Anali HAZU u Dubrovniku 37 (1999)

9N. KapetaniÊ, Podjela zemlje u Vitaljini u 15. stoljeÊuAnali Dubrovnik 37 (1999): 9-31

Niko KapetaniÊ, vanjski suradnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku.

Adresa: Put Kupara 5, 20207 Mlini.

Izvorni znanstveni radUDK 332 (497.5 Vitaljina)”14”

Primljeno: 10.9.1998.

PODJELA ZEMLJE U VITALJINI U 15. STOLJEΔU

NIKO KAPETANIΔ

SAÆETAK: U prvoj polovici 15. stoljeÊa DubrovaËka Republika je steklaKonavle i podijelila konavosku zemlju svojim plemiÊima i graanima. Natemelju te podjele mogu se rekonstruirati tadaπnja naselja, crkve, putovi ilokve. Gotovo svi u zemljiπniku spomenuti toponimi saËuvali su se do danas.Zaseoci nose imena po lokalnim feudalnim gospodarima (vlasteliËiÊima). Vi-taljina je u podjeli zemlje bila objedinjena u tri desetine. Opis tih desetinadaje uvid u granice i prirodu podjele Konavala na dva dijela 1391. godine.Vanjske granice Vitaljine i Konavala ostale su nepromjenjene do danas.Saznajemo imena dubrovaËke vlastele i graana koji posjeduju zemlju naPrevlaci, Ponti Oπtra i KlaËini, danas najjuænijem dijelu Republike Hrvatske.

Uvod

Prije dolaska pod dubrovaËku vlast Vitaljina se uvijek spominje kaoposebna æupa u sklopu Konavala. Dijelila se na Gornju i Donju Vitaljinu.Gornja Vitaljina obuhvaÊala je NikuliÊe (MikuliÊi), PloËice i –uriniÊe s lu-kom Molunat, dok je Donja Vitaljina obuhvaÊala podruËje danaπnjeg naseljaVitaljina.

Dubrovnik je Konavle stekao u tri navrata. Sandaljev dio kupljen je1419. godine, PavloviÊeva polovica Sokola 1423. i konaËno PavloviÊev dio

Anali Dubrovnik 37 (1999)10

1426. godine. Nakon toga, pristupilo se podjeli zemlje i ljudi meu vlaste-lom i manjim djelom uglednijih graana. Tek je stjecanjem cijelog Sokola usijeËnju 1423. postignuta vojna prevlast, koja je omoguÊila podjelu San-daljeva dijela 1. oæujka 1423. godine. DubrovaËke vlasti pritom prave kom-promis i sitnoj vlasteli (vlasteliËiÊima) ostavljaju kuÊe i dio zemlje koji suneposredno obraivali, a oduzima im kmetove i veÊinu posjeda. Kada je 31.prosinca 1426. kupljena PavloviÊeva polovica Konavala, nije bilo razloga niza kakve ustupke. VeÊ 20. srpnja sljedeÊe godine sva je zemlja podijeljenatako da vlasteliËiÊi iz PavloviÊeva dijela nisu dobili niπta. RazbaπtinjenivlasteliËiÊi ustaju protiv dubrovaËke vlasti. Neredi i pljaËke naroËito su uzelimaha na podruËju Vitaljine, pa Veliko vijeÊe 23. veljaËe 1432. godine dono-si zakon protiv krae i pljaËkanja u Vitaljini.1 Zbog rata sa Radoslavom Pa-vloviÊem (Konavoski rat, 1430-1433) i hercegom Stjepanom VukËiÊem Ko-saËom (1451-1454), dubrovaËka Êe se vlast stabilizirati tek u drugoj polovici15. stoljeÊa.

Sva konavoska zemlja podijeljena je na desetine. Sandaljev dio dijeljen je1423. na 36 desetina, PavloviÊev 1427. na 38, a Konavoske Planine 1442.godine na 45 desetina. Svaka desetina podijeljena je na deset dijelova, asvaki dio na Ëetiri Ëetvrtine. Kako bi se osigurala ravnomjerna razdiobazemlje, formirano je viπe djelidbenih podruËja. Uz glavni dio, koji jenajËeπÊe Ëinio veÊi posjed oko naselja, desetine su tako dobijale dodatke,tzv. onte u drugim djelidbenim podruËjima. Tako je kao posebno djeli-dbeno podruËje izdvojen Obod, zajedno sa zapadnim dijelom Uskopja idanaπnjih MoËiÊa, i podijeljen na 38 dijelova koji su kao dodaci (onte) pri-dodati svakoj od 38 desetina PavloviÊeva dijela Konavala. Isto je uËinjeno is veÊim dijelom Konavoskog polja (Lug). Cavtat i Molunat dijeljeni su tek1471. godine. DubrovaËka vlada odluËila je na tim mjestima izgraditiutvrena naselja poput Stona, u koja bi se Konavljani sklanjali u sluËajuopasnosti. Odreeno je da sve desetine iz istoËnog dijela Konavala dobijuontu u Moluntu, a one iz zapadnog u Cavtatu. Pri tom su napravljene i nekeizmjene, tako da je Obod dobio svoju ontu u Cavtatu iako prethodno nijebio odreen kao desetina.2

1 Pritom se u Donjoj Vitaljini spominju naselja MisletiÊi, Bezbozi, »rtoviÊi, DmitroviÊi, Vi-jerniÊi i BogdaπiÊi. Acta Consilii Maioris, ser. 8, sv. 4, f. 184´ (Dræavni arhiv Dubrovnik, dalje:DAD).

2 Niko KapetaniÊ i Nenad VekariÊ, Stanovniπtvo Konavala, 1. Dubrovnik: Zavod za povi-jesne znanosti HAZU, 1998: 25, 285-288.

11N. KapetaniÊ, Podjela zemlje u Vitaljini u 15. stoljeÊu

Vlasnici pojedinih desetina odreeni su ædrijebom.

DubrovaËki zemljiπnik (Libro Rosso) dragocjeni je izvor za prouËavanjeKonavala u prvoj polovici 15. stoljeÊa. OpisujuÊi granice desetina, osim na-ziva naselja, susreÊemo i mnogo drugih podataka kao πto su imena ljudi, na-zivi zemalja, brda, rijeka i potoka. Spomenute su mnoge crkve, mlinovi,lokve i putovi. Za Sandaljev dio naveden je broj kuÊa za svaku desetinu, kaoi imena svih vlasteliËiÊa. Zemljiπnik uglavnom spominje toponime koji senalaze na granici desetina, dok o podruËju unutar desetine gotovo da nemapodataka. Spominju se samo one crkve oko kojih se ostavlja zlatica zemljeza groblje, dok se ostale ne navode, osim ako nisu na granici desetine poputSvetog Ilije na Snjeænici. Nedostatak je zemljiπnika πto se u PavloviÊevu di-jelu Konavala ne navode znaËajniji podaci o stanovniπtvu.

Podjela zemlje u Vitaljini

Na podruËju Donje Vitaljine svoje posjede imaju oba bosanska velikaπa.Od Sandaljeva dijela formirane su dvije desetine (35. i 36.), dok je od Pav-loviÊevih zemalja, uz dodatak dijela VraËeva polja, Luga i Oboda, formiranatreÊa (28.).3 Za svaku desetinu odreeni su posjednici sa idealnim udjelima,te Ëelnik desetine:

1. Trideset peta desetina, Vitaljina prva, Ëelnik Pasko de Resti.

Ser Pasko de Resti 1,25 (jedan dio i jedna kvarta)Ser Miho Paska de Resti 1,00Nikola Paska de Resti 0,25Ser Marin Junija de Sorgo 1,25Ser Jakov Junija de Sorgo 1,00Ser Damjan Junija de Sorgo 1,00Ser Pasko Junija de Sorgo 1,00Ser Miho de Buçignolo 1,25Ser Nikolica de Baseglo 1,25

3 Libro rosso - nunc “Matica” sed non recte dictus (partem ultimam scripsit Nicolaus filiusAntonii Cancellarii), ser. 12 (Cathastichum), sv.4, f. 317´-318´, 331-332´, 417´-422. (DAD, dalje:Libro Rosso).


Ser Stjepan (de) Baseglo 0,25Matko SrgoviÊ 0,25Radaπin slikar 0,25

2. Trideset πesta desetina Vitaljina druga, Ëelnik Pavle Nikole de Goçe.

Ser Pavle Nikole de Goçe 1,25Ser Ivan Nikole de Goçe 1,00Nikola Pavla de Goçe 0,25Ivan Pavla de Goçe 0,25Ser Miho de Catena 1,25Ser Marin Sima de Goçe 1,25Ser Nikola Sima de Goçe 1,00Ser Ivan Sima de Goçe 1,25Ser Ivan Nikole de Tudise 1,25Ser Franjo Nikole de Tudise 0,25Lovro i Tomaπ Martola de Goçe 0,50Ivan, Danijel i Pasko Martola de Goçe 0,50

3. Dvadeset osma desetina Vitaljina, Ëelnik Alojzije Marina de Goçe

Ser Alojzije Marina de Goçe 1,25Ser Vito Alojzija de Goçe 1,00Ser Nikola Alojzija de Goçe 1,00Ser Jakob Alojzija de Goçe 1,00Ser Alozije Vita Alojzija de Goçe 0,25Ser Nikola Petra de Saracha 1,25Ser Petar Nikole de Saracha 0,25Ser Mihajlo Nikole de Saracha 0,25Ser Marin Nikole de Saracha 0,25Ser Mihajlo Nikole de Lucari 1.25Anelino Maxi sa sinovima 0,50Mato Lukin sa braÊom 0,50»anj Petrov iz Bara 0,25Luka Milanov 0,25Dabiæiv ©ape potknez 0,25Pokrajac IlijiÊ potknez 0,25Æivko i Jakπa PetroviÊ sa Lopuda 0,25


Prilikom podjele Sandaljeva dijela konavoskim je vlasteliËiÊima ostavljendio zemlje. Tako su u 35. desetini Dabiæiv Bezbog i Vukota DmitroviÊ dobi-li po 3 solda (zlatice) zemlje. U 36.desetini zemlju dobivaju Ëetvorica Vita-ljana: MihaË RadinoviÊ 4 zlatice, Radonja RadinoviÊ, Brajko RadinoviÊ iRatko GojkoviÊ svaki po 3 zlatice. Za zajedniËke potrebe svih stanovnikadata je jedna zlatica za crkve s grobljem i lokve. Tako je za crkvu SvetogSpasa u Vitaljini i crkvu Svetog VraËa u VraËevu polju, koja se ne nalazi uVitaljini ali je zajedno s dijelom VraËeva polja pripala PavloviÊevoj desetiniVitaljine, ostavljena po jedna zlatica (1 zlatica = 1679 m2). Na podruËju Vi-taljine, takoer u PavloviÊevoj desetini, nalaze se dvije lokve (u Brπtaniku iVijerniÊima) kojima se ostavlja po jedna zlatica. Prilikom podjele 36. dese-tine ostavljene su dvije zlatice zemlje na mjestima Popovi i Na Babine nakojima treba izgraditi dvije lokve. Odluka je provedena, tako da u Vitaljini idanas postoje spomenute Ëetiri lokve. Takoer su navedeni opÊinski putovi.Glavni put (via grande) dolazi iz pravca –uriniÊa, ide juæno od MisletiÊkogpolja, sjeverno od crkve Svetog Spasa i nastavlja se juæno od VijerniÊa (kodkuÊa danaπnjih TripkoviÊi) i dalje do Kobile na granici s DraËevicom. Drugiput poËinje od granice s ViπnjiÊima i ide juænije od prve ceste do Bezboga,nastavljajuÊi juæno od crkve Svetog Spasa, spajajuÊi se s prvim putom kodVijerniÊa. TreÊi put poËinje od ViπnjiÊa, ide sjeverno od MisletiÊkog polja i,nastavljajuÊi sjeveroistoËno, spaja se sa zajedniËkim putom »rtoviÊa juænood granice s DraËevicom. »etvrti poËinje juæno od VijerniÊa i, iduÊi nasjeverozapad kroz Luπca i »rtoviÊe, izbija na ©trbini u DraËevici. Ostavljenisu putovi do svih lokava, zatim za izdvojene dolove u juænom primorskomdijelu Vitaljine, koji su veÊ tada dobro obraeni (Mratin do, Dubrave, Brπta-nik, Duboki dol, Babine, Glomoturine, MrËerine, Oπtro, KlaËine). Za sveputove ostavljen je jedan pas πirine (1 pas = 2,048 m).4

Posjednici su dobili idealne dijelove u desetini. Adekvatno veliËini dijelakoji im je dodijeljen pripada im dio prihoda koji se ostvari u desetini. TakoÊe posjednik kojemu je pripala jedna Ëetvrtina dobivati 2,5% od ukupnih pri-hoda desetine, dok Êe jedan dio donositi 10% prihoda. Nakon te prve fazepristupilo se podjeli zemlje i kmetova unutar desetina. U arhivskim serijamaDiversa cancelariae i Diversa notariae saËuvana je podjela veÊine desetina

4 Libro Rosso, f. 448´-449.


(56 od ukupno 74) koje su dijeljene u razdoblju od 1427. do 1461. godine.Uz opis podjele navode se imena zaselaka, kmetova, crkava, njiva, vino-grada i ostalih zanimljivih podataka.

Godine 1428. dijeljena je 35. desetina Vitaljine prve.5 Posjednici semeusobno udruæuju u Ëetiri grupe:

1. Ser Marin, Jakov, Damjan i Pasko, sinovi Junija de Sorgo 4,252. Ser Miho de Bucignolo, Matko SrgoviÊ, Radaπin GonËiÊ 1,753. Ser Pasko de Resti sa sinovima Mihom i Nikolom 2,504. Ser Nikola i Stjepan de Baseglo 1,50

U desetini se nalaze tri zaseoka Ëija se imena prvi put spominju.

MisletiÊi (Misleti, MisletiÊ)6 se nalaze u sjeveroistoËnom dijelu sela.Imaju pet kuÊa a domaÊini su (broj u zagradi oznaËava kojem od gore nave-dena Ëetiri kmetska kompleksa pripadaju): Radan NikoliÊ (1), Brajan Bolje-saliÊ (1), »rkoje (Cherchoie) RadosaliÊ (1), Brajko RadosaliÊ (2) i Mile Ra-detinoviÊ (2).

Zaselak Bezbozi7 ima 4 kuÊe a domaÊini su: Dabiæiv Bezbog (1), MladenDabiæinoviÊ (1), RadaË BogojeviÊ (3) i Ljupko PribojeviÊ (4). Nakon stje-canja cijelih Konavala dubrovaËke vlasti ukidaju dio povlastica koje su1423. godine dali vlasteliËiÊima iz Sandaljeva dijela Konavala. Svi morajuodabrati gospodara i postati njegovim kmetovima. Zemlja koju su tada dobi-li ostaje im u posjedu. U sluËaju da obitelj izumre, ne moæe se nasljeivativeÊ Êe pripasti dræavi. Iz opisa podjele desetine 6. rujna 1428. godine za-kljuËuje se da Dabiæiv Bezbog i sin mu Mladen DabiæinoviÊ, iako kmetovibraÊe Sorgo, posjeduju tri zlatice zemlje dobivene 1423. godine.

Zaselak SirotkoviÊi,8 bio je podijeljen izmeu 35. Sandaljeve (istoËnidio) i 28. PavloviÊeve desetine (zapadni dio). IstoËni dio SirotkoviÊa imao jedevet kuÊa, a domaÊini su bili: BogiÊ BogulinoviÊ (1), Boljesav DobrosaliÊ(1), Radojko DobrosaliÊ (1), Bogosav DobrosaliÊ (3), Bratko KrankoviÊ (2),Vukota OstojiÊ (3), Miohan OstojiÊ (3), Radimko UtjeπinoviÊ (3) i Pribio

5 Diversa Cancelariae, ser. 25, sv. 45, f. 64-67´ (DAD, dalje: Div. Canc.).6 Div. Canc. sv. 45, f. 64´.7 Div. Canc. sv. 45, f. 64.8 Spominju se posredno kao Podvori SirotkoviÊa (Div. Canc. sv. 45, f. 65).


PetrojeviÊ (4). Vukota OstojiÊ spominje se veÊ u zemljiπniku 1423. kao Vu-kota DmitroviÊ. OstojiÊ je vjerojatno patronim dok je DmitroviÊ derivatdjedova imena ili, vjerojatnije, veÊ oblikovano prezime po kojem Êe se veÊ1432. jedan od πest zaselaka Donje Vitaljine zvati DmitroviÊi (danaπnjiMitroviÊi).

PavloviÊev dio Vitaljine, koji je zajedno s djelom VraËeva polja, i on-tom u Lugu i Obodu saËinjavao 28. desetinu, podjeljen je krajem 1442. god-ine na pet dijelova:9

1. Ser Alojz Marina de Goçe sa sinovima (Nikola, Jakob, Vito, Vitovsin Alojz), Dabiæiv ©ape, Pokrajac potknez Omble, Jakπa i sinoviÆivka PetroviÊa 5.25

2. Ser Nikola Petra de Saraca sa sinovima Petrom, Mihajlom iMarinom 2.00

3. Ser Mihajlo Nikole de Lucari 1.254. Anzulin (Anelo) Maxi sa sinovima 0.505. Mato Lukin s braÊom, –an (Gan) Petrov i nasljednici Luke

Milanovog 1.00

U desetini se nalaze tri zaseoka: DmitroviÊi,10 »rtoviÊi i VijerniÊi.

U dijelu DmitroviÊa koji pripadaju 28. desetini, ima osam kuÊa. Od togaËetiri pripadaju prvoj grupi posjednika, tri drugoj i jedna Ëetvrtoj. Od kmeto-va se spominju Petko, Dobre i Novak BratujeviÊ, Branko i Vukπa Sla-danoviÊ, Radonja BogosaliÊ, Radoje SmiloviÊ i Kriæina (Crisina), dræalacnjive i vinogradiπta. Na lokalitetu danas poznatom kao Vitoπ grad 1442. sespominju toponimi Miriπta i Krajnja Miriπta (Mirista Ultima), πto dokazujeda se radi o ostacima graevina iz ranijeg, vjerojatno rimskog razdoblja.

Zaselak »rtoviÊi ime je dobio po istoimenoj obitelji koja se spominje1427. godine prilikom podjele PavloviÊeva dijela Konavala. Tada 28. deseti-ni pripadaju tri lazine u mjestu Papala, koje dræe Gojak, RadiÊ i Pribil»rtoviÊ (Çartouich).11 »rtoviÊi (Zarthovithi) su 1432. jedan od πest zaselaka

9 Div. Canc. sv. 57, f. 35-55.10 Nakon πto se 1428. spominju kao SirotkoviÊi, 1432. kao DmitroviÊi, 20.12.1442. biljeæi se

oblik Dmitrovci (Div. Canc. sv. 57, f. 38´). Kasnije Êe se ustaliti danaπnji oblik MitroviÊi.11 Libro Rosso, f. 420´.


Donje Vitaljine. Godine 1442. imaju najmanje πest kuÊa od kojih Ëetiri pri-padaju prvoj, jedna drugoj i vjerojatno jedna petoj grupi posjednika. Odkmetova se spominju GoiÊ MiloπeviÊ »rtoviÊ, Pribil BratoliÊ (»rtoviÊ), za-tim BogojeviÊ, dræalac zemlje u predjelu Podgumno BogojeviÊa. U 16. i 17.stoljeÊu »rtoviÊi se vode kao dio MisletiÊa, ali se spominju i posebno.12 Izu-miranjem obitelji MariÊ polovicom 20. stoljeÊa nestalo je i posljednje kuÊena podruËju nekadaπnjih »rtoviÊa.

Zaselak VijerniÊi13 ima najmanje tri kuÊe, od toga dvije pripadaju prvoj ajedna drugoj grupi posjednika. Od kmetova se spominju Stojko i RadiÊ Vi-jerniÊ, Nadinja (Nadichna) i Radonja. Stojko VijerniÊ je domaÊin 1427., kadse navodi kao dræalac vrta.14 Zaselak se ranije vjerojatno zvao GinËeviÊi.Godine 1366. dubrovaËko graanstvo je dodijeljeno braÊi GinËiÊima, Bogo-ju, Priboju i Brakusu iz Vitaljine.15 Vukota DmitroviÊ posjeduje 1423. godi-ne njivu u mjestu zvanom GinËevica. Cijeli posjed VijerniÊa s kuÊama iokolnom zemljom u opisu 28.desetine Vitaljine 1427. godine zove se GinËe-vica kod lokava. OËito su VijerniÊi vlasteliËiÊi koji su naslijedili posjedeGinËeviÊa, ili se pak radi o istoj obitelji koja je promijenila prezime. Dana-πnji TripkoviÊi izravni su potomci VijerniÊa. Prezime se oblikovalo tijekom17. stoljeÊa po Tripku Radmanovu, sinu Radmana StojkoviÊa, vjerojatnounuku Stojka VijerniÊa.16 Zaselak VijerniÊi spominje se 1432. godine. Usvim popisima od 16. do 18.stoljeÊa obuhvaÊa i susjedne KrÊeviÊe, koji senalaze u 36. desetini Vitaljine druge. Od poËetka 19. stoljeÊa zaselak se slu-æbeno zove Gornji Kraj. Uspomena na VijerniÊe saËuvana je u toponimu Vi-jerniÊa lokva.

Prva podjela 36. desetine (Vitaljina druga) nije saËuvana. Naselja, stano-vniπtvo i toponimi na podruËju desetine mogu se djelomiËno rekonstruiratina temelju kasnijih podjela nasljednika prvotnih vlasnika. SaËuvane su nam

12 Godine 1580. spominje se Radosav Ivanov de Zertovichi (Lamenta de Foris, ser. 52,sv.125 b, f. 150-151!, DAD) a 1696. godine za Andriju Petrova MariÊa se kaæe da je iz TrtoviÊa(Lamenta del Criminale, ser. 50.3. sv. 37, f. 48-48!, 53-54!, 147, DAD).

13 Div. Canc. sv. 57, f. 38.14 N. KapetaniÊ i N. VekariÊ, Stanovniπtvo Konavala, 1: 84.15 Stjepan ΔosiÊ, ≈DubrovaËki plemiÊki i graanski rodovi konavoskog podrijetla.«, u: Ko-

navle u proπlosti, sadaπnjosti i buduÊnosti, sv. 1. Dubrovnik: ur. Stjepan ΔosiÊ, Zavod za povi-jesne znanosti HAZU, 1998: 64.

16 N. KapetaniÊ i N. VekariÊ, Stanovniπtvo Konavala, 1: 84.


dvije takve podjele u kojima je obuhvaÊeno pola desetine (pet dijelova).–uro de Goçe i nasljednici Damjana de Sorgo dijele 24.prosinca1454. dvadijela i jednu Ëetvrtinu (2,25) desetine.17 Nije utvreno kome je od prvotnihposjednika pripadao njihov dio. –uru de Goçe pripao je jedan dio (1,00), anasljednicima Damjana de Sorgo jedan dio i jedna Ëetvrtina (1,25). Pritomsu Goci pripali kmetovi Ostoja Kralj (Chral), Stoisava Petkova i Æivko Mio-drugoviÊ, a nasljednicima Sorga Ratko MiladinoviÊ, Viπesava Gojakovica iMiloπ OstojiÊ, za kojeg se kaæe da stanuje u kuÊi koja je pripadala Petku–uriπiÊu.

Bioka, udovica Pavla de Goçe i –uro de Goçe dijele 21. srpnja 1459.2,75 dijela koji su zajedniËki pripadali Biokinu muæu Pavlu Nikole de Goçe(1,75) i bratu mu Ivanu (1,00).18 –uro je dobio dvije kuÊe kmetova PonosaIlijiÊa i braÊe Radosava i RadiÊa IlijiÊa. Bioki su pripale tri kuÊe NovakaMihaËeviÊa, Radina i Ljubiπe. Ljubiπa je prvi poznati Ëlan obitelji DuËiÊ.Njegov sin DuËiÊ LjubiπiÊ, po kojem je tijekom 16. stoljeÊa oblikovano pre-zime, spominje se 9. studenog 1467. godine.19

Pri podjeli zemlje 1454. godine spominju se u 36. desetini mjestaKrÊeviÊi (Chirchevichi),20 HobotniËiÊi (Chobotnizich)21 i BogniËiÊi (Bogni-zich).22 KrÊeviÊi su smjeπteni nad sjevernom stranom polja prema DraËevici.Obitelj KrÊeviÊ izumrla je u 18. stoljeÊu. Prema usmenoj predaji, na njihovuzemlju doselio je LuiÊ iz Kune. HobotniËiÊi,23 te istoËnije od njih BogniËiÊi,smjeπteni su na juænoj strani polja. Cijeli zaselak spominje se 1432. godinepod imenom BogdaπiÊi,24 a u popisu stanovniπtva 1673/4. godine zove seDonji Kraj.25

17 Diversa Notariae, ser. 26, sv. 39, f. 164´-166 (DAD, dalje: Div. Not.).18 Div. Canc. sv. 68, f. 160-162´.19 Div. Not. sv. 50, f. 181.20 Div. Not. sv. 39, f. 165-165´.21 Div. Not. sv. 39, f. 164´.22 Div. Not. sv. 39, f. 165´.23 Stojko Hobotnica, koji je 1428. godine stanovnik zaseoka KoπiÊi u Komajama, vjerojatno

je doselio iz HobotniËiÊa u Vitaljini (Div. Not. sv. 15, f. 244).24 To je jedini spomen imena BogdaπiÊi. Moæda je rijeË o pisarevoj pogreπki.25 Zagonetan je postanak imena zaselaka Gornji i Donji Kraj. GledajuÊi iz Dubrovnika,

nalaze se na samom kraju Vitaljine i Konavala, odnosno DubrovaËke dræave, pa bi im nastanakimena mogao biti uvjetovan zemljopisnim poloæajem. Na moguÊnost patronimskog podrijetla na-ziva ukazuje spomen prezimena Kralj (Chral) 1454. godine.


Prilikom podjele zemalja 36. desetine 1454. godine, koliko se dosad znaprvi put se spominje Prevlaka (logo chiamato Prievlacha), gdje su –uro deGoçe i nasljednici Damjana de Sorga zajedniËki posjednici. ZajedniËke suim i sve zemlje u mjestu KlaËina. Zemlje na samom vrhu poluotoka Oπtra(Ostra) dijele tako da –uru de Goçe pripada krajnji istoËni dio koji zavrπavaistoimenim rtom (ponta ditta Ostra). Nasljednicima Sorga ostaje dio poluo-toka Oπtra, koji s istoka graniËi s navedenim Goçinim dijelom, a sa zapada sdijelom koji zajedniËki posjeduju Marin Miha de Bona i Luka MiliËiÊ.

Godine 1459. Bioka, udovica Pavla de Goçe i –uro de Goçe svoj dio po-luotoka Oπtra djele na Ëetiri djela. –uru pripada prvi najistoËniji dio, koji is-toËno graniËi s dijelom Dimka de Goçe, a zapadno s drugim dijelom kojipripada Bioki. Granica sa sjevera ide prema jugu do mora prolazeÊi sredi-nom Miriπta. Nakon drugog Biokinog i treÊeg –urovog, slijedi BiokinËetvrti dio koji zapadno graniËi s veÊ spomenutim dijelom Prevlake u po-sjedu nasljednika Damjana de Sorgo i –ura de Goçe. Sjevernije, u KlaËini,Bioki pripada Gornja, a –uru juænije, Donja KlaËina.

VijeÊe umoljenih donosi 5.svibnja 1441. godine odluku da se na Oπtri, nanajuæem mjestu, prokopa jarak i podigne suhomea kako bi se ljudi sa svo-jom imovinom mogli skloniti u sluËaju opasnosti.26 Miriπta koja se spominjuprilikom podjele poluotoka vjerojatnije se odnose na ruπevine neke starijegraevine, tim prije πto se najuæi dio Oπtre nalazi zapadnije, u predjelu Pre-vlake.

Osim navedenih, poznati su nam i ostali posjednici u 36. desetini Vi-taljine druge. Godine 1454. navode se Marin Miha de Bona i Luka MiliËiÊ,Ivan de Tudisio i nasljednici Vita N. de Goçe sa sinovima, a pet godina ka-snije Marin Miha de Bona, Dimko de Goçe, Vlaho M. de Gradi i Pero Vitade Goçe. Radi ravnomjernije raspodjele zemlje desetina se dijelila na viπedjelidbenih podruËja. Poluotok Oπtra bio je jedno, a podruËje od Prevlake doKlaËinâ drugo djelidbeno podruËje. U svakom od njih svi posjednici dobiva-li su udio adekvatan broju vlasniËkih dijelova.

26 Acta Consilii Rogatorum, ser. 3, sv. 8, f. 4 (DAD).


Toponimi na podruËju Vitaljine

U razdoblju od 1423. do 1459. na podruËju Donje Vitaljine spominju sebrojni nazivi tadaπnjih naselja, crkava i zemalja. Osim navedenih crkavaSvetog Spasa i Svetog VraËa (Kuzme i Damjana),27 spominju se joπ dvije. U©trbini, ispod granice sa DraËevicom nalazi se 1442. godine Sveti Ilija.28

Danas se crkva Sv. Ilije nalazi blizu istog mjesta ali s druge strane granice, uSutorini. MoguÊe da je u kasnijem razdoblju doπlo do pomicanja granice naπtetu Konavala i DubrovaËke dræave. Na granici Vitaljine i ViπnjiÊa, juæno uMratinj dolu29 spominje se 1423. godine Sveti Mratin.30 Biljeæe se sljedeÊitoponimi:

Babina, predjel u jugoistoËnom dijelu Vitaljine.31

Brπtana glavica, vrh brda juæno od Donjeg Kraja, na granici s MitroviÊima.32

Brπtanik, predjel i lokva juæno od Donjeg Kraja, na granici s MitroviÊima.33

BogiπiÊevo, predjel u polju sjeverno od Donjeg Kraja.34

Carina, vinograd u polju ispod VijerniÊa.35

»rtov grm, predjel u »rtoviÊima u ©trbini.36

Donja Babina, predjel u Babini u jugoistoËnom dijelu Vitaljine.37

Donja KlaËina, predjel u KlaËinama.38

Donja njiva BogiπiÊ, predjel u polju sjeverno od Donjeg Kraja.39

Duboki dol (Duboki dolac), dol u juænom dijelu Vitaljine u Donjem Kraju.40

Dubrava, predjel u Bezbozima.41

27 Godine 1427. navodi se kao Sveti VraË (Libro Rosso, f. 420!.), a 1442. kao Sveti Kuzma iDamjan (Div. Canc. sv. 57, f. 46’).

28 Div. Canc. sv. 57, f. 42.29 Div. Canc. sv. 44, f. 171´.30 Libro Rosso, f. 317.31 Div. Not. sv. 39, f. 165, 166.32 Libro Rosso, f. 418, 420´.33 Div. Canc. sv. 57, f. 39´.34 Libro Rosso, f. 332’.35 Libro Rosso, f. 317’, 331’.36 Div. Canc. sv. 57, f. 42.37 Div. Not. sv. 39, f. 166; Div. Canc. sv. 68, f. 162´.38 Div. Canc. sv. 68, f. 162.39 Libro Rosso, f. 332’.40 Libro Rosso, f. 420; Div. Canc. sv. 57, f. 37; sv. 68, f. 161´; Div. Not. sv. 39, f. 165, 166.41 Div. Canc. sv. 45, f. 64.


Dubrava, predjel u MitroviÊima.42

Dugi dol, predjel u polju sjeverno od Donjeg Kraja i MitroviÊa, juæno odvinograda Carina.43

GinËevica, predjel izmeu VijerniÊa i MitroviÊa.44

GinËevica kod lokava, predjel u VijerniÊima.45

Glomoturine, predjel u jugoistoËnom dijelu Vitaljine.46

Gomilica, uzvisina juæno od »rtoviÊa.47

Gornja KlaËina, predjel u KlaËini.48

Greben, predjel u MitroviÊima.49

Grmak, predjel u »rtoviÊima u ©trbini.50

Jezero, predjel u »rtoviÊima.51

KlaËina, predjel na istoku Vitaljine.52

KlaËina Vinogradπtina (KlaËina Vinogradiπte), zemlja u KlaËini.53

Kobila, brdo na granici s DraËevicom.54

Krajnja Miriπta (Mirista ultima), predjel u MitroviÊima.55

KuÊiπte, predjel u MitroviÊima.56

Laniπta, predjel u sjeveroistoËnom dijelu Vitaljine.57

Lazine, predjel u MitroviÊima.58

Luπci, predjel izmeu »rtoviÊa i VijerniÊa.59

Mala Dubrava, predjel u MitroviÊima.60

42 Div. Canc. sv. 57, f. 35.43 Libro Rosso, f. 331’, 419´; Div. Canc. sv. 57, f. 37.44 Libro Rosso, f. 331.45 Libro Rosso, f. 418’.46 Div. Not., sv. 39, f. 165-166.47 Libro Rosso, f. 418’.48 Div. Canc. sv. 68, f. 162´.49 Div. Canc. sv. 57, f. 43a.50 Div. Canc. sv. 57, f. 44´.51 Div. Canc. sv. 57, f. 35´.52 Libro Rosso, f. 318; Div. Canc., sv. 57, f. 51´; Div. Not. sv. 39, f. 165´.53 Libro Rosso, f. 420; Div. Canc. sv. 57, f. 51´.54 Libro Rosso, f. 318.55 Div. Canc. sv. 57, f. 37.56 Div. Canc. sv. 57, f. 37´.57 Div. Canc. sv. 68, f. 161´-162´.58 Div. Canc. sv. 57, f. 37´.59 Libro Rosso, f. 419- 419´; Div. Canc. sv. 25, f. 64.60 Div. Canc. sv. 57, f. 35.


Miriπta, predjel u MitroviÊima.61

Miriπta, predjel na poluotoku Oπtra.62

MrËerina, predjel (njiva) u jugoistoËnom dijelu Vitaljine.63

Na Babine, predjel u jugoistoËnom dijelu Vitaljine gdje je 1423. godine od-luËeno da se napravi lokva.64

NatkuÊja, predjel u MitroviÊima.65

Obalica, uzvisina sjeverno od Bezboga.66

Orlja stijena, predjel na granici ViπnjiÊa i Vitaljine.67

Oπtra, poluotok na krajnjem istoku Vitaljine.68

Papala, predjel zapadno od Bezboga.69

PoËivalo, predjel u »rtoviÊima u ©trbini.70

PodbogniËiÊ, predjel u Donjem Kraju.71

Poddubravje, predjel u MitroviÊima.72

Podgumno BogojeviÊa, predjel u »rtoviÊima.73

PodkuÊje, predjel u MitroviÊima.74

Podlokavje, predjel u VijerniÊima.75

Podlokvom ispod VijerniÊa, predjel u VijerniÊima.76

PoduliËje, predjel u »rtoviÊima.77

Podusaπje (Podusasie), predjel u »rtoviÊima.78

Pod VjerniÊima, predjel u VijerniÊima.79

61 Div. Canc. sv. 57, f. 36´.62 Div. Canc. sv. 68, f. 162.63 Div. Canc. sv. 68, f. 161´-162´.64 Libro Rosso, f. 318’.65 Div. Canc. sv. 45, f. 65.66 Libro Rosso, f. 418, 419´.67 Libro Rosso, f. 317.68 Div. Not. sv. 39, f. 165, 166; Div. Canc. sv. 68, f. 162-162´.69 Libro Rosso, f. 420’; Div. Canc. sv. 45, f. 64´.70 Div. Canc. sv. 57, f. 42.71 Div. Not. sv. 39, f. 165´.72 Div. Canc. sv. 57, f. 35´.73 Div. Canc. sv. 57, f. 36.74 Libro Rosso, f. 331.75 Div. Canc. sv. 57, f. 37´.76 Div. Canc. sv. 57, f. 38´.77 Div. Canc. sv. 57, f. 36´, 41´.78 Div. Canc. sv. 57, f. 38´.79 Div. Canc. sv. 57, f. 38´.


