SVEUILITE U RIJECI

PAGE

Mr. sc. ROMINA ALKIER RADNI, asistent

Fakultet za turistiki i hotelski menadment, Opatija, Sveuilite u Rijeci, Hrvatska

MARKETINKI ASPEKTI RAZVOJA TURISTIKE DESTINACIJE

injenica je da daljnji kvalitativni turistiki razvoj nije mogue postii bez sustavne primjene naela marketinga kao poslovne filozofije i strategije.

Uspjean turistiki razvoj destinacije nije mogue ostvariti bez uvaavanja marketinkog pristupa koji analizira i upozorava na trendove na svjetskoj turistikoj sceni, te definira dugoronu viziju turistikog proizvoda destinacije u kontekstu njezine razvojne strategije.

Marketinkim naporima mora se odgovoriti na pitanja o relevantnim prednostima i nedostacima turistike detinacije, a u cilju postizanje to veeg stupnja podudaranja sa eljama i zahtjevima turistike potranje. Time se djeluje i na daljnje formiranje turistikog proizvoda destinacije koji mora biti prepoznatljiv i mora stei odgovarajui imid.

Sve turistike destinacije pruaju brojne i vrlo sline usluge, ali samo neke od njih mogu postii traenu inventivnost, originalnost i razliitost u odnosu na konkurenciju. U tim komponentama treba traiti odrednice budueg turistikog identiteta destinacije kojeg trebaju paljivo njegovati i sinhronizirati turistiki djelatnici primjenom svih marketinkih napora.

Kljune rijei: marketinki pristup razvoju destinacije, inventivnost i originalnost turistike destinacije, turistiki identitet destinacije, kreiranje imida destinacije.

UVOD

Na europskom turistikom tritu razvijaju se novi kvalitativni trendovi, odnosno preoblikuje se stari turizam u nove pojavne oblike, preko promjena ponaanja potroaa, turistike industrije, tehnologije, upravljanja turizma i turistike politike. Sve se vea panja posveuje destinacijskom marketingu. Razvijanjem selektivnih oblika turizma, diferenciranjem ponude i fragmentacijom trita formiraju se geografske cjeline destinacije koje jedinstveno nastupaju na europskom tritu.

Hrvatski turizam, unato beskrajnim prirodnim ljepotama, znaajno zaostaje za suvremenim europskim tendencijama. Recidivi naslijeeni iz prolog sustava i nestabilna politika situacija uvjetovali su stagnaciju hrvatskog turizma. Naglaavanje vlastite ponude, kreiranje vlastitog imida i destinacijsko promiljanje turizma predstavljaju osnovu turistikog prosperiteta. Hrvatska se mora repozicionirati kao atraktivna sredozemna destinacija prilagodljiva i najzahtjevnijim turistikim potrebama.

Kako se turistike aktivnosti ire i postaju raznovrsnije, sve je vanije razumjeti njihov utjecaj na mjesta koja ljudi posjeuju radi odmora. Osim to pokuava privui posjetitelje i investitore u odreeno podruje, menadment mora zadovoljiti i lokalne mjetane te raditi na poboljanju i ekolokoj zatiti lokalnog podruja.

Neko mjesto moe postati turistiko odredite modernog turizma samo kao rezultat slijedeih aktivnosti: lokalnog razvoja objekata koji zadovoljavaju potrebe turista i marketinkih napora koji se obavljaju u mjestima iz kojih turisti dolaze. Da bi primjerice neko mjesto postalo popularna turistika destinacija, osim to mora posjedovati prirodne atrakcije, kao to su npr. egzotini pejza, klima, plae i srdano okruenje, potrebno je donijeti i odluke o razvoju infrastrukture i turistikih objekata, isposlovati investicije, popuniti i obuiti turistiko osoblje te odabrati nain promoviranja turistikih atrakcija mjesta na nain da njegove specifine karakteristike dou najbolje do izraaja potencijalnim posjetiteljima koje mjesni turistiki menadment eli privui.

Prijedlozi za turistiki razvoj nekog podruja moraju se promatrati u svijetlu promjena koje e isti izazvati budui da one imaju ozbiljne posljedice za lokalno stanovnitvo te destinacije. Turistike destinacije (koje su esto ovisne o turizmu zbog zarade i zapoljavanja) suoavaju se s rizikom unitenja njihove turistike privlanosti uslijed poveanog broja posjetitelja budui da o istom ovisi i uspjeh u samoj industriji.

Pozitivna strana turizma se pak oituje u poveanoj potronji od koje se turistiko podruje bogati, istovremeno stimulirajui zapoljavanje, razvoj poduzetnitva i infrastrukture. Takoer, interes koji turisti pokazuju za odreenu destinaciju moe potaknuti prezerviranje njezinog lokalnog nasljea i kulture te biti povod za zatitu prirodnog okolia istovremeno osiguravajui kapital za usavravanje prilaza istima.

U doba globalnih putovanja i investicija, drave se nalaze pred izazovom jer trebaju zadrati vlastiti identitet i istovremeno se modernizirati. Turizam vri pritisak na destinacije da se pridravaju meunarodnih standarda o smjetaju i higijeni hrane te da toleriraju slobodno ponaanje turista koji su na odmoru.

Ukoliko se njime upravlja paljivo, turizam moe biti manje destruktivan od alternativnih industrija dok ima potencijal za poveanje bogatstva stanovnitva u turistikim destinacijama, inei time zajednice odrivim te osiguravajui jasnu opravdanost za posveivanje resursa ouvanju lokalne kulture, nasljea i karakteristika okolia.

U svojem je masovnom obliku turizam vrlo mlad fenomen, a donedavno se razvoj veine destinacija obavljao na bazi pekulacija ili ad hoc. Iako je u studiji Svjetske turistike organizacije 1980. godine utvreno 1.619 razliitih planova, samo ih je nekolicina razmatrala socio( ekonomske utjecaje bez uzimanja u obzir konkurencije iz drugih destinacija. Postavlja se pitanje tko odluuje o prirodi, stupnju i brzini razvoja turizma kao i do kojeg su stupnja u njega ukljueni interesi razliitih grupa (posjetitelji, lokalno stanovnitvo, investitori, djelatnici).

Destinacije su raznovrsne, a svaka ima svoju skupinu problema i mogunosti te je upravo zato teko dati openite izjave o turistikim destinacijama koje se mogu primjenjivati univerzalno. Upravo razlika izmeu mjesta, individualnost posjetitelja, mjetana, prirodna okolina te ekologija svake destinacije ine turizam uzbudljivom ljudskom aktivnou i fascinantnim podrujem za prouavanje.

