Edward Said- OrijentalizamUpoznavanje orijentalca13.06. 1910. god. Artur James Balfour govorio je o problemima kojima se morao baviti u Egiptu. On je sluio vladarici koja se 1876 god proglasila kraljicom Indije . Njegov govor iz 1910 u Parlamentu doveo je do toga su se neki lanovi raspitivali o nunosti bivanja Engleske u Egiptu, to je i predmet knjige Alfreda Miluera iz 1892. Balfour je opravdavao Englesku okupaciju Egipta. On je govorio i o tome kako oni(Englezi) poznaju Civilizaciju Egipta bolje nego neku drugu civilizaciju. Za Balfoura znanje oznaava sagledavanje jedne civilizacije od njenih izvorita do njenog zalaska. Balfour ne porie britansku superiornost i egipatsku inferiornost. Njegov govor za Saida je svojevrsna retorika predstava. Egipat je sve do pripajanja Engleskoj bio akademski primjer orijentalne zaostalosti.1907god engleski predstavnik u Egiptu bio je Evelin Boring(drznik). Balfour je rekao da je Cromer stvorio Egipat. Balfour i Cromer su nadzirali Egipatske poslove, njihovo blago stavljali su na raspolaganje zapadnjakim silama. Cromer je govorio o Orijentalcima kao o neemu nad ime je vladao , oni su bili njegovi podanici. Cromer je tvrdio da budunost Egipta poiva u irokogrudnom kozmopolitizmu. Za Orijentalce je prema Cromerovom miljenju bila navika da se njima vlada i da oni ne posjeduju osjeaj ta je dobro za njih. Cromer je silom uveo neku vrstu osobnog zakona o orijentalistikoj mudrosti. Orijentalci, Arapi su prema tome lakovjerni, lieni napora , njihov nesreeni duh nije kadar razumjeti ono to Evropljanin najednom shvaa. Cromer tvrdi da su za njega Orijentalci samo ljudski materijal nad kojim je on vladao. On je govorio o tome kako Orijentalci rade , govore i misle suprotno od Evropljana. Govoriti kako je orijentalizam racionaliziranje kolonijalne uprave znai zanemariti opseg u kojem je kolonijalna uprava bila unaprijed opravdana snagom orijentalizma.Razdvajanje Istoka i Zapada koje su Balfour i Cromer prihvatili, stoljeima je bilo na djelu. Od sredine 18 stoljea postojala su dva naelna poela u odnosima Istoka i Zapada . U Europi je raslo sustavno znanje o Orijentu, znanje osnaeno kolonijalnim sretanjem kao i zanimanje za tue i ne svakidanje. Drugo svojstvo evropsko-orijentalnih odnosa bilo je to to je Evropa uvijek bila u monijoj situaciji. Sutinski odnos na politikoj, kulturnoj i religijskoj razini motren je kao odnos izmeu jaeg i slabijeg saveznika. Balfour i Cromer upotrebljavali su pojmove kao to da je Orijentalac izopaen , neracionalan dok su Evropljani bili normalni, racionalni. Naglaavali su i injenicu da orijentalac ivi u drugaijem svijetu, ali po njima sasvim organiziranom svijetu.Ono to orijentalnom svijetu daje razboritost i identitet nije rezultat njegovih vlastitih nastojanja ve sloen niz spoznajnih manipulacija kojima se Orijent poistovjetio sa Zapadom. Said je o dva svojstva kulturnog odnosa raspravljao zajedno. Znanje o Orijentu zato to je roeno iz moi, u odreenom smislu tvori Orijent.Kroz prve godine 20 stoljea Balfour i Cromer su govorili ono to su govorili o Orijentu, zato to im je tradicija orijentalizma priskrbila obrazac mogunosti da to kau. Na Orijentu su bile prisutne i Francuske i Engleske kolonije. One su se oko Orijenta i sukobljavale. Odluile su se na diobu, ne samo zemlje i dobiti, bila je to intelektualna vlast kojom Said naziva orijentalizam. Orijentalizam je bio knjinica ili arhiva informacija, ono na ta se ograniava i to je sabirala predstavljalo je jednu porodicu ideja. Te ideje su objanjavale ponaanje Orijentalaca, one su opskrbile Orijentalce sa mentalitetom, one su omoguile Evropljanima da se bave Orijentalcima. Orijentalizam se bolje razumjeva kao skup ogranienja. Ono to je razliito u orijentalizmu kasnog 18 st kada je poeo razvoj modernog orijentalizma jeste to da je zapoeo svojevrsni orijentalistiki preporod kakvim ga naziva Edgar Quinet. Nova svijest o Orijentu bila je djelomino rezultat nanovo otkrivenih i prevedenih Orijentalnih tekstovana jezicima kao to su sanskrit, arapski, a bila je i rezultat iznova pojmljenog odnosa Orijenta i Zapada. Po Saidu kljuni pojam tog odnosa je bilo pribliavanje Bliskog istoka i Evrope snagom Napoleonove invazije na Egipat 1789. Sa Napoleonovim zauzimanjem Egipta uzgibali su se i procesi izmeu Istoka i zapada. Orijent kao znanstveni oganon na Zapadu bio je moderniziran, a to je drugi oblik u kojem je orijentalizam 19 i 20 st egzistirao.Renanova lingvistika istraivanja semitskog jezika 1848 bila su uvijena u stil koji je s mukom izdigao njegovu mo na ravan savremene komperativne gramatike, ova istraivanja su mu podarila orijentalistki presti i uinila orijentalizam ranjivim. Orijentalistika periodika poevi sa fundgraben des Orientes umnogostruila je koliinu znanja kao i broj orijentalistikih stunjaka. Orijentalizam je u konanici bio politika vizija ija je struktura promovirala razliku izmeu onoga poznatog (Evrope, Zapada, Mi) i onog stranog (Orijent, Istok , Oni). Cromer predvia mjesto moi na Zapadu, zraei sve dalje prema Istoku , podupirui sredinju vlast upravljanja snagom te mainerije. Cromer precizno uoava upravljanje znanjem snagom drutva , uz injenicu da se znanje bez obzira na to koliko se podeava najprije prema mjesnim potrebam jednog stunjaka , a kasnije i drutvenog sistema vlasti.

Vlastito istraivanje Orijentalaca u ovom smislu jeste orijentalizam . Kada se koriste pojmovi orijentalno i zapadno , i kada oni zavravaju kao predmet analize , rezultat je obino polariziranje politike.Henry Kissinger u svom eseju Domaa struktura i vanjska politika govori o Sjedinjenim Dravama, i to da se Sjedinjene Drave moraju ravnati dogaajima u svijetu . Kissinger osjea da Sjedinjene Drave mogu se sa manje tekoe baviti razvojem Zapada. Kissingerova metoda u Eseju govori kako postoje dva stila u inozemnoj politici (proroki i politiki), dva tipa tehnike. Prva polovina Zapad duboko je predana poimanju kako je svijet izvanjski u odnosu na promatraa, da se znanje sastoji od biljeenja i rasporeivanja injenica. Kissingerov dokaz za to je njutnovska revoluvija koja nije nala mjesto u svijetu u razvoju. On za orijentalce kae kako oni nemaju njutnovsku revoluciju, a mi je imamo . Kissinger potuje prednjutnovsku perspektivu i smatra da ljudi u postnjutnovskom svijetu treba da stvore meunarodni poredak prije nego ta kriza to nametne kao dunost. Njegovo uenje je istovjetno ortodoksnom uenju od strane orijentalista koji dijele Orijentalce od Zapadnjaka. 1972 Harold Glidden izdaje esej Arapski svijet. Sam lanak nastoji otkriti unutarnje ine arapskog ponaanja, koje je sa naeg stajalita neuobiajno , ali je za Arape normalno. On kae da Arapi upranjavaju skromnu kulturu, da Arapi mogu funkcionisati samo u konfliktnim situacijama. Glidden govori o tome da Arapski vrijednosni sustav trai apsolutnu solidarnost unutar grupe, Arapi imaju potrebu za osvetom.Imagitivna geografija i njeni predstavnici: Orijentalizirajui orijent.Na kranskom zapadu orijentalizam se gleda, tako kao da je imao zapoeti svoje postojanje sa odlukom crkvenog sabora u Beu 1312. Orijentalizam je polje sa znaajnom geografskom ambicijom. Orijentalisti su se tradicionalno bavili orijentalnim stvarima. Renesansni orijentalisti (Guillamea Postela) bili su najprije strunjaci u jezicima biblijskih provincija . Sve do polovine 18st orijentalisti su bili biblijski znalci i strunjaci za islam . Sredinji prostor Azije nije bio Akademski osvojen za orijentalizam sve dok kroz 18 st Duperron i Ser William Jons nisu bili umski snani da objave bogatstvo zenavestinskog jezika i sanskrita. U 19st orijentalizam je bio riznica znanja, postoje dvije naznake za to. Jedna je enciklopedijska deskripcija orijentalizma koju je nainio Raymond Schwab. U Evropi je postojala orijentalna epidemija koja je zahvatila velike pjesnike. Schwab Orijentalno identificira kao profesionalni zanos za svim onim azijskim to bijee sinonim za tajanstveno. 1829 Victor Hugo- u vrijeme Luja XIV bijae se helenistikim , a sad orijentalnim.U 19 st orijentalista bijae uitelj ili obdareni zanesenjak ili oboje. Drugi pokazatelj o tome kako je ukljuivim postao orijentalizam jeste injenica da od vremena koncila u Beu mogu se pronai kronike o samoj vjeri iz 19 st. Najtemeljnija kronika te vrste jeste djelo Julesa Mohla dvotomni brodski dnevnik o svemu uenom. Mohel je bio tajnik u Parizu, a neto prije prve polovine 19 st Pariz je bio prijestolnica orijentalistikog svijeta . Mohelovi znanstveni spisi tiu se izdanja ali razina objavljenog sadraja zanimljivog za orijentaliste, uasna je. Orijentalistika istraivanja pokrivaju sve od izdavanja i prevodenja tekstova do kulturnih i knjievnih istraivanja unutar svake znane azijske civilizacije. Akademski orijentalisti su se zanimali za klasino razdoblje bilo kojeg jezika ili drutva kojeg su istraivali. Istraivani Orijent bio je tekstualni univerzum , utjecaj Orijenta ozbiljen je kroz knjige i rukopise. Odnos izmedu orijentaliste i Orijenta bio je tekstualan do te mjere da se pripovjeda o nekim njemakim orijentalistama ranog 19 st. Stvarna snaga i obrazac orijentalizma nisu proizvedeni samo da djeluju unutar pozitivnog znanja o Orijentu ve i zbog znanja drugog reda . Orijentalist danas manje voli da sebe oslovljava orijentalistom nego li je to inio u svako doba do 2 svjetskog rata.1959 britanska vlada postavlja komisiju da razmotri razvoj univerziteta u polju orijentalnih istraivanja . Hayten Report se pojavio 1961 , ini se da nije naiao na probleme zbog irokog oslovljavanja rijei orijentalno. Najkrupnije ime u modernom angloamerikim islamskim studijama Gibb vie je volio oslovljavati se orijentalistom nego arabistom.Moderna i primitivna drutva u odreenoj mjeri izgledaju kao da izvlae smisao iz svojih negativnih identiteta .Francuski filozof Gaston Bachelard napisao je analizu onoga to je nazvao poetikom prostora. Unutar kue iziskuje se prostor intimnosti. Nema sumnje da imagitivna geografija i historija pomau umu da pojaa svoj vlastiti smisao o sebi. Od najranijeg vremena u Evropi je Orijent bio neto vie od onoga to se empirijski znalo o njemu. Southern je pokazao da Evropsko razumjevanje orijentalne kulture bilo neznalako ali aloeno. Dva najdublje utjecajna kvaliteta dovedena u vezu sa Istokom pojavljuju se sa Eshilovim Perzijancima i Euripidovim The bacchao. Eshil slika smisao velike nesree koja je snala Perzijance kad su naznaili da su njihove vojske predvoene kraljem Kserkseesom razbijene od strane Grka. Ovdije se govori da Azija govori kroz i snagom evropske imaginacije koja se predouje pobjednikom nad Azijom, nad tim neprijateljskim svijetom. U The Bacchae moda najazijatskijom od svih atikih drama , Dionisije je jasno