Podvori SirotkoviÊa, predjel u SirotkoviÊima (MitroviÊima).80

Podvornica, predjel u Donjem Kraju.81

Podvornica, predjel u MitroviÊima.82

Podvornica, predjel u »rtoviÊima.83

Polanje (Polanie), predjel u sjeveroistoËnom dijelu Vitaljine.84

Poljane, vinograd u MitroviÊima.85

Ponovi, predjel istoËno od Gornjeg Kraja (vjerojatno isto πto i Popovi).86

Popovi, predjel u Gornjem Kraju gdje je 1423. godine odluËeno da senapravi lokva.87

Ponta Oπtra, rt na poluotoku Oπtra.88

Prevlaka (Prievlacha), zapadni dio poluotoka Oπtra.89

RadaËev gaj, gaj na granici ViπnjiÊa i Vitaljine.90

Rudina, predjel na granici ViπnjiÊa i Vitaljine.91

Rupa, predjel i vinograd u »rtoviÊima.92

Sedaoca (Sedaoza), predjel (njiva) u sjeveroistoËnom dijelu Vitaljine.93

Seliπta nad Jasenom (Selista soura Iasen), predjel u MitroviÊima.94

Sjenokos, predjel u MitroviÊima.95

Spasovo brdo, brdo u srediπnjem dijelu Vitaljine.96

Spilice, brdo na granici s DraËevicom.97

Straæna Glavica (Strasna Glaviça, Glaviça di Strasnich), vrh u Straæniku,

80 Div. Canc. sv. 45, f. 65.81 Libro Rosso, f. 331’.82 Div. Canc. sv. 57, f. 37´.83 Div. Canc. sv. 57, f. 36.84 Div. Not. sv. 39, f. 165´.85 Div. Canc. sv. 57, f. 37´.86 Div. Not. sv. 39, f. 165-165´; Div. Canc. sv. 68, f. 161´.87 Libro Rosso, f. 318’.88 Div. Not. sv. 39, f. 166.89 Div. Not. sv. 39, f. 165.90 Libro Rosso, f. 317.91 Libro Rosso, f. 317.92 Div. Canc. sv. 57, f. 35´.93 Div. Canc. sv. 68, f. 161´.94 Div. Canc. sv. 57, f. 39.95 Div. Canc. sv. 57, f. 36´.96 Div. Canc. sv. 45, f. 66´.97 Libro Rosso, f. 317’.


juæno od Donjeg Kraja.98

Straænik (Strasnich, Strasgnich), predjel, njiva i velika πuma (arbori degranda) na istoku Vitaljine juæno od Kobile.Straænik (Straxnich), visoravan juæno od Donjeg Kraja.99

©kuljno brdo (Scuglno bardo), brdo na granici DraËevice, ViπnjiÊa i Vi-taljine.100

©trbina (Sterbina, Stirbina), predjel iznad »rtoviÊa na granici s DraËevi-com.101

Ulica Stara, put u MitroviÊima.102

U Spilje (In Spile), predjel u Gornjem Kraju na granici s VijerniÊima.103

Velika Dubrava, predjel u MitroviÊima.104

Vinogradiπte, predjel izmeu Donjeg Kraja, MitroviÊa i VijerniÊa.105

Vinogradiπte, predjel u »rtoviÊima.106

Zavinograd, predjel u »rtoviÊima.107

Zelenje (Selenie), predjel istoËno od Gornjeg Kraja.108

Zlatice (Xlatize), zemlja u sjeveroistoËnom dijelu Vitaljine.109

Zmijevo polje, predjel (vinogradi) u VijerniÊima.110

98 Libro Rosso, f. 420-420´.99 Libro Rosso, f. 318, 420; Div. Canc. sv. 68, f. 162´; sv. 57, f. 37.100 Libro Rosso, f. 317.101 Div. Canc. sv. 57, f. 36.102 Div. Canc. sv. 57, f. 37.103 Div. Canc. sv. 68, f. 160.104 Div. Canc. sv. 57, f. 35.105 Libro Rosso, f. 332’; Div. Canc. sv. 57, f. 37.106 Div. Canc. sv. 57, f. 39.107 Div. Canc. sv. 57, f. 36.108 Div. Not. sv. 39, f. 165´.109 Div. Canc. sv. 68, f. 161´-162.110 Div. Canc. sv. 57, f. 37´; sv. 68, f. 160, 162.


ZakljuËak

Vitaljina je, poput Donje Gore, u 14. stoljeÊu posebna æupa u sklopuKonavala. Podjela Konavala 1391. godine na dva dijela zadala je udarac ta-kvoj posebnosti, jer otada u Konavlima postoje dva æupana koji umjestodotadaπnjih lokalnih gospodara Konavala, Donje Gore i Vitaljine, upravljajusvaki svojim dijelom Konavala. SaËuvani dokumenti o dubrovaËkoj podjeliKonavala bacaju viπe svjetla na podjelu iz 1391. godine. Na primjeru DonjeVitaljine slikovito se vidi da su zemlje dvojice bosanskih vojvoda pomije-πane i da u literaturi uvrijeæeno miπljenje da su DubrovËani 1419. kupili is-toËni, a 1426. godine zapadni dio Konavala nije toËno.111 Isti je sluËaj i sGornjom Vitaljinom, gdje Sandalju pripadaju NikuliÊi, –uriniÊi i ViπnjiÊi, aPavloviÊu PloËice i dio VraËeva polja sve do OgrijiÊa u Prijevoru. Sve tonam ukazuje na prirodu podjele iz 1391. godine. Pavao RadinoviÊ i VlatkoVukoviÊ feudalnom logikom dijele popola ukupne prihode koji se ostvarujuu Konavlima. Pritom, umjesto teritorija dijele vlasteliËiÊe. Jedni postajuRadinoviÊevi, a drugi VukoviÊevi vazali. Kupivπi Sandaljev dio Konavala,DubrovËani dobivaju zemlje koje su u posjedu Sandaljevih vlasteliËiÊa. Po-sjedi vlasteliËiÊa nisu kompaktni. Pojedine njive Sandaljevih vlasteliËiÊaokruæene su PavloviÊevim i obrnuto. Zbog toga se PavloviÊeva 28. desetina,u koju su ukljuËene zemlje njegovih vlasteliËiÊa »rtoviÊa, VijerniÊa i Dmi-troviÊa u Vitaljini, sastoji od osam teritorijalno odvojenih cjelina. OkruæeneSandaljevim zemljama, tri lazine u predjelu Papala pripadaju »rtoviÊima.112

Isto tako dva terena u Luπcima u sastavu su PavloviÊeve desetine jer ih dræeVijerniÊi.113 Iako se izrijekom ne navodi, s obzirom na svoj poloæaj, KlaËinevjerojatno pripadaju VijerniÊima, a Brπtanik i Duboki dol DmitroviÊima.

U razdoblju od 1391. do 1419. godine mnogi posjedi mijenjaju vlasnike.Tako DmitroviÊi, PavloviÊevi vazali, stjeËu zemlje i u Sandaljevu dijelu idio prihoda sa novosteËene zemlje davaju Sandalju, postavπi tako i njegovivazali.

Dolaskom dubrovaËke vlasti PavloviÊa i Sandalja zamjenjuje Dubrova-Ëka dræava koja umjesto njih postaje vlasnikom svih zemalja, ljudi i prihoda

111 Vidi o tome: N. KapetaniÊ i N. VekariÊ, Stanovniπtvo Konavala, 1: 25.112 Libro Rosso, f. 420´.113 Div. Canc. sv. 57, f. 52.


u Konavlima. Konavoske vlasteliËiÊe zamjenjuju novi posjednici, dubrova-Ëka vlastela i manjim dijelom bogatiji graani.

Na podruËju Vitaljine dubrovaËke vlasti formiraju tri kaznaËine kao niæeadministrativne jedinice. KaznaËina PloËice obuhvaÊa PloËice i NikuliÊe,kaznaËina –uriniÊi –uriniÊe i ViπnjiÊe, dok je od Donje Vitaljine osnovanakaznaËina Vitaljina. Konavoske desetine sa svojim zamrπenim granicamatraju kao katastarske jedinice sve do 1837. godine, πto potvruju rijetkesaËuvane katastarske karte s poËetka Austrijske vlasti. Godine 1837. Austrijaumjesto desetina uvodi katastarske opÊine kao nove katastarske jedinice.Granice austrijskih katastarskih opÊina poklapale su se s granicama dubro-vaËkih kaznaËina.


MIS

LET

IΔI

BE

ZB

OZ

I

»R

TO

VIΔ

I

VIJ

ER

NIΔ

I

BO

GD

A©

IΔI

DR

A»

EV

IC

A

DM

ITR

OV

IΔI

NA

SE

LJA

U D

ON

JOJ

VIT

ALJ

INI 1

432.

GO

DIN

E

KA

RT

A 1

DO

NJ

A

VI

TA

LJ

IN

A

GO

RN

JA

V

IT

AL

JI

NA


MIS

LET

IΔI

BE

ZB

OZ

I

»R

TO

VIΔ

I

VIJ

ER

NIΔ

I

BO

GD

A©

IΔI

DR

A»

EV

IC

A

DM

ITR

OV

IΔI

NA

SE

LJA

U D

ON

JOJ

VIT

ALJ

INI 1

432.

GO

DIN

E

KA

RT

A 1

DO

NJ

A

VI

TA

LJ

IN

A

GO

RN

JA

V

IT

AL

JI

NA


MIS

LET

IΔI

BE

ZB

OZ

I

»R

TO

VIΔ

I

VIJ

ER

NIΔ

I

BO

GD

A©

IΔI

DR

A»

EV

IC

A

DM

ITR

OV

IΔI

NA

SE

LJA

U D

ON

JOJ

VIT

ALJ

INI 1

432.

GO

DIN

E

KA

RT

A 1

DO

NJ

A

VI

TA

LJ

IN

A

GO

RN

JA

V

IT

AL

JI

NA


MIS

LET

IΔI

BE

ZB

OZ

I

»R

TO

VIΔ

I

VIJ

ER

NIΔ

I

BO

GD

A©

IΔI

DR

A»

EV

IC

A

DM

ITR

OV

IΔI

NA

SE

LJA

U D

ON

JOJ

VIT

ALJ

INI 1

432.

GO

DIN

E

KA

RT

A 1

DO

NJ

A

VI

TA

LJ

IN

A

GO

RN

JA

V

IT

AL

JI

NA


MIS

LET

IΔI

BE

ZB

OZ

I

»R

TO

VIΔ

I

VIJ

ER

NIΔ

I

BO

GD

A©

IΔI

DR

A»

EV

IC

A

DM

ITR

OV

IΔI

NA

SE

LJA

U D

ON

JOJ

VIT

ALJ

INI 1

432.

GO

DIN

E

KA

RT

A 1

DO

NJ

A

VI

TA

LJ

IN

A

GO

RN

JA

V

IT

AL

JI

NA


THE DISTRIBUTION OF LAND IN VITALJINA IN THE

FIFTEENTH CENTURY

NIKO KAPETANIΔ

Summary

After gaining possession of Konavle in the first half of the fifteenth cen-tury, the Republic of Dubrovnik distributed the territory among its patriciansand citizens. On the basis of records pertaining to this distribution we havebeen able to reconstruct the settlements, churches, roads, and ponds that ex-isted at that time. Almost all the placenames referred to in the land registershave been preserved to this day. Hamlets were named after the local feudallandlords (vlasteliËiÊi). As a result of this partition, Vitaljina covered threetenths of the total area. The description of Vitaljina provides an insight intothe borders and nature of the 1391 bipartition of Konavle. The outer bordersof Vitaljina and Konavle have remained intact to the present day. This arti-cle traces the names of the Ragusan nobility and citizens who owned land inPrevlaka, Ponta Oπtra and KlaËina, now the southermost points of the Re-public of Croatia.

33Æ. MuljaËiÊ, Jedno nepoznato izvjeπÊe iz Dubrovnika o stanju u Otomanskom CarstvuAnali Dubrovnik 37 (1999): 33-46

Æarko MuljaËiÊ, umirovljeni je profesor Slobodnog sveuËiliπta (Freie Universität) u

Berlinu. Adresa: Miramarska cesta 38/VI, 10000 Zagreb.

Izvorni znanstveni radUDK 949.61(047)(09)“1531”


JEDNO NEPOZNATO IZVJE©ΔE IZ DUBROVNIKA O

STANJU U OTOMANSKOM CARSTVU (1531.)

ÆARKO MULJA»IΔ

SAÆETAK: Autor analizira jednu tiskanu broπuru koja se Ëuva u BayerischeStaatsbibliothek u Münchenu. Njen dugi naslov, koji sadræi jedanaest redaka,poËinje rijeËima Littera De Raguzia (sic!) i sadræi u obliku natuknica podatkeo nekoliko tema (“nebeski znaci”, slabosti dinastije, ratni porazi) kojenagovjeπtavaju slom Otomanskog Carstva.

OpÊe je poznato da je Dubrovnik bio jedan od najvaænijih punktovaodakle su na Zapad, osobito u Italiju, stizali glasoviti avvisi di/da Ragusa1 oOtomanskom Carstvu. Kako se radilo o priliËno zatvorenoj i ogromnoj ze-mlji (u kojoj su, osobito u njenom europskom dijelu, æivjele brojne kolonijedubrovaËkih trgovaca), gotovo svaki podatak je mogao biti dragocjen.Posebno su zanimljive bile vijesti iz Carigrada, na pr. o sultanovu zdravlju,namjerama, stanju na dvoru, ukljuËujuÊi naravno i harem, o odnosima izme-u vladara i najviπih duænosnika, o intrigama u kojima su se sukobljavalisultanovi sinovi, osobito ako su im majke bile razliËite, koji su ponekad

1 Mislim da je nuæno razlikovati avvisi di Ragusa, tj. aktualne politiËko-vojne vijesti koje jevlada DubrovaËke Republike slala diplomatskim kanalima papi, ©panjolskoj i drugim pri-jateljskim dræavama, od avvisi da Ragusa (tj. izvjeπÊa koja su iz Dubrovnika na Zapad slali spon-tano ili organizirano pojedini graani, domaÊi ili strani).


dolazili u teπke sukobe s ocem, osobito ako je taj bio star ili na smrti, itd.Nisu manje bile vaæne vijesti iz pokrajina, naroËito iz onih koje su se nala-zile blizu granice s nekom dræavom s kojom je Carstvo tradicionalno ratova-lo.2

Stjecajem okolnosti pruæila mi se prilika da u jednoj odliËnoj monografijio letku, dakle o jednoj neknjiæevnoj tekstualnoj protoæurnalistiËkoj3 vrsti natalijanskom prostoru (s digresijama na njemaËko govorno podruËje), naiemna podatak o anonimnoj broπuri (8 str.), tiskanoj u Italiji (na æalost sine locoi sine nota editoris), koja sadræi izvjeπÊe datirano De Ragugia, alli XVI. deNouembre M.D.XXXI. Izvjestitelj sebe zove (Il tutto de Vostra Signoria) elVicario de Ragugia.4 On πalje to pismo svom isto tako anonimnom “pret-postavljenome”, koga apostrofira kao Reuerendo & magiore mio honorando(str. 3) i kome se æeli oduæiti za brojna dobroËinstva koja je od njega primio.

Ako izuzmemo naslovnu stranicu, na kojoj je kratak sadræaj cijelog pismapodijeljen u pet glavnih tema, koje svojim rasporedom ne odgovaraju nenu-meriranim grafiËki odijeljenim dijelovima samog Pisma (C,C /str. 3/; C,C,C/str. 4/, C /str. 6/); poËetak (bez znaka C) izraæava nadu da se Turcima slabopiπe jer je Gospodin Bog odluËio uniπtiti ih, a zavrπetak (C /str. 7/) daje vrloopÊenite podatke o “vrelima”, cijelo izvjeπÊe sadræi pet i po stranica (dvije ipo stranice su prazne).

2 Na pr. iz Bosne, iz joπ slobodnog dijela Hrvatske i Ugarske, iz Beograda i sl.3 Usp. Raymund Wilhelm, Italienische Flugschriften des Cinquecento (1500-1550). Gat-

tungsgeschichte und Sprachgeschichte. Tübingen: Max Niemeyer Verlag, 1996: XVI-613 (Bei-hefte zur Zeitschrift für Romanische Philologie, Band 279). Vidi i recenziju potpisanog (na tali-janskom) u reviji Italienisch 20/2 (1998): 177-180. Wilhelm istiËe “protoæurnalistiËki” karakter tevrste teksta (i njenih najglavnijih podtipova: historie, redigirane u oktavama; avvisi, gotovo uvijeku prozi), jer prve, tzv. gazzette, izlaze u Italiji neπto poslije obraenog perioda (Venecija, 1563), aprve “prave” dnevne novine istom sredinom 17. stoljeÊa (Genova, 1638; Rim, 1640; Milano i Bo-logna, 1642) Te neknjiæevne vrste razlikuju se od letaka ne samo svojim obimom, skupnoizdanom heterogenom tematikom i organizacijom “proizvodnje”, nego i fiksno odreenomperiodiËnoπÊu (leci su objavljivani “po ukazanoj potrebi”, Ëesto kriπom). Definiciju letka vidi ubiljeπki 10.

4 Wilhelmu je bio poznat samo primjerak koji se pod signaturom: Res 4° Turc. 81/35 Ëuva uMünchenu (Bayerische Staatsbibliothek). On biljeæi njegov naslov s oznakama kraja svakog retkakako je u originalu: LIttera / De Raguzia de gli orribili Segni. apparsi In / Bossina, & appresso aBel Grado. / De la morte de un Figlio del Turcho per man / del Fratello. / Della infirmita del Tur-cho & del Caso su- / cesso essendo a caccia / De lo Exercito grandissimo dil Sophi con- / traTurchi, / De larmata rotta nel Mare rosso / Da Portughesi.

35Æ. MuljaËiÊ, Jedno nepoznato izvjeπÊe iz Dubrovnika o stanju u Otomanskom Carstvu

Naslov, koji poËinje s Littera De Raguzia (sic!), istiËe teme na naËin kojimoæe zagolicati potencijalne kupce koji, kao dobri krπÊani, najveÊu vaænostpridaju Ëudnovatim “nebeskim znacima” (u koje spada i jedan nedavni po-tres) koji su se pojavili u Bosni, odnosno nad Beogradom. Druga je temaubojstvo (u tekstu se, doduπe, govori samo o ranjavanju) drugoroenog tur-skog princa koje je poËinio njegov stariji brat, inaËe u oporbi prema ocu kojije manje volio prvoroenca). TreÊa je tema teπka sultanova bolest (epilepsi-ja) zbog koje je pao s konja dok je bio u lovu, pa je morao biti prenesen uCarigrad gdje nemoÊan leæi. »etvrta, za krπÊane dobra novost tiËe se napre-dovanja perzijske vojske koju predvodi njihov sofi (tako su se zvali perzijskivladari koji su, i kao πiiti, bili zakleti neprijatelji sunitskih Turaka).5 Ko-naËno, peta dobra vijest tiËe se pobjede portugalske flote nad otomanskom uCrvenom moru.6

U tekstu samog Pisma “nebeski znaci” obuhvaÊaju Ëak tri poglavlja doksu dvije vijesti o dinastiji ujedinjene u veoma dugo poglavlje (koje sadræi ipropagandno joπ brizantnije podatke o sukobu izmeu prijestolonasljednika iglavnog paπe Abraina /Abbrayno/ te sultanov vrlo nejasan stav u tom pitan-ju), nakon Ëega slijede, kao i u naslovu, vijesti o dvama porazima u Aziji.Teæiπte je, dakle, stavljeno na Boæju intervenciju u povijest svijeta (Bog æelisasvim uniπtiti questi perfidi cani & nimici di sua sanctissima & uerissimalegge, str. 3), πto Êe se desiti prvenstveno iz unutraπnjopolitiËkih razloga(“propast Tvoja iz samoga Tebe”), Ëemu su neuspjesi na bojiπtima (do prvogdolazi zaslugom islamskih “disidentskih” snaga) samo korisna popratnaokolnost.

U Pismu se nigdje ne spominje sultanovo ime. To je bio Sulejman II (ro-en oko 1494, stupio na prijestolje 1520, umro pod Sigetom od bolesti 1566.god.), koji je za svoje zasluge dobio naziv “VeliËanstveni” (osvojio je 1521.Beograd, potukao ugarsko-hrvatsku vojsku kod MohaËa 1526, bezuspjeπno

5 Perzijanci su pregazili veliki dio Mezopotamije i osvojili Alep, grad na sjeverozapadudanaπnje Sirije, Ëime su skoro presjekli Otomansko Carstvo na dva dijela (πto bi se bilo moglodesiti da su izbili na Sredozemno more).

6 Tu Ëitamo da su Turci htjeli poslati prema Indijskom moru (misli se na otomanske isturenepoloæaje u Arabiji) brodovlje nakrcano drvenom graom za izgradnju ratne mornarice (koja bipresjekla veze izmeu portugalskih kolonija na obali Indije i na otocima Dalekog istoka imetropole), ali su ih Portugalci presreli u Crvenom moru i potukli. Luka Challicutti koja se tuspominje, nije Calcutta nego mnogo manji portugalski emporij Calicut na zapadnoj obali Indije.


opsjedao BeË 1529. godine; proπirio je granice carstva u Europi (Rod, Mol-davija, Besarabija, Krim), Africi (Tripolis, Tunis i Alæir) i Aziji (Bagdad).

Anonimni autor Pisma zove ga samo el Turco (dakle, s manje poπtovanjanego πto je tada bilo uobiËajeno: talijanska vrela su ga zvala Il Gran Turco,francuska Le grand Turc itd.; taj je naslov ostao i njegovim nasljednicima).Njegov je cilj oËito bio da ohrabri krπÊane dobrim vijestima, koje bi imalepokazati i dokazati da je “svaka sila za vremena” a naroËito “nevjerniËka”.ZakljuËak kojim zavrπava narativni dio pisma jest da je “TurËin” oËajan i daje pao u svojevrsnu depresiju (iako, usput budi reËeno, do Sigeta7 joπ imaproÊi 35 godina, a do poraza pod BeËom 152 godine).8

Naravno, najvjerojatnije nikad neÊemo saznati kako su se zvali certi mer-canti homini dignissimi di fede,9 koji su nakon dvanaest dana puta stigli “si-noÊ” (tj. 15. XI. 1531.) iz Carigrada u Dubrovnik. Dobri poznavatelji oto-manske povijesti mogli bi nam moæda odgovoriti na dva pitanja: jesu ligornje vijesti bile (uglavnom) istinite (ili se radi o “Êakulama”) i je li anon-imni Vikar saopÊio svom “πefu” potpunu istinu (tj. sve πto je saznao) ilisamo ono πto je ovaj æelio Ëuti. Isto vrijedi, mutatis mutandis, ukoliko je taj“πef” imaginaran i ukoliko je jedini adresat potencijalno Ëitateljstvo u Itali-

7 Zanimljivo je da autori jednog poznatog talijanskog priruËnika svjetske povijesti (Enciclo-pedia storica Zanichelli. Bologna, 1975: 297, s. v. Solimano II) navode da je taj sultan umro uSegedinu (!) (koji se nalazi oko 150 km sjeveroistoËno od Sigeta na Tisi) i da su tako pomijeπalidva toponima: Siget (maarski Szigetvár) koji se nalazi zapadno od Dunava, na pravcu Osijek-BeË, i Segedin (maarski Szeged). Dakle, ne samo Slavica non leguntur, nego ni tekstovi koji (nasvjetskim jezicima) govore o Hrvatima (mogli bismo reÊi: Epicroatica non leguntur).

8 OpÊenito se smatra da je taj poraz (1683.) poËetak kraja Otomanskog Carstva, koje poslijetoga gubi svaku inicijativu i ograniËuje se na obranu dotad osvojenog ozemlja. Ali i Siget je bio,ako ga iz danaπnje perspektive gledamo, znakovit. Malo poslije te “Pirove pobjede” krπÊanskaratna mornarica potukla je otomansku kod Lepanta, Ëime se poËelo stvarati uvjerenje da Turcinisu nepobjedivi.

9 R. Wilhelm, Italienische Flugschriften: 252, citira, govoreÊi kratko o Pismu, taj odlomakkao primjer da je pozivanje na oËevice (dodao bih i na Ohrenzeugen) topos na koji se svaki izvjes-titelj koji dræi do svog kredibiliteta rado poziva. Wilhelm kaæe da je taj “Vikar” dobio i prenio er-staunliche Detailkenntnisse i primjeÊuje da je pisao svakom razumljivim jezikom, Ëemu bi biodokaz i puËko ime za padavicu, mal caduco umjesto uËenog morbo caduco. Kako je prvi nazivdosad bio poznat istom od 1612, on nakon otkriÊa ovog Pisma ne predstavlja viπe prvu dokumen-taciju.


ji.10 Bilo kako bilo, ovaj je letak (kao i svi dobri leci) mogao dobro posluæitidvama ciljevima: propagandi (utjeËuÊi na oblikovanje uvjerenja) i agitaciji(utjeËuÊi na djelovanje prethodno “opromidæbenih” recipijenata).11

Dodatak

str. 1.

str. 2.

LITTERADe Raguzia de gli orribili Segni. apparsi InBossina, & appresso a Bel Grado.De la morte de un Figlio del Turcho per mandel Fratello.Della infirmita del Turco & del Caso su-cesso essendo a cacciaDe lo Exercito grandissimo dil Sophi con-tra Turchi,De larmata rotta nel Mare rossoDa Portughesi,

10 Vjerojatno je to bio Rim ili neki drugi grad u kome je firentinska norma, koja dominira ujeziku Pisma, bila odavno prihvaÊena, a ne Venecija. Uostalom podtip avvisi nije u Veneciji nikadbio suviπe popularan. Tu su dominirale tzv. historie, tj. vijesti o ratovima, prohodima papa i care-va, katastrofama i sl., u rimovanoj formi, u oktavama, Ëiji su autori ponekad imali i knjiæevnihambicija i nastojali imitirati Ariosta, Tassa i druge velike pisce, pa je zbog toga taj podtip letkaubrzo nestao iz upotrebe.

11 R. Wilhelm, Italienische Flugschriften: 33, daje ovu definiciju letka (njem. Flugschrift):“Eine Flugschrift ist... eine aus mehr als einem Blatt bestehende, selbständige, nichtperiodischeund nicht gebundene Druckschrift, die sich mit dem Ziel der Agitation (d. h. der Beeinflussungdes Handelns) und/oder der Propaganda (d. h. der Beeinflussung der Überzeugungen) an die ge-samte Öffentlichkeit wendet”, koju je preuzeo od H. J. Köhlera (Hans-Joachim Köhler, ≈Die Flug-schriften. Versuch der Präzisierung eines geläufigen Begriffs.«, u: Horst Rabe, Hansgeorg Molitori Hans-Cristoph Rublack (ur.), Festschrift für Ernst Walter Zeeden. Münster, 1976: 50) i koju za-tim u nekim sitnim pojedinostima korigira, odnosno dotjeruje (ne samo prije uvoenja tiska, negoi kasnije bilo je letaka umnoæenih ruËno).


str. 3.

REuerendo & magiore mio honorando essendo obligato: a li molti bene-ficii riceputi da Vostra Signoria Et non hauendo: altra migliore uia: per alpresenti: de farli: piacere: Et servirlo: como Saria el mio animo disposto: Mie parso: nouamente aduisarli li infrascripti successi: nella Turchia Et in lapropria persona dil Turcho: Rendendomi certo: che per essere Vostra Signo-ria quello bonissimo Christiano: che sempre la conobi: ne pigliara: quellatanta consolatione: che si conuiene de Vna tale: bonissima noua: Et general-mente Insieme con tutti quelli fidelli Christiani: a chi preuara12 a notticiaquesta mia presente: la quale senza nullo manchamento E uerissima: cheNOSTRO SIGNORE YDDIO non per meriti nostri: Ma da sua misericordiaconosco ne dimostra talli uerissimi segni: adcio che si conosca: chel uogliain tutto extinguere: questi perfidi cani: & nimici di sua sanctissima & ueris-sima legge.

C Ve scripsi per altra mia de lo apparato grandisimo chel Turco haueafatto: a gli mesi passati: E per Mare E per terra: li quali erano de sorte chenon potea se non hauere da dubitare & temere assai: tutta la RepubblicaChristiana Pero NOSTRO SIGNOR IDDIO Optimo maestro & proueditoredel tutto spero che gli hara prouisto in modo: che potra essere la uera salutedi essa Repubblica Christiana

C Et Prima Dico a Vostra Signoria che alli tre de Septembrio proximopassato, apparse appresso a Bel Grado cir-

str. 4.

ca le xii. hore una nubbe nel cielo con raggi che pareano di focho: Et apo-cho apocho se ando callando tanto che giunse in terra, Doue ne ussite unohomo teribile di aspetto: nudo & pelloso: aguisa de quelli, che da noi uienditti huomini saluatichi: Il quale senza parlare; uolgendosi & riuolgendosiparea che facesse paura a tutti y circonstanti & ululando conucisi a modo13

di bestia: dimostraua menaciare con le mane. Et cosi stette in terra, per spa-

12 OËito lapsus umjesto futura glagola pervenire (dospjeti).13 OËito je pisac spojio nekoliko rijeËi od kojih je neke i izobliËio. Moæda treba shvatiti (u

njegovom “pravopisu”): con uoci si.


tio de una hora, o circa, & Improuisamente disparue.

C Trehuomini sono uenuti qui di tal luocho de gli quali gli dua affirmano& se concordano insieme narrando el modo sopradetto: laltro: Dice che talhuomo Parlo: menaciando la legge maumetana: & che il loro San giachi gu-bernatore in quel luocho: hauea detto: che gli era anchora Aparso in camara:dicendoli che parlasse al Turcho suo Signore & gli facesse intendere essergionto el fine di sua Legge perho questo: se dicea dal uulgho: ma non eraesso, chiaro che cosi fusse. Basta che el uero e che apparse in terra: ut supra& fo u(e)duto da infinita gente.

C In quel medesimo giorno, Et a tal hora: fu un Terremotto in Bossinagrandissimo de sorte che rouino: molte case & spauentorno: i Turchi inmodo: che la magiore Parte di essi Turchi se abbraciano piangendo & pen-sando essere al tutto de so giorni, al fine. Et ne morse de essi da.cc. o circane de tanti Christiani che ui sono non fo niuno che hauesse male.

C Alli xii de Septembrio andando il Turcho a caccia una matina improu-isamente cascho, del mal caducho di

str. 5.

quale male: sempre la sua persona ha patito: & per uno Pezo fo strasci-nato dal cauallo: non senza graue pericolo & in comodo suo: doue portato,Inconstantinopoli, Et essendo nel letto amallato: dicono che un giorno: chegli era da lui el suo primo genito: lo pregho che gli uolesse far gratia: dedonargli una sua centura & uno pugnale che esso solea portare de la qualecosa piu uolte Il prefato figliolo hauea dimostrato hauere desiderio de hauer-la: al quale esso Turcho non rispose: ne si ne non, Ma dopoi partito el figlio-lo penso el Padre: che questa centura lo potesse reconcigliare con Abbrayno:suo prencipale bassa, con il quale dimostraua Inimicitia grande, Et gia essen-doli stata apresentata una bellissima Veste: da parte di esso bassa, Il dettofiglio si fece dare uno archo, Et in presentia de molti: & specialmente diquelli che lhaueua portata: la confico de piu de cento frezze dicendo, ritor-nate: al uostro Patrone: & diteli, chio spero una uolta de conficare talmentela sua persona. Et una altra uolta hebbe a dire a suo patre per certo tu non seiSignore Anci e il tuo bassa Abrayno, & Il patre uolse sapere chi era statoquello che gli haueua insegnato de dire tal parole: credendosi fusse el suo,Gubernatore che lo hauria mal trattato, Ma ritrouo


essere stata la matre del figlio. Et perho non se ne dice altro, perche ilTurco tanto ama questa Donna che non se sa: che da molti anni in qua hab-bia conosciuto altra Donna che questa e percio el Turcho presa la cyntura &il pugnale: & fece domandar Abbrayno & disse dara questo al mio primofigliolo di tua mano: & cosi fece, & per questo ilfigliolo subito che lhebbe asua presentia cauo

str. 6.

molte delle zoglie della cyntura. & poi insieme con el pugnale, le gito interra: dandogli molte uolta su de ypiedi Et dicendoli. Io gli uoglio fare a miopatre lhonore che merta Poi che a esso non e basto lanimo de darmele se perte non le mandaua: che sei el piu perfido cane che mai sia nato in tutta laTurchia: la quale cosa, saputa dal Turcho: molto se dolse, & da indi inanzidimostro: da non fare piu conto, ne apprezzare niente detto figliolo: riuol-gendo le sue carezze al suo secondo genito, perche sdegnato questo primo,ritrouando un di su una schala, esso fratello gli dette de un pugnale, duagrauissime ferite: de la quale cosa tanto, ne ha preso collera & disperationeesso Turcho, che per parecchii giorni: non uolea ne magnare ne bere, Machiamando continuo la morte, & facendo sempre pazie grandissima senzadubio per quello che si crede cometteteria, un qualche strano effetto, nellasua persona se la guardia non gli fusse continuamente grandissima.

C Et cosi hauendo, fatto apparato grandissimo In Bel Grado de caualli &barche, & arme e uituaglia: con manacie de Christiani, ora manchando sispera chel tutto se risoula in fumo: & tanto magiormente che se ha noua cer-tissima chel, sophi gli ha leuato al presente per forcia leppo,14 & una altrabonissima citta a soi confeni, & con grande exercito uenea uerso le parte chegia solea tenere Il Soldano, Et similmente dicono quelli de Portugallo: hau-erli rotto una armata,

str. 7.

nel Mare rosso che andaua carcha di legnami, & de ogni altra mercantianecessaria per farla portare a Camelli, al mare Dindia, doue pensaua de fare

14 Misli na grad Alep (tal. Aleppo, arapski Halab) u sjeverozapadnoj Siriji.


naue & Gallee, che hauessino adeuertire le speciarie, che sono portate da lauia de Challicutti & altre ysole noue, da Portughesi: per le quale tanto pesci-me noue, caduto esso Turcho disperato, dimostra esser grauamente aflito.

C Tutte queste cose se sono sapute per certi mercanti homini dignissimidi fede li quali in dodeci giornate sono uenuti quiui da Constantinopoli: &ersera gionseno afirmando tutti insieme con sagramento di nostra santa fede,tutto questo essere Il proprio euangello De ragugia, alli xvi. de NouembrioM. D. XXXI.

Il tutto de Vostra Signoria el Vicario de Ragugia.

NAPOMENA:

Tekst je donesen vjerno sa svim jeziËnim i pravopisnim osobitostima, tip-iËnim za tadaπnje pisare te s oËitim pogreπkama i lapsusima, osobito u inter-punkciji koja se, i kad nije pogreπna, veoma razlikuje od one koja se upotre-bljava u zadnja dva stoljeÊa.






A RECENT FIND: A REPORT FROM DUBROVNIK ON

THE STATE OF THE OTTOMAN EMPIRE (1531)

ÆARKO MULJA»IΔ

Summary

The author analyzes a brochure housed at the Bayerische Staatsbibliothekin Munich. Its lenthy title (composed of eleven lines) begins with the wordsLittera De Raguzia (sic) and includes information, in the form [of entries/ofa list/of a table of contents], on five different subjects (“celestial omens,”dynastic weaknesses, military defeats, etc.), all of which seem to anticipatethe oncoming decline of the Ottoman Empire.

This letter, penned by an anonymous author in Dubrovnik and dated 16November 1531, was based on the news delivered by unnamed merchants(Ragusans, presumably), immediately upon their arrival from Constantino-ple. It was addressed to a nameless “superior” (the addressee possibly beingfictious). The place of publication is not mentioned. As judged by the lan-guage of the text, it could have been written in Rome, where a distinctivesub-genre of nonliterary protojournalistic prose (known today as avviso) wasflourishing at that time.

