1

Ellen G. White

OËe naπ ...

2 O»E NA© ...

Nakladnik

ZNACI VREMENA

znaci-vremena.com

Izvornik

Thoughts from the Mount of Blessing

By Ellen G. White

Urednik

Mario ©ijan

Prijevod

Milan ©uπljiÊ

Lektura

Miroslav VukmaniÊ

Tisak

ZNACI VREMENA

Zagreb 2015.

3

Ellen G. White

OËe naπ ...Gospodnja molitva

4 O»E NA© ...

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 000915504

www.nsk.hr

ISBN 978-953-183-237-3

Biblijski navodi uzeti su

iz ZagrebaËke biblije,

KrπÊanska sadaπnjost,

Zagreb 1999.

5

“Stoga vi molite ovako...” (Matej

6,9)

Naπ Spasitelj je dvaput objavio Go-

spodnju molitvu: prvi put mnoπtvu u

govoru na Gori, i ponovno, nekoliko

mjeseci nakon toga, samo uËenicima.

UËenici su nakratko bili odvojeni od

svojega Gospodina, a kad su se vratili,

naπli su Ga zadubljenog u razgovor s

Bogom. Kao da ne primjeÊuje njihovu

nazoËnost, nastavio je glasno moliti. Li-

ce Mu je zraËilo nebeskim sjajem. »ini-

lo se da je u sámoj nazoËnosti Nevid-

ljivoga, a iz Njegovih rijeËi izbijala je

æiva sila Boæjega Sugovornika.

Dok su sluπali Isusa, srca uËenika

bila su duboko ganuta. Primijetili su

da On Ëesto provodi duge sate u samoÊi

razgovarajuÊi sa svojim Ocem. Dani su

6 O»E NA© ...

Mu prolazili u sluæbi mnoπtvu πto se

guralo oko Njega i u razotkrivanju laæ-

nog mudrovanja rabinâ, pa Ga je taj

neprekidni rad Ëesto toliko iscrpljivao

da su se Njegova majka, braÊa, pa Ëak

i sami uËenici pribojavali da Êe Ga to

stajati æivota. Ali kad bi se vratio na-

kon sati provedenih u molitvi, kojima

je zavrπavao naporan dan, zapaæali su

izraz smirenosti na Njegovu licu, a On

je zraËio svjeæinom. Upravo nakon tih

sati provedenih s Bogom, Krist je sva-

koga jutra donosio ljudima nebesku

svjetlost. UËenici su shvatili da posto-

ji veza izmeu sati provedenih u moli-

tvi i sile Njegovih rijeËi i djelâ. Sad,

dok su sluπali Njegovu molitvu, srca su

im bila ispunjena strahopoπtovanjem i

poniznoπÊu. Kad je zavrπio molitvu, us-

kliknuli su, svjesni svoje duboke po-

trebe: “Gospodine, nauËi nas moliti,

kao πto je Ivan nauËio svoje uËenike!”

(Luka 11,1)

7

Isus im nije otkrio nikakav novi ob-

lik molitve. Samo im je ponovio ono

πto ih je veÊ uËio, kao da im je time

htio reÊi: Morate shvatiti ono πto sam

vam veÊ otkrio! U tome se krije duboki

smisao u koji joπ niste proniknuli!

Spasitelj nas nije ograniËio da rabi-

mo samo te rijeËi. ZnajuÊi potrebe Ëo-

vjeËanstva, On iznosi svoju osobnu

uzor-molitvu, rijeËi tako jednostavne da

ih moæe prihvatiti i malo dijete, a ipak

tako sadræajne da njihovo znaËenje ne-

Êe nikad moÊi potpuno dokuËiti ni naj-

veÊi umovi. Spasitelj nas uËi da doe-

mo Bogu sa svojim darom zahvalnosti,

da Mu iznesemo svoje potrebe, da Mu

priznamo svoje grijehe i zatraæimo Nje-

govu milost oslanjajuÊi se na Njegovo

obeÊanje.

“STOGA VI MOLITE OVAKO...”

8 O»E NA© ...

“Kad molite — reËe im —govorite: OËe, neka se svetiime tvoje! Neka doekraljevstvo tvoje!” (Luka 11,2)

Isus nas uËi da Njegovog Oca nazi-

vamo svojim Ocem. On s ne stidi na-

zvati nas svojom braÊom. (Hebrejima

2,11) Spasiteljevo srce toliko je sprem-

no i æeljno poæeljeti nam, kao Ëlano-

vima boæanske obitelji, dobrodoπlicu,

da veÊ u prve rijeËi, kojima se trebamo

sluæiti kad pristupamo Bogu, stavlja

dokaz naπega srodstva s Bogom: “OËe

naπ”.

To je objavljivanje one divne istine,

pune ohrabrenja i utjehe, da nas Bog

ljubi kao πto ljubi svojega Sina. To je

ono πto je Isus rekao u svojoj posljed-

njoj molitvi za svoje uËenike: “... da svi-

9

jet upozna... da si njih ljubio kao πto

si mene ljubio.” (Ivan 17,23)

Svijet koji je Sotona smatrao svojim

i kojim je gospodario kao okrutni tira-

nin, Boæji Sin okruæio je velikim podvi-

gom, svojom ljubavi, i ponovno ga po-

vezao s Gospodnjim prijestoljem. Keru-

bini, serafini i bezbrojno mnoπtvo svih

bezgreπnih svjetova klicali su hvalospje-

ve Bogu i Janjetu kad je ta pobjeda osi-

gurana. Radovali su se πto je pronaen

put za spasenje paloga roda i πto Êe Ze-

mlja biti otkupljena od prokletstva gri-

jeha. Koliko bi se viπe trebali radovati

oni koji su predmet te Ëudesne ljubavi!

Kako onda moæemo ikad posumnja-

ti, biti u neizvjesnosti i osjeÊati se kao

siroËad? Za dobro onih koji su prestu-

pili Zakon, Isus je uzeo ljudsku narav.

Postao nam je sliËan da bismo mogli

imati vjeËni mir i sigurnost. Imamo Za-

stupnika na Nebu: tko god Ga primi

kao svojega Spasitelja, neÊe biti ostav-

“KAD MOLITE, GOVORITE...”

10 O»E NA© ...

ljen da sâm, kao siroËe, nosi teret svo-

jih grijeha.

“Ljubljeni, sada smo djeca Boæja...”

“Ako smo djeca, onda smo i baπtinici:

baπtinici Boæji, a subaπtinici Kristovi —

ako zbilja (kao πto jest) trpimo s njim

— da s njim budemo i proslavljeni.” “...

A πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo.

Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo

mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva

kakav jest.” (1. Ivanova 3,2; Rimljanima

8,17)

Prvi korak u pristupanju Bogu jest

upoznati ljubav koju On ima u nama i

vjerovati u nju (1. Ivanova 4,16), jer

nas privlaËna sila Njegove ljubavi na-

vodi da doemo k Njemu.

PrihvaÊanje Boæje ljubavi izaziva

odbacivanje sebiËnosti. NazivajuÊi Bo-

ga svojim Ocem, priznajemo da su sva

Njegova djeca naπa braÊa. Svi smo dje-

liÊi velikoga tkiva ËovjeËanstva, svi smo

Ëlanovi iste obitelji. Osim za sebe, tre-

11

bamo moliti i za svoje bliænje. Nitko

se ne moli pravilno ako traæi blagoslov

samo za sebe.

BeskonaËni Bog, kaæe Isus, pruæa

vam prednost da Mu se pribliæite nazi-

vajuÊi Ga Ocem. Pokuπajte shvatiti πto

je sve time obuhvaÊeno! Nijedan ze-

maljski roditelj nije se nikad tako ozbilj-

no zalagao za svoje zalutalo dijete kao

πto se Stvoritelj zalaæe za prijestupnika.

Nijedna ljudska ljubav nije upuÊivala

tako njeæne pozive nepokajanome. Bog

stanuje u svakom ljudskom boraviπtu,

Ëuje svaku izgovorenu rijeË, sluπa sva-

ku prinesenu molitvu, osjeÊa tuge i ra-

zoËaranja svake duπe i promatra kako

se ponaπamo prema ocu, majci, sestri,

prijatelju i susjedu. Pomaæe nam u na-

πim nevoljama, a Njegova ljubav, milost

i milosre neprestano se izlijevaju da

zadovolje naπe potrebe.

