Embed Size (px)
Citation preview
299
18. Zdenka Sabli} - Movri}
@ivot posve}en Stajnici
Zdenka Sabli} ro|. Movri} ro|ena je 16. velja~e 1936. godine uZagrebu. Roditelji Marija i Jure Movri} potje~u iz Stajnice. Godine
1960. zavr{ila je studij na Filozofskom fakultetu (jugoslavensku knji‘evnost i hrvatski jezik).Mnoga priznanja (Mjesne zajednice Lu~ko, Op}ine Novi Zagreb, zlatnik, plaketu “Lucija”Kino saveza Hrvatske, Nagradu grada Zagreba za 1989. godinu...) govore o po‘rtvovnom iuspje{nom radu s mladim nara{tajima, o ljubavi prema svom iskonu i ̂ OVJEKU, te voljenomrodnom gradu.
Pi{e od ranih gimnazijskih dana, ali rijetko objavljuje, svoju intimu voli zadr‘ati za sebe.Godine 1991. izdaje u nakladi Dru{tva pisaca “August [enoa” iz Zagreba zbirku pjesama
“K izvoru”. To je njena prva samostalna knjiga koja je posve}ena roditeljskom zavi~aju, danimadjetinjstva, mozaiku do`ivljaja ljepote planinskog pejza`a i te{kog ̀ ivota ~ovjeka tog podneblja.Pravo na pjesnikovanje nije ni~ija svojina iako se katkad ~ini da to pravo prisvajaju pojedinciili grupe da bi time izop}ivali druge iz okrilja Muze. Pjesmotvori nastaju u ~ovjeku koji umijeosje}ajnu ili umotvornu iskru iskazati rije~ju. Veli~ina pjesmotvora najraznovrsnijih je dosegaba{ poput travki na livadi koje sve zajedno ~ine poetski sag.
I Zdenka je Sabli} jedna od takvih travki i to onih koje niknu iz vlastitog izvora: ona nijemislilac, nije filozof, ne pravi od stiha zagonetke, jer ‘eli da u onome {to stvara u‘ivaju najobi~nijiLjudi - te‘aci, |aci, {umari, drvosje~e - svi oni koji su izniknuli na njenu izvoru. Taj je izvor selo,pa{njaci i {umarci {to ga okru‘uju i svi ljudi koji su postojali ili jo{ postoje u tom ambijentu.
Zato i nije slu~ajno {to nam njen stih donosi bajkovitu ljepotu planinskog pejza‘a u kojemkao kamen~i}i mozaika iskre trenuci gor{ta~kog ‘ivota oplemenjenog siroma{tvom. Je li kontrastkoji ~e{}e u njenoj poeziji do‘ivljujemo posljedak tog odnosa? Svakako.
Zdenka Sabli} je svladala teorijske elemente poezije, ona zna za alegori~nost i metafori~nostizra‘avanja. No, pjesnikinja ne posti‘e za “nabito{}u slike”, ona svoj izraz oblikuje tako dabude bliska svakom ~ovjeku. U jednoj prigodi je slu{ateljstvu izrekla svoje na~elo:
- “Pru`am mogu}nost svakome da jasno kao zora, blje{tavo kao dragulj, sna`no kao sunce
do`ivi svijet planinskog podneblja mog djetinjstva...”
To na~elo otjelotvoruje u pejza‘u, boji, zvuku. ^ini se kao da rije~ zamjenjuje ki~icomtvore}i nje‘ne, tanahne akvarele. I ~esto nas iznenadi i za~udi svijetlim sli~icama podnotamnozelene Velike Kapele.
Kao {to je slika si{la s izvora, tako je s izvora si{la i rije~. Zato dijalekt jasno zvoni, a kadse na|e u suzvu~ju s knji‘evnim kazivanjem, poetski je akord neobi~no plemenit.
Na stranicama pjesnikinjine proze sna‘no ‘ive likovi izrasli u gor{ta~koj prirodi. Onizadivljuju svojom postojano{}u, nepokolebljivo{}u, odlu~no{}u da se bore s neda}ama koje imdonosi ‘ivot. Grubost njihova ‘ivota, unato~ svemu, puna je ilirizma, posebne ljudske topline.
Te{ka bolest prekinula joj je nit ‘ivota 17. studenog 1994. godine, u trenutku kada jetrebala dati jo{ pregr{t stihova, pri~a i misli. Zasigurno bi njezina uloga u izdavanju ovemonografije bila zna~ajna. Neka ovih nekoliko pjesama posve}enih Stajnici ostane spomenna ovu izuzetnu ‘enu, umjetnicu i nadasve veliku zaljubljenicu u svoje korjene.
300
Djetinjstvo (mojoj Stajnici)
Djetinjstvo je mojeu razlivenim mlakama(zrcalu srebrnom)u meko}i zelenih trava i sivkastim vrbama i {afranuil mrazovcui ponekom janjetu {to spavaa goregrudice oblaka plavkaste bijele rumeneU toj ljepoti trnempomalo nestaje mene...
I to je...
Oaza ZELENILA maka i ivan~ica lelujavo ZLATO na njivama… * * *napukle liticekamen puca‘ari LJETOsik}e zmijaklonula te‘a~ka ruka! * * *I to je moja STAJNICA
Da mi je jednom...
Da mi je jednompo}i do svih cestatunelarudnikaplanta‘amostovapremo{}enih rijeka{umskih radili{taraznih gradili{tagdje ste se grbiliu bolu savijalis ~e‘njom o domu misliliVi dragi neukiVi tako ~esto iskori{~avaniVi MALI tako VELIKIbez va{eg znoja koliko bibespu}a bilobez va{ih ‘uljevamnoga cesta ne binikamo vodilabez va{eg ‘ivota mnoga bi rijeka mrtva bila...Nikad ne}u to sve mo}i vidjeti!da sam po~ela ~im sam se rodila na svako to mjesto ne bih sti}i mogla!
301
Ima jedan kraj
Ima jedan krajgdjesrce br‘e zatreperioko milinom se ispuniradostan nemir te zaokupiIma jedan krajtamo su trave meke pitometamo su ograde tarabe ljupkenajbistriji izvoriogledalo su ljepote...plavi se procvali lancrveni bar{unasti makbijeli ivan~ica sagDje~ji smijeh dodirujesvilene niti sun~aneraspjevanim poljemzvuk zvon~i}a razlije‘e se...Te~e zelenkasta ljepoticasrmom opto~enasrebrolikim vrbama ure{enaNigdje kao TUumilno klepkeobijesnih teli}agrudastih ov~icadan ne bude...^obanica pjeva i Pan na fruli sviraIma jedan TAJPODKAPELSKI KRAJ
Selo je idila
Idila su: pili}i rastvorenih nogu i njihovi kljuni}i u djeteliniSelo je idila u granama zlatnim grane nisu zlatne one su mokre na sun~anoj sjeni trava nije srebro razliveno trava blije{ti u rosi i jasen blije{ti i vi{nja i mrki borovi pod bjelinom oblakaSelo je simfonija zvukova crnih kosova na plavom cvijetu i zrikavaca na svje‘oj jelovini^uju se klepke vla‘ne su o~i teli}a oblaci su na dohvat ruke i lastavice {iljastih repova leptiri jure janjad oslu{kuje nji{u se p~ele na glavici cvijeta...Selo je idila crnih kosova na plavom cvijetu i zrikavaca na svje‘oj jelovini...