It would be most interesting to determine whether the above-mentioned“good news, which certainly encouraged the Christians, was true, or justhearsay (especially the spicy bits of news that leaked either from the Otto-man court or [the Sultan’s/some] harem. Also, it would be interesting to findout whether the “Vicar” proceeded to the West all the information availableor just extracts his addressee and the Italian readership expected to hear.

47V. Rezar, DubrovaËki humanistiËki historiograf Ludovik CrijeviÊ TuberonAnali Dubrovnik 37 (1999): 47-94

Vlado Rezar, asistent je na Katedri za latinski jezik Odsjeka za klasiËnu filologiju

Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu. Adresa: Odsjek za klasiËnu filologiju

Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu, I. LuciÊa 3, 10000 Zagreb.

Izvorni znanstveni radUDK 929 CRIJEVIΔ, L. Tuberon:930 “14/15”


DUBROVA»KI HUMANISTI»KI HISTORIOGRAF

LUDOVIK CRIJEVIΔ TUBERON

VLADO REZAR

SAÆETAK: Kao prvi opπirniji osvrt na Tuberona na hrvatskom jeziku, ovajrad donosi pregled kako starih, tako i novih spoznaja o njegovu æivotu i histo-riografskom radu. Pritom je posebna paænja posveÊena analizi nastanka po-jedinih izdanja Tuberonovih Komentara, odnosno problemu rukopisa iz Mar-ciane, za koji autor Ëlanka pokuπava dokazati kako je rijeË o Tuberonovuautografu. Napokon, buduÊi da je rijeË o humanistiËkom ostvarenju, krozstoljeÊa hvaljenu zbog uglaenosti latinskog jezika kojim je pisano, zavrπnidio donosi analizu Tuberonova izraza kroz usporedbu s jezikom antiËkih au-tora na koje se ugleda.

RazmiπljajuÊi kako nasloviti ovaj rad, dvojio sam: uËiniti to odreenije,odnosno rijeËima koje bi naglasile aspekt novosti pojedinih spoznaja kojerad donosi, ili odabrati posve neodreen naslov poput ovog koji Ëitamopoviπe. Za odabir potonjega prevagom je ipak bila Ëinjenica da se u nas oTuberonu vrlo malo pisalo, pa se tako Ëini da svaki rad, donosio on sasvimnove, ili veÊ otprije poznate, no dosad nigdje sustavno iznesene spoznaje,ima u biti funkciju preliminarnog upoznavanja πire javnosti s Tuberonovimæivotom i radom, napose s njegovom povijeπÊu Commentaria de temporibussuis. Eto, zbog toga tako opÊenit naslov, a na kraju krajeva i opÊenit i πirok


obujam sadræaja koji se iza naslova krije, sve u smislu stvaranja uvodnihpretpostavki za eventualno kasnije detaljnije razmatranje pojedinih pitanjakoja Êe ovdje biti naznaËena.1 Pa da u Ëitavu raspravu zaista krenemo abovo, najprije nekoliko uvodnih rijeËi o vremenskom i kulturoloπkom, odno-sno knjiæevnom kontekstu u koji Êemo smjestiti osobu o kojoj piπemo, a kojise krije iza u naslovu istaknutog pojma humanizma.

Tijesno povezan s pojmom renesanse, humanizam, kao njen edukativni iknjiæevni aspekt, kroz obnovu antiËkog modela obrazovanja u takozvanimstudia humanitatis predstavlja u biti temelje sveukupnom uzletu duha napragu novoga vijeka. Naime, kako je novoprobuenu interesu za antiËkevrednote pristup samoj antici poËivao ponajviπe na pisanoj, u prvom redulatinskoj, a zatim i grËkoj rijeËi, upravo su gramatika i retorika kao dijelovisrednjovjekovnog triviuma, uz dodatak poezije, moralne filozofije te nada-sve povijesti, tu komunikaciju trebale omoguÊiti i olakπati. PoduËavatelji uspomenutim disciplinama, od 15. st. nazivani humanistae, svoju djelatnost,osim praktiËnog didaktiËnog aspekta, proteæu i na vlastita literarna ostvare-nja. AntiËke knjiæevne vrste ponovno oæivljuju, a oni koji piπu nastoje svo-jim djelima πto je moguÊe viπe nalikovati na svoje klasiËne uzore. Odiπutako stihovi humanista Vergilijem, Horacijem ili Ovidijem, proza pak Cice-ronom, Livijem ili Tacitom. Takoer, osim za klasiËni latinski, raa se inten-zivan interes i za grËki jezik, osobito nakon pada Carigrada i egzilatamoπnjih erudita.

Hrvatski prostor svoj relativno rani susret s idejom i pojavnim oblicimarenesansnog humanizma duguje tradicionalnoj orijentiranosti prema kolije-vci samog pokreta - mediteranskom kulturnom krugu. Pritom, u svom naj-jaËem zamahu izmeu 15. i 16. stoljeÊa, hrvatski humanizam predstavljasamo vrhunac viπestoljetne neprekinute tradicije latinske pismenosti u naπimkrajevima, a svojim je karakteristikama sasvim ravnopravan dostignuÊimaostatka Europe toga razdoblja. Ipak, koliko god nasljedovao trendove kul-turnih zbivanja u æariπtima renesanse, buduÊi da se stvarao u posebnimpolitiËkim uvjetima i u blizini Turaka, koji su neprestano ugroæavali nesamo teritorij, nego i narodno biÊe, uz internacionalne, cijeloj europskoj la-

1 VeÊina problema koji Êe ovdje biti tek naznaËeni i povrπno dotaknuti opπirnije je raspravlje-na u neobjavljenom magistarskom radu autora Ëlanka, pod naslovom Latinitet Ludovika CrijeviÊaTuberona.

49V. Rezar, DubrovaËki humanistiËki historiograf Ludovik CrijeviÊ Tuberon

tinskoj knjiæevnosti zajedniËke teme, hrvatski humanizam karakteriziraju ispecifiËne nacionalne teme koje su, zahvaljujuÊi tom mediju jeziËne univer-zalnosti, dobile priliku upoznati Europu s teπkim stanjem u njezinu predvo-rju. ZahvaljujuÊi ovakvim osobitim, ali i svim ostalim tematski univerzalnimostvarenjima, stekla je hrvatska pismenost latinskog izraza onoga doba pot-punu afirmaciju unutar europske knjiæevne republike (res publica litterar-rum).

InaËe, najsnaæniji dodiri naπih prostora s tim novim duhovnim stremlje-njem odigrali su se upravo u obalnim gradovima, kao mjestima gdje je pro-tok ljudi i ideja intenzivniji, a pomorstvo i trgovina, odnosno negotium, stva-raju povoljne preduvjete i za njegovanje duha, odnosno otium. Ne Ëudi zatoda je baπ Dubrovnik, ekonomski najprosperitetniji naπ grad na Jadranu, oso-bito prednjaËio i svojom pismenoπÊu, buduÊi trajno zainteresiran da u svojojsredini okuplja ljude znane po uËenosti i umjetniËkom daru. Tako veÊ u 14.stoljeÊu ugoπÊuje Dubrovnik kao kancelara prvog humanistiËkog putujuÊeguËitelja, Petrarkina uËenika Ivana Conversinija Ravenjanina.2 Samo pedese-tak godina kasnije, znameniti Philippus de Diversis kao sluæbeni govornikRepublike pokreÊe ondje sustavni humanistiËki odgoj, dok je tek prezauze-tost sprijeËila πirom humanistiËkih dvorova znanog Bartolomea Fontiusa daprihvati poziv Senata i lati se poduËavanja dubrovaËke mladeæi.3 Istovre-

2 Conversini u Dubrovniku boravi od 1384. do1387. i u tom se razdoblju Ëesto æali svojimprijateljima na slabu latinsku izobraæenost koju ondje zatjeËe. No, to vjerojatno ipak treba uzeticum grano salis, odnosno kao uobiËajeni stav talijanskih humanista da s visoka i s izvjesnimprezirom gledaju na sve πto nije talijansko, odnosno, πto je po njihovu miπljenju barbarsko.Naime, Ëinjenica je da je dubrovaËka opÊina i prije Conversinijeva dolaska uzdræavala πkolu iplaÊala uËitelja gramatike, pa je vjerojatnije da je, πto se latinske pismenosti tiËe, stanje u Du-brovniku tada bilo nalik stanju u drugim sredinama na pragu humanizma. Vidi: Franjo RaËki,≈Prikazi za poviest humanisma i renaissance u Dubrovniku, Dalmaciji i Hrvatskoj.« Rad JAZU 74(1885): 168-172.

3 BuduÊi da se o Diversisovu boravku u Dubrovniku viπe pisalo, neka o ugledu tamoπnjeπkole potkraj 15. stoljeÊa posvjedoËi manje poznata epizoda sa spomenutim Bartolomeom Fontiu-som (1445-1513). Taj je humanist kao uËitelj boravio u Firenci, Ferari i Rimu, a neko je vrijemebio i kustosom biblioteke kralja Matijaπa Korvina na Budimu. Sve to daje teæinu njegovu pismukojim se dubrovaËkom Senatu ispriËava πto ne moæe prihvatiti njihov poziv da preuzme dubrov-aËku πkolu (Ladislaus Juhász, Bartholomaeus Fontius: Epistolarum libri III. Budimpeπta: Királyimagyar egyetemi nyomda, 1931: 34): A vestris honestissimis civibus, qui Florentiae negotiantur,vestro sum nomine vestrisque litteris adhortatus accedere ad iuventutem Ragusiensem erudien-dam humanitatisque artibus informandam. Qua sane re potuit animo meo contingere nihil suavi-us... Verum quanquam pergrata est mihi vestra de me voluntas atque iudicium, oblatam tamen a


meno, svojim znanjem i talentom Dubrovniku se oduæuju i oni koji su unjemu silom prilika pronaπli utoËiπte ili tek usputno gostoprimstvo, poputuËenih izbjeglica iz osvojenog Carigrada,4 progonjenog portugalskog ÆidovaDidaka Pira, ili ugarskog povjesniËara Ferencza Forgacha. S druge strane,DubrovËani stjeËu znanja i πirom humanistiËkih centara Italije i Francuskekao uËenici slavnih predavaËa. Nemali broj njih, napokon, kao veÊ afirmira-ni eruditi postaju vodeÊim figurama pojedinih dvorova i intelektualnih cen-tara. IstiËu se tu Feliks PetanËiÊ i Petar –amanjiÊ kao predstojnici Kor-vinove biblioteke, te Tomo BaseljiÊ i Serafin BuniÊ kao uËitelji na njegovojAkademiji. Slavu æanje i pjesniËka Muza poetae laureati Ilije CrijeviÊa, iliona Jakova BuniÊa. KonaËno, moæda joπ glasovitiji od spomenutih jest Lu-dovik CrijeviÊ Tuberon, kojega je intelektualna Europa prihvatila kao jednood najsjajnijih imena humanistiËke historiografije. Evo prilike da o tom sla-vnom imenu, nakon godina nezasluæena zaborava, napokon progovorimokoju viπe.

Pritom ovaj “napokon” valja, kako smo veÊ natuknuli na samom poËetku,shvatiti doslovno, jer od 18. stoljeÊa, odnosno posljednjih, ujedno i najupo-trebljivijih biografskih zapisa Tuberonova æivota, njegovo se ime u nas spo-minje tek uzgred, viπe kao detalj za upotpunjavanje slike o bogatstvu naπeg

vobis conditionem suscipere non permittit cognatorum pietas de me pendentium et amicorum ra-tio a tam longa discessione me dehortantium... Florentia, VI. Cal. Ocobris, 1487. Za potpuni nizdubrovaËkih uËitelja od Diversisa do 1515. vidi: Stanislav ©kunca, Aelius Lampridius Cervinuspoeta Ragusinus. Rim: Edizioni francescanae, 1971: 35.

4 Meu slavnim Grcima koji su se u to doba zatekli u Dubrovniku poimence se u literaturispominju Demetrius Chalcondyla, prireivaË prvog izdanja Homera (Firenca 1488), zatim IanosLascaris, Michael Tarchaniota Marullus, Paulus Tarchaniota i drugi (S. ©kunca, Aelius Lamprid-ius Cervinus: 36; Ludovicus Tubero, De origine et incremento urbis Rhacusanae. Rhacusii, 1790:73). Koliki je bio njihov stvarni utjecaj na grËku pismenost u Dubrovniku, teπko je procijeniti.DapaËe, grËkih gramatika iz toga doba u dubrovaËkim bibliotekama danas nema. Meutim, samTuberon na poËetku svoga djela tvrdi da je Dubrovnik naobraæen latinskom i grËkom pismenoπÊukao i drugi gradovi krπÊanskoga svijeta (Ioannes Schwandtner, Scriptores rerum Hungaricarumveteres ac genuini II. BeË, 1746: 112: ...mea patria graecis et latinis literis, ac si alia Christianiorbis ciuitas exculta est...). Takoer, pisac predgovora treÊem izdanju Tuberonovih Komentara,uËeni Mathias Belius koji, poznajuÊi samo Tuberonov etnik Dalmata, dvoji o Tuberonovu podri-jetlu, poziva se na citiranu reËenicu i zakljuËuje da bi Tuberon morao biti ili iz Venecije, gospo-darice Dalmacije, ili iz Dubrovnika, jer jedino tamo toliko cvatu obje knjiæevnosti. (I. Schwandt-ner, Scriptores: XII: Quae haec sit ciuitas ac patria Tuberonis, ne diuinando quidem adsequare,nisi forte Venetiarum urbem, Dalmatiae dominam, vel Ragusam credas: neque enim alibi tan-topere Graecae Latinaeque florent litterae).


humanistiËkog latiniteta, nego kao predmet samostalne studije. Zato je onajtko je poæelio saznati neπto viπe o Tuberonu, a nije se zadovoljio tek πturomenciklopedijskom jedinicom, dosad to najbolje mogao uËiniti Ëitanjem latin-ski pisanih leksikona iz minulih stoljeÊa.5 Ovdje poglavito mislim na Tu-beronov æivotopis Serafina Marije CrijeviÊa, sastavljen godine 1740.6 Uklo-pljen u opseæno CrijeviÊevo djelo Bibliotheca Ragusina, zbirku od 435 æivo-topisa slavnih DubrovËana, ovaj zapis pruæa najveÊi broj pojedinosti o Tu-beronovu æivotu i okolnostima u kojima nastaje njegovo djelo. Tim smo sepodacima za ovu priliku i mi vodili, te smo ih, gdje god smo mogli, provje-rili, gdje je trebalo korigirali i nadopunili ih podacima koje pruæaju drugi iz-vori.

Tuberonov æivot

Podaci S. M. CrijeviÊa dobrim se dijelom temelje na arhivskoj grai, od-nosno na raznim dokumentima bilo crkvene bilo javne naravi. Stoga ne Ëudida je od viπe postojeÊih inaËica Tuberonova imena - Ludovicus CervariusTubero, Ludovicus Cerva, Aloysius Cerva Tubero, Aloysius de Crieva, Aloy-sius Cervinus - kao osnovnu odabrao baπ potonju, Aloysius Cervinus, uz va-rijaciju Cervarius. Naime, u svoj arhivskoj grai koja je doprla do naπegavremena spominje se Tuberon kao Alojzije, s prezimenom de Crieva7 ili, po

5 Treba napomenuti da su se Tuberonom dosta bavili Maari (dvije opπirne studije kao sa-mostalne publikacije s poËetka ovog stoljeÊa), te su ga Ëak u najnovije doba i preveli na maarski.Meutim, koliko mi je poznato, nijedna od tih publikacija nije dostupna kod nas. Svejedno Êunavesti najvaænije: György Vajda, Tubero Lajos mint történetiró. Budapest, 1909; Ilona Szoke,Ludovicus Cervarius Tubero emlékiratainak muvelodéstörténeti adatai. Budapest, 1912; LászlóBlazovich i Erzsébet Galántai, Ludovicus Tubero - Kortörténeti feljegyzések. Szeged: SzegediKözépkorász Muhely, 1994.

6 Serafin Maria CrijeviÊ, Bibliotheca Ragusina. Zagreb: JAZU, 1975. Drugi za Tuberonovæivotopis vrijedni izvori su: Francesco Maria Appendini, Notizie istorico-critiche sulle antichità,storia e letteratura de’ Ragusei, II Ragusa: Antonio Martecchini, 1803; Konstantin JireËek, ≈Bei-träge zur ragusanischen Literaturgeschichte.« Archiv für slavische Philologie 21 (1899): 448-451;Simone Gliubich, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna: LechnerLibrajo, Zara Battara e Abelich Libraj., 1856; Sebastian Dolci Slade, Fasti litterario-ragusini.Venetiis, 1767.

7 Testamenta de Notaria (dalje: Test. Not.), ser. 10 (Dræavni arhiv Dubrovnik, dalje: DAD)sv. 25, od 8. kolovoza 1485: Testamentum ser Aloysij de Crieva.


JireËeku, od otprilike 1515. godine Cervinus.8 Alternacija pak oblika Aloysi-us s oblikom Ludovicus, koji se javlja poglavito u naslovima njegovih djela,mogla bi se najjednostavije objasniti time πto takav postupak u Dubrovnikunije bio rijetkost, jer su ta dva oblika smatrana samo dvjema inaËicama isto-ga imena.9 Uz oblik Ludovicus uvijek stoji i pridjevak Tubero, u biti huma-nistiËki nadimak steËen joπ za πkolovanja u Parizu. Taj nadimak, Ëini se,svjedoËi o ranu profiliranju Tuberonova knjiæevno-znanstvenog interesa, jeraluzija na rimskog povjesnika iz I. stoljeÊa p. n. e. Kvinta Elija Tuberonagovori o njegovu pokuπaju da i za sebe stekne naklonost Muza, napose nadpovjesnicima bdijuÊe Clio.

InaËe, sam rod CrijeviÊa (Zereva, Cereva, Crieva, Zreva, od 15./16.stoljeÊa Cerva) kao ugledna i imuÊna patricijska porodica javlja se u doku-mentima veoma rano. Bavili su se preteæno trgovinom, no obavljali su ijavne funkcije tako da je veÊ Lampridius Zreua bio konzulom godine 1198.Rod se dijelio na nekoliko glavnih grana, a Tuberon pripada onoj koja nosinadimak Lixivia.10 Tuberonova djeda Alojzija, preko Martola, strica Tu-

8 Test. Not. 1525-1527, f. 89v: Ego Aloysius Ceruinus Abbas...9 Oblik Ludovicus ipak je na neki naËin nejasan, jer se ne sreÊe ni u jednom dokumentu jav-

noga karaktera, nego samo u u naslovu njegovih djela, u kombinaciji s pridjevkom Tubero. Nekitvrde da mu je Ludovicus krsno ime koje je nosio do odlaska u samostan i preuzimanja crkvenogimena Aloysius. Takav je postupak, naime, bilo pravilo prilikom ulaæenja u benediktinski red.Meutim, ova se teza odmah moæe pobiti jer je Tuberon prilikom primanja u Veliko vijeÊe 7. XII1478, dakle πest godina prije nego πto je primio redovniËki zavjet, naveden pod imenom Alojzije.Na koncu, i njegov djed se, prema dokumentima, zvao Aloysius, a poznato je da je u Dubrovnikupostojao obiËaj nazivanja prvoroena muπkog djeteta djedovim imenom.

10 O tome postoji nekoliko zapisa, no naroËito je zanimljiv onaj u Tuberonovoj povijesti nas-tanka i razvoja Dubrovnika (L. Tubero, De origine: 13): Habitabat Demianus modicis aedibus adportam urbis, paludi quae tunc ibi erat adjacentem, in ea regione ubi nunc Lixivia familia e genteCervaria aedes habet. SmjeπtajuÊi, dakle, stan obitelji Lixivia uz negdaπnja vrata De palude, ovajnavod dopuπta (nadam se, ne previπe smjelo i neoprezno) nagaanje o moguÊem podrijetlu togobiteljskog nadimka. Naime, ako uzmemo u obzir da je lixivium latinska rijeË za lug, luæni kamen,odnosno sredstvo kojim su se nekad sluæili za pranje rublja umjesto sapuna, te da lug, osim toga,u slavenskim jezicima ima takoer znaËenje “rita, moËvarna zemljiπta obrasla grmljem iz kojegase razvija πuma” (ova semantiËka veza rezultat je kemijske reakcije koja je u moËvarnom tlu luæ-nata), moguÊe je zamisliti kako je ogranak obitelji Crieva, stanujuÊi tik uz tada moËvarno pod-ruËje, nadimak Lixivia stekao iz nekog razloga za koji je bitna upravo Ëinjenica o neposrednojblizini moËvarna tla njihovu prebivaliπtu. Naravno, sve ovo uz pretpostavku da veÊ i taj podatak okuÊi uz Porta de Palude nije sam po sebi izmiπljotina, odnosno etimoloπka igrarija Tuberonasamog, ili nekog drugog tko je eventualno reËenicu naknadno ubacio, a sve u istoj namjeri da sepokuπa objasniti podrijetlo spomenutog obiteljskog nadimka.


beronova, S. M. CrijeviÊ navodi kao njihova zajedniËkog pretka,11 dok jepreko svoga pradjeda Martola Tuberon u daljem srodstvu i sa spomenutimpjesnikom Elijem Lampridijem CrijeviÊem.

Kada je u pitanju vrijeme Tuberonova roenja, dosad je bila uvrijeæenagodina 1459, koju navodi gotovo sva literatura.12 Meutim, splet sretnihokolnosti i Ëinjenica da se na okupu naπlo nekoliko podataka koji sami zasebe ne bi bili od velike upotrebljivosti, omoguÊili su da se ponudi nova, donijansi precizna datacija. Tako bi se toËnim datumom Tuberonova roenjaipak trebao smatrati 17. listopada 1458. No, buduÊi da ta izmjena, osim pu-kog pomicanja godine roenja, ima daleko vaænije konotacije u svezi s po-tvrivanjem autentiËnosti jednog Tuberonova rukopisa kao autografa,opπirnije Êe o njezinim detaljima biti reËeno neπto kasnije.

Podatak da je kao jedinac roen u patricijskoj dubrovaËkoj obitelji, odmajke Frane Caboga i oca Ivana Cerve, otklanja sumnje o mjestu Tuberono-va roenja.13 U Dubrovniku stjeËe i osnovnu naobrazbu da bi nakon toga vi-soke πkole zavrπio u Parizu. Ondje izuËava knjiæevnost, filozofiju, matema-tiku i teologiju, a po zavrπetku, zbog izuzetnosti steËena znanja, navodnoËak dobiva mjesto meu akademicima jedne od tamoπnjih akademija.14 Po

11 S. M. CrijeviÊ, Bibliotheca Ragusina: 40: Si ingenio votisque meis indulgendum mihi essetin laudandis in hoc scriptorum albo illustribus viris, plenissime laudarem et neminem profecto exomnibus libentius quam Aloysium Cervinum sive Cervarium, virum utique et doctrina eximium etlucubrationibus editis celeberrimum et, quod magis fortasse me moveret, meum non gentilemmodo, sed etiam agnatum, quandoquidem ab Aloysio, eius avo, ipse quoque genus duco per Mar-tolizam, eiusdem Aloysii filium, meum tritavum et huius, de quo agimus, Aloysii patruum...

12 Jedino je kod Appendinija umjesto 1459. navedena 1455, no radi se vjerojatno o tiskarskojgreπki (Francesco Maria Appendini, Notizie istorico-critiche sulle antichitB, storia e letteraturade’ Ragusei. II, Ragusa: Antonio Martecchini, 1803: 7).

13 S. M. CrijeviÊ, Bibliotheca Ragusina: 41: Natus est Ragusii anno MCCCCLIX Ioanne Cer-vino (vulgo Cerva), gentilitio cognomine Lixivio, veteris prosapiae ac patritiae dignitatis viro pa-tre (hic erat senioris Aloysii filius, Martolizae, tritavi mei, frater), matre vero Francisca Caboga,aeque nobili ac lectissima faemina; nec alium, aut fratrem aut sororem habuisse, cum nullum eo-rum extet monumentum, videtur.

14 S. M. CrijeviÊ, Bibliotheca Ragusina: 41: ...Parisiis per omnem adolescentiae aetatem po-litioribus in litteris, philosophicis, praeterea mathematicis ac etiam sacris studium suum collo-cavit, quantumque in his omnibus profecerit, summa viri eruditio deinceps ostendit. Ibi interacademicos nescio quos (cum illae, quos Ludovicus Morerius commemorat, Parisiis florentesacademiae recentiores sint) locum ob insignem doctrinam atque eruditionem sortitus, ab iis re-cepto more nomina mutandi Tubero dictus est, quod nomen semper retinuit eo notissimus factus,ut num etiam adscito hoc nomine Tubero quam proprio notior sit. Zanimljivo je da u starini po-


povratku iz Pariza, 1483. ili 1484. godine,15 zaruËuje se, prema S. M. Cri-jeviÊu, plemkinjom Jelenom GuËetiÊ (Gozze). No, i sam CrijeviÊ navodi daje to doznao po priËanju drugih, a ne iz nekog dokumenta. To je vjerojatno iuzrokom da se taj podatak ne slaæe s podatkom iz dokumenta iz 1485. u ko-jem Tuberon kao svoju zaruËnicu navodi izvjesnu Maruπu –ureviÊ (Gior-gi).16 Teπko je reÊi gdje je doπlo do zabune i otkud se pojavilo ime JeleneGuËetiÊ, no navedeni bi dokument trebao biti dovoljno jakim argumentomda se kao toËno prihvati ime drugospomenute æene. Do æenidbe, meutim,nikad nije doπlo. ©toviπe, Tubero se veÊ te 1484. godine potpuno povlaËi izsvjetovnog æivota te zapoËinje sveÊeniËki u redu Svetoga Benedikta. Uzrocitakve odluke teπko su dokuËivi. S. M. CrijeviÊ smatra da se Tuberon natakav korak odluËio jer nije mogao otrpjeti sramotu nanesenu javnim pro-zivanjem od strane Maloga vijeÊa zbog odjeÊe koju je nosio po francuskojmodi. Navodno je Tuberon izazvao skandal pojavivπi se na dubrovaËkim uli-cama u haljini koja je sezala do peta. Zbog toga mu je konzervativna du-brovaËka vlast odredila globu te za tamoπnje pojmove predugaËku haljinupred svjedocima u Kneæevoj palaËi i podrezala.17 Teπko je reÊi koliko ima

stoji i vijest koja Tuberonovom akademijom navodi onu u Sieni, te isto tako tvrdi da je nadimakTubero stekao po tjelesnoj mani, odnosno zato πto je bio poneπto grbav: Tubero quia nonnihil gib-bus, dictus est a Senensi Academia, in quo (sic!) ab aliquo corporis vitio Academici agnomina-bantur (Sebastian Dolci Slade, Fasti litterario-ragusini. Venetiis, 1767).

15 Nema toËnih podataka kada se Tuberon vratio iz Pariza, kao πto nema ni detalja o njegovuboravku ondje. S. M. CrijeviÊ jedino navodi da mu negdje u tom razdoblju umire otac, πto je ne-toËno, kao πto se vidi iz njegova testamenta iz 1462. (Test. Not. sv. 18, f. 16-17).

16 Test. Not. sv. 25, od 8. kolovoza 1485: Item volendosse maritare La damma Marussa miasposa et figlia del nominato ser Matheo de Georgi, voglio habia de li beni mei ducento ducatidico poi harra consumato il matrimonio cum il suo marito. Et se per qualche caso La dicta miasposa cí elegesse La vita Monachale, voglio pur habia Li dicti ducento ducati...

17 S. M. CrijeviÊ, Bibliotheca Ragusina: 41-42: At vero, quia et iuvenis et sponsus et prae-sertim ex Galliis reversus, ubi in dies vestitus ratio mutari solet et elegantior quotidie excogitarinationis genio in iis excogitandis solertissimae, novam comptioris formulae et ad talos demissamadeoque a patrio more longe abhorrentem vestem induit, tunc enim ad medias usque tibias neclongiores togae patritiis viris in usu erant. Ut primum prolixam illam vestem et novo ritucomptam indutus in forum prodiit, omnium in se oculos convertit, at seniorum, qui omnia nova indeteriorem partem interpretari solent, etiam offendit, iam in ore omnium versabatur comptulusiuvenis et, ut fieri solet, alii ab eo stabant, alii, ut perniciosae novitatis authorem, damnabant. Athaec privatorum hominum erant iudicia, quae ipse et verbis et factis contemnere visus est cen-soresque suos per multos dies salse et facete ludere sustinuit, quae tamen iuvenis licentia et libe-rior iusto agendi et se tuendi ratio senioribus magis magisque stomachum movit; res igitur inpublicis comitiis, quae Minora appellantur, agitata et in utramque partem excussa hunc tandem


istine u svemu tome, to viπe πto oËekivanog zapisa u knjigama dubrovaËkihvijeÊa o cijelom dogaaju, koliko izgleda, nema.18 »ini se stoga da pitanjeuzroka Tuberonova napuπtanja svjetovnog æivota ipak ostaje otvoreno,odnosno da su svemu vjerojatno ipak prethodili dublji uzroci, a da je ovajskandal, ako se uistinu i desio, bio tek povodom.

Bilo kako bilo, Tuberon iste 1484. odlazi na obliænji otoËiÊ Sv. Andrija utamoπnji benediktinski samostan, u 13. stoljeÊu podignut od porodice Cri-jeviÊ, te najvjerojatnije u kolovozu 1485. prima redovniËki zavjet.19 Tu je naneki naËin i kraj prvom, svjetovnom dijelu njegova æivota.

Iz perioda boravka na Svetom Andriji poznato je tek toliko da je ondje, udruπtvu jednog ili dvojice redovnika, proæivio osamnaest godina, provodeÊivrijeme u molitvi i prouËavanju knjiæevnosti. Kaæe tako S. M. CrijeviÊ: ...to-tum enim diei ac noctis tempus, praeter necessariam corporis curam in pie-tatis officiis litterarumque studiis collocabat, res enim illi cum Musis eratassidua. Navodi takoer da se osobito bavio starim rimskim povjesnicimakako bi i sam dobro svladao vjeπtinu pisanja povijesti, Ëemu je po prirodinaginjao. Vjerojatno je, kaæe CrijeviÊ, veÊ tada ili promiπljao ili Ëak veÊ za-poËeo pisanje svojih Komentara. Godine 1502. prelazi u samostan Sv. Jako-va od Viπnjice, gdje kao opat (Abbas Aloysius), isprva u druπtvu jedinog pre-ostalog redovnika Donata, a nakon njegove smrti potpuno sam, boravi svedo svoje smrti 1527. Iz tog razdoblja postoje mnogi spomeni Alojzijeva ime-na u sluæbenim ispravama, to viπe πto 1515. odlukom Senata biva postavljen

exitum habuit: publica authoritate et, ut aiunt, in praetorio coram arbitris detracta illa Tuberonivestis fuit et succisa; indicta praeterea illi multa, ne ea vel simili amplius uteretur. Eam ob remangore quammaximo affectus est Tubero, alte enim ex illata sibi contumelia in animo eius dolorinsedit, cumque nulla ratione posset ignominiae acerbitatem decoquere, exorata sponsa, ut inmonasterium ingrederetur, ipse annos natus XXV ad divi Andreae caenobium, a Cervina familiaolim erectum in parva quadam insula non procul ab Elaphitis, se contulit ibique religiosam vitamsub divi Benedicti regula amplexus est anno MCCCCLXXXIV et sequenti anno initio Sextilis men-sis votorum religione se pro more illigavit.

18 JireËek navodi da je pregledao zapisnike Malog VijeÊa za 1483. i da nije niπta uspio pron-aÊi. Autor ovih redaka knjige je pregledao u rasponu od 1482. do 1485. i pritom bio jednako slabesreÊe, ne iskljuËujuÊi ipak moguÊnost da mu je traæeni zapis nepaænjom promaknuo.

19 Za tu dataciju vidi: S. M. CrijeviÊ, Bibliotheca Ragusina: 42, ali i dokument iz 1485, sas-tavljen 9. srpnja, a u knjige zaveden 8. kolovoza, u kojemu izmeu ostalog stoji da je sastavljennekoliko dana prije Tuberonova ispovijedanja redovniËkog zavjeta (...paucis diebus ante profes-sionem suam...).


na uglednu funkciju vikara nadbiskupa dubrovaËkog, Rainalda Gratianija,koji je u to doba veÊinom boravio u Italiji.20 Spomenimo ovdje i to da jeAlojzije imao aspiracija Ëak prema biskupskom poloæaju. Naime, u spisimaVijeÊa umoljenih (od 31. srpnja 1525.) zabiljeæeno je da je opat Sv. Jakobaspreman platiti 500 dukata za troπkove odvajanja Stonske biskupije odbiskupije mletaËkoga otoka KorËule.21 On je to voljan uËiniti ako sam po-stane biskupom te biskupije, a njegova bi opatija tada mogla po æelji Repub-like biti ujedinjena s ostalima. Do otcjepljenja je doπlo tek godine 1541,22 noovdje se valja osvrnuti na spomenuto ujedinjenje opatija. Izvjesno je da seradi o ujedinjenju opatije Sv. Jakova i njezinih dviju priorija, Sv. Andrije iSv. Mihovila na ©ipanu, s opatijom Sv. Marije na Mljetu u tzv. Mljetskukongregaciju. Do ujedinjenja je na koncu doπlo, i to samo nekoliko dana na-kon Alojzijeve smrti, pa u tom kontekstu Ëudi podatak S. M. CrijeviÊa da jeAlojzije oko toga duæe vremena nastojao. ©toviπe, ako se uzme u obzir ne-tom spomenuti podatak o uvjetovanju ujedinjenja opatija dodjeljivanjemstonske biskupije i joπ nekoliko drugih podataka, prije bi se moglo reÊi da seon tome protivio, barem utoliko da se taj akt izvrπi prije njegove smrti.23

Bilo kako bilo, njegovom smrÊu ispraænjen samostan Sv. Jakova, jednako

20 S. M. CrijeviÊ navodi da Dominikanski arhiv Ëuva mnoge dokumente i presude koje jeTuberon kao opat Alojzije potpisao obavljajuÊi vikarsku duænost. Jedan takav potpis iz matrikuleSvetoga Jurja u Gruæu navodi i Farlati: Nos Aloysius Abbas S. Jacobi extra muros, necnon Vicar-ius generalis Reverendissimi D.D. Raynaldi Gratiani, Judexque Ordinarius, et Cognitor Caus-sarum etc. (Daniele Farlati, Illyricum Sacrum VI. Venetiis: apud Sebastianum Coleti, 1800: 217).

