19 Komentar Izjave HAZU

7/23/2019 19 Komentar Izjave HAZU

http://slidepdf.com/reader/full/19-komentar-izjave-hazu 1/6

Snjeäana

ordiö

Komentar

zjaveHAZU

226

Hrvatska

akademija znanosti

i umjetnosti oglasila

se

"Izjavom

o

poloZaju

hr-

vatskoga

ezika",

koju

je

sastavionjen

Razred

za filoioöke

znanosti,

a

objavio

Noui list

(24.

2. 2005.)

pod

nasiovom

"Flrvatski

jezik je

poseban

neovisanod

srpskoga

drugih srodnih

standardnih

ezika".

Buduii

da

u Knjiäeunoj republi-

ci vec

teöe diskusija

o

jeziku,

ova IzjavaHMIJ se moäe

shvatiti

kao

svojewsno

ukljuöivanje

te

institucije

u diskusiji. Tim vi5e

5to i medu

sedmoricom

dosad

ukijuöenih

supolemiöara

revladaju

ölanovi Akademije,

a trojica

od njih su

öak

redormi ölanovi Ei'\Z\J: Stjepan Babii, Dalibor Brozovii i StjepanDamjanovii.

Zbog

toga,

a

jo5

viöe zbog

samog

sadrZaja

zjave,

smatram

neophodnim

da se

ovdje

kritiöki

oswnem

na nju.

Iziava

sadrZi

brojne netoöne

wdnje i neosnovano

astraöivanje.

ako

jeziö-

na

stvarnost

i

lingvistika pokazuju

da

Hrvati,

Srbi, Boönjaci

Crnogorci

govore

istim

policentriönim

standardnim

ezikom,

koji

se sastoji

od nacionalnih

varija-

nata,

potpisnici

trzjave

EIAZU

ne

samo da zaobilaze

u

öinjenicu,nego

sugerira-

ju

da bi njeno

prihvadanje

znaöilo

"nametanje

ednoga

ffezika]

drugima",

'gu-

bitak ravnopravnosti",

"grubo

kr5enje

judskih

prava<,

ukidanje

',neovisnosti..,

zata5kavanje"posebnosti", potiskivanje" i "diskriminaciju Flrvata". Preöuiuju

da nacionalne

varijante

znaöe

suprotno:

priznavanje

eziönih

posebnosti

veza-

nih

za naciju,

rnedusobnu

avnopra'rrnost

da nijedna

nacija

nema

pravo

name-

tati

drugoj neka

q'e5enja

z

svojevarijante

(Ammon

1995,

496).Preöuiuju

da su

nacionalne

varijante

jednog

te istog

jezlka

öesta

pojava

u svijetu

(Blum

2002,

L24) i

da

su razlike

medu

varijantama

veie nego

u naöem

sluöaju, npr. kod

varijanti

njemaökog

jezika,

a

o varijantama

engleskog,

Spanjolskog,

portugal-

skog,

francuskog

drugih

jezika

da

i ne

govorim

(Thomas

2003,

32il.

Pritom

se

driave

u kojima

se

govori

nacionalna

varijanta

ne

osjeöajudiskrirninirane,

neravnopravne,

potisnute

ili

ovisne

na

planu

jezika,

usp. Ameriku,

Englesku,

Kanadu, Brazil, A,rgentinu, Francusku, Öile, Maleziju, Singapur, Indoneziju,

Australiju,

Svicarsku

td.



Primjeri tih i

brojnih

drugih drü,ava

okazuju

da varijante sluZe

nacional-

nim drZavarna.To

dokazuje da

ne mora svaka

nacija

imati

razliöit standardni

jezik,

a

potpisnici

Izjave twde

suprotno.I{aLu

da ako

ezik

"funkcionira

za

Hr-

vate sawöeno

ednako

kao

za

bilo

koji

drugt

narod njegov standardni

ezik",

to

znaöida

je

"hrvatski knjiZevni ili standardni

ezik

poseban

neovisan

ezik

od

srpskoga

i drugih

srodnih standardnih

jezika".

Medutim, i za Amerikance,

Brazilce, Austrijance

itd.

nacionalnavarijanta

funkcionira na

jednak

naöin

er

sve

nacionalne

varijante su standardne

Ammon

1995,69; 1996,169).A

to

ipak

ne

znaöi

da

se radi

o

razliöitim

standardnim

ezicima.