1. Pojam i razvoj turistike destinacije

Turistika povijest i evolucijski put turizma pokazuju da se poeci turizma, ali i njegov kasniji razvoj, temelje na razvoju onih mjesta koja su privlaila vie od drugih, pa se tijekom vremena poinju nazivati turistikim. Osim nekog atraktivnog obiljeja koje potie dolazak turista, turistika se mjesta poinju razvijati kada postanu prometno dostupna i kada se razviju kapaciteti nuni za prihvat gostiju. Turistikim mjestima uobiajeno se smatraju ona mjesta koja turisti i dnevni posjetitelji posjeuju u veem broju, a svojom opremljenou omoguuju prihvat i boravak gostiju.

Razvoj pojma turistike destinacije ima svoje logino ishodite u pojmu turistikog mjesta koja su svojim imbenicima ponude stvarali intenzitet i kontinuitet posjeta, te na toj osnovi i egzistencijalna sredstva domicilnom stanovnitvu.

Poznato je da se slubeno proglaavanje nekih mjesta turistikim smatra prekretnicom u povijesti turizma, a koje, barem u naim krajevima, see jo na poetak 20. stoljea. Tako su npr. temeljem Zakona o zdravstvu iz 1906. godine na teritoriju Austro(Ugarske naziv priznatih morskih ljeilita stekla neka ve afirmirana mjesta: Opatija, Loinj, Crikvenica, Dubrovnik i Cavtat.

Tijekom vremena razvili su se itavi sustavi i postupci proglaavanja, a pored izriitih odredbi glede boravinih pristojbi i drugih financijskih privilegija, ta su mjesta vodila brigu o svojim privlanostima, komunalnoj infrastrukturi, ustroju i djelovanju receptivne i informativne slube, organizaciji turistikog ivota te sigurnosti gostiju. Povlastice su se ticale openito vee zatite, tretmana u planiranju, kreditnih i poreznih olakica, propisivanja posebnih doprinosa, formiranja razvojnih fondova, uloge u opoj turistikoj propagandi itd. I tim propisima titila su se tzv. javna dobra ili dobra od opeg interesa to ima dalekosenu vanost i izvan turizma.

Republika Hrvatska donijela je poseban Pravilnik o proglaenju i razvrstavanju turistikih mjesta u veljai 1992. godine, koji je obuhvatio ak 530 mjesta u etiri razreda (A, B, C i D), ovisno o dostignutom stupnju turistike razvijenosti. Razvrstavanje turistikih mjesta po kategorijama temelji se na broju noenja turista i prometu u ugostiteljstvu po pojedinim naseljima u odnosu na broj stanovnika.

Znanost o turizmu pridaje veliko znaenje destinaciji, bez obzira na njen obuhvat. Destinacija je bitan initelj u turistikom razvoju, turistikim kretanjima i u ekonomiji turizma openito. Znaaj destinacije proizlazi iz injenice da se u njoj stvaraju uvjeti za razvoj prijemnog turizma, a taj turizam, s ponudom koja mu slui, postaje pokretaem gospodarskog ivota i svekolikog razvoja nekih prostornih jedinica.

Pojam destinacije u izvornom znaenju sinonim je za odredite, cilj, ali i za sudbinu (usud). U turizam je uao posredstvom zranog prometa. Tako shvaeni, ui, pojam destinacije poeo se prije etvrt stoljea, dakle poetkom sedamdesetih godina, postupno proirivati i na istraivanja turizma, poglavito njegovih tokova izmeu emitivnih i receptivnih podruja. Destinacija je postajala sve vie istoznanica za turistiki lokalitet, zonu, regiju, zemlju, skupinu zemalja, pa ak i kontinent. Iz toga doba datiraju i prve definicije destinacije koje se u sutini svode na odreenu prostornu cjelinu ili jedinicu. Pritom se trai njihova dovoljna privlana snaga i odgovarajua opremljenost za dolazak i boravak turista. Taj prostor, dakle, mora raspolagati ponudom koja e zadovoljavati zahtjeve posjetitelja, u pravilu toliko heterogenih koliko i njihova dob, nacionalni, socijalni ili profesionalni sastav.

Neki autori izriito trae da takvi prostori osiguravaju primarne motive za boravak turista u trajanju od vie dana, dok drugi sline dodatne zahtjeve izostavljaju. Veina se empirijskih istraivanja, meutim, uope ne optereuje pitanjima definicije turistikih destinacija ve se naprosto bavi lokalitetima gdje se odvija promet posjetitelja ili gdje bi se on mogao odvijati. U tom smislu ti lokaliteti analiziraju se i mjere glede: stupnja atraktivnosti, zadovoljstva gostiju, upravljanja tokovima posjetitelja i menadmenta destinacije, no najee ipak s obzirom na mogunosti njezinog komercijalnog plasmana na tritu.

Evaluacija destinacijskog koncepta usko je vezana uz formiranje karakteristinog turistikog proizvoda, obogaivanje ponude, kreiranje prepoznatljivog identiteta i imida. Posebnu vanost imaju determinante atraktivnosti destinacije, odnosno privlani faktori za dolazak potencijalnih turista.

Afirmacija turistike destinacije predstavlja novu turistiku filozofiju sa svrhom potenciranja kvalitete boravka turista i zatite resursne osnove, uz elju da se potencira:

bolje koritenje prostora (namijenjenog turizmu),

mogunost da se ekonomski valoriziraju i manje kvalitetni turistiki resursi,

kompleksnija ponuda za potencijalne turiste,

bolja mogunost za stvaranje turistikog identiteta i prepoznatljivosti na turistikom tritu,

bolja mogunost za prezentaciju i plasman na turistikom tritu,

mogunost sadrajnijeg boravka za potencijalne turiste.

Kako je turizam drutveni fenomen pod utjecajem razliitih gospodarskih, sociodemografskih, tehnolokih, socijalnih ili politikih initelja, tako se on tijekom vremena mijenja, kao i znaajke turistike potranje (elja za sve veom mogunou izbora turistikoga doivljaja, sloboda u organizaciji odmora ili posjeta, i sl.). Stoga, destinacije svojom ponudom moraju pratiti takve zahtjeve ako ne ele da njihov turistiki promet stagnira ili pone padati.