21 Tada su, naime, te dvije biskupije imale zajedniËkog biskupa.22 Biskupom postaje dominikanac Thomas Cervinus (D. Farlati, Illyricum Sacrum VI.: 350).23 Alojzije je, inaËe, osobito sklon bio lokrumskom samostanu Sv. Marije, a ne onomu mljet-

skom. O tome svjedoËi i njegova molba koju je 1495. uputio papi da mu odobri da bude pokopanu tom samostanu jer da ad monasterium Beatae Mariae de Croma, ordinis et diaecesis praedicto-rum, congregationis sanctae Iustinae, et congregationem praedictam specialem gerit devotionisaffectum (S. M. CrijeviÊ, Bibliotheca Ragusina: 43-44). CrijeviÊ takoer navodi da je svoju ljubavprema tom samostanu i njegovim redovnicima Alojzije iskazivao i na druge oËite naËine. Kon-aËno, kao joπ jedan argument protiv teze da se iznimno zalagao za ulazak njegova samostana umljetsku kongregaciju navedimo i sljedeÊe: buduÊi svjestan neminovnog pridruæivanja Sv. Jakovanakon njegove smrti, a zbog potpune opustjelosti, nekoj od kongregacija, bilo onoj na Lokrumu,πto bi vjerojatno bilo njemu po volji, bilo onoj mljetskoj, u svom je testamentu spomenuo mo-guÊnost spajanja samostana, ali je naveo obje potencijalne matice, a ne samo mljetski samostan,πto bi Ëovjek, pod pretpostavkom da je ovaj toliko oko toga nastojao, mogao oËekivati: ...et si in-tra spatium unius anni monasterium Sancti Iacobi cui abbas prefui conjunctum fuerit Lacromensimonasterio seu Melitensi... (Test. Not. 1525-1527, f. 90).


kao i onaj Sv. Andrije, odlukom Mihaela RestiÊa, vikara dubrovaËkog nad-biskupa Filipa Trivultija, 27. lipnja 1527, samo nekoliko dana nakon Alojzi-jeve smrti, dolazi pod nadleænost mljetskog opata Mavra, i u okviru Kongre-gacije ostaje sve do njezina ukinuÊa godine 1808.24 Odatle se, premda s kon-gregacijom za æivota nije imao veze, Tuberona u naslovima nekih rukopi-snih prijepisa njegova djela naziva Abbas Melitensis.25

Smrt je Alojzija, kao πto je reËeno, zadesila u lipnju 1527, no ne zna setoËno kojega datuma. Sigurno je jedino da se to moralo zbiti negdje izmeu10. svibnja, kada je testament sastavljen,26 i druge polovice lipnja, kada jeotvoren i zaveden u knjige. Uzrokom smrti S. M. CrijeviÊ navodi kugu, kojaje 1526. zadesila Dubrovnik i od koje je, izmeu ostalih, umro i ©iπkoMenËetiÊ.27 Iz samog testamenta ne doznaje se mnogo. Temeljito namirenjeraËuna i poravnanje svih dugovanja no, osim spomena jedne kuÊe u ©irokojulici, neπto zemlje na Lopudu, neπto novca te zlatnog i srebrnog posua, aπto sve ostavlja dijelom svojem, a dijelom samostanu Sv. Petra i nekimroacima, ni rijeËi o vlastitim rukopisima ili mnogobrojnim knjigama koje jeposjedovao. Tek usputni spomen imena darovatelja srebrnog posua, nad-biskupa kaloËkoga Grgura Frankopana, Ëovjeka kojemu je svoje Komentareposvetio. O njihovu negdaπnjem prijateljevanju svjedoËi i odluka VijeÊaumoljenih od 9. studenog 1508. kojom se Alojziju odobrava putovanje u

24 D. Farlati, Illyricum Sacrum VI.: 221-222: isprava kojom dubrovaËki kanonik i vikarMichael de Restis dodjeljuje mljetskom opatu Mavru opatiju Sv. Jakova i prioriju Sv. Andrije.Opat Mavro je, u biti, poznati dubrovaËki pjesnik Mavro VetranoviÊ, koji je neko vrijeme æivio uSv. Jakovu te je ondje, uz joπ jednog znamenitog pjesnika i redovnika koji je ondje boravio, Ign-jata –ureviÊa, u redovniËkim grobnicama samostana i sahranjen.

25 R 5875 (XVI st.) MS (Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, dalje: NSK): Ludovici Tuberonispatritii Ragusini de Cerva, et Abbatis Melitensis ordinis S. Benedicti Commentariorum de Tem-poribus suis Libri...; R 4027 (XVIII st.) MS (NSK): Ludovicus Tubero, Patritius Ragusinus etAbbas Congregationis Melitensis Gregorio Fregepani Colociensium Pontifici salutem; ArhivBassegli Gozze, kutija br. 129, br.40, MS (DAD): Ludovici Tuberonis Patritii Ragusini ac AbbatisCongregationis Melitensis Commentaria suorum temporum...; iz prethodnog osvrta na ustanovlja-vanje Mljetske kongregacije jasno je da svaki rukopis koji u naslovu Tuberona naziva opatommljetskim moæe biti datiran jedino u razdoblje nakon autorove smrti.

26 Test. Not. 1525-1527, f. 89v: In nomine domini nostri Iesu Christi 1527. salutis humanedie X. mensis maii. Ego Aloysius Ceruinus Abbas...

27 Za tu kugu Farlati kaæe da je u Dubrovnik donesena iz Ankone po nekom trgovcu haljina-ma, te da je u 20 mjeseci odnijela 20 000 æivota. (D. Farlati, Illyricum Sacrum VI.: 221)


KaloËu.28 Ovaj podatak zasad je jedini Ëvrsti dokaz o Tuberonovu izbivanjuiz Dubrovnika u razdoblju od 1484. godine do smrti, a pretpostavlja se da jeu Ugarskoj proveo moæda i viπe od godine dana.29 KonaËno, iz testamentadoznajemo da samostanu Sv. Jakova Alojzije, izmeu ostaloga, ostavlja ineπto novaca za dovrπenje objekata Ëiju je izgradnju sam zapoËeo, konkre-tno, za dovrπenje zimskog spremiπta za Ëamce.30 »ini se da danaπnji izgledsamostana, koji je katastrofalni potres godine 1667. poπtedio od propasti,potjeËe upravo iz Alojzijeva vremena ili razdoblja neposredno nakonnjegove smrti. S. M. CrijeviÊ navodi da je Alojzijevom zaslugom, izmeuostalog, izgraen i klaustar samostana. Onoga tko posjeti ovo zdanje (Ëijuljepotu naglaπava predivno okruæenje u kojem je smjeπten i odakle se, popriËanju DubrovËana, pruæa najljepπi pogled na Grad) da bi se makar na tajnaËin pribliæio Tuberonu i moæda proniknuo u ono πto su vrijeme i zaboravnepovratno oteli (temporum culpa, rekli bi humanisti!) zasigurno Êe razve-seliti nekoliko natpisa na zidovima i nadvratnicima koji odaju Tuberonovuprisutnost na tom mjestu. Radi se o na dva mjesta uklesanim inicijalimaACT ABBAS,31 te o natpisu i poprsju koje je Tuberon na juænoj straniklaustra postavio u spomen na osnivaËa samostana.32 Takoer, u sobama joπpostoje umjetniËki izraene mramorne niπe iz onoga doba, izmeu ostalih ijedna za Ëuvanje relikvija, pa Ëovjek namah pomisli da je Tuberon baπ u njoj

28 Acta Consilii Rogatorum, ser. 3 (DAD), sv. 31 (1508-1511), od 9. studenoga 1508: Primapars est de concedendo domino Aloysio abbati monasterii Sancti Jacobi de Visgniza quod ad con-templationem Reverendissimi archiepiscopi Colociensis et Vachiensis ecclesiarum possit ire inHungariam ad prefatum dominum archiepiscopum relinquente in locum suum sufficientem guber-natorem monasterii sui et intratarum, per XXXIII contra VII.

29 Viπe o znaËenju ovog prijateljevanja neπto kasnije, ovdje joπ samo toliko da se, osim pu-tovanja u KaloËu, kod nekih spominje i navodni Tuberonov boravak na dvoru Matijaπa Korvina idjelovanje u njegovu knjiæevnom krugu, za πto nismo pronaπli Ëvrstih dokaza.

30 Reliqua volo pecunia expendatur partim ad constructionem navalis ubi ego multo laboreet dificultate locum preparavi quo comodius subduci possent navicule monasterii... (Test. Not.1525-1527, f. 90v).

31 Ovo ACT nedvojbeno valja Ëitati kao Aloysius Cerva Tubero. Jedan je takav natpis na nad-vratniku istoËnog ulaza u samostan, dok je drugi na juænoj strani klaustra ponad ulaza u opatovstan.

32 Natpis glasi: IOANNI GON. MICHAELIS FILLIO HVIVS ABBATIAE PRIMO CONDI-TORI ALVISIVS CER. TVB. ABBAS POSVIT MDIII; u niπi iznad natpisa saËuvalo se poprsjebez glave, koja je nadomjeπtena u novije vrijeme.


Ëuvao u testamentu spomenute moÊi Sv. Jakova.33 No, pravo ushiÊenje tekslijedi kad se u dvoriπtu ispred samostanske zgrade ugledaju dva stara kame-na za mljevenje maslina koji zaboravljeni leæe jedan pored drugoga u travi.Tek kad vidi te mlinske kamene i odmah pored podrum u kojemu se nekadËuvalo ulje, Ëovjek moæe valjano protumaËiti pjesmu usko vezanu uz ovupriËu, koju Ëuva rukopis humanistiËkog pjesnika Damjana Beneπe.34 Pjesmaje naslovljena Ad Alesum Abbatem, a osobu kojoj se obraÊa uz veliko πtova-nje, oslovljavajuÊi je s cunctarum pater eruditionum (oËe sve obrazovanosti)i doctissime (veleuËeni), pjesnik pita za miπljenje o svojoj poeziji (neu celesmodo de meis Camoenis quid, doctissime senseris: Catullum an quidquamredolent, Horatiumve?). Pritom je iz 14 faleËkih jedanaesteraca, koliko ihpjesma sadræi, u prvi mah teπko sa sigurnoπÊu identificirati ime iz naslova snaπim Tuberonom, odnosno opatom Alojzijem. No, sljedeÊi stihovi, nakonvienog u dvoriπtu samostana, uklanjaju, Ëini se, sve sumnje:

Istae sic oleae otium perenneComponant tibi, laeserint nec AustriVicinum nemus, ut queat trapetisFelix solvere debitum laboris.

Prvo, te masline (oleae), koje oËito okruæuju dotiËnu osobu i trebale bi jojpruæiti vjeËno spokojstvo, asociraju na podruËje gdje se smjestio Sv. Jakov,koji i Tuberon u testamentu naziva monasterium Sancti Jacobi extra murosad oleas.

Zatim, u prvi mah s Tuberonom i njegovim redovniËkim æivotom teπkopovezivo spominjanje obliænjeg maslinova gaja (vicinum nemus) koji bi, akoga ne oπtete juænjaci (Austri), svojim dobrim urodom trebao uljnim mlinovi-

33 Hoc etiam duxi notificandum me quo tempore inii posessionem monasterii nihil argentifacti invenisse in monasterio preter unum parvum pedem argenteum cui ferunt inesse reliquiasSancti Jacobi, duos calices argenteas quorum minorem dedit Natalis Sorgius Biglitius, maioremquidam Christoforus Artianus Polignensis episcopus qui ab hinc centum et amplius annos admin-istrauit monasterium Sancti Jacobi... (Test. Not. 1525-1527, f. 90v).

34 Damiani Benessae Opera omnia, Arhiv Male braÊe u Dubrovniku (»uliÊ, 278; Brlek, 256):306.


ma pruæiti naknadu za njihov rad (trapetis felix solvere debitum laboris),postaje sasvim jasno kad, eto, i dan danas ondje leæe zaboravljeni svjedocidjelatnosti koja se nekoÊ unutar samostanskih zidina odvijala.

Samostan je, inaËe, veÊ za Alojzijeva æivota posjedovao jednu od bogati-jih dubrovaËkih biblioteka. No, o knjigama u testamentu, kao πto je veÊreËeno, nema ni spomena. Ta Ëinjenica je zaËuujuÊa tim viπe πto Alojzije uoporuci detaljno navodi sve vrednije predmete u samostanu, pomno ih di-jeleÊi na one koje je sam pribavio i na manji broj onih koje je zatekao pri-likom dolaska. Bez daljnjega su knjige u njegovu sustavu vrijednosti moralezauzimati najviπe mjesto, pa se raa pomisao da bi ipak negdje joπ uvijekmogao postojati neki drugi dokument koji rjeπava status knjiga koje su izanjega ostale. Bilo kako bilo, poznato je da je biblioteka Sv. Jakova doæivjelaprocvat baπ u njegovo doba i da je u nekoliko navrata uveÊavana donacija-ma.35

Gdje je Tuberon pokopan, ne zna se pouzdano. »injenica da je od papeizmolio dopuπtenje da ga se pokopa u krugu lokrumskoga samostana moglabi navesti na pomisao da mu je grob baπ ondje, no OstojiÊ tvrdi da je, kao iMavro VetranoviÊ i Ignjat –ureviÊ, pokopan u Sv. Jakovu. S. M. CrijeviÊ utom pogledu dvoji i kaæe da o tomu nullum extat monumentum.

Na kraju ovog osvrta na najvaænije Ëinjenice vezane uz Tuberonov æivot,moæda je kao zakljuËak najbolje citirati S. M. CrijeviÊa, njegova najboljegbiografa, i reËenicu koja se istovremeno moæe shvatiti i kao opravdanje zaoskudnost izloæenih podataka, ali i kao poticaj da se s viπe nade i poletakrene u potragu za novima: Plura profecto de viro hoc clarissimo memoriaecommendanda forent, sed post annos CCXIII, cum haec scribo, qui scirepossim rerum eius gestarum laudumque monumenta, cum nemo ante me ealitteris mandandi provinciam susceperit?36 Si cui contigerit ea, quae deside-rantur, sive ex publicis tabulis, sive ex penitioribus archivis, monumenta ex-piscari, facile his addere poterit.

35 Ivan OstojiÊ, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naπim zemljama, II. Split, 1964: 463; K.JireËek, ≈Beiträge: 429. Spomenimo i to da su knjiænica samostana, kao i samostanski arhiv,propali poslije francuskom okupacijom prouzroËenog ukinuÊa dubrovaËkih benendiktinskih sa-mostana 1808. godine.

36 CrijeviÊ ili ne zna, ili ne æeli spomenuti da ipak postoji tridesetak godina stariji omanji os-vrt na Tuberona u djelu Ignjata –ureviÊa Vitae et carmina (usp. Petar KolendiÊ, Biografska delaIgnjata –ureviÊa. Beograd, 1935: 53-54).


Tuberonova djela

Tuberon je, kao πto se iz prethodnih redaka nazire, æivot proæivio skro-mno i podalje od oËiju drugih, πto potvruje i oskudnost podataka koji su onjegovu æivotu danas dostupni. Za πire krugove, njegovom je smrÊu otiπaosamo joπ jedan benediktinski redovnik, koji ni po Ëemu osobitom nije za-duæio zajednicu. Tek su samostanski zidovi i rijetki prijatelji, poput spome-nutog Beneπe, znali da su godine i godine samoÊe ipak naplaÊene stvaranjemdjela koje mu je nekoliko desetljeÊa nakon smrti priskrbilo slavu πirom Eu-rope. Njegov suvremenik i roak Ilija CrijeviÊ u svojoj elegiji Ad Carumspominje Tuberonovu joπ u davnini zagubljenu poeziju, i to s pozitivnimpredznakom:

Num, rogo, braccatus non molle poema togatumTonsus et absurda Tubero voce canit.37

Meutim, Tuberon ipak prvenstveno ostaje upamÊen po svom histori-ografskom radu. Bez pravih prethodnika u Dubrovniku, ali svejedno u naj-boljoj humanistiËkoj maniri, napisao je opseæan pregled povijesti svoga vre-mena, naslovivπi ga Commentaria de temporibus suis (Zapisi o vlastitu vre-

37 Ad Carum, Cod. Vatican. 1678. f. 212, 213: zanimljivo je da S. M. CrijeviÊ ove stihovepripisuje elegiji pod naslovom In detractorem i tumaËi ih kao zajedljivu Ilijinu primjedbu naraËun Tuberonove poezije S. M. CrijeviÊ, Bibliotheca Ragusina: 44): Poeticae etiam eum (sc. Tu-beronem) vacasse, sed irrito conatu iratisque Musis, testis est Aelius Cervinus cum eo aetate etforte genere coniunctus, qui in elegia In detractorem ita ait: (slijede gore navedeni stihovi). No,Ëinjenica je da se radi o stihovima koji upravo brane sveÊenike pjesnike i poboænu poeziju. Tu-beron je tako samo jedno od u njoj spomenutih imena (Lin, Orfej, Mojsije, David, Job, Prudenci-je, Sedulije, Juvenk, Paulin, Baptista Mantovano) kojima poboænost nije naruπila ljepotu Muze.Trebali bi se stoga spomenuti stihovi shvatiti na sljedeÊi naËin: Ne pjeva li, pitam Te, u hlaËeodjeveni redovnik Tuberon njeænu i profinjenu pjesmu, i Ëini li to neugoenim glasom? UoËljivaje ovdje simbolika opozicije braccatus - togatus, koja u antici posebnu konotaciju dobiva krozsintagme Gallia braccata za Gallia Transalpina, odnosno onaj necivilizirani dio Galije koji seopire uljudbi rimskog imperija, prema Gallia togata za Gallia Cisalpina, odnosno onaj dio kojiprima uljudbu Rima. Pa koliko god ovi konkretni stihovi nosili i tu primjesu italskog ekskluziviz-ma kada je u pitanju pravo na skladanje kvalitetne humanistiËke poezije - znamo naime, da je Ilijarimski ak, a Tuberon francuski, pjesnik CrijeviÊ ovdje bez sumnje aludira na sukob u koji je Tu-beron doπao sa svojim sugraanima zbog francuskog stila odijevanja.


menu).38 Tu su, u cca. 115000 rijeËi (otprilike 400 kartica teksta), uz brojneekskurse u bliæu i dalju proπlost, opisani turbulentni dogaaji na jugoistokuEurope u razdoblju od smrti kralja Matijaπa Korvina 1490. do izbora papeHadrijana VI. 1522. U prve Ëetiri knjige opπirno su opisane borbe koje seposlije Matijaπeve smrti vode za ugarsko prijestolje izmeu Ëeπkog kraljaVladislava JageloviÊa, njegova brata poljskog kraljeviÊa Alberta, Korvinovanezakonita sina Ivana i njemaËkog kralja Maksimilijana. Peta knjiga donosizaokruæenu povijest Dubrovnika od njegova osnutka, a nastavlja se opisomturskih prodora u naπe krajeve i zanimljivim osvrtom na propast hrvatskogplemstva na Krbavskom polju. ©esta je knjiga joπ jedan ekskurs u daljuproπlost. Ovaj put, rijeË je o povijesti razvoja dræave Turaka Osmanlija iopisu njihovih obiËaja, a u sedmoj i osmoj opisana su turska osvajanja mle-taËkih gradova na Peloponezu i meusobne borbe gradova-dræava na Ape-ninskom poluotoku. Deveta knjiga prati dogaaje vezane za Cambraisku li-gu i turske dinastiËke borbe, dok u desetoj, izmeu ostalog, slijede opisi ne-mira i buna kmetova po Ugarskoj, s posebno opπirnim i upeËatljivim opisombune Jurja Doæe i njezina krvava uguπenja. KonaËno, u jedanaestoj knjizi,Tuberon detaljno opisuje dogaaje za vrijeme turske opsade i osvojenja Be-ograda, a zavrπava smrÊu Leona X. i izborom novoga pape Hadrijana VI.

Interesni okvir samog djela, povode i razloge za pisanje kojim, kako samkaæe, nije stjecao slavu, nego izbjegavao dosadu i dangubljenje (...nequeenim his lucubrationibus humanam gloriam, quam electione contemsimus,quaesiui, sed otium ac desidiam euitaui...),39 Tuberon izlaæe u prvim recimasvoga rada. Tako se veÊ na samom poËetku jasno ocrtava profil uËenog hu-manista koji nastoji udovoljiti duhu vremena i pisati lege artis, odnosnoudovoljiti svim formalnim i sadræajnim zahtjevima humanistiËkog pisanja.Naime, nakon u humanizmu nezaobilazne uvodne posvete djela svomezaπtitniku - ovdje je rijeË o spomenutom kaloËko-baËkom nadbiskupu Grgu-

38 Osim πto se ovakav naslov moæe protumaËiti Tuberonovom teænjom da se i u tom segmen-tu povede za jednim od svojih antiËkih uzora, Cezarom, i njegovim znamenitim djelom Ëiji puninaslov glasi Commentarii de bello Gallico, moguÊe je moæda ponuditi i drugo objaπnjenje.Naime, nije iskljuËeno da je, odabiruÊi skromniji termin “zapisi”, æelio u biti izbjeÊi zajedljiveprimjedbe koje bi ga moæda, zbog npr. eventualne faktografske nepotpunosti, sustigle da je svojespise pretencioznije naslovio “povijeπÊu”. SliËno objaπnjenje daje i Horany u predgovoru For-gaËevim Komentarima (vidi biljeπku 83).

39 I. Schwandtner, Scriptores: 112.


ru Frankopanu - u samo nekoliko redaka slijedi niz uobiËajenih humani-stiËkih toposa, poput onog o neznatnosti i skromnosti vlastita literarnogogleda, isprike zbog nedotjeranosti svoga (inaËe briljantnog!) latiniteta, æalaza propaπÊu “zlatnog doba” ili razoËaranja ovim “æeljeznim”, umjesto obra-zovanju i rjeËitosti odanim jedino stjecanju novca. Kao vid otpora toj deka-denciji, prouzroËenoj krivnjom vremena (temporum iniuria kaæe Tuberonprema veÊ spomenutom znamenitom temporum culpa), Tuberonov izrazkroz Ëitavo djelo odlikuje upravo poza uËenosti koja poËiva na karakteri-stiËnoj upotrebi antiËkih toponima i etnonima, pozivanjima na antiËke autore(Plinije, Kurcije, Cezar, pa Platon i Homer), spominjanju likova i epizoda izantiËke mitologije (Scila, Minos, Agamemnon, plovidba Argonauta), ili naaktualizaciji pojedinih anegdotalnih dogaaja iz antiËke povijesti (legenda oMarku Atiliju Regulu osuvremenjena u priËi o dva TurËina koja se dobro-voljno vraÊaju u zarobljeniπtvo). Locus communis je i motiv koji Tuberon is-tiËe da ga je potaknuo na stvaranje Komentara. Naime, Ëinjenica da njegovodoba donosi pregrπt primjera kako dræave i kraljevstva propadaju zbog loπihodluka njemu je dostatan razlog da se lati pisanja povijesti. Time Tuberonnasljeduje u humanizmu opÊeprihvaÊen Ciceronov koncept historia plenaexemplorum,40 odnosno uvjerenje da povijest, podsjeÊajuÊi na svijetle pri-mjere iz proπlosti Ëovjeka, vodi vrlini i mudrosti.U analizi motivacije politi-Ëkih i ratnih zbivanja Tuberon se neprestano oslanja na neke opÊecivilizaci-jske topose, udaljavanje od kojih uzrokuje sve nedaÊe njegova doba. Tako iznjegovih zapaæanja nastaju mnogobrojne ocjene dogaaja, koje u obliku sve-vremenskih gnoma odaju Ëovjeka duboko svjesna Ëinjenice da se pogreπkeljudske povijesti, koju on ne samo da faktografski poznaje, nego je i filozo-fski razluËuje, neizbjeæno ponavljaju. Uvodni vapaj za slogom graana i“salustijevsko” upozorenje na katastrofiËan ishod njena izostanka (...ubi dis-cordia immigrauit, regna collabuntur, ac veluti ingentia in montibus robora,quae nulla vis ventorum conuellere potest, carie ipsa proprio vitio imis radi-

40 Cicero, Pro Archia poeta (14, 8): pleni omnes sunt libri, plenae sapientium voces, plenaexemplorum vetustas; quae iacerent in tenebris omnia, nisi litterarum lumen accederet. Quammultas nobis imagines non solum ad intuendum verum etiam ad imitandum fortissimorum viro-rum expressas scriptores et Graeci et Latini reliquerunt! quas ego mihi semper in administrandare publica proponens animum et mentem meam ipsa cogitatione hominum excellentium conforma-bam.


cibus innata, nullo impellente ad terram concidunt...)41 samo su priprema zaniz sudova u kojima objaπnjava uzroke propasti dræava. Vidi ih tako ili upoπasti graanske zavisti, zbog koje se duhovi æeπÊe raspaljuju prema vla-stitim sugraanima, nego prema strancima (...animus humanus, multo vehe-mentius in ciuem, quam in externum accenditur...),42 ili pak u Ëinjenici daono πto stvara najveÊi razdor meu ljudima stvaraju staleπke razlike (...nihilaeque hominum animos disiungat, ac ordinum diuersitas...),43 potkrepljujuÊipotonje tvrdnjom o uroenosti mrænje izmeu puka i plemstva (...est autemingenitum prope odium inter plebem et nobilitatem...).44 UoËava nadaljeprevrtljivost ljudske Êudi, pa kaæe da ljudska htijenja poput morskih strujanaginju Ëas na jednu, Ëas na drugu stranu (...studia hominum, pro tempore,veluti marini aestus, modo in hanc, modo in illam ferantur partem...).45 PoTuberonu, sudbina je smrtnika potpuno u rukama Boga: oni koji su podnjegovom zaπtitom sigurni su i u najveÊim pogibeljima, dok onima koje jenapustio neÊe pomoÊi ni sva bogatstva, vojske ili najbolje promiπljeniplanovi (...diuina ope protectis, nihil non vel summis in periculis tutum; rur-sus, vana sunt mortalium arma, nullus maximi thesauri usus, inutiles mili-tum ingentes copiae, omnia vel recte excogitata male cessura, his, quosDeus vult esse destituros...).46 Takoer, Boæjem oku niπta ne promiËe, paono πto je na loπ naËin steËeno, loπe Êe i propasti (...iusto Dei iudicio quaeinique parantur, male etiam amitti solent...).47 O slobodi Tuberon razmiπljapo “dubrovaËki”, tvrdeÊi da kad se ona smrtnicima oduzme, viπe im niπta nepreostaje (...si quid tamen ea amissa reliqui sit mortalibus...).48 Ona se nemoæe steÊi ni saËuvati tuom pomoÊi, jer obiËno biva da oni koji su unaj-mljeni da pomogu, kasnije sami postaju novim tiranima i gospodarima (...ni-hil aliud est externos milites conducere, quam tyrannos ac dominos, propriamercede paratos, habere...).49 Ono πto Tuberon iz dna srca prezire jest po-hlepa, pa kaæe da smrtnici zbog nje ne samo da ne mogu biti razboriti, nego

41 I. Schwandtner, Scriptores: 112.42 I. Schwandtner, Scriptores: 380.43 I. Schwandtner, Scriptores: 329.44 I. Schwandtner, Scriptores: 330.45 I. Schwandtner, Scriptores: 209.46 I. Schwandtner, Scriptores: 202.47 I. Schwandtner, Scriptores: 135.48 I. Schwandtner, Scriptores: 271.49 I. Schwandtner, Scriptores: 303.


dapaËe, postaju sasvim sluenima (...mortales, auri nimium auidos, nonmodo sapientes esse non posse, verum etiam dementissimos esse...).50 Slavu,koju po vlastitim rijeËima prezire, smatra varljivim dobrom jer, kao πto jeËeπÊe stjeËemo igrom sudbine nego zaslugom vrlina, tako Ëesto biva i da bezvlastite krivice iznenada doemo na loπ glas (...sicut ingentem gloriam, sae-pius fortunae, quam virtutis beneficio assequimur: ita interdum, nullo nostromerito, sed insperato quodam euentu, incidimus in infamiam...).51 U ovihnekoliko karakteristiËnih Tuberonovih stavova prepoznaje se konstantaondaπnjeg duhovnog senzibiliteta u pogledu univerzalnih ljudskih problema.Pa ako se ima na umu da je to ujedno i vrijeme snaæno izraæene teænje zamoralnom obnovom katoliËke crkve, ne Ëudi da je Tuberon do danaπnjihdana ponajviπe ostao upamÊen po njegovu beskompromisnom πibanju is-kvarenosti najviπih slojeva katoliËke hijerarhije. ImajuÊi, dakle, na srcu res-tauraciju iskonskih crkvenih vrijednosti, “u ovo najpokvarenije doba” (...hoccorruptissimo tempore...) - kako na viπe mjesta sudi o svom vremenu -prepuπtenih obijesti neodgovornih pojedinaca, Tuberon vidi problem u tomuπto je i najveÊim zloËincima podmiÊivanjem otvoren put do visokih crkvenihpoloæaja (...scelestissimis quoque, ad magna quaeque sacerdotia, per ambi-tum aditus iam pateat...).52 Zato sumnja da takve koji do poloæaja dolazeljudskom krvlju i podloπÊu uopÊe valja nazivati krπÊanima (...etiam perfidiâ,atque humano sanguine, sacerdotia apud Christianos parari: si Christianiappellandi sunt, qui nihil praeter nomen habent Christianorum...).53 ZasveÊenika kaæe da je bez sumnje nevaljao razbojnik ako se svojim pozivomsluæi za stjecanje dobiti i pritom iskoriπtava tuu prostoduπnost (...procul du-bio nefarius latro, qui de religione lucra sectatur, et alienam simplicitatemquaestui habet...).54 Pa, premda je za sveÊenstvo mnogo zdravije i sigurnijesacra curare, quam negotiis animum aulicis occupare,55 ipak je ono u Tu-beronovim oËima uglavnom okrenuto stjecanju novca. Zbog pokvarenostiRima ugled Crkve potpuno je poljuljan, πto nadalje baca ljagu na sveÊeniËkipoziv uopÊe (...sacerdotum nomen, cum ob multa alia scelera, tum maxime

50 I. Schwandtner, Scriptores: 319.51 I. Schwandtner, Scriptores: 163.52 I. Schwandtner, Scriptores: 115.53 I. Schwandtner, Scriptores: 216.54 I. Schwandtner, Scriptores: 127.55 I. Schwandtner, Scriptores: 187.


ob inexplebilem auaritiam, adeo inuisum esse, praesertim apud Boemos,quos a nostris haereticos vocari diximus, vt eos omnium gentium latronesappellent...).56 Pritom je njegova oπtrica posebno uperena prema samomvrhu crkvene hijerarhije, odnosno papama Aleksandru VI, Juliju II. i LeonuX, njegovim suvremenicima.57 Duboko razoËaran nemoÊi Crkve da se iz-digne iznad svojih slabosti koje joj ruπe ugled, Tuberon na viπe mjesta op-tuæuje pape πto se, umjesto da se okrenu borbi za osloboenje krπÊanskogasvijeta, sa susjednim dræavama oruæjem nadmeÊu za teritorijalnu prevlast.Na kraju se deπava da Turci osvajaju i Beograd, gubitak kojega Tuberonsmatra veÊim od gubitka Konstantinopola. Zbog svega toga, Komentari suse 1734. naπli na Vatikanovu popisu zabranjenih knjiga (Index librorum pro-hibitorum).

MoguÊu monotoniju neprekidnog iznoπenja brojnih podataka Tuberon iz-bjegava Ëestim digresijama geografskog, etnografskog i anegdotalnog kara-ktera, te umetanjem fiktivnih govora, πto sve zajedno djelu daje beletristiËkudraæ. Posebno su zanimljiva Tuberonova opÊenita zapaæanja o narodima ko-je spominje. I premda je nerijetko stvarna upotrebljivost pojedinih opisamalena, jer radi se tek o tipiËnom humanistiËkom oponaπanju antiËkog uzora(npr. u opisu Turaka Tuberon potpuno preuzima obrazac po kojem Cezaropisuje Germane), na viπe se mjesta ipak sreÊu britka opaæanja na kojima sei dandanas temelje naπe predodæbe o pojedinim narodima. IstiËe tako Tu-beron odanost Crkvi i hrabrost Maara, ali i neku njihovu nadmenost (...suntHungari elatioris spiritus...),58 zatim ratobornost »eha (...Boemi, gens Mar-

56 I. Schwandtner, Scriptores: 324.57 Posebno je ogorËen Aleksandrom VI. kojega, izmeu ostalog, optuæuje i za simoniju te

kaæe, igrajuÊi se rijeËima, da mu zbog poËinjenih raznih zloËina umjesto naziva pontifex (papa)viπe priliËi naziv carnifex (krvnik): Quare eius aetate, per totum fere Christianum orbem, hi ver-siculi passim decantabantur:

Vendit Alexander, claues, Altaria, Christum;Emerat ista prius, vendere iure potest.

Vnde omnibus persuasum est, ipsum Pontificem, qui verius carnificis nomen obtinere debuit...ad hoc scelus a Baiazethe esse inductum. (I. Schwandtner, Scriptores: 216). S druge je strane zan-imljivo da se tom istom papi u tijeku svog redovniËkog æivota u nekoliko navrata obraÊao zarazne dozvole, premda za to nije bilo pretjerana razloga. Tako ga 1502. Ëak izvjeπÊuje o nepravil-nostima prilikom svog vlastitog izbora za opata samostana Sv. Jakova (naime, izabran je samo odjedne tamo preostale osobe, πto izlazi iz okvira kanonskih propisa o izboru opata).

