100768351 Uvjeravanje Jane Austen

8/12/2019 100768351 Uvjeravanje Jane Austen

1/175


2/175

Jane usten

~ 1 ~

Sir Walter Elliot od Kellynch-halla, Somersetshire, bio je ovjek koji je za svojuzabavu uvijek uzimao knjigu Baronetage1. Ondje je pronalazio razbibrigu za

slobodno vrijeme i utjehu u tekim trenucima; razmiljanjem o ogranienimostacima najranijih plemenitakih titula2 budili su se njegovo divljenje i

potovanje; tu se svaki neeljeni osjeaj, izazvan problemima u kuanstvu,prirodno mijenjao u saaljenje i prezir dok je prelistavao gotovo beskonanedodjele titula u prolom stoljeu, i tu je, ako ne bi pomogla niti jedna drugastranica, sa zanimanjem mogao itati vlastitu povijest, to je uvijek dalorezultata knjiga se uvijek otvarala na tu stranicu:

ELLIOT OD KELLYNCH-HALLA

Walter Elliot, roden 1. oujka 1760., 15. lipnja 1784. oenio

Elizabeth (umrla 1800.), ker Jamesa Stevensona, Esq.3 od SouthParka u grofoviji Gloucester, koja mu je podarila Elizabeth,

roenu 1. lipnja 1785.; Anne, roenu 9. kolovoza 1787.;

mrtvoroenog sina, 5. studenog 1789.; Mary, rodenu 20.

studenog 1791.

Upravo je tako glasio originalan odlomak kad je knjiga izila iz tiskare; ali sirWalter ga je poboljao dodavi, za informaciju sebi i svojoj obitelji, sljedeerijei nakon datuma Maryna roenja - udana 16. prosinca 1810. za Charlesa,sina i nasljednika Charlesa Musgrovea, Esq. od Uppercrossa u grofovijiSomerset - te ubacivi toan dan i mjesec smrti svoje ene.

Zatim je slijedila povijest i uspon drevne i ugledne obitelji, premauobiajenim pravilima: kako se prvi put doselila u Chesire; kako se spominjekod Dugdalea4 dok su radili u uredu vrhovnog erifa zastupajui grad u triuzastopna saziva parlamenta, pokazujui predanost i dostojanstvo baruneta,u prvoj godini vladavine Charlesa II., uza sve Mary i Elizabethe koje suoenili; to je ukupno popunjavalo dvije lijepe stranice knjige, a zavravalo je

1Baronetage misli se na dvije knjige Johna Debretta, Baronetage of England (1808.) (Engleski baruneti). Barunet je iznad

ranga viteza, a ispod baruna.2James I. uveo je titulu baruneta u sedamnaestom stoljeu.3Esquire naslov u pisanim dokumentima (skraeno Esq) sa znaenjem gospodin, koji se u Engleskoj esto pie izanaslovnika.4Dugdale katalog plemstva iz sedamnaestog stoljea sir Williama Dugdalea objavljen je 1675. i 1676.


3/175

Uvjerenjegrbom i motom: Glavno sjedite, Kellynch-hall u grofoviji Somerset, teponovno rukopis sir Waltera na kraju:

Vjerojatan nasljednik, William Walter Elliot, Esq., praunuk drugog sirWaltera.

Tatina je bila poetak i kraj karaktera sir Waltera Elliota: tatina osobe i

situacije. U mladosti je bio izrazito naoit, a u pedeset etvrtoj godini jo jeveoma privlaan mukarac. Malo je ena koje vie od njega razmiljaju o svojemosobnom izgledu; niti bi sobar bilo kojeg novopeenog lorda mogao bitizadovoljniji poloajem to ga ima u drutvu. Blagoslov ljepote smatrao je manjevanim jedino od blagoslova titule baruneta; a sir Walter Elliot, koji posjeduje obadara, stalan je predmet svojeg najtoplijeg potovanja i odanosti.

Malo je ena koje vie od njega razmiljaju osvojem osobnom izgledu.

Njegov privlaan izgled i status morali su utjecati na njegovo sklapanje braka;budui da je tomu zasigurno dugovao suprugu veoma superiorna karaktera, u

skladu sa svime to on osobno zasluuje. Lady Elliot je bila divna ena,razumna i prijazna, iji stavovi i ponaanje, ako im se moe oprostiti mladenaka


4/175

Jane ustenzanesenost koja ju je pretvorila u lady Elliot, kasnije nikad nisu iziskivaliudovoljavanje hirovima. Sedamnaest je godina podilazila, ublaavala, ili prikrivalanjegove nedostatke, te promovirala njegov stvarni ugled; i premda sama nije bilanajsretnije bie na svijetu, u svojim je obvezama, prijateljima i djeci naladovoljno razloga za ivot, pa nije bila nimalo ravnoduna kad ih je morala

napustiti. Tri keri, dvije starije od esnaest i etrnaest godina, za majku su bileuasna ostavtina, zapravo strana odgovornost koju je trebala povjeriti tatom,budalastom ocu. Meutim, imala je jednu veoma prisnu prijateljicu, razumnu,vrijednu enu koja se, upravo zbog snane povezanosti s njom, doselila u blizinu,u selo Kellynch. Lady Elliot se uglavnom oslanjala na njezinu dobrostivost isavjete kad je rije o pomoi i njegovanju kvalitetnih naela i uputa to ih jezabrinuto usaivala svojim kerima.

Ta prijateljica i sir Walter nisu se vjenali, bez obzira to su u tom smislumoda oekivali njihovi znanci. Prolo je trinaest godina od smrti lady Elliot, a

oni su i dalje bili bliski susjedi i intimni prijatelji; on je ostao udovac, a onaudovica.Za injenicu da lady Russell, ena staloene dobi i karaktera, te izrazito

dobrostojea, uope nije razmiljala o sklapanju drugoga braka nije potrebnanikakva isprika javnosti, koja je prilino sklona nerazumnom nezadovoljstvukad se ena ipak ponovno uda, kao i ako to ne uini; ali sir Walterovozadravanje statusa udovca iziskuje objanjenje. Stoga treba rei da se sirWalter, kao dobar otac (nakon to je doivio jedno ili dva privatna razoaranjaveoma nerazumnim ponudama), ponosio injenicom da je ostao neoenjen zbogdobrobiti svojih keri. Za jednu bi se ker, najstariju, doista odrekao svega, to

zapravo nije bilo potrebno. Elizabeth je naslijedila, sa svojih esnaest godina,sve to je bilo mogue od majinih prava i obveza; a kako je bila veoma lijepa, iveoma slina njemu, njezin je utjecaj uvijek bio velik, te su veoma zadovoljnonastvili zajedniki ivot. Njegove druge dvije keri imale su krajnje inferiornuvrijednost. Mary je stekla malo umjetne vanosti kad je postala suprugaCharlesa Musgrovea, ali Anne, profinjena uma i draesne osobnosti, to ju jemoralo postaviti na visok poloaj kod svih istinski razumnih ljudi, bila je nitko inita za svojeg oca i sestru: njezina rije nije nosila nikakvu teinu, uvijek jemorala poputati - bila je samo Anne.

Za lady Russell bila je veoma drago i izrazito cijenjeno kume, miljenica iprijateljica. Lady Russell ih je sve voljela, ali je samo u Anne nazirala mogunostponovnog oivljavanja njihove majke.

Anne Elliot je nekoliko godina ranije bila veoma lijepa djevojica, ali je njezinaljepota rano nestala; a budui da je ak i kad je ta ljepota bila na vrhuncu njezinotac naao malo razloga za divijenje (toliko su drukije bile njezine fine crte lica itamne oi od njegovih), sad, kad je izblijedjela i smravjela, u njima nije bilo baniega to bi izazvalo njegovo potovanje. Nikad se nije previe nadao, a sad jeizgubio svaku nadu da e njezino ime ikad proitati na nekoj drugoj stranici svojeomiljene knjige5. Na Elizabeth ostaje obveza da sklopi ravnopravni savez; jer Mary

se samo povezala sa starom seoskom obitelji koja posjeduje ugled i veliko

5To jest, sir Walter je izgubio svaku nadu da e se Anne udati za baruneta.


5/175

Uvjerenjebogatstvo, te je stoga dala svu ast, ali nita nije dobila. Elizabeth e, prije ilikasnije, sklopiti prikladan brak.

Katkad se dogaa da je ena ljepa u dvadeset devetoj godini nego desetgodina ranije, a openito govorei, ako nije bilo bolesti ili tjeskobe, to je raz-doblje ivota u kojem se ne gubi gotovo nimalo arma. Tako je bilo s Elizabeth;

jo je bila ista lijepa gospoica Elliot kakva je poela biti prije trinaest godina;stoga bi se sir Walteru moglo oprostiti da je zaboravio na njezinu dob, ili bi gase barem moglo smatrati samo napola budalom jer je sebe i Elizabethsmatrao jednako krasnima kao i uvijek, a sve to usred nedostatka ljepote kodsvih ostalih; jer je jasno vidio kako stari ostatak njegove obitelji i njegovipoznanici. Anne izmodena, Mary gruba, sva lica u susjedstvu postaju runija,brzo irenje sitnih bora na sljepoonicama lady Russell ve ga dugo prilinouznemirava.

Elizabeth nije bila ba jednako zadovoljna kao njezin otac. Trinaest je godina

gospodarica Kellynch-halla, vodi i upravlja sa samosvijeu i odlu

no

u kojenikad nisu otkrivale koliko je zapravo mlada. Trinaest godina njoj pripada sva

ast, postavlja kuanske zakone i propise, vodi do lagane koije koju vukuetiri konja, odmah iza lady Russell izlazi iz salona i blagovaonica na selu.Trinaest hladnih zima otvara svaki donekle vaan bal kakav si moe priutitislabo naseljeno podruje; trinaest rascvjetanih proljea putuje u London sasvojim ocem kako bi uivali u nekoliko tjedana kretanja u visokom drutvu.Sjea se svega toga; svjesna je injenice da ima dvadeset devet godina, te jemue neka aljenja i strepnje. Posve je zadovoljna injenicom da je jo uvijeklijepa kao i ranije, ali osjea da se pribliava opasnim godinama, te bi je

radovalo kad bi bila sigurna da e je u narednih godinu ili dvije zaprositi netkoijim ilama tee krv baruneta. Tada bi mogla ponovno uzeti knjigu nadknjigama s jednako mnogo uitka kao u ranoj mladosti, ali trenutno joj se nesvia. Ondje uvijek vidi datum svojeg roenja, ali ne spominje se sklapanjebraka, osim onog njezine najmlae sestre, a to knjigu ini neugodnom; vie negojednom, kad ju je otac ostavljao otvorenu na stolu kraj nje, skrenula bi pogled,zatvorila je i odgurnula.

tovie, doivjela je jedno razoaranje na koje ta knjiga, a osobito povijestnjezine vlastite obitelji, ne smije podsjeati. Razoarao ju je vjerojatan nasljednik,upravo William Walter Elliot, Esq., ija je prava njezin otac tako velikodunopodravao.

Dok je jo bila veoma mlada djevojka, im je shvatila da e on, za sluaj da onane dobije brata, postati budui barunet, vjerovala je da e se udati za njega, anjezin je otac uvijek smatrao da bi tako trebalo biti. Nisu ga poznavali dok je biodjeak, ali uskoro nakon smrti lady Elliot, sir Walter je nastojao da se upoznaju,a premda njegovi pokuaji nisu nimalo toplo primljeni, ustrajao je u svojojnamjeri, svaljujui krivnju na mladenaku plahost. Tijekom jednog od njihovihproljetnih putovanja u London, kad je Elizabeth tek procvjetala, gospodin Elliot jebio primoran na upoznavanje.

Tada je bio veoma mlad ovjek, tek je poeo studirati pravo, a Elizabeth gaje doivjela kao veoma ugodnog, te su potvreni svi planovi u vezi s njim.Pozvali su ga u Kellynch-hall; o njemu se prialo i oekivalo ga se do kraja te


6/175

Jane ustengodine, ali nije doao. Idueg su ga proljea opet vidjeli u gradu, zakljuili daje jednako prikladan, ponovno su ga ohrabrili, pozvali i oekivali, ali on opetnije doao; sljedea je vijest glasila da se oenio. Umjesto da se prepustisudbini namijenjenoj nasljedniku kue Elliot, kupio je neovisnost sklapanjembraka s bogatom enom inferiornom po roenju.

Sir Walter je bio ogoren. Osjeao je da su se trebali konzultirati s njim, kaos glavom kue, osobito nakon to je tako javno prihvatio momka: Jer sigurnosu ih vidjeli zajedno, primijetio je, jednom u Tattersalu6 i dvaput u predvorjuDonjeg doma. Izrazio je svoje negodovanje, ali se na to obraalo veoma malopozornosti. Gospodin Elliot se nije ni pokuao ispriati, te se pokazao nedostoj-nim da obitelj i dalje obraa pozornost na njega jer ga je sir Walter smatraonevrijednim toga; vie nije postojalo poznanstvo meu njima.