Pratei potrebe i elje turista, destinacije su u mogunosti mijenjati svoju ponudu, upotpunjavati je razliitim sadrajima (portski tereni, bazeni), mogunostima za kupnju (trgovinski centri, butici, specijalizirane trgovine), odgovarajuom ponudom zabave (organizacija izleta, teajevi), ili kulture (izlobe, muzeji). Destinacija, dakle, moe mijenjati svoju ponudu, ali moe mijenjati i svoje posjetitelje usmjeravajui plasman one grupe turista koje prihvaaju njezinu ponudu i na taj nain zaustaviti pad turistikog prometa.

Glede teorijskog pristupa destinaciji, on se u posljednjih etvrt stoljea neobino razgranao kako po broju objavljenih radova, tako i po pokuajima njihove konkretne aplikacije. Destination research s tri svoje osnovne sastavnice (fizikom, vremenskom i gospodarskom) razvio je bogatu tipologiju vrsta i oblika destinacija (primarnih, sekundarnih i veznih; pojedinanih i viestrukih; perifernih i centralnih; udaljenih, glavnih i motivirajuih itd.). Posebice su se razraivali razni multi destinacijski modeli s obzirom da posjeivanje vie destinacija tijekom istog putovanja svugdje biljei osjetan porast. Mnoga putovanja iz turistikih pobuda, osim toga, ne odraavaju tek odnos izlazne i ulazne toke, ve znatno sloenije veze i utjecaje.

Autori poklanjaju veu pozornost i tzv. studijama atraktivnosti destinacije te konceptu kumulativnih atrakcija (odnosima u njihovoj izravnoj ili povratnoj sprezi i sl.), esto kao podlozi za rjeenja mikro( i makro- lokacija raznih sadraja ponude u prostoru. Premda se s praktinog stajalita tako brojne sheme i klasifikacije destinacija mogu initi beskorisnim, ipak su one dale nemali doprinos upoznavanju turistikog trita koje se pod naletom brzih promjena u drutvu takoer transformira te namee neprestanu prilagodbu svih njegovih sudionika. U ovom kontekstu, posebno zanimanje pobuuje pitanje odluke o izboru turistike destinacije, jer od nje ovisi kvaliteta samog godinjeg odmora. esto se stoga ispituje proces donoenja tih odluka pri emu vanu odluku igraju teko mjerljivi imbenici psiholokog, sociolokog i sl. karaktera. Turistika destinacija, prema tome, uvjetovana je predestinacijom linosti posjetitelja, odnosno njegovim eljama, sklonostima, interesima, ukusom i sl. S tim u vezi ispituje se i stupanj zadovoljstva realiziranim odmorom te dobiva manjevie objektivna ocjena ili sud o destinaciji. Pritom je znaajno iskustvo ranijih posjeta, posebice s obzirom na uestalost viekratnih putovanja. Istraivanje Tomas 94, provedeno u Hrvatskoj, kao jedan od najvanijih zakljuaka prihvatilo je tvrdnju da destinacija postaje sve vaniji imbenik turistikog doivljaja. Isto je istraivanje empirijski potvrdilo ve poznate jake i slabe strane hrvatskog turizma, te nunost takvog njegovog razvojnog koncepta koji e se oslanjati upravo na kvalitetu destinacije.

Suvremeno shvaanje destinacije ukljuuje i pojam tzv. ivotnog ciklusa prema kojem i ona (kao svojevrstan ivi organizam) proivljava svoj vijek slijedei pojedine uzastopne faze (otkrivanje, stasanje, zrelost, starenje, pa i propast). Mnoga tradicionalna odredita prela su dug put od aristokratskih do demokratskih oblika turizma, a nesluena prostorna ekspanzija bila je praena i bitnom promjenom dominantnih sezona, oblika turistikog prometa, a dakako i profila klijentele i njezinih sklonosti. Pozicija na dananjem tritu uva se, prije svega, odravanjem i unapreivanjem vlastitog pozitivnog imida koji se ipak relativno lako gubi, no teko (ponovno) stjee. Brojni primjeri u svijetu (Irska, Srednji istok), ali i Hrvatska, bore se sa slinim tekoama izazvanim ratom, terorizmom ili drugim oblicima nestabilnosti u receptivnim sredinama. Revitalizacija destinacije moe uslijediti tek u sreenim politikim i gospodarskim okvirima gdje je i turistiko mjesto (regija) uklopljeno u iri sustav organiziranog drutva i pravne drave, uz stvarno, a ne tek deklarativno opredjeljenje za turizam. U toj je funkciji i danas esto provoeno mjerenje imida destinacije, jer je ono podloga za donoenje ispravnih i pravodobnih marketinkih odluka. Pritom se obino ocjenjuje dostupnost, privlanost i organiziranost destinacije te raspoloivost niza preesto zapostavljenih sporednih sadraja ponude (izvan smjetajnoprehrambenog kompleksa), kao i opi estetski dojam lokaliteta. U razmatanjima osnovnih pitanja vezanih uz destinaciju, nezaobilazan je i uoeni promijenjeni odnos posjetitelja prema njoj. Jaanje tzv. novog turizma odrivih oblika, transformira se i spomenuti odnos. Trend prema integralnoj kvaliteti implicira naime viu razinu ekoloke svijesti, intenzivnije kontakte s domainima, njihovu veu ukljuenost u razvojne opcije, bolju informiranost sudionika, njihovo aktivno i doivljajno iskustvo na odmoru itd. Bjeei od ustaljenih shema masovnosti te koncepta hotelplaa i punog pansiona, gost je sve manje vezan uz objekt u kojem boravi teei upoznavanju ne samo ueg lokaliteta gdje se zatekao kao turist, ve ire okoline, regije (pa i zemlje). Destinacija se sve vie shvaa kao nukleus i polazite turistike budunosti zemlje pa je treba cjelovito koncipirati, razvijati i promovirati. Pritom je dakako vana i njezina specijalizacija kao odraz slinih trendova na svjetskom tritu koje preferira razliita tematska putovanja, odnosno paket aranmane za vrlo diverzificirane i probirljive goste.