302
Mojoj baki
Kako je davno bilo, a~ini mi se tren sada{nji...
pod ku}om starom, drvenom {imlom pokrivenom cesta kaldrma pa plot od pru}a te udolina... s grmom ponekim... i povi{e oranica
oranica je ruke nani‘e k rijeci ispru‘ila... oranica... sve bli‘e prilazi{ vrijedna, bako moja!
Tr~im Ti u susret uzimam ko{aru prepunu i motiku posrebrenu...
Starice, bako moja!
Ne ljuti se, djede!U ranu zoru bosih nogu iskradamo se(tko }e prvi!) hladno je kamenje i trava oro{ena! do kru{ke ‘urimo(a slatke su, ‘ute, poneke rumene)do kru{ke ‘urimo brati} sestri~na i ja malena(tko }e prvi?) kru{ke su slatke al’ visoko! u ranu zoru {to je no}u popadalo da naberemo...Ne ljuti se, djede, uvijek pretekli smo te! i sve kru{ke pobrali...ne ljuti se, dragi djede!
Na poko{enoj livadiSparan je dan lipanjski skupljamo poko{eno sijeno klonuli cvjetovi i trava posje~ena i tu‘na bih morala bitial’ miris opija...mirisi {u{kavih trava pjevaju pjesmu zvon~i}i klonulih si}anih glava bobulje sazrelih trava prskaju pod na{im nogamamiri{e livada poko{ena...... prolazimo cvjetnim sagomoboga}eni ljepotama!
303
Kosci
U srebrnom jutru skidam rosu s travaza tetom gazimme|ama razigranimna glavi joj od pru}a ko{arau njoj trideset doru~aka... hitamo k na{im koscima
Otkos za otkosomnjih trideset kao stroj bez prestanka naprijed korak do koraka...{umore blistave koseu zamahu blje{tave...
netko je stao brusom zaparao ti{inu...
Rano je jutro i zlatni pramenovi na otkosima
[kolarka
Si}am se......velike {kolske sobe klupe i mi dica(bilo mi je tek pet godin)U~iteljica Mare ni{to pripovida...S rodicom~a je u prvi razred po~ela oditi ja sam tila... ...sa{ili su mi torbicu dali kamen~i} i plo~icu...dok je kru‘i}e i kri‘i}e trebalo delat med prvima sam bila i rado s |acima preko polja na Koli{}e u {kolu odila al’ kad su te{ki ra~uni po~eli i kad je slova ~itat trebalo kod ku}e sam ostala i dicu ~ekalaja {kolarka od pet godin...
304
@etva
Baka - mâjka je do polja i{laklas strunila da li je zrnje tvrdo(da ni previ{e mli~no) rukom je provalaRekla je......more se ‘et zrelo je......deset ‘etelic i suvo zlato pognutojedro je zrnje nabrekla ko{uljica postala je tesnasrpi bli{~idu{enicu re‘eduna strnokosu sun~anomgizdavi i jedrisnopi stojidu...i pisma se ~uje i smij i razgovor...puno je polje ‘etelic
Vr{idba
Na kola brzo snope bacamok starom malinu pre{imovr{idba je na{ }e redki }e prvi svi ~ekamo...dre{ brek}e remenje se vrti snope razvezujemo med zupce bacamo slamu odmi~emo zrnje u vri}e vatamo pliva leti... sunce pe~e puni smo pra{ine Svi ni{to pripovidadu a ni{ se ne ~ujedu dre{ dr}e drma se trese vri}e te{ke na kola me}emo dok ni ki{e da ku}i dopeljemo.
305
Tara~a
Na guvnu tara~a oganj gori pr‘i se konoplja trlica zvoni treska {krebe}e klap klap klap pazdir leti... ruke ma{edujedre i mlade cure i ‘enepisme pivadu po{alice pripovidadu... klap klap klapoganj gori oganj goriU mraku va{ se smij ori!
^ija~a
^ija~a je kod nas perje se ~ijaperca letidu‘ene i curese smijedu{kilja goripetrolina nikad posal obavidujilo i pilo dobijedunarezanog {peka, ocvira~e, {unkefri{kog sira i polic vina i fritic... Mladi se veselidu jigrat }e se pivat...veselidu se svi...Pod starim {kalam drvenimja dite iz grada sidim gljedam ji... lipo mi je { njimi...
306
Li~anke
@ene u crnom sididupod lipom prededuvunu iz kudilje na preslicitankim prstima fr~edu i vreteno motadu... Lice bledo kosa sedarubac crn ko{ulja bela lajba~i}halja nabrana i fertun i ~arape crne i po~ve na nogaSididumu~idu...
Pedeset godina tako...smireno ~ekadusvog ~ovika~a je preko svita u Ameriku i{alslu‘it novceu rudniku zlata...Prvi godinpisma su stizalau koverti je bilo dolara...a onda su pisma dolazit prestala...
A one ~ekadu sididu mu~idu...
Mandalena
Blagdan je na Brdu kapelica mala zvoni... procesije ‘en dice i mu{ki preko polja gredu... zvon zvoni... Mandalena je pro{}enje more{ sva~eg kupit i struk i smokav... iz Primorja trgovci su do{li Odojci i janjci se pe~edu vino i {erbet to~i Procesije ‘en dice i mu{ki k Brdu se penjedu... Kod strica smo “...~a je dobro janjca ispekal! a i {kripavac je fin...” Svetak je MANDALENINO
Izvor:Zdenka Sabli} “K izvoru”, Zagreb, 1991.
