1

Ellen G. White

ISUSOV ÆIVOT

Isusov æivot2

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikTHE DESIRE OF AGES

by Ellen G. White

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno iliu cijelosti, samo uz pisano dopuπtenje nakladnika

Copyright by Ellen G. White Publications

UrednikMario ©ijan

PrijevodSmaragda StefanoviÊ

Lektura–urica GarvanoviÊ-Porobija

KorekturaLjiljana –idara i Marijan MalaπiÊ

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

TisakZNACI VREMENA

Zagreb, 2014.

3

Ellen G. White

ISUSOV ÆIVOT

Osmo izdanje

Isusov æivot4

Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovinavedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

Brojke na marginama knjige ukazuju na brojevestranica izvornika; izostavljene su stranice na kojima

se u izvorniku nalaze ilustrativni prilozi.

Zahvaljujemo Hrvatskoj konferencijiKrπÊanske adventistiËke crkve

za financijsku potporu pri izdavanju ove knjige.

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 889372

ISBN 978-953-183-141-3

5

Predgovor

Svaki Ëovjek nosi u srcu Ëeænju za neËim πto nema. Ovuje Ëeænju u ljudsku prirodu usadio milosrdni Bog. Stoga je Ëo-vjek Ëesto nezadovoljan svojim æivotnim uvjetima i postignu-Êima, ma kakvi oni jesu. Bog æeli da Ëovjek traga za najviπimdobrom i da u tom traganju otkrije neprolaznu sreÊu svog biÊa.

Svojim lukavim planom i prijevarom Sotona je izopaËio ovuËeænju ljudskog srca. Naveo je ljude na vjerovanje da se onamoæe utaæiti zadovoljstvima, bogatstvom, udobnoπÊu, slavom ilimoÊi. No, milijarde zavedenih uviaju da sve to gubi svoju draæi ostavlja duπu praznom i nezadovoljnom kao πto je i bila.

Boæja namisao jest da ova Ëeænja srca povede Ëovjeka kOnome koji je jedino moæe ostvariti. On æeli da se ona okrenek Njemu, svom punom i cjelovitom ispunjenju. Ta se puninanalazi u Isusu Kristu, Sinu vjeËnoga Boga. “Jer Bog odluËi u njemunastaniti svu Puninu.” “BuduÊi da u njemu stanuje stvarno svapunina boæanstva.” Isto je tako toËno da je u Njemu ispunjenasvaka æelja koju je vjeËni Bog usadio i koju prirodno slijedimo.

Cilj je ove knjige da usmjeri na Isusa Krista kao na Onogau kojem sve naπe Ëeænje mogu pronaÊi svoje ostvarenje. Premdaima puno knjiga s naslovom Isusov æivot, u kojima se moæenaÊi mnoπtvo podataka o dogaajima i obiËajima iz povijestibogatog i raznovrsnog æivota Isusa iz Nazareta, moæe se reÊikako “ni pola nije reËeno”.

Namjera ove knjige nije da prikaæe usklaenost Evaneljâili da pruæi kronoloπki slijed znaËajnih dogaaja i pouka iz Isu-sovog æivota. Ona prikazuje kako se Boæja ljubav otkrila u Nje-govom Sinu, uzdiæe boæansku ljepotu Njegova æivota, i to takoda svi mogu sudjelovati u njoj, a ne samo zadovoljiti radozna-lost sumnjiËavih kritiËara. BuduÊi da je privlaËio uËenike do-brotom svog karaktera, svojim dodirom punim suÊuti i nesebiË-noπÊu svoje poærtvovnosti, buduÊi da je preobraæavao njihovekaraktere svojim stalnim druæenjem s njima, i od sebiËnih stvarao

(5)

Isusov æivot6

poærtvovne ljude, od uskogrudnih neznalica punih predrasudaljude s najπirim znanjem i dubokom ljubavi za sve narode i rase,tako je i namjera ove knjige da prikaæe milostivog SpasiteljaËitatelju potaknuvπi ga da doe k Njemu licem k licu, srcem ksrcu i da u Njemu nae, kao i apostoli iz davnih vremena, silnogIsusa koji “moæe zauvijek spasavati” i preobraziti u svoje bo-æansko obliËje sve “koji po njemu dolaze k Bogu”. Pa ipak, teπkoje opisati Njegov æivot. To je sliËno pokuπaju da se na platnunaslika æiva duga, da se crno-bijelim znakovima zapiπe najumilnijaglazba.

Na stranicama ove knjige spisateljica, nadahnuta osoba du-bokog i dugog iskustva, otkrila je i opisala nove ljepote iz Isu-sova æivota. Istaknula je nove dragulje iz te riznice dragocjeno-sti. UËinila je dostupnim bogatstva o kojima se ne moæe ni snivati.Iz mnogobrojnih poznatih tekstova, Ëiju je dubinu Ëitatelj veÊranije naslutio, sija nova i veliËanstvena svjetlost. Najsaæetije re-Ëeno, Isus Krist je otkriven kao punina boæanstva, beskrajnomilostiv Spasitelj grjeπnika, Sunce pravde, milosrdni Veliki sve-Êenik, Iscjelitelj svih ljudskih bolesti, njeæni Prijatelj pun su-Êuti, postojani, dosljedni Sudrug koji je uvijek spreman pomo-Êi, Knez doma Davidova, Zaklon svog naroda, Knez mira, Kraljkoji Êe doÊi, vjeËni Otac, vrhunac i ispunjenost Ëeænji i nadasvih vjekova.

Ova je knjiga predana svijetu kao dio niza svetopisamske iotkupiteljske povijesti Velika borba, u koji ulaze naslovi: Pa-trijarsi i proroci, Izraelski proroci i kraljevi, Isusov æivot,Djela apostolska i Velika borba. Ta djela prihvaÊamo kao oso-biti Boæji blagoslov ËovjeËanstvu — i hvala Bogu πto ih imamona hrvatskom jeziku, neka i u viπe izdanja — s molitvom da Go-spodin svojim Svetim Duhom uËini njihove rijeËi rijeËima æivo-ta za mnoge Ëije su teænje neispunjene, kako bi mogli “iskusi(ti)njega i silu njegova uskrsnuÊa i udio u njegovim patnjama”, itijekom cijele vjeËnosti s Njegove desne strane doæivljavati “pu-ninu radosti”, darovanu onima koji su u Njemu pronaπli sve,Onoga koji se “istiËe meu tisuÊama” i Onoga koji je “sav odljupkosti”.

Nakladnici

7

1“Bog je s nama”

“Dat Êe mu ime Emanuel, ... Bog je s nama.” “Svjetlost spo-znaje slave Boæje” vidjela se “na licu Kristovu”. Gospodin IsusKrist bio je jedno s Ocem od vjeËnih vremena; On je bio “otisaknjegove biti”, otisak Njegove veliËine i veliËanstva, “odsjev nje-gova sjaja”. On je doπao na naπ svijet kako bi objavio ovu sla-vu. On je doπao na ovu grijehom pomraËenu Zemlju da otkrijesvjetlost Boæje ljubavi, da bude “Bog s nama”. Stoga je za NjegaproreËeno: “Dat Êe mu ime Emanuel.”

Doπavπi prebivati meu nama, Isus je trebao otkriti Boga iljudima i anelima. On je bio RijeË Boæja — Boæja misao kojase mogla Ëuti. U molitvi za svoje uËenike On je kazao: “Objaviosam im ime tvoje” — “milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogatljubavlju i vjernoπÊu” — “da u njima trajno bude ljubav kojomsi me ljubio, i ja u njima.” Meutim, ova objava nije dana samoNjegovoj djeci na Zemlji. Naπ mali svijet udæbenik je svemira.Boæja divna namjera milosti, tajne spasonosne ljubavi — temaje u koju “aneli æele zaroniti” i koja Êe se prouËavati kroz bes-krajne vjekove. Izbavljena Êe i bezgrjeπna biÊa u Kristovom kriæupronaÊi svoj nauk i svoju pjesmu. Vidjet Êe se da je slava kojablista s Kristova lica slava samopoærtvovne ljubavi. U svjetlostis Golgote vidjet Êe se da je zakon te ljubavi pune samoodrica-nja — zakon æivota za Zemlju i Nebo; da ljubav koja “ne traæisvoje” ima svoj izvor u Boæjem srcu; da se u Onome koji jebio krotak i ponizan otkrio karakter Onoga koji prebiva u svjet-losti kojoj nijedan Ëovjek ne moæe pristupiti.

U poËetku se Bog otkrio u svim djelima stvaranja. Krist jebio Onaj koji je razastro nebesa i poloæio temelje Zemlji. Njegova

(7)

19

20

Isusov æivot8

je ruka postavila svjetove u prostoru i oblikovala poljsko cvije-Êe. “UËvrstio je bregove jakoπÊu svojom.” “Njegovo je more,on ga je stvorio.” (Psalam 65,6; 95,5) On je ispunio Zemlju lje-potom i zrak pjesmom. On je ispisao poruku OËeve ljubavi nasvim djelima na zemlji, u zraku i na nebu.

Premda je sada savrπeno djelo oπteÊeno grijehom, joπ semoæe zamijetiti ono πto je ispisano u poËetku. Joπ i danas sveπto je stvoreno objavljuje slavu Njegova savrπenstva. Ne postojiniπta — osim sebiËnog Ëovjekovog srca — πto æivi samo za se-be. Nema ptice koja sijeËe zrak, ni æivotinje koja se kreÊe pozemlji, a da ne sluæi nekom drugom æivotu. Nema nijednog li-sta u πumi ili skromne vlati trave a da nema svoju sluæbu. Svakodrvo, grm i list izlijevaju æivotni sastojak bez koga ni Ëovjek niæivotinja ne bi mogli æivjeti, a opet — i Ëovjek i æivotinja sluæeæivotu drveta, grma i lista. CvijeÊe odiπe mirisom i otkriva svojuljepotu kao blagoslov ovom svijetu. Sunce rasipa svoju svjetlostda razveseli tisuÊe svjetova. Ocean, iako izvor svih naπih vrelai zdenaca, prima rijeke iz svake zemlje, ali uzima da bi dao.Magle koje izlaze iz njegovih njedara padaju kao kiπe i natapa-ju zemlju, da bi iz nje moglo nicati i pupati.

Slavni aneli nalaze svoju radost u davanju — davanju lju-bavi i neumornog sluæenja duπama koje su pale i izgubile svo-ju svetost. Nebeska biÊa pokuπavaju zadobiti ljudska srca; onaovom mraËnom svijetu donose svjetlost iz nebeskih dvorova.Ljubaznom i strpljivom sluæbom ona djeluju na ljudski duh takoda izgubljene dovode u zajednicu s Kristom, koji im je mnogobliæi nego πto to oni mogu pretpostaviti.

Meutim, kad se okrenemo od svih manjih otkrivenja, on-da gledamo Boga u Isusu. PromatrajuÊi Isusa vidimo da je sla-va naπeg Boga u davanju. Ja “niπta od sebe ne Ëinim”, rekao jeKrist; “kao πto je mene poslao æivi Otac, i kao πto ja æivim zbogOca... Ali ja ne traæim slave svoje, veÊ slavu Onoga koji me jeposlao.” (Ivan 8,28; 6,57; 8,50; 7,18) Tim je rijeËima izloæenoveliko naËelo, πto je zakon æivota za svemir. Krist je sve pri-mio od Boga, ali je uzeo da bi dao. (Tako se u nebeskim dvo-rovima, u svojoj sluæbi za sva stvorena biÊa, kroz ljubljenog SinaOËev æivot izlijeva na sve; a preko Sina æivot se vraÊa, u hvalii radosnoj sluæbi, kao plima ljubavi, velikom Izvoru svega.) Itako se kroz Krista krug dobroËinstava zatvara, otkrivajuÊi ka-rakter velikog Darovatelja — zakon æivota.

21

9

Ovaj je zakon prekrπen na samome Nebu. Grijeh je potekaoiz sebiËnosti. Lucifer, kerub zaklanjaË, æelio je biti prvi na Ne-bu. On je teæio da zavlada nebeskim biÊima, da ih odvoji odnjihovog Stvoritelja i pridobije za sebe njihovu vjernost. Iz togje razloga on netoËno prikazivao Boga, pripisujuÊi Mu æelju zasamouzviπenjem. Æelio je Tvorcu punom ljubavi pripisati svojeloπe osobine. Tako je obmanuo anele. Tako je prevario ljude.On ih je naveo da posumnjaju u Boæju RijeË i izgube povjere-nje u Njegovu dobrotu. BuduÊi da je Bog Bog pravde i neuspo-rediva veliËanstva, Sotona ih je naveo da Ga smatraju strogimi nemilosrdnim. Tako je naveo ljude da mu se pridruæe u pobuniprotiv Boga, i noÊ prokletstva spustila se na svijet.