Ako Boga nazivate svojim Ocem,

priznavat Êete se Njegovom djecom ko-

“KAD MOLITE, GOVORITE...”

12 O»E NA© ...

ju treba voditi Njegova mudrost i koja

Mu moraju biti u svemu posluπna zna-

juÊi da je Njegova ljubav nepromjenji-

va. Usmjeravat Êete se prema Njego-

vom planu, a kao Boæjoj djeci najvaæniji

Êe vam biti Njegova Ëast, Njegov ka-

rakter, Njegova obitelj i Njegovo dje-

lo. Bit Êete radosni priznavajuÊi i po-

πtujuÊi svoj odnos prema svojem Ocu

i prema svakom Ëlanu Njegove obite-

lji. Radovat Êete se pridonoseÊi, makar

skromno, Njegovoj slavi i blagostanju

svojih srodnika.

“... Koji jesi na nebesima.” Onaj ko-

ga po Kristovoj zapovijedi trebamo sma-

trati svojim Ocem “naπ je Bog na nebe-

sima, sve πto mu se svidi, to uËini”.

Pod Njegovom zaπtitom moæemo si-

gurno poËivati i reÊi: “Sveviπnji, kad

me strah spopadne, u te Êu se uzdati.”

(Psalam 115,3; 56,3)

13

“Sveti se ime tvoje!” (Matej 6,9)

Svetiti ime Gospodnje znaËi sa stra-

hopoπtovanjem izgovarati rijeËi koje se

odnose na Vrhovno BiÊe: “... sveto je

i Ëasno ime njegovo!” (Psalam 111,9)

Nikad ne smijemo olako izgovarati titule

i imena Boæanstva. U molitvi stupamo

u prijamnu dvoranu Najviπega. Pred

Njega moramo iziÊi sa svetim straho-

poπtovanjem. Aneli zaklanjaju svoja

lica u Njegovoj nazoËnosti. Kerubini i

blistavi, sveti serafini pristupaju Njego-

vu prijestolju sa svetim πtovanjem. S

koliko tek strahopoπtovanja trebamo

izlaziti mi, smrtna i greπna biÊa, pred

Gospodina, svojega Stvoritelja!

Svetiti ime Gospodnje znaËi mnogo

viπe od toga. Kao Hebreji u Kristove

dane moæemo pokazivati najveÊe πto-

14 O»E NA© ...

vanje prema Bogu, a ipak stalno vrije-

ati Njegovo ime. “Jahve se spusti u

liku oblaka, a on stade preda nj i zazva

Ime: ‘Jahve!’ Jahve proe ispred njega

te se javi: ‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan

i milostiv, spor na srdæbu, bogat lju-

bavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisu-

Êama, podnosi opaËinu, grijeh i prije-

stup...” (Izlazak 34,5-7). O Kristovoj Cr-

kvi je zapisano: “A grad Êe se zvati: Ja-

hve, Pravda naπa.” (Jeremija 33,16) To

ime se daje svakom Kristovom sljedbe-

niku. Ono je baπtina Boæjega djeteta.

Obitelj se naziva po ocu. U doba bolne

tjeskobe i muke Izraela, prorok Jeremija

se molio: “Ta ti si meu nama, o Jahve,

mi se tvojim zovemo imenom — nemoj

nas ostaviti!” (Jeremija 14,9)

To ime uzdiæu aneli na Nebu i

stanovnici bezgreπnih svjetova. Kad se

molite: “Sveti se ime Tvoje”, tada traæite

da se ono proslavlja u ovome svijetu,

da se proslavlja u vama. Bog vas je pred

15

ljudima i anelima priznao za svoju dje-

cu. Molite se da ne obeπËastite to “li-

jepo ime koje nosite”. (Jakov 2,7) Bog

vas πalje u svijet kao svoje predstavni-

ke. Svakim postupkom u æivotu trebate

objavljivati Boæje ime. Ta molba zahti-

jeva da imate Njegov karakter. Ne mo-

æete svetiti Njegovo ime, ne moæete Ga

prikazivati svijetu sve dok svojim æivo-

tom i karakterom ne prikaæete sâm

Boæji æivot i karakter. To moæete postiÊi

samo prihvaÊanjem Kristove milosti i

pravednosti.

“SVETI SE IME TVOJE!

16 O»E NA© ...

“Doi kraljevstvo tvoje!” (Matej

6,10)

Bog je naπ Otac koji nas voli i skrbi

se o nama kao o svojoj djeci; On je i

veliki Kralj svemira. Interesi Njegova

kraljevstva su i naπi interesi i zato smo

duæni raditi na njegovoj izgradnji.

Kristovi uËenici su oËekivali skori

dolazak kraljevstva Njegove slave, ali

ih je Isus ovom molitvom pouËio da

kraljevstvo neÊe tada biti uspostavljeno.

Trebaju se moliti za Njegov dolazak kao

za dogaaj koji Êe se odigrati tek u bu-

duÊnosti. Ali u toj molbi se krilo i obe-

Êanje. Iako neÊe ugledati dolazak toga

kraljevstva tijekom svojega æivota, Ëi-

njenica da im je Isus naloæio da se za

njega mole dokaz je da Êe ono, kad to

Bog bude odredio, pouzdano doÊi.

17

Kraljevstvo Boæje milosti sad se te-

melji na tome πto se srca, dosad ispu-

njena grijehom i pobunom, iz dana u

dan pokoravaju vrhovnoj upravi Nje-

gove ljubavi. Ali potpuno uspostavlja-

nje kraljevstva Njegove slave ostvarit

Êe se tek prigodom drugog Kristovog

dolaska na ovaj svijet. “A kraljevstvo,

vlast i veliËanstvo pod svim nebesima

dat Êe se puku svetaca Sveviπnjega.”

(Daniel 7,27) Oni Êe naslijediti kraljev-

stvo pripremljeno za njih “od postanka

svijeta” (Matej 25,34), a Krist Êe preuze-

ti svoju veliku vlast i zavladati.

Ponovno Êe se uzdignuti nebeska

vrata, a naπ Spasitelj Êe doÊi s deset

tisuÊa puta deset tisuÊa i tisuÊama tisu-

Êa svetih, kao Kralj nad kraljevima i

Gospodar nad gospodarima. “U onaj

dan æive Êe vode poteÊi iz Jeruzalema,

pola k moru istoËnom, pola k moru

zapadnom. Bit Êe tako ljeti i zimi. I Ja-

hve Êe biti kralj nad svom zemljom.”

“DO–I KRALJEVSTVO TVOJE!”

18 O»E NA© ...

“Sveti grad — novi Jeruzalem” bit Êe

stan Boæji meu ljudima. “On Êe stano-

vati s njima: oni Êe biti njegov narod,

i on sam, Bog bit Êe s njima.” (Zaharija

14,8-9; Otkrivenje 21,2)

Ali prije toga dolaska, rekao je Isus,

“ova Radosna vijest propovijedat Êe se

o kraljevstvu po svemu svijetu, svim

narodima za svjedoËanstvo...” (Matej

24,14) Njegovo kraljevstvo neÊe doÊi

sve dok se Radosna vijest o Njegovoj

milosti ne raznese po svim krajevima

Zemlje. Ako se, dakle, predamo Bogu

i pridobijemo druge duπe za Njega, ubr-

zavamo dolazak Njegova kraljevstva. Je-

dino oni koji se posveÊuju Njegovoj slu-

æbi da bi otvarali oËi slijepima, obraÊali

ljude “od tame k svjetlu, od sotonine

vlasti k Bogu, da vjerom u me postignu

oproπtenje grijeha i baπtinu posveÊe-

nima” (Djela 26,18) govoreÊi: “Evo me,

mene poπalji” (Izaija 6,8), jedino se oni

iskreno mole: “Doi kraljevstvo tvoje!”

19

“Budi volja tvoja kako na nebutako i na zemlji!” (Matej 6,10)

Boæja volja je izraæena u propisima

Njegova svetog Zakona, a naËela Zakona

su nebeska naËela. Nebeski aneli ne

postiæu nikakvo uzviπenije znanje nego

πto je poznavanje Boæje volje, a ispunja-

vanje Njegove volje je najuzviπenija slu-

æba kojoj mogu posvetiti svoje sposob-

nosti.