307
Pjesme
1. Sini moje iza gore, oj sunce Ogrij moje pred goricom, oj drago Lipo li je ja i janje moje.
2. Sjet se majko svoje mlade dane, pa me pusti s dragim na divane.
3. Nemoj majko jedinice kleti, jedina je, mogla bi umrijeti.
19. Stajni~ko usmeno blago Pripremila Petra Rajkovi}
@ivotni obi~aji se‘u daleko u pro{lost. Svaki narod na ovoj na{oj Zemlji po{tuje svojeobi~aje, obi~aje svoje starine, svojih predaka, koji su dio njega i s kojima ‘ivi, netko vi{e, netkomanje. Jedan od takvih obi~aja u Lici na{e starine naziva se PRELO, kao vrijeme za dru‘enjenakon napornoga dana ispunjenoga te{kim poslovima, vrijeme za razgovor, zabavu, pa i pogodnaprilika za odabir djevojke. Na takvim okupljanjima ‘ene i djevojke ~ijaju perje subotama, da binakon nekoga vremena bilo kojega dana u tjednu pa i svakoga na tom istom prelu prele vununa preslice. U ku}icama uz ognji{te, i ~a{icu dvije doma}e {ljivovice, u odsjaju vatre i ‘u}kastepre|e koja se pod vje{tim prstima pretvara u ne{to novo raspredaju se pri~e iz svakodnevnoga‘ivota, zapiva se, “baci” se i koja po{alica u atmosferi koja ‘ari srce, razgaljuje du{u i na vidjeloiznosi ono najbolje u ~ovjeku, ono iskonsko i nevino, ljubav prema drugome ljudskome bi}u.
Nakon preslica u ku}i se i zaple{e, te nastavi u takvoj ‘ivahnoj atmosferi pjevanje pjesama,ba{ kao i u kolu na livadi, tu nedaleko od tih istih ku}ica, ~uju se ljubavne, domoljubne pjesme,pjesme o ljubavi prema rodnoj grudi, pa se pojavi i pokoja kletva, a onda opet smijeh....ali neuvijek do jutra jer sutra se valja rano ustati i iskoristiti dan kako se najbolje zna i umije. Na{asela svakim novim danom ostaju pusta, i ovakvih obi~aja sve je manje ali ima ih, oni ‘ive tamouz seoska ognji{ta, ali i u srcima ljudi koji su na{u Liku napustili davno ranije trbuhom zakruhom, bili da su oti{li u Zagreb ili dalje sve do svoga novoga doma – “Jamerike”, s Likom usebi, u svakom svome koraku, udisaju, sje}anju prenose}i te iste obi~aje s koljena nakoljeno...obi~aje koji sada ‘ive tu samnom!
Ponekada, ti isti obi~aji koje nam sada pri~aju na{e bake kao, eto upravo moja meni, ~inenam se puno puta ~udnima, mo‘da i zastra{uju}ima ili smije{nima, pri~e o praznovjerju iliurocima upravo poti~u na{u ma{tu i u jednom trenutku ~ini mi se kao da putujem kroz vrijemetamo na zelene obronke na{e, moje Like, seoskih puti}a, {ume i ku}ica, osje}am kao da samsada upravo tamo, promatram ljude, smijem se....sve mi je to toliko daleko a toliko blizu, jerkao {to ve} rekoh to je dio mene same, dio moga bi}a od ~ega ne mogu pobje}i jer.....to sam JA.
4. Udat }u se i naplakat }u se, dobit mu‘a, uvenut ko ru‘a.
5. Mene mama rani jabukama, najlip{a sam me|u divojkama.
6. Ki{a pada, kud }u dragi sada? - Kud te volja, nisi vi{e moja!
7. [to je meni za jednoga momka, dok je moga garavoga oka.
308
8. Ajde dragi, ajde se o‘eni, dojadi’ si i selu i meni.
9. Veli mama da nije prelila, ostavila pa zaboravila.
10. Ala si mi se okitio brale, kroz podloge vide ti se noge.
11. Misli{ dragi da me ne}e svatko, ‘o}e svatko al’ mi nije slatko.
12. Ja u prelo, kuja laje na me, {uti kujo, ~a te briga za me.
13. Svekrvice budi meni dobra, ja }u tebi do ‘ladnoga groba.
14. Tri godine, ni to puno nije, kad se ~eka drago najmilije.
15. Selo moje u planini zgorilo, kad mi nisi drago odgojilo.
16. Misli mama da rodila bana, ona rodi lolu i be}ara.
17. Sunce sije, udat }u se i ja, za moga malog garavoga.
18. Alaj volim garavoga mom~i}a, plava oka, crnoga br~i}a.
19. Da si dragi jedini na svitu, ja te ne bi’ dr‘ala na mitu.
20. Ajde }a}a ‘iljade mi sla`i, a ti majko gospodina tra‘i.
21. Moj se dragi u ko~iji voza, a ja jadna u {umi kod koza.
22. ^ijam perje, jastuke spremam, spremno mi je a dragoga nemam.
23. Ra|e bih poljubila zmiju, nego momka zelenih o~iju.
24. Plave o~i izlaze iz mode, kao riba iz ledene vode
25. Crno oko i garavo mom~e, o to lako prevari djevoj~e.
26. Crno oko kad milo pogleda, to se majko zaboravit ne da.
27. Crno oko ispalo ti diko, a {to si me varao toliko.
28. Da sam tila lolina bi bila, makar mu se mama objesila.
29. Troje Marko sader’o opanke, dok je mene odveo od majke.
30. Ej ti Pero, Pero od salate, tri se cure pojagmile za te.
31. Curica se popela na drvo, drvo krivo, a ja zaviriv’o.
32. Stari star~e, ~a }e ti divojka? - Neka mi je, nek’ mi le|a grije!
33. Boluj dragi, bolovat se mora, ako umre{ i tamo se mora.
34. Nova mi se ljubav ~esto javlja, al’ se stara te{ko zaboravlja.
35. Ki{a pada, trava zelenija, dragi ljubi a ja rumenija.
36. Ki{a pada i pomalo rosi, a moj dragi djetelinu kosi.
37. Moja strina, ne broj mi godina, ma ne}u ja za tvoga
38. Ala su mi tri imena mila, Ivan, Mate, Marko sunce ‘arko.
39. Ja }u sebi izabrati para, koji nema bra}e ni sestara.
40. Udat }u se ni briga me nije, nemam sestre ni mla|e ni starije.
41. Udat }u se, ove godine ne}u, ve} na tre}u ako Bog da sre}u.
309
42. Cvije}e moje ja bih tebe brala, nemam dragog kome bih te dala.
43. Kad se sjetim da umrijeti moram, a ja sjednem pa jo{ ja~e lolam.
44. Ni mi ‘ao {to }u ostariti, ve} mi ‘ao sto }u mlad umri’ti.
45. Oj su{ice moja boli gorka, ne mori me dokle sam divojka.
46. Moje drago u grobi}u vene, molim Boga nestat ce i mene.
47. U mraku sam bio na sokaku, mjesto cure poljubio baku.
48. Nis’ ja kriva {tp sam svakom mila, to je krivo moje oko livo.
49. @eno moja i ~etvero mali, kad ja pijem onda me se mani.