povezan sa svojim azijskim izvorima. Moderni tumai The Bacchae su uoili nesvakidanji stupanj umskih i estetskih uinaka igre. Dva obzira orijenta koja su istaknuta sa strane Zapada u ovoj igri parova ostat e biti sutinskim poticajima za evropsku imaginativnu geografiju. Eshil predstavlja Aziju , ini da ona govori u osobi starodobne perzijske kraljice. Evropa je ta koja definira orijent. Razlika kod razdvajanja Istoka i Zapada simbolizirana je snagom strogosti sa kojom Penteus odbija sveenicu Baka. Lekcija koju Euripid ima na pameti dramatizuje se snagom prisutnosti u komadu Kadmusa i Tiresijasa , uenih staraca koji uviaju dasama suverenost ne vlada ljudima, da postoji stvar kao to je suenje koje podrazumjeva ispravno prosuivanje moi tuih snaga. Kod klasinih grkih i rimskih historiara i javnih linosti kao to je Cezar , i pripovjedaa pridodan je i fond znanstvenih klasifikacija koje razdvajaju raze, oblasti, nacije jedne od drugih. Od 2 st prije Krista silno je utroeno vremena na otkrivanje , tako da su Herod i Aleksandar bili na Orijentu jo prije. Orijent je prema tome ve bio podjeljen na carstva . Kranstvo je upotpunilo razgranienje unutar orijentalnih slojeva. Orijent kao suprotnost Zapadu bio je poznat jo od prije. Tu je bilo roenje kranstva, pisci poput Mraka Pola koji je skicirao kartu trgovakih puteva i isprobao podeeni sustav trgovinske razmjene , razni osvajai,pokreti poput islam. Islam se u Evropi prosuivao kao lano nova verzija nekog ranije iskustva , u ovom sluaju kranstva. Orijent u najirem smislu giba se u rasponu zapadnjekog prezira u ime poznatog i straha od novog. Nakon Muhamedove smrti , kulturna i religijska hegemonija islama znatno je porasla. Najprije Perzija, Sirija, Turska, Egipat, au 8 i 9 st panija, Sicilija, djelovi Francuske pali su u ruke muslimanskih vojnika. U 13 i 14 st islam je zavladao Dalekim Istokom, Indijom , Kinom . Kranski autori jedva su imali zanimanja za uenje visoke kulture. Erchembert(klerik) kae da je ono to su krani osjeali prema istonjakim vojskama jeste to da su one nastupale kao roj pela , ali sa tekom rukom razorivi sve.Za Evropu islam je bio poslijednja trauma . Sve do kraja 17 st otomanka opasnost se prikrivala du cijele Evrope, predstavljajui za cijelu kransku civilizaciju neprestanu opasnost. U vrijeme renesanse u Engleskoj, Samul Chew pripovjeda u svom klasinom istraivanju The Crescent and the Rose , ovjek prosjenog obrazovanja i inteligencije imao je u malom prstu veliki broj detaljnih dogaaja iz povijesti otomanskog islama i njegova zadiranja u kransku Evropu. Poimanje islama na zapadu istraen je i od strane Normana Danijela . Prisilno djelovanje na kranske mislioce koji su pokuali da razumiju islam bio je analogan in: poto je Krist temelj kranske vjere, svjesno je izmiljeno , posve nepoteno da je Muhamed u islamu to i Krist u kranstvu. Stroga kranska slika o islamu bila je osnaena na vie naina , ukljuujui kroz srednji vijek i ranu renesansu iroku razliitost poezije, naune kontroverze. Sredinom 15 st kako je to Southerm pokazao , postojalo je oigledno ozbiljnom evropskom misliocu da bi se neto moralo uiniti sa islamom. Southerm pripovjeda o epizodi u rasponu od 1450 do 1460 kada su ueni ljudi pristali da se bave islamom kroz predavanja. Najbolji dio Southernove analize u povijesti zapadnjakog pogleda na islam jeste njegovo dokazivanje da je napokon zapadnjako neznanje to koje je postalo profinjenije i sloenije Zapadnjake ideje o orijentu promijenile su se u vremenu ,a ne u svojoj naravi. Nai emo openito uvijerenje u 12 i 13 st da je Arabija bila na rubu kranskog svijeta prirodno utoite za heretike izopaenike i da je Muhamed bio otpadnik. U rasponu srednjeg vijeka i 18 st pisci kao to su Marlowe, Shakespeare, Cervantes za tvoje tvorevine nali su utoka u raskoi Orijenta za naine koji su zaotrili konture slikovita jezika , ideja. Primjer kako dramska forma i ueni slikopis ulaze skupa u orijentalistiko kazalite jeste Barthelemy dHarelot i njegova knjga Bibliotheque Orientale, posthumano objavljena 1697 uz predgovor Antoine Galland. Galland je bio prvi prevodilac 1001 noi i ugledni arabist .D *Heberelot je kasnije napisao dva rada , jedan Bibliotheque, alfabetski ustrojeni rjenik, a drugi florilege. D *Hebrelot je podijelio povjest na dva tipa: svetu i profanu( povijest jevreja i kriana u prvom tipu i povijest muslimana u drugom tipu) i u dva razdoblja: prije i poslijepotopno razdoblje.Dihebelot je posvetio panju i razvratnom Muhamedovom uenju koje je uzrokovalo tako velike tete kranstvu bilo je opseno.Prema Gallandovu miljenju d*Herbelot je u svijesti svojih itatelja pokuao obikovati iroku ideju o tome ta znai spoznati i istaivati Orijent. Kada je Galland rekao za d*Herbelota kako je ovaj zadovoljio oekivanja on je pod tim mislio , osobno smatram da djelo Bibliotheque nije nastojalo nanovo pregledati i ispraviti jednostavno primljene ideje o Orijentu. Cijela knjiga Bibliotheque Orientale predstavljala je Orijent potpunije. Pod naslovom Muhammed, d*Herbelot je prikupio sva tom proroku dana imena, potom je nastavio da posvjedouje Muhammedovu ideoloku i doktrinarnu vrijednost .( To je uveni varalica Muhammed, utemeljitelj hereze koja je preuzela naslov religije). Tumai Kurana pripisivali su ovom lanom proroku sve pohvale koje su arijevci i drugi heretici pripisivali Isusu dok su ga liavali njegove boanske naravi. Muhammedanac je relevantna i pogrdna evropska oznaka ;islam, rije kojoj se deava da jeste ispravno muslimansko ime , prognana je na drugo mjesto. Hereza koju moemo zvati muhammedanskom je uhvaena kako oponaanje kranskog nasljedovanja prave religije. Gallandov stav o

Bibliotheque zapoeo je sa tvrdnjom da je pojam Orijentale imao nakanu da naelno uljui Levant , mada Galland sa divljenjem veli ono skriveno razdoblje ne otpoinje samo sa Adamovim stvaranjem. Didaktiko svojstvo orijentalistike predobe ne moe biti odvojeno od ostatka predstave. U uenim djelima poput Bibliotheque Orientale koja je rezultat sustavnog izuavanja i traganja , pisac namee strogi red sadraja na kojem radi. Ono to je odslano knjigom Bibliotheque jeste ideja o snazi i uinkovitosti orijentalizma. Nije samo Orijent prilagoen moralnim zahtjevima zapadnog kranstva, on je okruen nizom stajalita i prosudbi koje alje zapadnjaki um. Orijentalistiko kazalite (kako ga Said naziva) postaje sistem moralne i epistemioloke strogoe. Kao disciplina koja predstavlja zapadnjako znaje o Orijentu , orijentalizam tako na tri naina vri uticaj:na orijent, na prijentalizam ina zapadnjakog potroaa orijentalizma. Moe se rei da je orijent kanjen time to lei izvan granica evropskog drutva , izvan naeg svijeta. Orijent je na taj nain orijentaliziran, to je proces koji ne obiljeava samo Orijent kao provinciju orijentaliste ve i prisiljava zapadnjakog itatelja da prihvati orijentalistike kodifikacije kao istinski orijent. Prirodno je za ljudski um da se odupre nasrtaju na kulturu , kulture su uvijek teile da nametnu potpune preobrazbe drugim kulturama , primajui te druge kulture ne kakve one jesu ve kakve one treba da budu. Za zapadnjake orijentalno je uvijek nalik nekom obziru zapada , npr nekim njemakim romantiarima Indijska religija je sutinski bila istonjaka verzija njemako-kranskog panteizma.Danteova zasluga u The Divine Comedy, ini se da je imala biti kombinacija zbiljskog portretiranja svjetske zbilje sa univerzalnim i vjenim sustavom kranskih vrijednosti. Ono to Danteov hodoasnik vidi dok prolazi kroz pakao, istilite i raj jeste jedinstveno vienje suda. Svaki od likova u Danteovoj viziji ne predstavlja samo sebe , ve je i tipina predoba o svom karakteru i sudbini koja mu je dodjeljena. Muhammed se podie na 28 kat pakla. Smjeta e u osmi od devet krugova pakla. Tako prije nego Dante dohvati Muhammeda , on hodi kroz krugove, smjetajui ljude iji grijesi su nieg reda(blud, pohlepa..) Nakon Muhammeda postoji samo krivotvoritelj i izdajnici ( Juda, Brut)., prije negoli se stigne do samog dna pakla gdje se nalazi sami sotona. Muhammed tako pripada strogoj hijerarhiji zala, u kategoriju koju Dante oslovljava kao rasadnik sabazni i raskola. Muhammedova kazna koja je i njegova vjena sudbina posebno se istie, on biva beskrajno vezan za usta i mar nalik veli Dante bavi. Dante je i ranije govorio o islamu i to u Paklu, jedna mala skupina muslimana se die, avicenna, saladin su meu njima i zatoeni su u prvom krugu Pakla , da ondije trpe neznatnu kaznu zato to se nisu okoristili o kransku objavu. Dante simpatizira njihove sjajne vrline i postupke, ali zato to nisu bili krani on ih mora osuditi na Pakao. Makar Kuran izdvaja Isusa kao poslanika, Dante izabire da velike muslimanske filozofije i kralja motri kao one koji nisu poznavali kranstvo. Diskriminacija i uglaivanja Danteovog politikog razumjevanja islama je skoro kozmoloka neizvjesnost sa kojom islam i njegovi znaajni predstavnici predstavljaju tvorevine zapadnjakog geografskog i historijskog i moralnog shvaanja. Empirijska injenica o Orijentu vrijedi vrlo malo, ono to je vano pa Saidu jeste orijentalistika vizija koja nije svedena na profesionalnog znanstvenika , nego je zajednika batina svih onih koji su na Zapadu razmiljali o Orijentu. Orijentalistiko stajalite , orijentalizam dijeli sa maginim i mitolokim samoobuhvatima i samopojaavajuim karakterom jednog zatvorenog sustava u kojem su predmeti to to jesu , zbog ontolokih razloga koje ni jedan empirijski sadraj ne moe istisnuti. Evropski susret sa Orijentom i islamom pojaao je taj sustav predstavljanja Orijenta , kako bijae sugerirano od Henrija Pirenna , posuvrati je islam u odve neznatni sadraj protiv kojeg je cijela Evropska civilizacija od srednjeg vijeka na ovamo utemeljena. Posljedica islamskih najezdi dokazuje Pirenne , zapoetih u 7 st bijae pomjeranje sredita Evropske kulture preko mediterana prema sjeveru . Orijent kada vie nije bio mjesto u kome se trgovalo, bio je kulturno, intelektualno izvan Evrope koja je prema Pirennovim rijeima postala jedno sjajno kransko drutvo u vremenskom skladu. U Danteovoj poemi i petra vrlog , u djelima kranskih polematiara protiv islama , Orijent i islam su uvijek predstavljali kao postranari koji nemaju nikakvu posebnu ulogu unutar Evrope. Potcrtavanje svake razliite jedinice orijentalistikog diskursa, pod ime Said podrazumjeva rjenik upotrebljen kad god se o Orijentu pie ili govori, predstavlja skup predobenih likova . Ti su likovi za Orijent ili islam ono to su stilizirani kostimi za karaktere u jednoj igri. Drugim rijeima ne trebamo tragati za podudarnou izmeu jezika koritenog za slikanje Orijenta , niti umnogome stoga to je jezik pogrean , ve to i taj jezik ne nastoji biti taan. Ono to taj jezik pokuava initi, kao to je i Dante pokuao uiniti u Paklu jeste da on karakterizira Orijent kao tue i shematski ga ukljuuje u pozorinu scenu ije sluateljstva su za Evropu i smo za nju. Za sve te uloge je dostatno jednostavno upotrijebiti kopulu jeste. Tako Muhammed jest varalica, a sama fraza je ozakonjena u d*Herbeloteovoj Bibliotheque Orientale , a u odreenom smislu dramatizirana od strane Dantea.