Zemlju je obavio mrak jer je Bog pogreπno shvaÊen. Dabi se mraËne sjenke rastjerale, da bi se svijet mogao vratiti Bogu,trebalo je slomiti Sotoninu prijevarnu moÊ. To se nije mogloostvariti prisilom. Primjenjivanje sile suproti se naËelima Boæ-je vladavine. On æeli jedino sluæbu iz ljubavi, a ljubav se nemoæe zapovjediti; ona se ne moæe zadobiti silom ili vlaπÊu. Sa-mo ljubav moæe probuditi ljubav. Poznavati Boga znaËi ljubitiGa. Njegov karakter mora se pokazati u suprotnosti prema So-toninom karakteru. Samo jedno BiÊe u cijelome svemiru moæeostvariti ovo djelo. Boæju ljubav moæe obznaniti samo Onaj tkopoznaje njezinu visinu i dubinu. Nad mraËnom moÊi svijetamora granuti Sunce Pravde sa zdravljem “u zrakama”. (Mala-hija 4,2)

Plan za naπe spasenje nije bila naknadna misao, plan na-Ëinjen nakon Adamova pada. On je bio otkrivenje “po objaviTajne sakrivene od vjeËnosti”. (Rimljanima 16,25) On je objavanaËela koja su od vjeËnosti bila temelj Boæjeg prijestolja. Odsamog poËetka Bog Otac i Krist znali su za Sotonin otpad iËovjekov pad izazvan djelovanjem prijevarne sile odmetnika. Bognije uzroËnik postojanja grijeha, ali je unaprijed vidio njegovopostojanje osiguravajuÊi sredstvo kojim Êe se suprotstaviti ovojstraπnoj moguÊnosti. Njegova ljubav prema svijetu bila je takovelika da se On zavjetovao dati svojega jedinoroenog Sina “dane pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”.(Ivan 3,16)

Lucifer je rekao: “Povrh zvijezda Boæjih prijesto Êu sebi diÊi,... bit Êu jednak Viπnjemu.” (Izaija 14,13.14) Meutim, Krist,“On, boæanske naravi, nije se ljubomorno dræao svoje jednako-

“Bog je s nama”

22

Isusov æivot10

sti s Bogom, nego se nje liπio uzevπi narav sluge i postavπi sli-Ëan ljudima. Kad postade kao Ëovjek, ponizi sam sebe postavπiposluπan do smrti, i to do smrti na kriæu.” (Filipljanima 2,6-8)

To je bila dobrovoljna ærtva. Isus je mogao ostati kraj svo-jega Oca. On je mogao zadræati slavu Neba i poπtovanje ane-la. Meutim, On je izabrao vratiti æezlo u OËeve ruke i siÊi sprijestolja svemira kako bi mogao donijeti svjetlost onima kojisu u mraku i æivot onima koji ginu.

Prije gotovo dvije tisuÊe godina s Neba, s Boæjega prije-stolja, Ëuo se glas tajanstvena znaËenja: “Zato, ulazeÊi u svijet[Krist] veli: Ni ærtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremiotijelo... Evo, dolazim — o meni je naime u svitku, to jest knjizi,pisano — da Ëinim, Boæe, volju tvoju.” (Hebrejima 10,5-7) Uovim je rijeËima objavljeno ispunjenje cilja koji je bio sakrivenod vjeËnih vremena. Krist je bio spreman doÊi na naπ svijet iutjeloviti se. On kaæe: “Ali si mi pripremio tijelo.” Da se poja-vio u slavi koju je imao zajedno s Ocem prije postanka svijeta,mi ne bismo mogli podnijeti svjetlost Njegove nazoËnosti. Ka-ko bismo je mogli promatrati a da ne poginemo, otkrivenje jeNjegove slave bilo priguπeno. Njegova boæanska priroda bila jeobavijena ljudskom — nevidljiva slava bila je u vidljivom ljud-skom obliËju.

Ovaj je veliki cilj bio navjeπten slikama i simbolima. Grmkoji je gorio, u kojemu se Krist javio Mojsiju, otkrivao je Boga.Simbol izabran da prikaæe Boæanstvo bio je nizak grm, naokobez privlaËnosti. On je sakrivao BezgraniËnog. Svemilostivi Bogskrivao je svoju slavu najjednostavnijom slikom, da bi ga Moj-sije mogao promatrati i æivjeti. Tako je i u stupu od oblaka da-nju i stupu od ognja noÊu Bog odræavao vezu s Izraelom, ot-krivajuÊi ljudima svoju volju i pruæajuÊi im svoju milost. Boæjaje slava bila priguπena, a Njegovo veliËanstvo obavijeno velom,kako bi Ga slabi vid ograniËenih ljudi mogao gledati. Tako jeKrist trebao doÊi u “poniæenom tijelu” (Filipljanima 3,21) “po-stavπi sliËan ljudima”. U oËima svijeta On nije imao ljepote zbogkoje bi Ga poæeljeli; ipak, bio je utjelovljeni Bog, svjetlost Nebai Zemlje. Njegova je slava bila obavijena velom. Njegova veliËi-na i veliËanstvo bili su skriveni, da bi se mogao pribliæiti tuæ-nim ljudima izloæenim kuπnji.

Bog je zapovjedio Mojsiju za Izrael: “Neka mi sagrade Svetiπteda mogu boraviti meu njima.” (Izlazak 25,8) I On je prebivao

23

11

u Svetiπtu, usred svojega naroda. Tijekom cijelog njihovog za-mornog lutanja kroz pustinju, simbol Njegove nazoËnosti bioje s njima. Tako je Krist postavio svoj πator usred naπeg ljud-skog tabora. On je razapeo svoj πator kraj naπih πatora, da bimogao prebivati meu nama i upoznati nas sa svojim boæan-skim karakterom i æivotom. “I RijeË tijelom postala i nastanilase meu nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu kojuima kao Jedinoroenac od Oca — pun milosti i istine.” (Ivan 1,14)

Otkako je Isus doπao prebivati meu nama, znamo da Bogpoznaje naπe kuπnje i suosjeÊa s nama u naπim æalostima. Sva-ki Adamov sin i kÊi mogu shvatiti da je naπ Stvoritelj prijateljgrjeπnicima. Jer, u svakom nauku o milosti, u svakom obeÊa-nju radosti, u svakom Ëinu ljubavi, u svakoj boæanskoj privlaË-noj sili koja se otkrila u Spasiteljevu æivotu na Zemlji, mi vidi-mo da je “s nama Bog”.

Sotona predstavlja Boæji Zakon ljubavi kao zakon sebiËno-sti. On objavljuje da je nama nemoguÊe posluπati njegova pra-vila. On okrivljuje Stvoritelja za pad naπih praroditelja i svepatnje koje su nastale, navodeÊi ljude da Boga smatraju zaËet-nikom grijeha, patnji i smrti. Isus je trebao razotkriti ovu pri-jevaru. Kao jedan od nas, On je trebao pruæiti primjer posluπ-nosti. Stoga je uzeo na sebe naπu narav i proπao kroz naπa is-kustva. “Zato je u svemu morao postati sliËan svojoj braÊi.” (He-brejima 2,17) Ako bismo morali snositi bilo πto od onoga πtoIsus nije podnio, Sotona bi na toj pojedinosti prikazao kako jeBoæja sila za nas nedostatna. Zbog toga je Krist bio “iskusan usvemu (kao i mi)”. (Hebrejima 4,15) On je podnio svaku kuπ-nju kojoj smo mi izloæeni. On nije upotrijebio nikakvu silu usvoju korist koja nije dareæljivo ponuena i nama. Kao Ëovjek,suoËio se s kuπnjom i svladao je u sili koja Mu je dana od Boga.On kaæe: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvojduboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,8) Dok je hodio ËineÊidobro, iscjeljujuÊi sve koje avao bjeπe nadvladao, On je jasnoupuÊivao ljude na karakter Boæjeg Zakona i na narav svoje slu-æbe. Njegov æivot svjedoËi da i mi moæemo na isti naËin poslu-πati Boæji Zakon.

Svojom je ljudskom prirodom Krist dodirnuo ËovjeËanstvo;a boæanskom je bio povezan s Boæjim prijestoljem. Kao Sin »o-vjeËji dao nam je primjer posluπnosti; kao Sin Boæji daje namsilu da posluπamo. Krist je iz grma na gori Horebu progovorio

“Bog je s nama”

24

Isusov æivot12

Mojsiju govoreÊi: “Ja sam koji jesam... Ovako kaæi Izraelcima:‘Ja jesam’ posla me k vama.” (Izlazak 3,14) Bio je to zalog Izra-elova osloboenja. Kad je doπao “postavπi sliËan ljudima”, Onse predstavio kao JA SAM. Dijete iz Betlehema, krotki i poniz-ni Spasitelj, Bog je koji “je tijelom oËitovan”. (1. Timoteju 3,16)A nama kaæe: “Ja sam pastir dobri.” “Ja sam æivi kruh.” “Ja samput, istina i æivot.” “Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.”(Ivan 10,11; 6,51; 14,6; Matej 28,18) JA SAM sigurnost svakogobeÊanja. JA SAM; ne bojte se. “Bog je s nama” jamstvo je na-πeg osloboenja od grijeha, sigurnost naπe sile da posluπamozakon Neba.

Ponizivπi se da bi uzeo na sebe ljudsku prirodu, Krist jeotkrio karakter suprotan Sotoninom karakteru. Meutim, Onje siπao joπ niæe na stazi poniznosti. “Ponizi sam sebe postavπiposluπan do same smrti, i to do smrti na kriæu.” (Filipljanima2,8) Kao πto je veliki sveÊenik odlagao svoje prekrasne veliko-sveÊeniËke haljine i vrπio sluæbu u odjeÊi od bijelog lana obiË-nog sveÊenika, tako je i Krist uzeo obliËje sluge i prinio ærtvu— sam SveÊenik, sam Ærtva. “Za naπe grijehe probodoπe njega,za opaËine naπe njega satrijeπe. Na njega pade kazna — radinaπeg mira, njegove nas rane iscijeliπe.” (Izaija 53,5)

S Kristom se postupalo onako kako mi zaluæujemo, da bise s nama postupalo kako On zasluæuje. On je bio osuen zbognaπih grijeha, u kojima nije imao udjela, da bismo mi moglibiti opravdani Njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pre-trpio je smrt koju smo mi zasluæili, da bismo mogli primiti æi-vot koji je u Njemu. “Njegove nas rane iscijeliπe.”

Svojim æivotom i smrÊu Krist je postigao viπe od same ob-nove onoga πto je bilo razoreno grijehom. Sotonina je namjerabila da prouzroËi vjeËnu razdvojenost izmeu Boga i Ëovjeka;ali u Kristu mi smo se mnogo prisnije sjedinili s Bogom noπto bi to bilo da nikada nismo pali. Time πto je uzeo naπu pri-rodu, Spasitelj se povezao s ËovjeËanstvom vezom koja se ne-Êe nikada raskinuti. On je povezan s nama kroz svu vjeËnost.“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenogSina.” (Ivan 3,16) On Ga je dao ne samo da ponese naπe grijehei umre kao naπa ærtva; On Ga je dao palom rodu. Da bi nasuvjerio u nepromjenjivost svoje odluke o miru, Bog je dao svojegajedinoroenoga Sina da postane Ëlan ljudskog roda, da zauvi-jek zadræi svoju ljudsku prirodu. To je zalog da Êe Bog ispuniti

25

13

svoju rijeË. “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na ple-Êima mu je vlast.” Bog je usvojio ljudsku prirodu u osobi svo-jega Sina i prenio je u najviπe Nebo. “Sin »ovjeËji” dijeli pri-jestolje svemira. “Sin »ovjeËji” Êe ponijeti ime “Savjetnik div-ni, Bog silni, Otac vjeËni, Knez mironosni”. (Izaija 9,5) JA SAMje Posrednik izmeu Boga i ËovjeËanstva, polaæuÊi svoje rukena oboje. On koji je “svet, nevin, neokaljan, sasvim razliËit odgreπnika” ne stidi se nazvati nas braÊom. (Hebrejima 7,26; 2,11)U Kristu su meusobno povezane zemaljska i nebeska obitelj.Proslavljeni je Krist naπ brat. Nebo je obavijeno ljudskom pri-rodom, a ljudsko je privijeno nagradi BezgraniËne ljubavi.

Bog o svom narodu kaæe: “Kao drago kamenje krune oniÊe blistat u zemlji njegovoj. Ah, kako li Êe sretan, kako lijepbiti!” (Zaharija 9,16.17) Uzdizanje Êe spaπenih biti vjeËnosvjedoËanstvo o Boæjoj milosti. “Da u vjekovima koji nadolaze”On Êe pokazati “izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotomprema nama u Kristu Isusu.” “Da se... saopÊi mnogolika Boæjamudrost poglavarstvima i vlastima na nebesima, prema vjeËnomnaumu koji ostvari u Kristu Isusu, Gospodinu naπem.” (Efeæa-nima 2,7; 3,10.11)

Kristovim djelom otkupljenja opravdana je Boæja vladavina.SvemoguÊi je obznanjen kao Bog ljubavi. Sotonine su optuæbeopovrgnute, a njegov karakter razotkriven. Pobuna se ne moæeponovno podignuti. Nikada viπe grijeh ne moæe dospjeti u Sve-mir. Kroz vjeËna vremena svi Êe biti zaπtiÊeni od otpada. Samo-poærtvovnoπÊu ljubavi stanovnici su Neba i Zemlje povezani ne-raskidivim vezama sa svojim Stvoriteljem.

Djelo otkupljenja bit Êe dovrπeno. Na mjestu na kome jegrijeh obilovao, Boæja se milost joπ viπe umnoæila. Sama Zemlja,to polje za koje Sotona kaæe da pripada njemu, ne samo da Êebiti izbavljena veÊ i uzviπena. Naπ mali svijet pod prokletstvomgrijeha, jedina tamna mrlja u Njegovom veliËanstvenom stvara-nju, bit Êe poπtovan viπe od svih ostalih svjetova u Boæjem sve-miru. Ovdje, gdje je Boæji Sin prebivao u ljudskom tijelu, gdjeje Kralj slave æivio, patio i umro — ovdje, kad sve bude OnuËinio novim, Boæje Êe Svetiπte biti s ljudima i “On Êe stano-vati s njima: oni Êe biti njegov narod, i on sam, Bog bit Êe snjima.” (Otkrivenje 21,3) I kroz beskrajne vjekove, dok spaπe-ni budu hodili u svjetlosti samoga Boga, oni Êe Ga hvaliti zaNjegov neizrecivi Dar, za — Emanuela, “Bog je s nama”.