50. Volim s milim le}i u iverje, neg’ s nemilim u mekano perje.
51. Pijem, pi’ }u, tjeram do petaka,* kod ku}e mi ‘ena bez opanka.
* petak - pet forinti, nov~ana jedinica
52. Za~ ne nosi{ dragi li~ku kapu, il’ je nema{ ili ‘ali{ tatu.
53. Zapivala ptica kukavica, usred zime kad joj nije vrime.
54. Gori lampa i u lampi slamka, ne voli me Ivanova majka.
55. Umri dragi i ja }u umrijeti, pa }emo se kod Boga uzeti.
56. Svadi{mo se ja i drago moje, od nas dvoje jedno stradalo je.
57. Kolike sam ja lole imala, a sad me je najgora zapala.
58. Draga mati sve }u te slu{ati, samo jedno ne}u, da mi bira{ sre}u.
59. Kada umrem, posadite jelu, neka raste na be}arskom tijelu.
60. Tri godine ni to puno nije, kad se ~eka janje najmilije.
61. Na mom grobu ne}e rasti trava, ve} pavenka, ljubi~ica plava*
* pavenka - zimzelena biljka s ljubi~astimcvjetovima koju sadi i njeguje u svome vrtu,obi~no u krugu oko neke vo}ke, svakadjevojka. Dio je svadbenog obi~aja a nosile suje samo po{tene cure.
62. Oj pavenko, kad te budem plela, pazi dragi da te ne bi klela.
63. Oj pavenko Majke Bo‘je cvije}e, te{ko curi ka te nosit ne}e.
64. Svi be}ari ‘ene potjerali, jadan ti sam {to ja svoju nisam.
65. Svi be}ari ‘ene potjerali, moja dama oti{la je sama.
66. Drago moje ne be}ari mi se, moja mama ne voli be}ara.
67. Kad me bude{ udavala majko, il’ po volji, il’ nemoj nikako.
68. Do|i dragi, al’ nemoj po no}i, mene mama dr‘i u strogo}i.
69. Molim Boga, molim o~ena{a, da dobijem lolu tambura{a.
70. Bolja mi je svekrva neg’ majka, ona mi je odgojila Ranka.
71. Koliko je u mom selu majka, nijedna mi ne odgoji Ranka.
72. Idem kolu i stat }u pred {kolu, ne bil’ svoju opazila lolu.
73. Nemoj dragi biti ljubomoran, tebe ne}u a za drugog moram.
310
74. Mila moja po no}i djevojko, i po danu gdje te na|em samu.
75. Zna{ curice {to si obe}ala, obe}ala pa mi nisi dala.
76. Zubi bijeli, obrazi debeli to be}ara u srce udara.
77. Moje dike ku}a na dva kata, gore svinjac, dolje koko{injac.
78. Alaj volim kad tambura tu~e, i curicu kad se gola svu~e.
79. Idem selom pitaju me babe, jesi l’ koju stis’o uz tarabe.*
* taraba - drvena ograda
80. Oj ljubavi ne bilo te vi{e, za tobom se vene i uzdi{e.
81. Oj ljubavi najgora na svitu, umori me u najlip{em cvitu.
82. Oj ljubavi proklete ti kosti, {to uradi od moje mladosti.
83. Nisam znala nit’ sam virovala, da se dika ‘aluje do vika.
84. Misli{ dragi da si samo jedan, kad te nema, a ja imam sedam.
85. Ki{a pada, snijeg zavije, do|i dragi, zima mi je.
86. Te{ko travi po koj’ vojska pro|e, i djevojki k’a na silu do|e.
87. Drago mi se svaku ve~er javlja, na prozoru jabuke ostavlja.
88. Udat }u se preko polja ravna, kao zvijezda preko neba sjajna.
89. Bogati se ‘ene za imanje, a za ljubav ja i moje janje.
90. Siroma{no ja i moje drago, ljubav nam je bogatstvo i blago.
91. Boluj, lezi milo janje moje, boluj, lezi ne bilo ti bolje.
92. Ne}u majko bogatoga lole, da me kara za imanje svoje.
93. Volim vola velikih rogova, i curicu {irokih guzova.
94. Da zna{ ‘eno ~a ti je su|eno, gvo‘|e, lanac i ~ovik pijanac.
95. Lako tebi zelena gorice, kad si mlada svake godinice, a ja sada pa vi{e nikada.
96. Ja nabaci’ udicu na garavu curicu. Curica je luda, mlada, ona ne zna {to je {ala, moramo je u~iti.
97. Ja posadi zelen bor mojoj dragoj pod prozor. Neka joj miri{e, za manom uzdi{e, zato smo se voljeli.
98. Zora rudi, majka sina budi: - Ustaj sine, prolaze djevojke! - Nek’ prolaze, moja pro}i ne}e, voljeli se dok smo bili mladi, prije su je meni obe}ali, a sad su je majko drugom dali.
99.- Gdje su lole i bekrije, htijela bi da znam, za{to da se ne ‘enite, da se udam ja? - Skupa roba, skupa hrana, ako li je tvoja prava, onda draga do|i sama.
100. Ljubio me jedan Brinjak, ljubio me Oto~anin, al’ nijedan tako strasno kao Gospi}anin.
101. Haj }i}u posko~i’ }u, dr‘ite me, odleti’ }u,
311
lagana sam k’o marama, poleti’ }u do tavana.
Op noga za nogom, a djevojka za momkom, bome ne}e za ~ovikom, jer je ~ovik staroliko, staroliko ne}e ni’ko.
102. Djevoj~ica ru‘e brala, pa je zaspala, k njoj dolazi mlado mom~e pa joj govori: - Ustaj mila, ustaj draga, {to si zaspala, ru‘e su ti uvenule, {to si nabrala.
103. Sjela cura kraj potoka, miri vodu jel’ duboka, tri duboka, tri {iroka, kao ‘aklja od tri kvaternjaka.*
* ‘aklja od tri kvaternjaka - vre}a od 90kilograma
104. Sa Kapele vjetar duva moja draga ovce ~uva, ovce ~uva lijepo pjeva: - Moj dragane ~a te nema, ~a te nema ovih dana, dok ja ~uvam ovce sama.
105. Preko Kapele, li~ke gore zelene, tamo su cure garave. Presko~it }u Kapelu, li~ku goru zelenu i poljubit curu garavu. Presko~it }u Razvalu, u Kri‘polju poljubit }u curu garavu.
106.Djevojka se milom Bogu klela da se nikad udavati ne}e dok ne rodi javor jabukama i zelena bujad ro‘icama. Kad je mala k udaji dorasla ona kiti javor jabukama i zelenu bujad ro‘icama, misli mala kak’ bi se udala.
107. Oj Savice tiha vodo ladna, prevezi me tamo i ovamo, tamo mi je selo omiljeno, i u selu lijepa djevojka, ukral bi je al’ je ~uva stra‘a, o ta stra‘a i otac i majka.