Projekti

Kulturni, marerijalni i intelektualni odnos izmeu Evrope i Oeijenta odvijali su se kroz bezbrojne etape, makar je linija izmeu Istoka i Zapada na neki nain ostavljala trajni utisak na Evropu. Ali ipak je Zapad bio taj koji se kretao prema Istoku. Orijentalizam je generiki pojam kojeg Said upotrebljava da opie zajedniki pristup Orijentu, orijentalizam je disciplina snagom koje je Orijent bio sustavom pribliavan. Izuzevi Islam , Orijent je za evropu bio sve do 19 st obzorje sa nepretrgnutom historijom neizazvane zapadne dominacije. Zbog svoje historije orijentalizam nosi na sebi biljeg problematinog evropskog stava prema islamu. Islam je bio istinski izazov na mnogo naina. On se kulturno i geografski prostire blizu kranstva, a mogao se pohvaliti i vojno-politikim uspjehom. Islamske zemlje su zaposjele oblinje sussjede i zasjele na vrh biblijskih zemalja. Arabski i hebrejski su semitski jezici i zajedniki raspolau i posjeduju sadraj koji je neodoljivo vezan za kranstvo. Od kraja 7 st pa sve do boja kod Lepanta 1571 islam u svojoj arapskoj, otomanskoj ili panskoj formi je zavladao ili zaprijetio Evropskom kranstvu. Gibbon govori kako je cilj Rimske Republike i senata bio da usmjeri svoje legije na samo jedan rat i da posve ugui neprijatelja.Taj borbeni Orijent je doao da se zauzme za ono to je Henri Baudet oslovljavao azijskim plimnim valom. To je bio sluaj u Evropi sredinom 18 st , trenutak u kome su zalihe orijentalnog znanja nalik djelu Binliotheque orientale prestale najprije oznaavati islam ili Arape. Sve do tog vremena kulturno pamenje je nudilo nadmonost o tako relativno dalekim dogaajima kao to je pad Konstantinopla, kriari i osvajanje Sicilije i panije , svi ti dogaaji su znaili prijetnju Orijentu , oni jednodobno jo nisu bili izbrisali to je ostalo od Azije. Ondje je uvijek postojala Indija , a Engleska je nakon jednog dugog razdoblja poliziki je zagospodarila kao jedna okupatorska sila. Ipak samo Indija nije nikad postala uroenom prijetnjom Evropi i to najee zbog toga to je domaa vlast bila smrvljena i to je stvorila Zemlju za evropsku politiku kontrolu tako da je Indijski Orijent mogao biti smatran od Evrope kao kakvo vlasnitvo visoke klase.D*Herbeltova uvoenja u indijsko- perzijske sadraje Bibliotheque bila su utemeljena na islamskim izvorima i istinito je rei da je sve do ranog 19 st orijentalni jezik smatran sinonimom za semitske jezike. Orijentalna renesansa o kojoj je govorio Quinet sauvala je ulogu irenja nekih nepodnoljivo tijesnih granica u emu je Islam bio orijentalno sabiralite mudrosti. prvo znaajno djelo nakon Bibliozheque o orijentalnoj uenosti bilo je djelo Simona Ockleya History of the Sarocens. Ockleyev stav prema muslimanima- kojima se duguje ono to je najprije nauio o filozofiji od evropskih krana okiralo je evropsko sluateljstvo. Ockley je ponudio Evropi prvo supstancijalno kuanje arapskog svjetopogleda koji dotie ratove sa Bizantom I Perzijom. Ockley je vodio rauna da ostane na odstojanju od kunog utjecaja islama, za razliku od Williama Whistona (Newtonov potomak u Kembriu), on je uvijek jasno posvjeivao kako je islam pretjerana hereza. Zbog svog islamskog entuzijazma Whiston je protjeran iz Kembria 1709. Napoleonova invazija na Egipat 1798 i njegov upad u Sirju imao je dugorono veliko znaenje za modernu historiju orijentalizma. Prije Napoleona samo dva pregnue(od strene znanstvenika) nainila su provalu na Orijent skidanjem njegovih zastava. Prvo pregnue od strane Abrahama Hyacinthe Anguetil Duperrona teoretiara egalitarijanizma , ovjek koji je planirao u svojoj glavi da izmiri jansenizam sa ortodoksnim katolicizmom i brahmanizmom. Raymond Schwab je govorio o tajanstvenom Avestinskom fregmentu kojeg je ispravio Anguetil na svom putovanju , a potom otiao u Indiju . Shwab zamjeuje da su Anquetil i Volitar ideoloki razliiti, ali imali su slino zanimanje za Orijent i Bibliju. U poetku se Orjent bio otkrio Evropi u materijalnosti svojih tekstova , jezika i civilizacije. William Jones je bio drugo pregnue od prijenapoleonskih projekata, prije nego je otiao za Indiju 1783 Jones je bio profesor arapskog, hebrejskog i perzijskog jezika. On je poslan da zapone kurs osobnog izuavanja iji je cilj bio da sabere, odvoji i pripitomi Orijent i vrati ga u provinciju evropske uenosti. 1787 je napisao Lordu Althropu da je to moj pokuaj da upoznam Indiju bolje nego i jedan Evropljanin. Jonesov zvanini posao bio je zakon , zaokupljenost znaenjem povjesti orijentalizma. Prije nego to je Jones stigao u Indiju , Warren Hastigs je odluio da se Hindusi moraju ravnati prema svojim vlastitim zakonima.Charls Wilkins prvi je savladao sanskrit, potom je poeo prevoditi zakonske odredbe Manuove, potom mu je u prevoenju pomogao Jones kao magistrator. Jones je stekao istinsko znanje o Orijentu to ga je kasnije uinilo utemeljiteljem( fraza Arberijeva) orijentalizma. Uporeivati Orijent sa Okcidentom i vladati to su bili Jonesovi ciljevi. Engleski orijentalisti u Indiji bili su legalni znanstvenici sa misionarskom naobrazbom. Strogo znanje o Orijentu proisteklo je iz istraivanja klasinih tekstova . Suoen sa oiglednom oronulou i politikoj nemoi modernog Orijentalca, evropski orijentalist je otkrio svojom obavezom da spasi neto od izgubljenog sa ciljem da olaka poboljanje na dananjem Orijentu. Europejac je od klasine orijentalne prolosti uzeo viziju i hiljade umjetnikih djela.

Napoleon je elio cijeli Egipat i temeljito se za to pripremao . Napoleon je razmiljao o tri stvari prije nego je krenuo iz Italije 1797 na svoj novi pohod. Prvo, razmiljao je o prijeteoj Engleskoj , drugo, Istok je Napoleona privlaio jo od mladosti , tree Napoleon je motrio Egipat kao strogi projekat i znao je da ga ne treba potcjeniti. Napoleonova zamisao je bila da izgradi jednu vrstu arhiva za ekspediciju u formi istraivanja u kojima e u sadraju ravnati lanovi egipatskog instituta. Djelo grofa De Volneya , iz dva dijela. U drugom dijelu Voyage govori se o islamu kao religiji. Njegovi nazori su bili neprijateljski prema islamu kao religiji i kao sustavu politikih institucija . Volney je vidio Bliski Istok kao dopadljivo mjesto za ostvarivanje francuske kolonijalne ambicije. Volney je po Napoleonu promotrio tri zapreke francuskoj hegemoniji na Orijentu i kako francuska sila ima da vodi tri boja :protiv Engleske,protiv otomanske Porte i trei protiv muslimana. Napoleon je doslovce prihvatio Volneya ali na profinjen nain. 1798 Napoleon je dao izjavu da uvjeri narod Aleksandrije da su svi oni muslimani. Napoleon je iskoristio egipatsko neprijateljstvo prema Mameluzima i pozive na revolucionarnu ideju s podjednakim izgledom za sviju da vode dobroudan i selektivan rat protiv islama. Napoleon je koristio znanstvenike kod uspostavljanja njegovih veza sa uroenicima. Napoleon je pokuavao dokazati da se bori za islam. Napoleon je vrbovao mjesne imame, kadije, muftije. Sylvester de Sacya bio je prvi i jedini uitelj arapskog jezika i kasnije je postao uiteljem gotovo svakog orijentaliste u Evropi , a Sacyevi uenici su bili i Napoleonovi orijentalistiki prevoditelji . Bavljenje muslimanima je bio prvi dio napoleonovog projekta. Drugi dio je bio taj da uini Egipat otvorenim , da ga uini pristupanim evropskom ispitivanju. Gotovo od prvih trenutaka okupacije napoleon je uoio da je institut otpoeo sa svojim sastancima , sa svojom misijom . Napoleonov Description je predstavljao univerzalan poduhvat Jedinstvenost knjige Description je u njenom stavu prema njenom sadraju, ato je onaj stav koji je ini izuzetno zanimljivom za istraivanje modernih orijentalistikih projekata. Zauzimajui Egipat jedna moderna sila e prirodno pokazati svoju snagu i opravdati historiju. Description otkriva egipatsku historiju koja posjeduje svoju vlastitupovezanost, identitet i smisao. Umjesto toga historija kako je zabiljeeno u Descriptionu istiskuje egipatsku historiju pistovjeujui je izravno sa svjetskom hirtorijom. Postoji onaj Orijent koji stoji primjerice u Geoffroy Saint Hilairevim biolokim tezama unutar Descriptoin- posvjedoenje zakona zoolokog strunog usavravanja formuliranog od strane Buffona . Vojni neuspjeh Napoleonovog zauzimanja Egipta nije razorio njegov projekat za Egipat i ostatak Orijenta . napoleonov deskriptivni realizam bio je podignut na vii stupanj i nije postao puki stil predoavanja nego jezik, istinski smisao stvaranja. Description je postala matrica svih daljih nastojanja da se Orijent privede blie Evropi. Islamski Orijent bi se sada pojavljivao kao pojam koji oznaava orijentalistiku mo, a ne islamski narod kao ljudska bia niti njihovu historiju kao historiju. Iz Napoleonove ekspedicije ondje bi istekao cijeli niz tekstualnih potomaka npr Richard Burton , Leon Manners . Ono to ih sviju povezuje nije samo njihova zajednika sadrinska pozadina u orijentalnoj legendi i iskustvu ve i njihovo uenu pouzdanje u Orijent kao neku vrstu utrobe iz koje su roeni. Umjetniki ili tekstualni rad nije bio samo proizvod napoleonske ekspedicije . Bili su ondije i znanstveni projekti Ernesta Renana . Renan je istinski vjerovao da je on iznova stvorio Orijent, u svom djelu De Lesseps, s druge strne bio je svjestan da je novinom svoga projekta bio izbavljen od starog Orijenta , a taj smisao se nabacuje svakom onom za koga otvorenje kanala iz 1869 nije bio nesvakidanji dogaaj . Mnogi spisi od Ferninanda De Lessepsa ukazuje na Napoleonovo vlastito zanimanje za kopanje kanala koji zbog toga to je Napoleon bio pogreno izvjeivan od eksperata nikad nije mislio da je taj cilj ostvariv. De Lesseps nije posjedovao stvarnu ininjerijsku pozadinu ,imao je samo golemu vjeru u bogom nadarenu vjetinu. Njegovo moralno miljenje kako je on nazvao svoj projekat. Vi uviate govori je on goleme usluge koje pribliavanje Okcidenta i Orijenta mora uiniti civilizaciji i razvoju opeg bogatstva. U novembru 1869 kanal je otvoren .Izgledalo je kao da se cijeli svijet skupio da iskae potovanje prema projektu kojega je bog jedino mogao blagosloviti i uiniti ga korisnim za njega .Sve razlike i zapreke iezle su, kri je porazio polumjesec , Zapad je imao stii na Orijent i nikada ga ne napustiti sve do 1956dok Gamal Abdel Nasser ne aktivira egipatsko preuzimanje kanala izgovarajui ime De Lesspesa. U ideji Sueskog kanala mi opaamo zakljuak orijentalistikog miljenja i pregnua . Za Zapad Azija je neko bila tiha i tua, islam je bio militantski neprijatelj evropskog kranstva . De Lesseps i njegov kanal konano su sruili daljinu Orijenta kao neem to pripada drugom svijetu. De Lesseps je stopio geografski identitet Orijenta. Krize Da se okolnost moe razumjeti na osnovu onoga to knjige-tekstovi kazuju, ono to se naui iz knjige primjeniti doslovice na zbilju rizik je ludosti. Kada se ljudsko bie iz neposredne blizine susretne sa neim relativno nepoznatim , dalekim, tada se pribjegava ne samo onom to je neobino slino onom predhodnom iskustvu, ve i onom to je proitano s tim u vezi. Putopisi ili vodii su neka vrsta prirodnog teksta gotovo logini u svom sadraju i u svojoj upotrebi. Mnogi putopisci su se zatekli da govore o nekom iskustvu u