Razvojna strategija hrvatskog turizma iz 1993. godine ne istie samo gubljenje identiteta najveeg broja naih destinacija, ve i nunost osmiljavanja i normativnog uvoenja koncepta turistike destinacije. Rijetki cjeloviti ansambl turistikog ivota u nas, bez prateih sadraja, izazvali su i kronian problem zona izvan ueg turistikog sredita koje su nerijetko ostale urbanistiki neureene, bez odgovarajue infrastrukture, te izloene bespravnoj izgradnji i ekolokim rizicima. Gledajui u cjelini, naa zemlja je zadrala epitet masovne destinacije, a gostima je esto uskraena oekivana vrijednost za njihov novac. Stoga treba teiti drugaijem trinom poloaju poevi od pomaka na terenu, u destinacijama, pa je odgovornost upravo lokalnih receptivnih imbenika od presudne vanosti. To ukljuuje dakako i aktivni marketing destinacije kao svojevrsne poslovne filozofije, ali i umijee komercijalnog plasmana prihvatljivog i prepoznatljivog turistikog proizvoda. Dosadanji, naime antidestinacijski koncept prenaglaavao je razvoj objekata (preteno onih smjetajno prehrambenih) te poduzea, zanemarujui preesto interese ireg, ak i susjednog prostora. Novi teritorijalni ustroj zemlje, posebice na razini lokalne uprave i samouprave, kao i upanija, morao bi se iskoristiti i za drugaije promiljanje turizma upravo na destinacijskoj osnovi.

Uspjeh turistike destinacije ovisi o redovitom dolasku veeg broja posjetitelja te uinku njihovih aktivnosti tijekom boravka u destinaciji. Naime, na priliv turista u neko mjesto utjee nekoliko imbenika, ukljuujui i dostupnost te destinacije, relativne trokove posjeta te koliko su potencijalni posjetitelji svjesni atrakcija i pogodnosti koje se tamo nude. Kako postaje uspjenija, destinacija prolazi kroz odreene promjene koje su rezultat novih poslovnih prilika koje stvara potronja, potreba za irenjem i usavravanjem infrastrukture, te utjecaj turista na kulturu, ekonomiju, okolinu i ekologiju kraja.

Moderni oblik turizma s velikim brojem ljudi koji redovito odlaze na kraa intenzivna razdoblja odmora, daleko od mjesta stanovanja, javio se tek nedavno, podiui popularnost egzotinih destinacija zahvaljujui paket aranmanima koji nude avionski prijevoz do podruja u kojima su klima, pejza, nain ivota i standardi turistikih objekata primamljivo drugaiji.

Kroz odreeno vrijeme sklonosti turista prema odreenim destinacijama e se vjerojatno ponovno promijeniti pod utjecajem nekolicine imbenika. Prvu grupu imbenika ini daljnji razvoj infrastrukture, posebice novih regionalnih aerodroma i otvaranje eih zranih linija. Drugu grupu ine graanski nemiri, inflacija ili prirodne nepogode kao to su potresi, veliki umski poari ili epidemije. U treu grupu imbenika koji utjeu na izbor destinacije ulazi politika investitora ili politiara u svezi turizma. Npr. religijski fundamentalizam je rezultirao doslovno zatvaranjem zemalja kakva je Iran prema turistima sa Zapada dok su s druge strane neke zemlje kao Kina potakle razvoj turistikog sektora zbog oekivanog ekonomskog i socijalnog profita.

1.1. Dinaminost razvoja turistike destinacije

Slika 1. Faze u razvoju destinacije

Izvor: Laws, E.: Tourist Destination Management, London New York, 1995., str. 8.

Kako aktivnosti turista stimuliraju ulaganja u hotele, sadraje i infrastrukturu, tako i broj dolazaka u destinaciju raste i poduzimaju se promocijske aktivnosti za stimuliranje to veeg broja dolazaka. Meutim, prilikom razvijanja neke destinacije moe doi i do pada turizma uzrokovanog brojnim imbenicima kao to su prirodne katastrofe ili razvoj novih, atraktivnijih destinacija. Ovi prekidi u razvoju destinacije utjeu na broj dolazaka turista koji su potrebni da bi se odrali investicijski programi, bez kojih destinacije ne bi mogle biti konkurentne s drugim destinacijama.

Treba skrenuti pozornost na znaajnu razliku izmeu dolazaka u destinaciju povremenih, individualnih turista i kasnije upravljanja njome i kao odreditem veeg broja turista i kao centrom njegove drutvene zajednice. U pred(turistikoj fazi glavni razlog dolaska u destinaciju je posjet rodbini, prijateljima ili poslovni razlozi. Takvi su posjetitelji obino zainteresirani za obilazak prirodnih i kulturnih znamenitosti, a njihove su potrebe za ugostiteljskim uslugama, smjetajem i zabavom lako ispunjene objektima koji zadovoljavaju lokalno stanovnitvo. U ovoj ranoj fazi mali broj poduzea ovisi o posjetiteljima.

Kako se masovni turizam razvija pod pritiskom poveanog broja turista, poslovni sektor odgovara razvojem specijaliziranih usluga za turiste i time podruje poinje poprimati poznate karakteristike turistike destinacije. Otvaraju se restorani i barovi, a ugostitelji nude prepoznatljiva jela, trgovine zapoinju s prodajom uglavnom uvezenih suvenira.

Poslodavci koji investiraju u turistiki sektor trae nove vjetine i ponaanje prema tehnologiji, radnim navikama i posjetiteljima. Openito gledano, ekonomija destinacije se okree prema profitu koji nudi masovni turizam. Lokalno stanovnitvo takoer poinje oponaati ponaanje posjetitelja. Ukupni uinak je da se inicira i podrava sve vee prihvaanje promjena u karakteru i prirodi socijalnih, moralnih i osobnih odnosa u destinaciji. Ove promjene rezultiraju fazom turistikog menadmenta koju karakteriziraju slijedea dva pristupa:

1. potreba da se destinacija prezentira na tritu kako bi se privukao dovoljan broj posjetitelja koji e odravati turistike poslovne aktivnosti;

2. usvajanje administrativnih metoda kako bi se osigurali beneficijski oblici turizma.

Tijekom ove faze turistikog menadmenta, lokalne vlasti donose proaktivne odluke pokuavajui zadovoljiti potrebe i mijenjati ukus svojih posjetitelja. Dolazak novog stanovnitva koje e pruiti usluge turistima dalje iskrivljuje originalne odnose turista i zajednice te moe dovesti do nezadovoljstva budui da se smatra da pridolice oduzimaju posao lokalnom stanovnitvu, postaju domaini brojnim turistima upoznavajui ih s lokalnom povijeu i kulturom iako ne poznaju tradiciju, ukuse i vrednote izvornog stanovnitva.

Promjenjiva priroda destinacije zbog ovih utjecaja privlai razliite tipove posjetitelja u razliitim fazama svojeg razvoja. Tako je u nekim podrujima, u relativno kratkom vremenu dolo do potpune promjene klijentele.