58 I. Schwandtner, Scriptores: 232.


tia...),59 sumnjiËavost Francuza (...Gallorum natio valde suspicax...),60 ne-razboritost Albanaca (...insita Albanesiis temeritate...),61 ili vjerolomnostVlaha (...Geticae fidei parum credendum...).62 Uz Srbe vezuje odgovornostza gubitak Beograda, viπe puta spominjuÊi da je pao Moesorum proditione.Nijemcima pak, kao nositeljima imena Rimskoga Carstva, zamjera πtokrπÊanski svijet od toga ima malo koristi jer oni, iako bogatstvom i hra-broπÊu ne zaostaju ni za jednom krπÊanskom nacijom, nigdje ne graniËe sneprijateljima krπÊanskoga imena - Turcima (...Germani sunt paruo admo-dum Christianae Reipublicae emolumento; quandoquidem nusquam Chris-tiani nominis hostibus proximi sint, tametsi ea gens et opibus, et virtute nulliChristianorum secunda sit).63 Kod Turaka se uglavnom osvrÊe na njihovuokrutnost, posloviËno zakljuËujuÊi kako trava viπe ne raste gdje tursko ko-pito proe (... quodcunque solum Turcae equorum suorum vngulis attigerint,illud de caetero ne vernis quidem imbribus reuirescere, aut herbis vestiri).64

Iako tu i tamo, po humanistiËkom obiËaju isticanja vrlina neprijatelja,spomene neku njihovu osobinu koja bi krπÊanima mogla biti uzorom, ipakprevladava stav da s Turcima, koji neprestano krπÊanima rade o glavi, trebabiti oprezan i nepovjerljiv, jer onomu tko ih poljubi, oni odgrizaju nos(...nam Turcae ita instituti sunt... vt qui illis osculum obtulerit, eius nasumdentibus impetant).65 GorËinu koja se oËituje u spominjanju Turaka nadilazitek æestina obaranja na MleËane, koji su nepravedno i nerazumno prisvojilivlast nad Jadranskim morem, zajedniËkim dobrom svih naroda (...id tempo-ris maris Adriatici imperium, non minus stulte, quam inique, vtpote omnibusgentibus commune, et ob id non sine acerbissimo humani generis odio, sibivendicabant...).66 S prezirom piπe i o njihovu kramarskom duhu i odanostinasladama (...Venetus est ciuis, cuius proprium est, merces alias aliis per-mutare mercibus, et postea quam mercaturae munus obierit, veneri et gulaeindulgere...),67 te o opÊenitoj vojnoj nesposobnosti æitelja Apeninskog polu-



otoka, kojima se deπava da ih gotovo bez borbe porobi tko god im se nao-ruæan primakne (...Italiae accidere solet, vt quicunque illam armatus fere at-tigerit, sine vllo certamine in deditionem redigat...).68 PiπuÊi o naπim ljudi-ma, za nekog Ëovjeka iz Dalmacije kaæe da je poput veÊine Dalmatinacabrbljav do granice podnoπljivosti (...natura, vt plerique Dalmatae, vsque adfugam audientium, vt dicitur, loquax...),69 dok na drugom mjestu za njihkaæe da vole zabadati nos u tue stvari (...est ea gens in alienis rebus in-quirendis paulo curiosior...).70 O Hrvatima, pak, koji naseljavaju donju Dal-maciju (...inferiorem Dalmatiam, quam nunc Choruatiam dicunt...),71 kaæeda se neprestano s Maarima prepiru oko hrabrosti (...Hungari nimirum etChoruati, perpetuas de virtute controuersias inter se habent...);72 no, kad jeu pitanju njihov dræavno-pravni odnos, jasno naznaËuje da su Dalmatinci,odnosno Hrvati, pod ugarsku krunu doπli nasljednim pravom, a ne prisiljenioruæjem (...neque enim Dalmatae, quorum pars potior est Choruatia, vi autarmis coacti, sed cognationis iure in Hungaricam concessere ditionem).73

Spominje i njihovu hrabrost koja je na veliku glasu, pa ih Turci, uz Maare iMoldavljane, jedine dræe sebi ravnima (...tametsi ferocissima natio Tur-carum, solos fere Hungaros, Choruatos, et Moldauos, sibi virtute pares duc-at).74 Posebno je zanimljivo da Tuberon, kad piπe o Hrvatima, odnosnoSlavenima, usprkos tada vrlo raπirenoj i opÊeprihvaÊenoj tezi o slavenskomautohtonizmu, spominje njihovo doseljenje u ove krajeve oko πestote godinenove ere (...Sclaueni autem Rhoxanorum ac Gothorum, vt dictum est, proge-nies, anno a Christi natali die circiter sexingentesimo, Illyricum inu-asere...).75 Pritom na nekim mjestima sasvim jasno definira prostor koji hr-vatski narod naseljava, poteæuÊi granice od Jadranskoga mora do rijekeDrave, odakle poËinje maarski jezik (...a littore Dalmatico, quod mariAdriatico abluitur, ad Drauum amnem, gentes Illyricae sunt... a Dravo in-cipit sermo Hungaricus).76



U pisanju Tuberon nastoji biti objektivan, odnosno ne zatajiti moæda ikompromitirajuÊi aspekt problema o kojemu piπe. Pritom pred Ëitatelja izno-si sve podatke do kojih je doπao, bili oni plod glasina ili provjerena tvrdnja.SpominjuÊi tako na jednom mjestu ono πto je doznao, rijeËima ...magis atti-gi, ne viderer omisisse, quam quod crederem... pribliæava se na neki naËinHerodotovu stavu kako mu je duænost zabiljeæiti ono πto se priËa, no da netreba uvijek u to i vjerovati.77 U skladu s takvim pristupom, kao πto to Hero-dot Ëini u svojoj Povijesti, i Tuberon u Komentare uvrπtava epizodetemeljene na priËama anegdotalnog karaktera, koje su do njega najvjeroja-tnije doπle usmenom predajom. Tu su, izmeu ostalog, priËa o nesretnoj lju-bavi mlade Makedonke, zatim tragiËan udes Drinopoljanina Maverdina, pre-obraÊenje muslimanskog sveÊenika na krπÊanstvo, narodno vjerovanje o pro-pasti antiËke Duklje, anegdota o iznoπenju tijela svete Petike iz osvojenogBeograda, itd. No ipak, prevladava dojam da Tuberon svoje pisanje temeljina provjerenim izvorima, odnosno na grai koju je uspio prikupiti, πto u Du-brovniku, πto za boravka u Ugarskoj. O kojim se izvorima konkretno radimoguÊe je uglavnom nagaati, jer Tuberon o tome ne daje Ëvrstih podataka,osim πto kaæe da najstariju dubrovaËku povijest piπe po popu Dukljaninu,78

da o povijesti Turaka Ëita kod ugarskih autora,79 ili πto se katkad poziva napokojeg antiËkog autora. Bilo kako bilo, Komentari predstavljaju ozbiljankvalitativni pomak u odnosu na srednjovjekovne kronike, anale i sliËna djela

77 Herodot, VII, 152.78 I. Schwandtner, Scriptores: 189: Caeterum, Ragusanae ciuitatis admonitus mentione, quae

quidem ciuitas, Dalmatici nominis hac tempestate longe opulentissima est, aliquantisper a sus-cepta excedam negotio, repetamque eius urbis primordia, et quemadmodum ea tandem, una cumreliqua Dalmatia, in Hungarorum regum concesserit ditionem, aperiam. Nec equidem aut fabulasab aliis confictas sequar, aut ipse nouas componam, per studium huius urbis clariore origine no-bilitandae; quum nulla prorsus, ciuitati, a re militari abhorrente, solique mercaturae deditae,dari possit nobilitas: verum omnia, vel ex vero hausta, vel quam simillima veri, in medium profer-am, sequens in primis Diocleatem auctorem, qui incolumi adhuc Dioclea, nobili Dalmatiae vrbe,Slauinorum res, excidiumque Epidauri, et originem Ragusanae vrbis commemorauit. Quae qui-dem scripta, licet essent vetustissima specie, cum ad manus meas peruenere; non tamen adeomultorum annorum tabe corrupta erant, ut legi non possent. Ovo je ujedno i najraniji spomen uliteraturi autora kronike Sclavorum regnum, premda su se njegovim djelom sluæili i prije, no beznavoenja njegova imena. (Eduard PeriËiÊ, Sclavorum regnum Grgura Barskog. Zagreb, 1991:118).

79 I. Schwandtner, Scriptores: 219: De Turcarum antiqua patria, duplicem famam apudScythas auctores reperio.


s povijesnom tematikom, te na neki naËin utiru put kritiËkoj historiografiji,Ëiji se poËeci u nas veæu uz ime Ivana LuËiÊa i njegovo 1666. godine obja-vljeno djelo De regno Dalmatiae et Croatiae.

Kad Tuberon na samom poËetku Komentara kaæe da se pisanja latio napoticaj prijatelja (amicorum hortatu), onda se tu najvjerojatnije radi ospomenutom, u Cetingradu roenom kaloËko-baËkom nadbiskupu GrguruFrankopanu, sinu Æigmunda, osnivaËa cetinske grane Frankopana, kod ko-jega je Tuberon boravio dulje vrijeme. O okolnostima pod kojima su stupiliu vezu ne zna se mnogo, no odreeni odnosi Dubrovnika i KaloËe morali supostojati jer je juæni dio Kraljevine u administrativnom smislu pokrivala ka-loËka nadbiskupija.80 Vjerojatno je iz takvih veza blagonaklonost Franko-panove rezidencije, inaËe jednog od ugarskih humanistiËkih centara koji jepod nadbiskupovim patronatom okupljao krug obrazovanih ljudi, uæivao iTuberon. On sam, inaËe, na viπe mjesta svjedoËi o poznanstvima s istaknu-tim ljudima onoga vremena, najvjerojatnije sklopljenima za boravka kodFrankopana. Tako baËkom arhiakonu Bernardu Banffyju za ljubav iz Ko-mentara ispisuje i proπiruje povijest Dubrovnika,81 a kad piπe o Petru Vardi,takoer svojedobno kaloËko-baËkom nadbiskupu, navodi njihovu uzajamnubliskost. KonaËno, o Frankopanovu utjecaju na Tuberona i nastanak njego-vih Komentara moæda najbolje govori Ëinjenica da je djelo njemu i po-sveÊeno. Pismo posvete ostalo je saËuvano u rukopisnim prijepisima Ko-mentara, no iz nepoznatog razloga nije objavljeno ni u jednom od tiskanihizdanja. A uz samu posvetu djela vezan je i bitan problem njegove dovrπe-nosti, o Ëemu se dosta nagaalo. Naime, graa Tuberonovih Komentararaspodijeljena je na jedanaest knjiga, od kojih je posljednja uoËljivo kraÊaod prethodnih. Osim toga, ako se obrati paænja na sam njezin kraj, lako jeuoËljivo da svrπetak dolazi prenaglo, bez oËekivanog gnomiËkog pogovorakojim je djelo zapoËeto i kojim obiluju svrπeci veÊih tematskih cjelina usvim dijelovima Komentara. ©toviπe, jedna od posljednjih reËenica, smje-πtena u kontekst opisivanja situacije oko izbora novog pape Hadrijana, glasiSed de his alias, πto sugerira da autor o tom segmentu moæda namjerava joπgovoriti. Naravno, netko Êe to protumaËiti da se radi samo o retoriËkoj figu-

80 L. Blazovich i E. Galántai, Ludovicus Tubero: 10.81 L. Tubero, De origine: 5: Rogatu Bernardi Banphii, Baciensis ecclesiae archidiaconi, ex-

cerpsi ex Commentariis temporum meorum originem et primordia urbis Rhacusae...


ri. Meutim, u ovom trenutku treba obratiti paænju na vremenski kontekst.Naime, Tuberon pri kraju Komentara piπe o suvremenim dogaajima i za-vrπava ustoliËenjem pape Hadrijana godine 1522. To je pet godina prijenjegove smrti, πto pobija pretpostavku da ga je nemoÊ sprijeËila da piπedalje: naime, veÊ smo spomenuli da se joπ 1525. zalagao oko toga da po-stane stonskim biskupom. No, Ëinjenica da nadbiskup Frankopan umire teiste 1522. godine otvara prostor nagaanjima da je Tuberon, uz pretpostavkuda je bio obavijeπten o loπem stanju svoga mecene, jednostavno bio prisiljenKomentare ranije privesti kraju kako bi joπ za æivota stigli u ruke onomekomu su bili posveÊeni. Je li se to zaista i dogodilo, odnosno je li rukopisikada stigao u KaloËu, o tome podataka nema. Takoer, ne zna se πto se to-Ëno odigravalo ni sa spominjanim izvatkom iz Komentara, naslovljenim Deorigine et incremento urbis Rhacusanae, odnosno je li na koncu dospio doonoga kojemu je bio namijenjen. Naime, u Tuberonovu pismu dubrovaËkomprijatelju Mariju BuniÊu stoji da trenutno nije u moguÊnosti napisano djeloposlati Bernardu Banffyju u Ugarsku zbog turskog haranja po Srijemu.82

Bilo kako bilo, sigurno je da Tuberon i njegovo djelo na glas dolaze i prijeprvog tiskanog izdanja. Kao ilustracija neka posluæi zanimljiva, no u nasdosad posve nepoznata epizoda s uglednim ugarskim historiografom Feren-com Forgáchom, inaËe u sluæbi erdeljskoga dvora, koji se 1570. zatekao uDubrovniku. »esto provodeÊi vrijeme u uËenu razgovoru s Petrom Bene-πom, nemalo se iznenadio koliko Beneπa poznaje ugarsku povijest. Poæelje-vπi doznati odakle u toliko udaljenom kraju takvo poznavanje zbivanja uUgarskoj, Beneπa mu je pokazao svoj primjerak (kako Beneπa tvrdi - au-tograf) Tuberonovih Komentara, kojim se ovaj toliko oduπevio da je,proËitavπi ga, odluËio nastaviti i dovrπiti pisanje vlastite povijesti, takoernaslovljene Komentarima.83 Izmeu ostalog, preporuËio je Beneπi da pri-

82 S. M. CrijeviÊ, Bibliotheca Ragusina: 58: Hoc autem opusculum ex Commentariorum libroV excerptum scripsisse videtur anno MDXX, tunc enim eo ipso teste libro Turcaica arma perSirmium eiusque fines vagabantur.

83 O cijelom dogaaju doznajemo iz pisma koje je Beneπa uz rukopis poslao Ivanu II. Za-polji, obavjeπtavajuÊi ga u njemu kako je do svega uopÊe i doπlo. Evo kako Beneπa opisuje da jeForgách reagirao na rukopis: ...cuius Franciscus miro videndi desiderio accensus maiori studio ame contendere coepit, vt illum sibi ostenderem, ostensum vero perlectum, atque probatum adfir-mauit auctorem talem, qualem splendida atque eruditissima ingenia probarent, et quali optimusquisque delectari posset, perindignum esse iacere in tenebris... I rukopis i pismo u Jezuitskoj jebiblioteci u Bratislavi pronaπao Pray, koji ga je ujedno i prvi objavio (György Pray, Annales re-


jepis rukopisa poπalje na erdeljski dvor, odnosno knezu Ivanu II. Zapolji kojije cijenio uËene knjige. Rukopis konaËno, Forgáchevim posredstvom, stiæe uErdelj, no zavrπava u biblioteci Stjepana Báthoryja koji je doπao na mjestopreminulog Zapolje. Kako je Tuberonovo djelo ondje bilo prihvaÊeno svje-doËe rijeËi drugog tamoπnjeg dvorskog historiografa, takoer slavnog hu-manista Ivana Mihaela Bruta, koji navodi da su Komentari ondje na najveÊojcijeni (...huius scripta nondum typis excusa apud principem magna religioneservantur, qui illi fidei laudem summam in scribendo tribuit...). Ipak, u tomkratkom osvrtu Brut ne propuπta spomenuti i to kako je Tuberon omniumscriptorum numero, quos aut nostra aut maiorum extulerit memoria, maledi-centissimus, misleÊi pritom na veÊ spomenute Tuberonove oπtre kritikeCrkve.84

Prvo πto je od Tuberona tiskom objavljeno jest izvadak iz Komentara podnaslovom: Ludovici Cervarii Tuberonis, patricii Rhacusani, abbatis diviIacobi de Turcarum origine, moribus et rebus gestis commentarius, izdan uFirenzi, kod Antonija Patavinija, godine 1590.85 RijeË je o neznatnoj preradionih dijelova Tuberonovih Komentara koji se tiËu turske povijesti. U πestknjiga gotovo da i nema odstupanja od originalnog teksta Komentara, tekdrukËiji raspored grae i nekoliko novih reËenica koje je povezuju u logiËnucjelinu. »ak je i za uvod, uz izmjenu nekoliko rijeËi, upotrijebljen uvod izKomentara. PrireivaË izdanja, dugogodiπnji rektor πkole u DubrovnikuFranciscus Serdonatus, u posveti kaæe da su za izdavanje ovog djela zasluæ-ni dubrovaËki plemiÊ Matija BuniÊ i, u prvom redu, Euzebije Kaboga kaopronalazaË rukopisa, inaËe opat mljetskoga samostana. Ovdje je moædasaËuvan dio odgovora na pitanje πto se desilo s Tuberonovim rukopisima na-kon njegove smrti. Naime, oËito su njegovi spisi, ili dio njih, ostali u samost-anu Sv. Jakova, koji nakon Tuberonove smrti dolazi pod nadleænost mljet-skoga opata. S. M. CrijeviÊ Ëak tvrdi da je taj izvadak i jedino πto je Tuberon

gum Hungariae IV. Vindobonae, 1767: 3-5) Isto je pismo objavio i Horány u predgovoruForgáchevim Komentarima, tvrdeÊi da je Forgách svoju povijest nazvao Komentarima baπ premaTuberonu (Ferenz Forgách, Rerum Hungaricarum sui temporis Commentarii, Bratislava, 1788: inpraefatione sine pagina). BuduÊi da je pismo, a time i spominjani rukopis, datirano u 1570, s ve-likom uvjerenoπÊu pretpostavljam da je jedan od Tuberonovih rukopisa koji se nalazi u Bibliotecipoljske akademije znanosti u Kórniku upravo taj rukopis koji Forgachevim posredstvom stiæe uErdelj, jer je u kataloπkom opisu rukopisa istaknuto da potjeËe upravo iz 1570.

84 Iohannes Michael Brutus, Opera varia selecta. Cracoviae, 1697: 294.85 Primjerak kojim smo se sluæili nalazi se u HAZU pod signaturom R-665.


od svojih djela namjeravao objaviti. Naime, ovdje su izostavljeni svi kom-promitirajuÊi dijelovi koji ruπe ugled Crkve, a nalaze se u Komentarima. Toπto su Komentari u cjelini saËuvani, smatra CrijeviÊ, zasluga je Tuberonovihprijatelja koji su prepisali ono πto je sam prije smrti nakanio uniπtiti. To semiπljenje tokom stoljeÊa uvrijeæilo i gotovo da nije ostavljalo mjesto drugimrazmiπljanjima.86

Cjeloviti Komentari su prvi puta izdani nekoliko godina kasnije, 1603, uFrankfurtu, pod naslovom: Ludovici Tuberonis Dalmatae Abbatis Commen-tariorum de rebus, quae temporibus eius in illa Europae parte, quam Pan-nonii et Turcae eorumque finitimi incolunt, gestae sunt, libri undecim.87

PrireivaË izdanja M. Adelarius Cravelius, tadaπnji rektor πkole u Frankfur-tu, ne kaæe niπta o naËinu na koji se doπlo do rukopisa Komentara, kao πto negovori ni o samom Tuberonu. Samo ga naziva opatom (Dalmata Abbas), os-lanjajuÊi se na ono πto je stajalo u naslovu djela. No, kad je rijeË o pohvala-ma upuÊenima Tuberonovu djelu, Cravelius je mnogo πire ruke. GovoreÊi napoËetku svoga pisma posvete o izuzetnoj vaænosti historiografije, uz bokonih koji su bavljenjem njome nemalo zaduæili ljudski rod svrstava i Ludo-vika Tuberona. Iz njegova, naime, djela tamquam ex diuite penu, promere,producere, ac vno quasi repetere possumus momento, quae in Vngaria etfinitimis locis, multis annis ante gesta sunt.88 I, ako moæda nekoga prilikomËitanja Komentara zasmeta povijesna istina koju Tuberon iznosi, buduÊi pri-tom naoko naklonjeniji suprotnoj strani (dakako, rijeË je o odnosu premaCrkvi) umjesto svojoj, takvoga Cravelius poziva na blagonaklonost i nudiËvrsto opravdanje: nije, naime, Tuberon ni na jednom mjestu izaπao izvanzakona pisanja povijesti. A to su, prema Ciceronu, sljedeÊi: ne govoriti laæi,niπta istine sakriti, i pisati bez davanja povodu sumnji u ma kakvu bilosklonost bilo netrpeljivost.89 Pa da je, kaæe Cravelius, Ciceron postavio joπneke zahtjeve, Tuberon bi ih se zasigurno dræao.

86 O moguÊim drugim rjeπenjima v. V. Rezar, Latinitet Ludovika CrijeviÊa Tuberona. (mag.rad).

87 Knjiga je pohranjena u NSK pod signaturom: R II F-8-553.88 I. Schwandtner, Scriptores: 109.89 Cicero, De oratore, 2, 63: Nam quis nescit primam esse historiae legem, ne quid falsi

dicere audeat? Deinde ne quid veri non audeat? Ne quae suspicio gratiae sit in scribendo? Nequae simultatis? Haec scilicet fundamenta nota sunt omnibus, ipsa autem exaedificatio posita estin rebus et verbis...


Godine 1627. u istoj izdavaËkoj kuÊi (typis et sumptibus Wechelianorum)u Frankfurtu ponovljeno je ovo izdanje u okviru, od Nikole Reusnera sastav-ljena pregleda dogaaja koji su se izmeu krπÊana i Turaka zbili od padaCarigrada do godine 1600. Naslov tog izdanja je Syndromus rerum TurcicoPannonicarum historiam centum quinquaginta annorum complectens.90 Uprvom dijelu sadræani su, izmeu ostalog, BrodariÊeva De Clade in campoMoháts i »rnkova De Szigeti expugnatione, dok Tuberonovi KomentariobuhvaÊaju svih 354 stranica drugoga dijela.

Slijedi razdoblje od sto dvadeset godina u kojemu nema novih izdanjaKomentara. O recepciji Tuberona u ovom periodu moguÊe je jedino nasluÊi-vati, jer su vijesti o njemu rijetke. U razdoblju prije prvog tiskanog izdanja

Komentara, osim Mihaela Bruta u knjigama ga spominje joπ jedinoIstvanffy i to, kako Belius kaæe, tek usput (tamquam ob iter). Godine 17.stoljeÊa donose rijetke spomene Tuberona u leksikonima toga vremena, aneku vrstu objaπnjenja daje nam moæda jedan usputni komentar. Radi se,naime, o Boxhornovoj opaski u komentarima uz Tacitove Anale iz godine1676. u kojoj, na mjestu gdje Tacit spominje Sarmate, kaæe da o tomu piπe iTuberon, autor najvrsniji, no naæalost malo poznat.91

No, oni koji su do teksta ipak doπli, nisu se libili s povjerenjem se na njosloniti i upotrijebiti ga u pisanju svojih povijesnih radova. Jedan takavprimjer je i znameniti nadstojnik vatikanske biblioteke, DubrovËanin StjepanGradiÊ, koji u svojoj poslanici padernbornskom biskupu Ferdinandu Pyr-montanu De praesenti statu Ottomanici Imperii izriËito navodi da se u pisan-ju oslanja na Tuberona.92 Tuberona je temeljito prouËio i jedan VitezoviÊ, o

90 Knjiga je pohranjena u NSK pod signaturom: R II F-8-336.91 Marcus Zuerius Boxhorn, Tacitus Cornelius: Opera et in eum M. Z. Boxhornii, et Hugi

Grotii observationes. Venetiis, 1676: 591: Lucem huic et aliis Taciti locis, in quis de Sarmatarumarmatura, et pugnandi ratione agitur, faenerari possunt haec Tuberonis Dalmatae, accuratissi-mi, prudentissimique scriptoris; Sarmatae, inquit, et his finitimi... (slijedi citat iz Tuberona). Lo-cum totum descripsi, quia is auctor in paucorum manibus est.

92 ...quo fit ut magnopere non videatur accusanda Graecorum infirmitas, quod Imperium Ro-manum ad barbaros, et incultos mores, senescente veterum quiritium virtute delapsum a virtuteRomanae virtutis quam simillima superatum, ac deletum est; ut praeclare popularis meus Tuberoscriptum reliquit in suo de moribus huius gentis commentario Djelo je napisano godine 1664. i,osim u Vatikanskoj biblioteci, jedan se primjerak rukopisa Ëuva i u NSK pod signaturom R-3232.Taj je rukopis transkribirao i na hrvatski preveo mr. Boris NikπiÊ (u pripremi za Ëasopis Gazophy-lacium).


Ëemu svjedoËe u obliku biljeæaka sakupljeni citati iz Tuberona koji su mu seËinili naroËito zanimljivima.93 Svakako ovdje kao zanimljivost valja spome-nuti i sluËaj sa zagrebaËkim kanonikom Jurjem Rattkayem Velikotaborskimi njegovom Memoria regum et banorum (1652). U opisu nekih epizoda izpovijesti hrvatskih narodnih vladara (str. 38-56), Rattkay pripisuje Tuberonuautorstvo jednom veÊem citatu i pojedinim tvrdnjama koje iznosi svojim ri-jeËima. Kako pritom napominje da se spomenuti podaci ne nalaze u Tu-beronovim Komentarima izdanim 1603. u Frankfurtu, nego decidirano tvrdida potjeËu iz nekog njegova dotad netiskanog rukopisa o hrvatskoj povije-sti,94 u prvi Êe tren ovakvo “otkriÊe” oduπeviti svakoga tko pomiπlja da jeTuberon mogao iza sebe ostaviti joπ kakvih spisa. Naæalost, to πto Rattkaysmatra Tuberonovim djelom nije niπta drugo nego MaruliÊev latinski pri-jevod hrvatske redakcije Ljetopisa popa Dukljanina. I dok bi nesumnjivobilo privlaËnije uhvatiti se makar i za ovako neodreeni trag u potrazi zadosad nepoznatim Tuberonovim rukopisom, ipak se ne moæe smatrati neza-nimljivom zagonetka upravo Tuberonu pripisana autorstva teksta koji jeRattkay imao u rukama.95

KonaËno, o ugledu koji je Tuberon u ono doba u nas uæivao zornosvjedoËi i podatak da je u sporu, koji se polovinom 17. stoljeÊa vodio pricrkvenom sudu Sancta Rota oko prava Slovenaca na svetojeronimske us-tanove u Rimu, SpliÊanin Jeronim PaπtriÊ, nasuprot tvrdnjama svog oponen-

93 R3450, MS (NSK): Pauli Ritteri fragmenta historica et extractus scriptorum rerum Illyri-carum. f. 1-4.

94 Juraj Rattkay, Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae.Viennae, 1652: 38: ...ita Ludovicus Tubero, qui quamuis plures etiam de rebus Hungaricis scrip-serit libros, Francofurti postea post mortem eius anno millesimo sexcentesimo tertio... editos,hunc tamen de rebus his Illyricis nulla aetas impressum vidit.

95 »injenica da Ljetopis popa Dukljanina postaje opÊe poznato djelo tek nakon 1666. kad gaLucius objavljuje u okviru De regno Dalmatie et Croatie, dakle 14 godina nakon objavljivanjaRattkayeve Memoria regum et banorum, djelomiËno objaπnjava moguÊnost da se netko, tko je ru-kopisni primjerak teksta kronike posjedovao prije toga vremena, naπao u nedoumici komu datekst pripiπe. No samim tim, s druge strane, Ëinjenica da je i sam Tuberon bio u posjedu jednogprimjerka teksta Dukljaninova Ljetopisa (na koncu, on je i prvi u naπoj knjiæevnosti koji ga podtim imenom i spominje), izmeu ostalog, otvara prostor za spekulaciju da je moæda upravo jedanpotpis na rukopisu kronike, koja mu se naπla u rukama, naveo Rattkaya da ga umjesto kao imebivπeg vlasnika rukopisa protumaËi kao ime autora djela. Usp. Ferdo ©iπiÊ, Letopis popa Dukl-janina. Beograd-Zagreb: SKA, 1928: 59-61, 159, 414-415; E. PeriËiÊ, Sclavorum regnum: 118-125.


ta Jurja KriæaniÊa, dokazujuÊi da se pod terminom Ilira podrazumijevaju Hr-vati i da samo oni imaju pravo uÊi u Kaptol Sv. Jeronima, izmeu ostalih cit-irao i Tuberona, odnosno njegove opise Ilirije.96

PoËetak 18. stoljeÊa donosi viπe biografskih vijesti o Tuberonu, nobuduÊi da se radi o dubrovaËkim autorima, u prvom redu Ignjatu –ureviÊui S. M. CrijeviÊu, kojima djela nisu za æivota izdana, njihove opseæne opser-vacije gotovo da nisu bile poznate πirim europskim krugovima. Od europ-skih autora, David Czvittinger prvi uvrπtava Tuberona u leksikon. U svojemSpecimen Hungariae litteratae iz 1711, osim πto prenosi Boxhornovu gorenavedenu opasku, o Tuberonu izmeu ostalog kaæe sljedeÊe: Tubero Ludovi-cus, gente Dalmata, dignitate Abbas, civis Imperii hungarici, Juris patriiCanonicique peritissimus, atque amoenitatum historicarum sectator studio-sissimus, scripsit libros XI Commentariorum, de rebus, quae temporibussuis, in illa Europae parte, quam Pannonii et Turcae, eorumque finitimi in-colunt, gesta sunt.97 U tuini su na poËetku 18. stoljeÊa za Tuberona moglidoznati i od Anselma Bandura, najpoznatijeg dubrovaËkog benediktinca,vrsnoga bizantologa koji je dugo vremena proveo u Parizu i Firenci. Bandur,naime, na viπe mjesta u svojim komentarima uz Porfirogenetov De adminis-trando imperio, izdanima u Parizu 1711, govori o Dubrovniku i spominjeTuberona. Tako, osim πto prvi objavljuje spominjano Tuberonovo pismoMariju BuniÊu koje se tiËe izvatka o Dubrovniku, na jednom mjestu kaæe iovo: Verum Ludovicus Tubero Abbas Melitensis, vir alias doctissimus, libroV. Commentariorum de temporibus suis, dum in conscribenda Urbis Ragusi-nae origine Diocleatem authorem sequitur, nugas nugari videtur...98

Godina 1746. donosi najglasovitije izdanje Komentara, ono u sklopu seri-je Scriptores rerum Hungaricarum veteres ac genuini, izdane u BeËu brigomIohannesa Schwandtnera, a o troπku knjiæara Iohannesa Krausa. Pisac pred-govora Mathias Belius, spomenuli smo veÊ, ne pronalazi novih podataka o

96 Radoslav KatiËiÊ, ≈Ilirci i ilirski jezik.«, Forum 56 (1988): 682-683. Po KatiËiÊu, upravosu ti Tuberonovi citati imali najveÊu teæinu kod donoπenja presude u korist PaπtriÊevih stavova.

97 David Czvittinger, Specimen Hungariae litteratae. Frankfurt, 1711: 392.98 Anselmo Bandur, Imperium orientale II. Venetiis, 1729: 42-43. Ovog izdanja, kao i onog

pariπkog iz 1711. u Zagrebu nema, nego samo Porfirogenetov tekst s Bandurovm komentarima ukojima nema navedenog osvrta na Tuberona; ovaj je podatak izvaen iz: Jozsef Podhradsky, ÚjMagyar Muzeum II: Tubero Lajos forrásai. Budimpeπta, 1860: 30-32.


Tuberonu. DapaËe, kaæe da i ne æeli previπe nastojati oko njegova podrijetla,jer maarska poslovica dobro uËi da boni viri et boni vini non est quaerendaorigo(!). A da Tuberona visoko cijeni, nasluÊuje se veÊ iz prve reËenice ukojoj kaæe: Ludovicus Tubero Dalmata Abbas, Scriptor scitus et gravis,atque, si invectiones in sui ordinis homines demas, nulli Scriptorum Hun-garicorum secundus: ita, cum oratione, plana ea, neque insuavi, exundat;tum adprobat se lectoribus, fida quadam, et simplici rerum gestarum narra-tione.99 Poput ostalih uËenih ljudi onoga doba, ni on se, kako sam kaæe, nemoæe oteti dojmu da je ime pisca Komentara - Ludovicus Tubero - u bitisamo pseudonim koji mu je omoguÊio da πto slobodnije piπe o onome πto jenamjerio. Opatom se, pak, prema Beliusu, prozvao zato da bi se povjerovalokako o sveÊenstvu, i sam buduÊi sveÊenik, piπe procul odio gratiave.

Za stavove izreËene o katoliËkoj crkvi, a pogotovo o njezinim poglavari-ma, Belius Tuberona brani kako veÊ spominjanim rijeËima M. Craveliusa,tako i vlastitom invektivom protiv neobuzdane poæude, nezajaæljive pohlepe,oholosti, bludnosti i raspuπtenosti, odnosno protiv svega onoga na πto se iTuberon u Komentarima obara. Svega toga, kaæe, ako se smrtnici okane, pis-ana Êe povijest Ëitateljima biti ugodnija.

Generalno ocjenjujuÊi vrijednost Tuberonova djela kao povijesnog izvo-ra, Belius kaæe sljedeÊe: Fateri nobis necessum sit, nihil Tuberonem, totisLibris XI quibus Commentaria sua absolvi voluit, omisisse, quod ad bonihistorici officium pertinere, cum ipse existimabat, tum optare potuerunt lec-tores. Atque, utinam plures huius characteris historici superarent Hungari-ae, qui singulorum Regum res gestas ita in litteras retulissent quemadmo-dum id in Vladislao hoc Polono praestitum a Tuberone est, scriptore omninolaudatissimo.100

O stilu Tuberonovu takoer samo pohvale: Equidem ita existimo, tantumeloquentiae Tuberonem ad scribendam historiam adtulisse, quantum delica-to etiam huic seculo, sufficere posse videatur. Universim, oratione utiturpura et aequali, eaque pedestri et aperta... ut adeo, ab latine quidem doctissine molestia; ab his autem qui in comparanda latini sermonis facultate lab-orant, etiam cum spe certi profectus legi possit.101

99 I. Schwandtner, Scriptores: IX.100 I. Schwandtner, Scriptores: IX.101 I. Schwandtner, Scriptores: XIII.


Belius takoer pokuπava spekulirati na koji je naËin rukopis Komentarastigao do Frankfurta: o tomu, naime, Cravelius ne kaæe niπta. Pretpostavljada je za to zasluæan neki uËeniji njemaËki vojnik, povratnik iz ugarsko-tur-skog rata, u kojemu su, izmeu ostalih stvari plijenom postajali i mnogobro-jni arapski, grËki i latinski rukopisi.

KonaËno dolazimo i do Ëetvrtog, posljednjeg izdanja Komentara, koje jepo mnogoËemu zanimljivo i vaæno za rasvjetljavanje brojnih pitanja. Radi seo onom dubrovaËkom, tiskanom u dva toma u prvoj sluæbenoj dubrovaËkojtiskari Carla Antonia Occhija godine 1784. Naslov pod kojim je djelo izdanoglasi: Ludovici Cervarii Tuberonis patritii Rhacusani ac abbatis congrega-tionis Melitensis Commentaria suorum temporum.102 Na samom poËetku iz-davaË, a nema sumnje, premda se ne predstavlja imenom, da se radi otiskaru Occhiju, daje pregled dotadaπnjih izdanja Komentara, te kaæe ponekui o ovom svom. To bi izdanje, prema njegovim rijeËima, trebalo biti dosadnajbolje jer je ne samo opremljeno biljeπkama na mjestima gdje je za to bilopotrebe, nego i pripremljeno paæljivom usporedbom najstarijih rukopisa Ko-mentara koji se Ëuvaju u Dubrovniku; ispravljene su sve pogreπke i autorovustilu izriËaja pribliæena sva mjesta koja su greπkom ili namjerom prepisivaËabila u razliËitim prijepisima iskrivljena. Koliko je naπa vlastita analiza poka-zala, tomu je uistinu tako. Naime, gotovo na svim mjestima gdje Schwandn-er, ili dva izdanja koja su mu prethodila, sadræi do granica shvatljivosti pok-varena mjesta, dubrovaËko izdanje donosi toËne lekcije koje se podudaraju slekcijama najstarijih rukopisa Komentara. Takoer, prvi put je izdanje Ko-mentara popraÊeno i kraÊim Tuberonovim æivotopisom, koji je oËevidnoprireen prema onom koji je Ëetrdesetak godina ranije napisao S. M. Cri-jeviÊ.

Po ocjenama kvalitete Tuberonova jezika, ni Occhi se ne razlikuje od os-talih, pa kaæe: Opus aurea sane aetate scriptum videtur, verborum delectu,stili elegantia, gravitate, atque, ut ita dixerim, Romani eloquii majestate.

Na kraju, viπe puta spomenuti izvadak o povijesti Dubrovnika tiskan je1790. u Dubrovniku, pod naslovom: Commentariolus Ludovici Cervarii Tu-

102 R-676 (HAZU): u biblioteci se nalazi samo prvi tom izdanja; II F-8 (NSK); KMB Du-brovnik 35-III-5 (Knjiænica Male braÊe u Dubrovniku); Dræavni arhiv Dubrovnik; 8218-34-II-II(NB Zadar).


beronis de origine et incremento urbis Rhacusanae.103 Izdanje je priredioMiho SorkoËeviÊ, koji je u knjigu, osim Tuberona, uvrstio opis DubrovaËkeRepublike Nikole BuniÊa, kratku priËicu o dubrovaËkoj starini StjepanaGradiÊa i elegiju Didaka Pira O slavnim dubrovaËkim porodicama. Sve sunavedene cjeline, osim toga, popraÊene brojnim SorkoËeviÊevim biljeπkama.©to se tiËe Tuberonova teksta, iz pisma prijatelju Mariju BuniÊu, koje jeovdje, nakon πto ga je veÊ izdao Bandur, objavljeno drugi put, jasno je da seradi o proπirenu izvatku iz pete knjige Komentara, posveÊenom baËkomarhiakonu Bernardu Banffyju. BuduÊi da u pismu Tuberon moli prijateljaneka pregleda tekst i nadopuni ga na mjestima gdje smatra da je potrebno,teπko je odrediti je li tekst koji SorkoËeviÊ izdaje Tuberonov tekst prije Bu-niÊevih intervencija ili veÊ prepravljena verzija. U svakom sluËaju, postoje uSorkoËeviÊevu izdanju razlike, toËnije, proπirenja koja se ne nalaze u petojknjizi dubrovaËkih Komentara iz 1784.104 Sada se treba vratiti upravo tomizdanju. Izgleda da je ta knjiga, inaËe treÊa koju je Occhi od pokretanjatiskare u Dubrovniku izdao, bila tiskana veÊ 1783, no oËigledno bez pre-thodnog obavjeπtenja Maloga vijeÊa o tomu πto se tiska. Naime, kada je Vi-jeÊe konaËno doznalo, pred sam kraj iste godine nastao je skandal koji je zasobom povukao donoπenje dviju odluka o zabrani tiskanja bilo kakvih tek-stova prije nego ih pregleda Malo vijeÊe.105 Nema sumnje da je te odlukepotaklo baπ izdanje Tuberonovih Komentara, jer su prije toga objavljenesamo “bezazlene” pjesme Saba BobaljeviÊa i Miha Monaldija. No, Ëini se daipak nije, premda naizgled, po onom πto o Tuberonovu pisanju znamo jest,sasvim jasno πto je izazvalo tako burnu i trenutaËnu reakciju VijeÊa. Naime,MuljaËiÊ, koji o tome piπe u okviru rada o prvoj dubrovaËkoj tiskari, mislida je uzbuna podignuta zbog toga πto je Tuberon od 1734. bio na Indeksuzabranjenih knjiga, pa kao takav nije mogao biti izdan bez posebnogdopuπtenja.106 Sigurno je i taj detalj utjecao na uznemirenje duhova, no Ëinise da ipak nije bio i jedini. U Occhievu propagandnom proglasu iz 1783.izmeu ostalog je izriËito navedeno je li apologetski ili kao argument za

103 Primjerak kojim smo se sluæili pohranjen je u HAZU pod signaturom R 608.104 Neki Ëak smatraju da je za ta proπirenja i izmjene odgovoran sam SorkoËeviÊ.105 5. studenoga 1783; Acta Minoris Consilii, ser. 5 (DAD), sv. 106, f. 248; 24. prosinca

1783; f. 258.106 Æarko MuljaËiÊ, ≈O prvoj dubrovaËkoj tiskari.« Anali Historijskog instituta JAZU u Du-

brovniku 4/5 (1956): 583-612.


privlaËenje kupaca, teπko je reÊi - kako je Komentare tiskao prema dubrov-

aËkom rukopisu: Iza kako ja najprvi uveo sam pritjeπtnicu u slovinskedræave i iza kako podo sam na svjetlos ispod mojijeh tijeskova Talijanskepjesni plemenitoga gosp. Saba Bobali Gluπca, vlastelina dubrovaËkoga, imnogo svijetlog graanina gospara Miha Monaldi, i od viπe Ludovici Cer-varii Tuberonis Patritii Rachusini Commentaria suorum temporum,izvaeno iz pisoruka istoga pisaoca...107 MuljaËiÊ ovo mjesto tumaËi kao:“ne iz njemaËkih izdanja”, odnosno s implikacijom kako je izdanjeproËiπÊeno u dijelovima koji vrijeaju dostojanstvo Crkve, a nalaze se uspomenutim izdanjima. Meutim, dubrovaËko izdanje u segmentima koji setiËu oπtrih opaski na raËun Crkve gotovo da se ne razlikuje od onihnjemaËkih. OËito je takoer iz Occhijeva proglasa da je knjiga bila πtampanaveÊ 1783,108 no dopuπtenje da izae pred javnost moralo je neko vrijeme bitiuskraÊeno, barem dok se, prema odluci VijeÊa, izdanje ne usporedi s rukopi-som. Tako knjiga, vjerojatno pomno pregledana, izlazi 1784, no za CrkvukompromitirajuÊi dijelovi opet nisu izostavljeni!