“Bog je s nama”

26

Isusov æivot14

2Izabrani narod

Viπe od tisuÊu godina hebrejski je narod oËekivao Spasite-ljev dolazak. U taj su dogaaj oni polagali najsvjetlije nade. Upjesmi i proroËanstvu, u crkvenom obredu, u molitvi u domu,oni su kao dragocjenost Ëuvali Njegovo ime. A ipak Ga prili-kom Njegova dolaska nisu prepoznali. Ljubljeni na Nebu za njihje bio “poput korijena iz zemlje sasuπene”. Na Njemu ne bjeπe“ljepote ... ni ljupkosti” i oni nisu zamijetili na Njemu nikakvuljepotu da bi Ga poæeljeli. “K svojima doe, ali ga njegovi neprimiπe.” (Izaija 53,2; Ivan 1,11)

Ipak, Bog je izabrao Izraela. On ga je pozvao da meu lju-dima saËuva spoznaju o Njegovom Zakonu, simbolima i proro-Ëanstvima koji su upuÊivali na Spasitelja. On je æelio da ovajnarod bude kao vrelo spasenja za ovaj svijet. Ono πto je Abrahambio u zemlji svog obitavanja, Josip u Egiptu, a Daniel na babi-lonskom dvoru, to je hebrejski narod trebao biti meu narodi-ma. On je trebao otkriti Boga ljudima.

Kad je pozvao Abrahama, Gospodin je rekao: “BlagoslovitÊu te... i sam Êeπ biti blagoslov... sva plemena na zemlji tobomÊe se blagoslivljati.” (Postanak 12,2.3) Isti su nauk ponavljali iproroci. Premda je Izrael bio opustoπen ratom i suæanjstvom,ipak je ostalo obeÊanje koje mu je bilo dano: “Tada Êe OstatakJakovljev, meu brojnim narodima, biti kao rosa koja od Jahvedolazi, kao kapljice kiπe na travi koja ne Ëeka na Ëovjeka nitiiπËekuje sina ËovjeËjeg.” (Mihej 5,6) U vezi s Hramom u Jeru-zalemu, Gospodin je preko Izaije izjavio: “Jer Êe se Dom mojzvati Dom molitve za sve narode.” (Izaija 56,7)

(14)

27

15

Meutim, Izraelci su svoje nade usmjerili na svjetovnu veli-Ëinu. Od ulaska u kanaansku zemlju oni su se udaljili od Boæ-jih zapovijedi i poπli putovima neznaboæaca. Bog im je uzaludslao opomene preko svojih proroka. Uzalud su podnosili kazneneznaboæaËkog ugnjetavanja. Svaki duhovni preporod pratio jesve dublji otpad.

Da je Izrael bio vjeran Bogu, On je mogao postiÊi svoj ciljuz pomoÊ njihova uvaæavanja i uzdizanja. Da su hodili putovi-ma posluπnosti, On bi ih uzdigao “ËaπÊu, imenom i slavom nadsve narode koje je stvorio”. “Svi narodi zemlje vidjet Êe”, rekaoje Mojsije, “da je nada te zazvano ime Jahvino, te Êe strahovatiod tebe.” “Kad oni Ëuju za sve ove zakone”, reÊi Êe: “Samo jejedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.” (Ponov-ljeni zakon 26,19; 28,10; 4,6) Meutim, zbog njihovog se ne-vjerstva Boæja namjera mogla ostvariti samo kroz neprekidnepatnje i poniæenja.

Oni su odvedeni u babilonsko suæanjstvo i rasijani po zem-ljama neznaboæaca. U nevolji su mnogi obnovili svoju vjernostNjegovom Savezu. Dok su vjeπali svoje harfe o vrbe i plakaliza opustoπenim svetim Hramom, svjetlost istine blistala je iznjih i spoznaja se o Bogu πirila meu narodima. NeznaboæaËkiærtveni sustavi bili su izopaËenje sustava πto ga je Bog uspo-stavio; mnogi iskreni promatraËi neznaboæaËkih obreda uËili suod Hebreja znaËenje boæanski uspostavljene sluæbe i u vjeri us-vojili obeÊanje o Otkupitelju.

Mnogi su prognanici trpjeli progonstvo. Nije bio mali brojonih koji su izgubili æivot zato πto nisu htjeli pogaziti subotu ipoπtovati neznaboæaËke praznike. Kad su se idolopoklonici di-gli da uniπte istinu, Gospodin je doveo svoje sluge pred licekraljeva i vladara, da bi oni i njihov narod mogli primiti svjet-lost. Mnogo puta najveÊi vladari dovedeni su dotle da proglasenadmoÊnost Boga kojega su njihovi hebrejski robovi oboæavali.

Babilonskim suæanjstvom Izraelci su uËinkovito lijeËeni odsluæbe rezbarenim likovima. Tijekom stoljeÊa koja su slijedilaoni su patili od ugnjetavanja neznaboæaËkih neprijatelja, sve doknisu stekli Ëvrsto uvjerenje da njihov napredak ovisi o posluπ-nosti Boæjem Zakonu. Meutim, kod mnogih posluπnost nije po-tekla iz ljubavi. Pobuda je bila sebiËna. Oni su samo izvanjskimznacima, kao sredstvima za postizanje nacionalne veliËine, slu-æili Bogu. Oni nisu postali svjetlost svijetu, veÊ su se, da bi iz-

Izabrani narod

28

29

Isusov æivot16

bjegli kuπnju idolopoklonstva, zatvorili prema svijetu. U upu-tama danim Mojsiju Bog je ograniËio njihovo druæenje s idolo-poklonicima, ali je ovo uËenje pogreπno protumaËeno. Njego-va je namjera bila da ih zaπtiti od preuzimanja neznaboæaËkihobiËaja. Meutim, ono je iskoriπteno za podizanje zida odvaja-nja izmeu Izraela i drugih naroda. Hebreji su smatrali Jeruza-lem svojim Nebom, i doista su bili ljubomorni πto Gospodinpokazuje svoju milost i prema neznaboπcima.

Nakon povratka iz Babilona velika se pozornost posveÊivalavjerskom odgoju. Po cijeloj zemlji, posvuda su se gradile sina-goge u kojima su sveÊenici i knjiæevnici tumaËili Zakon. Takoersu osnivane i πkole u kojima su se zajedno s umjetnoπÊu i zna-noπÊu predavala i naËela pravde. Ali ove su se ustanove izopa-Ëile. Za suæanjstva mnogi su ljudi prihvatili neznaboæaËke poj-move i obiËaje i unijeli ih u svoju vjersku sluæbu. U mnogo-Ëem su se prilagodili obiËajima idolopoklonika.

BuduÊi da su se udaljili od Boga, Hebreji su u velikoj mjeriizgubili iz vida uËenje o obrednoj sluæbi. Ovu je sluæbu zasno-vao sam Krist. Svakim svojim dijelom ona je predstavljala Nje-ga i bila puna æivotne snage i duhovne ljepote. Meutim, Ëvrstose dræeÊi mrtvih formi, Hebreji su izgubili duhovni æivot kojije proistekao iz njihovih obreda. Pouzdali su se u same ærtve iobrede, umjesto da su se oslanjali na Onoga na koga su te ærtveupuÊivale. Da bi popunili mjesto onoga πto su izgubili, sveÊenicii rabini umnoæavali su svoje vlastite zahtjeve, i πto su bivali stroæi,sve se manje otkrivala Boæja ljubav. Svoju svetost mjerili su mno-πtvom svojih obreda, dok su njihova srca bila ispunjena gordo-πÊu i licemjerjem.

Sa svim njihovim sitniËavim i tegobnim propisima Zakonse nije mogao dræati. Oni koji su æeljeli sluæiti Bogu i koji suse trudili poπtivati rabinska pravila, muËili su se pod teπkimbremenom. Oni nisu mogli imati mira od optuæbi nemirne sa-vjesti. Tako je Sotona obeshrabrivao narod, umanjivao njegovorazumijevanje Boæjeg karaktera i izvrgavao prijeziru izraelskuvjeru. On se nadao da Êe dokazati tvrdnju koju je postavio pri-likom pobune na Nebu — da su Boæji zahtjevi nepraviËni i dase ne mogu ispuniti. “»ak ni Izrael”, izjavio je on, “ne dræi Za-kon.”

Premda su æeljeli dolazak Mesije, Hebreji nisu pravilno ra-zumjeli Njegovo poslanje. Oni nisu traæili osloboenje od gri-30

17

jeha, veÊ osloboenje od Rimljana. OËekivali su da Mesija doekao osvajaË, da slomi silu tlaËitelja i uzdigne Izrael do svjet-skog carstva. Tako je bio pripremljen put da odbace Spasitelja.

U vrijeme Kristova roenja narod je bio ugnjetavan vlada-vinom stranih gospodara i razdiran unutarnjim razmiricama.Hebrejima je bilo dopuπteno da zadræe neki oblik samouprave,no ipak niπta nije moglo prikriti Ëinjenicu da su bili pod rimskimjarmom ili da su se pomirili s ograniËavanjem svoje moÊi. Rim-ljani su polagali pravo imenovati i opozivati velikog sveÊenika,tako se do ove sluæbe Ëesto dolazilo prijevarom, potkupljiva-njem, pa Ëak i ubojstvom. Na taj je naËin sveÊenstvo postajalosve izopaËenije. UnatoË tome, sveÊenici su joπ uvijek zadræaliveliku moÊ koju su iskoriπtavali za ostvarenje sebiËnih i najam-niËkih ciljeva. Narod je bio izloæen njihovim nemilosrdnim zah-tjevima, a i Rimljani su ih teπko oporezivali. Takvo stanje pro-uzroËilo je silno nezadovoljstvo. Narodne su bune bile uËestale.Pohlepa i nasilje, nepovjerenje i duhovna ravnoduπnost razje-dali su i samo srce naroda.

Mrænja prema Rimljanima te nacionalni i duhovni ponosnaveli su Hebreje da se joπ stroæe pridræavaju svojih bogosluæ-benih formi. SveÊenici su nastojali odræati ugled svoje svetostii pretjeranom pozornoπÊu prema vjerskim obredima. Narod usvom mraku i pod teretom, a vladari æedni vlasti, Ëeznuli suza dolaskom Onoga koji Êe pobijediti njihove neprijatelje i ob-noviti Izraelsko kraljevstvo. Oni su prouËavali proroËanstva, alibez duhovnog pronicanja u njihovu bît. Tako su previdjeli di-jelove Pisma koji upuÊuju na Kristovu poniznost tijekom prvogdolaska, a pogreπno primjenjivali one koji govore o slavi Njegovogdrugog dolaska. Oholost je zamraËila njihovu viziju. Oni su tu-maËili proroËanstvo u skladu sa svojim sebiËnim æeljama.

Izabrani narod

Isusov æivot18

3“Kada doe punina vremena”

“Ali kada doe punina vremena, posla Bog svoga Sina... daotkupi podloænike Zakona, da primimo posinjenje.” (GalaÊanima4,4.5)

Spasiteljev je dolazak bio pretkazan u Edenu. Kad su Adami Eva prvi put Ëuli obeÊanje, oËekivali su da Êe se ono brzoispuniti. Oni su radosno pozdravili roenje svojega prvenca,nadajuÊi se da Êe on moæda biti Izbavitelj. Meutim, ispunje-nje obeÊanja se oduljilo. Oni koji su prvi primili ovo obeÊanjeumrli su ne vidjevπi njegova ispunjenja. PoËevπi od Henokovihdana, ovo obeÊanje ponavljali su patrijarsi i proroci, odræava-juÊi æivom nadu o Njegovom dolasku, ali On joπ nije dolazio.Danielovo proroËanstvo otkrilo je vrijeme Njegova dolaska, alinisu svi pravilno protumaËili vijest. Prolazilo je stoljeÊe za sto-ljeÊem, glasovi proroka su iπËezli. Ruka tlaËitelja teπko je ugnje-tavala Izrael, i mnogi su bili spremni uzviknuti: “Gle, prolazedani, a od proroπtva niπta!” (Ezekiel 12,22)

Meutim, poput zvijezda koje se kreÊu odreenim puta-njama kroz beskrajna prostranstva, Boæje namjere ne poznajuæurbu ni zakaπnjenje. Simbolima velike tame i peÊi koja se dimiBog je otkrio Abrahamu izraelsko ropstvo u Egiptu i objavioda Êe vrijeme njihova boravka iznositi Ëetiri stotine godina. “Ko-naËno Êe”, rekao je On, “iziÊi s velikim blagom”. (Postanak 15,14)Protiv te rijeËi uzaludno se borila sva sila faraonovog ohologcarstva. “ToËno onoga dana”, koji je odreen u boæanskom obe-Êanju, “sve Ëete Jahvine izioπe iz zemlje egipatske”. (Izlazak12,41) Isto je tako na nebeskom Savjetu odreen i trenutak Kri-

(18)

31

32

19“Kada doe punina vremena”

stova dolaska. Kad je velika ura vremena pokazala taj tren, Isusse rodio u Betlehemu.

“Ali kada doe punina vremena, posla Bog svoga Sina.” Pro-vienje je upravljalo pokretima naroda i plimom ljudskih po-buda i utjecaja, sve dok svijet nije postao zrelim za dolazakIzbavitelja. Narodi su bili sjedinjeni pod jednom vladavinom.Govorilo se jednim jezikom koji je posvuda bio priznat kao knji-æevni jezik. Hebreji, koji su bili rasuti, skupljali su se iz svihzemalja u Jeruzalem na godiπnje blagdane. VraÊajuÊi se u svojamjesta mogli su po cijelom svijetu proπiriti vijest o dolasku Me-sije.