Ali na Nebu se sluæba ne obavlja

da bi se udovoljilo Zakonu. Kad se So-

tona pobunio protiv Gospodnjeg Zako-

na, misao da postoji Zakon bila je za

anele iznenadno suoËavanje s Ëinjeni-

com o kojoj dotad nisu razmiπljali. An-

eli ne obavljaju svoju sluæbu kao slu-

ge, veÊ kao sinovi. Izmeu njih i nji-

hova Stvoritelja postoji savrπeno jedin-

20 O»E NA© ...

stvo. Posluπnost im nije teret. Ljubav

prema Bogu Ëini njihovu sluæbu rado-

snom. Tako i u svakoj duπi, u kojoj bo-

ravi Krist, nada slave, ponovno odje-

kuju Njegove rijeËi: “Milje mi je, Boæe

moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj dubo-

ko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,8)

Molba “budi volja tvoja kako na ne-

bu tako i na zemlji” molitva je da se

vladavina zla na ovoj Zemlji okonËa, da

se grijeh zauvijek uniπti i da se uspo-

stavi kraljevstvo pravednosti. Tada Êe

i na Zemlji, kako je na Nebu, biti ispu-

njene sve dobre æelje Boæje dobrote.

(2. Solunjanima 1,11)

21

“Kruh naπ svagdanji daj namdanas!” (Matej 6,11)

Prvi dio molitve kojoj nas je Isus

nauËio odnosi se na Boæje ime, kraljev-

stvo i volju — da se sveti Njegovo ime,

da doe Njegovo kraljevstvo i da se

ispuni Njegova volja. Ako vam je sluæ-

ba Bogu postala najvaænija, moæete s

povjerenjem traæiti da Bog zadovolji i

vaπe osobne potrebe. Ako ste se od-

rekli sebe i predali se Kristu, postali

ste Ëlanovi Boæje obitelji, pa vam je na

raspolaganju sve πto se nalazi u OËe-

voj kuÊi. Otvorene su vam sve Boæje

riznice u sadaπnjem i u buduÊem svi-

jetu. Sluæba anelâ, dar Njegova Duha,

trud Njegovih slugu — sve vam je na

raspolaganju. Svijet, sa svime πto je u

njemu, vaπ je sve dok vam to moæe slu-

TKO ©TO »INI?

22 O»E NA© ...

æiti na dobro. »ak Êe se i neprijatelj-

stvo zlih pretvoriti u blagoslov usavr-

πavajuÊi vas za Nebo. Ako “ste Kristo-

vi”, onda “je sve vaπe”. (1. KorinÊanima

3,23.21)

SliËni ste djetetu kojemu joπ nije

prepuπteno upravljati svojim nasljed-

stvom. Bog vam joπ nije povjerio vaπ

dragocjeni posjed, da vas Sotona ne bi

prevario svojim lukavim vjeπtinama, kao

πto je uËinio s prvim parom u Edenu.

Krist ga Ëuva za vas, ono je izvan kvari-

teljeva dosega. I vi Êete, kao dijete, sva-

kodnevno primati ono πto vam je po-

trebno za taj dan. Svakodnevno se tre-

bate moliti: “Kruh naπ svagdanji daj

nam danas!” Nemojte biti obeshrabreni

ako nemate dovoljno za sutra. Imate

jamstvo u Njegovu obeÊanju: “U Jahvu

se uzdaj i Ëini dobro, da smijeπ sta-

novati u zemlji i æivjeti u miru.” (Psalam

37,3) David kaæe: “Bijah mlad i ostarjeh,

al’ ne vidjeh pravednika napuπtena ili

23

da mu djeca kruha prose.” (Psalam

37,25) Bog, koji je poslao gavrane da

hrane Iliju kod potoka Kerita, neÊe za-

obiÊi nijedno od svoje vjerne, poært-

vovne djece. O onome tko hodi u prav-

di stoji napisano: “... imat Êe dosta kru-

ha i vode Êe mu svagda dotjecati.” “Ne-

Êe se postidjeti u vrijeme nevolje, bit

Êe siti u danima gladi.” “On koji Ëak

nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga pre-

dao za sve nas, kako nam neÊe dati sve

ostalo s njime?” (Izaija 33,16; Psalam

37,19; Rimljanima 8,32) Onaj koji je

olakπavao brige i terete svoje majke

udovice i pomagao joj zadovoljiti po-

trebe kuÊanstva u Nazaretu, suosjeÊa

sa svakom majkom u njezinoj borbi da

svojoj djeci osigura hranu. Onaj koji se

saæalio nad mnoπtvom zato πto “bijahu

satrveni i zapuπteni” (Matej 9, 36), i

sad ima saæaljenja prema izmuËenom

siromahu. Njegova je ruka ispruæena

prema njima da ih blagoslovi; i u sa-

“KRUH NA© SVAGDANJI...”

24 O»E NA© ...

moj molitvi koju je objavio svojim uËe-

nicima, On nas uËi da se sjeÊamo siro-

maπnih.

Kad se molimo: “Kruh naπ svagda-

nji daj nam danas”, traæimo i za druge

kao za sebe. Priznajemo da ono πto

nam Bog daruje nije samo za nas. Bog

nam daje s povjerenjem, da moæemo

hraniti gladne. Po svojoj dobroti pobri-

nuo se za siromaπne. (Psalam 68,11)

Bog kaæe: “Kada dajeπ objed ili veËeru,

ne pozivaj ni svojih prijatelja, ni svoje

braÊe, ni svoje rodbine, ni bogatih su-

sjeda... Nego, kad prireujeπ gozbu, po-

zivaj siromahe, sakate, hrome, slijepe!

Tada Êe ti biti blàgo, jer ti nemaju Ëim

uzvratiti! To Êe ti se uzvratiti o uskrs-

nuÊu pravednikâ.” (Luka 14,12-14)

“A Bog moæe tako obilato izliti na

vas svaku vrstu milosti, da mognete

imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno

svega i joπ imati viπka za koje mu dra-

go dobro djelo.” “Ovo velim: tko πkrto

25

sije, πkrto Êe i æeti; tko obilato sije, obi-

lato Êe i æeti.” (2. KorinÊanima 9,8.6)

Molitva za svakodnevni kruh ne

obuhvaÊa samo hranu za odræavanje

tijela, veÊ i duhovni kruh koji hrani du-

πu za vjeËni æivot. Isus nam zapovije-

da: “Nastojte sebi pribaviti ne propad-

ljivu hranu, veÊ hranu koja ima traj-

nost za æivot vjeËni i koju Êe vam dati

Sin »ovjeËji...” (Ivan 6,27) Kaæe nam:

“Ja sam æivi kruh koji je siπao s neba.

Ako tko jede od ovoga kruha, æivjet Êe

zauvijek.” (Ivan 6,51) Naπ Spasitelj je

kruh æivota. PromatrajuÊi Njegovu lju-

bav i primajuÊi je u duπu, hranimo se

kruhom koji je siπao s Neba.

Krista primamo preko Njegove Ri-

jeËi, a Sveti Duh je dan da bi nam Boæju

rijeË uËinio razumljivom i da bi usadio

njezine istine u naπa srca. Dok svako-

dnevno Ëitamo Njegovu RijeË, moramo

se moliti da nam Bog poπalje svojega

Duha da nam otkrije istine koje Êe na-

“KRUH NA© SVAGDANJI...”

26 O»E NA© ...

πoj duπi darovati snagu potrebnu za taj

dan.

UËeÊi nas da svakoga dana traæimo

ono πto nam je potrebno — i zemaljske

i duhovne blagoslove — Bog ima na

umu naπe dobro. On æeli da uvidimo

svoju ovisnost o Njegovoj stalnoj skrbi,

jer nas nastoji privuÊi u zajednicu sa

sobom. U toj zajednici s Kristom, mo-

litvom i prouËavanjem velikih i drago-

cjenih istina Njegove RijeËi, bit Êemo,

kao gladne i æedne duπe, nahranjeni i

osvjeæeni na izvoru æivota.