Elizabeth je i nakon razdoblja od nekoliko godina s ljutnjom gledala na tuveoma neugodnu povijest gospodina Elliota, jer joj se on sviao sam po sebi, a

jo vie zato to je nasljednik njezina oca, pa je njezin obiteljski ponos jedino unjemu vidio prikladan par za najstariju ker sir Waltera Elliota. Nije postojaobarunet od A do Z kojeg bi njezini osjeaji mogli tako spremno priznati kao njojravnoga. Meutim, on se ponio tako bijedno pa nije mogla priznati da jezavrijedio da i dalje misli na njega, premda je tada (ljeto 1814.) alila zbog nje-gove ene. Sramota njegova prvog braka moda bi se mogla preboljeti, budui danije postojao nikakav razlog za pretpostavku da e biti obdaren potomcima, danije uinio neto gore; ali jest, jer su uobiajenom intervencijom ljubaznihprijatelja bili obavijeteni da je o svima njima govorio s kraj-njim nepotivanjem,uvredljivo i prezirno upravo o krvnoj lozi kojoj je pripadao, te o astima koje e

kasnije pripasti njemu. To se nije moglo oprostiti.Takvi su bili osjeaji i stavovi Elizabeth Elliot; takva su bila njezina nastojanja

da umanji, elja da promijeni, njezina jednolinost i otmjenost, prosperitet initavnost ivota tako je silno eljela unijeti zanimljivost u dugo, jednolinopostojanje u zatvorenom seoskom krugu, ispuniti praznine u kojima nije imalato raditi izvan toga kruga; niti je posjedovala darovitost i sposobnost za voenjekuanstva.

No sad je tomu pridodana jo jedna nevolja i zabrinutost uma. Njezin se otacpoeo uzrujavati zbog novca. Znala je da sad uzima knjigu Baronetage zato da biiz misli izbacio velike raune svojih trgovaca, kao i neeljene nagovjetaje gospo-dina Shepherda, svojeg agenta. Imanje Kellynch je solidno, ali ne stoji onakodobro kako to oekuje sir Walter, uivatelj posjeda. Dok je lady Elliot bila iva,postojala je metoda, umjerenost i ekonominost tako da se uvijek nalazio unutargranica svojih prihoda, ali s njom je umrla i svaka takva razboritost, a on je otadnadalje konstantno troio vie no to je zaraivao. Za njega nije bilo mogue tro-iti manje; nije inio nita osim onoga to se oekivalo od sir Waltera Elliota; nobez obzira na njegovu nedunost, nije samo zapadao u sve vei dug, veje takoesto sluao o tome da je postalo uzaludno pokuavati to prikriti, makardjelomino, od svoje keri. Prolog proljea, dok su boravili u gradu, dao joj je

naslutiti to se dogada; poao je tako daleko da je ak rekao: Moemo li smanjiti

6Tattersal dobro poznato mjesto za klaenje i prodaju konja na licitacijama


7/175

Uvjerenjeizdatke? Misli li da postoji barem neto na emu bismo mogli utedjeti?Treba biti poten prema Elizabeth i rei da je, u prvom aru enske panike,ozbiljno poela razmiljati to bi se moglo uiniti, te je na koncu predloilasljedea dva ekonomina postupka: izbaciti neka nepotrebna davanja udobrotvorne svrhe i odustati od preureenja salona; tomu je kasnije radosno

dodala ideju da nee kupiti nikakav dar za Anne, to su obino uvijek inili.Ali te mjere, bez obzira koliko korisne same po sebi, nisu bile dovoljne zastvarnu veliinu nevolje koju joj je sir Walter uskoro nakon toga bioprimoran priznati. Elizabeth nije imala nikakav prijedlog koji bi biouinkovitiji. Osjeala se zlostavljanom i nesretnom, kao i njezin otac; nitijedno od njih dvoje nije uspijevalo smisliti neki nain smanjivanja trokovabez ugroavanja vlastitog dostojanstva, ili odustajanja od udobnosti na nainkoji se ne bi mogao podnijeti.

Sir Walter je mogao prodati samo maleni dio svojeg imanja, ali ak i da je

svako jutro bilo otuivo

7

, to nita ne bi znailo. Pristao je na stavljanje imanjapod hipoteku, ali nikad ne bi pristao na prodaju. Ne, nikad ne bi tako osramotio

svoje ime. Imanje Kellynch treba prenijeti cijelo i potpuno, onako kako ga je onprimio.

Njihovo dvoje prisnih prijatelja, gospodin Shepherd koji ivi u oblinjemtrgovitu, i lady Russell, pozvano je kako bi ih savjetovali, a inilo se da otac iki oekuju da bi jedno od njih dvoje trebalo nai neki nain da ih izvue iznedaa i smanji njihove trokove, ali bez gubitka bilo kakvih uitaka iliponosa.

7Samo je maleni dio otuiv sir Walterovo imanje je posjed s odreenim redom nasljedstva, a to znai da gazakon obvezuje vei dio imanja prenijeti na nasljednika te smije prodati samo manji dio, onaj koji je otuiv.


8/175

Jane usten

~ 2 ~

Gospodin Shepherd, uljudan, oprezan odvjetnik, koji bi, bez obzira na to kakvi sunjegovi stavovi ili miljenje o sir Walteru, vie volio da netko drugi predloi ono

neugodno, nije ponudio ni najmanji savjet, te se ispriao i s potovanjem prepu-stio situaciju izvrsnoj prosudbi lady Russell - od ijeg je poznatog zdravog razuma

doista oekivao savjet o tako odlunim mjerama kakve je i sam elio napokonvidjeti.

Lady Russell je veoma revno pristupila temi i ozbiljno razmiljala oproblemu. Ona je ena vie staloenih nego brzih sposobnosti koja je u ovomsluaju imala velikih potekoa u donoenju odluke jer su je ometala dvavodea naela. I sama je izrazito potena i ima delikatan osjeaj za ast, alijednako je tako eljela spasiti sir Walterove osjeaje, bila je zabrinuta zastanje obitelji, gajila je aristokratske ideje o tome to im pripada kao bilo tko

zdravog razuma i iskren. Ona je dobroduna, obzirna, dobra ena, sposobnaza snane veze, veoma korektna u svojem ponaanju, stroga u svojim idejamao dolinosti, te s ponaanjem koje se smatra standardom dobrog odgoja. Imakultiviran um i, openito govorei, racionalna je i dosljedna - ali imapredrasude kad je rije o porijeklu; cijeni status i vanost, a to je pomalozasljepljuje po pitanju mana onih koji ih posjeduju. Osobno je, udovica samoviteza, dignitetu baruneta davala sve to zasluuje, a sir Walter je, bez obzirana svoj poloaj dugogodinjeg poznanika, paljivog susjeda, susretljivogzemljoposjednika, supruga njezine veoma drage prijateljice, te oca Anne injezinih sestara, samo zbog injenice da je sir imao pravo na mnogosuosjeanja i obzira u svojim trenutnim tekoama.

Moraju smanjiti trokove; u to nema nimalo sumnje. No silno je eljela toizvesti uz to manje patnje za njega i Elizabeth. Sastavila je planove za voenjekuanstva, sve je tono izraunala, a uinila je i ono to nikomu drugomu nijepalo na pamet, konzultirala se s Anne koju ostali, ini se, nisu smatralizainteresiranom za taj problem. Konzultirala se i donekle bila pod njezinimutjecajem pri osmiljavanju plana smanjivanja trokova koji je na koncu predansir Walteru. Svaki je Annein dodatak iao u prilog potenju, a protiv vanosti.eljela je ustrije mjere, potpuniju preobrazbu, bre rjeavanje dugova, mnogo

veu ravnodunost prema svemu osim pravinosti i pravednosti.Kad bismo tvojeg oca uspjele nagovoriti na sve ovo, rekla je lady Russell

dok je ponovno prouavala plan, mnogo bi se moglo postii. Ako bi prihvatio


9/175

Uvjerenjeove promjene, za sedam bi se godina rijeio dugova. Nadam se da emo njegai Elizabeth uspjeti uvjeriti da Kellynch-hall sam po sebi posjeduje ugled nakoji ne mogu utjecati ove redukcije, te da istinski dignitet sir Waltera Elliotanee biti nimalo okaljan u oima razumnih ljudi, ako se bude ponaao kaoovjek s naelima. Ono to e uiniti zapravo je jednako onomu to su inile

mnoge od naih prvih obitelji, ili su to trebale initi. U njegovu sluaju neebiti nieg neobinog, a upravo je neobinost ono to esto ini najgori dionage patnje, to je uvijek sluaj u naem ponaanju. Iskreno se nadam daemo ih uvjeriti. Moramo biti ozbiljne i odlune jer na kraju krajeva, osobakoja je stvorila dugove mora ih platiti; a premda treba voditi rauna oosjeajima dentlmena i glavi kue, kao to je tvoj otac, ipak treba vie mislitina karakter potenog ovjeka.

To je bilo naelo za koje je Anne eljela da ga se njezin otac pridrava, nakoje ga trebaju poticati njegovi prijatelji. inom neophodne dunosti smatrala

je rjeavanje zahtjeva vjerovnika, uza svu brzinu to je moe osiguratisveobuhvatno smanjivanje trokova, te ni u emu manjem nije vidjela nikakavdignitet. eljela je da se to prikae i osjea kao dunost. Izrazito je cijenilautjecaj lady Russell, a to se tie visokog stupnja samoprijegora, to ga jepoticala njezina vlastita savjest, vjerovala je da bi moglo biti malo teenagovoriti ih na potpunu reformaciju nego na polovinu. Budui da je poz-navala svojeg oca i Elizabeth, smatrala je da e rtvovanje jednog para konjateko biti manje bolno nego rtvovanje oba para, i tako dalje kroz cijeli popisprevie blagih redukcija lady Russell.

Nije osobito vano kako su se mogli shvatiti Anneini stroi zahtjevi.

Nimalo uspjeha nisu imali ni prijedlozi lady Russell, nisu se mogli trpjeti, nisuzaivjeli. to! Odricanje od svih udobnosti ivljenja! Putovanja, London, sluge,konji, sve to odloiti do daljnjega svuda odricanja i ogranienja. ivjeti ak ibez osnovnih potreba dentlmena! Ne, radije e smjesta napustiti Kellynch-hall, nego ostati u tako sramotnim uvjetima.

Napustiti Kellynch-hall. Gospodin Shepherd se odmah uhvatio toga jer jeon mislio na stvarnost potrebe za smanjivanjem trokova sir Waltera, a bio jeposve uvjeren da se nita ne moe uiniti ako se ne promijeni boravite.Budui da je na tu zamisao doao upravo onaj koji bi trebao odluivati,rekao je, bez imalo ustruavanja kae da se u potpunosti s time slae. Neini mu se da bi sir Walter mogao materijalno promijeniti svoj nain ivljenjau kui u kojoj treba odravati dugogodinji ugled gostoljubivosti i drevnogdostojanstva. Na nekom drugom mjestu sir Walter bi mogao sam procjenji-vati, te bi mogao postati uzor u reguliranju naina ivota kako god eli ismatra prikladnim za svoje kuanstvo.

Sir Walter e napustiti Kellynch-hall, a nakon nekoliko dana dodatnihsumnji i neodlunosti veliko je pitanje rijeeno i napravljeni su prvi grubiplanovi za tu vanu promjenu.

Postojale su tri alternative: London, Bath ili druga kua na selu. Anne je

svim srcem bila za ovo potonje. eljela je malenu kuu u istom podruju takoda i dalje mogu uivati u drutvu lady Russell, ostati u Marynoj blizini,katkad imati zadovoljstvo vidjeti tratine i umarke Kellyncha. No snala ju je


10/175

Jane ustennjezina uobiajena sudbina i dogodilo se suprotno od onoga za im je udjela. Nijejoj se sviao Bath i nije mislila da e se ondje ugodno osjeati a Bath e postatinjezin dom.

"Bez imalo ustruavanja kae da se upotpunosti s time slae."

Lady Russell je osjeala obvezu suprotstaviti se poznatim eljama svojedrage Anne. Bilo bi previe oekivati da e se sir Walter preseliti u malenukuu u vlastitom podruju. Anne bi i sama doivjela sramotu ponienja vieno to je predviala, a za sir Waltera bi to bilo uasno. to se tie toga da seAnne ne svia Bath, to je smatrala predrasudom i pogrekom koja proizlazi izinjenice da je ondje provela tri godine u koli, nakon majine smrti, a drugije razlog taj da nije bila dobro raspoloena tijekom jedine zime to ju je kasnijeondje provela.