Jer

da

bi

se

radilo

o

razliöitim standardnim

ezicima,

moraju

postojati

i

bitne

razlike medu njima.

Takve

razlike kod

varijanti

ne

postoje

pa

se

zato i

govori

o varijantama

jeCnog

standardnog

ezika.

U

citatu

se

podmeie

da su samo

razliöiti

standardni

ezici

neovisni, 5to

nije

istina

jer

i

sve

varijante su

neovisne:svaka neovisnokodifici-

ra

jezik

unutar svoje nacionalne drtave i nitko

izvart

drZavnih

granica

ne moZe

nametati oblik te kodifikacije. Kad autori u nastavku kaäu da se u hrvatskom

i

srpskom

sluöaju

kodifikacr;a

odvijala

neovisno,onda

to nije

dokaz da se

radi

o


jezicima jer

neovisnu kodifikaciju imaju i varijante

227

drugth

policentriönih

ezika (Ammon

1996,

158-159;Gröschel2003, 181). Citat

sadrZi

neumjesnu

wdnju da

nam

je

srpski srodan

ezik

kao

prvo,

ne radi

se

o

srodnom

eziku,

nego o varijanti

istog

ezika,

a

kao drugo,

öemu

nagla5avati

nekakvu srodnost kad

su svi

indoewopski

ezici

medusobno

srodni.

Primjeri nacionalnih

varijanti u

Ewopi i

svijetu osporavaju

wdnju iz

Izja-

ve da ako

se

ezik

Hrvata ne

bi smatrao

razliöitim

standardnim

ezikom,

"to

bi

grubo kr5ilo ljudska prava i pravne temelje medunarodnezajednice,Ujedinje-

nih

naroda, Vijeia

Europe

i Europske

unije.,.

Potpisnici Izjave svjesnokoriste

laZ

kako

bi

stvarali

neutemeljen

strah od öinjenice

da

Hryati

i

Srbi

govore

s-

tim

policentriönirn

standardnim

ezikom.

Pravljenjem

takvog

straha

Zele sebe

prikazati potrebnima

i vaZnima dru5tvu: ako

inzistiraju na

neistinitoj twdnji

da

Hrvati

i Srbi

govore


jezicima,

mi moramo r1'erovati

da oni

tako

spa5avaju naciju

od

ropstva. A ustvari su oni ti koji

grubo

kröe

ljudska

prava

i

pravne

temelje medunarodne

zajednice

er

twde

da

je

za

pos-

tojanje

svake

nacije

neophodanzasebanstandardni

ezik,

öirne

poriöu

postoja-

nje ameriöke nacije,austrijske, brazilske,kanadske,övicarske,australijske, r-

ske

i

brojnih drugih

nacija.

Kad

se veö u

gornjem

citatu spominjeEwopska unija

i

jeziöno

pitanje

pri-

likom moguieg ulaska Hrvatske

u

nju, moZe se za rjeöavanje

og

pitanja

kori-

stiti

iskustvo

dräava

s

nacionalnomvarijantom koje

su

vei

postale

ölanice

EU.

Tako bi

primjer

kako

je

Austrija

rijeöila

pitanje

svoje

varijante

prilikom

ulaska

u

Ewopsku

uniju mogao

posiuZiti

kao

model

za

rje5avanje stog

pitanja

prili-

kom ulaska

Hrvatske.l

U

Izjavi

se navodi

da

je

hrvatski bio standardni

ezik

vei u

18.

stoljeöu,a

da

je

srpski

postao

standardnim

tek u 19. st. tako

tto se

pribliäio

veö

posto-

1

O rjeSavanju

eziönog

pitanja

prilikom

ulaska Austrije u EU vidi viöe

u de Cillia

(1995).



228

jeiem

hrvatskom standardu.

Iz

te twdnje

se

vidi

da

pisci

Izjave

uopöe

ne

znaju

Sto

e

to standardni

ezik.