27

“Oprosti nam grijehe naπe, jeri mi opraπtamo duænicimasvojim!” (Luka 11,4)

Isus nas uËi da od Boga moæemo

dobiti oprost jedino ako i sami opra-

πtamo drugima. Boæja ljubav nas pri-

vlaËi k Njemu. Kad dirne naπe srce, u

njemu se mora probuditi ljubav prema

naπoj braÊi.

Kad je izgovorio Gospodnju moli-

tvu, Isus je dodao: “Da, ako vi opro-

stite ljudima njihove pogreπke, opro-

stit Êe i vama vaπ Otac nebeski. Ako

li vi ne oprostite ljudima njihovih po-

greπaka, ni vaπ Otac neÊe vama opro-

stiti vaπih.” (Matej 6,14. 15) Tko nije

spreman oprostiti, zatvara jedini dotok

kroz koji i sâm moæe primiti milost od

Boga. Ne smijemo ni pomisliti da ima-

BOG MIJENJA NA©U SEBI»NOST ...

28 O»E NA© ...

mo pravo uskratiti oprost onima koji

su nas povrijedili zato πto nam nisu pri-

znali svoju krivnju. Bez sumnje, njihova

je duænost poniziti srca u pokajanju i

priznanju, ali mi moramo pokazati sa-

æaljiv duh prema onima koji su se ogri-

jeπili o nas, bez obzira na to jesu li nam

priznali svoje pogreπke. Koliko god da

su nas bolno ranili, ne smijemo tugovati

i saæalijevati sami sebe zbog uvreda koje

su nam nanesene. Kao πto oËekujemo

da Bog nama oprosti uvrede koje smo

Mu nanijeli, i mi moramo oprostiti svi-

ma koji su nam uËinili neko zlo.

Oproπtenje ima mnogo πire znaËe-

nje nego πto to mnogi misle. Kad nam

obeÊava da Êe obilno oprostiti, Bog do-

daje, smatrajuÊi da smisao toga obeÊa-

nja nadmaπuje moÊ naπega shvaÊanja:

“Jer misli vaπe nisu moje misli i puti

moji nisu vaπi puti, rijeË je Jahvina. Vi-

soko je iznad zemlje nebo, tako su puti

moji iznad vaπih putova, i misli moje

29

iznad vaπih misli.” (Izaija 55,8.9) Oprost

koji Bog daje nije samo Ëin kojim nas

oslobaa osude. To nije samo opraπta-

nje grijeha, nego oslobaanje od gri-

jeha. To je izlijevanje spasonosne ljuba-

vi koja preobraæava srce. David je pra-

vilno shvatio opraπtanje kad se molio:

“»isto srce stvori mi, Boæe, i duh po-

stojan obnovi u meni! ... Kako je istok

daleko od zapada, tako udaljuje od nas

bezakonja naπa.” (Psalam 51,12; 103,12)

Bog je u Kristu dao sebe za naπe

grijehe. Pretrpio je okrutnu smrt na kri-

æu, nosio je umjesto nas breme kriv-

nje, “pravednik za nepravednike”, da

bi nam otkrio svoju ljubav i privukao

nas k sebi. I On kaæe: “Budite jedan

prema drugom prijazni, puni milosra!

Praπtajte jedan drugome, kao πto je i

Bog vama oprostio u Kristu!” (Efeæani-

ma 4,32) Neka Krist, boæanski Æivot,

boravi u vama i preko vas otkriva ne-

besku ljubav koja Êe uliti nadu onima

“OPROSTI NAM GRIJEHE NA©E...”

30 O»E NA© ...

koji su je izgubili i donijeti nebeski mir

srcu πto ga je ranio grijeh. Kad dolazi-

mo k Bogu, veÊ na pragu nam se po-

stavlja uvjet da, primajuÊi Njegovu mi-

lost, moramo pristati pokazati Njego-

vo milosre prema drugima.

Da bismo mogli primiti i drugima

pruæiti Boæju ljubav koja praπta, vrlo

je vaæno poznavati i vjerovati u ljubav

koju Bog ima prema nama. (1. Ivanova

4,16) Sotona nas nastoji prevariti na sve

moguÊe naËine da bi nas onesposobio

za spoznaju te ljubavi. Navodit Êe nas

na pomisao da su naπe pogreπke i pri-

jestupi tako ozbiljni da se Gospodin

neÊe odazvati na naπe molitve i da nas

neÊe blagosloviti ni spasiti. U sebi ne

moæemo vidjeti niπta osim slabosti, ni-

πta πto bi nas preporuËilo Bogu, pa nam

Sotona govori da su sva naπa nastoja-

nja beskorisna, jer ne moæemo popra-

viti mane svojega karaktera. Kad po-

kuπamo doÊi k Bogu, neprijatelj Êe do-

31

πapnuti: Molitva ti nema nikakve svrhe.

Zar se ne sjeÊaπ da si uËinio ono zlo

djelo? Zar nisi zgrijeπio Bogu i radio

protiv vlastite savjesti? Ali s pravom mo-

æemo odgovoriti neprijatelju da nas “krv

njegova Sina, Isusa, Ëisti od svakoga gri-

jeha”. (1. Ivanova 1,7) Kad osjetimo da

smo greπni i da se ne moæemo moliti,

upravo je to trenutak za molitvu. Kad

smo postieni ili duboko ojaeni, ipak

se moramo moliti i vjerovati. “Sigurna

je rijeË i zasluæuje punu vjeru: Krist

Isus doe na svijet da spasi greπnike.

Od njih sam prvi ja.” (1. Timoteju 1,15)

Oprost i pomirba s Bogom ne dolaze

kao nagrada za naπa djela. Oprost se

ne daje zbog zasluga greπnih ljudi, nego

je to dar koji se temelji na Kristovoj

besprijekornoj pravednosti.

Ne pokuπavajmo umanjiti svoju kri-

vnju traæeÊi izliku za grijeh. Moramo

prihvatiti Boæju ocjenu grijeha, a ona

je doista teπka. Jedino nam Golgota mo-

“OPROSTI NAM GRIJEHE NA©E...”

32 O»E NA© ...

æe otkriti strahovitu odurnost grijeha.

Kad bismo morali sami nositi svoje kri-

vnje, to bi nas slomilo. Meutim, Bez-

greπni je zauzeo naπe mjesto: iako ne-

vin, ponio je naπe nepravde. “Ako pri-

znajemo svoje grijehe, vjeran je on i

pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËi-

stiti nas od svake nepravednosti.” (1.

Ivanova 1,9) Kakva veliËanstvena isti-

na — pravedan prema vlastitom Zako-

nu, a ipak opravdava sve koji vjeruju

u Isusa! “Tko je Bog kao ti koji praπta

krivnju, koji grijeh opraπta i prelazi pre-

ko prekrπaja Ostatka baπtine svoje, koji

ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, ne-

go uæiva u pomilovanju?” (Mihej 7,18)

33

“I ne uvedi nas u napast,nego izbavi nas od zla!” (Matej

6,13)

Napast je mamljenje na grijeh, a to

ne potjeËe od Boga, nego od Sotone

ili od zloÊe naπega srca. “Bog naime

ne moæe biti napastovan na zlo, a niti

sâm nikoga ne napastuje.” (Jakov 1,13)

Sotona nas nastoji dovesti u kuπnju

da bi se zloÊa naπega karaktera otkri-

la pred ljudima i anelima i da bi mo-

gao polagati pravo na nas kao na svoje

vlasniπtvo. U simboliËkom Zaharijinom

proroËanstvu Sotona je prikazan kako

stoji zdesna Gospodnjem Anelu i op-

tuæuje velikog sveÊenika Joπuu, odje-

venoga u prljave haljine, ometajuÊi ta-

ko djelo koje je Aneo æelio obaviti za

njega. To je prikaz Sotoninog ponaπa-

VR©E∆I SVOJ DIO ...

34 O»E NA© ...

nja prema svakoj duπi koju Krist æeli

privuÊi k sebi. Sotona nas navodi na

grijeh, a onda nas pred cijelim svemi-

rom optuæuje da nismo dostojni Boæje

ljubavi. Ali “Aneo Jahvin reËe Satanu:

‘Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Ja-

hve koji izabra Jeruzalem! Nije li on

glavnja iz ognja izvuËena?” A Joπui ka-

æe: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu

i odijevam te u dragocjenu haljinu!”