Lady Russell je voljela Bath i smatrala je da bi im svima trebao odgovarati; a

to se tie zdravlja njezine mlade prijateljice, bit e izbjegnuta svaka opasnostako tople mjesece bude provodila kod nje u Kellynch-kolibi; zapravo, to jepromjena koja e zasigurno koristiti zdravlju i raspoloenju. Anne je premalo


11/175

Uvjerenjeizbivala iz doma, premalo je videna. Njezino raspoloenje nije osobito dobro.Vee e ga drutvo poboljati. eljela je da je ljudi bolje upoznaju.

Nepoeljnost bilo koje druge kue u istom podruju za sir Waltera svakakoje uvelike pojaana jednom injenicom, i veoma bitnim dijelom plana, koja jeuspjeno ukorijenjena na poetku. Nije trebao samo napustiti svoj dom, ve

ga gledati u rukama drugih, a to bi bila golema kunja koja je bila previe iza ljude jae od sir Waltera. Kellynch-hall je trebao biti iznajmljen. Meutim,to je bila velika tajna o kojoj se nije smjelo ni dahnuti izvan njihova kruga.

Sir Walter ne bi mogao podnijeti ponienje spoznaje da vlastitu kuu nudi uzakup. Gospodin Shepherd je jednom spomenuo rije reklamirati, ali se vienikad nije usudio to ponoviti; sir Walter je prezirno odbio ideju da se imanje nabilo koji nain nudi; zabranio je i najmanji nagovjetaj da ima takvu namjeru; isamo je uz pretpostavku da e mu spontano pristupiti neki izrazito zadovolja-vajui zakupnik, pod njegovim uvjetima, i da mu time ini veliku uslugu, pristao

iznje.Kako brzo pronalazimo razloge za odobrenje koji nam se sviaju! LadyRussell je imala jo jedan izvrstan razlog iz kojeg joj je bilo veoma drago da esir Walter i njegova obitelj otii iz sela. Elizabeth je u posljednje vrijemepoela razvijati prijateljstvo koje je eljela prekinuti. Sprijateljila se s kerigospodina Shepherda koja se, nakon neuspjelog braka, vratila u kuu svojegoca, s dodatnim teretom dvoje djece. Ona je bila pametna mlada ena koja jepoznavala umijee udovoljavanja; barem umijee udovoljavanja u Kellynch-hallu; i koja se prikazala tako prihvatljivom gospoici Elliot da je ve vieputa ondje boravila, usprkos injenici da je lady Russell, koja je to smatrala

neprikladnim prijateljstvom, diskretno upozoravala na oprez i rezerviranost.Zapravo, lady Russell je imala veoma malo utjecaja na Elizabeth; inilo se

da je voli jer to eli, a ne zato to Elizabeth to zasluuje. Od nje nikad nijedobila vie od vanjske panje, nita vie od onoga to iziskuje uljudnost,nikad nije uspjela provesti ono to je eljela ako Elizabeth tomu nije bilasklona. esto je usrdno pokuavala ukljuiti Anne u putovanja u London,razumno svjesna silne nepravde i sramote sebinih planova koji su jeiskljuivali, te je u mnogim manje vanim prigodama nastojala pruitiElizabeth prednosti vlastite prosudbe i iskustva - Ali uvijek uzalud; Elizabethje radila po svojemu - i nikad se nije odlunije suprotstavljala lady Russellnego u izboru gospoe Clay za prijateljicu; okrenuvi se od drutva takodraesne sestre kako bi svoju ljubav i povjerenje poklonila eni prema kojoj jetrebala biti samo suzdrano uljudna.

Prema procjeni lady Russell, gospoa Clay je bila veoma neravnopravna, avjerovala je i da je veoma opasna druica - a odlazak koji bi ostavio gospouClay iza njih i u krug gospodice Elliot doveo prikladnije prijateljice stoga je biood prvorazredne vanosti.


12/175

Jane usten

~ 3 ~

Moram si uzeti slobodu i primijetiti, sir Waltere, jednog je jutra u Kellynch-hallu

rekao gospodin Shepherd dok je sputao novine, da nam trenutna situacijauvelike ide u prilog. Ovaj e mir8iskrcati sve nae bogate mornarike asnike. Svie oni eljeti dom. Trenutak ne bi mogao biti bolji, sir Waltere, za biranjezakupnika, veoma odgovornog zakupnika. Mnoga su bogatstva stvorena tijekomrata. Kad bi naiao neki bogati admiral, sir Waltere

Bio bi veoma sretan ovjek, Shepherde, odgovorio je sir Walter samo to imamrei. Za njega bi Kellynch-hall bio prava nagrada; zapravo najvea nagrada odsvih9, bez obzira na to koliko je ranije uzeo, je li, Shepherde?

Gospodin Shepherd se nasmijao jer je znao da se mora nasmijati na tuduhovitost, a potom je dodao:

Usuujem se primijetiti, sir Waltere, da su dentlmeni iz mornarice, kad je rijeo poslu, prikladni za sklapanje nagodbi. Neto malo znam o njihovim metodamaposlovanja i slobodan sam priznati da oni imaju veoma liberalne zamisli te evjerojatno initi poeljne zakupnike. Stoga bih, sir Waltere; bio slobodan predloitida bi kao posljedicu bilo kakvih glasina o vaoj namjeri koje bi se mogle proiriti -to se mora smatrati vjerojatnim jer znamo kako je teko skrivati postupke inamjere jednog dijela svijeta pred znatieljom drugog - ugled i drutveni poloajimaju svoju cijenu - ja, John Shepherd, mogao bih uvati u tajnosti bilo kojeobiteljske stvari koje elim jer nitko ne bi smatrao isplativim motriti na mene, ali usir Waltera Elliota upereni su pogledi koje bi moglo biti veoma teko izbjei - istoga moram napomenuti da me nee iznenaditi ako se, uza sav na oprez, proireneke glasine - uz pretpostavku kojih, kao to sam elio primijetiti, budui da ezasigurno uslijediti ponude, ako bih nekoga od naih imunih mornarikihzapovjednika smatrao osobito vrijednima pozornosti - i ako smijem dodati da bilokad mogu stii ovamo za dva sata kako bih vas potedio munih pregovora.

Sir Walter je samo kimnuo. No brzo nakon toga je ustao i poeo hodati amo-tamo, te je sarkastino primijetio:

Ima ih malo meu dentlmenima iz mornarice, pretpostavljam, koji se ne bi

8Ovaj mir misli se na Pariki mirovni sporazum (1814.), poraz Napoleonove vojske prije njegova bijega s Elbe 1815.'Najvea nagrada od svih kad su britanski mornariki asnici zarobili neprijateljski brod, imali su zakonsko pravo9Najvea nagrada od svih kad su britanski mornariki asnici zarobili neprijateljski brod, imali su zakonsko pravozaplijeniti i prodati sve to su nali kao nagradu. Budui da je Britanska mornarica bila mona i uspjena uNapoleonskim ratovima, mnogi su se asnici na taj nain obogatili, kao to se i Wentworth navodno obogatio.


13/175

Uvjerenjeiznenadili kad bi se nali, u ovakvoj kui.

Pogledali bi oko sebe, nema sumnje, i blagoslivljali svoju sreu, rekla jegospoa Clay, jer gospoa Clay je bila nazona; njezin ju je otac dovezaoonamo jer nita nije tako koristilo zdravlju gospoe Clay kao vonja doKellyncha. Ali posve se slaem sa svojim ocem koji smatra da bi moreplovac

mogao biti veoma poeljan zakupnik. Upoznala sam prilian broj ljudi koji sebave tim zanimanjem. Osim to su liberalni, u svemu su tako uredni i paljivi!Ove vage vrijedne slike, sir Waltere, ako ih odluite ostaviti ovdje, bile bi savr-eno sigurne. 0 svemu u kui i oko kue vodila bi se izvrsna briga! Vrtovi izelenilo odravali bi se gotovo jednako kao i sada. Ne morate se bojati,gospodice Elliot, da e biti zaputen va draesni cvjetnjak.

to se tie svega toga, hladno je rekao sir Walter, pod pretpostavkom da usvoju kuu dati u zakup, jo nisam odluio o privilegijama koje e tomu bitipridodane. Nisam osobito sklon udovoljavati zakupniku. Park bi mu bio

dostupan, naravno, a malo je mornarikih

asnika, ili bilo kojih drugih ljudi,moglo imati takvo imanje, ali drugo je pitanje koja bih ogranienja mogao odrediti

za koritenje drugih vanjskih prostora. Ne svia mi se pomisao da e mojeukrasno grmlje uvijek biti dostupno, a gospoici Elliot bih preporuio da budeoprezna kad je rije o njezinu cvjetnjaku. Nisam nimalo sklon zakupnikuKellynch-halla pruati dodatne usluge, uvjeravam vas, bio on mornar ili vojnik.

Nakon kratke stanke, gospodin Shepherd se usudio rei:U svim tim sluajevima postoji obiajno pravo koje sve razjanjava i

olakava izmeu vlasnika imanja i zakupnika. Va je interes, sir Waltere, uveoma sigurnim rukama. Oslonite se na mene kad je rijeo tome da nikakav

zakupnik nee imati vie od onoga to mu po pravdi pripada. Usuujem serei da sir Walter Elliot ne moe biti ni upola toliko ljubomoran kad je rijeonjegovu vlasnitvu kao to e John Shepherd biti u njegovo ime.Tada je Ann progovorila:

Mislim da mornarica, koja je tako mnogo uinila za nas, ima baremjednako pravo kao i bilo tko drugi na sve udobnosti i privilegije to ih moepruiti neki dom. Svi moramo priznati da moreplovci veoma naporno radekako bi zasluili svoje udobnosti.

Posve tono, posve tono. Ono to gospoica Anne kae posve je tono,odgovorio je gospodin Shepherd, a njegova je ki rekla: 0, svakako!

No uskoro potom uslijedila je sir Walterova primjedba:Profesija ima svoje korisne strane, ali bilo bi mi ao kad bi se neki moj prijatelj

time bavio.Doista! glasio je odgovor, i to s izrazom iznenaenja.Da; neugodna mi je iz dva razloga; imam dva znaajna prigovora na nju.

Prvo, to je nain na koji osobe nejasna podrijetla stjeu nezaslueni ugled, tese mukarci uzdiu do asti o kakvima njihovi oevi i djedovi nisu ni sanjali;i drugo, budui da veoma pogubno djeluje na ovjekovu mladost i krepkost,moreplovac stari bre nego drugi ljudi; promatrao sam to cijeli svoj ivot.

ovjeku u mornarici prijeti vea opasnost da e ga uvrijediti uspon nekogaijeg oca je njegov otac moda toliko prezirao da ne bi ni razgovarao s njim, teda sam prerano postane predmetom prezira, nego u bilo kojem drugom


14/175

Jane ustenzanimanju. Jednog dana prolog proljea, u gradu, bio sam u drutvu dvojicemukaraca, nevjerojatni primjeri onoga o emu govorim; lord St. Ives za ijegoca svi znamo da je bio seoski kapelan, koji je jedva spajao kraj s krajem10;trebao sam ustupiti mjesto lordu St. Ivesu i odreenom admiralu Baldwinu,osobi najjadnijeg izgleda to ga moete zamisliti, lica boje mahagonija, izrazito

grubog i neugladenog, same bore i nabori, nekoliko sivih vlasi sa strane iniega osim malo kose na tjemenu. 'Za ime svijeta, tko je taj stari ovjek?,pitao sam prijatelja koji je stajao u blizini (sir Basil Morley). 'Stari ovjek,'uzviknuo je sir Basil, 'to je admiral Baldwin. to mislite, koliko mu je godina?''ezdeset', rekao sam, 'ili moda ezdeset dvije.' 'etrdeset,' odgovorio je sirBasil, 'etrdeset i ni dana vie.' Zamislite si moje zaprepatenje; neu lakozaboraviti admirala Baldwina. Nikad nisam vidio tako oit primjer onoga tomoe uiniti ivot moreplovca; ali znam da je do odreenog stupnja isto za svenjih: svi su oni izloeni nedaama, svim moguim klimama, svakakvim

vremenskim prilikama, pa dolazi do toga da ih nije ugodno gledati. teta je daodmah ne dobiju dobar udarac po glavi, prije nego stignu do dobi admiralaBaldwina.

"Tako oit primjer onoga to moeuiniti ivot moreplovca"

10Lord St. Ives Austen je moda mislila na britanskog mornarikog junaka lorda Horatija Nelsona (1758.-1805.)koji je pobijedio Napoleona kod Trafalgara, iji je otac bio seoski sveenik (kao i otac Jane Austen).