Dok se povremeni predturistiki putnik u posjetu destinaciji smatrao poasnim gostom u zajednici, moderni masovni turizam je industrija sagraena na prodaji i kupovini gostoprimstva dobra i usluge koji su nekad bili dio socijalnog ivota ljudi, a sada su komercijalizirani i nude se kao potrona roba.

U zemljama u razvoju turizam se esto promatra kao moni modernizacijski utjecaj na vrijednosti i moral. Neke vlade dre ove utjecaje pozitivnim i svojom politikom ohrabruju turizam u svim podrujima zemlje dok su u drugim kulturama razlog za zabrinutost te se trae putovi ograniavanja transfera novih vrijednosti od turista na lokalnu zajednicu.

1.2. Elementi turistike destinacije

Dva imbenika doprinose privlanosti turistike destinacije. Primarni elementi ukljuuju njezinu klimu, ekologiju, kulturnu tradiciju, tradicionalnu arhitekturu i pejza. Sekundarni element je razvoj koji je iniciran posebno za turiste (hoteli, ugostiteljske usluge, prijevoz, aktivnosti i zabava). Razlika izmeu primarnih i sekundarnih turistikih resursa upuuje na glavne karakteristike mnogih turistikih destinacija. Turisti obino uivaju u primarnim elementima destinacije (npr. plae, katedrale i sl.) bez da ih direktno plaaju iako postoje trokovi vezani za njihovo odravanje. Meutim, razvoj turistike industrije nekog podruja ovisi o sekundarnim pogodnostima dostupnim u tom podruju ija je cijena, zbog komercijalnih organizacija koje je pruaju, izuzetno visoka.

Svaka se turistika destinacija razlikuje od druge po istraivanju raznovrsnosti, kvalitete i obima aktivnosti te pogodnostima koje se nude posjetiteljima. Trae se dva koraka:

1. istraiva odluuje o bitnim elementima istraivanja, primjerice plae, smjetaja i restorana. U nekim destinacijama su bitni muzeji, specijalizirane trgovine, najam automobila i sl.;

2. revizija se provodi za svaku kategoriju turistikih objekata kako bi se utvrdio broj i kvaliteta dostupnih resursa, njihov kapacitet, radno vrijeme, pristup za invalide ili starije korisnike te politika formiranja cijena.

Ova dva koraka se mogu obaviti ili promatranjem destinacije ili analizom broura i imenika. Trei korak je istraivanje koje identificira kako sami posjetitelji koriste resurse destinacije.

Nain konceptualizacije sloenosti turistikih proizvoda naziva se ukupni turistiki proizvod (TTP total tourism product), a sastoji se od prirodnih i izgraenih atrakcija neke destinacije, njezinih objekata i usluga, jednostavnog pristupa istima, imida koji se koristi za privlaenje turista, te ukupnih trokova odmora. Ovi su elementi korisni jer ukazuju menaderima na meuovisnost mnogih elemenata u sustavima destinacija koji zajedno ine temelj turistikih iskustava.

Razumijevanje imbenika koji odreuju turistiku aktivnost je kljuno za menadment i analizu turistike destinacije. Kljuni elementi koji stimuliraju dolazak turista u odreenu turistiku destinaciju su: jednostavan pristup, financijska pristupanost, etnike ili povijesne veze, zanimljive aktivnosti, pejza, kultura i klima, poznavanje ili egzotinost, marketinki napori.

Smjer, uestalost i intenzitet turistikih dolazaka proizlaze iz nekolicine utjecaja, koji su prikazani sljedeom slikom:

Slika 2. Utjecaji na turistike dolaske

Izvor: Wilkie, W. L.: Consumer Behavior, New York, Wiley, 1986., str. 10.

2. Razvojni koncept turistikih destinacija

Turizam je podruje ljudske aktivnosti koje se ubrzano razvija, to se odraava kako na gospodarstvo neke zemlje tako i na socijalne uvjete ivota. to su ti uvjeti bolji, potencijalni turisti lake e donijeti odluku o izboru destinacije u kojoj ele provesti odmor. Upravo stoga, i destinacije prolaze kroz dinamine i brze promjene. U tablici 1 prikazan je razvojni put turistikih destinacija.

Budui da se turisti obino zadravaju u kljunim turistikim destinacijama, javila se potreba za razvojem politike koritenja turistiko periferijalnih podruja. Postavljena su tri cilja:

1. smanjenje pritiska na kljune destinacije u kojima su smjetene najvanije atrakcije i privlaenje turista u druga podruja;

2. turisti su potrona mo, pa ako se mogu privui u nova podruja, s njima e se osigurati nove mogunosti za poduzetnike te otvoriti dodatna radna mjesta;

3. politika rasprivanja turista moe se shvatiti kao novi sadraj destinacije koji prua platformu za revidirane marketing programe.

Efikasna politika rasprivanja turista ovisi o razumijevanju motivacija posjetitelja, razmatranju na koji nain razliite grupe ljudi koriste prostor podruja, i razvoju ili promociji atrakcija koje e odvui razliite tipove turista od postojeih turistikih centara u podruja koja promoviraju.

Ako se paljivo ne isplanira, politika rasprivanja moe rezultirati prenapuenou i sukobom uslijed razliite uporabe i oblika ponaanja postojeih i novih korisnika prostora.

3. Sustavi turistikih destinacija

Meuovisnost elemenata turistikih destinacija i ravnotea (dobrih i tetnih) efekata turizma za razliite interesne grupe moe se najbolje razumjeti iz perspektive fleksibilnog, otvorenog modela sustava. Fleksibilni element modela bavi se interakcijom turista, djelatnika i mjetana turistikih destinacija. Model je otvoren jer priznaje zakonodavni, kulturni i tehnoloki kontekst turistikih procesa. Sustavni aspekt ovog modela bavi se glavnim inputima koji su potrebni za pruanje turistikih usluga te rezultatima turistikih procesa za sve grupe koje zanima odredite.

Slika 3. Opi model sustava turistike destinacije

Izvor: Laws E.: Tourist Destination Management, London(New York, 1995., str. 37.