(Zaharija 3,2.4)

U svojoj velikoj ljubavi Bog nastoji

razviti u nama dragocjene vrline svojega

Duha. Dopuπta da se suoËimo sa za-

prekama, progonstvom i tegobama —

ne kao s prokletstvom, veÊ kao s naj-

veÊim blagoslovom u æivotu. Svaka svla-

dana kuπnja, svaka nevolja koju hrabro

prebrodimo daje nam novo iskustvo i

unapreuje nas u djelu izgradnje karak-

tera. Duπa koja se boæanskom silom

odupire kuπnji, oËituje svijetu i cijelom

svemiru djelotvornost Kristove milosti.

35

Iako ne smijemo biti obeshrabre-

ni nevoljama, koliko god bile gorke, mo-

ramo se moliti Bogu da ne dopusti da

upadnemo u okolnosti u kojima bi nas

vodile æelje naπega zlog srca. Kad upu-

Êujemo molitvu koju nam je Krist obja-

vio, podËinjavamo se Boæjem vodstvu

i molimo Ga da nas vodi sigurnom sta-

zom. Ne moæemo iskreno izgovarati tu

molitvu i istodobno odluËiti iÊi putom

koji smo sami izabrali. Trebamo Ëekati

Njegovu ruku da nas vodi i sluπati Nje-

gov glas koji govori: “To je put, njime

idite...” (Izaija 30,21)

Opasno je ako zastanemo razmiπlja-

juÊi o tome kakve Êemo prednosti steÊi

prihvatimo li Sotonine prijedloge. Gri-

jeh donosi sramotu i propast svakoj du-

πi koja mu popuπta, ali ima neπto u nje-

mu πto zasljepljuje i vara te nas tako

primamljuje laænim prikazivanjem. Ako

se usudimo stupiti na Sotonino tlo, nije

nam obeÊana zaπtita od njegove sile.

“I NE UVEDI NAS U NAPAST...”

36 O»E NA© ...

Koliko moæemo, trebamo zatvoriti svaki

prilaz kojim bi kuπaË mogao doprijeti

do nas.

Molitva “Ne uvedi nas u napast” sa-

ma po sebi je i obeÊanje. Ako Mu se

predate, Bog vas uvjerava da “neÊe do-

pustiti da budete kuπani preko vaπih

snaga, nego Êe vam zajedno s kuπnjom

dati sretan ishod, da je moæete podni-

jeti”. (1. KorinÊanima 10,13) Jedina za-

πtita protiv zla jest da se Krist nastani

u srcu vjerom u Njegovu pravednost.

Kuπnja ima moÊ nad nama upravo zato

πto u naπemu srcu postoji sebiËnost.

Ali kad promatramo veliku Boæju lju-

bav, sebiËnost nam je tako odurna i mr-

ska da je æelimo izbaciti iz duπe. Dok

Sveti Duh veliËa Krista, naπe srce se

smekπava i postaje pokorno, kuπnja

gubi moÊ, a Kristova milost preobra-

æava karakter.

Krist nikad neÊe napustiti duπu za

koju je umro. »ovjek Ga moæe ostaviti

37

i podleÊi kuπnji, ali se Krist nikad ne

moæe okrenuti od onoga za koga je pla-

tio otkupninu svojim æivotom. Kad bi

naπ duhovni vid bio izoπtreniji, uoËili

bismo duπe pognute pod teretom tje-

skobe, shrvane tugom, optereÊene kao

kola puna snopova, blizu smrti zbog

obeshrabrenosti. Vidjeli bismo anele

kako brzo lete u pomoÊ onima koji su

u kuπnji i na samom rubu propasti. Ne-

beski aneli potiskuju vojske zla koje

opkoljavaju te duπe i pomaæu im stati

na siguran temelj. Bitke koje se vode

izmeu tih dviju vojski isto su tako

stvarne kao i bitke meu vojskama ovo-

ga svijeta. O ishodu toga duhovnog su-

koba ovisi vjeËna sudbina.

I na nas se odnose rijeËi upuÊene

Petru: “Sotona je dobio dopuπtenje da

vas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja

sam molio za te da tvoja vjera ne ma-

lakπe.” (Luka 22,31.32) Hvala Bogu, ni-

smo ostavljeni sami. “Bog je tako ljubio

“I NE UVEDI NAS U NAPAST...”

38 O»E NA© ...

svijet da je dao svoga jedinoroenog

Sina da ne pogine ni jedan koji u nj

vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni” (Ivan

3,16) i neÊe nas napustiti u borbi s ne-

prijateljem Boga i ljudi. “Eto, dao sam

vam vlast da bez pogibli gazite zmije

i πtipavce, i moÊ nad svakom neprija-

teljskom silom, te vam sigurno niπta ne-

Êe moÊi nauditi.” (Luka 10,19)

Æivite u zajednici sa æivim Kristom.

Rukom koja nikad ne ispuπta On Êe

Ëvrsto dræati vaπu ruku. Upoznajte Bo-

æju ljubav prema nama, vjerujte u nju

i bit Êete sigurni. Ta ljubav je neosvo-

jiva tvrava za sve Sotonine napade i

obmane. “Tvrda je kula ime Jahvino:

njemu se pravednik utjeËe i nalazi uto-

Ëiπta.” (Izreke 18,10)

39

“Jer tvoje je kraljevstvo, i sila,i slava, zauvijek. Amen.” (Matej

6,13)*

Posljednja reËenica Gospodnje mo-

litve, kao i prva, otkriva naπega Oca

kao onoga tko je iznad svake sile, vlasti

i svakog imena. Spasitelj je sad gledao

godine koje predstoje Njegovim uËe-

nicima: neÊe biti onakve kakvima su

ih oni zamiπljali, obasjane sunËanom

svjetloπÊu blagostanja i poËasti u svije-

tu, nego Êe ih zamraËiti oluje ljudske

mrænje i sotonskog gnjeva. Usred naci-

onalnih razdora i propadanja svojega

naroda, uËenici Êe na svakom koraku

biti okruæeni opasnostima, a srca Êe im

VR©E∆I SVOJ DIO ...

* Prijevod Ivana VrtariÊa, Æiva rijeË, Rijeka

2012.

40 O»E NA© ...

Ëesto biti ispunjena strahom. Vidjet Êe

razoren Jeruzalem, uniπten Hram, zau-

vijek ukinutu sluæbu u njemu, a Æidove

rasprπene po svim zemljama, poput

olupina brodova na pustoj obali. Isus

je rekao: “»ut Êete za ratove i glasine

o ratovima ... DiÊi Êe se narod protiv

naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.

Bit Êe gladi i potresa zemlje u raznim

mjestima. To je tek poËetak straπnih

bolova.” (Matej 24,6-8)

Ipak, Kristovi sljedbenici se nisu

smjeli plaπiti da je njihova nada izgu-

bljena i da je Bog zaboravio Zemlju.

Sila i slava pripadaju Onome Ëije uzvi-

πene nakane nezadræivo krËe put k os-

tvarenju. U molitvi kojom su obuhva-

Êene njihove svakodnevne potrebe, Kri-

stovi uËenici bili su upuÊeni gledati

iznad svih sila i vlasti zla prema Go-

spodinu, svojemu Bogu, Ëije kraljevstvo

upravlja svime i koji je njihov Otac i

vjeËni Prijatelj.

41

Uniπtenje Jeruzalema slika je kona-

Ënog uniπtenja kojemu Êe biti izloæen

svijet. ProroËanstva koja su se samo dje-

lomice ispunila prigodom razorenja Je-

ruzalema mnogo se izravnije odnose na

posljednje dane. Stojimo na pragu veli-

kih i sveËanih dogaaja. Pred nama je

kriza kroz kakvu svijet joπ nikad nije

proπao. Ali i nama, kao i prvim uËeni-

cima, umilno zvuËi izjava da je Boæje

kraljevstvo nad svime. Redoslijed naila-

æenja buduÊih dogaaja u rukama je

naπega Stvoritelja. VeliËanstvo Neba up-

ravlja sudbinom svih naroda i skrbi se

o potrebama svoje Crkve. Svakom oru-

u za ispunjenje Njegovih planova bo-

æanski UËitelj kaæe isto πto je rekao Ki-

ru: “Iako me ne poznaπ, naoruæah te.”