108. Vrani konji, vuci vas poklali, kud ste mene mladu dopeljali, u kamenje, jadno vam veselje!
109. Oj Kapelo vrve polomila ti si mene s dragim rastavila!
110. [etao se Nikola, (traj la laj la lajla.....iza
svakog stiha) dole, gore ~ezni grad. Gledala ga Jelena sa visoka pen|era: - Hodi k meni Nikola, ja te imam jako rad. - Ne}u, ne}u Jelena, ja se bojim gospana. - Ne boj mi se Niko mlad, sakrit }u te u ormar. Uto do|e gospodar, tra‘i klju~e za ormar. - Klju~e sam izgubila! Naljuti se gospodar, lupi {akom u ormar, a ormar se otvori, mlad se Niko pokloni. - Ne boj mi se Niko mlad, dok sam bio tako mlad, jo{ sam bio ve}i vrag.
111. Da zna{ majko ~a bi bilo najbolje, da izvu~e{ ovaj krevet napolje, pa da legne moj deran kada do|e nakresan.
112. U Marije zla svekrva bila, do pol no}i vodu prolivala, od pol no}i vodu zazivala: - Daj vodice pobogu sna{ice! - Ajoj majko nemam ni kapljice, na putu je zmija krilatica! - Ti zasu~i krilce i rukavce i presko~i zmiju krilaticu!
312
113. I{la djevojka za goru po vodu,za goru je za{la, ranjenika na{la,ranjen glavu di‘e, djevojka pobi‘e:- Oj djevojko rode daj mi malovode,daj mi gutljaj jedan da ne umrem‘edan!Djevojka je stala, momku vodedala,pa se pokajala.To vidjela mama s visokog ~ardaka,pa djevojci veli:- Iz ku}e se seli!Uto ranjen re~e:- Ako ja ozdravim, ja te ne ostavim!Momak je ozdravil, djevojkuostavil,djevojka ga klela, ubila ga strela!
114. [irok Dunav ravan Srijem, zbogom draga ja idem, ne reci mi dragi zbogom, ve} me vodi sa sobom.
115. Kladilo se mom~e i djevoj~e da spavaju, da se ne diraju. Momak le‘i kao cjepanica, a djevojka kao ‘eravica. Kad je bilo no}i u pono}i, progovara mla|ahna djevojka: - Okreni se, ne okrenuo se, bolesnog te okretala majka od \ur|eva do Petrova danka!
116. [to se ono usred Brinja bijeli?[to se ono usred Brinja bijeli?Oj na nina, oj na nina nena,[kamnice zelena.Nit su snijezi, nit su golubovi.Oj na....Ve} su dvori Zrinskih - Frankopana.Oj na....
117. Li~ko le{}e, Oto~ac i Brinje, malo moje ne zaboravi me.
118. U Stajnici k’o u malom gradu, tri du}ana, po{ta i pilana.
119. U Stajnici ~etiri du}ana, i fabrika, u njoj radi dika.
120. Oj Stajnico ‘lektrike te krase, danju gore a no}u se gase.
121. Nije mene rodila ciganka, ve} po{tena iz Stajnice ‘ena.
122. Pitaju me iz kojeg sam sela, iz Stajnice bila golubice.
123. O Stajnice pokrilo te inje, u tebi je meni najmilije.
124. U Stajnici malo zvono tu~e, tamo mene moje srce vu~e.
125. Oj Stajnice moj zavi~aj mili, a za tobom moje srce cvili.
126. Oj Stajnico u plamenu zgorila, kad mi nisi drago odgojila.
127. Oj Stajnice selo na brijegu, u tebi se golubovi lijegu.
128. Nema cvijeta {to su tulipani, ni momaka {to su Stajni~ari.
129. Kutarevo selo neveselo, sedam ku}a jednu kozu muze, pa se hvale da se dobro hrane.130. Lipi’ strana vi{e Jezerana, kuda cvi}e goveda nakri}e.
131. Crn se oblak preko neba vu~e, moj se dragi s Talijanom tu~e.
132. Alaj Liko ne trebe ti ki{e, hrvatskom te krvlju napoji{e.
133. ^etiri konja grivata, idu momci iz rata. Svaka majka pred svog sina ruke ra{irila. Nemoj majko plakati, tvoj se ne}e vratiti, ubilo ga tursko tane u juna~ko rame, ubilo ga ba{ zacijelo u juna~ko ~elo.
313
134. I{la Anka po vodu, zabasala u goru, sastala je tri ‘andara. Prvi nosi no‘eve, drugi nosi topove, tre}i nosi sablju tanku da zakolje
Anku, Anka ih je lijepo molila, bijele ruke sklopila: - Nemojte me bra}o klati, tra‘it }e me mati! Kad su Anu zaklali, svi su redom plakali, samo onaj nije plak’o, {to je Anu zakl’o.
135. Majka Maru za Ivana dala, ve~er dala jutrom se kajala, nije znala da je Ive turska pijanica, do pol no}i pije s Turci vino, od pol no}i vino i rakiju. Kad pred zoru Ive {e}e dvoru, tucka Ive oko dvora svoga. Sko~i Mare u tankoj ko{ulji, da }e Ivi vrata otvarati, pa otvara svome Ivi vrata. Kad ju je Ive opazio, opazio u tankoj ko{ulji, to se njemu vrlo na ‘al dalo. Trgne Ive no‘e iza pasa, pa udara Maru u srda{ce, kako ju je lako udario, na no‘u je ~edo izvadio. Da je ‘ensko ne bi ni ‘alio, nego mu{ko ‘alosna mu majka. Ide Ive od grada do grada, ide Ive da tra‘i likare, al’ govori Ivanova majka, ti ne tro{i gro{a ni dinara, ve} ti odi k svojoj staroj majki, ona }e ti likar Mari biti.
136. Pave i Marko u {umu ido{e i dva vuka opazi{e. Pave ka‘e Marku: -Ajde Marko da ga zapivamo, odavno ga zapivali nismo: -Kuja vuku popi{ala ruku, ma~ka lavu otkinula glavu, od stra’ kuja u Dunav sko~ila.
137 .Do{o vuk u selo da obi|e prelo. U prelu su koke, najlip{e divojke. Otud zeko provirkuje, pa na koku namiguje: -Oj ti koka crna oka, tebe zeko moli da mu bude{ vjerna mlada, mago }e nas vjen~ati, koza }e nas voziti po moru Jadranu u dr‘avu stranu. P’eto pla~e ia, ia ode moja najmilija.
138. U potoku na kamenu sjedi jedna ‘aba baba. K njoj dolazi ra~e ba~e: - Dobar dan ‘abo babo, bil’ to svoju ‘}erku `abu za mog sina raka dala? - Ajd’ odlazi ra~e ba~e, ‘ko bi njemu skrojil ga}e za njegove krive no‘urine. A na to }e ra~e ba~e: - Odi k vragu ‘abo babo, ku}a ti je lokvetina, gadna ti je ko‘etina, i sama si kurvetina!
