nakon nekoliko subkultura kalusnog tkiva
• 5. U nekim slučajevima sterilizacija eksplantata koji se uvode u kulturu in vitro je izuzetno teška
Šta je organogeneza?• Organogeneza u
najosnovnijem obliku značenja predstavlja proces obrazovanja jedinki.
• U in vitro uslovima kontrolisanje organogeneze se vrši dodavanje određenih komponenti, a najbitnije među komponentama jesu FITOHORMONI.
Skoog i Miller hipoteza
• Prekretnica, 1957. balans citokinina i auksina reguliše organogenezu kalusa -Skoog i Miller
• Ova hipoteza govori o odnosu koncentracija auksina i citokinina u hranljivom medijumu i kako zapravo date koncentracije utiču na morfogenezu u uslovima in vitro
Dokazi Milerove hipoteze
• Ako se kalusno tkivo prenese na hranljivu podlogu koja sadrži veću koncentraciju auksina nego citokinina, pojaviće se korenovi. Ako je koncentracija citokinina veća od koncentracije auksina, pojaviće se pupoljci.
• Dejstvo citokinina i auksina na organogenezu može se pokazati sledećim primerom. Ako se izoluje deo tkiva stabla duvana i gaji na hranljivoj podlozi koja sadrži potrebne nutritivne sastojke, a od hormona se dodaju auksin (indol-sirćetna kiselina) i citokinin (kinetin) u istim koncentracijama, doći će do deobe ćelija i njihovog uvećavanja. Na ovakvom medijumu stvara se kalus koji se sastoji od mase nediferenciranih ćelija.
Kultura kalusa• Kultura tkiva odnosno kultura kalusa je tehnika kojom
se tkivo može održavati u nediferenciranom stanju neograničeno dugo.
• Kultura kalusa se može dobiti iz bilo kog vegetativnog tkiva dediferencijacijom, tako da kalusna tkiva najčešće nisu fotosintetička.
• Kalusi se često gaje u mraku jer svetlost može podstaći diferencijaciju.
• Kalusi se, generalno, mogu podeliti na dva tipa:
kompaktne i rastresite.
SOMATSKA EMBRIOGENEZA
• Somatska embriogeneza je proces u kome haploidne ili diploidne somatske ćelije prolaze kroz karakteristične embrionalne stadijume bez fuzije gameta i mogu stvarati kompletne biljke
• Prvi somatski embrioni dobijeni su u kulturi ćelija šargarepe
• 1. Direktna (neposredna) embriogeneza - embrioni se stvaraju neposredno iz pojedinačnih ćelija, što može smanjiti stepen varijabilnosti u kulturi. Na razvoj ovih embriona utiče sastav hranljive podloge i izbor eksplantata.
Direktna somatska embriogeneza
• 2. Indirektna (posredna) embriogeneza - ovom metodom se prvo stvara kalusno tkivo u kome se kasnije zameću embrioni
Indirektna somatska embriogeneza
Šta je protoplast• Protoplasti su gole biljne ćelije, bez ćelijskog
zida, tako da su zaštićene jedino plazmalemom. • Protoplasti mogu iznova da regenerišu ćelijski
zid, da rastu i da se dele• Kultura protoplasta, „ogoljenih“ ćelija bez
ćelijskog zida, se može dobiti bilo iz ćelijske suspenzije, bilo direktno iz mezofila lista. Ćelijski zid se obično uklanja enzimskim tretmanom, dejstvom celulaza i pektinaza u rastvoru visokog osmolariteta.
• Uklanjanje ćelijskog zida omogućava i fuziju protoplasta i dobijanje intra- ili interspecijskih somatskih hibrida.
• Protoplasti su idealan materijal za transformaciju pomoću različitih tehnika, kao što su elektroporacija, mikroinjektiranje ili hemijska transformacija
• Prebacivanjem protoplasta na čvrst medijum se dobijaju kalusi, iz kojih se mogu regenerisati cele biljke bilo organogenezom, bilo somatskom embriogenezom.
Principi gajenja biljaka u kulturi in vitro• Gajenje in vitro kultura podrazumeva kontrolu svih
relevantnih činilaca (faktora), počev od izbora eksplantata i uspostavljanja aseptičnih (sterilnih) uslova, preko manipulacie razvića u kulturi putem definisanja sastava medijuma, prvenstveno balansa hormona, do kontrole spoljašnjih faktora sredine kao što su svetlost, vlažnost i temperatura.
• Kultura in vitro se uvek uspostavlja u aseptičnim uslovima, kako ne bi došlo do razvoja gljiva i bakterija, koje sprečavaju rastenje i razviće biljaka.
• Rad sa in vitro kulturom podrazumeva i neke od vidiva sterilizacije kao što su:
• 1. Sterilizacija autoklaviranjemSterilizacija autoklaviranjem (na ovaj način se sterilišu medijumi za gajenje biljaka, kao i posude u kojima se biljke gaje npr. teglice, erlenmajeri, boce, tegle, epruvete, petri kutije,...)
• 2. Sterilizacija iskuvavanjemSterilizacija iskuvavanjem ( na ovaj način najčešće se sterilišu instrumenti za rad koji su neophodni pri manipulativnim tehnikama u laminaru)
• 3. Sterilizacija biljnog materijala Sterilizacija biljnog materijala ( koja je još označena i kao dezinfestacija). Za ovu sterilizaciju se najčešće koristi razblažena NaClO (varikina ili domestos).
• 4. Sterilizacija filtriranjemSterilizacija filtriranjem, gde se pomoću specijalnih filter papira vrši sterilizacija nestabilnih jedinjenja kao što je npr. ABA, GA3, antibiotici ili neki vitamini. Ove komponente se naknadno dodaju u prohlađeni medijum.
• Medijumi za gajenje biljaka mogu biti čvrsti, polučvrsti ili tečni.
• Za većinu kultura optimalan pH podloge je 5.8 ± 0.2. Tečni medijum za razliku od čvrstog ne sadrži agar. Vrlo bitna komponenta svakog medijuma jesu i makro i mikro soli, kao i vitamini.
Medijum koji je razliven u erlenmajere