(Izaija 45,5)

U vienju proroka Ezekiela jedna

ruka se pojavila pod krilima kerubina.

To treba pouËiti Boæje sluge da im bo-

æanska sila osigurava uspjeh. Oni koje

“JER JE TVOJE KRALJEVSTVO...”

42 O»E NA© ...

Bog koristi kao svoje vjesnike ne tre-

baju smatrati da Njegovo djelo ovisi o

njima. Takav teret odgovornosti nije

prepuπten smrtnim biÊima. Onaj tko ne

drijema i tko neprestano radi na ostva-

renju svojih planova, nastavit Êe djelo.

OsujeÊivat Êe naume zlih ljudi i unosit

Êe zabunu u planove onih koji su se

urotili protiv Njegovog naroda. On, koji

je kralj, Jahve nad vojskama, koji sjedi

meu kerubinima, usred svih nemira

i sukoba naroda i dalje Ëuva svoju dje-

cu. Naπ spasitelj vlada na nebesima,

procjenjuje svaku kuπnju i nadgleda

uæarenu peÊ u kojoj se mora okuπati

svaka duπa. Kad budu ruπene tvrave

vladara, kad strijele gnjeva budu pro-

badale srca Njegovih neprijatelja, Nje-

gov narod bit Êe siguran u Njegovim

rukama.

“Tvoja je, Jahve, veliËina, sila, sla-

va, sjaj i veliËanstvo, jer je tvoje sve

πto je na nebu i na zemlji... u tvojoj

43“JER JE TVOJE KRALJEVSTVO...”

je ruci sila i moÊ, u tvojoj je vlasti da

uËiniπ velikim i jakim sve.” (1. Ljetopisa

29,11.12)*

* Poglavlje iz knjige: Misli s Gore blaæen-

stava, Znaci vremena, Zagreb 2013., str. 89—

104.

44 O»E NA© ...

ProËitali ste poglavlje iz knjige

Ellen G. White,

MISLI S GORE BLAÆENSTAVA,

Znaci vremena, Zagreb 2013.

Cijelu knjigu, kao i druge knjige iste

spisateljice, moæete naruËiti izravno

od nakladnika:

ZNACI VREMENA,

Prilaz Gjure DeæeliÊa 75

10 000 Zagreb, tel. 01 2361-920

www.znaci-vremena.com

45

“Bdijte i molite svaki Ëas, dabiste mogli umaÊi svemuonomu πto se ima dogoditi iodræati se pred Sinom»ovjeËjim.” (Luka 21,36)

Sjetite se* da je Isus Ëesto bio na

molitvi i da je Njegov æivot bio stalno

odræavan svjeæim nadahnuÊem Sveto-

ga Duha. Neka vaπe misli i vaπ unutarnji

æivot budu takvi da se ne morate posti-

djeti kad se suoËite sa zapisima o tome

na Boæji dan.

Nebo nije zatvoreno za gorljive mo-

litve pravednih. Ilija je bio podloæan

sliËnim sklonostima kao i mi, pa ipak

* Izbor misli o molitvi iz knjiga Ellen G.

White i njezinih Ëlanaka objavljenih u razliËi-

tim Ëasopisima.

46 O»E NA© ...

ga je Gospodin Ëuo i na najdojmljiviji

naËin odgovorio na njegove molitve. Je-

dini razlog za nedostatak Boæje sile pro-

naÊi Êemo u nama samima. Kad bi

mnogima koji ispovijedaju istinu bio

predoËen njihov unutarnji æivot, oni se

viπe ne bi usudili nazivati krπÊanima.

Oni ne rastu u milosti. Tu i tamo iz-

mole æurnu molitvu, ali nema prave za-

jednice s Bogom.

Ako æelimo napredovati u poboæ-

nom æivotu, moramo provoditi puno

vremena na molitvi. Koliko smo se viπe

molili kad je vijest istine prvi put do-

prla do nas. Kako se Ëesto Ëuo glas po-

sredniËke molitve u sobi, u sjeniku, u

voÊnjaku ili u nekom πumarku. »esto

smo provodili sate u usrdnoj molitvi,

dvoje ili troje zajedno, pozivajuÊi se na

obeÊanja; Ëesto se Ëuo glas plaËa, kao

i glas zahvalnosti u pjesmi hvale. (Testi-

monies for the Church, sv. 5, str. 161,

162)

47

Razvijajte naviku da razgovarate sa

Spasiteljem. ... Neka se vaπe srce uvijek

diæe u tihoj molitvi za pomoÊ, za svje-

tlost, za snagu, za mudrost. Neka sva-

ki vaπ dah bude molitva. (Sluæba lijeËe-

nja, Znaci vremena, 2014., str. 328)

Prvi udisaj duπe ujutro trebao bi

biti molitva za Isusovu prisutnost. “Bez

mene”, kaæe On, “ne moæete Ëiniti ni-

πta.” Nama je potreban Isus. Njegova

svjetlost, Njegov æivot, Njegov Duh mo-

ra stalno biti s nama. Trebamo Ga u

svakom trenutku. Ujutro se trebamo

moliti da, poput sunca koje osvjetljava

krajolik ispunjavajuÊi svijet svjetlom,

Sunce Pravednosti zasja u odajama u-

ma i srca i sve nas uËini svjetlom u

Gospodinu. Nijedan trenutak ne moæe-

mo biti bez Njegove nazoËnosti. Ne-

prijatelj zna kada mi poËinjemo æivje-

ti bez Gospodina i on je odmah tu,

spreman ispuniti naπe umove svojim

“BDIJTE I MOLITE SVAKI »AS...”

48 O»E NA© ...

zlim namjerama kako bismo popustili

u svojoj Ëvrstini, ali Gospodnja je æelja

da iz trenutka u trenutak budemo u

Njemu. (Bible Echo, 15. sijeËnja 1892.)

Molitva udruæena s vjerom uËinit

Êe ono πto ne moæe postiÊi nijedna sila

na Zemlji. Rijetko se dogaa da se dva

puta naemo u prigodi koja je identi-

Ëna u svakome pogledu. Pred nama su

uvijek novi dogaaji i nove kuπnje kroz

koje trebamo proÊi i kod kojih pret-

hodna iskustva ne mogu biti dostatno

dobar vodiË. Mi trebamo imati stalno

svjetlost od Boæjeg prijestolja. Krist stal-

no πalje poruke onima koji oËekuju i

sluπaju Njegov glas. (Sluæba lijeËenja,

str. 327)

Dio je Boæjeg plana da nam kao od-

govor na molitvu vjere dade ono πto

nam ne bi dao da Ga nismo molili. (Ve-

lika borba, Znaci vremena, 2010., str.

415)

49

Nema vremena niti mjesta koje ne

bi bilo prikladno za upuÊivanje molitve

Bogu. Ne postoji niπta πto bi nas mo-

glo sprijeËiti da podignemo svoje srce

u duhu iskrene molitve. U mnoπtvu na

ulici, zaokupljeni poslovnim obvezama,

moæemo uputiti molitvu Bogu i zatraæiti

boæansko vodstvo. (Put Kristu, Znaci

vremena, 2010., str. 86)

Ako vi naete vremena za molitvu,

i Bog Êe naÊi vremena kako bi vam od-

govorio. (Review and Herald, 1. travnja

1890.)

S Isusom moæemo razgovarati dok

hodamo putem; On nam kaæe: “Ja sam

ti s desne strane.” S Bogom moæemo

imati zajednicu u srcu; moæemo hoditi

u druπtvu s Isusom. Dok smo zaokup-

ljeni svakodnevnim poslovima, moæe-

mo izraziti æelje naπega srca neËujne

za ijedno ljudsko uho, ali te rijeËi neÊe

“BDIJTE I MOLITE SVAKI »AS...”

50 O»E NA© ...

nestati u tiπini niti Êe biti izgubljene.