U to doba neznaboæaËki sustavi su gubili svoju moÊ nadnarodom. Ljudi su bili umorni od vanjskog sjaja i mitova. »ez-nuli su za vjerom koja bi mogla ispuniti njihovo biÊe. Premdaje izgledalo da je svjetlost istine napustila ljude, bilo je duπakoje su traæile svjetlost, i koje su bile ispunjene zbunjenoπÊu itugom. One su bile æedne znanja o æivom Bogu i sigurnosti æivotanakon groba.

BuduÊi da su se Hebreji udaljili od Boga, njihova je vjerapotamnjela i nada je gotovo prestala obasjavati njihovu buduÊ-nost. RijeËi proroka se nisu razumijevale. Za narodne je masesmrt bila uæasna tajna: s onu stranu bila je neizvjesnost i tama.Nije samo naricanje majki iz Betlehema, nego i plaË iz velikogsrca ËovjeËanstva dopirao do proroka kroz vjekove — glas kojise Ëuo u Rami “plaË i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuæi —neutjeπna πto ih nema”. (Matej 2,18) U podruËju “sjena smrtnoga”ljudi su bili neutjeπeni. S Ëeænjom u oËima oni su oËekivali do-lazak Izbavitelja, kad Êe se tama odagnati i tajna buduÊnostirazjasniti.

Izvan hebrejskog naroda postojali su ljudi koji su predvi-ali pojavu boæanskog UËitelja. Ovi su ljudi traæili istinu i onisu dobili Duh nadahnuÊa. Jedan za drugim, kao zvijezde natamnom nebu, podizali su se takvi ljudi. Njihove proroËke ri-jeËi rasplamsale su nadu u srcima tisuÊa u neznaboæaËkom svi-jetu.

VeÊ stotinama godina Biblija je bila prevedena na grËki,koji se tada πiroko upotrebljavao po cijelom Rimskom Carstvu.Hebreji su bili posvuda rasijani, a u njihovom iπËekivanju Me-sijina dolaska u odreenoj su mjeri sudjelovali i neznaboπci. Meuonima koje su Hebreji smatrali neznaboπcima bilo je i ljudi koji

33

Isusov æivot20

su bolje razumijevali biblijska proroËanstva o Mesiji nego uËiteljiu Izraelu. Bilo je onih koji su se nadali Njegovom dolasku kaoosloboditelju od grijeha. Filozofi su pokuπavali proniknuti u tajnuhebrejskog naËina æivljenja. Meutim, fanatizam Hebreja prije-Ëio je πirenje svjetlosti. Usmjereni odræavanju podvojenosti iz-meu sebe i drugih naroda, oni nisu htjeli podijeliti znanje kojesu joπ imali u simboliËnoj sluæbi. Pravi TumaË mora doÊi. Onajkoga su svi ovi simboli prikazivali mora objasniti njihovo zna-Ëenje.

Bog je ovom svijetu govorio preko prirode, simbola i slika,preko patrijaraha i proroka. »ovjeËanstvo je moralo dobiti po-uku ljudskim jezikom. Vjesnik Saveza mora govoriti. Njegov seglas mora Ëuti u Njegovom Hramu. Krist mora doÊi izgovoritirijeËi koje Êe se jasno i konaËno razumjeti. On, Tvorac istine,mora odvojiti istinu od pljeve ljudskih umotvorina koje su jeuËinile neuËinkovitom. NaËela Boæje vladavine i plan spasenjamoraju se jasno odrediti. Pouke iz Starog zavjeta moraju se ucijelosti izloæiti ljudima.

Meu Hebrejima je joπ bilo nepokolebanih duπa, potoma-ka one svete loze preko koje je saËuvano znanje o Bogu. Onisu joπ Ëekali ispunjenje nade u obeÊanje dano njihovim preci-ma. Oni su jaËali svoju vjeru dræeÊi se obeÊanja danog prekoMojsija: “Gospodin Bog naπ podignut Êe vam izmeu vaπe braÊeproroka poput mene. Njega sluπajte u svemu πto vam god rek-ne!” (Djela 3,22) Oni su ponovno Ëitali kako Êe Bog pomazatiJednoga da donese “radosnu vijest ubogima”, da iscijeli “srcaslomljena”, da navijesti “zarobljenima slobodu” i “godinu milo-sti Jahvine”. (Izaija 61,1.2) Oni su Ëitali kako Êe “na zemlji uspo-staviti pravo”, kako otoci “æude za njegovim naukom”, kako Êenarodi doÊi Njegovoj svjetlosti i kraljevi k svjetlosti Njegova sjaja.(Izaija 42,4; 60,3)

RijeËi πto ih je Jakov izgovorio na samrti ispunjavale su ihnadom: “Od Jude æezlo se kraljevsko, ni palica vladalaËka odnogu njegovih udaljiti neÊe dok ne doe onaj kome pripada —kome Êe se narodi pokoriti.” (Postanak 49,10) Opadanje moÊiIzraela svjedoËilo je da je Mesijin dolazak blizu. Danielovo jeproroËanstvo slikalo slavu Njegove vladavine u imperiju koji Êenaslijediti sva zemaljska carstva, i prorok kaæe: “Samo Êe staja-ti dovijeka.” (Daniel 2,44) Bilo je malo onih koji su razumjelinarav Kristovog poslanja, ali je zato mnoπtvo oËekivalo moÊ-

34

21

nog kneza koji Êe uspostaviti svoje kraljevstvo u Izraelu i kojiÊe doÊi kao osloboditelj narodima.

Vrijeme se navrπilo. Uniæeno vjekovnim prijestupima Ëovje-Ëanstvo je Ëeznulo za dolaskom Otkupitelja. Sotona je radio natome da produbi ponor izmeu Zemlje i Neba i uËini ga nepremo-stivim. Svojim je laæima poticao ljude na grijeh. Sotonina je na-mjera bila da iscrpi Boæje strpljenje i uguπi Njegovu ljubav premaËovjeku, tako da On prepusti svijet neprijateljskoj vlasti.

Sotona je pokuπao sakriti od ljudi znanje o Bogu, skrenutinjihovu pozornost s Boæjeg Hrama i uspostaviti svoje carstvo.Njegova je borba za prevlast izgledala gotovo sasvim uspjelom.Zapravo, Bog je u svakom naraπtaju imao svoje predstavnike.»ak je i meu neznaboπcima bilo ljudi preko kojih je Krist ra-dio da bi podigao narod iz grijeha i poniæenja. Meutim, ovisu ljudi bili prezreni i poraæeni. Mnogi su od njih doæivjeli na-silnu smrt. MraËna sjenka koju je Sotona bacio na svijet posta-jala je sve tamnijom i tamnijom.

Sotona je preko neznaboπtva vjekovima odvraÊao ljude odBoga, ali izopaËujuÊi vjeru Izraela izborio je svoju veliku po-bjedu. PovodeÊi se za svojim shvaÊanjima i sluæeÊi im, nezna-boπci su izgubili spoznaju o Bogu i postajali sve izopaËeniji.Tako je bilo i s Izraelom. NaËelo da se Ëovjek moæe spasiti svojimdjelima poËiva u osnovi svake neznaboæaËke religije; sada jeto postalo naËelo i hebrejske vjere. Sotona je zasadio ovo naËelo.Gdje god se ono usvaja, ljudi nemaju zaπtitu od grijeha.

Vijest o spasenju objavljena je ljudima preko ljudskih oru-a. Meutim, Hebreji su teæili da istina o vjeËnom æivotu osta-ne u njihovoj iskljuËivoj vlasti. Oni su nagomilali æivu manu iona se pokvarila. Vjera koju su pokuπali zadræati samo za sebepretvorila se u sablazan. Oni su liπili Boga Njegove slave i ob-manuli svijet krivotvorenim evaneljem. Oni se nisu htjeli pod-Ëiniti Bogu za spasenje svijeta, postavπi Sotonini posrednici zanjegovo uniπtenje.

Narod kojega je Bog pozvao da bude stup i temelj istinepostao je Sotonin predstavnik. Obavljao je zadaÊu koju mu jeSotona povjerio da pogreπnim predoËavanjem Boæjeg karakteranavede svijet da Ga smatra tiraninom. I sami sveÊenici koji susluæili u Hramu izgubili su iz vida smisao sluæbe koju su vrπili.Prestali u simbolima gledati ono πto su oni predstavljali. U pri-noπenju ærtvenih darova ponaπali su se kao glumci na sceni.

“Kada doe punina vremena”

35

36

Isusov æivot22

Obredi πto ih je sam Bog uspostavio postali su sredstva za zasljep-ljivanje uma i otvrdnjavanje srca. Ovim kanalima Bog nije mo-gao viπe niπta uËiniti za Ëovjeka. Cijeli se sustav morao ukinuti.

Obmana grijeha dosegla je svoj vrhunac. Sva orua za izo-paËenje ljudskih duπa bila su pokrenuta. PromatrajuÊi svijet,Boæji Sin je gledao patnju i bijedu. Sa saæaljenjem je vidio kakosu ljudi postali ærtve Sotonine svireposti. Sa suosjeÊanjem jepromatrao one koji su bili izopaËeni, uniπteni i izgubljeni. Onisu izabrali vladara koji ih je kao robove okovao lancima za svojakola. Smeteni i prevareni kretali su se u sumornoj povorci pre-ma vjeËnoj propasti — k smrti u kojoj nema nade u æivot, knoÊi nakon koje nema jutra. Sotonina orua udruæila su se sljudima. Tijela ljudskih biÊa, stvorena da budu prebivaliπtemsamoga Boga, postala su staniπte demona. Nadnaravne su siledjelovale na osjetila, æivce, nagone i organe ljudi da bi ih potak-nule na popuπtanje najniæim strastima. Demonski peËat bio jeutisnut u crte ljudskih lica. Ljudska lica su imala izraz zlih de-mona kojima su bili opsjednuti. Takav je bio prizor koji je pro-matrao Otkupitelj svijeta. Kakav prizor za Neizmjernu »istoÊu!

Grijeh je postao znanoπÊu, a porok posveÊen kao dio reli-gije. Pobuna je pustila korijene duboko u srcu i Ëovjekovo jenajokrutnije neprijateljstvo bilo usmjereno protiv Neba. Predcijelim svemirom pokazalo se da se bez Boga ËovjeËanstvo nemoæe podignuti. Onaj tko je stvorio svijet mora darovati novisastojak æivota i sile.

S neizmjernim zanimanjem stanovnici svjetova koji nisu palioËekivali su da vide Jahvu kako ustaje i uniπtava stanovnike Zem-lje. Da je Bog to uËinio, Sotona bi bio spreman sprovesti svojplan, osiguravajuÊi tako sebi podaniËku pokornost nebeskih biÊa.On je izjavio da naËela Boæje vladavine ne omoguÊuju opraπta-nje. Da je svijet bio uniπten, on bi tvrdio da su se njegove op-tuæbe pokazale istinitima. Bio je spreman baciti krivnju na Bo-ga i svoju pobunu proπiriti i na nebeske svjetove. Meutim, umje-sto da uniπti svijet, Bog je poslao svojega Sina da ga spasi. Premdasu se izopaËenost i prkos mogli vidjeti u svakom dijelu poko-rene Zemlje, osiguran je naËin za njezin oporavak. U trenutkukrize, kad je izgledalo da Êe Sotona pobijediti, Boæji Sin je doπaokao Poslanik boæanske milosti. U sva vremena, u svakom tre-nutku, Boæja se ljubav pokazivala palom ljudskom rodu. UnatoËljudskoj izopaËenosti, znaci milosti neprekidno su se pokazivali.

37

23

A kad se navrπilo vrijeme, Boæanstvo se proslavilo izlijevanjemobilja iscjeljujuÊe milosti na svijet, milosti koja nikada neÊe bitisprijeËena ili zaustavljena, dok se plan spasenja ne izvrπi.

Sotona je likovao πto je u ljudskom rodu uspio uniziti BoæjeobliËje. Tada je Isus doπao da obnovi u Ëovjeku StvoriteljevoobliËje. Nitko drugi do Krist nije mogao ponovno oblikovatikarakter koji je upropaπten grijehom. On je doπao istjerati de-mone koji su nadzirali ljudsku volju. On nas je doπao podignutiiz praπine, kako bi ponovno oblikovao uniπteni karakter premauzoru svojega boæanskog karaktera i uljepπao ga svojom slavom.

“Kada doe punina vremena”

38

Isusov æivot24

4“Jer vam se danas rodi Spas”

Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,1-20.

Kralj slave duboko se ponizio da bi uzeo ljudsku prirodu.Zemaljska æivotna sredina bila Mu je surova i neprivlaËna. Nje-gova je slava bila obavijena velom, kako veliËanstvenost Njegovevanjπtine ne bi postala predmetom privlaËnosti. On je izbjega-vao svako vanjsko razmetanje. Bogatstva, Ëast ovoga svijeta iljudska veliËina ne mogu nikada izbaviti duπu od smrti. Isus jeodluËio da nikakva primamljivost svjetovne prirode ne trebapozvati ljude na Njegovu stranu. Jedino ljepota nebeske istinetreba privuÊi one koji Êe Ga slijediti. Mesijin je karakter veÊpuno ranije predvien u proroπtvu i On je æelio da Ga ljudiprihvate na osnovi svjedoËanstva Boæje RijeËi.