novoj zemlji , a da to nije bilo ono to su oekivali . Mnogi pisci i putopisci vodia piu ih sa nakanom da kau kako je jedna zemlja poput ove bolja. Ako se ita knjiga koja tvrdi da su lavovi divlji, a potom se susreu sa okrutnim lavom , italac e itati vie knjiga od istog autora i vjerovati mu. Napoleon i De Lesseps su znali manje-vie sve o Orijentu, iz knjiga napisanih u tradiciji orijentalizma . Orijent je bio tih, za Evropu koristan da ozbiljne projekte koji su ukljuili, ali nikada nisu bili izravno odgovorni mjesnom stanovnitvu. Perspektiva koja je pobudila Napoleona i De Lessepsa jeste ona perspektiva koja ih vidi kako nastavljaju djelovati u tiini orijenta. Jezik orijentalizma i ono to ga je uinilo moguim u Napoleonovom sluaju , zapad je bio daleko moniji od Orijenta. Kad ponemo misliti o orijentalizmu kao nekoj vrsti zapadnjake projekcije i na htjenje za vladanjem nad Orijentom susreemo se sa iznanaenjem. Jer ako je istina da povjesniari poput Michaela i Rankea Toquevillea upotrebljavaju svoja kazivanja kao priu posebne vrste , onda to isto vai i za orijentaliste koji su zavjerniki pisali orijentalnu povjest. Orijentalno- Evropski suodnos bio je odreen snagom neprestanog evropskog irenja u potrazi za tritem , resursima ,kolonijama i imperijalnim institucijama( projekti Napoleona, De Lessepsa, Balfoura i Cromera). Kroz razdoblje u 19 st orijentalizam je proizveoznanstvenike on je uveao broj jezika nauenih na Zapadu. Kao sustav miljenja o Orijentu, orijentalizam se uvijek dizao od osebujnog ljudskog detalja do onog openito nadljudskog. Orijentalizam je izmislio jedan nepromjenjivi Orijent drugaiji od Zapada. A orijentalizam u svojoj formi nakon 18 st nikad ne bi mogao promjeniti sebe. Bliskost izmeu politika i orijentalizma ili velika slinost koju su ideje o Orijentu izvukle iz orijentalizma mogla bi se staviti u slubu politike, ta bliskost predstavlja krajnje vanu istinu.Abdel Malek vidi orijentalizam kao posjednika historije koji prema Orijentalcu poznog 20 st , historiju je odveo u orsokak. Britanija i Francuska su vladale orijentalizmom kao disciplinom. Svaki orijentalist je zapoinjao svoju karijeru kao fizolog. Od samog poetka orijentalizam je promicao dvije odlike: prva, novootkrivenu znanstvenu samosvjest utemeljenu na lingvistikom znaenju Orijenta za Evropu i druga, sklonost ka podjeli. Fridrih Schleg je nauio svoj sanskrit u Parizu . On je govorio kako je orijent mjesto na kome mi trebamo traiti romanticizam. Schlegelova itanje bukvice o jeziku i ivotu, literaturi prepuna su tzv,diskriminacija koje je on poinio bez prijezirnog kvalificiranja. Hebrejski jezik bio je stvoren za proroko oglaavanje. Mnogo rasizma se u Schlegelovim otrim kritikama na raun Semita i drugih niih Orijentalaca, bila je rairena pojava unutar evropske kulture. Moglo bi se porei izuzetno veliki doprinos imaginativne i putopisne literature koja je osnaila podjele uspostavljene od strane orijentalista meu razliitim geografskim djelovima Orijenta . Takvo poricanje bilo bi nepoteno, poto je za islamski Orijent ta literatura osobito bogata i ini znaajan doprinos u izgradnji orijentalistikog diskursa. Ta literatura ukljuuje djela: Goethea, Hugoa. Koncem 19st ta ostvarenja su bila materijalno poduprta snagom evropske okupacije cijelog Bliskog Istoka . Kolonizirati je znailo stvoriti interes(trgovina , kultura). Britanija je legitimirala interes, kao kranska sila da bude zatitnik kranskih interesa . Razvijen je sloeni aparat iz tenje za tim interesima.U Scottovoj noveli the Talisman, Sir Kenneth bori se protiv jednog Saracena negdje u hladnoj palestinskoj pustinji , poput kriara i protivnika koji je prerueni Saladin, kasnije se uputaju u razgovor i kranin otkriva da njegov muslimanki protivnik i nije tako lo drugar. Scott nije bio strunjak za islam , a Gibb je to bio i hvalio je the Talisman zbog njegova uvida u islam i Saladina, a uzeo je sebi previe slobode sa Iblisovom ulogom. Disraerijev entuzijazam prema Orijentu pokazuje se u prvom putovanju na Istok . Nad Orijentom se bdije , poto njegovo onfanzivno ponaanje istjee iz zaklade beskonane osebujnosti. Evropejac iji senzibilitet piri Orijentom , on je bdjelilac koji nije ukljuen u , nego je odvojen. Za Luisa Massignona najslavnijeg francuskog orijentalistu, islam je bio sustavno odbacivanje kranskog utjelovljenja , njegov najslavniji heroj je bio al-Hallaj, muslimanski svetac kojeg su razapeli ortodoksni muslimani zato to je pokuao personificirati islam. Zapoinjui sa 20- tim god, od jednog kraja Treeg svijeta da drugog, odgovaranje imperiji i imperijalizmu bilo je dijalektiko. Sa vremenom konferencije u Bandungu 1955 cijeli Orijent je zadobio svoju politiku neovisnost od zapadnih imperija i suoio se sa novim oblikom imperijalne moi , SAD i SSSR-om. Nesposoban da prepozna svoj Orijent u novom Treem svijetu, orijentalizam je sada ratovao sa Orijentom. Dvije alternative su sada otvorene pred orijentalizmom. Jedna je da se orijentalizam nastavi dogaati,a drugaje da se prilagoava stari nain novima. Jedan popis kriza prema Abdelu Maleku nije bio jednostavno u tome da su pokreti za nacionalno osloboenje na koloniziranom Orijentu nainili pusto sa orijentalistikim pojmovima o pasivnoj odreenoj rasi. Orijentalisti od Renana do Gibba motrili su islam kao kulturnu sintezu koja se mogla isreaiti odvojeno od ekonomije i politike islamskih naroda. U Renanovoj prvoj raspravi islam je sveden na ador i pleme. 1945 Gibb je drao predavanje da je svijet kojeg je on prikazivao nije bio onaj isti kojeg su poznavali Balfour i Cromer. Gibbovo predavanje govori o Arapskom duhu, odbojnosti muslimana prema misaonom procesu racionalizma. Makar islam od poetka biva kren vrlinom svojih ustrajnih

nesposobnosti , orijentalist e se postaviti nasuprot bilo kojeg islamskog pregnua da reformira islam- to je doslovce Gibbov argument. 18 god kasnije Gibb se obratiop sa rijeima da je mnogo vanije da Orijent bude preputen orijentalistima. Novi ili drugi alternativni pristup otvoren za orijentaliste biva navjeten, ba kao to je kniga Modern Trends tumaila prvi ili tradicionalni pristup. Gibb kae da tradicionalni orijentalist, jesu ono to mi trebamo plus dpbar drutveni znanstvenik, i da oni rade zajedno i meu njima e se odvijati interdisciplinarni rad. Tradicionalni orijentalisti nee nositi zastarijelo znanje za Orijent. Ovo u praksi znai da kada se orijentalisti bore protiv okupacije treba rei da Orijentalci nikada nisu razumjeli samoupravljanje kao mi. Ukoliko se Arapi suprostavljaju izraelskom naseljavanju i okupaciji njihove zemlje tada je to puki povratak islama ili islamsko suprostavljanje ne islamskim narodima. Zapad se od 2 sv rata suelio sa totalitarnim neprijateljima koji je okupio saveznike (afrike, azijske narode). Sociolozi nas upozoravaju da su Arapi navikli na usmeno funkcioniranje. Kako se antikolonijalizam iri i objedinjuje cijeli Orijentalni svijet, orijentalisti osuuju taj posao. Arabisti upozoravaju na arapske planove da zavladaju svijetom. Arapi npr su zamiljeni kao jahai kamila, teroristi, podmitljivi bludnici ije nedostojno bogatstvo je ubredljivo za istinsku civilizaciju, a zapadnjak je istinsko bie. Ne postoji bolji primjer od onoga to Anwar Abdel Malek naziva hegemonizmom posjedovanja manjina.ogranienja orijentalista u nekom smislu su ogranienja koja proganjaju nedostojnost, razgolijevanje ljudskosti druge kulture ili geografske oblasti. Ali orijentalizam je preuzeo dalji korak , on motri Orijent kao neto ija egzistencija nije samo razuena ve je ostala biti za zapad zatoena u vremenu i prostoru. Zapad je vrilac radnje , a Orijent pasivni reaktor. Ako je historija kroz 20 st izazvala unutarnje promjene u i za Orijent , orijentalist je osupnut zbog toga , on do odreene mjere ne moe jasno predstaviti. Orijentalist uzima sebi za pravo da tvrdi kako ono na to ga njegovi tekstovi nisu pripravili jeste rezultat ili izvanjske agitacije na Orijent ili je proizvod pogreno voene orijentalne ispraznosti. Kada dogme o islamu ne mogu posluiti ak ni za svejezikog orijentalistu tada se pribjegava orijentaliziranom socijalno-znanstvenom argonu tipa onih trinih apstrakcija kao to su elte, modernizacija se ovjerava igom tajne zalihe orijentalne mudrosti. Said u istraivanju orijentalizma eli rasvijetliti orijentalistika gledita , jer savremeno intelektualno potenje osjea da zanemarivanje jednog dijela svijeta znai ibjegavanje realnosti. Humanisti su esto svoju pozornost ograniavali na zasebna polja istraivanja. Disciplina kao orijentalizam je ustvari neumorna ambicija da se gospodari cijelim svijetom u smislu jednog autora ili zbirki tekstova. Savremeni intelektualac moe nauiti od orijentalizma kako s jedne strane ili ograniiti ili proiriti obrasce svojih disciplinarnih iskaza.Orijentalistika ustrojavanja i preustrojavanja Ponovno crtanje granica, ponovno definiranje pitanja,sekularizirana religijaGustav Flauber umrije 1880, ane zavri Bouvard et Pecuchet svoju kominu enciklopedijsku novelu o izroenosti znanja i ispraznosti ljudskog pregnua. Dva sveenika su lanovi buroazije koji zato to je jedan od njih postao neoekivano nadarbenik lijepog testamenta , povlae se iz grada da provedu svoj ivot na dravnom dobru , radei to im je drago. Poto Flauber slika njihovo iskustvo postupajui tako kako oni ele , on ukljuuje Bouvarda et Pecucheta u praktinu i teorijsku pustolovinu.Meu Flaubertovim skeevima kod zakljuivanja te panorame oaja, dvije pojedinosti su interesantne. Ona dvojica ljudi raspravljaju o budunosti ljudskog roda. Pecuchet vidi budunost ljudskog roda u tamnom svijetu, dok je Bouvard vidi u izuzetnom sjaju. Flaubertove biljeke naznauju poput svih njegovih projekata , koga je unaprijed predvidio Bouvard, surovo je prekinutsnagom stvarnosti, ovoga puta iznenadnim pojavljivanjem andarma koji Bouvarda optuuje za izopaenost. Premda Bouvardova vizija Evrope obnovljene Azijom nije potpuno izreena , ona moe biti protumaena na nekoliko naina. Vizija ove dvojice ljudi je globalna i rekonstruktivna , ona predstavlja ono to je Flaubert osjetio da e biti u 19 st tenjom za ponovnim podizanjem svijeta skladno jednoj imaginativnoj viziji. Meu vizijama koje Flaubert ima na umu jesu Saint-Simonova i Fourierova utopija , znanstveni preporod ovjeanstva razvien od strane Cometea i sve tehnike i sekularne religije promovirane od strane ideologa, pozitivista. Ono toBouvard ima na pameti preporaanje Evrope Azijom bila je odve utjecajna romantiarska zamisao. Romantiarski orijentalistiki projekt nije bio tekosebujni primjer ope tenje , on je bio snana blanjalica same te tenje kako je to Raymond Schwab dokazao u La Renaissance orientale. Ali desilo se da Azija nije bila u tolikoj mjeri primjena Azije na Evropu . Flaubert je dobro vidio da prizemni dio idee recue Evrope preporoene Azijom skriva podmuklu oholost.Ni Evropa ni Azija nisu bile nita bez vizionareve tehnike za pretvaranje irokih geografskih prostora u razumljive i upotrebljive entitete. to se tie fraze bie spojeni zajedno- ondje je Flaubert ismijavao radost znanosti koja je ravnoduna prema zbilji, znanosti koja je stopila ljudske entitete. To je bila poletna ak mesijanska evropska znanostije pobjede su ukljuile promaene revolucije, ratove. Ono sa ime takva znanost nije nikad raunala bila je njegova vlastita ukorjenjena i nesvjesno loa