Gornja slika prikazuje dijelove opeg modela sustava turistikih destinacija. Svi sustavi turistikih destinacija sadre elemente u obliku prirodnih ili primarnih atrakcija (klima) koje prate sekundarni sadraji (hoteli). Inputi destinacije ukljuuju menaderske i tehnike vjetine, investitorske resurse te oekivanja svojih turista. Opi sustav turistike destinacije bavi se procesima pri emu mnogi elementi ili podsustavi (smjetaj, zabava, prijevoz) transformiraju inpute u outpute. Kvaliteta operacija turistikog sustava moe se procijeniti i ispitivanjem rezultata za svaku grupu uvara uloga, tj. zadovoljstva koje su doivjeli turisti, nagraivanjem, zadovoljavajuim poslom i napredovanjem u karijeri djelatnika. Razvoj destinacije moe se smatrati vlasnikim ili socijalnim rezultatom dok povlastice ili problemi koje turistiki sustav stvara, lokalno su rezultati za mjetane. Elementi i procesi destinacije podloni su vanjskim utjecajima (zakonodavstvo, promjene tehnologije) i mijenjanju uvjeta potranje koji zajedno oblikuju budui razvoj destinacije.

Svaka destinacija ima jedinstveni spoj karakteristika koje su odreene geografskom lokacijom, kulturom i povijesti, koje zajedno sa stupnjem ovisnosti podruja o turizmu te industrijskim, sezonskim i strukturnim karakteristikama utjeu na iskustva kako posjetitelja tako i lokalnog stanovnitva.

4. Izbor destinacije i zadovoljstvo gosta

Pred izborom odreene turistike destinacije stoji svaki potencijalni turist. Danas, kada je spoznaja o vanosti odmora zauzela visoko mjesto na ljestvici vrednota za kojima se tei, svaki potencijalni turist prolazi kroz fazu donoenja odluke. Ta odluka uvjetovana je predestinacijom onoga koji je donosi, odnosno cjelokupnim fizikim i mentalnim sklopom njegove linosti (eljama, interesima, sklonostima, ukusima), a sve pod utjecajem pomodnih trendova, prestia, i dr.

Da bi turistika destinacija zadovoljila oekivanja i potrebe turista, mora biti upoznata s procesom koji odreuje ponaanje turista i uvjetuje zadovoljstvo izborom destinacije. Na izbor destinacije utjeu tri glavna psiholoka imbenika: motivacija, percepcija, te predodbe i stavovi.

Slika 4. Faze donoenja odluke

Izvor: Weber, S., Mikai, V.: Osnove turizma, kolska knjiga, Zagreb, 1994., str. 65.

Uoavanje problema je motivacijski aspekt tog procesa, to znai da se javlja potreba za odlaskom u neko drugo mjesto zbog razliitih razloga i motiva. U ovoj fazi imaju utjecaj svi imbenici vezani za ivotni stil pojedinca, to ve unaprijed selekcionira izbor (dob, spol, socio( ekonomski status, itd.). Sve to e utjecati na potragu za informacijama o ponudi i cijenama; razmatraju se sve mogue preferirane destinacije, nakon toga iskljuuju se sve nerealne opcije i na kraju slijedi odabir pojedine destinacije. Nakon uoavanja problema i redukcije na realne opcije, potencijalni turisti poinju tragati za informacijama i procjenjivati alternative, a nakon ega slijedi faza donoenja odluke, odnosno izbora odreene turistike destinacije.

Suvremeni turisti prepoznaju primarne i sekundarne imbenike uspjeha destinacije, te pri odabiru destinacije za godinji odmor potencijalni turisti pretpostavljaju postojanje primarnih elemenata ponude koji ukljuuju:

Ekoloki ouvanu okolinu: lijep krajolik, istoa, zajameno sunce, ali i zdrava klima, mir, malo prometa, visoka ekoloka svijest u naselju;

Smjetaj/ugostiteljsku ponudu: cijeni se dobra ugostiteljska ponuda , komforan i povoljan smjetaj;

Aktivnosti: mogunost kupanja, raznolika zabava, mogunosti bavljenja sportom, postojanje pjeakih i biciklistikih staza;

Atmosfera: ugodna atmosfera, tipian ambijent, znamenitosti.

Moe se, dakle, rei da je moderni turist ekoloki svjestan i naroito zainteresiran da doivi atmosferu i upozna identitet mjesta. Kada je rije o hotelijerskoj i ugostiteljskoj ponudi, tad je vaan odnos cijene i dobivene vrijednosti. Oito je da je pri odabiru destinacije za godinji odmor bitna i ponuda aktivnosti.

Hrvatska, zauzima vrlo dobro mjesto u odnosu na prirodne atraktivnosti kao to su lijep krajolik, mogunosti kupanja u moru, te klima i sunce. Hrvatsku se takoer percipira kao lako dostupnu od kue i zemlju u kojoj se razumije jezik gosta. Hrvatska nudi jeftin, ali ne i komforan smjetaj. U odnosu na neke druge turistike zemlje (Italija, panjolska, Portugal i Turska), Hrvatska bitno zaostaje u odnosu na istou i atmosferu, ali i u odnosu na kvalitetu ugostiteljske i hotelijerske ponude.

Osim dosada navedenog, odluka turista da posjeti neku destinaciju povlai za sobom niz odluujuih imbenika, kao to su trokovi, slobodno vrijeme, odluka s kime putovati te ono to oekuju od putovanja. Razumijevanje svih tih imbenika posebno je vano za menadment destinacije kao bi se stvorila uspjena promocija i osigurala potrebna infrastruktura.

U novije vrijeme zdravstveni imbenici, odnosno moda i trenutno znanstveno tumaenje takoer utjeu na odabir turistike destinacije. Ipak, odlazak na odmor teko je izvediv ili uope nije izvediv za velik broj ljudi.

4.1. Zadovoljstvo turista uslugama destinacije

Naini na koji turisti doivljavaju odreenu destinaciju, sastoje se od nekoliko faza:

1. namjera da se neka destinacija posjeti,

2. zadovoljstvo uslugama/ponudom u destinaciji,

3. razmiljanje o destinaciji po povratku u mjesto stanovanja.

Kada se govori o zadovoljstvu uslugama u turistikoj destinaciji bitno je istaknuti i karakteristike tih usluga:

proizvodnja i uivanje usluga podudaraju se u vremenu i prostoru,

turisti sudjeluju u stvaranju usluga koje kupuju,

visok je stupanj interakcije izmeu turista i djelatnika u destinaciji,

djelatnici iz mnogih organizacija doprinose iskustvima svakog pojedinanog posjetitelja destinacije,

iskustva destinacije su jedinstvena svakom posjetitelju,

turisti ne mogu isprobati destinaciju prije odlaska na odmor,

usluge kao noenje i obroci ne mogu se pohraniti za kasniju prodaju.

imbenici koji utjeu na zadovoljstvo turista destinacijom prikazani su u tablici 1:

Tablica 1. Utjecaji na zadovoljstvo turista destinacijomFaza odmoraAktivnostUtjecajiKontrolirano od destinacije ili agenta

Predputovanje1. Odluke o kupoviniReklamaD, T

BroureT

Informacije nacionalnih turistikih agencijaD

2. PlaniranjeMiljenje turistikih agenata?

Putopiscan

3. OekivanjaPrijateljin

Putovanje i dolazak4. PutovanjeOsoblje avionan

Osoblje zrane luke?