Aneli su bili zadivljeni veliËanstvenim planom otkuplje-nja. Oni su promatrali kako Êe Boæji narod prihvatiti NjegovaSina, odjenutog u ljudsku odjeÊu. Doπli su u zemlju izabranognaroda. Drugi su se narodi bavili mitovima i oboæavanjem laæ-nih bogova. Aneli su doπli u zemlju u kojoj je bila otkrivenaslava samoga Boga i u kojoj je zasjala svjetlost proroπtva. Onisu nevidljivo doπli u Jeruzalem, onima koji su bili odreeni daobjaπnjavaju svete spise, slugama Boæjeg doma. VeÊ je sveÊe-niku Zahariji, dok je sluæio pred oltarom, bila objavljena bli-zina Kristova dolaska. PreteËa je veÊ bio roen, a Njegovo po-slanje potvreno je Ëudom i proroËanstvom. Vijest o Njegovuroenju i veliËanstvenom znaËenju Njegove misije πirila se nasve strane. Ipak, Jeruzalem se nije pripremao da pozdravi dobro-doπlicom svog Otkupitelja.

(24)

43

44

25“Jer vam se danas rodi Spas”

Nebeski su vjesnici zapanjeno promatrali ravnoduπnost tognaroda kojega je Bog pozvao da svijetu otkrije svjetlost sveteistine. Hebrejski je narod bio saËuvan kao svjedok da se Kristtreba roditi iz Abrahamova potomstva i Davidove loze, a ipaknije znao da je Njegov dolazak tako blizu. Jutarnja i veËernjaærtva svakodnevno su u Hramu upuÊivale na Boæje janje, ali ovdjenije bilo priprema za Njegov doËek. SveÊenici i uËitelji narodanisu znali da se uskoro treba zbiti najveÊi dogaaj svih vreme-na. Oni su ponavljali svoje besmislene molitve i vrπili bogosluæ-bene obrede da ih ljudi vide, ali u svojoj borbi za bogatstvimai svjetovnom ËaπÊu nisu bili spremni za objavu Mesije. Ista rav-noduπnost prevladavala je u zemlji Izraela. Radost koja je odu-πevljenjem ispunjavala cijelo Nebo nije taknula sebiËna srca obu-zeta svjetovnoπÊu. Samo je nekolicina Ëeznula da vidi Nevidlji-vog. Njima su poslani nebeski vjesnici.

Aneli su pratili Josipa i Mariju dok su putovali od svogdoma u Nazaretu do Davidova grada. Naredba carskog Rima opopisu svih naroda u njegovoj prostranoj dræavi obuhvatila je istanovnike galilejskih brda. Kao πto je u davna vremena Kirbio pozvan na prijestolje svjetskog carstva da bi mogao osloboditiGospodnji narod suæanjstva, tako je i cezar August postao oru-e za ispunjenje Boæje nakane da Isusovu majku dovede u Betle-hem. Ona je od Davidove loze, i Davidov se Sin mora roditi uDavidovu gradu. Iz Betlehema Êe, kaæe prorok, “izaÊi koji Êevladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjeËnih vre-mena”. (Mihej 5,2) Meutim, u gradu njihove kraljevske loze,Josipa i Mariju ne poznaju niti ih poπtuju. Umorni i bez doma,oni prolaze kroz uzanu ulicu, od gradskih vrata sve do istoË-nog kraja grada, uzaludno traæeÊi mjesto za noÊni poËinak. Zanjih nema mjesta u pretrpanoj gostionici. Napokon su naπli uto-Ëiπte u neuglednoj prostoriji koja je sluæila kao zaklon za stoku,i u njoj je roen Otkupitelj svijeta.

Ljudi o tome nisu niπta znali, ali je ova vijest ispunila NeboradoπÊu. Sveta biÊa iz kraljevstva svjetlosti privuËena su Zemljijoπ dubljim i njeænijim zanimanjem. Zbog Njegove nazoËnosticijeli je svijet postao svjetliji. Nad betlehemskim breæuljcimaskupilo se bezbrojno mnoπtvo anela. Oni Ëekaju znak da ob-jave Radosnu vijest svijetu. Da su izraelske voe bile vjerne po-vjerenoj zadaÊi, one bi mogle sudjelovati u radosti objavljiva-nja Isusova roenja. Sad ih je to mimoiπlo.

47

Isusov æivot26

Bog objavljuje: “Jer na æednu Êu zemlju vodu izliti i potlu suπnome potoke.” “»estitima sviÊe ko svjetlost u tami.” (Izaija44,3; Psalam 112,4) Onima koji traæe svjetlost i koji je rados-no prihvaÊaju zasjat Êe blistave zrake s Boæjeg prijestolja.

Na poljima gdje je djeËak David nekad vodio svoje stado,pastiri su dræali noÊnu straæu. Tijekom tih sati tiπine razgova-rali su o obeÊanom Spasitelju i molili za dolazak Kralja na Da-vidovo prijestolje. “Najedanput im pristupi aneo Gospodnji, isjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplaπiπe. Aneo im reËe:Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veseljuza sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj —Krist, Gospodin.”

Na ove rijeËi, duπe pastira koji su sluπali ispunilo je vienjeslave. Osloboditelj je doπao Izraelu! Sila, uzdizanje i pobjedapovezani su s Njegovim dolaskom. Meutim, aneo ih je moraopripremiti da prepoznaju svojega Spasitelja u siromaπtvu i po-niæenju. “I neka vam ovo sluæi kao znak”, rekao je: “NaÊi ÊeteDjeteπce povijeno u pelenice gdje leæi u jaslama!”

Nebeski vjesnik stiπao je njihova strahovanja. On im je rekaokako Êe pronaÊi Isusa. Pun njeænog obzira prema njihovoj ljud-skoj slabosti, on im je dao vremena da se priviknu na boæanskisjaj. Tada se radost i slava nisu viπe mogle skrivati. Cijelo jepolje bilo obasjano sjajnom svjetloπÊu Boæjih vojski. Zemlja seutiπala, a Nebo povilo da sluπa pjesmu: “Slava Bogu na visini,i na zemlji mir ljudima koje ljubi.”

O, kad bi danas ljudski rod mogao prepoznati ovu pjesmu!Objava koja je tada dana, melodija koja se tada Ëula, razlijegatÊe se do kraja vremena i odjekivati do krajeva zemaljskih. Kadgrane Sunce Pravde, sa zdravljem na svojim zrakama, toj Êe sepjesmi vratiti odjek glasa silnoga mnoπtva, kao glas mnogih vodagovoreÊi: “Aleluja! jer se domognu kraljevstva Gospodin, naπBog, SvemoguÊi.” (Otkrivenje 19,6)

Kad su aneli nestali, svjetlost je iπËezla, a sjenke noÊi ponov-no su pale na betlehemske breæuljke. Pastiri su dobro upamtilinajblistaviji prizor koji su ikada promatrale ljudske oËi. “Kadaneli od pastira odu na nebo, pastiri poËnu govoriti jedan dru-gomu: Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj dogaaj skojim nas upozna Gospodin! Odu æurno i nau Mariju i Josipas Djeteπcem gdje leæi u jaslama.”

OdlazeÊi s velikom radoπÊu, pastiri su objavili ono πto suvidjeli i Ëuli. “Svi koji su Ëuli pastire, divili su se onomu πto

48

27

su im rekli. A Marija je pamtila sve te dogaaje i razmiπljala onjima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate slaveÊi i hvaleÊi Boga.”

Udaljenost izmeu Neba i Zemlje nije danas veÊa no πtoje bila kad su pastiri sluπali aneosku pjesmu. Ljudski je rodisto toliko predmet staranja Neba kao u vrijeme kad su obiËniljudi skromnih zanimanja usred dana susretali anele i razgo-varali s nebeskim vjesnicima u vinogradima i poljima. Nebomoæe biti vrlo blizu i nama u naπoj svakodnevici. Aneli iz nebes-kih dvorova pratit Êe korake onih koji dolaze i odlaze po Boæ-joj zapovijedi.

PriËa o Betlehemu je neiscrpna tema i u njoj je skrivena“dubina bogatstva i premudrosti znanja Boæjega”. (Rimljanima11,33) Mi se divimo Spasiteljevoj ærtvi kojom je zamijenio ne-besko prijestolje jaslama, i pratnju anela koji su Ga oboæavaliæivotinjama u πtalici. Njegova nazoËnost kori ljudsku gordost isamodovoljnost. Ovo je, ipak, bio samo poËetak Njegova neus-porediva poniæenja. Za Boæjeg Sina bilo bi gotovo beskrajnoponiæenje da je uzeo ljudsku prirodu Ëak i onda kad je Adamu svojoj nevinosti prebivao u Edenu. Meutim, Isus je prihva-tio ljudsku prirodu kad je ljudski rod veÊ Ëetiri tisuÊe godinabio oslabljen grijehom. Kao i svako Adamovo dijete, On je pri-mio na sebe rezultate djelovanja velikog zakona naslijea. Ka-kvi su ovi rezultati bili, pokazano je u povijesti Negovih ze-maljskih predaka. On je doπao s takvim naslijeem dijeliti na-πe tuge i kuπnje pruæiti i nam primjer bezgrjeπnog æivota.

Sotona je na Nebu mrzio Krista zbog Njegova poloæaja uBoæjim dvorovima. Kad je svrgnut s poloæaja, joπ Ga je viπe mrzio.On je mrzio Onoga koji se zavjetovao da Êe iskupiti grjeπni ljudskirod. Ipak, Bog je dopustio Sinu da kao bespomoÊno dijete, pod-loæno ljudskim slabostima, doe na svijet koji je Sotona pro-glasio svojim posjedom. Dopustio Mu je da upozna æivotne opa-snosti svojstvene svakoj ljudskoj duπi, da vodi borbu koju mo-ra voditi svako ljudsko dijete, izloæen opasnosti neuspjeha i vjeË-nog gubitka.

Srce zemaljskog oca njeæno voli svog sina. On promatralice svog djeteta i drhti na pomisao o æivotnoj opasnosti. OnËezne da zaπtiti svoje drago dijete od Sotonine sile i saËuva gaod kuπnji i sukoba. Bog je dao svog jedinoroenog Sina da senae u joπ æeπÊem sukobu, i mnogo straπnijoj opasnosti, da biæivotna staza naπe djece bila sigurna. “U ovome se sastoji ljubav.”»udite se, nebesa, i divi se Zemljo!

“Jer vam se danas rodi Spas”

49

Isusov æivot28

5PosveÊenje

Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,21-38.

Oko Ëetrdeset dana nakon Kristova roenja, Josip i Marijasu Ga odnijeli u Jeruzalem da Ga prikaæu Gospodinu i prinesuærtvu. Bilo je to po hebrejskom zakonu, pa mu se Krist kaoËovjekova zamjena morao podrediti u svakoj pojedinosti. Onje veÊ bio podvrgnut obredu obrezanja, kao znaku Njegove po-sluπnosti Zakonu.

Zakon je traæio da majka prinese jednogodiπnje janje naærtvu paljenicu i mladog goluba ili grlicu kao ærtvu za grijeh.Meutim, Zakon je predviao da se od siromaπnih roditelja, kojinisu mogli donijeti janje, mogu prihvatiti u zamjenu dvije gr-lice ili dva mlada goluba, jedan za ærtvu paljenicu, a drugi zaærtvu za grijeh.

Ærtve koje su se prinosile Gospodinu morale su biti bezmane. Ove su ærtve predstavljale Krista i iz njih se vidi da je isam Isus bio bez ikakve tjelesne mane. On je bio “nevin i bezmane”. (1. Petrova 1,19) Njegov tjelesni sustav nije oπteÊen ni-kakvom manom; Njegovo je tijelo bilo snaæno i zdravo. Cijelogje svog æivota æivio u skladu s prirodnim zakonima. I tjelesnoi duhovno bio je primjer onoga πto je Bog zamislio da Ëovje-Ëanstvo bude posluπnoπÊu Njegovim zakonima.

PosveÊenje prvenaca potjeËe iz najstarijih vremena. Bog jeobeÊao da Êe dati nebeskog Prvenca da spasi grjeπnika. Svakoje domaÊinstvo trebalo prihvatiti ovaj dar posveÊujuÊi svog pr-venca. Prvenac je trebao biti posveÊen sveÊeniËkoj sluæbi, kaoKristov predstavnik meu ljudima.

(28)

50

51

29PosveÊenje

Prigodom osloboenja Izraela iz Egipta, ponovno je izda-na zapovijed o posveÊenju prvenaca. Dok su Izraelova djecabila u egipatskom ropstvu, Gospodin je uputio Mojsija faraonu,egipatskom kralju, s porukom: “Ovako kaæe Jahve: Izrael je mojprvoroenac. Traæim od tebe da mi pustiπ sina da mi iskaæeπtovanje. Ako odbijeπ da ga pustiπ, ja Êu ubiti tvoga prvoro-enca.” (Izlazak 4,22.23)

Mojsije je predao svoju poruku; ali odgovor gordog kraljaje glasio: “Tko je taj Jahve da ga ja posluπam — odvrati faraon— i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti Êu pustiti Izra-elce.” (Izlazak 5,2) Gospodin je znacima i Ëudima radio za svojnarod, πaljuÊi straπne sudove na faraona. Na kraju, aneo smrtidobio je nalog da ubije svakog prvenca od ljudi i stoke meuEgipÊanima. Da bi bili poπteeni, Izraelci su dobili upute dadovratnike namaæu krvlju zaklanog janjeta. Svaka je kuÊa mo-rala biti obiljeæena, da bi aneo, kad doe izvrπiti svoju smrto-nosnu zadaÊu, mimoiπao izraelske domove.

Nakon ove osude nad Egiptom Gospodin je rekao Mojsiju:“Meni posvetite svakoga provoroenca! ... i od ljudi i od æivo-tinja, meni pripadaju!” “Onoga dana kad sam pobio sve prven-ce u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvoroence uIzraelu, i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve.” (Izlazak13,2; Brojevi 3,13) Kad je uspostavljena sluæba u ©atoru, Go-spodin je izabrao Levijevo pleme, umjesto prvenaca iz cijelogIzraela, da sluæi u Svetiπtu. Meutim, prvenca su joπ smatraliGospodnjim vlasniπtvom i stoga se on trebao otkupiti.