nedunost i otpornost spram zbilje. Bouvard i Pecuchet su nauili da je bolje da ne trguju idejama i zbiljom. Zakljuak novele predstavlja slika njih dvojice sada savreno zadovoljnih da prepiu svoje draesne ideje vjerno iz knjige na papir. Znanje vie ne iziskuje primjenu na stvarnost. U najsloenijem obliku ova kratka epizoda o Bouvardu i Pecuchetu izvuena iz Flaubertovih biljeaka uokviruje modernu strukturu orijentalizma , koji je poslije svega jedna meu disciplina sekularne vjere 19 st u evropskom miljenju. Orijent je ve bio znaajno raskriven s one strane islamskih zemalja. Narastajui utjecaj putopisne literature , slikopisne utopije doveli su Orijent u jo otrije i proirenije vidno polje. Kako se Evropa pokrenula naprijed , tako je njen smisao kulturne moi bio ojaan. Spoznatljivije stajalite prema tuem i dalekom nije bio pomognut samo od strane putopisaca i istraivaa nego i od strane historiara zahvaljujui kojima je evropsko iskustvo bilo korisno upotrebljavano sa drugim i starijim civilizacijama. Taj moni tok u historijskoj antropologiji 18 st opisan od strane znanstvenika u smislu sukoba bogova , predvidio je to da je Gibbon mogao itati lekciju o zalasku Rima sa usponom islama. Dok su povjesniari renesanse Orijent neshvatljivo ocijenili kao neprijatelja, povjesniari 18 st su suelili odlike Orijenta sa izvjesnom objektivnou i pokusom, bavei se orijentalnim izvornim sadrajem. Georg Sales se pokuavao baviti arapskom historijom u pojmovima arapskih izvora , on je dopustio da muslimanski tumai svetog teksta govore sami za sebe.Heiderova knjiga predstavlja panoramino irenje razliitih kultura , svaka proeta drugaijim stvaralakim duhom. Natopljen populistikim i pluralistiim znaenjem historije branjene od strane Herdera i drugih, duh 18 st je mogao poruiti doktrinarna prezida podignuta izmeu Zapada i islama. Napoleon je slavni primjer te identifikacije snagom historijskog osjeanja, Mocart je drugi primjer. Teko je odvojiti osjeanje Orijenta, kao to su Mocartova od cijelog niza romantiarskih predstava o Orijentu kao egzotinom kraju. Popularni orijentalizam kroz 18 i 19 st snano je uao u modu. Ali i taj modni trend ustanovljiv kod Williama Beckforda , Thomasa Moorea i Goetha nije mogao biti odvojen od zanimanja koje je izazvao u gotikim bajkama. Predoba o Orijentu moe biti dovedena u vezu sa Pironesovim zatvorima, sa Triepolovim raskonim ambijentima , sa egzotinom ljepotom slika iz poznog 18 st. U 19 st u djelima Delacroixa i drugih slikara orijentalna vrsta slike tu predobu je unijela u vizuelni izraz u vlastiti ivot OrIjenta. U pisanju filozofa , povjesniara pronalazimo da se karakter kao ime pojavljuje u smislu psiholoko moralne klasifikacije :postoje npr divlji ljudi, Evropejci, Azijati. Psiholoke i moralne odlike su manje ili vie podjednako raspodjeljene: Amerkanac je crven, uspravan, Azjat je ut, krut, Afrikanac je crn , oputen. Kod Vicoa i Rousseana primjerice snga moralnog uopavanja poveava se sa preciziranjem sa kojim dramatini primitivni ovjek pokazuje se kao su porod tekueg moralnog porijekla. etiri poela, irenje, historijsko sueljavanje, suosjeanje, klasificiranja aktuelna su miljenju 18 st , o ijem prisustvu ovisi osebujne intelektualne i institucionalne strukture modernog orijentalizma. Ta polela su imala za posljedicu izvlaenje Orijenta. Drugim rijeima moderni orijentalizam izvodi iz sekularizirajuih poela 18 st evropsku kulturu. Prvo poelo, irenje Orijenta geografski dalje prema Istoku i dalje prema Zapadu vrenenom je izgubila ak i ponitilo u znaajnoj mjeri biblijski okvir. Drugo poelo , mogunost bavljenja historijski neevropskim i ne- judeo- kranskim kulturama bila je ojaana,poto je sama historija bila pojmljena radikalnije. Tree poelo, selektivna identifikacija sa religijama i kulturama ne survava se u bezdunost ega i identitete koji se bio polariziro u zajednicu u brojne redove svrstanih vjernika naspram hordi. etvrto poelo, klasifikacije ljudske vrste sustavno su se umnoila poto su mogunosti oznaavanja i izvoenja bile iznova pronaene mimo kategorije u onome to je Vico nazvao plemenitim i svetim nacijama:rasa, boja i tipovi zanemarili su razlike izmeu kranstva i svakog drugog.No,ukoliko ova uzajamno povezana poela predstavljaju sekularizirajuu tenju, to ne znai da su drevni religijski obrasci ljudske historije i sudbine i egzistencijalne paradigme bile jednostavno pomjerene. Za bilo koga ko je izuavao Orijent, sekularni vokabular , pridravan uz te okvire iznova je zadobiven. Moderni orijentalist je u svom nazoru bio heroj koji otima Orijentod tame i otuenosti. Orijent u klasinoj formi koju je obino orijentalist istraivao , bio je moderniziran , iznova uspostavljen u sadanjost. Prenosei Orijent u modernitet, orijentalist je mogao proslaviti svoj metod i svoj poloaj , kao poloaj sekularnog stvaraoca, ovjeka koji je nainio nove svjetove kao to je Bog neko stvorio stare .Saidova teza je da sutinski obziri moderne orijentalistike teorije i prakse ( iz kojih se i danas izvodi orijentalizam) mogu biti shvaeninne kao iznenadni ispad objektivnog znanja o Orijentu, ve kao skup struktura nasljeenih iz prolosti , sekulariziranih, iznova stavljenih na raspolaganje i reformiranih snaga takvih disciplina kakva je psihologija. Moderni orijentalizam istie skupinu ideja kao diskurs. Ukoliko iskoristimo napoleonsku ekspediciju kao jednu vrstu pravog iskustva koje omoguuje moderni orijentalizam tada moemo promatrati njegove inauguralne viteze u polju islamskih istraivanja. Sacy, Renan kao utemeljitelji tog polja, tvorce jedne tradicije, zagovornike orijentalistikog bratstva. Ono to su

oni uinili jeste da su orijentalizam postavili na znanstvene i racionalne temelje. Taj napor nije samo ostavio iza sebe njihovo vlastito djelo, nego i stvaranje vokabulara i ideja koje bi neosobno mogle koristiti od strane bilo koga ko je elio postati orijentalistom. to je Evropa vie kroila prema Orijentu kroz 19 st , to je orijentalizam vie dobio u javnom povjerenju. Koncem Prvog svjetskog rata Evropa je imala koloniziranih 85%zemaljske kugle. Jednostavno tvrditi da je moderni orijentalizam bio jedan obzir imperijalizma i kolonijalizma ne znai tvrditi bilo ta sporno. Silvestre De Sacy i Ernest Renan: Rasna antropologija i filoloka kritika misaoDvije velike teme Silvestre de Sacyeva ivota su viteko pregnue i posvetni smisao pedagoke i racionalne korisnosti. Arapski jezik mu je otvorio Orijent, poto na arapskom bijae prema miljenju Josepha Reinarda, nalazio se orijentalistiki sadraj, i sveti i svjetovni , u svojojnajdrevnijoj i najpotpunijoj formi . 1769 Sacy je imenovan za prvog uitelja arapskog jezika u koli za ive orijentalne jezike. Njegov rad se sastojao u prevoenju biltena velike armije i Napoleonova Manifesta iz 1806, kod kojeg se gajila nada da bi muslimanski fanatizam mogao biti izravan protiv ruske ortodoksije. Sacy je stvorio prevodioce za francuske orijentalne tumae i budue znanstvenike. Kada je Francuska okupirala Alir 1830, Sacy je bio taj koji je preveo proglas Alircima ,redovito je konzultiran o pitanjima koja se tiu Orijenta. 1832 je proglaen plemiem Francuske. Sacyevo ime povezano je sa poetkom modernog orijentalizma , zbog toga to je njegov rad stavio pred profesiju cijeli sustavni organon tekstova, znanstvenu tradiciju i znaajnu sponu koja povezuje orijentalnu znanost i javnu politiku. Sacy je sebe doivljavao kao ovjeka koji stoji na poetku jednog znaajnog revizionalistikog projekta. Djelovao je u svom pisanju kao sekularizirani eklezijastik za kojega su njegov Orijent i njegovi uenici doktrina i upljani. Kasnije, sve to je napisao posebno je bilo usmjereno na studente(student je bio njegov vlastiti sin ) i prezentirao kao prepravljeni izvadak od najboljeg to je ve bilo. Ove dvije odlike, didaktiko predoavanje studentima i otkrivanje svrhe ponavljanja snagom revizije i izvatka od bitne su vanosti. Uinak sacyeva tona je u formiranju zatvorenog kruga sastavljenog od njega i njegova sluateljstva iz golemog svijeta.Sadraj orijentalnih studija je tajanstvena , to je vano ljudima koji ve imaju interesa ta Orijent , ali ele Orijent upoznati bolje na jedan sustavniji nain. Poto je Orijent star i dalek, govornikovo razuivanje jestanovito rekonstruiranje , revizija onoga to je izubljeno iz ire upotrebe . Sacyevo polje usredotoenosti je antologije, hrestomatija, uzorno prikazivanje pregleda opih naela u kojima je relativno mali broj snaih uzorka koji nude Orijent studentima. Takvi uzorci su snani iz dva razloga, jer odravaju sacyevu mo kao zapadnjakog autoriteta bezgranino crpeeg iz Orijenta koji je svojom daljinomdo sada drao u tajnosti uzorke, stoga to ti uzorci posjeduju semiotiku snagu u sebi da oznae Orijent. Sacy je bio podjednako aktivan kao izdava, memorijalist i historiar moderne uenosti. Kada je Francuski institut bio ovlaten od Napoleona da oblikuje generalni popis o stanju i napretku umjetnosti i znanostiod 1789, Sacy je izabran da bude u timu popisivaa. Da je ranije nainjen takav pregled danas bismo imalimnoga remek djela koja su ili izgubljena ili unitena.Nigdje vie doli u Decierovom sijelom diskursu mi ne vidimo kako dramatina forma historijskog pregleda za razumijevanje poetne etape orijentalizma je u tome to on ospoljava formu orijentalistikog znanja i njegovih odlika kao i to to opisuje odnos orijentaliste prema tom sadraju. Znanstvena disciplina je bila posebna tehnologija moi: ona je za svoju upotrebu stekla orue i znanje koje je do tada bilo izgubljeno. Uporeeno sa helenistikim ili latinskim djelima koja su raena od strane institutskog tima , Sacyeva djela su bila izuzetna. Helenistiki i latinski pisci imali su tekstove, pravilo kole, a on nije imao sve to. Dinamika koja se najprije gubi , a potom zadobiva u Sacyevom pisanju opinjavajua je. Sacyeva zasluga je bila u tome to je proizveo cijelo jedno znanstveno polje. Kao Evropljanin on je temeljito pretraio Orijentalne arhive. On uvijek sebi posvjesti zato Orijent sam po sebi nije mogao preivjeti evropsko istraivanje, razbor. Sacy je branio arapsku poeziju. Arapska poezija je bila stvorena od strane sasvim stranih ljudi , pod drugaijim klimatskim, drutvenim i historijskim uvjetima , negoli oni koje jedan Evropljanin poznaje.orijentalistika navika je to da svojim sunarodnjacima uine korisnim znaajan stupanj neobinog iskustva i jo korisnijim jednu vrstu literature koja je kadar pomoi nam shvatiti onu istinsku bogomduhu poezju Jevreja. Orijentlno knjievna djela nisu samo bitno tua Evropljanima, ona takoer ne sadre trajno zanimanje , niti su pisana sa uskim i kritikim duhom da bi zasluila objelodanjenje. Od orijentaliste se trai da preoi Orijent nizom fragmenata. Za takvo ta se zahtijeva posebna vrsta predoavanja hrestomatije koja je u Sacyevom sluaju ondje gdje su korisnost i zanimljivost orijentalizma najizravnije razlivene. Objektivna struktura (oznaavanje Orijenta) i subjektivno rekonstruiranje (predoavanje Orijenta od strane orijentaliste)postaje naizmjenina. Orijent biva prevladan orijentalistikom racionalno, orijentalna naela postaju naelimaorijentaliste. Sacyeve antologije nisu samo nadopuna Orijentu, one ga nadomjetavaju kao svojevrsno prisustvo Orijenta na Zapadu. Sacyeva