U Ëemu je, dakle, “tajna” dubrovaËkog, ili dubrovaËkih, rukopisa premakojima je Occhijevo izdanje pripremljeno i time, prema MuljaËiÊevumiπljenju, dobilo dozvolu da bude tiskano? Pomnijim usporeivanjem tek-stova njemaËkih i dubrovaËkog izdanja, uoËava se da su u dubrovaËkomizdanju Komentara izostavljeni dijelovi iz pete knjige Komentara o Du-brovniku koji se Ëitaju u njemaËkom izdanju, a u nekim segmentima o Du-brovËanima i nekim epizodama iz dubrovaËke proπlosti govore negativno.Upotreba sintagme “izostavljeni su” moæda navodi na pomisao kako se, ubiti, radi o cenzuri, te da je Occhijevo pozivanje na neke dubrovaËke ruko-pise samo paravan za izdavanje okrnjene verzije teksta. Teæe je, bez sumnje,pretpostaviti da je izvorna verzija ona koja je reducirana u odnosu na druge

107 Izgleda da ovdje Occhi æeli sugerirati kako je izdanje pripremio prema Tuberonovuautografu. Meutim, Ëini se da takvu moguÊnost pobija veÊ sam naslov izdanja: Ludovici CervariiTuberonis patritii Rhacusani ac abbatis congregationis Melitensis Commentaria suorum tempo-rum; naime, veÊ smo spominjali kakve su konotacije naslova abbas Melitensis, a oËito je da je biou naslovu rukopisa koji koristi Occhi.

108 Æ. MuljaËiÊ, ≈O prvoj dubrovaËkoj tiskari.«: 589: proglas navodi da su tiskane tri knjige,meu kojima i Tuberon, a da je uËlanjenje u druπtvo moguÊe do travnja iduÊe 1784. (za vas pris-tupni mjesec travni doπastnoga godiπta 1784...; L Associazione restera aperta per tutto il prossi-mo Mese d Aprile del venturo 1784...).


postojeÊe, te zamisliti genealoπko stablo nekog teksta u kojem se kasnijaverzija odlikuje viπkom teksta u odnosu na prethodnu, iz koje, u biti, nastaje.No, pretpostavku da su rukopisi, koji su se u Occhijevo doba u Dubrovnikumogli zateÊi i koje karakterizira taj “manjak” proπirenja o Dubrovniku, nast-ali prijepisom ili iz samog autografa ili iz nekog od apografa koji nijesadræavao spomenute, za Dubrovnik kompromitirajuÊe dijelove, ipak jeodnedavno moguÊe i Ëvrsto potvrditi. To moæemo zahvaliti rukopisu Ko-mentara pohranjenom u Veneciji, za koji smo s velikom sigurnoπÊu uspjeliutvrditi da je autograf. Na cijelu je spekulaciju potaknula vijest S. M. Cri-jeviÊa koji kaæe sljedeÊe: Illud (sc. Tuberonovi Komentari) vero manu de-scriptum in plerisque privatis bibliothecis Ragusii reperitur, sed auto-graphum e patritii viri Seraphini Bonae109 bibliotheca pridem furto subla-tum, a nauta quodam Venetias delatum fuit ibique vaeniit et, ut fama est,paucis obolis emptum ab Apostolo Zeno, viro clarissimo, in eius musaeo, utmagni momenti res, servatur et diligenter custoditur.110

Ovaj bi podatak sam za sebe danas vjerojatno bio uziman s dozom nep-ovjerenja da nije joπ jednog podatka koji cijeloj stvari daje veÊu vjerodosto-jnost i opipljivost. Naime, u Kristellerovu111 pregledu rukopisa koji se mogupronaÊi u talijanskim bibliotekama postoji opaska i o jednom Tuberonovu. Onjemu je u repertoriju napisano da je pohranjen u Veneciji, u biblioteci Mar-ciana, da potjeËe iz 16. stoljeÊa te da je u fond biblioteke dospio od ApostolaZena. Apostol Zeno, taj glasoviti erudit i bibliofil, postaje tako karikom kojapovezuje i daje teæinu dvjema vijestima koje same za sebe nemaju pretjeranaznaËenja. Autor ovih redaka bio je, spomenimo i to, treÊa osoba kojoj je uposljednjih pedesetak godina u ruke dospio spomenuti rukopis, inaËe dosada nepohranjen na mikrofilm, πto takoer zorno govori o tome da ga dosa-daπnji prouËavatelji Tuberona nisu smatrali interesantnim, bilo zato πto nisuproËitali CrijeviÊevu vijest o sudbini autografa, bilo zato πto joj nisu prida-

109 Za Serafina Bonu CrijeviÊ (S. M. CrijeviÊ, Bibliotheca Ragusina: 83) kaæe sljedeÊe, joπviπe poveÊavajuÊi vjerojatnost da je Tuberonov rukopis zaista ukraden baπ od njega: At, vero,quod ad nos attinet, doctus fuit, Musarum amicus litteratorum virorum Maecenas. a puero et peromnem aetatem litteras coluit. Bibliothecam domesticam, eamque insignem a maioribus in-structam sibique relictam, plurimis variaeque eruditionis codicibus auxit, quam assidue fre-quentabat, libros, quibus maxime oblectabatur, legendo conterens.

110 S. M. CrijeviÊ, Bibliotheca Ragusina: 53.111 Paul Oskar Kristeller, Iter Italicum, II. Leiden,1967: 232.


vali veÊu vaænost.112

No, πto je to πto nam ipak omoguÊuje da s toliko sigurnosti tvrdimo kakoje rijeË o autografu? To je u prvom redu veliki broj ispravaka i umetanja po-jedinih rijeËi, pa i Ëitavih novih reËenica. Posebno su znakovite reËenice ko-jima je autor namijenio izbacivanje lagano ih precrtavπi, a koje se kasnije nenalaze u tiskanim izdanjima. Dio ispravaka unesen je u liniji pisanja, dok jedio pripisan iznad rijeËi na koje se ispravak odnosi. Umetnute reËenice veÊi-nom su zapisane na marginama, premda ih ima i dopisanih izmeu redaka.Ti su dodaci dobrim dijelom pisani istom rukom kao i Ëitav rukopis, dok seza dio njih, preteæno u drugom dijelu rukopisa, Ëini da ih nije pisala istaosoba, jer je rukopis poneπto sveËaniji, premda joπ uvijek s onim istim kara-kteristikama ranog 16. stoljeÊa. Vaæno je napomenuti i to da je najveÊi brojizmjena i dopuna uvaæen u tiskanim izdanjima Komentara.

I dok se za sve ispravke i umetke na marginama moæe prigovoriti da ih jenaknadno dopisala druga osoba, za dio ispravaka koje su unesene u liniji,dakle definitvno tijekom samog pisanja, to se ipak ne moæe reÊi. I πto je joπvaænije, njihova je priroda takva da se ne moæe ni zamisliti kako bi takvo πtobio ovlaπten uËiniti itko drugi osim samog autora djela. Radi se, naime, o is-pravkama u obliku zamjenjivanja jedne rijeËi drugom, viπe ili manje sliËnogznaËenja, ali potpuno razliËitog fonoloπkog ustroja. Time je potpuno isk-ljuËena moguÊnost da se radi o situaciji kad prepisivaË krivo proËita neku ri-jeË, napiπe njoj oblikom sliËnu, ali sadræajno za kontekst neprihvatljivu, te je

112 Rukopis je pohranjen pod signaturom 3620, Classe X, Manuscripti Latini Classici 155. Uveoma je dobrom stanju, tek s mjestimiËnim oπteÊenjima koja bitno ne oteæavaju razumijevanjeteksta. ObuhvaÊa 347 stranica teksta, uz joπ dvadesetak praznih. Na unutraπnjoj strani koricakodeksa utisnut je ex libris biblioteke Marciana iznad kojeg je, kao i u drugim kodeksima, istak-nuto ime osobe od koje je biblioteka rukopis pribavila - u ovome je sluËaju rijeË o imenu ApostolaZena. Samom tekstu Komentara prethodi famozno Tuberonovo pismo posvete kaloËko-baËkomnadbiskupu Grguru Frankopanu, koje se iz nejasnih razloga ne nalazi ni u jednom od tiskanihizdanja. Tekst je podijeljen na 11 knjiga, meutim nema podjele na glave, premda je na nekimmjestima, koja odgovaraju granicama glava u tiskanim izdanjima, u rukopisu uoËljiv veÊi razmakizmeu reËenica. RijeËi uglavnom nisu kraÊene, premda na nekim mjestima ima i kontrakcija.Rukopis je uredan i lako Ëitljiv, a svojim karakteristikama odaje da se radi o poËetku 16. stoljeÊa.Vaæno je napomenuti i to da je ovaj rukopis u biti prijepis “uËisto” nekog ranijeg predloπka Ko-mentara, po naπem miπljenju radne verzije teksta. Vidljivo je to na mjestima gdje se pojedinereËenice, prelazeÊi u novi redak, nesuvislo nastavljaju neËim πto je u biti dio reËenice koja slijedinekoliko redaka niæe. Takvi su dijelovi posvuda precrtani i zatim napisani u ispravnom obliku.


odmah potom zamijeni pravom. RijeË je, dakle, o Ëisto stilistiËkim pre-pravkama koje jednostavno nisu mogle nastati zabunom umornog prepi-sivaËa. Naprotiv, radi se bez sumnje o trenutnoj promjeni raspoloæenja piscakoji, usredotoËen na stilske odlike izraza, uvrπtava novu, njemu ljepπu iliprikladniju rijeË.

Evo samo nekoliko takvih primjera, dakle izmjena u liniji pisanja: na str.33 marcianskog rukopisa u reËenici ...si famae libet credere, quae saepiusficta pro veris simulat... rijeË simulat prekriæena i umjesto nje napisana rijeËnuntiat. Na strani 47, u sintagmi Hungariae proceres prekriæena je rijeËproceres i umjesto nje dopisana sinonimna principes. Na str. 131 u reËeniciAscriuienses quos nunc Catharenos vocant... prekriæena je rijeË vocant izamijenjena sinonimnom dicunt, a ista se zamjena ponavlja na joπ nekolikomjesta. Na str. 139 u sintagmi Hunchariorum familia, rijeË familia zamijen-jena je rijeËju proles, na strani 155 prekriæeno je arbitrandum est i zamijen-jeno s credendum est. Na strani 255 prekriæena je rijeË appellant i do njenapisano vocant, na sljedeÊoj je stranici pietas zamijenjeno s charitas. Nastr. 268 u sintagmi rei gerendae prekriæeno je gerendae i zamijenjeno sagendae, na str. 280, u sintagmi oppidum positum, positum je zamijenjeno sconditum. Na viπe mjesta rijeË antistes zamijenjena je sa sinonimnom epis-copus, mnogo puta igitur je prepravljen u itaque, a gotovo sva mjesta gdjeuz ime vladara stoji Augustus prekriæena su i iznad toga napisano Caesar.

Primjera je zaista previπe da bi ih se moglo sve sustavno navesti, no akoipak treba izdvojiti neki posebno znaËajan, onda je to prepravka koja oËitonije bila shvaÊena kod izrade apografa od kojeg su nastajali daljnji prijepisi itiskana izdanja Komentara. Naime, sva tiskana izdanja, a i rukopisi koje samdosad uspio pregledati, na tom mjestu imaju lekciju koja ne daje pravismisao inaËe vrlo bitnoj reËenici. Radi se, naime, o mjestu pri kraju peteknjige, gdje je u marcianskom rukopisu prvotno napisan haudquaquam pre-pravljen u quamquam, i to na naËin da je haud lagano, jedva vidljivo pre-crtan, a iznad a je stavljen znak kao da se radi o skraÊenju za am. Time sesmisao tog bitnog mjesta, inaËe opisa bitke s Turcima na Krbavskom polju,potpuno mijenja, jer u ovom sluËaju Ëitamo: “...naπe su se pjeπaËke Ëete... ustrahu uskomeπale premda je u bojnom redu bilo oko 12000 Slavena (Ëitaj:Hrvata, op. prev.)” (pedestribus copiis nostris, ad primum statim proeliumineuntium clamore perterritis ac perturbatis, quamquam ad duodecim feremillia peditum Slauenorum in acie tunc fuerunt). Naprotiv, u svim tiskanimizdanjima stoji lekcija haudquaquam, tako da ispada kao da Slavena nikako


nije bilo oko 12000 (haudquaquam ad duodecim fere millia...), πto ne dajesmisla. OËito prvi prepisivaË iz marcianskog rukopisa nije uoËio ovu is-pravku niti se zadubio nad tim da reËenica, ovako kako ju je zapisao, nemasmisla, pa je tako ta greπka proπla u sve kasnije prijepise koji su izraeni natemelju spomenutog.

Naposljetku evo joπ jedne, vjerojatno najzanimljivije pojedinosti vezaneuz rukopis iz Marciane. I ona ide u prilog svemu dosad navedenom i defini-tivno je neoborivi dokaz da je rijeË o autografu. Naime, na unutraπnjoj straniprednje korice rukopisa, rukom koja je pisala Ëitav tekst, napisano je i ovo:

CX CCCC LVIII die XVII octobris inter decimam nonam et vigesimamhoram sole in quinto gradu Scorpii, Luna vero in nono gradu existente

Teπko je zamisliti bilo koje drugo logiËno objaπnjenje zaπto se navedenidatum ondje nalazi, osim da je rijeË o do tanËina preciznom podatku o Tu-beronovu roenju.113 Pa ako taj zapis protumaËimo i kao svojevrsno Tu-beronovo deklariranje autorstva i pripadnosti rukopisa, nekomu se na prvipogled uistinu moæe uËiniti razoËaravajuÊim πto to ipak nije uËinio na trans-parentniji, odnosno jednoznaËan naËin, bilo jednostavnim potpisom, inici-jalima ili sliËnom opaskom intimnijeg karaktera. I zaista, da se negdje nakoricama nalazi njegov potpis ili samo inicijali, vjerojatno nitko viπe ne bidvojio o podrijetlu ovog rukopisa. No, s druge strane, za one koji se odvaæepovjerovati podacima natpisa i iπËitati ono πto je sam poæelio da zvijezde onjemu otkriju, uËinio je Tuberon, kad se bolje razmisli, mnogo viπe,poloæivπi pred potencijalne Ëitatelje sveobuhvatno svjedoËanstvo o svompostojanju. Zato ova humanistiËka igrarija kojom se Tuberon, poput knjige

113 Ovaj podatak premjeπta godinu Tuberonova roenja iz dosad u literaturi uvrijeæene 1459.u 1458. Bitno je da ovu pretpostavku podupire i Tuberonov dokument iz dubrovaËkog arhiva natemelju kojega se moglo zakljuËiti da je roen ili u drugoj polovini 1458. ili u prvoj 1459: Test.Not. sv. 25, 8. kolovoza 1485: ...Io dunque sopranominato Aloyse (sc. de Crieva) nella eta deXXVI anni gia perfecti...; naime, netko tko je roen 17. listopada 1458. mogao se smatratidvadesetπestogodiπnjakom do 16. listopada 1485. Takoer, u popisu primljenih u Veliko vijeÊe uznjegovo ime stoji datum 7. XI. 1478, i broj 20, koji oznaËava dob u kojoj je primljen (Specchiodel Maggior Consiglio dell anno 1440. f. 390v, DAD). I taj se podatak na isti naËin uklapa ugornju konstrukciju.


koju samo treba otvoriti, predaje pokoljenjima iza sebe, predstavlja joπ jedandokaz njegove pripadnosti duhu onoga doba.

Ovdje kaæimo, vraÊajuÊi se sada na napuπtenu nit rasprave, da rukopis izMarciane ne sadræi, dakako, spominjana proπirenja o Dubrovniku, a koja sudio izvatka o Dubrovniku. Time se, naravno, uklanja i pitanje cenzure,odnosno izbacivanja za Dubrovnik kompromitirajuÊih dijelova u Occhijevuizdanju. No, ipak ostaje nejasno odakle ti dijelovi, od kojih dubrovaËka vlasttoliko zazire, u njemaËkim izdanjima? Moæda bi bilo bolje reÊi “unjemaËkom izdanju”, jer je samo prvo iz 1603. pripremljeno iz rukopisa, aostala su dva bila tek ponavljanje prvog. Na ovo pitanje nema konaËnogodgovora, no moæe se pretpostaviti da su Craveliusu, prvom izdavaËunjemaËke linije Komentara, u ruke doπla oba rukopisa, onaj Komentara ionaj s tekstom izvatka o postanku Dubrovnika, koje zatim spaja u jedan inte-gralni tekst. Naime, time ni u kom sluËaju nije naruπio sklad tijeka Tu-beronova izlaganja - izvadak “O povijesti Dubrovnika” samo je dvije, tristranice opπirnija verzija teksta sadræanog u Komentarima i, ako se izuzmetih nekoliko nadopuna u vidu proπirenja odreenih tvrdnji, dva se tekstaopsegom i koncepcijom u potpunosti podudaraju.

SljedeÊe pitanje nameÊe se samo od sebe: zaπto se Occhi morao opravda-vati zbog objavljivanja verzije Komentara koja ne sadræi proπirenja o Du-brovniku ako je πest godina kasnije, kako smo veÊ spomenuli, SorkoËeviÊsamostalno objavio inkriminirani dio? Sada tek dolazimo do zanimljivog po-datka da ni SorkoËeviÊevo izdanje izvatka o Dubrovniku ne sadræi u potpu-nosti ono πto se nalazi u petoj knjizi njemaËkog izdanja Komentara! Naime,izostavljeni su ondje, ovaj put, Ëini se, doista cenzurom, a ne pozivanjem napravu verziju rukopisa, najkompromitantniji dijelovi za Dubrovnik.114 Ta

114 Tako, na primjer, reËenica iz Schwandnerova izdanja Komentara: Igitur ciuitas (sc.Rhacusana), ad insitam animis humilitatem, sordidis Venetorum artibus adiectis, nempe prin-cipum suorum mores populi imitantur, coepit esse non paruo apud finitimos contemtui. (I.Schwandtner, Scriptores: 194) u SorkoËeviÊevu je izdanju objavljena bez masnijim slovima otis-nutog dijela, za DubrovËane bez sumnje kompromitirajuÊeg (L. Tubero, De origine: 14). Zatim, uSorkoËeviÊa nema reËenica poput: Quos (sc. cives Ragusanos) cum viderent, Pharenses prae-sertim, regendis populis minime idoneos, vtpote iuris dicundi literarum inscitia imperitos, Ragu-sani enim soli paene mercaturae per ea tempora dediti erant, pauci admodum literis, quae nuncquoque perrarae sunt Ragusae, dabant operam. (I. Schwandtner, Scriptores: 197). U reËenici iznjemaËkog izdanja: Itaque compositis criminibus in Ragusanos, persuadet Reginae, vt cum Im-peratore agat, vt insulae Ragusanis nuper attributae, liberae sub Caesaris imperio de caetero es-


spoznaja navodi tako na zakljuËak da njemaËka izdanja Komentara predstav-ljaju, u biti, najkompletniji primjerak Tuberonovih spisa, odnosno da suneka vrsta integralne verzije u kojoj je bez cenzure sadræano sve πto je Tu-beron sam zaæelio napisati.

No, vratimo se napokon i izdanju iz 1784. godine. Komisija Maloga vi-jeÊa koja je u to doba pregledavala tekstove pripremljene za tisak imala je usvom sastavu dva svjetovna i dva crkvena Ëlana. Nije sasvim jasno koji jesporni moment pri kraju 1783. izazvao burnu reakciju VijeÊa, no sigurno je icrkvena strana imala πtoπta za prigovoriti. No, veÊ smo naveli podatak dadubrovaËko izdanje sadræi gotovo sve sporne dijelove o Crkvi i visokomsveÊenstvu. UsporeujuÊi sva, s glediπta crkvenog morala incidentna mjesta,uoËljivo je da se “gotovo” iz prethodne reËenice odnosi samo na jednureËenicu koje nema u dubrovaËkom izdanju Komentara, a ima u rukopisu izMarciane i, naravno, u svim njemaËkim izdanjima. RijeË je o mjestu gdje zapapu Aleksandra VI. kaæe da zasluæuje ime krvnika. Tu reËenicu ne nalazi-mo u Occhijevu izdanju, i moguÊe je pretpostaviti da se, za razliku od mjestakompromitirajuÊih za DubrovaËku Republiku, kojih u originalnom rukopisuKomentara zaista nema, ovdje radi o svojevrsnoj cenzuri. No, joπ uvijekËudi da je samo taj detalj bio dovoljan ustupak da se smire uzburkaniduhovi. Naime, na viπe se mjesta u Komentarima odapinju otrovne streliceprema iskvarenoj crkvenoj hijerarhiji onoga doba, tako da je ova reËenica

sent; ne Ragusanorum simul regendi inscitia, simul tyrannide, perditum eant. (Ibid: 198), mas-no otisnut dio koji ocrnjuje Dubrovnik u SorkoËeviÊa je objavljen ovako: ...ne Rhacusanorum, utipse aiebat, tyrannide perditum irent (L. Tubero, De origine: 20). Od reËenice njemaËkog izdan-ja: Sed crimen valuit eo maxime, quod Rhatanei Canalensisque agri diuisio, eiectis veteribuscolonis, parum purgata esset; cum insulani, alienae cladis exemplum, metumque, qui non vanusesse videbatur, in suam defensionem contulissent. (I. Schwandtner, Scriptores: 198), u kojoj prvidio govori u korist, a masnije otisnuti baca ljagu na ugled DubrovËana, SorkoËeviÊ objavljujesamo prvi dio u obliku: Sed crimen plus valuit (L. Tubero, De origine: 20). U reËenici iznjemaËkog izdanja: Itaque, licet Ragusanorum studium et fides erga Regem, omnibus satis notaessent; cupiditas tamen alieni agri, causam eorum euertit. (I. Schwandtner, Scriptores: 198), kodSorkoËeviÊa (L. Tubero, De origine: 20) je izostavljena sintagma alieni agri, tako da se sama cu-piditas u takvom kontekstu moæe pripisati nekom drugom, a ne njima samima na koje se, u stvari,i odnosi. Na koncu, evo joπ jednog primjera za DubrovËane kompromitirajuÊe reËenice kojusadræi njemaËko izdanje, a SorkoËeviÊ je u cijelosti izostavlja: Nempe Rhacusani, non modo im-perium insularum quaerebant, sed etiam priuatas possessiones, prauo consilio inito, sibi vendi-care conabantur; mercaturae consuetudine, proprium magis, quam publicum emolumentum se-quentes (I. Schwandtner, Scriptores: 198).


samo jedna od mnogih sliËnog tona. Rjeπenje se moæda ipak nazire u Occhi-jevim opaskama uz ona mjesta u Komentarima koja su za crkvenu dogmunajspornija.115 No, jesu li baπ one bile “iskupljenje” koje je omoguÊilo da sedjelo konaËno pojavi pred πirom dubrovaËkom javnoπÊu i pritom ne ugrozini konzervativni ugled republike ni osobno Êudoree svakog pojedinoggraanina, pitanje je koje ostaje otvoreno do eventualnog pronalaæenja ar-hivske grae koja se odnosi na taj dogaaj, a koji zasigurno nije proπao ne-zapaæeno u sluæbenim svjetovnim i crkvenim krugovima.

Occhijeva oËekivanja oko prodaje knjiga koje je tiskao od samog su sepoËetka izjalovila. Prema zapisima iz prepiske koju je vodio sa svojim agen-tom za prodaju knjiga vidljivo je da su knjige nuene na prodaju duæ obalesve do Rijeke i Mletaka, a u unutraπnjosti do Karlovca, Zagreba i BeËa. No,interes je bio vrlo slab, a knjige su davane i na zajam. Isto je i s Komentari-ma, kojih je jedan primjerak dan na zajam, jedan poklonjen, dok je jedansvezak putem nestao.116 Meutim, da je Tuberon u ono vrijeme ipak bioitekako interesantna literatura govori jedan drugi podatak. Naime, francuskaje revolucionarna vlada svoje predstavnike u inozemstvu zaduæila da je izv-ijeste o svemu πto u krajevima u kojima borave baca novo svjetlo na znanos-ti i umjetnosti. Premda je ondaπnji francuski konzul u Dubrovniku René-Charles Bruère uglavnom sa skepsom gledao na dubrovaËku znanost i umi-jeÊe, u Pariz je ipak poslao podatke o dubrovaËkim æivim i umrlim stvar-ateljima. Taj popis nije saËuvan, no postoji dokument o njegovu odjeku u

115 Tako Tuberonovu tvrdnju da je Aleksandar VI. homicidiis notus Occhi u biljeπciobjaπnjava ovim rijeËima: Quae toto hoc loco offenduntur, quorumdam hominum dicacitate autmalitia in vulgus edita, atque ob temporum pravitatem fortasse credita, Scriptor facilis protulitquemadmodum ferebantur (Ludovicus Tubero, Commentaria suorum temporum. Dubrovnik,1784: 52). Tuberona Occhi brani i kad ovaj ustvrdi da su sveÊenici njegova vremena stjecanjunovca skloni viπe od ostalih smrtnika: Vitia temporum, atque hominum carpit Scriptor, non Sacer-dotium: cuius ordinis sanctitatem veneratur, et dignitatem amplificatam ubique vellet Sacerdotumintegritate. Igitur laudandus magis animus est, quam stylus reprehendendus (Ibid: 152). Na sliËanse naËin apologetski prema Tuberonu postavlja i na drugom, opet za ugled Crkve kompromitira-juÊem mjestu, na kojemu ovaj za pohlepu optuæuje papu Inocencija VIII: Ferri sermonibus vulgiaudiverat Monachus (sc. Tubero) quae hoc loco recenset. Permotus rerum seu novitate, seuatrocitate auctores arguit, liberiori quidem ratione, quam deceret. Caeterum alii alia habent:neque ordines sed homines notantur. Illis autem temporibus, quis non est vulneratus ferro Phry-gio? Cic. pro Sex. Rosc. Am. (Ibid: 246). KritiËkim opaskama popraÊena su, na koncu, i mjestagdje Tuberon govori o bespredmetnosti razdora izmeu katoliËke i pravoslavne crkve.

116 Æ. MuljaËiÊ, ≈O prvoj dubrovaËkoj tiskari.«: 596-599.


Parizu, odakle je Bruèreu stigao nalog da pariπkoj Akademiji dostavi nekeknjige s popisa. Interesantno je, no ujedno, sagledavanjem konteksta razdo-blja prosvjetiteljstva i lako razumljivo da su na prvom mjestu bili navedeniupravo Tuberonovi Komentari. ©toviπe, naruËeno je ne samo dubrovaËkoizdanje, nego i ono prvo, njemaËko.117

Odlike Tuberonova latiniteta

Ako je ovaj rad makar malo uspio pojasniti okolnosti pod kojima Tu-beronovo djelo dolazi do nas i doËarati “teæinu” koju ono, sudeÊi poviπestrukim izdanjima i brojnim pohvalnim kritikama nosi, potencijalnom ÊeËitatelju vjerojatno biti zanimljivo Ëuti napokon koju i o Tuberonovu jeziku,odnosno obliku u kojem je svoje misli posredovao do konaËnog korisnika.Naime, poznato je da humanistiËko pisanje, ako ne veÊu a ono barem jed-naku brigu posveÊuje formi kao i sadræaju. Tako je i s Tuberonom, koji jegotovo do savrπenstva doveo ideal svakog humanistiËkog pisca, a to je πtovjernija emulacija jezika antiËkih uzora. Humanisti opÊenito, a pogotovo hu-manistiËki historiografi nisu, naravno, mogli, premda su tomu teæili, u pot-punosti oponaπati djela svojih uzora, nego su teæili usvajanju kako modelakoncepcije samog djela tako i modela jezika pojedinog antiËkog povjes-niËara. Ovo potonje postizalo se upotrebom dijakronijski sadræajno neutral-nih, kroz antiku ustaljenih i sve do naπih dana napamet uËenih mjesta, po-moÊu kojih jezik oponaπatelja poËinje nepogreπivo nalikovati na jezik autoraod kojega su πablone preuzete. U najveÊem broju sluËajeva se radi oupotrebi sintagmi i fraza potvrenih u djelima antiËkih historiografa. Tako-er, uobiËajeno je i preuzimanje reËeniËnih konstrukcija sa specifiËnom, stil-ski konotiranom upotrebom pojedinih gramatiËkih oblika, karakteristiËnomza pojedine antiËke autore.118 KonaËno, nemalo je puta rijeË o gotovo do-

117 Rudolf Maixner, ≈Interes francuske revolucionarne vlade za strane knjiæevnosti i Du-brovnik.« Graa za povijest knjiæevnosti hrvatske 28 (1962): 377-388.

118 »esto, tako, Tuberon po uzoru na Salustija ili Livija niæe u reËenici glagole u historijskominfinitivu. Sallustii Coniuratio Catilinae, 11, 5: ...sed postquam L. Sulla armis recepta re publicabonis initiis malos eventus habuit, rapere omnes, trahere, domum alius, alius agros cupere,neque modum neque modestiam victores habere, foeda crudeliaque in civis facinora facere. I.Schwandtner, Scriptores: 221: At Orchanes, praeter spem nactus loca idonea ad regiones Chris-tianorum, quod summopere optabat, depopulandas: mirum in modum laetari, frequentique in-


slovnom preuzimanju Ëitavih reËenica, u kojima su izmijenjena samo osobnaimena. Tako Êe Tuberonove reËenice poput ...quae poena sane grauissimaest; nempe, cui ita est interdictum, numero impiorum ac sceleratorum ha-betur119 klasiËno naobraæena Ëitatelja odmah morati podsjetiti na toliko putaproËitano, a gotovo identiËno mjesto kod Cezara:

...haec poena apud eos est gravissima. quibus ita est interdictum,hi numero impiorum ac sceleratorum habentur...120

Takva transparentna podudaranja posebno su Ëesta u Tuberonovim opisi-ma pojedinaca, skupina ili Ëitavih naroda, ukomponiranima u tijek pripovi-jedanja. Na takvim mjestima odmah upada u oËi da Tuberon ocrtava karak-teristike na naËin i po kljuËu kao πto je to uËinjeno na nekim “klasiËnim”mjestima u antici. Tako na primjer, masnije otisnuti dijelovi u reËenici u ko-joj opisuje ugarsku socijalnu stratifikaciju ...hi autem apud Hungaros no-biles censentur, quorum omnis vita in studiis rei militaris consistit; quiqueprocul a cultu absunt vrbano, vrbes enim incolere, opificum ac mercatorumesse putant, atque in praediis suis vicatim habitantes, non modo ab omnitributo liberi agunt, sed etiam omnia iura in colonos suos, quae dominisfere in seruos sunt, habent121 nisu niπta drugo nego kao u centon uklopljenidijelovi iz Cezarova Galskog rata, odnosno njegova opisa Gala i Germana:

Vita omnis in venationibus atque in studiis rei militaris consistit...122

Horum omnium fortissimi sunt Belgae, propterea quod a cultu atque hu-manitate provinciae longissime absunt.123

Nobilibus in hos eadem omnia sunt iura quae dominis in servos.124

cursione Graecorum hostes vexare. Interdum socios quoque Graecos, praedae auiditate iniuriaafficere, rapere, abigere, quae casus obtulisset, commoda sua tantum, vt plerique barbaris mosest, curare, sociorum damna nihili facere.

119 I. Schwandtner, Scriptores: 298.120 Caesaris De bello Gallico: 6, 13.121 I. Schwandtner, Scriptores: 120.122 Caesaris De bello Gallico: 6, 21.123 Caesaris De bello Gallico: 1, 1.124 Caesaris De bello Gallico: 6, 13.


Nadalje, u skladu s karakterom samog djela, ugledanja na antiËke uzoreposebno su zanimljiva i Ëesta u dijelovima vezanim za vojnu tematiku, kaoπto su opisi bitaka, pokolja, kretanja vojske.125 Brojne su i parafraze raznihznamenitih gnoma,126 dok posebno zadivljuju podudarnosti u dijelovima iliËitavim reËenicama Ëiji se ni sadræajni ni gramatiËki karakter ni po Ëemu nemoæe ocijeniti tipiËnim. Naime, iako bez konotacija koje bi ih uËinile opÊimmjestima u knjiæevnosti, takvi antikom posvjedoËeni izrazi ipak sluæe jed-nom humanistiËkom historiografu da ih poput kalupa iskoristi za izraæavanjevlastitih misli. I baπ je ta neobiljeæenost reproducirane sintagme-izvornikaono πto impresionira i ukazuje na πiri opseg situacija za koje je obrazovaniËovjek onoga doba mogao pronaÊi paralelu u dostupnoj mu klasiËnoj litera-turi. Evo nekoliko interesantnijih primjera:

TUBERON: ...sunt enim omnia campi circa Albam regiam, quos qui-dem vix oculis terminare queas...127

LIVIJE: ...et sunt omnia campi circa Nolam...128

TUBERON: ...ingemuitque haud secus, quam si amicissimi mors est

125 I. Schwandtner, Scriptores: 347: Hae importunae belluae, haud satis habent, populos sibisubiectos bonis spoliare; sed insuper eos leuissima ex causa verberant, iugulant, occidunt, ma-tres familias, ac virgines constuprant... Livii Ab urbe condita: 29, 17: ...pestis ac belua immanis,quales fretum quondam quo ab Sicilia diuidimur ad perniciem nauigantium circumsedisse fabulaeferunt... omnes rapiunt, spoliant, uerberant, uolnerant, occidunt; constuprant matronas, uir-gines...