5. Transfer do hotelaCarinaD

Nosai prtljageD

VodiT

Boravak u odreditu6. SmjetajHotelsko osoblje?

Restoransko osoblje?

7. UgostiteljstvoVodiT

Voza autobusa?

8. ZabavaTICD

Knjige vodiin

9. IzletiUsputni susreti s mjetanima i drugim posjetiteljiman

Po povratku domu10. PrisjeanjeFotografije

Video

Suveniri

Putopis

Reklamiranje

Brouren

?

n

?

D, T

T

Napomena: D=destinacija, T=turoperator, ? = niti jedno, n = nije kontrolirano

Izvor: Laws, E.: Tourist Destination Management, London(New York, 1995., str. 55.

5. Imid turistike destinacije

Izbor odreene turistike destinacije ovisi o slici koju o njoj ima potencijalni turist. Tu sliku turist u sebi stvara puno ranije nego to posjeti izabranu destinaciju da bi na kraju donio konanu odluku koja e ovisiti o onome to turist oekuje od izabrane destinacije.

To vjerovanje u pravilan izbor ovisit e o dobro formiranom imidu turistike destinacije, ija uloga je da potakne i zadri panju turista. Prouavanju imida u domeni turizma pridaje se veliki znaaj, jer odluku o kupnji odreenog proizvoda ili usluge ne determinira samo njihova kvaliteta, ve i percepcije koje je kupac stvorio o njihovoj linosti, odnosno odluku takoer determinira imid.

Turistika destinacija moe se smatrati specifinim i kompleksnim proizvodom turistike djelatnosti, a istraivanja ukazuju da ona, kao i drugi proizvodi, posjeduje i projicira svoj imid. Taj imid moe biti dobar, lo ili ravnoduan, ili se pak mora identificirati i tada ili mijenjati ili eksploatirati.

Brojna istraivanja koja su do sada provedena, ukazala su da iako turisti obino ne znaju puno o krajevima koje nisu prethodno posjetili, ipak u svojim mislima nose slike ili imid alternativnih destinacija, to e u donoenju krajnje odluke o izboru destinacije imati veliku ulogu.

Neki autori smatraju da je negativan imid vaniji od pozitivnog u formiranju cjelokupnog imida destinacije, jer rezultati njihovih istraivanja ukazali su da je prouavana grupa bila svjesnija negativnih atributa raznih turistikih mjesta nego njihovih rekreacijskih prednosti.

Konano, imid sadri i akcionu komponentu, odnosno reakcije prema destinaciji, ovisno o tome kako se percipiraju njezine karakteristike. Ovdje se zapravo radi o konkretnoj akciji koju pojedinac poduzima, a koja se zasniva na njegovom imidu.

ZAKLJUAK

Uestalost i broj putovanja svakim danom sve viu rastu turistima se iri svijest i steena iskustva na putovanjima to dovodi do promjena u zahtjevima i potrebama. Turisti postaju kritiniji prema turistikoj ponudi destinacije, te poinju usporeivati proizvode i usluge ne samo u svojoj zemlji ve i putem kontakata to ih imaju s turistima iz drugih zemalja na odmoru, te ih na taj nain i kritiki ocjenjuju. Turisti su, s druge strane danas daleko bolje medijski informirani, ali su postali samosvjesniji, jer negativne promjene okruenja u kojima ljudi danas ive i rade, navele su ih na drugaije razmiljanje o svojoj sadanjosti. To je dovelo i do spoznaje o korisnosti zamjene pasivnog oblika provoenja odmora aktivnim oblicima odmora, te do naputanja faze masovnog turizma u kojem je i prevladavala stereotipna ponuda pasivnog odmora temeljena samo na prirodnim ljepotama i atraktivnostima. Iako su i dalje najprisutniji motivi odlaska na odmor sunce, more i plae, uz te osnovne motive, u modernom turizmu sve se vie trai bogatija, matovitija i sadrajnija ponuda koja se pribliava zahtjevima gostiju i zadovoljava sve sloenije i zahtjevnije turistike potrebe. Sadrajniji programi odmora postaju komparativna prednost pred tradicionalnim turistikim destinacijama. Izbor turistike destinacije u kojoj turisti namjeravaju provesti svoj odmor sve vie ovisi o odnosu cijene i kvalitete pruene usluge, te stoga svi segmenti turistike ponude trebaju biti u slubi turista i orijentirati se prema to veoj kvaliteti njihovog boravka. Danas turistika destinacija sama po sebi nema vie onaj znaaj u donoenju odluke gdje provesti godinji odmor, ve odluku diktiraju sadraji i aktivnosti na odmoru te kvaliteta pruene usluge i cijena.

Zbog izuzetne konkurencije na suvremenom turistikom tritu i drugaije usmjerenog turistikog razvoja, namee se potreba primjene osmiljenog marketinkog instrumentarija, jer uslijed svih navedenih promjena, vie nije mogue samo pojedinanim marketinkim aktivnostima (cijenom i promocijom) utjecati na poboljanje trine pozicije odreene turistike destinacije. Za uspjeh na tritu neophodan je profesionalni pristup, opseno strateko planiranje razvoja koje vodi k jasnoj razvojnoj strategiji, te izrada programa marketinkih aktivnosti ije usklaeno djelovanje osigurava uspjeno pozicioniranje destinacije na turistikom tritu.

LITERATURA

1. Anketa Tomas '94, Institut za turizam, Zagreb, 1994.

2. Ashworth, G., Goodall, B.: Marketing Tourism Places, Routledge, London, 1990.

3. Bove, C., Thill, J.: Marketing, McGraw(Hill Inc. New York, 1992.

4. Gee, C. Y.: Resort Development and Management, The Educational Institute of the AHMA, Michigan, 1988.

5. Glavni turistiki plan Hrvatske: pozicioniranje Hrvatske kao turistike destinacije, Turizam, br. 7.(8/1994.

6. Gunn, A. Clare: Vacationscape ( Designing Tourist regions, Bureau of Business Research, The University of Texas at Austin, USA, 1972.