Tako je zakon o posveÊenju prvenaca postao vrlo znaËa-jan. Premda je bio uspomena na Gospodnje Ëudesno izbavlje-nje Izraelove djece, on je prikazivao joπ veÊe osloboenje kojeÊe izvojevati jedinoroeni Boæji Sin. Kao πto je krv kojom subili poprskani dovratnici spasila prvence u Izraelu, tako Kri-stova krv ima moÊ spasiti svijet.

Kakvo je znaËenje tada imalo Kristovo posveÊenje! Ali sve-Êenik nije vidio kroz zavjesu; on nije Ëitao tajnu iza nje. Po-sveÊenje djece bio je uobiËajen prizor. Iz dana u dan sveÊenikje primao novac za otkup kad su djeca posveÊivana Gospodi-nu. Iz dana u dan on je rutinski radio svoj posao, obraÊajuÊimalo pozornosti na roditelje ili djecu, osim kad je zamijetioneki nagovjeπtaj bogatstva ili visokog poloæaja roditelja. Josip iMarija bili su siromaπni; kad su doπli sa svojim Djetetom, sveÊe-

52

Isusov æivot30

nici su vidjeli samo Ëovjeka i æenu odjevene kao Galilejce, unajskromnijoj odjeÊi. U njihovom izgledu nije bilo niËega πtoje privlaËilo pozornost i oni su prinijeli dar predvien za siro-maπnije slojeve.

SveÊenik je zapoËeo sa sluæbenim dijelom obreda. Uzeo jeDijete u naruËje i dræao Ga pred oltarom. Kad Ga je vratio umajËino naruËje, upisao je ime “Isus” u svitak prvenaca. Dokje dræao Dijete u svom naruËju, nije ni slutio da je to VeliËan-stvo Neba, Kralj slave. SveÊenik nije ni pomislio da je ovo Di-jete Onaj o kojemu je Mojsije pisao: “Gospodin Bog naπ po-dignut Êe vam izmeu vaπe braÊe proroka poput mene. Njegasluπajte u svemu πto vam god rekne!” (Djela 3,22) On nije mi-slio da je ovo Dijete Onaj Ëiju je slavu Mojsije æelio vidjeti. Alina sveÊenikovim rukama leæao je Onaj koji je veÊi od Mojsija,i kad je zapisao ime Djeteta, zapisao je ime Onoga koji je biotemelj cjelokupnog hebrejskog naËina æivljenja. Ovo je ime pred-stavljalo smrtnu presudu u svemu tome jer je sustav ærtava idarova zastario; simbol je gotovo dostigao svoju pravu sliku,sjena svoju stvarnost.

Slava Boæje prisutnosti napustila je Svetiπte, ali u Djetetuiz Betlehema bila je zaklonjena slava pred kojom se aneli kla-njaju. Ovo nesvjesno Dijete bilo je obeÊani Potomak, na kogaje upuÊivao prvi oltar na vratima Edena. To je bio Mesija, Knezmira. On je bio Onaj koji se objavio Mojsiju: JA SAM. To jebio Onaj koji je u stupu od oblaka i ognja bio voa Izraelu. Toje bio Onaj o kojemu su veÊ od davnina prorokovali vidioci.On je bio »eænja svih naroda, Korijen i Mladica Davidova i sjajnaZvijezda Danica. Ime ovog bespomoÊnog Djeteta, upisanog uizraelski svitak, πto ga je proglasilo naπim bratom, bilo je nadapalog ljudskog roda. Dijete za koje je plaÊena otkupnina biloje Onaj koji Êe platiti otkup za grijehe cijelog svijeta. On jebio pravi Veliki sveÊenik “postavljen nad kuÊom Boæjom”, Po-glavar koji “ima neprolazno sveÊeniπtvo”, Posrednik “s desnestrane VeliËanstva u nebu”. (Hebrejima 10,21; 7,24; 1,3)

Duhovno treba duhovno razabrati. Boæji Sin je posveÊenu Hramu za zadaÊu koju je doπao izvrπiti. SveÊenik Ga je proma-trao kao πto bi promatrao svako drugo dijete. Meutim, iakonije vidio niti osjeÊao neπto neobiËno, Boæji je Ëin u davanjuSina svijetu bio prepoznat. Ovaj dogaaj nije proπao a da Kristanetko ipak nije prepoznao. “Tada je æivio u Jeruzalemu Ëo-

55

31

vjek imenom ©imun. Bio je pravedan i poboæan i oËekivao jeutjehu Izraelovu. Imao je boæansko nadahnuÊe. Njemu je DuhSveti objavio da neÊe vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gos-podnjega.”

Kad je ©imun uπao u Hram, vidio je jednu obitelj kakoprikazuje dijete pred sveÊenikom. Njihova je vanjπtina govorilao siromaπtvu; ali ©imun je shvatio upozorenja Duha i bio du-boko osvjedoËen da je Dijete prikazano pred Gospodinom UtjehaIzraelova, Onaj koga je æelio vidjeti. ZaËuenom sveÊeniku ©i-mun je izgledao kao zanesenjak. Dijete je vraÊeno Mariji, a onGa uzima u naruËje da Ga prikaæe pred Bogom, dok je radostkoju dotad nikada nije osjetio ispunjavala njegovu duπu. Dokje podizao malog Spasitelja prema Nebu, rekao je: “Sad moæeπ,Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema rijeËi tvojoj ideu miru, jer mi oËi vidjeπe spasenje tvoje, koje si pripravio predlicem svih naroda, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu narodatvoga Izraela.”

ProroËki duh poËivao je na ovom Boæjem Ëovjeku, i doksu Josip i Marija stajali tu kraj njega, ËudeÊi se njegovim rije-Ëima, on ih je blagoslovio i rekao Mariji: “Gle! Ovaj je odre-en za propast i uskrsnuÊe mnogih u Izraelu, za znak kojemuÊe se protiviti — a tebi Êe samoj maË probosti duπu — da bi seotkrile misli mnogih srdaca.”

Uπla je takoer i proroËica Ana potvrujuÊi ©imunovo svje-doËanstvo o Kristu. Dok je ©imun govorio, njezino je lice biloozareno Boæjom slavom i ona je izlijevala zahvalnost koju jesrce osjeÊalo πto joj je dopuπteno da vidi Krista Gospodina.

Ovi ponizni poπtovatelji Boga nisu uzalud prouËavali pro-roËanstva. Meutim, oni koji su se nalazili na poloæajima vladarai sveÊenika u Izraelu, iako su pred sobom imali dragocjeno ka-zivanje proroπtva, nisu iπli Gospodnjim putem i njihove oËi ni-su bile otvorene da vide Svjetlost æivota.

Tako je to i danas. Vjerske voe i oni koji sluæe u Boæjemdomu Ëesto ne razlikuju dogaaje na koje je usmjerena pozor-nost cijeloga Neba, i oni nezamijeÊeno prolaze. Ljudi priznajuKrista u povijesti, ali se okreÊu od æivoga Krista. Krist, koji usvojoj RijeËi poziva na samopoærtvovnost, preko siromaπnih inapaÊenih koji traæe pomoÊ i preko pravednih koji su upuÊenina siromaπtvo, trud i poniznost, nije niπta spremnije prihvaÊendanas nego prije osamnaest stoljeÊa.

PosveÊenje

56

Isusov æivot32

Marija je razmiπljala o ©imunovom otvorenom i dalekoseæ-nom proroËanstvu. Dok je u svom naruËju gledala Dijete i sje-Êala se rijeËi koje su izgovorili betlehemski pastiri, bila je ispu-njena radoπÊu, zahvalnoπÊu i blistavom nadom. ©imunove rije-Ëi podsjetile su je na Izaijino proroËko kazivanje: “Isklijat Êemladica iz panja Jiπajeva, izdanak Êe izbit iz njegova korijena.Na njemu Êe duh Jahvin poËivat, duh mudrosti i umnosti, duhsavjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg... On Êe prav-dom opasati bedra, a vjernoπÊu bokove.” “Narod koji je u tminihodio svjetlost vidje veliku; one πto mrklu zemlju obitavahusvjetlost jarka obasja... Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo;na pleÊima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni,Otac vjeËni, Knez mironosni.” (Izaija 11,1-5; 9,2-6)

Ipak, Marija nije shvatila Kristovu misiju. ©imun je proro-kovao o Njemu kao o svjetlosti koje Êe obasjavati neznaboπce,kao o slavi Izraelovoj. Na taj su naËin aneli objavili Spasitelje-vo roenje kao Radosnu vijest svim narodima. Bog je teæio daispravi skuËeno hebrejsko shvaÊanje o Mesijinom djelu. On jeæelio da ljudi u Njemu gledaju ne samo osloboditelja IzraelaveÊ i Spasitelja svijeta. Meutim, proÊi Êe mnogo godina dokÊe i Isusova majka shvatiti Njegovo poslanje.

Marija je oËekivala Mesijinu vladavinu na Davidovom pri-jestolju, ali nije vidjela krπtenje patnjom kojim Êe ga zadobiti.©imun je otkrio da Mesija neÊe proÊi kroz ovaj svijet bez pre-preka. RijeËima upuÊenim Mariji: “A i tebi Êe samoj maË pro-bosti duπu”, Bog je u svojoj njeænoj milosti nagovijestio Isuso-voj majci veliku bol koju je zbog Njega poËela podnositi.

“Gle!” rekao je ©imun, “Ovaj je odreen za propast i uskr-snuÊe mnogih u Izraelu, za znak kojemu Êe se protiviti.” Onikoji se æele ponovno podignuti moraju pasti. Mi moramo pastina Stijenu i razbiti se prije no πto se podignemo u Kristu. NaπasebiËnost se mora oboriti, oholost poniziti ako æelimo upozna-ti slavu duhovnog kraljevstva. Hebreji nisu æeljeli prihvatiti Ëastkoja je dostignuta u poniznosti. Stoga i nisu mogli primiti svo-jega Otkupitelja. On je bio znak protiv koga se govorilo.

“Da bi se otkrile misli mnogih srdaca.” U svjetlosti Spasi-teljeva æivota otkrivaju se srca svih, poËevπi Ëak od Stvoriteljapa do kneza tame. Sotona je prikazivao Boga kao sebiËnog isurovog, kao Onoga koji polaæe pravo na sve, a niπta ne daje;koji traæi sluæbu od svih svojih stvorenja za vlastitu slavu, a ne

57

33

podnosi nikakvu ærtvu za njihovo dobro. Meutim, darovanjeKrista otkriva OËevo srce. To svjedoËi da su Boæji naumi zanas “naumi mira, a ne nesreÊe”. (Jeremija 29,11) To pokazujeda je, dok je Boæja mrænja prema grijehu jaka kao smrt, Nje-gova ljubav prema grjeπniku jaËa i od smrti. BuduÊi da je uzeona sebe naπe spasenje, On neÊe poπtedjeti niπta — ma kolikoMu to bilo drago — πto je nuæno za izvrπenje Njegova djela.Nijedna istina potrebna za naπe spasenje nije uskraÊena, nijed-no Ëudo milosti zanemareno, nijedno boæansko sredstvo nijeostalo neupotrijebljeno. Naklonost dolazi za naklonoπÊu, a darza darom. Cijela nebeska riznica otvorena je onima koje Onæeli spasiti. Skupivπi sva bogatstva svemira i otkrivπi sve izvoreneizmjerne sile, On ih sve predaje u Kristove ruke i kaæe: Sveje ovo za Ëovjeka; upotrijebi ove darove da ga uvjeriπ da ni naZemlji ni na Nebu nema veÊe ljubavi od moje. Svoju najveÊusreÊu on Êe naÊi u ljubavi prema meni.

Na golgotskom kriæu suËelile su se ljubav i sebiËnost. Nji-hova je pojava na kriæu dostigla svoj vrhunac. Krist je æivio datjeπi i blagoslivlja, a Sotona je — usmrtivπi Ga — pokazao svuopakost svoje mrænje prema Bogu. On je jasno pokazao da jestvarni cilj njegove pobune zbacivanje Boga s prijestolja i uni-πtenje Onoga preko kojega se pokazala Boæja ljubav.

Kristovim æivotom i smrÊu otkrile su se i misli ljudi. Odjasala do kriæa Kristov je æivot bio poziv na podËinjavanje se-be i zajednicu u patnjama. On je skinuo koprenu s ljudskihciljeva. Isus je doπao s nebeskom istinom i svi koji su sluπaliglas Svetoga Duha bili su privuËeni k Njemu. Oni koji su sluæilisebi samima, pripadali su Sotoninom kraljevstvu. Svojim odno-som prema Kristu svi Êe pokazati na kojoj se strani nalaze. Nataj naËin svatko sebi izriËe presudu.

Na dan zavrπnog suda svaka izgubljena duπa shvatit Êe naravsvog odbacivanja istine. Prikazat Êe se kriæ, a njegovo pravoznaËenje uvidjet Êe svaki um koji je bio zaslijepljen prijestu-pom. Pred prizorom Golgote i njezine tajanstvene Ærtve, grjeπ-nici Êe stajati osueni. Bit Êe odbaËen svaki laæni izgovor. Ljudskootpadniπtvo pojavit Êe se u svom uæasnom karakteru. Ljudi Êevidjeti πto su izabrali. Svako pitanje istine ili zablude u dugojborbi bit Êe objaπnjeno. Pred sudom svemira Bog Êe stajati Ëistod krivnje za postojanje ili trajanje zla. Pokazat Êe se da boæanskipropisi nisu prouzroËili grijeh. U Boæjoj vladavini nije bilo ma-

PosveÊenje

58

Isusov æivot34

ne, nije bilo nikakvog razloga za nezadovoljstvo. Kad se otkri-ju pomisli svakoga srca, tada Êe se i vjerni i buntovnici sjedi-niti u objavljivanju: “Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kraljunaroda! Tko da te, Gospodaru, ne poπtuje i tvoje ime ne sla-vi?... jer si pokazao svoja pravedna djela.” (Otkrivenje 15,3.4)

35

6“Vidjesmo gdje izlazi

njegova zvijezda”Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 2.

“Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kraljaHeroda, dooπe s istoka magi u Jeruzalem i upitaπe: Gdje jenovoroeni kralj æidovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegovazvijezda, i doosmo mu se pokloniti.”

Mudraci s Istoka bili su filozofi. Pripadali su velikom i utje-cajnom druπtvenom sloju koji je obuhvaÊao ljude plemenita pod-rijetla i bio nositelj bogatstva i uËenosti u njihovom narodu.Meu njima bilo je mnogih koji su varali lakovjeran narod. Drugisu bili Ëestiti ljudi koji su prouËavali znakove Providnosti u prirodii bili poπtovani zbog svojega poπtenja i mudrosti. Mudraci kojisu doπli Isusu bili su ljudi takva karaktera.

Boæja svjetlost uvijek svijetli usred tame neznaboπtva. Doksu ovi mudraci prouËavali zvjezdano nebo i pokuπavali pronik-nuti u tajnu koju su skrivale njegove sjajne staze, gledali su Stvori-teljevu slavu. TraæeÊi jasniju spoznaju, okrenuli su se hebrej-skim svetim spisima. U njihovoj zemlji Ëuvali su se proroËkispisi koji su pretkazivali dolazak boæanskog UËitelja. Bileam jepripadao magima, iako je jedno vrijeme bio Boæji prorok; Du-hom Svetim on je pretkazao Izraelovo blagostanje i pojavu Me-sije; a njegova proroËanstva prenosila su se predajom iz stolje-Êa u stoljeÊe. Meutim, u Starom je zavjetu mnogo jasnije ob-javljen Spasiteljev dolazak. Mudraci su s radoπÊu ustvrdili da

(35)

59

60

Isusov æivot36

je Njegov dolazak blizu i da Êe se zemlja napuniti spoznje Go-spodnje slave.

Mudraci su vidjeli tajanstvenu svjetlost na nebu one noÊikad je Boæja slava obasjala betlehemske breæuljke. Kad je svjet-lost iπËezla, pojavila se sjajna zvijezda koja se lagano kretalanebom. To nije bila nikakva zvijezda stajaÊica ni neki planet,pa je ova prirodna pojava pobudila najæivlje zanimanje. Ta jezvijezda bila udaljena skupina sjajnih anela, ali mudraci to ni-su znali. Ipak, bili su uvjereni da ova zvijezda ima za njih po-sebno znaËenje. Oni su se savjetovali sa sveÊenicima i filozo-fima i pretraæivali svitke starih zapisa. Bileamovo proroËanstvoje objavilo: “Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela æezlo se diæe.”(Brojevi 24,17) Je li moguÊe da je ova nepoznata zvijezda bilaposlana kao vjesnik ObeÊanoga? Mudraci su se obradovali svje-tlosti istine poslane s Neba; sada se ona izlijevala na njih sjaj-nijim zrakama. U snu su primili poruku da idu i potraæe novo-roenog Kralja.

Kao πto je Abraham vjerom poπao na Boæji poziv “iako nijeznao kamo ide” (Hebrejima 11,8), kao πto je Izrael u vjeri iπaoza stupom od oblaka do ObeÊane zemlje, tako su i ovi nezna-boπci poπli u potragu za obeÊanim Spasiteljem. IstoËnjaËke ze-mlje bile su bogate dragocjenostima i mudraci nisu krenuli naput praznih ruku. Bio je obiËaj da se vladarima i ostalim visokimodliËnicima daju pokloni kao znak poπtovanja, i najskupocje-niji darovi koji su se mogli pronaÊi u zemlji prinijeti su kaopoklon Onome u kome su trebala biti blagoslovljena sva pleme-na na Zemlji. Morali su putovati noÊu da bi mogli pratiti zvijez-du; putnici su kratili sate ponavljanjem starih kazivanja i pro-roËkih izjava o Onome koga su traæili. Prilikom svakog predahaoni su istraæivali proroËanstva i tako se sve viπe produbljivalonjihovo uvjerenje da ih Bog vodi. Dok su pred sobom imalizvijezdu kao vidljivi znak, imali su i unutarnje osvjedoËenje Sve-toga Duha koji je djelovao na njihova srca i nadahnjivao ih na-dom. Putovanje, premda dugo, bilo je za njih sretno.

Stigli su u izraelsku zemlju i, silazeÊi niz Maslinsku goru,gledali su Jeruzalem pred sobom, kad, gle, zvijezda koja ih jevodila cijelim mukotrpnim putem, zastaje nad Hramom i na-kon nekoliko trenutaka iπËezava iz vidika. Oni dalje hitaju æur-nim koracima oËekujuÊi sa sigurnoπÊu da je Mesijino roenjeradosni pripjev na svakom jeziku. Meutim, uzaludno su se ras-61

37

pitivali. Uπavπi u sveti grad uputili su se prema Hramu. Na svojeËuenje nisu naπli nikoga tko bi iπta znao o novoroenom Kra-lju. Njihova pitanja nisu izazvala nikakvu radost, veÊ prije iz-nenaenje i strah pomijeπan s prijezirom.

SveÊenici su ponavljali predaju. Oni su uzdizali svoju vjerui svoju poboænost, dok su Grke i Rimljane proglaπavali nezna-boπcima i grjeπnicima veÊim od drugih. Mudraci nisu bili ido-lopoklonici, i u Boæjim oËima bili su bolji od ovih koji su samopo imenu bili u sluæbi Njemu; pa ipak su ih Hebreji smatralineznaboπcima. »ak i meu Ëuvarima svetih spisa njihovo revno-sno raspitivanje nije naiπlo ni na kakvo razumijevanje.

Dolazak mudraca brzo se razglasio po cijelom Jeruzalemu.Njihova neobiËna misija izazvala je uznemirenost u narodu, kojase pronijela u palaËu kralja Heroda. Lukavi Edomac bio je uzne-miren nagovjeπtajem o moguÊem suparniku. Bezbrojna ubojstvaumrljala su njegovu stazu do prijestolja. BuduÊi da je bio tu-inske krvi, narod nad kojim je vladao mrzio ga je. Njegovajedina sigurnost bila je naklonost Rima. Ali, novi Princ imaoje veÊu prednost. Bio je roen da vlada.

Herod je posumnjao da sveÊenici kuju zavjeru sa strancimakako bi izazvali bunu u narodu i zbacili ga s prijestolja. On jeprikrivao svoje nepovjerenje, odluËan da veÊim lukavstvom spri-jeËi njihove smiπljene planove. Skupivπi sveÊeniËke poglavare iknjiæevnike raspitivao se za uËenje njihovih svetih knjiga omjestu Mesijina roenja.

Ovo raspitivanje otimaËa prijestolja, potaknuto zahtjevomstranaca, povrijedilo je ponos hebrejskih uËitelja. Ravnoduπnostkojom su priπli proroËkim svicima razbjesnila je ljubomornogcarskog namjesnika. On je mislio da æele sakriti svoje poznava-nje ovog predmeta. S autoritetom kome se nisu usudili suprot-staviti naredio je da podrobno ispitaju i objave mjesto roenjanjihovog oËekivanog Kralja. “U Betlehemu judejskom — odgo-voriπe mu — jer je ovako pisao prorok:

Betleheme, zemljo Judina,ti nipoπto nisi najmanji meu Judinim gradovima,jer Êe iz tebe iziÊi voakoji Êe biti pastir naroda moga — Izraela.”

Herod je zatim pozvao mudrace na tajni razgovor. Bura bijesai straha bjesnjela je u njegovom srcu, ali je saËuvao mirno dræanje

“Vidjesmo gdje izlazi njegova zvijezda”

62

Isusov æivot38

i ljubazno je primio strance. Raspitivao se o vremenu pojavlji-vanja zvijezde i pretvarao se da radosno pozdravlja nagovjeπtajKristova roenja. Zamolio je svoje posjetitelje: “Idite i pomnose raspitajte za dijete. Kad ga pronaete, javite mi, da bih i jadoπao i poklonio mu se.” Rekavπi to otpustio ih je da svojimputem odu u Betlehem.

SveÊenici i starjeπine u Jeruzalemu nisu bili tako neobavi-jeπteni o Kristovom roenju, kao πto su se pretvarali. Vijest oposjetu anela pastirima doprla je do Jeruzalema, ali rabini suje smatrali nedostojnom njihove pozornosti. Mogli su sami na-Êi Isusa i spremno odvesti mudrace do Njegovog mjesta roe-nja, ali su, umjesto toga, mudraci doπli k njima da im skrenupozornost na roenje Mesije. “Gdje je novoroeni kralj æidov-ski?” rekli su. “Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda, idoosmo mu se pokloniti.”

Oholost i zavist sada su zatvorili vrata svjetlosti. Da su po-klonili povjerenje vijestima pastira i mudraca, to bi dovelo sve-Êenike i rabine u vrlo nezgodan poloæaj, dokazujuÊi suprotnood njihove tvrdnje da su tumaËi Boæje istine. Ovi obrazovaniuËitelji nisu se htjeli poniziti da ih pouËavaju oni koje su smatralineznaboπcima. NemoguÊe je, govorili su oni, da ih je Bog mi-moiπao i objavio vijest neukim pastirima i neobrezanim nezna-boπcima. OdluËili su pokazati prijezir prema vijestima koje suuzrujavale kralja Heroda i cijeli Jeruzalem. Nisu Ëak ni poæe-ljeli otiÊi u Betlehem i vidjeti je li tako. Naveli su ljude da zani-manje za Isusa prihvate kao fanatiËno uzbuenje. Tu su sveÊe-nici i rabini zapoËeli odbacivati Krista. Otada je njihova oholosti tvrdoglavost prerasla u duboko usaenu mrænju prema Spasi-telju. Dok je Bog otvarao vrata neznaboπcima, hebrejske su voezatvarale vrata sebi samima.

Mudraci su sami otiπli iz Jeruzalema. Sjenke noÊi spuπtalesu se dok su prolazili kroz gradska vrata, ali na svoju velikuradost opet su ugledali zvijezdu koja ih je povela prema Bet-lehemu. Oni nisu primili nikakav nagovjeπtaj o skromnom Isu-sovom stanju, kao πto su ga dobili pastiri. Nakon dugog putabili su razoËarani ravnoduπnoπÊu hebrejskih voa i napustili suJeruzalem s manje pouzdanja nego kad su uπli u grad. U Betle-hemu nisu naπli kraljevsku gardu razmjeπtenu da πtiti novoro-enog Kralja. Nijedan Ga ugledni Ëovjek nije posjetio. Isus jebio stavljen u jasle kao u kolijevku. Njegovi roditelji, neobra-

63

39

zovani puËani, bili su Mu jedini Ëuvari. Je li moguÊe da je toOnaj o kome je pisano da Êe podiÊi “plemena Jakovljeva” i daÊe vratiti “Ostatak Izraelov”, i biti “svjetlost narodima” i spase-nje “do nakraj zemlje”? (Izaija 49,6)

“Uoπe u kuÊu i naoπe dijete s Marijom, majkom njego-vom; padoπe niËice i pokloniπe mu se.” U siromaπnoj Isusovojpojavi prepoznali su prisutnost Boæanstva. Predali su svoja srcaNjemu kao Spasitelju i tada Ga obasuli darovima — zlatom, itamjanom, i smirnom. Kakvu su vjeru imali! Za mudrace s Istokamoglo bi se reÊi ono πto je kasnije reËeno za rimskog kapeta-na: “Tolike vjere ne naoh ni u koga u Izraelu.” (Matej 8,10)

Mudraci nisu proniknuli u Herodove namjere prema Isu-su. Kad je cilj njihovog putovanja bio ostvaren, oni su se pri-premali za povratak u Jeruzalem, namjeravajuÊi ga obavijestitio svom uspjehu. Meutim, u snu su primili boæansku obavi-jest da viπe ne odræavaju nikakvu vezu s njim. ZaobilazeÊi Jeruza-lem, poπli su u svoju zemlju drugim putem.

Na sliËan naËin je i Josip primio opomenu da bjeæi u Egipats Marijom i Djetetom. A aneo reËe: “I budi ondje dok ti opetne kaæem, jer Êe Herod traæiti dijete da ga ubije.” Josip je po-sluπao bez oklijevanja i, da bi bio sigurniji, poπao je na putnoÊu.

Preko mudraca Bog je hebrejskom narodu skrenuo pozornostna roenje svojega Sina. Njihovo raspitivanje u Jeruzalemu, pro-bueno zanimanje naroda, pa Ëak i Herodova ljubomora kojaje privukla pozornost sveÊenika i rabina, usmjerili su umovena proroËanstva o Mesiji i na veliki dogaaj koji se zbio.

Sotona se zauzeo da zakloni boæansku svjetlost svijetu i upo-trijebi svu moÊ svog lukavstva da uniπti Spasitelja. Meutim,Onaj koji nikada ne drijema i ne spava Ëuvao je svog voljenogSina. Onaj koji je Izraelu poslao manu s neba i hranio Iliju uvrijeme gladi, pobrinuo se za Marijino i Isusovo utoËiπte u ne-znaboæaËkoj zemlji. Darovima mudraca iz neznaboæaËke zemljeGospodin je osigurao sredstva za put u Egipat i za boravak utuoj zemlji.