139. Bila jednom jedna krava, vi{e crna nego plava. Zaljubila se u vola, s kim je skupa vukla kola. Jednog dana re~e krava, vi{e crna nego plava volu: -Kak’ me mo‘e{ gledat golu Jadan vol ne zna {ta }e pa joj kupi najlon ga}e. Kad je krava to spazila, od muke je smr{avila, krepala je na{a krava, vi{e crna nego plava. Zato neka cura svaka prije svoga sretnog braka skine de~ka sve do gola da ne kupi takvog vola, jer vol je bio, vol je osto i nikad bikom nije posto.
314
Kletve
@enska: 1. Da Bog da te zmija ujila!2. Da Bog da te fras/matrun prekinul! (* gr~evi u trbuhu)3. Da Bog da oslipila, ne vidla ni sunca ni miseca!4. Prokleta ti du{a bila, vukla se po trnju i kamenju!5. Vrag ti u trbuv za{al!6. Vrag te na ra‘nju pekal!7. La‘ljivice jedna, da Bog da ti jezik otpal!8. Da Bog da te grom ubio iz vedra neba!9. Sve ti propalo u gavanovo jezero!
Djevoja~ka: 1.Vrag ti vinac zelen plel!2.Vrag to sri}u krojil!
Kaziva~i
Marija Movri}, ro|. Vukovi}, ro|ena 1916. godine,
Pero Marini}, ro|en 1927. godine.
315
20. Stajni~ko ~akavsko narje~je
Jedno od najve}ih bogatstava brinjskog kraja je njegov ~akavski govor, koji se uspiosa~uvati jo{ od predturskog vremena uz relativno male izmjene. Kako su se na ovom podru~juispreplitale brojne kulture, vlastodr{ci, vojske i ostalo, tako je postupno do{lo do djelomi~nihpromjena narje~ja iz predturskog vremena. Kra}a analiza sada{njeg rje~nika upozorava naispreplitanje nekada{nje stare hrvatske ~akav{tine sa rije~ima vanjskoga porijekla, koje je‘iteljstvo ovoga kraja poprimalo ovisno o povijesnim okolnostima. Ustrojem Vojne krajine idolaskom Habsburgovaca sve je vi{e pohrva}enih njema~kih rije~i trajno u{lo u klasi~nu~akav{tinu, da bi u doba relativno kratkotrajne Napoleonove vladavine ostalo pone{to ifrancuskih rije~i. Dugotrajne vojne i politi~ke veze Hrvatske s Ma|arskom, zanimljivo jeustvrditi, nisu u brinjskoj ~akav{tini ostavile zna~ajnijega traga, relativno vi{e njih talijanskogasu porijekla, zahvaljuju}i utjecaju Venecije iz obli‘nje Dalmacije, a i pokoja je latinska rije~u{la u svakodnevni govor utjecajem crkve, ali i doseljavanjem iz Primorja.
Evo konkretnih primjera stranih utjecaja na stajni~ki rije~nik:a) rije~i turskog porijekla:ajduk - lopov; bazlama~a - pita s vrhnjem; bent - brana, nasip; }urak - ogrta~ tkan od
vune; ~i‘ma - visoka cipela; divan - razgovor; je~rma - preklopan prsluk; kalup - obrazac,forma; kafa - kava; korba~ - bi~ od isprepletenog ko‘nog remenja; aramba{a, haramba{a -poglavica; pita - kola~ sa slatkim dodacima; taban - stopalo, leventa - lijen~ina;
b) rije~i njema~koga porijekla:be{telovat - naru~iti; bogin - zavoj na cesti; brikta{ - nov~arka; bufla - vrsta kola~a
(buhtl); cuknut - povu}i, trgnuti; falda - nabor na odje}i; fironga - zavjesa; fri‘ak - svje‘;ganak - hodnik; vinta - ko~nica; kebar - hru{t; kiklja - haljina; komot - ham; krigla - ~a{a,kr~ag; lajt - ba~va; landrati - skitati se, tumarati; {tukljati - produljivati, umetati; {pica - vrh;pikati - bosti; rajtat - re{etati, odvajati; riktat - namje{tati; rusak - ranac; sokne - kratkevunene ~arape; {araga - ko{ u kolima, zadnji dio kola; {tija~a - {tiha~a; ‘aga - pila; ‘akalj -vre}a, kesa; {tacija - stanica; vaktarna - stra‘arnica; margir - kamen za{titni uz cestu; {oc -ljubavnik; {nita - komad, kri{ka; {treka - ‘eljezni~ka pruga; {trik - konopac; {potat - grditi;
c) rije~i francuskoga porijekla:tentat - nagovarati; atres - adresa; berma - krizma, bumba - bomba; kundukter -
kondukter; medalja - odlikovanje; {ufer - voza~; pasani - pro{li;d) rije~i ma|arskoga porijekla:badanj - ba~va, kaca; bakand‘a - ~izma za zimu; pelda - neugodan doga|aj ili osoba;e) rije~i talijanskoga porijekla:falinga - mana, pogre{ka; fa‘ol - grah; gajba - drveni sanduk; ambrela - ki{obran; kolajna
- odlikovanje; {}ika - iver, trijeska; {kur - taman; {pijat - zavirivati;f) rije~i latinskoga porijekla:ka{tiga - kazna; lezerva - pri~uva; sakre{tija - sakristija; {krinja - lijes;Da bi sa~uvali od zaborava taj jedinstven ~akavski govor, ovdje donosimo najzna~ajnije
izraze koji su se nekada, ali i danas, koristili u svakodnevnoj uporabi:
316
Aajduk - lopovajme meni - jao meniajmo }a - po|imo odavdealje - odje}aan|el - an|eoarnaut - zlo~est ~ovjekatres - adresaavijon - avion, zrakoplov
Bba~enka - zihericabak - bikbakand‘a - zimska ~izmabalvan - trupacban~it - biti budan dugo u no}baraba - ~ovjek slobodnog pona{anjaba{}a - vrtba{ka - posebnobatalit - pustitibatinat - tu}beba - lutkabeljiti se - rugati sebelo~ka - visoka konopljaberi{aljka - grkljanberma - krizmabeseda - rije~be{telovat - naru~itibezdan - jama bez dnabilit - kre~itibiljac - gunja{,vuneni pokriva~bisage - vre}a za sijanje sjemenabi‘at - bje‘atiblago - stokabljuvat - povra}atibo~nica - bo~na strana krevetabogatu{ - bogata{bogin - okret, zavoj na cestibrav - ovanbravetina - meso od ovnabrde{njak - povezica za mu{ke ga}ebrig - brijegbrikta{ - nov~anikbri‘ak - brda{cebrklja - ra{ljavo drvo za su{enje djetelinebrndokat - vikati
brnja - borovnicabrunza - zvonce o vratu stokebrzleta - narukvicabufla - vrsta kola~a (buhtl)bumba - bombabumbak - pamu~no predivo za tkanjeburica - muzlicabu{tac - vuneni prslukbuzorant - homoseksualac