15/175

UvjerenjeNe, sir Waltere, uzviknula je gospoa Clay, to je doista krajnje otro. Imajte

malo milosti za sirote ljude. Nismo svi rodeni da bismo bili lijepi. More ne moeuljepati ljude, to je sigurno; moreplovci prerano ostare, to sam esto i samavidjela, brzo gube mladenaki izgled. No s druge strane, nije li isto kod mnogihdrugih zanimanja, moda kod veine drugih? Vojnicima u aktivnoj slubi nije

nimalo bolje, a ak i u mirnijim zanimanjima postoji trud i naprezanje uma, akone tijela, koje ovjekov izgled rijetko kada preputa prirodnom tijeku vremena.Naporan rad odvjetnika na ijim licima briga ostavlja tragove, lijenici koji morajuustajati u svako doba dana i noi te putovati po svakojakim vremenskimprilikama, a ak i sveenici , trenutak je zastala kako bi razmislila to bi moglarei za sveenstvo -, a ak i sveenici moraju ulaziti u prostorije u kojima boravezaraeni ljudi gdje izlau svoje zdravlje i izgled kojekakvim boletinama. Zapravo,u to sam ja ve dugo uvjerena, premda je svako zanimanje potrebno i asnosamo po sebi, samo oni koji se ne moraju baviti nikakvom profesijom, koji mogu

mirno ivjeti na selu, sami birati kade i to raditi, baviti se onim to ih zanima iboraviti na vlastitim imanjima, bez truda da postignu neto vie; samo oni mogu,

kaem, najuspjenije zadrati blagoslov zdravlja i dobrog izgleda. Ne poznajemniti jednu drugu skupinu ljudi koji tako malo gube od svojih osobnosti kad vienisu posve mladi.inilo se da je gospodin Shepherd, u svojem nastojanju da udobrovolji sir

Waltera po pitanju mornarikog asnika kao zakupnika, bio obdarenvidovitou jer je veprva ponuda za kuu stigla od admirala Crofta, s kojimje brzo nakon toga zajedno odlazio na zasjedanja mirovnog suca u Tauntonu;doista, od londonskog je korespondenta primio upit. Prema izvjetaju to ga

je urno otiao odnijeti u Kellynch, admiral Croft je bio rodom izSomersetshirea. Nakon to je stekao veoma lijep imetak, elio se nastaniti uvlastitom kraju, a doao je u Taunton kako bi pogledao neka ponuena ima-nja u tom podruju, ali mu ona, meutim, nisu odgovarala. Sluajno je uo(bilo je ba kako je predvidio, primijetio je gospodin Shepherd, sir Walterovise problemi nisu mogli zadrati u tajnosti) da postoji mogunost davanja uzakup Kellynch-halla, te je saznao za njegovu (gospodina Shepherda) vezu svlasnikom i predstavio mu se kako bi se temeljitije raspitao. Tijekompoduljeg razgovora izrazio je snanu sklonost tomu mjestu kakvu moeosjeati ovjek koji ga poznaje samo po uvenju; pruio je gospodinuShepherdu, u svojem podrobnom izvjetaju o sebi, sve dokaze da je veomaodgovoran, prihvatljiv zakupnik.

A tko je admiral Croft? glasilo je hladno, sumnjiavo pitanje sir Waltera.Gospodin Shepherd je odgovorio da potjee iz dentlmenske obitelji i

spomenuo neko mjesto, a Anne je, nakon kratke stanke koja je uslijedila,dodala:

On je kontraadmiral bijelog ranga11. Sudjelovao je u bitci kod Trafalfara, a otad je bio uMalajskom arhipelagu; vjerujem da je ondje bio stacioniran nekoliko godina.

Onda uzimam zdravo za gotovo, primijetio je sir Walter, da je njegovo lice

naranasto otprilike kao manete i pelerine moje posluge.

11Kontraadmiral bijelog ranga kontraadmiral je in nii od viceadmirala, koji je odmah ispod ina admirala; tri visoka inaBritanske mornarice bila su rangirana odozgo prema dolje: crveni, bijeli i plavi.


16/175

Jane ustenGospodin Shepherd ga je urno poeo uvjeravati da je admiral Croft veoma io i

krepak naoit ovjek, malo otvrdnuo od vremena, svakako, ah ne previe, tedentlmen u svim svojim stavovima i ponaanju; nije vjerojatno da e stvarati bilokakve potekoe po pitanju uvjeta - samo eli udoban dom u koji se moe to prijeuseliti - zna da mora platiti za svoju udobnost; zna koliko potpuno namjetena

kua takve vanosti vrijedi - ne bi se trebao iznenaditi ako sir Walter zatrai vie -raspitivao se o posjedu - bilo bi mu svakako drago kad bi ondje smio loviti divlja,ah nije stvarao nikakav problem oko toga - rekao je da katkad uzima puku, alinikad ne ubija - savreni dentlmen.

Gospodin Shepherd je bio elokventan po toj temi; ukazivao je na sve okolnostiadmiralove obitelji, to ga je inilo osobito poeljnim zakupnikom. Oenjen jeovjek, ali nema djece; upravo ono to se moe poeljeti. 0 kui se nikad nije vodilodovoljno brige, primijetio je gospodin Shepherd, otkako u njoj nema gospodarice;nije znao kad je namjetaj u veoj opasnosti, kad nema gospodarice kad ima

mnogo djece. Dama bez obitelji najbolja jeuvarica namjetaja na svijetu. Vidio jei gospou Croft; bila je u Tauntonu s admiralom i gotovo je cijelo vrijeme

sudjelovala u razgovorima o zakupu.Dojmila me se kao veoma otmjena i pametna dama koja govori biranim

rijeima, nastavio je. Postavila je vie pitanja o kui, uvjetima i porezima negosam admiral, i inilo se da je upuenija u poslovna pitanja. I tovie, sir Waltere,otkrio sam da ipak ima nekih veza s ovim krajem, ba kao i njezin suprug;odnosno, ona je sestra dentlmena koji je nekoivio meu nama; sama mi je torekla; sestra dentlmena koji je prije nekoliko godina ivio u Monkfordu. Zaboga!Kako se ono zove? U ovom se trenutku ne mogu sjetiti njegova imena, mada sam

ga nedavno uo. Penelope, draga moja, moe li mi pomoi s imenom dentlmenakoji je ivio u Monkfordu - brata gospoe Croft?

No gospoa Clay je bila tako zaokupljena razgovorom s gospoicom Elliot da ganije ula.

Ne mogu zamisliti na koga misli, Shepherde; ne sjeam se niti jednogdentlmena koji je ivio u Monkfordu jo od vremena staroga guvernera Trenta.

Zaboga! Kako veoma udno! Valjda u uskoro zaboraviti i vlastito ime. Imekoje mi je tako dobro poznato; dobro sam poznavao dentlmena iz vienja; vidiosam ga sto puta; jednom je doao k meni po savjet, sjeam se, po pitanjuometanja posjeda od strane jednog njegova susjeda; farmerov je ovjek provalio unjegov vonjak - sruena ograda - ukradene jabuke - uhvaen na djelu, a kasnijeje, suprotno mojem savjetu, pristao na prijateljski kompromis. Doista veomaneobino!

Nakon jo trenutka ekanja Mislite na gospodina Wentwortha, zacijelo, rekla je Anne.Gospodin Shepherd joj je bio duboko zahvalan.Upravo je Wentworth bilo ime! Gospodin Wentworth je bio taj ovjek. Bio je

kapelan Monkforda, znate, sir Waltere, prije nekog vremena, a to je trajalo dvije ilitri godine. Stigao je onamo oko 1805., mislim. Sjeate ga se, siguran sam.

Wentworth? Oh! Tako je, gospodin Wentworth, kapelan Monkforda. Zaveliste me na pogrean put kad ste rekli dentlmen. Mislio sam da govorite onekom bogatom ovjeku; gospodin Wentworth je bio nitko, sjeam se; nikakvih


17/175

Uvjerenjeveza, nije bio u rodu s obitelji Strafford12. ovjek se pita kako su prezimenatolikih pripadnika naeg plemstva postala tako obina.

Kako je gospodin Shepherd zakljuio da Croftovima ta veza nije nimalokoristila u oima sir Waltera, vie je nije spominjao. Svim se arom vratio narazgovor o okolnostima koje su im neosporno vie igle u prilog: njihova dob,

broj i bogatstvo; lijepo miljenje to su ga stvorili o Kellynch-hallu, te nasilnu prednost davanja imanja u zakup; sve je prikazao kao da im nita nijevanije od sree da budu zakupnici sir Waltera Elliota; izvrstan ukus,svakako, pod pretpostavkom da im je poznata tajna sir Walterove procjeneonoga to bi zakupnik trebao davati.

Meutim, uspjelo je; i premda e sir Walter uvijek poprijeko gledati nasvakoga tko namjerava ivjeti u toj kui i smatrati da su previe dobro prolijer im je doputeno unajmiti kuu pod najviim uvjetima, nagovorili su ga dadopusti gospodinu Shepherdu da nastavi s pregovorima, ovlastivi ga daeka admirala Crofta, koji se jo uvijek nalazi u Tauntonu, te dogovori dan zapokazivanje kue.

Sir Walter nije bio osobito mudar, ali je ipak imao dovoljno iskustva da bi znaokako bi zakupnik na kojeg bi imao manje prigovora zapravo teko mogao ponuditionoliko koliko je ponudio admiral Croft. Imao je toliko razumijevanja, a njegova jetatina jo malo pomogla da se smiri jer je admiralov status u drutvu biodovoljno visok, ali ne previsok. Dao sam kuu u zakup admiralu Croftu zvuate sasvim dobro, mnogo bolje nego samo nekom obinom gospodinu - gospodin(osim moda njih pet-est u cijeloj dravi) uvijek iziskuje dodatno objanjenje.Admiral sam po sebi objanjava svoju situaciju i poloaj u drutvu, a istodobno

nikad ne moe baruneta initi previe beznaajnim. U svim njihovim dogovorima iposlovanju, sir Walter uvijek mora imati prednost.

Nita se ne bi moglo uiniti bez pristanka Elizabeth; Ali ona je postajala svesklonija selidbi, pa je bila sretna da se to rijei i ubrza zahvaljujui injenici da jezakupnik pri ruci; nije izustila niti jednu rije koja bi utjecala na povlaenjeodluke.

Gospodin Shepherd je posve opunomoen da krene u akciju; i tek to jedonesena takva odluka, Anne, koja je cijelo vrijeme pozorno sluala, izila jeiz sobe kako bi za svoje zajapurene obraze potraila utjehu na svjeem zraku.Dok je hodala uz omiljeni umarak, uzdahnula je i apnula: Jo nekolikomjeseci i on e, moda, hodati ovuda.

12Wentworth je bilo prezime grofova od Strafforda.


18/175

Jane usten

~ 4 ~

On nije bio gospodin Wentworth, bivi kapelan Monkforda, ve kapetan

Frederick Wentworth, njegov brat, koji je postao zapovjednik nakon bitke uSt. Domingu13, ali nije odmah krenuo na brod pa je ljeti 1806. doao uSomersetshire, a budui da vie nije imao roditelja, pola je godine ivio uMonkfordu. U to je vrijeme bio izuzetno naoit mlad ovjek, obdareninteligencijom, duhom i otroumnou, a Anne je bila veoma lijepa djevojka,blaga, skromna, profinjena i osjeajna. Mogla je biti dovoljna samo polovinaprivlanost jer on nije imao to raditi, a ona nije imala koga voljeti; ali susretdviju tako pozitivnih osoba nije mogao doivjeti neuspjeh. Postupno su seupoznali, a potom su se duboko zaljubili jedno u drugo. Bilo bi tekoprocijeniti tko je koga smatrao savrenijim, ili tko je od njih dvoje bio sretniji;

ona dok je primala njegove izjave ljubavi i prosidbu, ili on jer ih je onaprimala.

Uslijedilo je kratko razdoblje velianstvene sree, ali veoma kratko. Uskoro supoele nevolje. Sir Walter, kad su mu se obratili, nije zapravo uskratio svojpristanak ili rekao da se to nee dogoditi, postavio se krajnje negativno izrazivigolemo uenje, golemu hladnou, golemu tiinu, samo uz odluku da svojoj kerinee dati miraz. Vezu je smatrao veoma poniavajuom; a lady Russell, raz-miljajui umjerenije i s oprostivim ponosom, doivjela ju je kao krajnjeneumjesnu.

Anne Elliot, sa svim svojim naslijedem to ga je dobila rodenjem, ljepotom iumom, da se u devetnaestoj godini tako preda; da se zarui s mladim ovjekomkojeg ne preporuuje nita osim njega samoga, koji nema nikakvih izgleda zastjecanje bogatstva, ve ovisi o srei u veoma nesigurnom zanimanju, bezikakvih veza koje bi mu osigurale uspon u toj profesiji; to bi doista bilotragino. Bilo joj je ao gledali kako Anne Elliot, tako mladu, koju poznaje takomalo ljudi, odvodi neznanac bez ikakvih veza ili imetka; ili bolje reeno, kakoe s njim utonuti u stanje krajnje zamorne, tjeskobne, pogubne ovisnosti! Tose ne smije dogoditi ako se ikakvim prijateljskim uplivom, ikakvim savjetimaosobe koja je voll gotovo poput majke, i koja ima majinska prava, moe

sprijeiti.