rodoslovna izvornost sastojala se u tome da Orijent motri kao neto to iznova treba biti uspostavljeno , ne samo zbog , ve i unato modernoj razbacanosti i prisutnosti Orijenta. Sacy je smjestio Arape na Orijent, koji je i sam smjeten u openitom pregledu moderne uenosti. Orijentalizam meutim pripada evropskoj uenosti, ali taj sadraj je imao biti iznova stvoren snagom samog orijentaliste. Svaki orijentalist je iznova stvarao svoj vlastiti Orijent skladno temeljnim pravilima ovog izgubljenog pa pronaenog i ozakonjenim od strane Sacya. Ba ako to je on bio otac orijentalizma, on je bio i prva rtva te discipline, jer prevodei nove tekstove, fragmente, potonji orijentalisti su potpuno potisnuli Sacyevo djelo priskrbljujui svoj vlastiti nanovo uspostavljeni Orijent. Proces koji je on zapoeo bie nastavljen , poto je filologija napose razvila sustavne i institucionalne snage koje Sacy nikad nije koristio. To je bila Renanova zasluga povezati Orijent sa najskoranjim poredbenim disciplinama, od kojih je filologija bila najistaknutija. Razlika izmeu Sacya i Renana je bila kao razlika izmeu uspostavljanja i nastavljanja. Sacy je utemeljitelj ije djelo predstavlja izranjajue polje i njegov status kao discipline 19 st ukorijenjene u revolucionarnom romantizmu. Renan je iz orijentalizma izveo drugu generaciju i njegova zadaa je bila da zgusne zvanini diskurs orijentalizma, da sistematizira njegove uvide i da uspostavi njegove intelektualne i svjetske svjetovne institucije. Renan je bio likpo svom vlastitom pravilu, ni totalna orginalnost , niti apsolutna izvedenost. Prema tome kao kulturna snaga ili kao znaajan orijentalista on ne moe jednostavno biti reduciran na svoju osobnost, niti na skup shematskih ideja u koje je vjerovao. Renan je lik koji mora biti shvaen , kao tip kulturnog i intelektualnog praksisa, kao jedan stil za tvorenje orijentalistiih stajalita unutar onoga to bi Michel Facault nazvao arhivom njegova vremena. Renanovi odnosi sa njegovim orijentalnim sadrajem , sa njegovim vremenom i sluateljstvom, ak i sa njegovim vlastitim djelom mogu se opisati bez da se pribjegava formuliranju koje ovisi o neispitanoj pretpostavci o ontolokoj stamenosti. Renan je prispio u orijentalizam iz filologije i to je nesvakidanje bogata i pohvalna kulturna pozicije te discipline koja je obdarila orijentalizam sa svojim najznaajnijim tehnolokim odlikama . svakom onome kome rije filologija zvui kao suhoparno i nedosljedno cjepidlaenje , naime, izjava Nietzschea koji je istodobno u drutvu najsjajnijih umova 19 st. Premda je profesija filologa bila odreena onog dana 1777 kada je Wolf za sebe izmislio stud. philol, Nietzsche se muio da pokae kako su profesionalno opredjeljeni istraivai grkih i rimskih klasika uglavnom nesposobni razumjeti njihovu disciplinu. Filologija problematizira , ona sam nije upranjavatelj sadanjost. Ono to Nietzsche zapae jeste to da je filologija neto roeno, stvoreno u vikoovskom smislu rijei kao znak ljudskog pregnua. Filologija je nain historijskog samoisticanja , kako to veliki umjetnici ine, iz svog vremena i neposredne prolosti. Izmeu Wolfa i Nietzschea nalazi se Renan , orijentalni filolog i ovjek sa sloenim i zanimljivim smislom za nain na koji filologija i moderna kultura bivaju ukljuena jedna u drugu. Filologija je po Renanu i komperativna disciplina koju samo moderni posjeduju i simmbol moderne evropske nadmonosti,svaki napredak nainjen od strane ljudskog roda od 15 st moe se pripisati duhovima koje treba zvati filolokim. U filokim nastojanjima i tenji prema istinskoj znanosti o ljudskoj prirodi , Renan sebe dovodi u vezu sa Vicom, Wolfom. Renan uvijek filologiju smjeta u sredite onoga na ta on posvuda ukazuje kao na granici znanja. Renan je dokazao svojom natornom rasnom predrasudom protiv samih orijentalnih Semita , ije istraivanje je stvorilo njegovo profesionalno ime strogi djelitelj ljudi na nadmone i potinjene rase, liberalni kritiar ije djelo je pruilo utoite najegzoterinijim pojmovima o porijeklu, razvoju,suodnosu i ljudskoj vrijednosti.Ono to nam moe izgledati kao paradoks , bio je oekivani ishod toga kako je Renan pojmio svoju dinastiku poziciju unutar filologije, njene povjesti i uvodnih otkria. Prema tome Renan bi trebao bitikarakteriziran kao filoloki govornikuz svu snagu poetne upotrebe ifriranog jezika , nove prestine znanosti. Kada je Renan rezumio, primio i bio uveden u filologiju ova disciplina je nametnula skup doksolokih pravila. Biti filolog znai vladati nekom djelatnosti snagom skupa prevrednovanih otkria s kojima je zapoela znanost filologije. Njegovi memoari biljee kakva je bila kriza religiozne vjere, koja je vrhunila u gubitak one vjere kojom je bio voen. U svom ivotu Renan je odredio da bude kao kranin, to je on jedno vrijeme i bio , sada bez kranstva i sa onim to je on nazivao laika znanost. Najbolji primjer za to ta je laika znanost mogla, a ta nije mogla uiniti Renan je priskrbio u predavanju 1878 pod naslovom O uslugama koje je filologija uinila povijesnim znanostima. Ono to se raskriva ovim tekstom jeste nain na koji je Renan jasno imao religiju na pameti kada je govorio o filologiji, nprfilologija nas kao i religija ui o poecima ljudske prirode, civilizacije i jezika. Kadgod se govori o filologiji u rasponu od kraja 18 st i poetka 19 st pod tim razumjevamo novu filologiju iji osnovni uspjeh ukljuuje komperativnu gramatiku. Te zasluge se bile manje ili vie posljedica onog novog to je odralo da jezik ostane biti posve ljudska priroda. Taj nazor je postao uobiajen, on je empirijski da otkrio tzv sveti jetici ( hebrejski) nisu bili primordijalno drevni niti su bili boansko provianje. Ono to je Faucault nazvao otkriem jezika , bio je sekularni izum koji je dokinu religijsko poimanje o tome kako je Bog izruio jezik ovjeku u Edenu.

Ono to su william Jones i Franz Bopp izloili u svojim djelima je to da je boanska dinastija jezika definitivno bila prekinuta i odbaena kao zamisao. Bilo je potrebno novo historijsko poimanje poto je kranstvo izgledalo nesposobno da preivi empirijsku oiglednost koja je reducirala boanski status njegova glavnog teksta. Za Boppa istraivanje jezika ostavilo je u batinu svoju vlastitu historiju, filologiju. Kako je izuavanje sanskrita i irenje modela iz poznog 18 st izgleda pomjerilo rane poetke civilizacije , odve istonije od biblijskih zemalja tako je jezik ostavilo je u batinu svoju vlastitu historiju, filologiju. Kako je izuavanje sanskrita i irenje modela iz poznog 18 st izgleda pomjerilo rane poetke civilizacije , odve istonije od biblijskih zemalja tako je jezik postao nedostatkom kontinuitete izmeu jedne Izvanjske moi i ljudskog govornika u veoj mjeri nego izmeu unutarnjeg polja. Kad god je raspravljao o jeziku i filologiji Renan je ponavljao lekciju nove filologije iji glavni stupovi su antidinastika, antikontinualna naela temike- lingvistike prakse. Ideja o prvom edenskom jeziku nudi put za heuristiki pojam o protojeziku(semitskom) ije postojanje nije nikad predmet rasprave , poto je on priznat kao takav, tada on ne moe biti iznova osvojen. Terminologija je promjenjena, sada postoje porodice jezika, postoji savrena jezika forma koja ne moe sukladirati bilo kojem stvarnom jeziku.Benjamin Constant je uoio u svom Jurnal Intime da on nije bio spreman raspravljati o ondiji u svom djelu De la religion , jer englez koji je posjedovao to mjesto i Njemci koji su neumorno istraivali , a onda su tamo bili i Francuzi koji su bili odluili da nakon Napoleona i Champoliona da je sve zapoelo u Egiptu i novom Orijentu. Ono to je Renanova generacija zadrala , od sveg tog poleta bila je intelektualna nunost Orijenta za okcidentalnim znalcem jezika , kulture i religije. Djelo Edgara Quineta je nagovijestilo orijentalni preporod ipostavilo Orijent i Zapad u funkcionalan uzajamni suodnos. Quintesova formulacija je bila ta da Orijent nudi, a Zapad raspolae; Azija ima svoje proroke , a Evropa svoje uenjake. Quintesov naglasak je u tome da Istok i Zapad ispunjavaju svoje odrednice i poistovjeuju svoj identitet u tom sretanju. Za Quineta i Micheleta historija je bila drama. Quinet sugestivno opisuje cijeli svijet kao hram i ljudsku historiju kao neku vrstu religijskog obreda. Za Micheleta i Quineta nema nikakve sumnje da oni pripadaju zajednikom evropskom romantiarskom pregnuu. Said misli da je za Quineta ideja o novom boanstvu koje se raa bila slina ispunjenju prostora koji je naputen od strane starog boanstva. Za Renana biti filolog znailo je trganje na kore svake veze sa starim kranskim bogom. Renan je na kraju svoga eseja o izvorima jezika istaknuo:ovjek vie nije izumitelj, i vrijeme i stvaranje je nepovratno minulo. Postojalo je vrijeme o kome mi moemo samo nagaati, kada je ovjek bio doslovce prenesen iz nijemostiu rijei. Renan je naslijedio katedru hebrejskog, a njegovo predavanje je bilo o doprinosu semitskih naroda historijicivilizacije. Renanova tenja je bila da stvori novu orijentalnu provinciju za sebe , u ovom sluaju semitski Orijent. On je uoio uzrono i tekue mijeanje arapskog sa semitskim, i uinio je za semitske jezike ono to je Bopp uinio za indoevropske jezike. Renanovi planovi su bili da uvedesemitske jezike u otar i aroban fokus. Renan je bio sasvim izriit u svojim tvrdnjama da su Semiti i semitski jezici bili tvorevina orijentalistikog filolokog istraivanja. Posebna vrijednost lingvistike je u tome to ona rije tretira kao prirodne. U svom prvom znaemju, stvaranje kako je Renan upotrebljavao tu rije, oznaavalo je artikuliranje snagom kojeg predmet, nalik semitskom jeziku , mogao bi biti pojmljen kao stvaranje vrste. Semitski jezik je predstavljao znanstveno istraivanje ka kojem je Renan svratio nakon gubitka svoje kranske vjere.Istraivanje semitskog jezika bio je u Renanovoj naravnoj veliini, orijentalistiki i znanstveni i predstavljalo je pozamani dio njegovih poznih velikih djela o izvorima kranstva i historiji Jevreja. Kad god je Renan elio da iznse stav o Jevrejima ili muslimanima uvijek se to deavalo uz njegove uoljivo grube i otre kritike na raun Semita u duhu. Renanov semitski jezik bio je shvaen kao doprinos razvoju indo-evropske lingvistike i diferencijaciju orijentalizma. Kod ranog semitskog jezika je bila degradirana forma , degradirana u moralnom i biolokom smislu rijei. Semitski jezik je bio Renanova prva tvorevina, fikcija izmiljena od njegove strane u filolokom labaratoriju. Semitski jezik za Renanov ego bio je simbol evropske dominacije nad Orijentom nad Renanovim vlastitim vremenom. Prema tome kao uzdanak orijenta , semitski jezik nije bio potpuno prirodanpredmet. Renan raspravlja i o prieodnim ljudskim iniocima, jeziku, historiji, kulturi, tako to ih preobraava u neto drugo i u neto posebno zastranjeno, jer postoji i semitski jezik i Orijentalac. Tako su Semiti fanatini monoteisti koji nisu stvorili nikakvu mitologiju, umjetnost, njihova svijest je uskogrdna i rigidna. Renan istodobno eli da to bude shvaeno tako kao da on govori o prototipu, ne stvarnom semitskom tipu. itati bilo koju stranicu koju je Renan napisao o arapskom. Hebrejskom ili proto-semitskom jeziku isto je kao da ita in moi kojom orijentalist filolokog autoriteta pokupi iz biblioteke po miloj volji primjere ljudskog govora,rasporedi ih ondje i okrui ljubeznom evropskom prozom, da istakne nepravilnosti. Nsin kako Renan u svojoj raspravi o semitskom ogranku orijentalnih jezika nairoko pokazuje, komparativan je: indoevropski jezik je uzet kao iva, organska norma, a semitski orijentalni jezici se komparativno motre kao neorganski jezici. S jedne strane