Niπta ne moæe potopiti Ëeænju ljudskoga

srca. Ona se diæe iznad uliËne vreve,

iznad buke strojeva. Bog je Onaj koje-

mu govorimo i On Ëuje naπu molitvu.

(Gospel Workers, 258)

Svaka usrdna molitva za milost i

snagu bit Êe usliπana. ... Traæite da Bog

za vas uËini ono πto sami ne moæete

uËiniti za sebe. Recite Isusu sve. Ot-

vorite pred Njim tajne svojeg srca jer

Njegovo oko istraæuje najdublje skro-

vitosti duπe i On Ëita vaπe misli poput

otvorene knjige. Kad traæite ono πto je

nuæno za dobrobit vaπe duπe, vjerujte

da Êete to dobiti i dobit Êete. Prihvatite

Njegove darove cijelim svojim srcem

jer je Isus umro da biste vi mogli imati

dragocjenosti Neba i konaËno naÊi dom

s nebeskim anelima u Boæjem kra-

ljevstvu. (Youth’s Instructor, 7. srpnja

1892.)

51

Molbe ponizna srca i skruπena duha

On neÊe prezreti. Otvaranje srca naπem

nebeskom Ocu, priznavanje naπe potpu-

ne ovisnosti, izraæavanje naπih æelja i

iskazivanje zahvalne ljubavi — to je pra-

va molitva. (Signs of the Times, 1. srp-

nja 1886.)

Aneli zapisuju svaku ozbiljnu i is-

krenu molitvu. Bolje je odreÊi se sebiË-

nih zadovoljstava nego zanemariti zajed-

nicu s Bogom. NajveÊe siromaπtvo i sa-

moodricanje uz Njegovo odobravanje

bolji su od bogatstva, Ëasti, udobnosti

i prijateljstva bez njega. Moramo izdvo-

jiti vrijeme za molitvu. Ako svojim mi-

slima dopustimo da ih zaokupe svje-

tovni interesi, Gospodin nam moæe dati

vremena oduzimajuÊi naπe idole od zla-

ta, kuÊa ili plodne zemlje.

Mladeæ ne bi bila namamljena u gri-

jeh kad bi odbila stupiti na bilo koji

put osim onoga za koji moæe zatraæiti

“BDIJTE I MOLITE SVAKI »AS...”

52 O»E NA© ...

Boæji blagoslov. Kad bi se glasnici koji

svijetu objavljuju posljednje sveËano

upozorenje molili za Boæji blagoslov —

ne hladno, nehajno i lijeno, veÊ gor-

ljivo i s vjerom kao Jakov — imali bi

na mnogim mjestima priliku da kaæu:

“Vidjeh Boga licem u lice, i na æivotu

ostadoh.” (Postanak 32,31) Nebo bi ih

ubrojilo meu knezove buduÊi da imaju

snage nadvladati u borbi s Bogom i s

ljudima. (Velika borba, str. 535,536)

NajveÊe pobjede Kristove crkve ili

pojedinaËnih krπÊana ... su pobjede os-

tvarene u razgovoru u prijamnoj dvo-

rani s Bogom, kad se gorljiva, usrdna

vjera dræi moÊne ruke. (Patrijarsi i pro-

roci, Znaci vremena, 1999., str. 162)

Prava molitva iznesena u vjeri, za

molitelja je sila. Bila moljena na javnom

skupu, na obiteljskom oltaru ili u taj-

nosti, molitva dovodi molitelja u izravnu

53

Boæju prisutnost. Stalnom molitvom mla-

deæ moæe steÊi tako Ëvrsta naËela da

ih ni najsnaænije kuπnje neÊe odvuÊi

od zajedniπtva s Bogom. (Youth’s Ins-

tructor, 15. veljaËe 1900.)

Postoje dvije vrste molitve — formal-

na molitva i molitva vjere. Ponavljanje

uobiËajenih fraza kad srce ne osjeÊa po-

trebu za Bogom formalna je molitva.

... Trebali bismo paziti da u svakoj svo-

joj molitvi iznesemo potrebe srca i da

kaæemo samo ono πto mislimo. Sve kit-

njaste rijeËi u naπem moljenju nisu ra-

vne jednoj svetoj æelji. I najljepπe izgo-

vorena molitva samo je uzaludno ponav-

ljanje ako ne izraæava prave osjeÊaje sr-

ca. Molitva koja dolazi iz ozbiljnog srca,

kad se jednostavne æelje duπe izgovore

onako kako bismo zamolili zemaljskog

prijatelja za uslugu oËekujuÊi da Êemo

je dobiti — to je molitva vjere. Carinik

koji se molio u Hramu dobar je primjer

“BDIJTE I MOLITE SVAKI »AS...”

54 O»E NA© ...

iskrenog i odanog vjernika. On je osje-

Êao da je greπnik i njegova velika potre-

ba potaknula ga je na izraæavanje vatre-

ne Ëeænje: “Boæe, smiluj se meni greπni-

ku!” ...

Nakon πto iznesemo svoje molbe,

na njih trebamo odgovoriti sami koli-

ko god je to moguÊe i ne Ëekati na Bo-

ga da uËini za nas ono πto moæemo sa-

mi. Boæja pomoÊ Ëeka u priËuvi za sve

koji je traæe. Boæja pomoÊ treba se ud-

ruæiti s ljudskim naporima, teænjama

i snagom. Ne moæemo dostiÊi bedeme

Neba ako se sami ne penjemo. Ne mo-

gu nas uzdiÊi molitve drugih, ako sa-

mi zanemarujemo molitvu, jer Bog to

nije predvidio za nas. (Bible Echo, listo-

pad 1887.)

Kad veliki Sudac bude izgovorio

rijeËi: “Dobro, slugo dobri i vjerni”, i

stavio krunu slave na Ëelo pobjednika,

mnogi Êe uzeti svoju krunu pred zbo-

55

rom cijelog svemira i, pokazujuÊi na

majku, reÊi Êe: “Ovo πto jesam kroz Bo-

æju milost, dugujem njoj. Njezini savjeti

i njezine molitve doprinijele su mojem

vjeËnom spasenju.” (Poruka mladima,

Znaci vremena, 1988., str. 231)

Æivotno djelo uËinjeno na Zemlji

priznato je na nebeskom Sudu kao do-

bro uËinjen posao. S neizrecivom ra-

doπÊu roditelji vide krunu, haljine i har-

fe koje primaju njihova djeca. ... Sje-

me posijano sa suzama i molitvama mo-

æda je izgledalo uzalud posijano, ali nji-

hova æetva na kraju je poænjevena s ra-

doπÊu. Njihova su djeca otkupljena.

(Signs og the Times, 1. srpnja 1886.)

Patrijarsi su bili ljudi molitve i Bog

je za njih uËinio velika djela. Kad je

Jakov napustio oËev dom i poπao u stra-

nu zemlju, molio se u poniznom ka-

janju i Gospodin mu je u noÊi odgo-

“BDIJTE I MOLITE SVAKI »AS...”

56 O»E NA© ...

vorio u vienju. ... Gospodin je utjeπio

usamljenog lutalicu dragocjenim obe-

Êanjima i bili su mu dodijeljeni aneli

Ëuvari i postavljeni na svaku stranu nje-

govog puta. ...

Josip se molio i bio je zaπtiÊen od

grijeha usred utjecaja koji su bili sra-

Ëunati da ga odvedu od Boga. Kad je

bio kuπan da napusti put ËistoÊe i is-

pravnosti, odbio je poziv rijeËima: “Pa

kako bih ja mogao uËiniti takvu veliku

opaËinu i sagrijeπiti protiv Boga!”

Mojsije koji se puno molio, poznat

je kao najkrotkiji Ëovjek na Zemlji. ...

Dok je vodio sinove Izraelove kroz pu-

stinju, stalno se Ëinilo da Êe biti istrije-

bljeni zbog svojega gunanja i pobune.

Ali Mojsije je iπao k pravom Izvoru si-

le i iznio sluËaj pred Gospodina. ... Go-

spodin je rekao: “Opraπtam po rijeËi

tvojoj.” ...

Daniel je bio Ëovjek molitve i Bog

mu je dao mudrost i ËvrstoÊu kako bi

57

se odupro svakom utjecaju koji se uro-

tio da ga odvuËe u zamku neumjere-

nosti. »ak je i u svojoj mladosti bio mo-

ralni div u snazi SvemoÊnoga. ...