13St. Domingo rijeje o pobjedi Britanske protiv Francuske mornarice u Santo Domingu (1806.).


19/175

UvjerenjeKapetan Wentworth nije imao nikakva imetka. Imao je sree u svoalij

profesiji, ah je slobodno troio ono to je slobodno dolo, nije postigao nita.No bio je uvjeren da e se uskoro obogatiti pun ivota i revnosti, znao je dae uskoro dobiti brod i nai se na poloaju koji e ga odvesti do svega to jeelio. Oduvijek je imao sree; znao je da e ga i dalje pratiti srea. Takvo

samopouzdanje, snano u vlastitoj toplini i oaravajue u duhovitom nainuna koji ga je esto izraavao, zasigurno je bilo dovoljno za Anne, ali ladyRussell ga je drukije doivljavala. Njegov optimistini temperament ineustraiv um posve su drukije djelovali na nju. Ona je u tome vidjelaizazivanje zla. To ga je samo inilo opasnijim. Bio je briljantan, bio jesvojeglav. Lady Russell nije osobito cijenila duhovitost, a sve to je podsjealona nerazboritost smatrala je uasom. U svakom se smislu protivila toj vezi.

Takva je opozicija, kakvu su stvorili ti osjeaji, bila previe za Anne. Mladai obzirna kakva je bila, moda bi ipak uspjela podnijeti oevo nezadovoljstvo,

mada ni od sestre nije dobila niti jednu ljubaznu rije ili pogled, ali ladyRussell, koju je uvijek voljela i oslanjala se na nju, nije ju mogla tako

ustrajno i tako blago uzalud savjetovati. Uvjerili su je da su zaruke pogrene -indiskretne, neprikladne, teko bi mogle uspjeli. Ali nije samo iz sebinogopreza, na temelju ega je postupala, raskinula zaruke. Da nije vjerovalakako postupa za njegovo dobro, ak vie nego za svoje, teko bi ga se moglaodrei. Vjerovanje da se ponaa mudro i odrie se sree radi njegove dobrobitibilo je njezina glavna utjeha u patnji zbog rastanka - konanog rastanka; asvaka je utjeha bila potrebna jer se morala nositi s dodatnim bolom njegovihmiljenja, posve neuvjerenih i nepokolebljivih, te njegovih osjeaja da mu je

naudila takvim postupkom. Slijedom toga, napustio je taj kraj.Poetak i kraj njihova poznanstva zbili su se u nekoliko mjeseci, ali Anneina

patnja zbog toga nije trajala samo nekoliko mjeseci. Njezini osjeaji i aljenje dugosu zasjenjivali svaki mladenaki uitak, a dugotrajna posljedica bio je ranigubitak djevojake ljepote i dobrog raspoloenja.

Prolo je vie od sedam godina otkako je zavrila ta malena alosna epizoda, avrijeme je uvelike ublailo, moda i posve, njezinu neobinu vezanost za njega no previe je ovisila samo 0 protoku vremena; nije dobila nikakvu pomo odpromjene mjesta boravita (osim jednog putovanja u Bath uskoro nakon raskida),ili od neeg novog, od proirenja poznanstava. Unutar Kellynch-kruga nikad nijeuao nitko tko bi mogao podnijeti usporedbu s Frederickom Wentworthom, ona-kvim kakav joj je ostao u sjeanju. Nikakva druga veza, jedini posve prirodan,prikladan i dovoljan lijek u njezinoj dobi, nije bila mogua za njezin dis-kriminirajui um, izbirljivost njezina ukusa, u njihovu malenom drutvenomokruenju. Kad je imala dvadeset dvije godine, promjenu prezimena ponudio joj jemlad ovjek koji je nedugo nakon toga naao susretljiviji um u njezine mlaesestre; a lady Russell oplakivala njezino odbijanje, jer Charles Musgrove je bionajstariji sin ovjeka ije je imanje i sveopa vanost u tom podruju bila odmahiza sir Walterove, a takoer je posjedovao dobar karakter i izgled; i premda je lady

Russell moda mogla traiti vie kad je Anne imala devetnaest godina, radovala bise da se u dvadeset drugoj maknula od pristranosti i nepravde u kui njezina oca,i tako se trajno smjestila blizu nje. Ali Anne se u ovom sluaju nije obazirala na


20/175

Jane ustensavjete, a premda lady Russell, zadovoljna vlastitom razboritou, nikad nijepoeljela da se promijeni ono to je bilo, sad ju je poela muiti tjeskoba, kojagranii s beznaem, kad je rijeo tome da e neki sposoban i neovisan mukaracnavesti Anne da ue u stanje za koje ju je smatrala osobito prikladnom upravozbog njezine topline i obiteljskih navika.

Nisu poznavale miljenje jedna druge, niti stalno niti promijenjeno, o jednojvanoj injenici Anneina ponaanja jer se o toj temi nikad nije govorilo ali Anneje, u dvadeset sedmoj godini, razmiljala posve drukije od onoga kako su jenaveli da misli u devetnaestoj. Nije zamjerala lady Russell, nije zamjerala sebi jerjoj je dopustila da utjee na nju, ali je osjeala da niti jedna mlada osoba, koja bijoj se obratila za savjet u slinim okolnostima, ne bi primila tako loa predvidanjao nesigurnoj budunosti. Bila je uvjerena da bi, bez obzira na sve smetnjeneodobravanja kod kue, i sve tjeskobe koje prate njegovo zanimanje, sve njihovemogue strahove, odgadanja i razoaranja, ipak bila sretnija ena da je ostala

zaruena, nego to je bila nakon to je rtvovala te zaruke; u to je potpuno vjero-vala, ak i da je na njima bio uobiajeni dio, makar i vie od uobiajenog dijela

briga i napetosti, bez razmiljanja o stvarnim rezultatima njihova sluaja koji bi,sluajno, donijeli raniji prosperitet no to se moglo oekivati. Sva njegovaoptimistina oekivanja, sve njegovo samopouzdanje, bili su opravdani. Njegovabriljantnost i revnost kao da su predvidjeli i kretali se stazom prosperiteta. Dobioje posao veoma brzo nakon to su njihove zaruke razvrgnute i dogodilo se sve tojoj je rekao da e uslijediti. Istaknuo se i rano napredovao u karijeri - a dosad jeve, zahvaljujui uzastopnim zarobljavanjima brodova, zasigurno stekao lijepobogatstvo. Sve je to znala samo iz mornarikih popisa14 i novina, ah nije nimalo

sumnjala da se obogatio, a zbog njegove postojanosti nije imala razloga vjerovatida se oenio.

Kako je rjeita mogla biti Anne Elliot - kako su rjeite bile barem njezine eljena strani rane tople veze, kao i vedro povjerenje u budunost nasuprot pretjeranotjeskobnom oprezu koji kao da vrijea nastojanja i nema vjere u providnost! Umladosti je bila primorana na razboritost, shvatila je to je ljubav kad je postalastarija - prirodni slijed neprirodnog poetka.

Uza sve te okolnosti, sjeanja i osjeaje, nije mogla sluati da e sestrakapetana Wentwortha vjerojatno ivjeti u Kellynchu a da ponovno ne oivinjezina nekadanja bol; bile su potrebne mnoge etnje i mnogi uzdasi kako bise donekle smirila i pomirila s time. esto je govorila sebi da je to ludostprije nego bi uspjela dovoljno ovrsnuti ivce kako bi izdrala stalne raspraveo obitelji Croft i njihovu poslu. Meutim, u tome joj je pomogla savrenaravnodunost i oiti zaborav jedine tri osobe iz njezina kruga koje su znaletajnu prolosti, a inilo se gotovo kao da nijeu bilo kakvo sjeanje na to.Mogla je opravdati superiornost motiva lady Russell u svemu tome, u odnosuna motive njezina oca i Elizabeth; mogla je razumjeti njezine osjeaje spokoja ali openiti ugoaj zaborava meu njima bio je izrazito vaan, bez obzira na toodakle je potekao. Za sluaj da admiral Croft doista uzme Kellynch-hall u zakup,

ponosno se radovala uvjerenju koje joj je uvijek bilo veoma vano, da je prolost

14Mornariki popisi slubena publikacija koja navodi mornarike asnike i sadri druge informacije o momarici.


21/175

Uvjerenjepoznata samo njima trima, a oni, vrsto je vjerovala, nikad nee izustiti ni rijei otome; takoder je vjerovala da je meu njegovima jedino brat kod kojeg je ivioznao neto o njihovim kratkotrajnim zarukama. Taj je brat dugo izbivao, a buduida je razuman ovjek, i to-vie, u ono vrijeme neoenjen, bila je uvjerena da nitijedno ljudsko stvorenje od njega nije ulo o tome.

Sestra, gospoa Croft, tada je bila izvan Engleske, otiavi s muem koji jebio stacioniran u inozemstvu, a njezina vlastita sestra, Mary, jo je bila ukoli dok se to dogaalo i nikad kasnije, iz ponosa i obzira, nije priznalada ita o tome zna.

Uz takve zakljuke, nadala se da poznanstvo izmeu nje i obitelji Croft,koje se mora predvidjeti jer lady Russell ostaje ivjeti u Kellynchu, a Mary jesamo pet kilometara dalje, ne mora donijeti nikakvu nelagodu.


22/175

Jane usten

~ 5 ~

Onoga jutra kad je bilo dogovoreno da e admiral i gospoa Croft doi razgledati

Kellynch-hall, Anne je smatrala posve prirodnim da poe u svoju gotovosvakodnevnu etnju do lady Russell i makne se s puta dok se to ne obavi; a

potom joj je, posve prirodno, bilo ao to je propustila priliku da ih vidi.Taj se sastanak dviju strana pokazao izrazito zadovoljavajuim i odmah je

zakljuen cijeli posao. Obje su dame unaprijed bile sklone nagodbi i stoganisu vidjele nita osim pristojnog ponaanja jedna kod druge; to se tiegospode, admiral je bio tako srdano i dobro raspoloen, tako otvoren iirokogrudan, a to je moralo djelovati na sir Waltera kojega je, povrh toga,gospodin Shepherd uvjerio da je admiralu po uvenju poznat kao uzor dobrogodgoja, te se slijedom toga ponaao na svoj najbolji i najuglaeniji nain.

Kua, okoli i namjetaj su odobreni, Croftovi su odobreni, uvjeti, vrijeme, sve isvi su bili ba kako treba; pisari gospodina Shepherda dali su se na posao bezjedne jedine zamjerke zbog koje bi se morali prilagoavati uvjeti ugovora.Sir Walter je bez oklijevanja ustvrdio da je admiral najnaoitiji moreplovac odsvih koje je ikad upoznao, a poao je ak tako daleko da je rekao kako bi se bezustruavanja svugdje s njim pojavio kad bi mu njegov ovjek uredio kosu; aadmiral je, sa suosjeajnom srdanou, napomenuo svojoj eni dok su se vozilinatrag kroz park: Mislio sam da emo brzo sklopiti nagodbu, draga moja, bezobzira na ono to su nam rekli u Tauntonu. Barunet nikad nee zapaliti Temzu,ali ini se da u njemu nema zla. Uzajamni komplimenti koji bi se mogliprocijeniti kao podjednaki.

Croftovi su trebali ui u posjed na Miholje (29. rujna), a kako je sir Walterpredloio da se tijekom prethodnog mjeseca presele u Bath, nisu imali vremenaza gubljenje jer je sve trebalo organizirati na vrijeme.

Lady Russell, uvjerena da Anne nee dopustiti da bude korisna, ili vana,prilikom biranja kue u kojoj e ivjeti, nije eljela da je tako brzo odvedu ieljela joj je omoguiti da jo malo ostane, moda dok je ona sama ne dopratiu Bath nakon Boia, ali budui da je imala i vlastitih obveza, zbog kojih enekoliko tjedana izbivati iz Kellyncha, nije ju mogla pozvati da ostane kod

nje; a Anne, premda strepei od moguih vruina u rujanskoj uarenoj bjeliniBatha, i alei to se mora odrei tako slatkih i tako tunih doivljajajesenjih mjeseci na selu, nije mislila da, kad se sve uzme u obzir, eli ostati.


23/175

UvjerenjeBilo bi najpravednije i najmudrije, a stoga zacijelo i uz najmanje patnje,otputovati s ostalima.

Meutim, dogodilo se neto to je promijenilo njezine planove. Mary, koja seesto pomalo loe osjeala i uvijek svoje boljetice smatrala veoma vanima, aimala je naviku zvati Anne kad god bi neto polo po zlu, nije bila sasvim zdrava

i predvidala je da cijele jeseni ni jednoga dana nee biti zdrava, preklinjala ju je,ili bolje reeno, zahtijevala je, jer to bi se teko moglo nazvati preklinjanjem, dadode u Uppercross Cottage i pravi joj drutvo koliko god bude eljela umjesto daotputuje u Bath.