postoje organski, bioloki generalan proces predstavljen snagom indo-evropskog jezika, dok na drugoj strani postoje neorganski , bitno negenerativan proces, okotan unutar semitskog jezika:to je najvanije , Renan apsolutno pojanjava da je tako bahti sud stvoren od strane orijentalnog filologa u njegovu labaratoriju .I Etienne i njegov sin Isidor bili su bioloki spekulatori nesvakidanje slave i utjecaja, Etienne je bio lan napoleonovske ekspedicije . Oni su bili i strunjaci u filologiji i anatomiji monstruoznosti-teratologiji.Za Renana semitski jezik jeste fenomen zaostao u razvoju u usporedbi sa zrelim jezicima i kulturama indoevropske grupe jezika, i ak u usporedbi sa drugim semitskim orijentalnim jezicima. Paradoks kojeg Renan podrava jeste to makr to nas eka bodri da motrimo jezike kao na neki nain , sukladirajui se sa ivim biima prirode, on jo dokazuje da su njegovi orijentalni jezici, semitski jezici anorganski , zatoeni, drugim rijeima on dokazuje da semitski jezik nije ivi jezik, i stoga ni Semiti nisu iva stvorenja. Indoevropski jezik i kultura su ivi i ogranieni zbog labaratorije, a ne unato njemu. Nije pretjerano kazati da je Renanov filoloki labaratorij stvarao porite njegova evropskog etnocentrizma , ali taj filoloki labaratorij ne moe postojati izvan diskursa. ak i kultura koju on naziva organskom i ivom-evropskom , takoer je stvorenje koje se stvara u labaratoriju i snagom filologije. Renan je bio poznat i zbog svog djela Vie de Jesus , rada koji je inaliguirirao njegove monumentalne povjesti kranskog i idovskog naroda. Renanov stil i njegova karijera kao orijentaliste i ovjeka od pera, njegov osebujni unutarnji odnos sa evropskom znanstvenom i opom kulturomnjegova vremena , liberal, bahat ovjek sve to Said naziva celibatskim i znanstvenim. Prema Renanovom miljenju filolog treba da preferira blaenstvo nad pravdom, to preferiranje izraava izbor onoga uzvienog. Rijei pripadaju carstvu blaenog , kao i izraavanje rijei. Istraivanje orijentalnih jezika Renan je smjestio u srce tih uvjeta, a filologija je to uinila konkretno vidljivim u smislu ovjekova znanja koje je bilo poetino preobraavanje.Svako Renanovo pregnue sastojalo se u tome da ospori orijentalnoj kulturi pravo da bude roena , osim vjetaki u filolokim labaratorijama. Filologija je uila tome kako je kultura izum , artikulacija ak i stvaranje , ali nita vie doli kvazi-organska struktura. Renanov labaratorij je bio platforma sa koje se on kao orijentalist , obraao svijetu.

Orijentalno prebivalite i uenost: Zahtjevi leksikografije i imaginacijeRenanova gledanja na Orijentalne Semite pripadaju , naravno, manje carstvo puke predrasude i openito antisemitizmu, nego li da imaju zajednikog sa carstvom znanstvene orijentalne filologije. Kada itamo Renana i Sacya gotovo da opaamo kako je put kulturnog uopavanja poeo iziskivati zatitu znanstvenog stava i okoli potenog istraivanja. Moderni orijentalizam je zadrao svoj sadraj koji je definirao , u svom vrstom stisku u kojemu je gotovo sve u stanju svojom snagom zadrati. Tako se razvio znanstveni rjenik i njegove funkcije kao i njegov stil, smjestivi Orijent unutar komparativnog , u neku vrstu uporebljenog i od strane Renana usmjerenog okvira. Ono to su Renan i Sacy pokuali nainiti bilo je to da svedu Orijent na neku vrstu ljudske jednolinosti koja je lagano izloila svoje odlike pomnom ispitivanju i udaljila odande svoju ljudsku narav. Renan je sebi legitimnost priskrbio filologijom ,ija ideoloka naela ohrabruju svoenje jezika na njegove korijene. Orijentalistiki poetnici zapoinjali su sa dobrodolicom Orijentu kao spasonosnom od njihovih umobolnih evropskih umskih i duhovnih navika. Orijent je bio precijenjen s razlogom svog panteizma , svoje duhovnosti, jednostavnosti . Schellina je vidio u orijentalnom pantizmu pripravu puta za judeo-kranski monoteizam , povezan sa orijentalizmom. Moe se izravno povezati sa nejednakou, snagom kojega je komperativno siromatvo molilo znanstveni tretman te vrste da se nae u disciplinama poput filologije, biologije. Djelo Williama Muira Life of Mahomet je knjiga koja se jo uvijek smatra vjerodostojnim spomenikom uenosti, on je kazao da su ma Muhammedov i onaj Kuran najtvrdokorniji neprijatelji civilizacije, slobode i istine , koje je svijet ve poznavao.Caussinova teza je ta da su Arapi uinjeni narodnom snagom Muhammeda, islam koji je bitno politiki instrument, a ne snagom bilo kojeg duhovnog znaenja. Ono za ta se Caussin bori jeste jasnoa usred goleme hrpe zbunjujuih pojedinosti. Ono to isplivava na povrinu istraivanja o islamu je sasvim doslovan jednodimenzionalni portret Muhammeda koji se pojavljuje na kraju rada u preciznom fotografskom detalju. Caussinov Muhammed je ovjek koji je pripadao islamu ( u najpotpunijoj verziji) kao jednog iskjuivog politikog gibanja. Caussinova nakana je bila da ne ispusti nita nereeno o Muhammedu.Carlyejevo stajalite je zdravo: Muhammed nije legenda, niti sramni senzualist , on je prije ovjek realne vizije i samouvjerenja. I Caussin i Carlyle pokazuju nam da Orijent netreba da u nama utrokuje nepristojnu bojazan, jer su orijentalna ostvarenja tako nasamerljiva sa onim evropskim. Unutar komparativnog polja kojim je orijentalizam postao nakon filoloke revolucije iz ranog 19 st i kasnije u pukim stereotipima ili u

likovima stvorenih od Orijenta od strane Carlylea, Orijent u sebi samom je intelektualno bio podvren Zapadu.Kardinal Newman , nikakav izuzetan orijentalist, koristio je orijentalni islam kao osnov za predavanje iz 1853, opravdavajui britansku intervenciju u Krimskom ratu.Karl Max je identificirao pojam azijskog ekonomskog sustava u svojim analizama iz 1853, britansku ulogu u Indiji, a potom odmah uz njega postavio ljudsku pljaku uvedenu u taj sustav snagom engleskih kolonijalnih uplitanja, grabeljivosti i bahatosti. Marxov stil podupire pravo protiv potekoe izmirenja nae prirodne nasljednosti, kao jednakih stvorenja sa trpljenima Orijentalaca, dok njihovo drutvo biva nasilno preobraeno uz historijsku nunost tih preobrazbi. Mrxovi pojmovi o Orijentu su romantiarski i mesijanski. Orijent kao ljudski sadraj manje je vaan negoli kao jedno poelo unutar jednog romantiarski otkupljujueg projekta. Marxove ekonomske analize savreno su sroene za standardni orijentalistiki poduhvat. Ideja obnove, temeljno beivotne Azije, sastavnica je pukog romantiarskog orijentalizma. Od nas se trai da se pitamo kako se Marxovo moralno izjednaenje azijskog gubljenja sa britanskom kolonijalnom vlau, koju je on osudio , posvranje natrag prema onoj staroj nejednakosti, Istoka i Zapada. Postoje Orijentalci, Azijati, Semiti, Jevreji, mentaliteti , nacije, od kojih su neki rezultat uenih operacija onog tipa koji se nalazi u Renanovom djelu. Standardna razlika izmeu Evrope i Azije ili Okcidenta i Orijenta poiva podno sasvim irokih etiketa svake mogue raznovrsnosti ljudskog mnotva, svodei ga na proces sa jednim ili dva zavretka, na kolektivne apstakcije . Kao da je pojedinani duh ( Marxov u ovom sluaju) mogao pronai prijekolektivnu, prijeslubenu individualnost u Aziji, pronai i ponuditi pod njenim pritiscima izvrenim na njegove emocije, osjeanja, darujui to samo onda kada se susreo sa profinjenim korektivom u samom pojavljivanju kojega je bio prisiljen upotrijebiti.Jednim dijelom Marx se bavio odbranom svojih vlastitih teza o drutveno-ekonomskoj revoluciji , ali djelomono je imao izvor za golemi spisateljski organon , iznutarnje zgusnut snagom orijentalizma i postavljen snagom snagom orijentalizma, izvan tog polja koje je nadziralo svaki stav nainjen u vezi sa Orijentom.Sacy i Renan su bili primjeri profiliranog orijentalistikog puta, kako u smislu tekstualnog organona, tako i u smislu filoloki ukorjenjenog procesa snagom kojega je Orijent poprimio diskurzivni identitet koji ga je uinio nejednakim sa Zapadom. Koristei Marxa kao primjer snagom kojega su neorijentalistika pregnua bila najprije razmrvljena , potom prisvojena snagom orijentalistikih uopavanja, nali smo se u situaciji da motrimotaj proces leksikografske i institucionalne konsolidacije primjerene orijentalizmu.Anquetil, Jons i napoleonske definicije definiraju najranije obrise te tradicije, a ti obrisi e zadratineupitan utjecaj na sve one koji prebivaju u orijentalizmu. Ti obrisi su obrisi evropske moi. Prebivati na Orijentu znai ivjeti povlatenim ivotom, a ne ivotom obinog graanina , ve ivotom evropskog predstavnika , ija imperija (Britanija i Francuska) obgrljuje Orijent svojom vojnikom, ekonomskim i kulturnim armijama. Prebivaoca Orijenta i njegove znanstvene plodove koji su na taj nain pothranjeni knjikom tradicijom tekstualnih stajalita , koje mi nalazimo kod Sacya i Renana , ova dva iskustva zajedno e stvoriti sjajnu knjicu. Prilozi toj knjiici i njenoj konsolidaciji ovise o tome kako e iskustvo i svjedoenje biti predoeni iz isto osobnog dokumenta u mone zakone orijentalistike znanosti.injenica je da je Orijent kroz 19 st, a osobito Bliski Istok omiljeno mjesto za Evropljane, da putuju ondje i da piu o njemu. Posebno je zanimljiva razlika izmeu pisanja koje se pretaa iz osobnog u profesionalni orijentaliza, . i drugog tipa pisanja utemeljenog na iskustvu i osobnom svjedoenju, koje ostaje biti literaturom , a ne znanou. Biti Evropljaninom na Orijentu uvijek ukljuuje bivanje svjesnim da si drugaiji i superiornijim od okolia. Scott, Hugoa i Goethea putuju na Orijent zbog odve konkretne vrste iskustava. Neznatan broj ciljanih kategorija shematski se nametnu. Prvo, pisac koji ima namjeru da prebiva zbog osebujne zadae, u smislu priskrbljavanja strunom orijentalizmu znanstvenog materijala, taj pisac je onaj koji svoje prebivanje motri kao jedan oblik znanstvenog promatranja. Drugo, pisac koji ima na umu istu svrhu , ali sa manje volje da rtvuje ekscentrinost i stil svoje pojedinane svijesti na raun neosobnih orijentalistikih definicija. Tree, pisac za koga je stvarno ili metafiziko putovanje na Orijent ispunjenje nekog dubokog doivljenog i hitnog projekta. Ove tri kategorije nisu odvojena jedna od druge. Djela u sve tri kategorije oslanjaju se na isto egoistine snage evropske svijesti koja je u njihovu sreditu. Orijent je u sreditu evropskog posmatraa,orijentalistiki ego koji je odve bjelodavan. Neki motivi se pojavljuju u sva tri tipa knjige. Jedan je motiv Orijent kao mjesto hodoaa. Svako djelo o Orijentu unutar ovih kategorija nastoji okarakterizirati mjesto, ali ono to je od vieg interesa jeste opseg do kojega je unutranja struktura djela u nekoj mjeri sinonimna sa sveobuhvatnom interpretacijom Orijenta. Ta interpretacija predstavlja jedan oblik romantirskog restruktuiranja Orijenta, reviziju Orijenta.Laneova knjiga o Egipanima bila je utjecajna i citirana i ona je uspostavila svog pisca kao istaknutog lika u orijentalistikj uenosti. Lanen je citiran kao izvor znanja o Egiptu ili Arabiji, dok su Burton i Flauber bili