Osnovno

svojstvostandardnog

ezika

je

nadregional-

nost i nadgrupnost te nadredenost dijalektima

i

sociolektima

(Lewandowski

51990,

1096;

Stedje

5200L,

222). To znaöi da se o standardnom

eziku

na

teri-

toriju dana5nje Hrvatske mote govoriti tek od sredine 19. stoljeia

jer je

tek

tada

postignuta

nadregionalnost ukidanjem

jeziönog

trojstva tako öto

je

i kaj-

kavska i öakavska regija

pristala

da

za nadregionalni

ezik

uzme ötokavski.

Istowemeno

e

i na

teritoriju danaönje

Srbije doölodo standardizacije

er

je je-

ziöno dvojstvo

da

narod

govori

Stokavski

a

viöi

slojevi druötva

pi5u

slavjano-

serbski ukinuto tako 5to su viöi slojevi

pristali

da uzmu ötokavski

iz naroda.

Buduöi

da

se

danas u

Hrvatskoj

ne

prelazi

na

öakavski

ili kajkavski, nego

je

Stokavica datje nadregionalni a time

i

standardni

ezik,

te

da se u Srbiji danas

ne

prelazi

na

sla{anoserbski,

nego

e

i dalje

i

vi5im i

niZim

slojevimadru5tva

standardni

ezik

ötokavski,nüe se

na

podruöju

standardnostiniöta

promijenilo.

Zatn ni izjave da Beöki dogovorzviöe ne vaZi nisu toöne.A nisu ni dovoljne

obiöne

izjave

da

ga poniöte

}<ad

e

u

jeziönoj

stvarnosti on

i

dalje u

potpunosti

primijenjen.

Postojanje

pojedinih

gramatiökih

i leksikografskih djela

prije

sredine

19.

st.

u

pojedinim

regijama

dana5njeHrvatske, öak

i u sluöajevimakada

su

opisivala

ötokavicu,ne znaöi

da

je

time

ujedno

vei

postojao

standardni

ezik.

On

nije

bio standardni

er

nije imao nadregionalnu

unkciju,

odnosno

nije

bio

nadreden

dijalektima. Usput reöeno,

ezik

se u tim

djelima nije nazivao hrvatski,

nego

ilirski,

slavonski, dalmatinski

itd. Neki filolozi u Hrvatskoj danas

pokazuju

svojerodoljublje poku5ajem ociranja standardnogezika u 5to dublju proölost.

Tako SamardZüa

1997),

podilazeöi

nacionalno

poZeljnoj

slici

povijesti,

vei

go-

vori

o tri stoljeia hrvatskog standardnog

ezika,

a

Tafra

(2004,

169)

se

takmiöi

s

njim

uvodeöi

brojku od öetristo

godina.

Kad

pisci

Izjave

uvode

pojam

uhrvatske

povijesne

narodne

jeziöne

zajed-

nicen,

potrebno

h

je

podsjetiti

da

je

hrvatska

narodna

zajednicaoformljena ek

u

razdoblju

izmedu

dva sg'etska

ata

(HöschNehring/Sundhaussen

004,

470),

pa

se

stoga

ne moZe

govoriti

o nekakvoj

povijesnoj

zajednici.

Ni

jeziöna

zajed-

nica

se ne moZe

okarakterizirati

kao

povijesna

er

ta zajednica nije

postojala

dok god e trajala kajkavsko{akavskeStokavska jeziöna razjedinjenost,koja se

poöelaprevladavati

tek od sredine

19. stoljeöa.Osim toga,

jeziöna

zajednica

nije

ograniöena

na Hrvate, nego

su u

istoj ötokavskoj

eziönoj

zajednici Srbi,

Bo5-

njaci i

Crnogorci.

Sastavljaöi zjave

primjeöuju

da se

Hrvati i Srbi medusobno razumiju kad

govore

na

standardnom

eziku,

öto dokazuje

da se ne radi

o

razliöitim

jezicima

kakvi

su

npr.

talijanski i

albanski. U

Izjavi se nastavlja

twdnjom da

se u hr-

vatskom

i

srpskorn sluöaju radi

o

bliskim

jezicima.