Ccagalj - kazaljka na satucajg - lagana pamu~na tkaninacapa - stopalo od psa i ma~kecapin - ‘eljezna kuka za rad s trupcimacapkat - skakutat na mjestucizin - veliki ~avaocicat - sisaticidaljka - cijedilocimenta - cementciplja - cjepanicacitore - usna harmonikaciv - cijevcoklja - donji dio zidacrikva - crkvacrljen - crvencukri} - bomboncunja - konac koji visi iz robecvet - cvijetcvikat - vri{taticvrcnut - progovoriti
^~an‘a - ‘ohar~avorija - gatanje~edula - potvrda~elenka - glava~eprkljivac - zajedljiv ~ovjek~er - ju~er~eranji - ju~era{nji~eri{nja - tre{nja~erivo - crijevo~etrtinjka - drvena posuda od
oko 10 litara~ez - kroz~ija~a - ~ijanje perja
317
~in~ati - djeliti, iskam~iti~ivere - nosila za teret~i‘ma - ~izma, buca~mir - mast za podmazivanje kota~a~ovik - ~ovjek, suprug~rv - crv
]}a}a - otac, tata}a}e - djed}ala - nao~ale}avoran - budan}irit - upadno gledati}iverica - glava}osat - }elavost brade}oka, {kilja - mala petrolejska svjetiljka}u}ulajkan - glupast ~ovjek}urak - ogrta~ tkan od vune
Ddaklje - dakledanut - mirisatidelemit - dinamitdi~ina - skupina djecedimnja - donji dio trbuhaditelina - djetelinadivan - govor, razgovordognat, dorenat - dotjerati stokudoklje - dokledolamica - kratki kaputdoli - doljedoniklje - donekledosegnut - dohvatitidota - mirazdrndati - trestidrob - crijevadroban - sitan (npr.krumpir)du{ak - dahdvizac - u{kopljeni ovandvizica - ovca od 2 godine koja se nije
ojanjiladvori{}e - dvori{te
\|ikat - skakati|isnuti - zasko~iti se jako
Eeja - potvrdno daeroplan - avion
Ffafoljak - ostaci od predivafala - hvalafalinga - manafarbara - bojadisaonicafa‘ol - grahfa‘olovina - prazne suhe mahunefela - pasmina, sortafertun - prega~afironga - zavjesafrdekljin - zlo~esto dijetefrita, fritica - kola~ od jaja i bra{nafri‘ak - svje‘frndocat - skakatifrtalj - ~etvrtfrun}ele - zulufifuk - kvrga nakon udarcafundu{ - temelj, obiteljski korjenifuzat se - sklizati sefuzekljin - ili la~ica, vunena ~arapa
Ggabrla - ukosnicagad - da‘denjakgajba - kavezganak - pred ulaz u ku}ugatre - re{etkegavanovo - jezero bez dnagladi‘ - trngljedat - gledatiglot - crna lagana tkanina za haljinegomilica - hrpa gnojagorinji - gornjigospodar - supruggraja - galama, vikagraja - gra|agramp - krampgranir - ukrasni naborgrda{e - alat za obradu vunegreben - alat za predivogredelj - dio plugagrem - idem
318
gri~ - kamenit prediogrij - grijehgrunta{ - zemljoposjednikgru{alina - prvo mlijeko oteljene kravegujinja - glistagunj - biljacgu{}er - gu{tergut, - grloguvno - mjesto za vr{enje ‘itagu‘va, jarmenja~a - spaja rudu i jaram
Iingir - pastuhisklenut - pustiti volove iz jarmaispovid - ispovjedispregnut - raspremiti konjeistija - tijo, potihoizazad - otragaizgljedan - lijepizrenat - istjerati
Jjagmit - uhvatit po svaku cijenujapnenica - vapnenicajapno - vapnojargan - vr{njakje~rma - preklopan prslukjelito - krvavicajetika - tugaji - jedijilac - ~ovjek koji rado jedejilo - jelojimanje - posjedjizba - mala prostorija u ku}ijorgule - orguljejutra - sutrajuvarina - krstitke
Kkadi - gdjekafa - kavakala~a - drvena posuda za vodukalup - forma, obrazackamo }u - kuda }ukamor - kamolikanapel - otoman
kanit - namjeravatikantrida - stolica sa naslonomkapara - predujamka{nje - kasnijeka{tiga - kaznakebar - hru{tkej - kaoki - tkokidat - ~istiti snijeg ili gnojkiklja - haljinakimljen – kim (vrsta ljekovite biljke)ki{tra - sandukklatit - skitatiklepka - limeno zvono za stokuklje~at - kle~atikljet - psovatikljetva - kletvakljin - klinklji{}a - klije{taklop - krpeljkoola - zapre‘na kolakobacat se - ritati sekobilica - skakavackolnica - prostor za spremanje kolakolombar - uokolo tr~atikomoj - jedvakonturata - tavanska vratakopanjica - drveno korito za mjesiti kruhkorba~ - bi~ od isprepletenog ko‘nog
remenjakostilnica - mrtva~nicako{enica - livadakotal - kotaokr~el - klin na rudikrpel - drveni dr‘a~ na plugukripa - ko~ijakrljak - {e{irkrma - suho sjenokrosna - tkala~ki stankrepu{a - nametnik na ovcikucija - paskudrav - kovr~avkujinja - kuhinjakuvarna - ljetna kuhinjakuvat - kuhatikvarta - mjera za te‘inu
319
Llabrtat - puno pri~atla~ice - mu{ke ~arapelajbak - prsluklajt - ba~valamatat - mahati rukamalandrat - skitati se, tumaratilarma - galamalaskanje - sijevanjelebro - rebrolej - pogledajlepu{ina - suho li{}e od kukuruzalesa - vrata ogradeleventa - lijen~inalezerva - pri~uvalibri} – knjiga, knji‘icalimozina - ubiranje novca u crkvilopa - sjenik, {tagaljlucanj - dodatak na kosi kod ‘etvelug - pepeolumbrela - ki{obranlumer - mjesto ku}e i oku}nicalu{ija - pepeo otopljen u vodi radi
bijeljenja platna
Mmajka - bakamalin - mlinmantel - kaputmargir - kamen uz cestumarva - govedamaslo - pretopljeni putarma{a - misama{tel - drvena posuda za namakanje
rubljamatrun - gr~ u ‘elucumeblo - namje{tajmedopir - leptirmeja - me|amelja - fino bra{nomerlin - mrkvame‘njar - zvonarmijur - mjehurmilikerc - svije}amizinac - razma‘eno mu{ko dijetemizinica - razma‘eno ‘ensko dijete
mravunjac - mravmrcini{}e - mjesto za ukop uginulih