itani zbog onoga to oni govore mimo njihova znanja o Orijentu. Lanenovo djelo je bilo samosvjesni rezultat jednog niza radova i dvostrukog prebivanja u Egiptu. Njegov proslov nudi nizove kazivanja u vezi s Orijentom, koje je on upotrijebio za svoju knjigu. On je najprije otiao u Egipat uiti arapski jezik. Poto je napravio neke biljeke u vezi sa modernim Egiptom on je bodren da napravi sustavno djelo o toj zemlji i njenim stanovnicima od strane Drutva za irenje korisnog znanja. Orijentalist moe oponaati Orijent, ali ne i obrnuto. Ono to on kae o Orijentu razumijeva se kao opis zadobiven jednosmjernom izmjeninou, kako su oni govorili i ponaali se, on je motrio i zapisivao. Njegova mo je bila takva da je ivio meu njima kao uroeni govornik. A ono to je on pisao imalo je za svrhu biti korisnim znanjem , ne za njih, ve za Evropu. Laneova knjiga je sainjena kao pripovjedaka struktura koja je prevladana snagom orijentalistikog restruktiranja. To je sredinje postignue Laneova djela. U osnovi i u formi Modern Egyptian slijedi rutinu novele iz 18 st. Knjiga je otvorena sa prikazom zemlje i okolia. Dadeset i pet poglavlja o zakonima, magiji, privredi i domorodakom ivotu predhode poslijednjem odjelku: Smrt i pogrebni obred.Na poetku tog odjelka Leneov dokaz je kronoloke i eksplikativne naravi. On pie o sebi kao promatrau prizora koji slijede glavne razdiobe u ljudskom ivotnom vijeku. Njegov predmet je moderni Egipanin koji hodi kroz pojedinani ivotni ciklus. Laneova kontrola vlastitog sadraja nije samo uspostavljena kroz njegovu dramatiziranu dvostruku prisutnost ( u smislu varalice muslimana i zapadjakog genija) i njegovo manipuliranje pripovjedakim glasom i predmetom, nego je uspostavljena i kroz njegovo koritenje detalja. Od openitog razmatranja do zacrtavanja nekog obzira Egipanove naravi, do prikaza Egipaninova djetinjstva, mladosti, sazrijevanja i starenja, Lane je uvijek ondje sa velikim detaljem da preduprijediglatke primjese. Malo iza toga sluamo o Egipanovoj zdravoj klimi (npr, mali broj Egipana ivi dugovjeno , zbog kobne bolesti, odsustva ljenike pomoi). Laneov cilj je da Egipat i Egipane uini sasvim vidljivim, da nita ne zadri skrivenimod itatelja. Izraena je i laneova sposobnost da zauzme u svojoj rasipnosti istraivaki sadraj tvrdom uzdom discipline i razdvajanjem o kojem ovisi njegovo hladno odstojanje od Egipanova ivota i ploenja. Glavni simboliki dogaaj zbiva se na poetku estog poglavlja: Domorodaki ivot. On mora dati neke obavjesti o braku i enidbenim proslavljenima. Ovo razmatranje Lane je osjetio na sebi. Umjesto jednog drugog paragrafa , on iznova broji pritiske na njega da se oeni, to on odbija. On sebe doslovce liava ljudske osobnosti odbijajui da se prieni unutar ljudskog drutva. Na taj nain on titi svoj autoritarni identitet kao sudionik koji ismijava i podupire objektivnost svojom pripovjeu.Ukoliko smo ve znali da je Lane bio nemusliman , mi sad znamo da on u nastojanju da postane Orijentalac, liava sebe senzualnihuitaka domorodakog ivota. Laneov izbor je bio izmeu onoga ivjeti bez neugodnosti i tekoe s jedne strane i ozbiljenja svog istraivanja o modernim Egipanima s druge strane. Ishod ovog izbora uinio je moguom njegovu definiciju Egipana, jer da je on imao postati jednim od njih njegova perspektiva ne bi vie bila leksikografija. Na dva znaajna naina Lane stjee znanstveno povjerenje i legitimitet. Prvo sukobljavanjem sa narativnim tokom ljudskog ivota, to je svrha njegova kolosalnog detalja u koji promatraki um jednog stranca moe biti uveden i potom sakupiti djelie izobilne obavjesti. Drugo, oslobaanjem od umnoavanjaegipstsko-orijentalnog ivota, to je svrha njegova podjarmljivanja vlastite animalne potrebe u korist razuene obavjesti , a ne u korist Egipta , ve u korist evropske uenosti. Laneova dva druga velika djela, njegov nikada upotrebljavani arapski leksikon i njegov nenadahnuti prijevod Arabian Nights, sva ta djela su konsolidirala sustav znanja uspostavljen snagom djela Modern Egyptians. U oba njegova djela individualnost je potpuno aezla u smislu same ideje. Lane je postao kao orijentalistiki znanstvenikklasinog arapskog i klasinog islama, njegovim pokopateljom. Ako itamo Laneovu knjigu Modern Egyptians kao djelo usmjereno u pravcu narastajuih organizacija akademskog orijentalizma , otkrit emo je prosvjetljujuom. Orijentalizam je sustavno organiziran kao stjecanje orijentalnog materijala i njegovog urednog irenja kao forme strunog znanja. Orijentalizam je sa jedne strane zadobio Orijent doslovno i sveobuhvatno koliko je bilo mogue, s druge strane znanje o Orijentu, orijentalizam je odomaio na Zapadu, filtrirajui ga kroz redovite zakone, potrbne uzorke, prijevodea sve to skupa je stvorilo predobu o Orijentu i materijalno je produciralo na Zapadu i na Zapad.Orijent e biti pretoen iz osobnog , iskrivljenog svjedoanstva putopisaca i svih koji su ondje prebivali , u neosobnu definiciju od strane znanstvenih radnika. On e biti iznova pretakan, restruktuiran od snopa fregmenata i vraen nazad od strane tumaa, vojski, trgovaca u leksikografske i tekstualizirana orijentalistika znaenja.

Hodoasnici, Britanska i Francuska hodoaaSvaki Evropljanin koji prebiva na Orijentu imao je sebe zatititi od neurednih orijentalnih utjecaja. Neko poput Lanea je premjestio orijent kada je doao na pomisao da pie o njemu. Ispravno je rei da je u

orijentaliziranju Orijenta , Lane ga nije samo definirao , nego ga je takvim i objelodanio, on je izrezao iz njega ono to je u dodatku njegovim vlastitim susjeanjima moglo uznemiriti evropski senzibilitet. Na Orijentu su se iznenada sukobile nezamisliva starina,neljudska ljepota. Orijent sa svojom poezijom, svojim ozraenjem je bio predstavljen od strane pjesnika kakav je Hafiz. Ono to su orijentalisti poput Lanea, Sacya, Renana, Jonesa i drugi pioniri korisno uinili knjievnika svjetlina je eksploatirala. Strogi znanja oistili su iz orijentalistikog pisanja autorov senzibilitet, otuda Laneovo samoizrezivanje (Orijenta). Nakon Napoleona Orijent je bio mjesto hodoaa i svaki znaajni rad, ukoliko pripada izvornom orijentalizmu, uzimao je svoju formu, stil iz ideje o hodoaenju na Orijent. Sva hodoaa na Orijent vodila su kroz biblijske zemlje, veina njih je predstavljala pokuaje ili da pomognu osloboditi ili da oslobode slobode plodnog Orijenta neki dio judeo-kranske stvarnosti. Nije samo znanstveni Orijent Prijeio hodoasnika matanja i privatne uobrazlije, samo njegovo prethoenje postavlja prepreke izmeu savremenog putopisca i njegova pisanja. Druga zapreka je to to je orijentalistiko pisanje odve ogranieno snagom zvaninih zahtjeva orijentalistike uenosti. Za Engleskog govornika Orijent je bila Indija , aktuelni britanski posjed, proi kroz Bliski Istok znailo je prei put do glavne kolonije. Za Lanea i Jonesa Orijent je bio definiran snagom postojeeg materijala. Engleska je porazila Napoleona , nasilno izbacila Francusku, ono to je engleski duh procjenio bila je imperijalna domena koja je 1880-tih imala postati nerazmrvivim paretom teritorije zadranog od strane Engleske , od Mediterana do Indije. Teritorijalni imperativ bio je krajnje prinudan, ak i za pisca kakav je Dsraeli, iji Tancred nije puka orijentalistika lakrdija, ve jedno ozbiljenije unutar politikog menamenta stvarnih snaga na stvarnim teritorijama.Francuski hodoasnik je bio natopljen znaenjem ozbiljnog gubitka na Orijentu. On je doao ondje u mjesto u kojemu francuska nije imala uprisutnjeni suverenitet. Mediteran je odjekivao zvucima francuskih poraza od kriarskih ratova do Napoleona. Ono to je imalo postati uveno kao civilizacijka misija , zapoelo je u 19 st, kao politiki gotovo najboljem u britanskom postojanju. Francuski hodoasnici od Volneya na ovamo planirali su i razmiljali o mjestima koja su naelno bila u njihovoj pameti, oni su nainili sheme koje se tiu Orijenta , za koje su oni pretpostavljai da bi mogle biti ozbiljne s njihove strane. Francuski putopisci su se zanimali za biblijsku prolost ili za kriarske vojne. Kao pokazatelj razlike izmeu britanskih stvarnosti i francuskih uobrazija, treba se prisjetiti rijei Ludovica Lepica koji je 1884 ( dvije godine nakon to je poela britanska okupacija) tuno prokomentarisao: Orijent je umro u Kairu. Samo Renan makar realistini pisac , oprostio je britansko guenje arapske nacionalistike pobune, koja je po njemu bila sramna za civilizaciju.Francuski hodoasnici 19 st nisu traili toliko znanstvenu , koliko egzotinu privlanu stvarnost. Francuski hodoasnici koriste Orijent u svom radu u smislu nekog prijekog potrebnog naina za opravdavanje svoga egzistencijalnog poziva. Lamartine pie o sebi ali i o Francuskoj kao sili na Orijentu. Nijedan hodoasnik nije mogao tako okrutno vladati svojim egom ili svojom osobom kao to je to Lane inio. ak su Burton i Lawrence , od kojih je prvi izvrio muslimansko hodoae, umnogome oslobodili historijski, politiki i socijalni orijentalizam , koji nikad nije bio tako slobodan od ega orijentalista kao to je Lane bio osloboen od svoga ega. Chateaubriand je doao na Orijent kao oblikovan lik, a ne kao istinski ego. Za njega je Napoleon bio posljednji kriar, on je zauzvrat bio posljednji Francuz koji je napustio svoju zemlju i otputovao u Svetu zemlju sa idejama. On je osjetio potrebu da zatvori svoj krug istraivanja posjetom Orijentu (istraivao je i rimsku i keltsku kulturu ). Potvrivanje vanosti religijskog duha , religija je jedna vrsta univerzalnog jezika razumljivog svim ljudima. Prema istanano konstituiranom liku, kakav je Chateaubriand , Orijent je bio jedna ostarjela slika koja iekuje njegova obnoviteljska pregnua. Orijentalni Arap je civilizirani ovjek koji je iznova pao u barbarsko stanje. Posvuda se susreu Orijentalci, Arapi ija civilizacija , religija i ponaanje su tako niski i zasluuju ponovno osvajanje. Kriarske vojne, po njemu nisu bile agresije, one su bile odgovor na Omerovo prispjevanje u Evropu. 1810 mi imamo Evropljanina koji govori kao Cromer 1910, dokazujui