Nikako se ne mogu snai bez Anne, rezonirala je Mary, a Elizabethin jeodgovor glasio: Onda sam sigurna da bi Anne trebala ostati jer nikomu nee bitipotrebna u Bathu.

Biti opisana kao korisna, premda na ne ba lijep nain, barem je bolje negobiti odbaena kao posve beskorisna; i Anne, sretna da je smatraju barem malo

korisnom, sretna da ima bilo kakvu dunost, i sigurno nimalo alosna toe bitikorisna na selu, i to u vlastitom dragom kraju, spremno je pristala ostati.

Maryn je poziv rijeio sve potekoe lady Russell, te je uskoro dogovoreno daAnne ne treba putovati u Bath sve dok je onamo ne povede lady Russell, a svee to vrijeme podijeliti izmeu Uppercross Cottagea i Kellynch-kolibe.

Tako je sve bilo u savrenom redu, ali lady Russell se gotovo zaprepastilajednim dijelom plana, koji je neoekivano otkrila; odnosno, dogovoreno je da egospoa Clay poi u Bath sa sir Walterom i Elizabeth, kao najvanija idragocjena pomonica u svim poslovima koji oekuju Elizabeth. Lady Russell jebilo silno ao da se uope dolo na takvu zamisao udila se, alila i

strahovala - kao i zbog uvrede koju je to nanijelo Anne, jer se pokazalo da jegospoa Clay tako korisna, to Anne nije mogla biti, i to ju je veoma muilo.

Sama je Arme ve otvrdnula na takve uvrede, ali je nepromiljenostdogovora osjeala jednako snano kao i lady Russell. Uz mnogo tihogpromatranja i poznavanjem, kojeg je esto eljela imati manje, oevakaraktera, bila je svjesna vie nego moguih rezultata koji bi mogli uvelikeutjecati na njegovu obitelj. Nije vjerovala da njezin otac trenutno zna o kakvojvrsti rezultata se radi. Gospoa Clay je imala pjegice, izboeni zub i nespretneruke, o emu je on neprestano stavljao otre primjedbe, u njezinoj odsutnosti,ali bila je mlada i openito prilino dobra izgleda, te je posjedovala,zahvaljujui pronicavom umu i stalnom ugodnom ponaanju, daleko opasnijuprivlanost. Anne je bila tako zabrinuta zbog te opasnosti da je to moralapokuati prenijeti svojoj sestri. Nije se ba previe nadala uspjehu; aliElizabeth, koju bi u sluaju takvog obrata trebalo aliti daleko vie nego nju,mislila je, nikad ne bi smjela imati razloga predbaciti joj da je nije upozorila.

Progovorila je, a inilo se da je samo uvrijedila. Elizabeth nije moglazamisliti kako joj je mogla pasti na pamet tako apsurdna sumnja, te je ogor-eno odgovorila da svatko savreno dobro poznaje svoju situaciju.

Gospoa Clay


24/175

Jane ustennjega sad trebalo sumnjati, nakon to je radi nas tako dugo ostao neoenjen.Priznajem, da je gospoa Clay veoma lijepa ena, moda bi bilo pogrenoimati je tako esto uza se; premda sam uvjerena da nita na svijetu ne binavelo mojeg oca da sklopi degradirajui brak; jer mogao bi postati nesretan.Ali sirota gospoa Clay koja se, bez obzira na sve svoje vrline, nikad ne bi

mogla smatrati prihvatljivo zgodnom! Doista mislim da gospoa Clay moebez ikakve opasnosti boraviti ovdje. ovjek bi pomislio da nikad nisi ulakako moj otac govori o njezinim osobnim nedostacima, mada znam da si gamorala uti barem pedeset puta. Onaj njezin zub! I one pjegice! Pjegice mi sene gade onako silno kao njemu. Poznajem neka lica koja nije unakazilonekaliiko pjegica, ah on ih se uasava. Zasigurno si ula kako spominjepjegice gospoe Clay.

Teko bi se moglo rei da ima neku tjelesnu manu, odgovorila je Anne, kojuugodno ponaanje postupno ne bi uinilo neprimjetnom.

Ja mislim posve drukije, odmah je odgovorila Elizabeth, ugodno ponaanjemoe istaknuti lijalie crte lica, ah nikad ne moe promijeniti neugledne.

Meutim, u svakom sluaju, kako sam ja u ovom trenutku ugroenija od bilokoga drugoga, mislim da je posve nepotrebno da me ti savjetuje.

Anne je to obavila - laknulo joj je da je prolo, a donekle se i nadala da ekoristiti e, premda je odbacila sumnju, moda ipak postati opreznija.

Koija koju su vukla etiri konja posljednji je put vozila sir Waltera, gospoicuElliot i gospou Clay u Bath. Drutvo je krenulo u veoma dobrom raspoloenju;sir Walter je pripremio snishodljive naklone za sve nesretne zakupnike istanovnike koliba koji su se pojavili na ispraaju; a Anne je istodobno pola do

Kellynch-kolibe, u nekoj vrsti samotnog spokoja, gdje je trebala provesti prvi tje-dan.

Njezina prijateljica nije bila raspoloena bolje od nje. Lady Russell jesnano osjeala taj rastanak obitelji. Njihov joj je ugled bio jednako vaankao i njezin vlastiti, a svakodnevni su susreti postali dragocjena navika. Biloje teko gledati njihov pusti dom, a jo tee zamiljati nove ruke u koje epasti; kako bi pobjegla od samoe i melankolije tako promijenjenog sela, i dase makne s puta kad admiral i gospoa Croft stignu onamo, odluila je da ei njezino izbivanje iz doma poeti kad se bude morala odrei Anne. U skladus tim, zajedno su otile, a Anne se smjestila u Uppercross Cottageu kad jelady Russell krenula na prvu etapu svojeg putovanja.

Uppercross je selo umjerene veliine koje je prije nekoliko godina bilo posveu starom engleskom stilu; sadravalo je samo dvije kue superiornijeg izgledau odnosu na one maloposjednika i radnika zdanje veleposjednika s visokimzidovima, velikom kapijom i starim stablima, solidno i nimalo modernizirano i kompaktni, vrsti upni dvor okruen vlastitim urednim vrtom, s prozorimaoko kojih se ire povijue. Ali nakon vjenanja mladog vlastelina farmerska jekua preinaena u njegovu rezidenciju; Uppercross Cottage sa svojom verandom,francuskim prozorima i drugim lijepim detaljima, zacijelo e jednako lako privui

pogled putnika namjernika kao grandioznija i otmjenija velika kua, udaljena okoetiristo metara.


25/175

UvjerenjeTu je Anne esto boravila. Poznavala je nain ivota u Uppercrossu

jednako dobro kao i onaj u Kellynchu. Dvije su se obitelji neprestanosastajale, tako su navikle u svako doba ulaziti i izlaziti iz obiju kua, da seprilino iznenadila kad je Mary nala samu; ali gotovo da se samo po sebirazumjelo to je bila sama, budui da se nije dobro osjeala i nije bila

raspoloena. Premda ljepa od svoje starije sestre, Mary nije imala Anneinurazboritost temperament. Kad se osjeala dobro i zadovoljno i kad joj seukazivala propisna panja, bila je izvrsno raspoloena i vesela, ali bilo kakvaindisponiranost posve bi je pokunjila; nije znala ispuniti samotne trenutke, abudui da je naslijedila znatan dio uobraenosti obitelji Elliot, bila je veomasklona svakom drugom problem u dodavati osjeaj da je zanemarena iiskoritavana. Po osobnoti, bila je inferiorna objema sestrama, pa je ak i ucvijetu mladosti dosegla samo opis dobre djevojke. Sad je leala naizblijedjeloj sofi u lijepom malenom salonu, iji je nekoelegantan namjetaj

postupno postao otrcan pod utjecajemetiri ljeta i dvoje djece, a kad se Annepojavila, pozdravila ju je rijeima:

Dakle, napokon si dola! Poela sam misliti da te nikad neu vidjeti. Tako sambolesna da jedva mogu govoriti. Cijelo jutro nisam vidjela niti jedno stvorenje!

ao mi je to se ne osjea dobro, odgovorila je Anne. U etvrtak si mi poslalatako dobar izvjetaj o sebi!

Da, prikazala sam to najbolje to sam mogla; uvijek to inim; ali ni tada mi nijebilo nimalo dobro, i ne vjerujem da mi je ikad bilo tako loe kao danas cijelo jutro -nimalo prikladno da me se ostavi samu, sigurna sam. Zamisli da dobijem neki grozniiznenadni napadaj, a ne uspijem pozvoniti. Dakle, lady Russell nije htjela izii iz

koije. Mislim da ovog ljeta ni tri puta nije bila u mojoj kui.Anne je rekla ono to je bilo prikladno i raspitala se o njezinu suprugu. Oh!

Charles vani puca. Nisam ga vidjela od sedam sati. Otiao je, premda sam murekla kako se loe osjeam. Rekao je da nee dugo ostati vani, ali jo se nijevratio, a veje gotovo jedan. Vjeruj mi, cijelo jutro nisam vidjela ni ive due.

S tobom su bili tvoji djeaci?Da, sve dok sam mogla podnositi njihovu buku, ali tako su neposluni da mi

vie tete nego koriste. Maleni Charles ne slua niti jednu moju rije, a Walterpostaje jednako zloest.

Pa, uskoro e ti biti bolje, vedro je odgovorila Anne. -Zna da te uvijekizlijeim kada doem. Kako su tvoji susjedi u velikoj kui?

Nita ti ne mogu rei o njima. Danas nisam vidjela nikoga od njih, osimgospodina Musgrovea, koji se samo zaustavio i govorio kroz prozor, ali nije siao skonja; i premda sam mu rekla kako mi je loe, nitko od njih mi se nije pribliio.To nije odgovaralo gospoicama Musgrove, valjda, a one se nikad nimalo netrude.

Moda e ih ipak jo vidjeti. Rano je.Uope ih ne elim, vjeruj mi. Mnogo priaju i smiju se, a to je previe za mene.

0, Anne, tako mi je loe! Bilo je veoma neljubazno od tebe da nisi dola u

etvrtak.Draga moja Mary, sjeti se kako si mi lijepo pisala o sebi! Pisala si na veomavedar nain, rekla da si savreno dobro i da ne moram uriti sa svojim dolaskom.


26/175

Jane ustenBudui da je bilo tako, sigurno ti je bilo jasno da u do posljednjeg trenutkaeljeti ostati uz lady Russell, a povrh toga, doista sam bila veoma zauzeta, imalasam tako mnogo posla da nikako nisam mogla ranije otii iz Kellyncha.

"Dakle, napokon si dola!"

Dragi Boe! Kakvog bi posla ti uope mogla imati?Veoma mnogo, uvjeravam te. Vie no to se trenutno mogu sjetiti, ali neto

ti mogu rei. Napravila sam duplikat kataloga oevih knjiga i slika. Nekolikosam puta bila u vrtu s Mackenziejem, pokuavajui shvatiti, i navesti njegada shvati, koje su Elizabethine biljke za lady Russell. Morala sam srediti svesvoje stvari raspodijeliti knjige i glazbu, ponovno spakirati sve svoje krinjejer nisam na vrijeme shvatila to treba poslati teretnim kolima. I jo samjedno morala uiniti, Mary, malo munije naravi; posjetiti sve kue u upi,kao neku vrstu oprotaja. Reeno mi je da oni to ele. No sve mi je to oduzelomnogo vremena.

0, dobro, a nakon kratke stanke: ali nisi me niti jednom rijeju pitala o


27/175

Uvjerenjejueranjoj veeri kod Pooleovih.

Znai, ipak si ila? Nisam nita pitala jer sam zakljuila da si morala odustatiod zabave.

0, da, ila sam. Juer sam se jako dobro osjeala; nije mi bilo ba nita sve dojutros. Bilo bi udno da nisam ila.

Veoma mi je drago da si se dobro osjeala i nadam se da si se lijepo provela.Nita posebno. Uvijek se unaprijed zna kakva e biti veera i tko e biti ondje. I

tako je veoma neugodno kad nema vlastitu koiju. Poveli su me gospodin igospoa Musgrove i bili smo tako natisnuti! Oboje su veoma krupni i zauzimajutako mnogo mjesta! A gospodin Musgrove uvijek sjedi naprijed. I tako sam bilastisnuta na stranjem sjedalu s Henriettom i Louisom. Mislim da je veomavjerojatno da je to krivo za moju dananju bolest.

Jo malo ustrajnog strpljenja i prisilna vedrina s Anneine strane gotovo suizlijeili Mary. Uskoro je mogla uspravno sjesti na sofi i poela se nadati da e

moda moi ustati do ve

ere. Potom je, zaboravivi da joj je loe, pola na drugikraj prostorije kako bi popravila kiticu cvijea; zatim je pojela svoje hladno meso; i

na koncu se tako dobro osjeala da je predloila kratku etnju.Kamo emo poi?, pitala je kad su bile spremne. Zacijelo ne bi eljela

posjetiti veliku kuu prije nego oni posjete tebe?Nemam nikakvih zamjerki u tom smislu, odgovorila je Anne. Nikad mi ne bi

palo na pamet da se drim takvih pravila ponaanja s ljudima koje poznajem takodobro kao gospou i gospoice Musgrove.