U zatvoru u Filipima, dok su trpjeli

okrutne udarce biËem, a noge su im

bile u kladama, Pavao i Sila su se molili

i pjevali hvalospjeve Bogu; aneli su

bili poslani s Neba kako bi ih izbavili.

Zemlja se zatresla pod koracima nebe-

skih vjesnika, a zatvorska se vrata naglo

otvorila oslobaajuÊi zatvorenike. (Bible

Echo, studeni 1887.)

Molitva dopire do SvemoguÊega i

donosi nam pobjedu. (Bible Echo, 1.

listopada 1889.)

Majke, na vama poËiva velika odgo-

vornost. ... Vi moæete pomoÊi djeci da

razviju karakter koji neÊe biti kolebljiv

niti pod utjecajem zla, veÊ Êe utjecati

da djeluju na druge kako bi Ëinili do-

“BDIJTE I MOLITE SVAKI »AS...”

58 O»E NA© ...

bro. Svojim ustrajnim molitvama vjere

moæete pokrenuti ruku koja dræi svi-

jet. ...

Otac svih ljudi neÊe odbaciti moli-

tve krπÊanskih majki. ... On neÊe odbiti

vaπe molbe i prepustiti vas i vaπu dje-

cu udarcima Sotone u veliki dan kona-

Ënog sukoba. Vi trebate raditi s jedno-

stavnoπÊu i vjerom, a Bog Êe utvrditi

djelo vaπih ruku. (Review and Herald,

23. travnja 1889.)

Otvaranje srca naπem nebeskom

Ocu, priznanje naπe potpune ovisnosti

o Njemu, navoenje naπih potreba i iz-

ricanje zahvalne ljubavi — to je istin-

ska molitva. (Signs of the Times, 1. srp-

nja 1886.)

Ako je ikada postojalo vrijeme kad

je svaki dom trebao biti dom molitve,

onda je to sada. ... Zamisao da molitva

nije nuæna jedno je od Sotoninih najus-

59

pjeπnijih sredstava za uniπtavanje du-

πa. Molitva je zajedniπtvo s Bogom, Iz-

vorom mudrosti, Vrelom jakosti, mira

i sreÊe. (Testimonies for the Church,

sv. 7, 42)

Ujutro prva krπÊaninova misao tre-

ba biti upuÊena Bogu. Svjetovni poslovi

i osobni interesi trebaju doÊi na dru-

go mjesto. ... Duænost je krπÊanskih ro-

ditelja da ujutro i uveËer ozbiljnom i

ustrajnom molitvom naËine ogradu oko

svoje djece. Oni ih trebaju strpljivo po-

duËavati, ljubazno i neumorno uËiti ka-

ko da ugode Bogu. (SvjedoËanstva za

Crkvu, sv. 1, 345)

U nastojanju da osiguramo gostima

udobnost i zadovoljstvo, ne zaboravimo

na naπu duænost prema Bogu. Vrijeme

molitve se ne smije zanemarivati ni iz

kojeg razloga. Ne produæavajte razgovo-

re i zabavu toliko da se svi umore, te

“BDIJTE I MOLITE SVAKI »AS...”

60 O»E NA© ...

se ne mogu radovati trenucima bogo-

sluæja. To bi znaËilo prinijeti Bogu hro-

mu ærtvu. U ranim veËernjim satima

prinesimo Bogu molitve s pjesmama

zahvalnosti, kad se moæemo moliti bez

æurbe i razumno.

Oni koji dou kao gosti u krπÊanski

dom, trebaju osjetiti da je vrijeme mo-

litve najmilije i najsretnije doba dana.

Takvi trenuci bogosluæja vrπe posveÊu-

juÊi i oplemenjujuÊi utjecaj na sve koji

u njemu sudjeluju, pruæajuÊi duhu mir

i ugodan odmor. (Poruka mladima,

210,211)

Tijekom bogosluæja obraÊamo se

Bogu i pjesmom kao molitvom. Mnoge

su pjesme zapravo molitve. (Odgoj, Pre-

porod, 1981., 152)

Onaj tko se moli, ne treba govoriti

o svaËemu, veÊ jednostavnim rijeËima

izraziti potrebe i proslaviti Boga zahva-

61

ljivanjem. (Signs of the Times, 7. kolo-

voza 1884.)

Molitva OËe naπ nije bila predvi-

ena za formalno ponavljanje, veÊ je

prikaz onoga πto molitva treba biti —

jednostavna, usrdna i razumljiva. Jedno-

stavnim molbama izrecite Gospodinu

svoje potrebe i izrazite zahvalnost za

Njegove darove. Tako pozivate Isusa za

dobrodoπlog gosta u svoj dom i u svoje

srce. Duge molitve koje se tiËu nekih

dalekih ciljeva nisu umjesne jer vrije-

me molitve Ëine dosadnim, a ono bi

zapravo trebalo biti prednost i blago-

slov. UËinite ga zanimljivim i radosnim.

(Testimonies for the Church, sv. 6,

357,358)

Isus je u svojem ovozemaljskom

æivotu u satima molitve nasamo primao

mudrost i silu. Neka mladi slijede Nje-

gov primjer te u zoru i sumrak odvoje

“BDIJTE I MOLITE SVAKI »AS...”

62 O»E NA© ...

tihe trenutke za razgovor sa svojim

Ocem na Nebu. Neka i tijekom dana

uzdiæu svoja srca Bogu. Na svakom ko-

raku naπega puta On govori: “Jer ja,

Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju

i kaæem ti: ‘Ne boj se, ja ti pomaæem.’”

(Izaija 41,13) Kad bi naπa djeca nauËila

te pouke u osvit svoje mladosti, kakvu

bi svjeæinu, radost i zadovoljstvo to uni-

jelo u njihov æivot! (Odgoj, 231)

Vlastitim primjerom pouËite svoju

djecu da se mole jasnim i razgovijetnim

glasom. ... Svoje jednostavne molbe mo-

gu izreÊi ponavljajuÊi uglas molitvu OËe

naπ. (Manuscript 12, 1898.)

Kad je Krist na jordanskim obalama

pognuo glavu nakon πto je krπten i dok

se molio za cijelo ËovjeËanstvo, otvorila

su se nebesa a Boæji Duh je poput bli-

stavog zlatnog goluba obavio Spasite-

ljevu pojavu i s neba se zaËuo glas: “Ti

63

si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam oda-

brao!” (Luka 3,22)

Kakvo znaËenje te rijeËi imaju za

vas? To znaËi da je Nebo otvoreno za

vaπe molitve. ZnaËi da ste prihvaÊene

u Ljubljenome. Svakoj majci koja pri-

staje odloæiti svoj teret pred Spasiteljeve

noge otvaraju se vrata. Krist je obgrlio

ËovjeËanstvo svojom ljudskom rukom,

a svojom nebeskom rukom dohvatio se

trona BeskonaËnoga i ujedinio Ëovje-

ka s Bogom i Zemlju s Nebom. (Signs

of the Times, 22. srpnja 1889.)

Snaga koju primamo kroz molitvu

osposobljava nas za svakodnevne duæ-

nosti. Iskuπenja kojima smo svakog dana

izloæeni Ëine molitvu prijeko potreb-

nom. Ako æelimo da nas boæanska sila

Ëuva kroz vjeru, onda se teænje naπeg

uma trebaju stalno uzdizati Bogu u ti-

hoj molitvi. (Poruka mladima, 150)

“BDIJTE I MOLITE SVAKI »AS...”

64 O»E NA© ...

Kazalo

“Stogas vi molite ovako...” ............... 5

“Kad molite, govorite...” .................. 8

“Sveti se ime tvoje!” ...................... 13

“Doi kraljevstvo tvoje!” ................ 16

“Budi volja tvoja...” ......................... 19

“Kruh naπ svagdanji...” ................... 21

“Oprosti nam grijehe naπe...” ........ 27

“I ne uvedi nas u napast...” .......... 33

“Jer je tvoje kraljevstvo...” ............. 39

Ü“Bdijte i molite svaki Ëas...” .......... 45