Mudraci su meu prvima poæeljeli dobrodoπlicu Otkupite-lju. Oni su prvi poloæili svoj dar kraj Njegovih nogu. Kakva jeprednost bila sluæiti Mu svojim darom! Bog osobito cijeni darkoji potjeËe od srca koje ljubi, ËineÊi ga najuspjeπnijim u sluæ-bi Njemu. Ako smo svoje srce predali Isusu, mi Êemo Mu prinijeti

“Vidjesmo gdje izlazi njegova zvijezda”

64

65

Isusov æivot40

i svoje darove. Svoje zlato i srebro, svoj najdragocjeniji zemalj-ski imetak, svoje najveÊe umne i duhovne darove, dobrovoljnoÊemo posvetiti Njemu koji nas ljubi i koji je dao sebe za nas.

Herod je u Jeruzalemu nestrpljivo oËekivao povratak mu-draca. Kako je vrijeme prolazilo, a oni se nisu pojavljivali, nje-gove su sumnje poËele rasti. Nespremnost rabina da otkrijuMesijino mjesto roenja kao da mu je ukazivalo da su prozrelinjegov plan i da su ga mudraci namjerno izbjegli. Ta ga je mi-sao razbjesnila. Obmana nije uspjela, ali je preostalo pribjega-vanje sili. On Êe im dati pouku s ovim Djetetom-Kraljem. Tioholi Hebreji trebaju vidjeti πto mogu oËekivati u svojim po-kuπajima da ustoliËe vladara.

Odmah je poslao vojnike u Betlehem s nalogom da ubijusvu djecu do dvije godine. Tihi domovi Davidova grada bili susvjedoci prizora uæasa, koji su joπ prije πest stotina godina otkri-veni proroku: “Glas u Rami Ëu se — plaË i jauk mnogi: to zadjecom Rahela tuæi — neutjeπna πto ih nema.”

Ovu su nesreÊu Hebreji sami navukli na sebe. Da su uvjernosti i poniznosti hodili pred Bogom, On bi na izniman naËinkraljev gnjev uËinio bezopasnim za njih. Ali, svojim grijesimaoni su se odvojili od Boga i odbacili Svetoga Duha koji je bionjihov jedini πtit. Nisu prouËavali Pisma sa æeljom da se uskla-de s Boæjom voljom. Tragali su za proroËanstvima koja su semogla tumaËiti tako da se sami uzvise i pokaæu kako Bog pre-zire ostale narode. U svojoj oholosti hvalili su se da Êe MesijadoÊi kao kralj koji Êe pobijediti njihove neprijatelje i pogazitineznaboπce u svojoj srdæbi. Na taj naËin izazvali su mrænju svojihvladara. Njihovim pogreπnim prikazivanjem Kristove misije,Sotona je namjeravao pripremiti uniπtenje Spasitelja, ali to sevratilo na njihove glave.

Ovo okrutno djelo bilo je jedno od posljednjih πto je po-mraËilo Herodovu vladavinu. Ubrzo nakon ubijanja nevine dje-Ëice, bio je i sam prisiljen pokoriti se takvoj sudbini koju nit-ko nije mogao otkloniti. Umro je straπnom smrÊu.

Josip, koji je joπ bio u Egiptu, dobio je nalog od Boæjeganela da se vrati u izraelsku zemlju. SmatrajuÊi Isusa nasljed-nikom Davidova prijestolja, Josip se æelio nastaniti u Betlehe-mu, ali doznavπi da u Judeji umjesto svojega oca vlada Arhelaj,bojao se da bi taj sin mogao ostvariti oËeve planove protiv Krista.Od svih Herodovih sinova Arhelaj mu je svojim karakterom bio

66

41

najsliËniji. VeÊ je njegovo stupanje na prijestolje bilo obiljeæe-no neredima u Jeruzalemu i pokoljem u kojemu je rimska gar-da pobila tisuÊe Hebreja.

Josip je ponovno usmjeren na sigurno mjesto. Vratio se uNazaret, u svoj prijaπnji dom, gdje je Isus potom boravio goto-vo trideset godina, “da bi se ispunilo πto su rekli proroci: ZvatÊe se NazareÊanin”. Galilejom je upravljao Herodov sin, ali unjoj je bilo mnogo viπe stranaca nego u Judeji. Na taj je naËintamo bilo manje zanimanja za pitanja koja su se iskljuËivo ti-cala Hebreja, i Isusove bi tvrdnje vjerojatno izazvale manju za-vist kod vlastodræaca.

Tako je bio doËekan Spasitelj kad je doπao na Zemlju. »inilose da ne postoji mjesto odmora ili sigurnosti za malog Otkupi-telja. Bog nije mogao povjeriti svojega Sina ljudima, premda jeostvarivao svoje djelo za njihovo spasenje. On je naloæio ane-lima da prate Isusa i da Ga πtite dok ne zavrπi svoje poslanjena Zemlji i ne umre od ruku onih koje je doπao spasiti.

“Vidjesmo gdje izlazi njegova zvijezda”

67

Isusov æivot42

7Kao dijete

Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,39.40.

Djetinjstvo i mladost Isus je proveo u malom planinskomselu. Na Zemlji ne postoji nijedno mjesto koje ne bi bilo po-ËaπÊeno Njegovom nazoËnoπÊu. Kraljevske palaËe imale bi pred-nost primajuÊi Ga kao gosta. Meutim, On je mimoiπao domo-ve bogatih, kraljevske dvorove i slavna srediπta znanja, da bise nastanio u zabitom i prezrenom Nazaretu.

Iznimno znaËenje ima kratak izvjeπtaj o Samuelovu djetinj-stvu: “A mladi je Samuel sve viπe rastao u dobi i mudrosti, ipred Jahvom i pred ljudima.” (2. Samuelova 2,26) I milost jeBoæja poËivala na njemu. SliËno i Isus, ozaren naklonoπÊu svogOca, “napredovaπe u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom iljudima”. (Luka 2,52) Njegov je um bio æivahan i prodoran, aNjegova su razboritost i mudrost nadmaπivale Njegove godine.Njegov je karakter bio uravnoteæen i skladan. Snage uma i ti-jela postupno su se razvijale u skladu sa zakonima djetinjstva.

Kao dijete, Isus se odlikovao posebno privlaËnom naravi.Njegove usluæne ruke uvijek su bile spremne posluæiti drugi-ma. On je pokazivao nepokolebljivu strpljivost i istinoljubivostkoja nikada ne bi ærtvovala Ëestitost. U naËelu Ëvrst kao stije-na, Njegov je æivot otkrivao vrlinu nesebiËne ljubaznosti.

Isusova majka pratila je budnim okom razvitak Njegovihsnaga i zamijetila na Njegovu karakteru peËat savrπenstva. S ra-doπÊu se trudila da bodri taj bistar i prijemËiv um. Posredova-njem Svetoga Duha primila je mudrost za suradnju s nebeskimsilama u razvitku ovog Djeteta, koje je moglo svojim Ocem sma-trati samo Boga.

(42)

69

68

43Kao dijete

Od najranijih vremena vjerni u Izraelu s velikom su pozor-noπÊu odgajali mlade. Gospodin je dao upute da se djeca pou-Ëavaju, Ëak i od najmanjih nogu, o Njegovoj dobroti i veliËini,osobito onako kako su se otkrile u Njegovom Zakonu i prika-zale u povijesti Izraela. Pjesma, molitva i pouke iz Pisma moralesu biti prilagoene umu koji se razvija. OËevi i majke trebalisu pouËiti svoju djecu da je Boæji Zakon izraz Njegova karak-tera, i tako se primanjem naËela Zakona u srce, Boæje obliËjeutiskivalo u duhovni svijet i um. VeÊi dio pouËavanja bio jeusmen, ali mladi su takoer uËili Ëitati hebrejske spise, a per-gamentni svici starozavjetnih zapisa bili su otvoreni za njihovoprouËavanje.

U Kristovo doba gradovi koji nisu pruæali vjersko pouËava-nje mladih smatrali su se prokletim od Boga. Ipak, to je pou-Ëavanje postalo formalistiËno. Predaja je u velikoj mjeri potis-nula Sveto pismo. Pravi odgoj vodio bi mlade da “traæe Boga,ne bi li ga moæda napipali i naπli”. (Djela 17,27) Meutim, heb-rejski uËitelji posvetili su pozornost obredima. Um je bio ispu-njen gradivom beskorisnim za uËenika, koje neÊe biti priznatou viπoj πkoli nebeskih dvorova. Iskustvo steËeno osobnim pri-hvaÊanjem Boæje RijeËi nije naπlo mjesta u ovom odgojnom su-stavu. Zauzeti krugom vanjskih obreda uËenici nisu imali vre-mena za mirne trenutke koje bi proveli s Bogom. Oni nisu ËuliNjegov glas koji govori srcu. U svom traganju za znanjem, onisu se okrenuli od Izvora mudrosti. Zanemarena je bît sluæbeBogu. NaËela Zakona bila su zamagljena. Ono πto se smatralovisokim obrazovanjem bilo je najveÊa prepreka istinskom raz-vitku. Snage mladeæi bile su sputane obukom rabina. Njihovisu umovi postali skuËeni i ograniËeni.

Dijete Isus nije primalo pouke u πkolama pod okriljemsinagoga. Njegova je majka bila Njegov prvi zemaljski uËitelj.S njezinih usana i iz proroËkih svitaka On je nauËio nebeskeistine. One iste rijeËi πto ih je sam izgovorio Mojsiju za Izra-ela, sad je usvajao na krilu svoje majke. Kad je preπao iz dje-tinjstva u mladiÊko doba, nije traæio rabinske πkole. Njemu nijebio potreban odgoj koji bi stekao na takvim izvorima, jer Bogje bio Njegov UËitelj.

Pitanje postavljeno za vrijeme Spasiteljeva rada: “Kako ovajpoznaje Pisma kad ih nije uËio?”, ne upuÊuje na to da Isus nijeznao Ëitati, veÊ samo da nije primio rabinsko obrazovanje. (Ivan

70

Isusov æivot44

7,15) BuduÊi da je stekao znanje na naËin koji je dostupan inama, Njegovo dobro poznavanje Pisma pokazuje koliko je mar-ljivo posvetio svoje rane godine prouËavanju Boæje RijeËi. Uzto, pred Njim je bila otvorena i velika knjiænica stvorenih Boæ-jih djela. On koji je naËinio sve, prouËavao je pouke πto ih jeNjegova vlastita ruka napisala na zemlji, moru i nebu. Odvo-jen od nesvetih svjetovnih putova, On je sakupljao znanje izprirode. ProuËavao je æivot biljaka i æivotinja i Ëovjekov æivot.Od najranijih godina æivota sav je bio obuzet jednim ciljem:da æivi na blagoslov drugima. Izvor tog cilja On je nalazio uprirodi; nove zamisli o naËinu i sredstvima zasjale bi u Njego-vu umu dok je prouËavao æivot biljaka i æivotinja. Neprekidnose trudio da iz onoga πto je vidio izvuËe primjere uz pomoÊkojih bi iznosio æivu Boæju RijeË. Usporedbe kojima je u vrijemesvoje sluæbe rado davao svoje pouke o istini pokazuju kako jeNjegov duh bio otvoren za utjecaje prirode i kako je prikup-ljao duhovne pouke iz svoje svakodnevne æivotne okoline.

Na taj naËin Isusu se otkrivalo znaËenje Boæjih rijeËi i dje-la, dok je pokuπavao razumjeti bît stvari. Nebeska biÊa bila suNjegovi pratitelji, a On je njegovao svete misli i zajednicu. Odtrenutka kad je postao svjestan okoline, On je neprekidno ra-stao u duhovnoj vrlini i poznavanju istine.

Svako dijete moæe steÊi znanje kao πto ga je Isus stekao.Dok se pokuπavamo upoznati s naπim nebeskim Ocem uz po-moÊ Njegove RijeËi, aneli Êe nam se pribliæiti, naπ Êe umojaËati, naπ se karakter uzdiÊi i oplemeniti. Postat Êemo sliËnijiSpasitelju. Dok promatramo lijepo i veliËanstveno u prirodi,naπi Êe se osjeÊaji usmjeriti k Bogu. Dok je duh ispunjen div-ljenjem, duπa se okrepljuje dodirom s BeskonaËnim preko Nje-govih djela. Zajednica s Bogom u molitvi razvija umne i moralnesposobnosti, a duhovna sila jaËa dok razmiπljamo o onome πtoje duhovno.

Isusov je æivot bio æivot u skladu s Bogom. Dok je bio dijete,mislio je i govorio kao dijete, ali ni najmanji trag grijeha nijekvario Boæje obliËje u Njemu. Ipak, On nije bio osloboen odkuπnji. ZloÊa stanovnika Nazareta bila je posloviËna. Natanae-lovim pitanjem iskazano je miπljenje o njihovom loπem glasu:“Iz Nazareta moæe li πto dobro iziÊi?” (Ivan 1,46) Isus je postavljentamo gdje Êe se Njegov karakter iskuπati. Bilo je nuæno da stal-no bude oprezan kako bi saËuvao svoju ËistoÊu. Bio je podlo-

71

45

æan svim borbama s kojima se i mi susreÊemo, kako bi nammogao biti uzor u djetinjstvu, mladosti i zreloj dobi.

Sotona je bio neumoran u svojim naporima da savlada Di-jete iz Nazareta. Od najranijih godina Isusa su Ëuvali nebeskianeli, pa ipak je Njegov æivot bio duga borba protiv sila tame.Kneza tame je vrijealo i zbunjivalo to da na Zemlji postoji æi-vot neuprljan zlom. Nije bilo sredstva kojim nije pokuπao Isusauhvatiti u zamku. Nijedno dijete ljudskog roda, kao πto je todoæivio naπ Spasitelj, neÊe nikada biti pozvano da æivi s