0, ah one bi te morale to prije posjetiti. Trebale bi znati to ti duguju kaomojoj sestri. Meutim, moemo poi i kratko sjediti s njima, a kad to obavimo,

moemo uivati u etnji.Anne je takav nain ophoenja oduvijek smatrala krajnje nerazumnim, ah je

prestala pokuavati to promijeniti jer je vjerovala da niti jedna obitelj, premda suobje neprestano izloene uvredama, vie ne bi mogla bez toga. I tako su pole uveliku kuu i odsjedile cijelih pola sata15u starinskom salonu s malenim sagom iblistavim podom, kojemu su nazone keri kue postupno davale prikladanugoaj kaosa smjestivi unutra koncertni glasovir i harfu, stalke za cvijee imalene stolove postavljene u svim smjerovima. O, kad bi preci na portretima kojisu visjeli na drvenoj oplati zidova, kad bi gospoda u smeem barunu i dame uplavom satenu mogli vidjeti to se dogada, kad bi bili svjesni takvog odbacivanjasvakog reda i urednosti! inilo se da sami portreti zapanjeno zure.

Obitelj Musgrove, jednako kao i njihove kue, nalazila se u stanju promjena,moda nabolje. Otac i majka ponaali su se na stari engleski nain, a mladi ljudina novi. Gospodin i gospoda Musgrove bili su veoma dobri ljudi; srdani igostoljubivi, ne osobito obrazovani i nimalo otmjeni. Njihova su djeca imalamodernije umove i ponaanje. Njihova je obitelj brojna, ali jedine dvije odrasleosobe, osim Charlesa, jesu Henrietta i Louisa, mlade dame od devetnaest idvadeset godina, koje su iz kole u Exeteru donijele sva uobiajenapostignua, a sad ive da budu moderne, sretne i udaju se, poput tisua

drugih mladih dama. Njihova je odjea imala sve prednosti, lica su im prilino

15Smatralo se da formalni posjet ne smije trajati vie od pola sata.


28/175

Jane ustenlijepa, njihov duh izrazito dobar, ponaanje otvoreno i ugodno; bile su vanekod kue i omiljene vani. Arme ih je uvijek doivljavala kao neke odnajzadovoljnijih stvorenja koje poznaje; no ipak, budui da svi imamo nekiugodan osjeaj superiornosti i ne elimo mogunost zamjene, ne bi se odreklasvojeg otmjenijeg i kultiviranijeg uma za sve njihove uitke; te im ni na emu

nije zavidjela, osim na onom naoko izvrsnom meusobnom razumijevanju islaganju, onoj dobrodunoj uzajamnoj ljubavi, jer je to veoma rijetkodoivljavala sa svojim sestrama.

Primljene su veoma uljudno. inilo se da je sve u redu u obitelji iz velike kue,koja openito snosi najmanju krivnju, to je Ann dobro znala. Pola je sata prolou ugodnom avrljanju, te se nimalo nije iznenadila kad su im se u etnjipridruile gospoice Musgrove, i to na Maryn poziv.


29/175

Uvjerenje

~ 6 ~

Anne nije bio potreban taj posjet Uppercrossu da bi znala kako premjetaj iz

jedne skupine ljudi u drugu, premda na udaljenosti od samo pet kilometara,esto ukljuuje potpunu promjenu razgovora, miljenja i ideja. Nikad ranijenije ondje boravila a da joj ne upadne u oi, ili da ne poeli da i drugi lanoviobitelji Elliot kao i ona vide koliko su nepoznate, ili se smatraju nevanima,stvari koje se u Kellynch-hallu dre tako silno vanima i zanimljivima; ipak,uza sve to iskustvo, vjerovala je da je za nju postala potrebna jo jednalekcija, a to je ona o spoznavanju vlastite nitavnosti izvan naega kruga - jerje svakako oekivala, srca ispunjena temom koja je tjednima posvezaokupljala obje kue u Kellynchu, malo vie radoznalosti i suosjeanja odonoga to je dobila u zasebnim, ali veoma slinim primjedbama gospodina i

gospoe Musgrove. Dakle, gospoice Anne, sir Walter i vaa sestra suotputovali; to mislite, u kojem e se dijelu Batha smjestiti?, i to bez ekanjaodgovora; u dodatku mladih dama: Nadam se da emo mi zimi biti u Bathu; alizapamti, tata, ako poemo onamo, moramo boraviti u ugodnom okruenju!; ili utjeskobnoj Marynoj dopuni: Tako mi svega, bit e mi krasno kad svi vi budeteuivali u Bathu!

Mogla je jedino odluiti da e ubudue izbjegavati takvo samozavaravanje,te s pojaanom zahvalnou misliti o nevjerojatnom blagoslovu da ima jednutako istinski suosjeajnu prijateljicu kao to je lady Russell.

Gospoda Musgrove imala su vlastitu divlja za uvanje, i za unitavanje;svoje vlastite konje, pse i novine koje ih zaokupljaju; enski lanovi obiteljiposve su zauzeti svim uobiajenim temama vodenja kuanstva, susjeda,odijevanja, plesa i glazbe. Smatrala je to veoma prikladnim, da svaka malenadrutvena zajednica treba odreivati vlastite teme rasprave; nadala se da euskoro postati ne ba nevrijedni lan ove u koju je prebaena. Budui da enajvjerojatnije barem dva mjeseca provesti ondje, dunost joj je matu,sjeanja i sve ideje to vie prilagoditi Uppercrossu.

Nije strepjela od ta dva mjeseca. Mary nije bila tako hladnog dranja isuzdrana kao Elizabeth, niti onako nepristupana za sav njezin utjecaj; niti

postoje neki drugi dijelovi kuanstva koji bi tetno djelovali na njezinu udobnost.Uvijek je bila u prijateljskim odnosima sa svojim urjakom, a djeca, koja je vole


30/175

Jane ustengotovo jednako kao i svoju majku, a potuju je daleko vie, pruaju joj svurazbibrigu, zaokupljaju je i osiguravaju zdravu tjelovjebu.

Charles Musgrove je uljudan i ugodan; po razboritosti i temperamentunesumnjivo je superioran u odnosu na svoju suprugu; ali niime nije elio nimogao prolost, budui da je meu njima postojala odredena veza, uiniti

opasnom za razmiljanje; premda je Anne mogla vjerovati, jednako kao i ladyRussell, da mu je uvelike moglo koristiti sklapanje braka na ravnopravnijojosnovi; da je ena s vie razumijevanja njegovoj osobnosti mogla osigurativie dostojanstva, te pruiti vie koristi, racionalnosti i otmjenosti njegovimnavikama i tenjama. Ovako se niim nije bavio s mnogo ara, osim sportom,i samo je tratio vrijeme, bez dobrobiti knjiga bilo ega drugoga. Bio je veomadobro raspoloen, a inilo se da na njega nikad osobito ne djeluje povremenapotitenost njegove ene; Anne se katkad divila kako se nosi s njezinomnerazumnou. Sve u svemu, premda je esto dolazilo do malenih prepirki (u

kojima je katkad imala vie udjela no to je eljela, jer su joj se obraale objestrane), mogli su se smatratl sretnim branim parom. Uvijek su se savreno

slagali u potrebi za vie novca i izraenoj elji da dobiju lijep poklon odnjegova oca, ali je u tome, kao i u veim tema, on bio u prednosti, jer premdaje Mary smatrala velikom sramotom da takvog poklona nije bilo, on je uvijektvrdio da se njegov otac na mnoge druge naine koristi svojim novcem i imaga pravo troiti kako eli.

to se tie odgoja njihove djece, njegova je teorija mnogo bolja od njezine, a ninjegovi postupci nisu loi. Mogao bih se veoma uspjeno nositi s njima da nijeMaryna uplitanja, Anne je esto ula kako govori i uvelike je vjerovala u to; no

kad je sluala Maryne prijekore da je Charles razmazio djecu tako da ja ne moguuvesti nikakav red, nikad nije dola u iskuenje da kae: Sasvim tono.

Jedna od najmanje ugodnih okolnosti njezina boravka ondje bila je ta dasu joj se svi previe povjeravali, te je poznavala previe tajni obje kue. Biloje poznato da donekle utjee na svoju sestru pa su od nje neprestano traili,ili je barem primala takve nagovjetaje, ono to nije mogla postii. Volio bihda moe uvjeriti Mary da se uvijek ne smatra bolesnom, govorio je Charles;a Mary je zlovoljno govorila: Doista vjerujem da Charles ne bi smatrao dasam bolesna ak ni kad bi me vidio kako umirem. Sigurna sam, Anne, da biga, kad bi to eljela, mogla uvjeriti da sam uistinu veoma bolesna mnogovie od onoga to priznajem.

Maryna je tvrdnja glasila: Mrzim slati djecu u veliku kuu, mada ihnjihova baka uvijek eli vidjeti, jer im doputa sve, daje im tako mnogonezdrave hrane i slatkia, i udovoljava im do te mjere da se uvijek vraajubolesni i ostaju neraspoloeni do kraja dana. A gospoa Musgrove jeiskoristila prvu prigodu kad je ostala nasamo s Anne da kae: 0, gospodiceAnne, ne mogu potisnuti elju da Charlesova supruga ima malo vaeg nainapostupanja s djecom. Posve su drukija stvorenja s vama! Ali svakako trebarei da su openito tako razmaeni! teta je da svoju sestru ne moete

nauiti kako da ih odgaja. Oni su doista rasna i zdrava djeca, sirote duice,bez pristranosti ali Charlesova supruga vie ne zna kako ih treba odgajati!Boe moj, kako su katkad naporni!


31/175

UvjerenjeUvjeravam vas, gospoice Anne, zbog toga ih u naoj kui ne elim viati

onako esto kako bih trebala. Vjerujem da Charlesova supruga nije bazadovoljna time to ih ee ne pozivam, ali znate da je veoma loe imati djecuako ih morate stalno provjeravati i upozoravati 'ne ini to i nemoj to raditi', ili akoih se moe natjerati na podnoljivo ponaanje samo ako im se daje vie kolaa no

to je dobro za njih.

"Njihova baka im doputa sve."

Nadalje je od Mary ula sljedee: Gospoa Musgrove misli da je sva njezinasluinad tako pouzdana da bi bila veleizdaja to dovesti u pitanje; no ja samsigurna, bez ikakva pretjerivanja, da glavna slukinja i pralja, umjesto da se bavesvojim poslom, cijele dane skiu po selu. Susretnem ih kamo god poem; i

tvrdim, nikad ne odem dvaput u djeju sobu a da ne vidim jednu od njih. DaJemima nije najpouzdanije, najmirnije stvorenje na svijetu, to bi bilo dovoljno daje pokvari; jer mi je rekla kako je uvijek pozivaju da poe u etnju s njima. A na


32/175

Jane ustenstrani gospoe Musgrove situacija je opisana ovako: U pravilu se nikad nemijeam u stvari moje snahe jer znam da to ne bi bilo u redu, ali vama u rei,gospodice Anne, jer biste vi moda mogli popraviti situaciju, da nemam nimalodobro miljenje o slukinji Charlesove supruge koja je zaduena za djeju sobu:ujem neobine prie o njoj; uvijek je u skitnji; i na temelju vlastitih spoznaja

mogu tvrditi da se tako lijepo odijeva da bi mogla unititi svakog slugu kojemu sepriblii. Charlesova je supruga iznimno cijeni, znam, ali ja vas samo upozoravamkako biste bili na oprezu; jer ako vidite da neto nije kako treba, vi se ne moratebojati to spomenuti.

I opet, Mary se alila da joj gospoa Musgrove redovito uskrauje prednost,koja joj pripada kao keri jednog baruneta, kad veeraju s drugim obiteljima uvelikoj kui, te nije vidjela nikakav razlog iz kojeg bi se trebalo smatrati da jenjezino mjesto ondje pa ne mora imati nikakav prioritet. Jednoga dana, kad jeAnne pola u etnju samo s gospoicama Musgrove, jedna je od njih, nakon

razgovora o poloaju u drutvu, uglednim ljudima i ljubomori zbog neijeg ranga,rekla: Nimalo se ne libim vama spomenuti kako su nerazumni neki ljudi kad je

rije o njihovu poloaju u drutvu, jer cijeli svijet zna koliko ste vi leerni iravnoduni po tom pitanju, ali voljela bih da netko Mary ukae na injenicu da bibilo mnogo bolje kad ne bi bila tako veoma nepopustljiva, osobito kad se ne biuvijek gurala naprijed da zauzme mamino mjesto. Nitko ne sumnja u njezinopravo da ima prednost pred mamom, ali ona bi sama djelovala simpatinije kadne bi uvijek insistirala na tome. Nije rijeo tome da je mami imalo stalo do toga,ali znam da su mnoge osobe to opazile.