7. Hitrec, T.: Turistika destinacija ( pojam, razvitak, koncept, Turizam, Institut za turizam Hrvatske, Zagreb, 1995., 3/4.

8. Laws E.: Tourist Destination Management, London New York, 1995.

9. Maga, D.: Turistika destinacija, Hotelijerski fakultet Opatija, Opatija, 1997.

10. Middleton, V. T. C.: Marketing in Travel and Tourism, Oxford, Heinemann, 1988.

11. Ritchie, J. B. R., Zins, M.: Culture as Determinant of the Attractiveness of a Tourism Region, Annals of Tourism Research, 5 (2), 1978.

12. Teliman Kouta, N.: Image u turizmu, Institut za turizam, Zagreb, 1991.

13. Weber, S., Mikai, V.: Osnove turizma, kolska knjiga, Zagreb, 1994.

ZUSAMMENFASSUNG

Es ist Tatsache, dass es nicht mglich ist, die weiterer touristische Entwicklung hinsichtlich der Qualitt ohne systematische Anwendung von Marketingsprinzipien als geschftliche Philosophie und Strategie zu erzielen.

Ohne Anerkennung des Marketingszutritts, der auf die Trends auf der touristischen Weltszene hinweist, sie analysiert und eine langtristige Vision des touristischen Produktes der Destination im Kontext ihrer Entwicklungsstrategie definiert, kann eine erfolgreiche Entwicklung der Destination nicht realisiert werden.

Durch Bemhungen im Mareketing muss auf die Fragen ber relevante Vor( und Nachteile einer tourististischen Destination beantwortet werden, mit dem Ziel einen hheren Grad der bereinstimmung mit Wnschen und Ansprchen der touristischen Anfrage zu erreichen. Dadurch beeinflusst man auch eine weitere Formung des touristischen Produktes der Destination, das erkennbar sein und ein entsprechendes Image erwerben muss.

All touristischen Destinationen bieten zahlreiche und sehr hnliche Diensleistungen an, aber nur manche von ihnen knnen gesuchte Erfindungsgabe, Originalitt und Verschiedenartigkeit in Bezug auf die Konkurrenz erzielen. Unter diesen Komponenten ist die richtlinie der zuknftigen touristischen Identitt der Destination zu suchen, die von den Touristikleuten durch Anwendung aller Bemhungen im Marketing sorgfltig zu pflegen und zu synchronisieren ist.

Schlsselwrter: Marketingszutritt zur Entwicklung der Destination, Erfindungsgabe und Originalitt

einer touristischen Destination, touristische Identitt der Destination, das Imagekreiren

der Destination

Laws E.: Tourist Destination Management, London New York, 1995., str. 4.

Weber, S., Mikai, V.: Osnove turizma, kolska knjiga, Zagreb, 1994., str. 31.

Maga, D.: Turistika destinacija, Hotelijerski fakultet Opatija, Opatija, 1997., str. 11.

Preuzeto od: Hitrec, T.: Turistika destinacija ( pojam, razvitak, koncept, Turizam, Institut za turizam Hrvatske, Zagreb, 1995., 3/4, str. 43.

N.N. 6/1992.

Weber, S., Mikai, V.: op. cit., str. 32.

Anketa Tomas '94, Institut za turizam, Zagreb, 1994., str. 54.

Prema: Hitrec, T.: op. cit., str. 44.

Ritchie, J. B. R., Zins, M.: Culture as Determinant of the Attractiveness of a Tourism Region, Annals of Tourism Research, 5 (2), 1978., 252.(267.

Laws, E.: op. cit., str. 8.

Gee, C. Y.: Resort Development and Management, The Educational Institute of the AHMA, Michigan, 1988., str. 64.

Laws, E.: op. cit., str. 10.

Ibidem, str. 14.

Gunn, A. Clare: Vacationscape ( Designing Tourist regions, Bureau of Business Research, The University of Texas at Austin, USA, 1972., str. 123.

Laws, E.: op. cit., str.16.

Ashworth, G., Goodall, B.: Marketing Tourism Places, Routledge, London, 1990., str. 42.

Bove, C., Thill, J.: Marketing, McGraw(Hill Inc. New York, 1992., str. 47.

Glavni turistiki plan Hrvatske: pozicioniranje Hrvatske kao turistike destinacije, Turizam, br. 7.(8/1994., str. 101.

Ibidem, str. 78.

Middleton, V. T. C.: Marketing in Travel and Tourism, Oxford, Heinemann, 1988., str. 69.

Obrada autora prema: Teliman Kouta, N.: Image u turizmu, Institut za turizam, Zagreb, 1991., str. 225.( 243.

_1062597411.doc

Trenutak odlunosti

Slobodno vrijeme

Raspoloivi dohodak

Sputavanje

Izdaci

Viza

Otean pristup

Jezine barijere

Prednosti destinacije

Kultura

Klima

Jedinstvene karakteristike

Promocija

Odbijanja

Politika

Religija

Nasilje

Katastrofa

Razliitost

Nove destinacije

Poveana spoznaja o drugim destinacijama

_1062864961.doc

INPUTI

SUSTAV ODREDITA

REZULTAT

REZULTAT UVARA ULOGA

Turisti

Mjetani

Investitori

Poduzetnici

UTJECAJI

Ekonomski

Na zajednicu

Na okolinu

Ekoloki

Transport

PRIMARNI ELEMENTI

SEKUNDARNI ELEMENTI I PODSUSTAVI

Infrastruktura

Pristup

Promocija

Oblici posjeta

Zabava Maloprodaja

Smjetaj Aktivnosti

PODUZETNIKA KREATIVNOST

VJETINE DJELATNIKA

INVESTICIJSKI KAPITAL

Ukusi

Zakonodavstvo

VANJSKI UTJECAJI

Konkurencija

Demografija

Tehnologija

Politika

_1062866818.doc

Prepoznavanje problema

Potraga za informacijom

Procjena alternativa

Odluka o kupnji

Ponaanje nakon kupnje

Satisfakcija

Akcija

Nagon

Potreba

_1062596726.doc

Porast dolazaka turista

Ulaganje u objekte i hotele

Promocija za stimuliranje veeg broja dolazaka

Udobnija infrastruktura

Nove vjetine u zapoljavanju i promjene na arhitekturi, okolini i kulturi

Novi mjetani

Smetnje u dolasku turista

Prazne sobe, nia vrijednost dionica na burzi

Popusti

Refokusiranje i planiranje za turizam