No, to

je

netoöno

er

da bi

se moglo

govoriti

o bliskim

jezicima

potrebna

e

razliöita

dijalektalna osnova,

kao npr. kod öe5kog slovaökog.Taj u\T'etnavodeöak i lingvisti koji su uveli

2

Jedan

od rijetkih

objektivnih

uvida u

Beöki

dogovor

pruta

Matvejevii

(2004,

154-155).



pojam

bliskih

(Ausbau) ezika:

"Kloss

suprotstavlja

bliske

(Ausbau-)jezike

ne

samo

Abstand-jezicima,

nego

policentriönim

standardnim

ezicima,

tj. d{ema

varijantama

istog

standardnog

ezika

kakav

je

srpskohrvatski,

moldavski i ru-

munjski,

portugalski

u Brazilu i

u

Portugalu. Nasuprot tim

primjerima,

parovi

poput öe5kog slovaökog, ugarskog makedonskog, anskog Svedskog red-

stavljaju

sluöajeveknjiZevnih

standarda baziranih

na razliöitim

dijalektima"

(Cooper

1989,

139). I sami autori lzjave su s{esni

da

je

dijalektalna osnova

standardnog

ezika

i

u Hrvatskoj i u Srbiji Stokavska

er

to

su

napisali

i

u Iz-

javi.

Potpisnici zjave izjednaöuju

ezik

i naciju,

ako

je

poznato

da se

nacionalne

granice

ne

podudaraju

s

jeziönima (Greenfeld

2001,

663-664).Ukljuöuju u

isti

jezik

Hrvate

u Crnoj

Gori,

Vojvodini, BiH

i Hrvatskoj zato

öto su

jedna

nacija,

a iskljuöuju

iz istog

ezika

Crnogorce,Srbe

i BoSnjakezato

öto su

druga nacija.

Medutim,

prilikom

testiranja kojim

jezikom

netko

govori promatra

se njegov

jezik,

a ne

njegova nacionalna pripadnost. Ako su razlike u govont neznatne,

onda

se radi o istom

jeziku

bez obzira

na nacionalnu

pripadnost

njegovih

go-

vornika.

229

Potpisnici zjave zjednaöuju kulturu

s

nacijom,

pozivajuöi

se

na nacional-

nu

"hrvatsku

kulturu". Medutim,

poznato

e

da se

nacionalne

granice

ne

po-

dudaraju s

kulturnima

(Lemberg

1964, 45).

Pa kad

su autori

lzjave

veö

za-

okupljeni traZenjem

granica

u

kulturi,

onda

se

ne mogu

pozivati

na

jedinstve-

nu hrvatsku nacionalnu

kulturu

jer

se ba5 unutar

Hrvatske razlikuje

npr. me-

diteranski

kulturni krug

od

panonskog

kulturnog kruga.

Osim toga,

ni kultur-

ni krugovi se ne drZenacionalnih granica,nego h najöeSöeitno prekoraöuju.

Stoga se

"postavlja

pitanje

znanstveneupotrebljivosti

pojma

kulture" kad se

govori

o naciji,

tim viöe öto se

"granice

kulture moraju smatrati

rasplinutima i

teSkouhvatljivima"

(Esbach

2000,

65).

Iako

bi FIAZU

trebala

predstavljati

znanstvenu ustanovu

i zalagati se za

autonomiju

lingvistike,

ona öini

suprotno.

U svojoj

Izjavi

osporava

znanosti

o

jeziku

presudnu

rijeö

o

pitanjima

jezika

i

zahtijeva bespogovorno lu5anje

poli-

tike.

Twdi

da

pitanje

ezika

,,u

prvom

je

redu

pravno pitanje".

Medutim,

pot-

pisnici

lzjave

govore

o standardnom

eziku,

a on

je

iskljuöivo ingvistiöki

pojam

i stoga u domeni lingvistike, a ne prava (Gröschel2003, 178-179).Ako pravo

donese

neke

odredbe

koje

se ne

podudaraju

s

lingvistiökim

spoznajama,

nda

Iinryistika

ukazuje

politiöarima

na neutemeljenost ih

odredbi ne

prihvadajuii

ih.

Gröschel

2003,

151-160)navodi 21

primjer

drZava

u kojima iingvistika

kla-

sificira

jezik

drugaöije

nego

öto

e

odredenou

ustavima

er

su ti ustavi u su-

protnosti

sa

znanstvenim

spoznajama.Gröschelovi

primjeri

su ujedno

i dokaz

nezavisnosti ingvistike

od drZavnopravnih

odredbi.