126 Tako prema Ciceronovoj Male parta male dilabuntur.(Ciceronis Phillippicae: 2, 65) Tu-beron kaæe ...quae inique parantur, male etiam amitti solent... (I. Schwandtner, Scriptores: 135).Ili, prema Kurcijevoj misli o glasini Numquam ad liquidum fama perducitur: omnia illa tradentemaiora sunt vero. (Curtii Historia Alexandri Magni, 9, 2), kod Tuberona stoji ...sed nolite famaecredere, solet illa multo maiora vero praedicare, et ob id nunquam ad liquidum quaerentes per-ducit... (I. Schwandtner, Scriptores: 339). Kada je rijeË o glasini, pitajuÊi se treba li joj vjerovati,Tuberon nije propustio znameniti Vergilijev stih ...tam ficti prauique tenax quam nuntia ueri...(Vergilii Aeneis: 4, 188) parafrazirati na ovaj naËin: ...(fama) quae saepius ficta pro veris nunti-at... (I. Schwandtner, Scriptores: 136). Napokon, u veÊ posloviËnoj Romae omnia venalia essesvatko Êe odmah prepoznati Salustija (Bellum Iugurthinum: 8, 1). Upravo zato Tuberon, kad gov-ori o iskvarenosti vrha katoliËke crkve, svoju kritiku oblikuje baπ ovim rijeËima: ...omnia venaliaRomae semper habuere. (I. Schwandtner, Scriptores: 380).

127 I. Schwandtner, Scriptores: 160.128 Livii Ab urbe condita: 23, 24.


nuntiata, tametsi dicto eius non admodum fuisset audiens...129

KURCIJE: Et rex, haud secus quam si parentis mors nuntiata esset,crebros edidit gemitus lacrimisque obortis, quales Dareus profudisset, intabernaculum, in quo mater erat Darei defuncto adsidens corpori, venit...130

TUBERON: Turcae igitur a vento, in malacia ac tranquillitate destituti,vix sese iam commouere poterant...131

CEZAR: …ac iam conversis in eam partem navibus quo ventus ferebat,tanta subito malacia ac tranquillitas exstitit, ut se ex loco movere non pos-sent.132

TUBERON: Porro Sophenis equitibus, sicut, vbi per turmas aduenere,vix vlla acies obstiterit...133

TACIT: ...namque mirum dictu ut sit omnis Sarmatarum virtus velut ex-tra ipsos. nihil ad pedestrem pugnam tam ignavum: ubi per turmas adve-nere vix ulla acies obstiterit.134

KonaËno, nije moguÊe ne spomenuti i podudarnosti koje zadovoljavajuonaj drugi spomenuti kriterij u emulaciji jezika antike - model koncepcijesamog djela. Osobitosti ovog segmenta, koje se poËinju oËitovati na raziniveÊih diskursa, bile su i joπ uvijek su jedan od najvaænijih Ëinalaca u obliko-vanju suda o Tuberonovu stilu i utjecajima kojima je bio izloæen. Naime,opÊi dojam koji Ëitatelj moæe steÊi na temelju nekoliko kljuËnih momenatadjela koje Ëita, kao πto su uvodni dio u kojem se pisac i njegove namjere naneki naËin predstavljaju, zatim naËin na koji se Ëitatelja vodi kroz radnju - inmedias res ili ab urbe condita - pa sve do nekih tipiËnih koncepcijskih oso-bitosti, bilo da je rijeË o uËestalim digresijama, obilju citata, mijeπanju prozei poezije ili oæivljavanju radnje umetanjem fiktivnih govora - nepogreπivo je

129 I. Schwandtner, Scriptores: 203.130 Curtii Historia Alexandri Magni: 10, 4.131 I. Schwandtner, Scriptores: 243.132 Caesaris De bello Gallico: 3, 15.133 I. Schwandtner, Scriptores: 340.134 Taciti Historiae: 1, 79.


u ovom sluËaju navodio na to da Tuberona usporedi baπ sa Salustijem.Naime, veÊ i samo uvodno poglavlje u Komentare svojim opÊim filozofsko-moralistiËkim mjestima kroz koja se naznaËava Ëime Êe se djelo baviti pod-sjeÊa na Salustijeva uvodna poglavlja u Bellum Iugurthinum. Nadalje, radnjaKomentara takoer se odmah smjeπta u sadaπnjost da bi kasnije, brojnim ek-skursima u bliæu i dalju proπlost, bili pojaπnjeni stvarni uzroci trenutnogstanja stvari o kojoj se piπe. Isto tako, Tuberonovi psiholoπki portreti rimskihpapa ili turskih careva odgovaraju karakternim opisima Katiline ili Jugurtekod Salustija, a predodæbe o njima postaju joπ jasnije kroz njihove fiktivnegovore koji su prepoznatljiva karakteristika i jednog i drugog pisca. I upravosu na razini tih govora izrazito uoËljiva Tuberonova ugledanja na Salustijapri izgradnji diskursa.135 Zbog svega toga Tuberon je joπ u davnini prozvan“dubrovaËkim Salustijem”.136 Meutim, ne smije se ipak izgubiti iz vida daveliki broj frazeoloπkih reminiscencija koje, osim na Salustija, upuÊuju oso-bito na Livija, Cezara, Tacita ili Kurcija, ukazuju na to da utemeljenostnjegova izraza u izrazu klasiËnih autora treba sagledati u πirem aspektu negoπto to spomenuti epitet sugerira.137

135 Jedan od najljepπih primjera za to Tuberonov je govor Jurja Doæe pred boj kmetova iplemstva (I. Schwandtner, Scriptores: 331), koji nepogreπivo nalikuje Katilininu pozivu svojimljudima na pobunu kod Salustija (Salustii Catilinae coniuratio: 20, 1). Oba se govora mogu podi-jeliti na cjeline koje koncepcijski i sadræajno gotovo da se poklapaju. Nakon poneπto drukËijegkratkog uvoda, koji kod Tuberona donosi biblijsku pouku, u oba govora slijedi opis teπke situacijeu kojoj se nalazi maarsko seljaπtvo, odnosno Katilinina stranka. Nabrajanje nevolja koje ihpritiπÊu gotovo da se podudara, niæu se primjeri nepravdi koje jedna strana bezoËno nanosidrugoj, pa Katilina kaæe da je bijedna duπa (misera anima) jedino πto im je joπ ostalo, dok Doæaustvruje da im oholo plemstvo ni tu bijednu duπu ne bi ostavilo da im njihovi æivoti nisu od ko-risti. Slijedi dio u kojem se govornici obraÊaju svojim sluπateljima nizom retoriËkih pitanja doklekane trpiti takvo stanje. U oba govora javlja se gotovo identiËno pitanje: Quousque haec tam in-digna patiemini, viri Hungari? kod Tuberona, odnosno quae quo usque tandem patiemini, o for-tissumi viri? kod Salustija, i nastavljaju se nizom od po joπ dva, tri sliËna. KonaËno, oba govorazavrπavaju pozivom na borbu, pri Ëemu se i jedan i drugi govornik nude svojim ljudima kao voekoje Êe stati ispred njih i, zajedno se s njima boreÊi, odvesti ih u slobodu.

136 F.M. Appendini, Notizie: 9: ...il Cervario, che pub dirsi il Sallustio dei Ragusei...; S. Gliu-bich, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna: Lechner Librajo, ZaraBattara e Abelich Libraj., 1856: 81: Scrisse l istioria dei suoi tempi... in istile dignitoso e con is-torico conscienza, per cui a ragione lo si dice il Sallustio Raguseo; Vjekoslav KlaiÊ, Povijest Hr-vata od najstarijih vremena do svrπetka XIX stoljeÊa, IV. Zagreb, 1985: 432: Tubero je na glasukao pisac elegans et candidus, pa ga zato i zovu dubrovaËkim Salustijem (il Sallustio Raguseo).

137 Detaljnu analizu podudaranja Tuberonova jezika s jezikom antiËkih pisaca autor ovogËlanka predoËio je u magistarskom radu Latinitet Ludovika CrijeviÊa Tuberona.


I premda ograniËenost prostora ne dozvoljava da se veÊim brojemprimjera stvori jasnija slika koja bi potkrijepila gore iznesenu tvrdnju, vjeru-jem da i ovi malobrojni daju zakljuËiti kako je Tuberonovo djelo i stilski isadræajno uistinu jedan od najsvjetlijih primjera ne samo hrvatskog, nego ieuropskog humanistiËkog latiniteta. Po opsegu, ali i po znanstvenosti pris-tupa temi kojom se bavi, Komentari su bez premca u njima prethodeÊoj his-toriografiji u nas, dotad temeljenoj na legendama i mitovima sabranima uraznim kronikama i analima. Pa iako se i sam u izlaganju starije povijestioslanja na te nepouzdane srednjovjekovne izvore, vremenski bliske dogaajeTuberon ipak izlaæe na objektivan i trijezan naËin, Ëime kronoloπki imetodoloπki neposredno prethodi VlaËiÊu ili PetriÊu koji svojim djelima unas postavljaju temelje historiografskom znanstvenom aparatu.138 Time naneki naËin Komentare moæemo usporediti i s Rattkayevom Memoria regumet banorum (1652), legendarnom za daleku proπlost, no izvorom vrijednim ipouzdanim kad je rijeË o Rattkayju suvremenim dogaajima, koji na sliËannaËin prethodi LuËiÊevu De regno Dalmatiae et Croatiae (1666), u nas pr-vom historiografskom radu u modernom smislu te rijeËi. I jedno i drugo dje-lo, odnosno i Tuberon i Rattkay, premda pokazuju karakteristike i tradicion-alnog i modernog, i premda (pogotovo Rattkay) nastaju u trenucima kada seveÊ piπu djela temeljena na znanstvenom pristupu, ipak znatno utjeËu nadaljnji razvoj naπe historiografije. No, Ëinjenica da Tuberon Rattkayu iLuËiÊu prethodi gotovo stoljeÊe i pol daje za pravo da se upravo njega pred-stavi kao bitnu prekretnicu koja je naπu historiografiju usmjerila prema mod-ernom dobu. I dok su Tuberonu Maari dosad posvetili punu paænju, te ga,rekli smo veÊ, u najnovije doba Ëak i preveli na maarski, u nas je Tuberon,u stoljeÊu koje je na izmaku, bio nezasluæeno zapostavljen. Zato su kritiËkoizdanje latinskog teksta na temelju spomenutog rukopisa iz Marciane i hr-vatski prijevod, koji su u pripremi, dobra prilika da se taj propust ispravi.

138 Miroslav Kurelac, Ivan LuËiÊ Lucius - otac hrvatske historiografije. Zagreb: ©kolska knji-ga, 1994: 142-143.


LUDOVIK CRIJEVIΔ TUBERO: HUMANIST AND

HISTORIOGRAPHER FROM DUBROVNIK

VLADO REZAR

Summary

Sixteenth-century Ragusan historiographer Ludovik CrijeviÊ Tubero (Aloy-sius of Ludovicus Cervarius Tubero) wrote the history Commentaria de tem-poribus suis, a most insightful account of the events that took place in thesoutheast of Europe during the period from the death of King Matthias Cor-vinus (1490) to the election of Pope Hadrian VI (1522). Tubero’s history hasserved as an authoritative source over the centuries, his Commentaries beingreferred to by numerous authors. The history was reprinted in Frankfurt, Vi-enna, and Dubrovnik.

Curiously, the autograph of Commentaries has been considered lost tothis date, although there is every reason to believe that the manuscript keptat the Biblioteca Marciana in Venice is none other than the original draft ofTubero’s work. In support of this claim are a number of interventions in thetext concerning style and content, as well as correct readings of specificparts of the text that are corrupted in other manuscripts and printed editions.

Tubero’s history is a magnificent achievement of both Croatian and Eu-ropean humanistic Latin idiom. In terms of the work’s content, Commentar-ia represents a qualitative step forward in the writing of medieval chronicles,annals, and records of similar nature, for it paved the way for critical histori-ography, whose beginnings in Croatia are marked by the publication in 1666of Ivan LuËiÊ’s (Johannes Lucius) De regno Dalmatiae et Croatiae. On theother hand, the elegance with which Tubero expresses himself in Latinmakes him the ideal humanist: he attained as trustworthy an emulation ofclassical Latin as possible. This Ragusan Sallust, as he was often called, lenthimself easily not only to Sallustian idiomatic reminiscences, but also tothose of Livius, Caesar, Tacitus, and Curtius, only to prove that he exploitedthe classical literary idiom far beyond the epithet attributed to him.

95N. VekariÊ, Ubojstva meu srodnicima u DubrovaËkoj Republici (1667.-1806.)Anali Dubrovnik 37 (1999): 95-155

Nenad VekariÊ, viπi je znanstveni suradnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Du-

brovniku. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU, Lapadska obala 6, 20000 Du-

brovnik.

Izvorni znanstveni radUDK 343.9:929.5(497.5DUB)”1667/1806”


UBOJSTVA ME–U SRODNICIMA U DUBROVA»KOJ

REPUBLICI (1667.-1806.)

NENAD VEKARIΔ

SAÆETAK: U radu se analizira 185 ubojstava meu srodnicima, koja su sedogodila u DubrovaËkoj Republici u razdoblju od potresa 1667. do pada Du-brovaËke Republike 1806. godine. Analiza je pokazala da, iako je svako ubo-jstvo meu srodnicima sluËaj za sebe, izazvan specifiËnim uzrokom i potak-nut specifiËnim povodom, na zlodjelo utjeËe Ëitav niz Ëinilaca koji, izvan svi-jesti samih poËinitelja zapravo odraæavaju cjelokupno trenutno druπtvenookruæenje. Pored neravnomjerne sezonske, mjeseËne i spolne distribucijezloËina, to posvjedoËuje utvrena korelacija izmeu broja ubojstava i opÊeklime u druπtvu, tipa obiteljske strukture te poloæaja mjesta zloËina u odnosuna granicu.

Iako je ubojstvo Ëin koji se dogaa u svim druπtvima i u svim vremeni-ma, on nosi na sebi biljeg vremena i prostora u kojem se zbiva. Liπavanjeæivota najteæe je kriviËno djelo, krajnji Ëin. Pojedinac Êe mu pribjeÊi tek kadmu je ugroæen, ili kada pomisli da mu je ugroæen neki njegov vitalni interes.Ubojstvo je reakcija na situaciju. A reakcija se razlikuje ovisno o vremenu iprostoru. Djelo koje Êe u jednom druπtvu ili vremenu biti svetogre, u dru-gom Êe druπtvu ili vremenu biti gotovo beznaËajan Ëin. Negdje Êe izazvatiubojstvo, negdje podsmijeh. Stoga uzroci i motivi ubojstava omoguÊavajuanalizu temeljnih vrijednosti, naËina razmiπljanja i ambijenta nekog druπtva


1 Vidi o tome: Nella Lonza, Pod plaπtem pravde. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanostiHAZU u Dubrovniku, 1997.

2 Lamenta del Criminale, ser. 50.3 (Dræavni arhiv Dubrovnik). Dalje: Lam. Crim.3 Lamenta de Intus et Foris, ser. 53 (Dræavni arhiv Dubrovnik). Dalje: Lam. Int. For.4 Ti procesi sistematizirani su u arhivskom nizu Isprave i akti, 18. stoljeÊe. Od 287 kaznenih

postupaka saËuvanih u toj seriji 97% pada u prva Ëetiri desetljeÊa 18. stoljeÊa. Ostali su zagubljeniili uniπteni. N. Lonza, Pod plaπtem pravde: 333.

5 Libro delle Sentenze Criminali, ser. 16, sv. 4-9, (Dræavni arhiv Dubrovnik). Dalje: LSC.

u nekom vremenu, njihov intenzitet priliËno pouzdano pokazuje stanje“druπtvenog zdravlja”, a trend njihova kretanja predznak je smjera u kojemse to druπtvo razvija.

Istraæivanje ubojstava meu srodnicima, pak, iznimno je zanimljivo, jerotkriva najosjetljivija mjesta obiteljske organizacije. Takva ubojstva izravnokorespondiraju sa strukturom obitelji, a kako struktura obitelji ovisi o gospo-darskoj orijentaciji, ona fokusiraju i bolne toËke, detalje koji razorno djelujuna gospodarsko funkcioniranje druπtvenog atoma.

U ovom radu pokuπali smo istraæiti tu dimenziju, ostavljajuÊi po stranipitanja kaznenog postupka i kazne.1

Uzorak i metodoloπke napomene

Istraæivanje je obuhvatilo 185 sluËajeva umorstava meu srodnicima uDubrovaËkoj Republici u razdoblju izmeu dva, za Dubrovnik prijelomnadogaaja: potresa 1667. godine i pada DubrovaËke Republike 1806. godine.Pojava je obuhvaÊena gotovo u cijelosti, izuzme li se tamni broj. Kaotemeljni izvor posluæili su sudski procesi zabiljeæeni u arhivskoj seriji La-menta del Criminale,2 kao i u seriji Lamenta de intus et de foris,3 gdje su, udavnoj arhivskoj sistematizaciji, zalutali pojedini svesci koji pripadaju nizuLamenta del Criminale. Neki sluËajevi ubojstva biljeæili su se in foglio, akako ti listovi u najveÊem broju nisu saËuvani,4 za neka ubojstva (ponajviπeiz druge polovice 18. stoljeÊa) saznalo se na temelju saËuvanih knjiga presu-da.5

NaznaËenih 185 sluËajeva ubojstava meu rodbinom Ëini 32,12% od uku-pnog broja ubojstava zabiljeæenih u spomenutim arhivskim nizovima (576).Pritom treba naglasiti da je u tim vrelima rijeË o ubojstvima meu dubro-

97N. VekariÊ, Ubojstva meu srodnicima u DubrovaËkoj Republici (1667.-1806.)

vaËkim podanicima, uz vrlo rijetke izuzetke (19) u kojima se bilo kao uboji-ca ili kao ærtva spominje stranac, ponekad zato jer je imao prebivaliπte u Du-brovaËkoj Republici, a u nekoliko sluËajeva i zato jer se Kazneni sud, vjero-jatno samo u istraænoj funkciji, ukljuËio u poËetku postupka. Kad se timsluËajevima pridodaju i ubojstva izmeu dubrovaËkih podanika i stranihdræavljana6 koja su procesuirana u Senatu, na viπoj instanci od Kaznenogsuda (a takvih je sluËajeva bilo okvirno oko stotinu), moæe se procijeniti daje udio ubojstava meu srodnicima u ukupnom broju ubojstava iznosio neπtoviπe od 27%.

Istraæivanje je bilo optereÊeno joπ jednim ograniËenjem: kvalitetom vo-enja procesa. Ona je varirala od vremena do vremena, od sluËaja do sluËa-ja. Neki su postupci izazvali vrlo intenzivan angaæman Kaznenog suda, kojije uz pomoÊ brojnih svjedoka i vjeπtaka u tanËine rasvijetlio dogaaj. Drugisu, pak, sluËajevi tek πturo opisani, katkad samo s tehniËkim detaljima oubojstvu. Uz takvu neujednaËenost motivi ubojstva katkad se nisu mogli ra-zaznati, a u nekim graniËnim sluËajevima ispitivanja sumnjive smrti nije semoglo sasvim pouzdano utvrditi je li se zloËin doista dogodio ili je smrtproiziπla iz drugih razloga. U takvim su sluËajevima, slobodnom ocjenom, izanalize izostavljeni sluËajevi smrti koji su po svoj prilici bili posljedica ne-sretnog sluËaja, a uvrπteni oni za koje naznake govore da je vjerojatno ipakbila rijeË o ubojstvu, iako ono nije bilo nedvojbeno dokazano. Dakako,uloga “suca” s vremenske distance od nekoliko stoljeÊa krije u sebi velikirizik pogreπne prosudbe, ali Ëini se da je ta metoda bila nuæna kako bi se na-doknadili nedostaci samih arhivskih vrela.

OzraËje

Iako je 17. stoljeÊe bilo razdoblje pada broja stanovniπtva u cijelojEuropi,7 u DubrovaËkoj Republici taj je proces bio toliko drastiËan da subioloπki potencijali dræave doπli na najniæu toËku. Nekoliko je razloga

6 Vesna MioviÊ-PeriÊ, Na razmeu. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Du-brovniku, 1997: 251-255.

7 Vladimir StipetiÊ, ≈BrojËani pokazatelj razvoja stanovniπtva na teritoriju negdaπnje Dubro-vaËke Republike u minula tri stoljeÊa (1673-1981) - pokuπaj valorizacije ostvarenog priraπtaja uprvih 200 godina.« Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku 27 (1989): 99-107.


tome.8 Premda Dubrovnik nije bio izravno upleten u rat, razdoblje Kandij-skog rata u velikoj je mjeri selektiralo stanovniπtvo Republike, bilo krozbrojna pojedinaËna sudjelovanja njezinih graana u zaraÊenim vojskama,bilo kroz haraËenje zaraÊenih strana u graniËnim pojasevima.9 Uz ratnazbivanja, Dubrovnik je 1667. godine baËen na koljena katastrofalnim potre-som. Prema rezultatima najstarijeg saËuvanog popisa puËanstva, Dubrova-Ëka je Republika 1673. godine imalo svega neπto viπe od 25.000 stanovnika.

Pad stanovniπtva produæio se do kraja prve Ëetvrti 18. stoljeÊa. Godina1673. po svoj prilici nije najniæa toËka u posljednjih πest stoljeÊa. Posredneposljedice Morejskog (1684.-1699.) i Tursko-mletaËkog rata (1714.-1718.),glad,10 kao i nekoliko epidemija krajem 17. i u prvim desetljeÊima 18.stoljeÊa (posebno kuga 1691. godine11) vjerojatno su broj stanovnika sma-njili i do ispod 25.000.

Tridesetih godina 18. stoljeÊa demografski trendovi mijenjaju predznak.PoËelo je razdoblje uspona, ponovnog oæivljavanja brodarstva i trgovine, za-poËelo je novo razdoblje demografske tranzicije, koje se oËitovalo u sma-njenju stope smrtnosti i rastu broja stanovnika.

Analiza ubojstava u DubrovaËkoj Republici pokazuje izrazitu korelacijuizmeu druπtvenog trenutka i zloËina. U razdobljima beznaa njihov brojraste, u razdobljima nade opada. Tako je u drugoj polovici 17. i prvim de-setljeÊima 18. stoljeÊa, u razdoblju sveopÊe nesigurnosti izazvane hajduËi-jom i drugim netom opisanim nepogodama koje je DubrovaËka Republikadoæivljavala, broj ubojstava bio izrazito velik (u predzadnjoj dekadi 17.stoljeÊa prosjeËno 9 ubojstava godiπnje na populaciju od 25.000 stanovnika).Onog trenutka kad je nastupilo razdoblje nade, kad je u drugoj Ëetvrti 18.stoljeÊa broj stanovnika poËeo rasti, naglo je opao i broj ubojstava. U po-

8 Nenad VekariÊ, ≈Broj stanovnika DubrovaËke Republike u 15, 16. i 17. stoljeÊu.« AnaliZavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 29 (1991): 20-21.

9 Radovan SamardæiÊ, Veliki vek Dubrovnika. Beograd: Prosveta, 1983: 154-155, 178, 180,190, 196 i druga mjesta.

10 V. MioviÊ-PeriÊ, Na razmeu: 190, biljeπka 498.11 Risto JeremiÊ i Jorjo TadiÊ, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, I.

Beograd: Biblioteka Centralnog higijenskog zavoda, 1938: 100-101; Vesna MioviÊ-PeriÊ, ≈Sva-kodnevnica dubrovaËkih pograniËnih sela u doba hajduËije (Morejski rat 1684-1699).« Anali Za-voda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 35 (1997): 27, biljeπka 31.


sljednja tri desetljeÊa 18. stoljeÊa prosjeËno se dogaalo samo jedno uboj-stvo godiπnje. BuduÊi da je kretanje broja stanovnika redovito u korelaciji skretanjem druπtvenih tokova (u razdoblju nade broj stanovnika raste, urazdoblju beznaa opada) naËelno se moæe kazati da je trend broja ubojstavaobrnuto proporcionalan s trendom broja stanovnika: raste li broj stanovnika,broj ubojstava opada; pada li broj stanovnika, broj ubojstava raste.

Intenzitet ubojstava meu srodnicima bio je proporcionalan intenzitetusvih ubojstava (grafikon 1). To znaËi da ubojstva meu srodnicima nisu bilasamo rezultat poremeÊaja u obiteljskoj strukturi, veÊ su izravno ovisila i odruπtvenim zbivanjima. SveopÊa nesigurnost, neimaπtina, nezadovoljstvoljudi smanjivalo je toleranciju, stvarajuÊi klimu pogodnu za zloËin (tablica 1,grafikon 2). Lakπe su se “gubili æivci”, lakπe se potezao noæ. Borba za op-stanak pojaËavala je sukobe oko imovine meu braÊom i roacima. OsjeÊajbeznadnosti demoralizirao je zatrudnjele neudane æene (tablica 2, grafikon3). Broj Ëedomorstava imao je istu krivulju, potvrujuÊi vezu izmeudruπtvene klime i zloËina (grafikon 4).

Grafikon 1. Ubojstva meu srodnicima i sva ubojstava po desetgodiπtima u Dubro-vaËkoj Republici (1671.-1800.)

10

9

8

7

6

5

4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

Peljeπac

10

9

8

7

6

5

4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

Dubrovnik10

9

8

7

6

5

4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

Konavle

10

9

8

7

6

5

4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

Æupa dubrovaËka10

9

8

7

6

5

4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

DubrovaËko primorje

10

9

8

7

6

5

4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

Rijeka dubrovaËka

10

9

8

7

6

5

4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

DubrovaËki otoci


Grafikon 2. Regionalna distribucija ubojstava meu srodnicima (bez Ëedomorstava) podesetgodiπtima (1671.-1800.)

4

3

2

1

0

Dubrovnik

1671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

Konavle4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

Æupa dubrovaËka4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

DubrovaËko primorje4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

Peljeπac4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

Rijeka dubrovaËka4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

DubrovaËki otoci4

3

2

1

01671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791


Grafikon 3. Regionalna distribucuja Ëedomorstava po desetgodiπtima (1671.-1800.)

2520

15

10

5

0

1671/80.1681/90.

1691/1700.

1701/10.

1711/20.

1721/30.

1731/40.1741/50.

1751/60.

1761/70.

1771/80.

1781/90.

1791/1800.

Ubojstva meu srodnicima

»edomorstva


Temeljna obiljeæja obiteljske strukture i vrste srodniËkih veza

S obzirom na vrstu srodstva ubojstva meu srodnicima podijeljena su unekoliko karakteristiËnih skupina: 1) Ubojstva meu krvnim srodnicima (68sluËajeva); 2) »edomorstva (64); 3) Ubojstva meu svojtom (srodnicima potazbini) (48); 4) Ubojstva meu πirom rodbinom (2) i 5) Ubojstva izmeuusvojitelja i usvojenika (3). Iako Ëedomorstva pripadaju ubojstvima meukrvnim srodnicima, izdvojena su ipak u posebnu skupinu jer je to po svemuspecifiËna vrsta zloËina, koja se bitno razlikuje od svih drugih ubojstava, paje u mnogim analizama Ëedomorstvo izdvojeno kao jedna skupina, a sva os-tala ubojstva kao druga skupina.

O tipu obiteljske strukture ovisila su i æariπta sukoba meu srodnicima.Iako brojËano nevelika, DubrovaËka je Republika zbog raznorodnosti svogateritorija objedinila viπe tipova obiteljske strukture. Osnovni tipovi obitelj-ske strukture bili su: 1) gradski tip (Dubrovnik), koji karakterizira inokosnaobitelj, mali broj ukuÊana, niæi natalitet, veÊa mobilnost, obrtniπtvo, trgovi-na, brodarstvo kao temeljna zanimanja, 2) seoski tip (Konavle, Æupa dubro-

Grafikon 4. Ubojstva meu srodnicima i Ëedomorstva po desetgodiπtima u DubrovaËkojRepublici (1671.-1800.)

Ubojstva meu krvnim srodnicima

Dubrovnik (4.41%)

Konavle (35.29%)

ÆupadubrovaËka (8.82%)

DubrovaËkoprimorje (26.47%)

Peljeπac(14.71%)

RijekadubrovaËka (5.88%)

DubrovaËki otoci(4.41%)

DubrovaËki otoci (6.45%)


Peljeπac (12.90%)

DubrovaËko primorje (12.90%)

Konavle (22.58%)

Ubojstva meu supruænicima

Dubrovnik (32.26%)


»edomorstva

Dubrovnik (34.38%)

Konavle (20.31%)


DubrovaËko primorje (26.47%)

Peljeπac (14.71%)


DubrovaËki otoci (4.41%)


vaËka, DubrovaËko primorje, Peljeπac, Rijeka dubrovaËka) naginjao je viπe-strukoj obitelji, zadruænom naËinu æivota s velikim brojem ukuÊana, viπimnatalitetom, poljoprivredom kao temeljnim zanimanjem i 3) otoËki tip u ko-jem je prevladavala inokoπtina, ali uz veÊi natalitet i veÊi broj ukuÊana, ma-nju mobilnost, te uz kombinaciju poljoprivrede, ribarstva i brodarstva kaotemeljnih gospodarskih zanimanja. Unutar samih podruËja takoer je bilopodtipova, ili mijeπanja naznaËenih tipova (primorski pojasevi u agrarnimzonama, manji gradovi).

Seoski tip zadruæne obitelji traumatski je doæivljavao raspad zajednice, amnogoljudnost je uveÊavala moguÊnost sukoba meu krvnim srodnicima.Gradski tip inokosne obitelji nije bio toliko izloæen takvim sukobima. Slabijiautoritet muæa tamo je utjecao na veÊi broj ubojstava izmeu muæa i æene, anajveÊi problem bila su Ëedomorstva. OtoËki tip bio je bliæi gradskom negoseoskom tipu (tablice 3 i 4, grafikon 5). Velike razlike meu ruralnim sredi-nama u omjeru udjela u broju ubojstava i udjela u broju stanovnika vjerojat-no treba objasniti poloæajem pojedinih podruËja. GraniËni poloæaj i nepri-jateljsko zalee zacijelo su pojaËavali napetost i pridonosili agresiji, koja seispoljavala ne samo u pograniËnim sukobima i relativno velikom broju uboj-stava s podanicima susjednih dræava, nego se odraæavala i na unutraπnjemplanu, zadiruÊi Ëak i u obiteljsku organizaciju. Tako je udio Konavala uubojstvima meu srodnicima iznosio 31,41% (gotovo svako treÊe ubojstvomeu srodnicima bilo je u Konavlima), a istodobno je udio Konavala u brojustanovnika DubrovaËke Republike iznosio tek 16,91%. I druga graniËna po-druËja (Æupa i Rijeka dubrovaËka, DubrovaËko primorje) imala su veÊi udiou broju ubojstava meu srodnicima nego πto je bio njihov udio u brojustanovnika, dok je u povuËenijim regijama (Peljeπac, DubrovaËki otoci, Du-brovnik) bilo obrnuto (tablica 5).

Ubojstva meu krvnim srodnicima

IskljuËimo li Ëedomorstva (64), najveÊi broj ubojstava meu krvnimsrodnicima dogaao se meu braÊom (36). Izmeu roditelja i djece ubojstvasu bila rjea (13), a kad su se dogodila, najËeπÊe se ipak radilo o nehatu.Dalje srodstvo izmeu ubojice i ubijenog zabiljeæeno je u preostalih 19 uboj-stava (slika 1).


Grafikon 5. Regionalna distribucija ubojstava meu srodnicima po vrsti srodstva izme-u ubojice i ubijenog u DubrovaËkoj Republici (1667.-1806.)

drveni predmeti(15.38%)

hladno oruæje(34.62%)

Ubojstvo æene

vatreno oruæje (7.69%)

alati (7.69%)kamen (3.85%)

ruËno (30.77%)

drveni predmeti (0%)

hladno oruæje (80.00%)

Bratoubojstvo

vatreno oruæje (13.33%)

alati (3.33%)kamen (3.33%)

ruËno (0%)


U razdoblju od 1667. do 1806. godine na teritoriju DubrovaËke Repu-blike zabiljeæeno je 36 ubojstava meu braÊom. Brat je 31 put ubio brata(86,1%), a u 5 sluËajeva (13,9%) brat je ubio sestru (uz joπ jedan sluËajsuuËesniπtva s muæem). Nije zabiljeæen nijedan sluËaj da je sestra ubila brataili sestru.

Dakako, pri omjeru 36:0 teπko je izbjeÊi zakljuËak da su ta ubojstva izrazvladavine jaËega. Ipak, brojevi ne bi smjeli zavarati. Oni nisu samo posljedi-ca fiziËke nadmoÊi muπkarca, veÊ su u izravnoj vezi s naËinom funkci-oniranja obitelji kao imovinskopravne zajednice. Kao nosilac kuÊne zaje-dnice, muπkarac je bio izloæeniji sukobu od æene. VeÊina bratoubojstava do-godila se u sukobu oko imovine, najËeπÊe nakon smrti oca kao integrativnogËinioca. Ubojstva su se dogaala u trenucima kad je stara zajednica joπ uvi-jek postojala, ali su veÊ bili stvoreni nukleusi novih obitelji. Ona su se, da-kle, dogaala ili nakon raspada obiteljske zajednice, zbog diobe i naslje-ivanja (Oπlje 1680.,12 Suura 1684.,13 Poljice 1688.,14 Donja VruÊica

Slika 1. Ubojstva meu krvnim srodnicima u DubrovaËkoj Republici (1667.-1806.)

12 Boπko Stjepanov (LuËiÊ) iz Oπljega ubio je 1680. (starijeg) brata Jerka. ”Zaπto si mipoænio æito”. Lam. Crim. sv. 15, f. 237’, 239-240, 243’.

13 Luka –ivov Goravica iz Suura ubio je 1684. starijeg brata Petra koji mu je prigovorio daje “odnio 12 dinja”. Lam. Crim. sv. 21, f. 12’, 16’-17’.

14 Mihajlo Ivanov Zglav iz Poljica ubio je 1688. (starijeg) brata Nikolu. ”KaznaËe hodi da mividiπ πtetu od kupusa πto mi je uËinio Mihajlo moj brat.” Lam. Crim. sv. 25, f. 35, 57-58.


1694.,15 Zaton Doli 1711.,16 »ilipi 1714.,17 Ljuta 1732.,18 Dubravica1743.19), ili pak u samoj nepodijeljenoj zajednici (MihaniÊi 1716.20) u kojojse nakon oËeve smrti nijedan brat nije uspio nametnuti kao neprikosnoveniautoritet (Pridvorje 1668.,21 Komaji 1671.,22 Zabre 1673.,23 MikuliÊi1688.,24 Gabrile 1688.,25 GrguriÊi 1691.,26 VisoËani 1693.,27 Zaton Doli

15 Matija TepπiÊ iz Donje VruÊice ubio 1694. (starijeg) brata Cvjetana. Posvadili su se zbogjednog kosijeriÊa na koji su obojica pretendirali ”...ne dam ti ga er nijesmo dobro razdijelili ni os-talu robu...” Lam. Crim. sv. 33, f. 176-176’, 190’-192.

16 –urica Ljepopil iz Zatona Doli ubio je 1711. (mlaeg) brata Nikolu. Nikola: ”Laæeπ kopas, i nijedan Ëovjek i lupeæ koji si ubio oca, i hoÊeπ i mene da ubijeπ, zaπto na mene svuda laæeπi prid dobrijem ljudima, ja li ti sam skrni razbio.” –urica: ”©to si doπo na moje ognjiπte, ali sidoπo da me ubijeπ”. Nikola tad ”omaknu mu pes ma ga ne udri, govoreÊi mu, ovo je moje koliko itvoje nijedna istino koja si, koji na mene svuda laæeπ” (izjava –urice MrnareviÊa iz VisoËana).Lam. Crim. sv. 58, f. 124-124’, 129-133’, 143.