‘ivotinjamujsa - ma~kamunjen - benast, ludmutle{a - mutav ~ovjekmuva - muha
Nna~mrdit se - naljutiti senafalice - samo zbog toganapregal - napeonaprvo - naprijednastor – otpaci sijena i slame koji se
stavljaju pod stoku u {talinatamanil - napaonigdi - nigdjeniki - nekinimac - gluhonijemnimi lazno - nemam vremenanose}a - ‘ena u drugom stanjunoti - noktinud - onudanugal - ugao, kut, }o{aknuk - unuknu~ica - unukanur – nu, dajnutra - unutranu‘nik - WC
Ooba} - obi}iobastat - opstatiobilit - ogulitiobistan - bahatobod - obadocvirak - ~varakod - hodanjeod{uba - otprveoduvik - oduvijekofukat - o~upatiogribanja - okupiranost ne~imojce - rudo za oranje volovimaoji~ - dvokolicaokno - otvor na sjenikuokopr~an - ‘ivahan
320
omirat - odugovla~itiontar - oltarop}utan - oprezanoplen - drvena spojnica za zapre‘na kolaopraviti se - obu}i seop{iljat - obilazitior - tvororij - orahosoka - otpadna voda iz
stajskog gnojaostika - ocatostri} - o{i{atiote - iditeotrt - obrisatiovdeka - ovdjeo‘enja - mlado‘enja
Ppaas - pojaspadela - zdjelapalica - pra}ak, lopatica za pranje rubljapalj - pramenpasat - pro}ipasoglavac - ko’ bez glavepazdir - otpad iz kudeljepekljanac - la‘ovpelda - ~udopera~a - krpapete - pjetaopete{i} - pjetli}petrulin, petruljin - petrolejpinur - vilicapir - svadbapi{ice - pje{icepladanj - tanjurplandovat - {etati okoloplaninka - ku}anicaplasnica - kup sjenaplev - limplit - pljevitipoba{kolica - ‘eli ne{to po vlastitoj ‘eljipobijanja - tu~njavapo~ - po{topo~efunjat se - potu}i sepo~ - koliko, po {topo~ve - pletene vunene papu~e
pod - tavanpoda~ - ispodpofalit - pohvalitpogajat - poga|ati sepokeckat se - posvaditi sepokimporti - zulufipolagat - stavljati stoci sijenopolak - pokrajpone{tra - prozorpopasak - obrok izme|u ru~ka i ve~erepope~ak - ‘ara~popeljat - povestiposelu{ - koji se skita po selupotepuv - skitnicapotlje - poslijepotriba - siroma{tvopotrt - uni{titipra{~ak - svinjacpr~it se - pravit se va‘anpreja - pre|aprez - bezpripovidat - pri~atpro‘drljivac - ~ovjek koji puno jedeprvanji - biv{i, pro{lipu~i} - dugmepujze - mala svinja
Rrabu{ - nov~anikra}ina - nau{nicaradije - ra|erafung - dimnjakrafunger - dimnja~arra{~alokat - raskomadatira{~i{at - rastrgatirazjavkat se - rasplakati sera‘akljala - razvuklara‘ljat - razlitirecipis - preporu~eno pismore{t - zatvorriktati - namje{tatiroglje - vilerpa - hrparuba~a - ko{uljaruka~a - glineni vr~rusak - ranac
321
ru{nik - ru~nikru{va - kru{ka
Ssaja - ~a|asakre{tija - sakristijasane, san~ice - saonice za prijevozsekret - WC, toaletsekrva - svekrvaslak - korovslime - vrh krovasliva - {ljivaslog - parcelaslomotati - pastismel - zbunio sesmrika - smrekasolika - ledena ki{aspat - spavatisprignut se - sagnuti sestolica - klupica za pranje rubljastrija - srehasubitat se - usuditi sesvidar - svrdlosvitak - podmetak za no{enje tereta
na glavi
[{ar - {aren{arage - ko{ u kolima{~akoriti - stvrdnuti{}ika - iver, trijeska{}uka - ruka bez {ake{enac - u{{enul - poludio{imla - cijepane da{~ice za
pokrivanje krova{kalice - ljestvice, ljestve{kilja - svije}a petrolejka{krinja - lijes, sanduk za mrtve{kulja - rupa{kur - taman{kurina - mrak{lipe - saonice za prijevoz drva{nala - ukrasna ukosnica{njita - komad, kri{ka{mucat - {uljati se
{oc - ljubavnik{paran - {tedljiv{pijat - zavirivati{potat - grditi{tacija - stanica{tentat - gubiti vrijeme{ternja - zidani ili betonski spremnik
za vodu{tija~a - {tiha~a{timat se - ponosit se{tokrl - stolica bez naslona{trakor - {takor{tropac - jaka katkotrajna ki{a, pljusak{treka - ‘eljezni~ka pruga{trik - konopac{trukalj - ledena siga{tuce - kratke vunene ~arape{tuk - soba na tavanu{tukljat - produ‘ivati, umetati{u{njarica - {ubara{u‘anj - jadnik{vi}kalica - fu}kaljka
Ttaban - stopalotalar - okvir za sliketara~a - mjesto za obradu konoplje
i lanatentat - nagovaratitepika - tkan krpeni tepihtepst - praviti maslac od mlijeka
u staputonja - ustajali miristica - pticati{tuk - dovratniktoli~ - malo prijetorica - ~i~aktote - ovdje, tutrame - podne dasketratur - lijevaktrlica - sprava za obradu lana
i konopljetrudan - umorantuji - tu|ituliko - tolikotumboljac - tobolac za brus od kose
322
Uucat - tjeranje ‘enske svinjeu~ - u {tougajat - uga|atiujam - pla}anje u mlinuuklenut - upre}i volove, konjeusampast - uzaludu{a{kat - umiritu{lag - oblogu{unuti - uvenuti, skupiti se
Vvagan – koli~ina od oko 40 kg zrnjavagir - dio kirija{ke opremevajke - uvijekvakalj - otkosvaktarna - stra‘arnicavanjku{ - jastukvelimo - ka‘emove{tat - stolarska radionavi~era - ve~eravinta - ko~nica na zapre‘nim
kolimavi{ka - vje{ticavode - ovdjevra}ina - nau{nicavrilo - izvorvrlija - prelaz preko vode ili plotavrnut se - vratiti sevrtal - vrtvud - ovudavuliko - ovoliko
Zzabatalit - zapustitiza~ - za{tozamu‘en - zapostavljenzaslon - prega~azave}at se - obe}ati se nekomezbuznast - izbirljivzdeljnjak - stala‘a za su|ezelenbar - zelemba}, gu{terzet - uzetizidnica - {arenica za zidzikva - zipkazre}e – zjenica oka
@`aga - pila`aladija - hladetina`arava - ‘ar, ‘eravica`drimit - ‘mirit`eja - ‘e|`ep - d‘ep`ivad - perad`lib - ‘lijeb`liba - kotlina`uk - gorak`upa - juha