Istowemeno oni znaöeda

twdnja

HAZU

kako

se

lingvistika mora

povinjavati

pravnim

odredbama

nije

toöna.

Osim toga, mnoge zemlje nemaju ustayno regulirano pitanje jezika, npr.

Engleska,Amerika,

Njemaöka

Cooper

1989,101).

A ima

primjera

da se öak

ni

politiöari

ne

pridräavaju

ustavnih odredbi o

jeziku

koje

su sami

donijeli. Coo-



230

per

navodi kako

npr. u

Tunisu,

AlZiru

i Maroku

viöe desetljeöa

nakon

5to

je

ustarmo

regulirano da

je

sluZbeni

ezik

arapski,

ministarstva,

po5ta

i

druga

ad-

ministracija

i

dalje

prvenstveno koriste

francuski.

Za razllku od

hrvatske

filologije, öini

se

da u srpskoj

filologiji

ima odre-

denih snagakoje su spremnesuoöiti se s jeziönomstvarnoöiu i prihvatiti ono

5to dokazuje

s{etska

lingvistika

i

öto

navodim u

brojnim

prilozima

u diskusiji

o

jeziku

u

Knjiäeunoj

republici

zadnjih

godina.

Tako

je

tjedan

dana

priie

lzjave

HAZU Srpska akademija

nauka i umetnosti

donijela

svoju

izjavu o istoj temi.

Izjavu

SANU

e

B92

prenio

sljedeöim

ijeöima

I5.

2.2005.):

"Struönjaci

a

srp-

ski

jezik

u Odboru

Srpske

akademije

nauka

i

umetnosti

navode

da

je

ono 5to

se danas

naziva srpskim,

hrvatskim

i boönjaökim

ezikom

i dalje stvarna

je-

ziöka celina

i

jedan

standardni

ezik,

iz

perspektive

ingrristike". Ova

izjava

po-

kazuje

da

hrvatski

jezikoslovci

gube

saveznike

öak

i medu srpskim

lingvistima

u twdnji da se

radi o razliöitim

standa-rdnim

ezicima.

Koliko

je

u

praksi neprimjenjiva eza da se radi o razliöitim jezicima, vidi

se

i iz novog

programa

studija

komparativne

knjiZevnosti na

Filozofskom

fa-

kultetu

u

Zagrebu,koji

je

nedavnousvojen

(22.

2.2005.). U

programu

piöe:

"Na

diplomskom

studiju

sluSajuse dva

semestra

po

2

sata

tjedno

drugog stra-

nog

ezika (u

obzir dolaze

svi strani

jezici

osim srpskog

bosanskog)".

Za3tosu

ta dva

,,strana

ezikau

diskriminirana

nasprarn

svih drugih?

Ili

je

moäda

pak

stvar

u tome da se

radi

o

istom

jeziku,

i da se

zato studentima

ne Zeli olaköati

studij u takvoj

mjeri

da

ne

moraju znati drug'i

strani

jezik.

Iz lzjave HAüU vidi se da

ta institucija

ne zastupaznanost da

ne

primje-

njuje kriterije znanosti o jeziku. Ona zastupapolitiku, i to najgori oblik nacio-

nalistiöke

politike

-

öovinizaf,rr.

ritom

se

ne moZe reii

da

joj

takvu

politiku

netko nameie, nego HAZU

predstavlja

njezin

izvor.

Stoviöe,

HAZU u

Izjavi

na-

reduje

politiöarima

da

ni sluöajno

ne

potpiöu

u

medunarodnoj

zajednici neSto

5to bi bilo u suprotnosti s

jeziönim

öovinizmom

koji HAZU

propovijeda.

Naju-

gledniji

internacionalni

jeziöni

leksikon

Metzler Lexikon Sprache defrnira

jeziö-

ni

SovinizarrL a

sljedeii

naöin:

"Jeziöni

öotsi.nizam Souinizam

je

elzstremni

nacionalizam, a

jeziöni

iouinizam

je

u skladu

s tim ekstremno

cijenjenje

jezika

ulastite

grupe

uz istouremeno

ekstremno

preziranje drugih jezika neke regije ili nekog dräaunog podruöja. Jeziöni öouinizam

je

öesto dio

takozuane etnogeneze

odnosno

'narionalnog

preporoda'

1...)

i öesto

se

po-

jauljuje

zajedno

s

politiölei

agresiunim

borbama za

promjenom

statusa

kontaktnih

jezika

i s

puristiökim

nastojanjima.