Kako je Anne sve to trebala ispraviti? Mogla je uglavnom samo strpljivo sluati,

ublaiti svaku pritubu i ispriavati jedne pred drugima; svima im ukazivati naobzirnost potrebnu meu tako bliskim susjedima, a najvie je nastojala govoriti oonome to je bilo namijenjeno dobrobiti njezine sestre.

U svakom je drugom smislu njezin posjet zapoeo i nastavio se veomauspjeno. Njezino se vlastito raspoloenje popravilo zahvaljujui promjeni mjestaboravita i okoline time to se pet kilometara udaljila od Kellyncha; Maryne suboljetice ublaene injenicom da je imala stalnu druicu; njihovi svakodnevnisusreti s drugom obitelji, budui da u kolibi nije bilo ni velike ljubavi, ni povjere-nja, ni poslova da bi ih ometale, zapravo su bili prednost. To se svakakomaksimalno iskoritavalo, jer su se sastajali svakog jutra i jedva da su koju veerprovodili razdvojeno, ali je vjerovala da ne bi bilo tako dobro bez pogleda naimpozantne gospodina i gospou Musgrove na njihovim uobiajenim mjestima, ilibez prianja, smijanja i pjevanja njihovih keri.

Svirala je mnogo bolje od obje gospoice Musgrove, ali kako nije imala glasa,nije znala svirati harfu, kao ni brinih roditelja koji bi sjedili uz nju ioduevljavali se, o njezinoj izvedbi nitko nije imao osobito visoko miljenje, vesu samo bili uljudni ili je sluila samo kao dopuna ostalima, ega je bila itekakosvjesna. Znala je da jedino sebi prua zadovoljstvo dok svira, ali to nije bio noviosjeaj: uz izuzetak jednog kratkog razdoblja u njezinu ivotu, nikad nije, sve

do svoje etrnaeste godine, nikad otkako je ostala bez svoje drage majke,upoznala zadovoljstvo spoznaje da je netko slua ili je ohrabruje bilo kakvimopravdanim divljenjem ili stvarnim ukusom. U glazbi je oduvijek navikla


33/175

Uvjerenjeosjeati se samom na svijetu, a pristrano divljenje gospodina i gospoeMusgrove prema izvedbama njihovih keri, i posvemanja ravnodunost premasvakoj drugoj, inilo ju je zadovoljnom zbog njih, pa se nije osjeala nimaloponienom.

Drutvo u velikoj kui katkad su uveavali drugi gosti. Susjedstvo nije bilo

veliko, ali su obitelj Musgrove svi posjeivali, te su imali vie sveanih veera, viegostiju, vie posjetitelja po pozivu i sluajnih, od bilo koje druge obitelji. Bili suopenito popularniji.

Djevojke su bile lude za plesom; veeri su katkad zavravale neplaniranimmalenim balom. Postojala je obitelj roaka nedaleko Uppercrossa, koja je ivjela umanjem obilju i ovisila o Musgroveima za sva svoja zadovoljstva; dolazili su usvako doba, sudjelovali u bilo kakvim igrama, plesali bilo gdje; a Anne, koja jedaleko vie voljela ulogu glazbenika nego bilo koju drugu, aktivniju, svirala je zanjih narodne plesove; ljubaznost koja je uvijek privlaila pozornost gospodina i

gospoe Musgrove i

esto je znala izmamiti ovaj kompliment: Sjajno ste to izveli,gospodice Anne! Doista sjajno! Moj Boe, kako ti vai maleni prsti lete naokolo!

Tako su prola prva tri tjedna. Miholje je stiglo i sad je Anneino srcezasigurno opet u Kellynchu. Voljeni dom preputen drugima; sve dragocjeneprostorije i namjetaj, umarci i vidici, sve to poinju prisvajati druge oi idrugi udovi! Tog 29. rujna nije mogla misliti na neto drugo, a uveer jedobila malo suosjeanja od Mary koja je, kad je opazila koji je dan u mjesecu,uzviknula: Zaboga! Nije li danas dan kad su Croftovi trebali doi u Kellynch?Drago mi je da se ranije nisam toga sjetila. Kako me to oneraspoloilo!

Croftovi su stupili u posjed s mornarikom tonou, te ih je trebalo posjetiti.

Mary nije smatrala potrebnim da i ona poe. Nitko ne zna koliko bi patila.Trebala bi to odgaati koliko god je mogue. Ali nije mirovala sve dok Charlesanije nagovorila da je odveze onamo; nalazila se u veoma ivahnom, ugodnomstanju umiljene potresenosti kad se vratila. Anne se iskreno radovala injenicida ona nije mogla poi jer nije bilo mjesta u malenoj koiji na dva kotaa.Meutim, eljela je vidjeti Croftove i bilo joj je drago da je ondje kad su oni doli uuzvratni posjet. Stigli su; glava obitelji nije bio kod kue, ali su dvije sestre bilezajedno; tako se dogodilo da je gospoa Croft sjela kraj Anne, a admiral krajMary, uinivi se veoma simpatinim svojom dobrodunom primjedbom odjeacima, lako je mogla traiti slinost, a ako je nije mogla nai u crtama lica,nastojala ju je opaziti u glasu, ili u nainu izraavanja.

Gospoa Croft, premda niti visoka niti debela, imala je nekako etvrtasto,uspravno i vrsto tijelo, to je njezinoj osobnosti davalo vanost. Imala jesjajne tamne oi, lijepe zube i, sve u svemu, privlano lice; mada je rumen ivremenu izloen ten, posljedica injenice da je na moru bila gotovo jednakodugo kao i njezin suprug, stvarao dojam da je ivjela nekoliko godina vie odsvojih trideset osam. Njezino je ponaanje bilo otvoreno, leerno i odluno,kao u nekoga tko ima potpuno povjerenje u sebe i nimalo ne sumnja u svojepostupke; meutim, bez ikakve grubosti ili pomanjkanja dobrog raspoloenja.

Anne je morala priznati da je imala mnogo obzira prema njoj kad je rije osvemu to se odnosi na Kellynch; to joj je prualo zadovoljstvo, osobito jer seve u prvih pola minute, ak u trenutku upoznavanja, uvjerila da nema ba


34/175

Jane ustennikakva pokazatelja o znanju ili sumnji kod gospoe Croft kad je rije o bilokakvim predrasudama. Bila je veoma leerna u tom smislu, a slijedom toga punasnage i hrabrosti, sve do trenutka kad je gospoa Croft iznenada rekla:

To ste bili vi, a ne vaa sestra, koju je moj brat imao zadovoljstvo poznavatidok je boravio u ovom kraju.

Anne se nadala da je prerasla dob rumenjenja, ali dob emocija sigurno nije.Moda niste uli da se oenio, dodala je gospoa Croft.Sad je mogla odgovoriti onako kako je trebala; ali je osjetila olakanje kad su

sljedee rijei gospoe Croft objasnile da govori o svojem najstarijem bratu, panije rekla nita to ne bi odgovaralo bilo kojem bratu. Odmah je zakljuila kako jeshvatljivo da gospoa Croft misli i govori o Edwardu, a ne Fredericku; posramivise vlastite zaboravnosti, izrazila je prikladno zanimanje za sadanje stanjenjihovog biveg susjeda.

Sve je ostalo prolo veoma mirno, sve dok prilikom njihova odlaska nije ula

kako admiral kae Mary:Uskoro ovdje oekujemo brata gospoe Croft; usuujem se rei da gapoznajete po imenu.

Prekinuo ga je veseli napad malenih djeaka koji su se uhvatili za njegakao za starog prijatelja, tvrdei da ne bi trebao otii; budui da je bio previezaokupljen prijedlozima da ih ponese sa sobom u depovima svojega kaputa,nije vie imao vremenadovriti ono to je zapoeo, a Ann je morala samu sebeuvjeriti, koliko je mogla, da je jo uvijek rijeo istom bratu. Meutim, nije uspjeladosegnuti takav stupanj sigurnosti da se ne bi tjeskobno pitala je li o toj temineto reeno u drugoj kui, koju su Croftovi ranije posjetili.

Svi iz velike kue trebali su tu veer provesti u kolibi; a kako se u ovo dobagodine u takve posjete nije ilo pjeice, poeli su oslukivati zvuk koije kad jeula najmlaa gospoica Musgrove. Dola se ispriati i rei im da e morati samiprovesti veer, a Mary je bila posve spremna uvrijediti se, ali je Louisa svepopravila rekavi da je ona dola pjeice kako bi ostalo mjesta za harfu kojudovoze koijom.

I rei u vam na razlog, dodala je, i sve o tome. Dola sam ranije kakobih vas upozorila da su tata i mama veeras loije raspoloeni, osobitomama; tako mnogo razmilja o sirotom Richardu! Stoga smo se sloili da bibilo najbolje uzeti harfu jer se ini da joj se svia vie od glasovira. Rei uvam zato je neraspoloena. Kad su nas jutros posjetili Croftovi (ovamo susvratili nakon toga, nisu li?), sluajno su rekli da se njezin brat, kapetanWentworth, upravo vratio u Englesku, ili je isplaen, ili tako neto, te ihgotovo odmah dolazi posjetiti; naalost, kad su oni otili, mama se sjetila daje Wentworth, ili neto veoma slino tomu, nekobilo ime kapetana sirotogRicharda, ne znam kad ili gdje, ali mnogo prije nego je umro, siroti momak!Nakon to je pregledala njegova pisma i ostalo, otkrila je da je doista bilotako; te je posve uvjerena da je rijeupravo o tom ovjeku, a njezina je glava sadpuna toga, i sirotog Richarda! Zato svi moramo biti to veseliji kako ona ne bi

razmiljala o takvim alosnim stvarima.Prave okolnosti tog patetinog dijela obiteljske povijesti bile su da su

Musgrovei imali nesreu odgojiti veoma neugodnog, beznadnog sina; i sreu


35/175

Uvjerenjeizgubiti ga prije nego je navrio dvadeset godina; poslali su ga na more jer je nakopnu bio previe glup i nije se moglo izai na kraj s njim; njegova obiteljnikad ga nije osobito voljela; premda ipak onoliko koliko je zavrijedio; rijetkosu uli o njemu, i jedva uope alili zbog toga, kad je u Uppercross stigla vijesto njegovoj smrti u inozemstvu.

Zapravo je bio glup, bezosjeajan, neuspjean Dick Musgrove, mada sunjegove sestre sad inile za njega sve to su mogle time to su o njemu govo-rile kao o sirotom Richardu, koji nikad u ivotu nije uinio nita ime biostvario pravo na neto drugo osim skraenja svojeg imena, iv ili mrtav.

Nekoliko je godina proveo na moru, pa je tijekom premjetaja kakvima suizloeni svi mornari, osobito oni kojih se svaki kapetan eli rijeiti, proveo estmjeseci na fregati kapetana Fredericka Wentwortha, Laconiji; upravo je sLaconije, pod utjecajem svojega kapetana, napisao jedina dva pisma koja sunjegovi roditelji primili od njega tijekom svih tih godina; to jest, jedina dva osobna

pisma; sva ostala bila su vie zahtjevi za novcem.U oba je pisma lijepo pisao o svojem kapetanu, ali tako su se malo bavilitim stvarima, nisu ih zanimala imena ljudi ili brodova, da to tada nije ostavilogotovo nikakav dojam; a injenica da se gospoa Musgrove odjednom sjetilaimena Wentworth, u vezi sa svojim sinom, inila se kao jedna od onihnevjerojatnih pojava do kakvih katkada dolazi.

Potraila je svoja pisma i otkrila da je sve onako kako je pretpostavila;ponovno itanje tih pisama nakon tako dugog razdoblja, sad kad vie nemanjezina sirotog sina, zaboravljajui na sve njegove mane, snano je djelovalona nju i izazvalo veu tugu za njim od one koju je osjeala kad je prvi put

saznala za njegovu smrt. Gospodin Musgrove se slino osjeao, premda umanjoj mjeri. Kad su stigli u kolibu, oito su imali potrebu da ih najprijesasluaju dok govore o tome, a potom da im prue olakanje kakvo moepruiti veselo drutvo.

Sluati ih kako tako mnogo priaju o kapetanu Wentworthu, tako estoponavljaju njegovo ime, raspravljaju o proteklim godinama, te na koncuzakljuuju da bi to mogao biti, da vjerojatno jest, rije o istom kapetanuWentworthu kojeg se sjeaju jer su ga jednom ili dvaput sreli nakon povratkaiz Cliftona - veoma dobar mladi ovjek; ali nisu bili sigurni je li to bilo prijesedam ili osam godina - bila je nova vrsta kunje za Anneine ivce. Noshvatila je da e se morati naviknuti na to. Budui da ga doista oekuju utom kraju, mora samu sebe

Documents

100768351 Uvjeravanje Jane Austen