Aktualni

prirnjeri

jeziönog

öouinizma

su nastoja-

nja

da

,se

srpskohruatski

jezik

podijeli

na dua

jezika,

na hruatski

i na srpski."

(Glück'2000,

652)

Morali

bismo

se

zamisliti nad

time 5to

od vi5e tisuöa

ezika

na

svijetu

baö

mi

sluZimo za ilustraciju

jeziönog

Sovinizma.

z

definicije se

vidi da

je jeziöni

Sovinizam

dio

etnogenetskih koncepcija. Znaxto

li

da

najnovije

"hrvatske

etno-

genetske

koncepcij

izazivaju

odredene

asocijacijes

F{itlerovom rasistiökom

teorijom., (Wroclawski2002, 252),

onda

postaju o5 asnije dimenzije hrvatskog

jeziönog

Sovinizma, oji zastupa HAZIJ.



Popis

citiranih

radova:

Ammon,

U.

(1995),

Die

deutsche

Sprarhe in

Deutschland,

Österreich

und, der

Schweiz:

das

Probletn

der

nationalen

Varietciten,

BerlinA{ew

York.

Ammon,

U.

(1996),

"Typologle

der nationalen

Varianten

des Deutschen

zum Zweck

systematischer

nd

erklärungsbezogener

eschreibung ationalerVarietätenn,Zeit-schrift

für

Dialektologie

und Linguistik

68/2,

str. IE7-I75.

Blum,

D.

(2002),

Sprache

und

Politlä,

Heidelberg.

Cooper, R.

L.

(1989),

Langu,age lanning

and

social change,

Cambridge.

de

Cillia.

R.

(1995),

"Deutsche

Sprache

und österreichische

dentität",

Med,ien-Impulse

14,

str.

4-L3.

Esbach,

C.

(2000L

Nationalismus

und

Rationalitcit,

Berlin.

Glück, H.

(ur.) ('2000),

Metzler

Lexikon

Spra.che,

Stuttgart.

Greenfeld,

L.

(2001),

"Nationalism

and Languag€.,

R. Mesthrie

(ur.),

Concise En-

cyclopedia

of Sociolinguistics,

Amsterdam

i

dr., str. G62-G69.

Gröschel,

B.

(2003),

"Postjugoslavische

mtssprachenregelungen

Soziolinguistische

Argumente gegen

die

Einheitlichkeit

des

Serbokroatischen ,.,

4pski

ezik

811-2,str. 135-196.

Hösch, E.

Nehring,

K.

/Sundhaussen,

H.

(ur.)

(2004),

Lexihon

zur

Geschichte

Sü-

dosteuropas,

Wien/I(ölnÄVeimar

ZBI

Lemberg,

E.

(1964I

Nationalismus,

TI, Reinbek.

Lewandowski,

T.

(o1990),

Linguistisches

Wörterbucä,

HeidelbergÄViesbaden.

Matvejevii,

P.

(2004),

"Recenzija

ukopisa

V.

Gotovca

Moj

sluöaj'",

Knjiäeuna epublika

2/$-10,

str. 153-157.

SamardZijä,

M.

(1997),

Iz triju

stoljeöa

hruatshoga

standardnog

ezika,

Zagreb.

Stedje, A.

("2001),

Deutsche

Sprorhe

gestern

und heute, München.

Tafra, B.

(2004),

"Dopune

hrvatskoj

gramatici,,,

Jezik 51/5,

str. 1G9-1TG.

Thomas,

P.-L.

(2003),

"Le

serbo-croate

(bosniaque,

croate, mont6n6grin,

serbe): del'6tude d'une langue ä l'identitd des langues,.,Reuue des

ötudes

slaues 7412-3,

str.

3LI-325.

Wroclawski,

K.

(2002),

"Croatian,

Macedonian

and

tlkrainian National

Ideas

of Their

Ethnogeny",

J. Sujecka

ur.),

The

National

ldea as a Research

roblem,

Warszawa,

str.

24I-253.

Documents

19 Komentar Izjave HAZU