17 Luka Paskov Pupica iz »ilipa ubio je 1714. (starijeg) brata –ura. Prije 25 ili 30 godina–uro je otiπao od kuÊe, svjedoËila je majka Kata, udova Paska Pupice. Poslije nekoliko godinavratio se pretendirajuÊi na svoj dio patrimonija. Majka i braÊa Luka i Antun nisu mu htjeli datigovoreÊi mu: ”Donesi ti tvoj trud od mladosti i zajedno s ovijem naπijem i pomozi nam dug plati-ti, to Êemo sfe razdijeliti.” Lam. Crim. sv. 62, f. 151’-159’, 164’-179’, 182-184’, 191-201, 202-203, 225’, 262’.

18 Vuko Matkov Piπta iz Ljute ubio je 1732. (starijeg) brata Iliju. “Od prije sve zlo gledali, iËuo sam u puku govoriti da kadgodi jedan drugomu ne bi nazvao ni dobrojutra i te njihove svaesve da su bile od kako su se razdijelili.” (izjava Luke Bana). Lam. Crim. sv. 84, f. 187’-188,191’-196, 202’-204, 216’-218’, dalje je uputa na f. 286, ali tog lista u knjizi nema.

19 Vlahuπa Rokov (RokoviÊ) iz Dubravice ubio je 1743. (mlaeg) brata Ivana. ”... Mi trojicaod braÊe, buduÊi razdijeljeni, stoji svaki od nas s kuÊom napose, ma dræi se kuÊa kuÊe...” Povod jebila svaa nakon πto je Ivanova sluπkinja udarila Vlahuπina 5-godiπnjeg sina Roka. Lam. Crim.sv. 102, f. 87-88, 91-92’, 140-146, 173’-180’, 181’-184, 197, 226’-233’.

20 Pero Matov Radin Mali iz MihaniÊa ubio je 1716. starijeg brata Petra Velikog. Mlai Pero,kazivao je otac Mato Radin, upitao je: ”ΔaÊa daj mi konje da mogu dobiti, Ëijem se moæemo pri-hraniti”. Tad mu je stariji Pero odgovorio: ”Je da su tvoje mazge pasja vjero daÊu ti sto roga, maje Gospodo zaisto bio pjan pokojni Pero, Ëemu tadar uze æerave s ognjiπta i zasu Pera po obra-zu...” Lam. Crim. sv. 66, f. 24’-25, 219-225, 240-241’, 263’, 268’-269’.

21 Matko Nikolin UrjeviÊ iz Pridvorja ubio je 1668. (mlaeg) brata Petra. Lam. Crim. sv. 7, f.214, 224.

22 Jakob Petrov CivrkoviÊ iz Vlahotina ubio je 1671. (starijeg) brata Ivana. Iako su bili braÊai æivjeli u istoj kuÊi, nisu se dobro gledali. Lam. Crim. sv. 9, f. 103’, 131-131‘.

23 Matko Mihajlov (Vlastelica) iz Zabra ubio je 1673. (starijeg) brata Lovra. Dok su radili”u brazdi” Andrije Boæova (DedoviÊa), u jednom trenutku su se posvaali i Lovro je Matkaudario drπkom motike. Lam. Int. For. sv. 70, f. 166’, 182, 205’.

24 Pavo BrajoviÊ iz MikuliÊa ubio je 1688. (mlaeg) brata Pera. “Ubio me noæem moj bratPavo..., ubio me pod rebra lijeva, er sam hotio uzeti kobilu za na njoj pojahati do Captata, a onnehoteÊi je mi je dati, skarasmo se i tada me ubi...” Lam. Crim. sv. 25, f. 190, 194-195.


1695.,28 Donji Majkovi 1697.,29 Brotnice 1715.,30 Gornji Majkovi 1722.,31

Mravinjac 1723.,32 »elopeci 1731.,33 Zaton 1743.,34 Makoπe 1755.,35 Mra-

25 Petar Stjepanov KordiÊ iz Grdoπevine (Gabrile) ubio 1688. starijeg brata Nikolu. Petar jerekao Nikoli: ”PoruËila je Gospoa Marija Fornari da svikolici kmeti dou u Gruæ u GospoeMarije”. Nikola mu je odgovorio: ”Poi u Grad u Gospoe i reci toliko Gospoi koliko Gospodiako me mene uzovu ja Êu otiti sluæiti, ma mene ne zovu nego tebe Petre”. Potom su si poËeli omi-cati rogove. “...vazda je Nikola govorio Petru zaisto ti se imam krvi napit i sve su se zlo gledali.”Lam. Crim. sv. 26, f. 130-130’, 138-139’.

26 Vicko Petrov BjelanoviÊ iz GrguriÊa ubio je 1691. svog (mlaeg) brata Jakova. ”...tako tiduπu nedaπ u kuÊu ni mince od dobiti πto Ëiniπ nego zasipljeπ u tobolac...” Lam. Crim. sv. 30, f.46-46’, 52-53.

27 Petar Nikolin MrnareviÊ iz VisoËana ubio je 1693. (starijeg) brata Mihajla. Petar je bio uhajducima ”...da ga preæu pokojni Mihajlo i –urica treÊi njihov brat za ubit ga i zato je on otiπo uhajduke govoreÊi veÊe... da me ubije komu drago drugi, nego moja braÊa. Bili su sve u zavadi.”Lam. Crim. sv. 31, f. 242’, 249-252, 253-255’, svjedoËenje Andrije Raosavina (KuπljiÊa) izSmokovljana.

28 Antun Nikolin (Keboæa) iz Zamasline ubio je 1695. starijeg brata –ura. –uro je kazaosvom mlaem bratu Antunu: “Ti se duæiπ vele mjedi”. Antun mu je odgovorio: “HoÊu se duæit,drago mi”. Lam. Crim. sv. 35, f. 1-1’, 32, 53’.

29 Ivan Stjepanov LovroviÊ iz Donjih Majkova ubio je 1697. (starijeg) brata Antuna. Ivan jestajao iznad kuÊe i rjeËkao se s nekim æenama. Na to mu Antun reËe: ”Kurvina beπtijo, πto Êeπ odæena, e si se danaska opio”. Ivan mu je na to odgovorio: ”Poi u onu kuÊu e te Gospar stavio, stobom ne imam πto govoriti...” ”Kad bi se napili obreËo bi se jedan na drugoga” (svjedoËenje stri-ca Miha LovroviÊa). Lam. Crim. sv. 39, f, 142’-145.

30 Nikola (Mihajlov) MartinoviÊ iz Brotnica i njegov sin Matko ubili su 1715. Matka (Mi-hajlovog) MartinoviÊa, Nikolina (mlaeg) brata. Æivjeli su nepodijeljeno u zavadi. Lam. Crim. sv.65, f. 1-1’, 4-22, 41’-44’, 45’-57, 60-62’, 67’, 222’, 223’-232’.

31 Petar Markov (Bulaπ) iz Gornjih Majkova ubio je 1722. (starijeg) brata Nikolu. ”... U su-botu pasanu..., nahodeÊi se na fatizi G. Antuna Mihelinova u Rijeci (dubrovaËkoj)... i bivπi mi sfibili legli, osim njih dva brata, Ëuh e Nikola pokojni reËe, eto stavljam ovdi opanke, je da mipoginu kako juËer noæi, na to mu Petar reËe, jedna ro, ako si ti naπo noæe e si ih bio i stavio apotvoraπ na druge...” (izjava Nikole Stjepanova iz Majkova). Lam. Crim. sv. 74, f. 30-31, 32-33,34.

32 Mihajlo Petrov Toraljun iz Mravinjca ubio je 1723. (starijeg) brata Luku. “... i kako smosjedali na veËeru, reËeni Mihajlo moj brat tio je mater naπu poËet biti, na to se digo Vlahuπa naj-stariji naπ brat za nedat mu je biti, i za tezijem diæe se i p. Luka govoreÊi, te to smo na ovo doπlida bijemo mater...” Lam. Crim. sv. 75, f. 118’-120’, 122’-124, 160-161, 163, 192.

33 Nikola Marinov Grbe iz »elopeka ubio je 1731. (mlaeg) brata Cvjetka. “...fatigajuÊi nabaπtini Marije Medinine niæe Postranja u Æupi... i kako smo se digli s uæine zavali su se tu teæacikladiti tko basta iskubstiti prut lozov stopar usaen, kurcom, to jes vezat je oko njega i tako jeiskubstiti, i to se najveÊe kladio za tu lozu Nikola Marinov reËeni i Trojan Matkov, komu Trojanukako reËe Cvjetko Marinov... da mu je neÊe bastati izgubstiti, a Nikola mu je govorio, Trojane jate stojim, utoliko naoπe, tu na peËi, jedan prut lozov, koji prut reËe reËeni Cvjetko da ga neÊe,nego da otidu drugi ubrat na lozi, na to mu brat Nikola izlazuÊi iz brazde reËe, hajde otole, dosta


vinca 1772.,36 Lisac 1778.37), a njihove su æene, iz pozadine, trovale atmo-sferu meu braÊom (Æuljana 1680.,38 Pridvorje 1708.,39 Kneæica 1728.,40

MikuliÊi 1759.,41 Vitaljina 1768.42). Na sukob oko prevlasti u kuÊi upuÊuje i

mi smrdiπ...” Lam. Crim. sv. 83, f. 44-45, 46-53’, 65; Nenad VekariÊ, ≈Iz igre u smrt.« Dubro-vaËki horizonti 36 (1996): 19.

34 Ivan Ilijin Indijan iz Vrbice (Zaton) ubio je 1743. starijeg brata Stjepana. “Gospodo, ja konjihov susjed znam da su se sve gombali i zlo gledali, erbo ih Ëesto krat Ëuo karat se i gombat sei vidio sam ih veÊe puta Êerat se palicama...” (izjava Damjana Lukina). Lam. Crim. sv. 102, f.128-129, 130-133, 136’, 219’-226.

35 Nikola LapaËina iz Postranja (Makoπe) ubio je 1755. (starijeg) brata Luku. ”...u neeljuuveËer..., buduÊi moj djever (don Vice) reko Luki, zajutra sam naπo teæake za fatigat naπu baπtinu,zato valja da sutra ostaneπ za prigledat ih, na to mu Luka reËe, imam potrebu drugu, neka ostaneNikola...” Lam. Crim. sv. 124, f. 103-112, 114-116’, 120-128, 129-133, 135-136, 137-137’, 147’-152.

36 Petar Mihajlov Pleπtina i Petar IvanoviÊ iz Mravince ubili su 1772. Stjepana MihajlovogPleπtinu, Petrova (mlaega) brata. LSC, sv. 7, f. 239. U matiËnoj knjizi umrlih (Ba1M, Arhiv Æup-nog ureda BaniÊi, knjiga uniπtena u ratu 1991.) kaæe se da su ga ubili napadaËi noÊu u Mravinci.

37 Antun Beato iz Koteza (Lisac) ubio je (mlaeg) brata Ivana. Dana 19. oæujka 1789. ubilje-æena je izjava Ivanove æene Marije i sina Mata da su Antun i Ivan prije zloËina uvijek skladnoæivjeli, da ih je Antun izdræavao te mu oni praπtaju. LSC, sv. 8, f. 36-36‘.

38 Ivan Stjepanov Roπa iz Æuljane ubio je 1680. (starijeg) brata Nikolu. Ranio je i Nikolinuæenu Anicu u bedro koja je poËela vikati: ”Ajmeh jeda koga pobo Êe nas moj djever...” Lam.Crim. sv. 16, f. 98, 123’, 125’.

39 Miho Obad iz Pridvorja ubio je 1708. (mlaeg) brata Matka. BraÊa su æivjela nepodi-jeljeno, ali u svai. Jedne veËeri Matko i njegova æena Anica veËerali su, a s njima je bio i PavoSkviËalo. Dok su jeli reËe SkviËalo Mihovoj æeni Kati: ”Uzmi i ti Kata ter blagaj”. Kata je uzelajedan komad i rekla svom djeveru Matku: ”DjeverËe, nemoj me sve goniti iz kuÊe”. Lam. Crim.sv. 54, f. 16’-17, 22-27’.

40 Lovro Pavlov iz Kneæice ubio je 1728. brata Tonka. ”... »ula sam Lovra prije nego jesparao puπku e zove Tonka i govori mu, je li moj otac kalaπ i nijedan Ëovjek, tada Ëuh Tonkanjeπto progovorit u njih prid kuÊom, utoliko Lovro spara puπku... Znam da su æivjeli u svai, kakosam im ovdi u susjestvu, za uzrok æene reËenoga Lovra.” Lam. Crim. sv. 81, f. 32, 37-37’, 46, 59-60’.

41 Pero Matkov Kuπelj iz MikuliÊa ubio je 1759. (starijeg) brata Iva. “...da su se bili svadiliIvo i Perova æena Ane s uzroka πto je bio Pero oπinuo sfoju djecu, zaπto Ane Perova æena reËePeru sfojemu muæu, zaπto ih kuËku bijeπ, kad ih izgubiπ ko Êete mantenjat, πto ËujuÊi Ivo reËeæeni, totim ti davaπ potolas, da oni pasalieru, u temu poËeπe se Pero i Ivo sfaat...” Lam. Crim. sv.133, f. 86-87, 100’, 120-123, 153’-167’.

42 Stjepan Vidov RadiËeviÊ iz Vitaljine ubio je 1768. (mlaeg) brata Nikolu. ”»uo sam dareËena nevjesta reËe reËenomu Vidu da jom njeπto da, ma πto je pitala ja ne znam, na πto Ëuo samda je Vido opsovo govoreÊi jom nika magarico, nevjesta mu nato odgovori, lupeæu koji si pokrovino i ulio Vidu, na to vieh da reËeni Vido tisnuo je s rukom reËenu nevjestu πesa ona pade natlei razbi glavu..., πto ËujuÊi Stijepo nje muæ, zazva reËenoga Vida govoreÊi mu, πto je to tamo, u tose uËinio gungulj meu njima...” Lam. Crim. sv. 151, f. 103-111, 114’-115, 122’-123, 131’-135’.


nerazmjer izmeu ubojstava starijeg i mlaeg brata. Omjer 19:12 na teretmlaeg brata ukazuje na otpor prihvaÊanju autoriteta starijeg brata, koji sepo prirodi stvari nametao kao novi kuÊedomaÊin.

Vezu izmeu obiteljske strukture i bratoubojstva najupeËatljivije dokazu-je Ëinjenica da u podruËjima gdje je vladala inokoπtina nije bilo bratouboj-stava (Dubrovnik 0, DubrovaËki otoci 1). Sva bratoubojstva dogodila su se ururalnim regijama koje su tendirale viπestukoj obitelji i gdje je raspad takvezajednice djelovao traumatski. Najviπe ih je bilo baπ u Konavlima (12), gdjeje zadruæni naËin æivota bio najizraæeniji.

Sestre, pak, nisu bile izloæene sukobu kao braÊa. U zajednici u kojoj jebilo braÊe one nisu sudjelovale u nasljeivanju, nisu pretendirale na imovinui nije bilo razloga za konflikt ni s braÊom ni sa sestrama.

Iako i meu bratoubojstvima odreeni udjel nose ubojstva na mah, njihovnajËeπÊi korijen leæi u sukobu oko imovine. Ubojstvo sestre, meutim, ri-jetko je imalo imovinskopravnu pozadinu. Od pet ubojstava sestre u Du-brovaËkoj Republici u promatranom razdoblju samo jedno je bilo motiviranoimovinom (traæenje miraza, Trpanj 1676.43). Jedno se (po svoj prilici) do-godilo iz nehata (Donji Brgat 1668.44), jedno zbog prigovora (Kuna Peljeπka1677.45), jedno zbog bijega u strahu od brata nakon poËinjene πtete (Gabrile1689.46), te jedno zbog bavljenja prostitucijom (Janjina 1727.).47 U joπ jed-

43 Petar Nikolin MrËiÊ iz Trpnja ubio je 1676. sestru Mandu. Manda je doπla pitati brata mi-raz, ali ju je brat odbio: ”Poi s vragom s oËima”. Ona mu je tada rekla: ”Ja sam teπka, da mi pr-Êiju”. Lam. Crim. sv. 12, f. 14’, 50-51, 54.

44 Frano Tonkov KaznaËeviÊ iz (Donjeg) Brgata ubio je 1668. sestru Mariju. “»uo sam go-voriti da je je ubio brat nje Frano kamenom u glavu” (izjava Bara Radivojeva). Lam. Crim. sv. 7,f. 141-141’, 151, 153-153’.

45 Matija AntiÊev iz Kune Peljeπke ubio je 1677. sestru Mariju. ”Bio sam ubro koπiÊ mjende-la za ponijet ih na traktu, i nije mi Marija dala da ih ponesem, zato sam je ubio”. Lam. Crim. sv.13, f. 1, 2’-4, 5’-15, 16-16’, 30’-32, 37’-39, 52’-60’, 64’-65, 308-313’.

46 Petar LuËin VoihniÊ iz Gabrila ubio je 1689. sestru Anicu. Anica je s Petrovim stadompoπla u Konavosko polje i kako su æivotinje uπle u vinograd Pera SkuriÊa, SkuriÊ je ubio jednogprasca. Tada se prestraπena Anica vratila u kuÊu svog brata i odnijela raznu robu i razbila kasunjegove æene iz koje je ukrala 5 dukata i razne druge stvari i pobjegla od kuÊe. Lam. Crim. sv. 27,f. 107, 112’, 115’-116, 147-147’.

47 Ivan Jozov Miloπev iz Janjine ubio je 1727. sestru Mariju. ”Rekao mi je da je je ubio erbose opeta bila povratila na grijeh puteni, i kako mi je kazao da, iza kako joj je bio prostio, da seopeta povratila na to djelo i rodila dijete i za to da je je ubio.” (izjava Antuna AntiÊeviÊa). Lam.Crim. sv. 80, f. 43-44’, 244’-247.


nom sluËaju brat je bio suuËesnik muæu (Cavtat 1698). U tim ubojstvimaipak je doπao do izraæaja odnos snaga. Brat je ubio sestru jer je povrijedila“Ëast obitelji”, ali ni jednom se nije dogodilo da je iz istog razloga sestraubila brata. Brat je ubio sestru jer joj nije htio dati miraz, a nije sestra ubilabrata πto miraz nije dobila. Ni jedno ubojstvo sestre nije se dogodilo u Du-brovniku, nego na dubrovaËkom selu (Peljeπac 3, Konavle 1, Æupa dubro-vaËka 1). Razlog po svoj prilici treba traæiti u slobodnijim gradskim shva-Êanjima. Sestrin prekrπaj znatno je teæe podnosila konzervativna patrijarhal-na seoska kuÊa nego gradska obitelj u kojoj je status muπkarca bio neπto sla-biji, a izloæenost svakodnevnim “moralnim” prekrπajima gradske sirotinje ibahate vlasteoske mladeæi relativizirala je teæinu uËinjenog prekrπaja.

Sva ubojstva sestre dogodila su se u razdoblju beznaa. Ona prate linijukriminaliteta. »etiri ubojstva dogodila su se na vrhuncu krize (kraj 17.stoljeÊa), a jedno na samom kraju krize, 1727. godine. Nedugo poslije togazapoËinje razdoblje uspona, nade, i sve do pada DubrovaËke Republike nijezabiljeæeno nijedno ubojstvo sestre. SliËno je bilo i kod bratoubojstava. Uprvih 70 promatranih godina (1667.-1736.) bilo je 24 (77,42%), a u drugih70 godina samo 7 ubojstava (1737.-1806.) (22,58%).

Izuzmemo li Ëedomorstva, ubojstva izmeu roditelja i djece bila su rije-tka, pri Ëemu su ærtve ËeπÊe bila djeca (sin 4, kÊi 4) nego otac (3) i majka(2). Ubojica je redovito bio muπkarac (otac 8, sin 5). VeÊinu tih ubojstava,meutim, prate olakotne okolnosti: duπevno rastrojstvo oca (dvostruko uboj-stvo dva sina, Uskoplje 1716.,48 dvostruko ubojstvo sina i kÊeri, Dubrovnik1742.49) i nehat (Uskoplje 1729.,50 Duba Peljeπka 1776.,51 Braπina 1791.52).

48 Stjepan Tonkov MihoËeviÊ iz Uskoplja ubio je 1716. æenu Luciju i sinove Petra i Tomu.”»uo sam od Marice Jerove na Cavtatu... ubio je oni mahnitac æenu i djecu, kako ne Ëuste”. Lam.Crim. sv. 65, f. 167-167’, 189’, 197’-201’, 206’-208’.

49 Nikola OstojiÊ reË. Badnjina iz Kliπeva, nastanjen u Dubrovniku (Grad), vojnik, ubio je1742. 5-godiπnjeg sina Antuna i 2-godiπnju kÊer Anu. “Gospodo, od prije malo koje godiπte, πtose on deboto svako godiπte ne bi ko pomamio, paka bi ga zabili u tamnicu, i lijeËili bi ga, pakakad bi opeta dobar bio, puπtili bi ga, ma πto bi u tom mahnitosti on Ëinio ja ne znam, znam da bihodio tamo i amo...” (izjava supruge). ”I od prije uæao se pomamiti i za njegove mahnitosti, znamga od prije jedan ali dva puta, da bi ga hranili u tamnici dokle bi se opeta rekuperao i bolji uËinio”(izjava svjedoka Vlahuπe LetuniÊa). Lam. Crim. sv. 101, f. 15’-18’, 23-25’, 28-30, 38-41, 42-47’,49’-51.

50 Mato Markov MiljaniÊ iz Uskoplja ubio je 1729. oca Marka. “Matko MiljaniÊ svadio sreËenijem Gluhanom za njeku supaπu i stega se metnuo reËeni Matko njekoliko puta kamenom na


Tek pokoje moæemo pripisati zlostavljanju djece (Zaton, 1678.,53 »esvinica1686.54), sudskoj tuæbi protiv sina zbog krae (Mravinjac 1737.55), sukobusvekrve i nevjeste (Babino Polje 1685.56) i sukobu s maÊehom (Petrovo Selo1709.,57 Dubrovnik 1716.58).

Ubojstva meu srodnicima daljim od 1. stupnja po kanonskom raËunanju(odnosno 2. stupnja po civilnom raËunanju) bila su neπto rjea. Odnos izme-u strica i sinovca bio je u zadruænoj obitelji sliËan odnosu brat-brat, pa su ita ubojstva najËeπÊe proizlazila iz nerazrijeπenih odnosa oko diobe imanja.Sva Ëetiri sluËaja u kojima je sinovac ubio strica imala su taj karakter (Donja

Pavla... i kako se Matko meÊao kamenjem na Pavla, nije zgodio Pavla nego p. Marka, njegovaoca...” (izjava svjedoka Nikole LuËina). Lam. Crim. sv. 81, f. 163’, 164’, 165’-167, 202-204’.

51 Marko JuriËin CibiliÊ iz Dube ubio je 1776. svoju kÊer Franu, æenu Vlaha JuriπiÊa iz istogasela. SvaajuÊi se sa sinom “Marko trgnu maË, πto videÊi... pok. Frane uhiti za noænicu reËenimaË... Moæe biti da reËena pok. Frana, za nedati da nje otac Marko udre nje brata Jura, sama senabola na reËeni maË...” (izjava svjedoka Ivana Bulata). Lam. Crim. sv. 166, f. 162’-163, 169-173’, 178-181, 184-189’, 203-206.

52 Stjepan Ilijin Alapin iz Braπine ubio je 1791. majku Madu. “...glas je po Æupi da je nehotereËenu mater ubio, i da je tio ubit reËenoga Matka KlaiÊa...” (izjava svjedoka Antuna Kopiline).Lam. Crim. sv. 196, f. 36-37, 144-146, 148-151, 159’-162, 171’-172’, 173’-175, 182’-186, 189’-190, 191-194’.

53 Stjepan Tonkov iz Lozice navodno je 1678. ubio sina. Zatvorio ga je u obor i osam danamu nije dao jesti ni piti. Nakon osam dana, dijete je naeno mrtvo, muËeno i izgaæeno. VeÊ i prijezlostavljao je svoju kÊer ”... i da joj je stega i danaske iπehnuta ruka i noga.” (izjava Jele Franove).”Bio je je objesio za nogu i za ruku, i da je je dræo tri ure, i stega da joj je iπeknuta ruka i noga...”(izjava Ruse Antunove). Lam. Crim. sv. 14, f. 235’, 248’-250’, 253’-254, 257-259, 260’-261.

54 Ilija CiljiniÊ iz »esvinice ubio je 1686. kÊer Anicu. Lam. Crim. sv. 23, f. 214’-215’, 263’-263b.

55 Boπko BaroviÊ iz Mravinjca ubio je 1737. oca Marka. Lam. Crim. sv. 91, f. 124’-132’,133’-142, 144-163’, 167-176, 177’-180’, 181’-220, 222’-231’, 241’-256’, 264’-297, 299-320,321-330’, 336’-337, 339-342, 350-389’, 397-405, 442’-447; N. Lonza, Pod plaπtem pravde: 216,240.

56 Matko Viceljin ParmakiÊ iz Babinog Polja i njegova æena Marica ubili su 1685. Matkovumajku Maricu. Lam. Crim. sv. 21, f. 129’, 162, 172’-176’.

57 Ivan Paskojev Ban iz Petrova Sela ubio je 1709. oca Paskoja. ”Dobro su æivjeli dokle nijevrag doveo Katu u kuÊu, a poslije tega sveu se karali” (izjava Pava Bana, brata Ivanova, odnosnosina Paskojeva). Lam. Crim. sv. 55, f. 113-119’, 120’, 175, 279-279’.

58 Andrija Fatutto, kovaË iz Dubrovnika, i njegova æena Marija, ubili su 1716. kÊer (odnosnopastorku) Anicu. Lam. Crim. sv. 65, f. 95’-105, 106-112’, 130-133’, 183, 220.


VruÊica 1677.,59 Majkovi 1684.,60 Vodovaa 1703.,61 »ilipi 1714.62). Stricje, pak, dvaput ubio sinovca, jednom jer je napadao njegova sina (»elopeci1701.63), dok motiv ubojstva u drugom sluËaju nije poznat (–uriniÊi1774.64). U patrijarhalnoj sredini odnos prema majËinoj obitelji nije bio op-tereÊen imovinsko-pravnim zahtjevima, pa su tako ubojstva izmeu neÊaka iujaka bila rjea nego izmeu sinovca i strica. Oba zabiljeæena sluËaja u koji-ma je neÊak ubio ujaka posljedica su nagle naravi a ne ozbiljnijeg sukoba(Trsteno 1698.,65 Mrcine 1793.66). SliËno je bilo i s tetkom, koja je najËeπÊestradavala zbog “duga jezika”. Triput je ubojica bio bratanac ili sestriÊ (Mr-cine 1671.,67 Jasenica 1694.,68 Osojnik 1700.69), a jednom bratanica ili ses-

59 Miho Matijin JerkoviÊ i Jerko Petrov JerkoviÊ iz Gornje VruÊice ubili su 1677. strica An-tiÊa JerkoviÊa. Prema svjedoËenju Matije Petrovog BuÊiÊa u jednom trenutku doπli su AntiÊ Jer-koviÊ i njegov sin Ivan. AntiÊ je nosio na leima motiku, a Ivan lokot. ”I ja sam doπo ovdi fati-gat”, kazao je AntiÊ. ”Dobro si uËinio”, odgovorio mu je neÊak Miho Matijin JerkoviÊ. Tad An-tiÊev sin Ivan sjedne pred Miha tako da nije mogao raditi. Ovaj mu reËe: ”Poi otole neka mi jefatigat”. Umjeπao se otac AntiÊ: ”NeÊe otole er mu nije drago, ona je baπtina data meni a ne tebi”.Miho odvrati: ”Meni je data kako i tebi i ovdje je treÊi dio moj kako tvoj”. Lam. Crim. sv. 13, f.147’-148, 173-174’, 176’.

60 Antun Kalauz iz Majkova ubio je 1684. strica Marka Kalauza. Lam. Crim. sv. 21, f. 19’-20, 21’, 42’, 48’.

61 Nikola Petrov Cicijelj iz Vodovae ubio je 1703. strica Andriju Cicijelja. Viπe puta Andri-ja je govorio svom bratu: ”HoÊu se dijelit”. Lam. Crim. sv. 47, f. 140-140’, 143’, 145’-146, 148’-150, 158.

62 Pasko –urov Pupica iz »ilipa ubio je 1714. strica Antuna Paskovog Pupicu. RijeË je o os-veti za ubojstvo oca koje je neπto ranije poËinio Antunov brat Luka. Razlog je bila nesuglasicaoko diobe (”Donesi ti tvoj trud od mladosti i zajedno s ovijem naπijem i pomozi nam dug platiti,to Êemo sfe razdijeliti.”). Lam. Crim. sv. 63, f. 14-14’, 18’, 19’-23’, 33’-37, 38’-40 i prethodnisluËaj: Lam. Crim. sv. 62, f. 151’-159’, 164’-179’, 182-184’, 191-201, 202-203, 225’, 262’.

63 Tonko (Marinov) MatiËev(iÊ) iz »elopeka ubio je 1701. sinovca Nikolu Cvjetkovog (Mati-ËeviÊa). ”Jeba ti duπu, πto ti je moj sin kriv, ter mu si motiku ugrabio”. Lam. Crim. sv. 43, f. 121-124’,125’-128’, 160.

64 –uro Saulan iz –uriniÊa ubio je 1774. sinovca Nika Saulana. LSC, sv. 8, f. 21.65 Marko Pavlov SkrivanoviÊ iz Trstena ubio je 1698. ujaka Andriju Slavjenova kad mu je

prigovorio: ”Marko πto Ëiniπ, zaπto bijeπ æenu?” Lam. Crim. sv. 40, f. 17-17’, 20’, 21’-23’.66 Miho Matov »upiÊ iz Vatasa (Vodovaa) i Ivo PuliÊ-Maltez iz PiËeta (Mrcine) ubili su

1793. Miha Mihovog PuliÊa iz PiËeta (Mrcine), »upiÊeva ujaka i Maltezova roaka: “...sramota jeda se vi dva roaka karate...” Lam. Crim. sv. 201, f. 60’-71, 186-187’.

67 Ivan Stjepanov RaπkoviÊ iz Butkovine ubio je 1671. tetku Maru Pavlovu. Lam. Crim. sv.9, f. 189.

68 –uro VukiÊev (»udo) iz Jasenice ubio je 1694. tetku Maricu Milovu iz Cavtata. Lam.Crim. sv. 33, f. 112’-113, 132’, 139-139’, 156.


triËna (Osojnik 1695.70).

Zabiljeæeno je joπ sedam sluËajeva umorstava meu daljim roacima(Smokovljani 1668.,71 »ibaËa 1673.,72 Ljuta 1690.,73 Brotnice 1703.,74

Kozo 1708.75 i Oπlje 1749.76), odnosno izmeu roaka i roakinje (Mara-noviÊi 1702.77). Izvori nam najËeπÊe ne otkrivaju prave motive, nego samopovode (uvreda, kleveta), no sve su to bila ubojstva na mah, izazvana trenu-tnom svaom iza koje nije stajao neki dublji materijalni interes.

69 Antun –urov Burin iz Osojnika ubio je 1700. tetku po majËinoj strani, Niku Nikolinu. Nikije bila ukradena koza i ona je krau pripisala Burinu. Kad mu je to prigovorila, Burin ju je ubio.Lam. Crim. sv. 42, f. 190’-191, 218’-228, 230’-232’, 237’, 246’-254’, 255’-256’, 259-265’.

70 Jela, æena Nikole VioliÊa iz Osojnika, otrovala je 1695. Katu Nazlobrzovu, svoju tetku.Lam. Crim. sv. 35, f. 14-14’, 34’-42, 102’, 291’.

71 Ivan Petrov (KuπljiÊ) iz Smokovljana ubio je nakon svae (zbog nepoznatog razloga)1668. roaka Raosava Andrijinog (KuπljiÊa). Lam. Int. For. sv. 67, f. 37’, 46’, 102’-103, 115’.

72 Vlahuπa, sin Simata –uriÊa iz »ibaËe ubio je 1673. daljeg roaka Vicka Jakobovog nakonπto ga je ovaj vrijeao ”Kilavi lupeæu!” Lam. Int. For. sv. 70, f. 97’-98, 116, 120’.

73 –urko Vlahuπin UrjeviÊ iz Ljute ubio je 1690. daljnjeg roaka Vlahuπu Skance. UrjeviÊe-va æena kupovala je meso od Skance. Kad mu je prigovorila, Skance joj reËe nekoliko uvredljivihrijeËi: ”Vrzi to loja ili Êu te sadar na nozi metnuti da poletiπ niz meu i omlatit to oko s obraza...,Zasranico, sad bih ti to oko zuba omlatio i vrgo te nogom da poletiπ.” Anka je otiπla a ubrzo je spuπkom doπao muæ –urko i kad je Skance krenuo prema kuÊi, zapucao i ubio ga. Lam. Crim. sv.27, f. 255-255’, 258-258’, 266’.

74 Ivan Mihajlov (LuËiÊ) iz Brotnica ubio je 1703. roaka Stjepana LuËiÊa. Do obraËuna jedoπlo nakon πto je Stjepan Ivanu rekao da laæe, a ovaj je dogovorio ”...ako te uhitim za grlo ËiniÊuda ti izide pluÊa”. Lam. Crim. sv. 47, f. 91-92, 128’-133’, 139’.

75 Nikola RuskoviÊ iz Crne Gore (Kozo na Peljeπcu) ubio je 1708. iz nepoznatog razloga(roaka) Luku RuskoviÊa. Lam. Crim. sv. 54, f. 3, 6.

76 Mato BaπiÊ iz Oπljega ubio je 1749. roaka Vlahuπu KuniÊa. “...kako su se bili skaralimei sobom viπe njekoga voska Vlahuπa KuniÊ i Mato BaπiÊ, koji vosak bio je donio jedan VlahreËenom Vlahuπi, a BaπiÊ reËeni kupio je ti vosak u reËenoga Vlaha prije nego je Vlahuπa uzeo, sËega meu sobom skarali su se i psovali jedan drugoga...” (svjedoËenje Ivana Jerkova). Lam.Crim. sv. 111, f. 133-134, 135’-139’.

77 Marko DanËar iz MaranoviÊa ubio je 1702. rodicu Mariju, kÊer Jele ©paletine iz istog sela.Meu njima je bila svaa (skando), ali se ne zna zbog Ëega. Lam. Crim. sv. 45, f.147-150, 200’-201’, 202’-203.


»edomorstva

Majka djeteta zaËetog u izvanbraËnoj vezi poËinila je grijeh zbog kojegÊe je vlastita rodbina odgurnuti, a sredina odbaciti. “Rijetko da od prezrenjai poruge moæe taka evojka i u kuÊi i u selu ostati, nego obiËno ide u grad, testupi u Ëiju god kuÊu kao sluga.”78 IzvanbraËno dijete, pak, tu Êe Ëinjenicuosjetiti pri svakom druπtvenom kontaktu i u pravnoj regulativi, posebno unjegovim nasljednim pravima. To je, ukratko, druπtveni stav prema posljedi-cama izvanbraËne veze, koji je vrijedio u Dubrovniku sve do najnovijih vre-mena.

Druπtveni stav prema izvanbraËnosti, uz nedostatak preventivne zaπtite,nedvojbeno je pridonosio velikom broju nahoËadi i stvarao klimu koja jepogodovala zloËinu i neodgovornom odnosu prema toj druπtvenoj skupini.©ezdesetËetvero mrtve djece u 140 godina samo je mali vidljivi vrh ledenesante. Jer, Ëedomorstvo je ipak bilo izuzetak, krajnji, najneprihvatljiviji iuvijek osuujuÊi oblik razrjeπenja sukoba izmeu prirodnog nagona, trenu-tka slabosti, i tome suprotstavljene moralne norme. A majka, u posebnompsihiËkom stanju nakon poroda, olako bi povjerovala u moguÊnost pri-krivanja. Posljedice takvog stava prema izvanbraËnosti bile su znatno teæe ina razliËite naËine pogaale sve sudionike. Od sudbine majke koja, raajuÊiizvanbraËno dijete viπe nije mogla raËunati na potporu obitelji i “dobru”udaju, preko manje teπke sudbine eventualno u okolini prokazanog ali ne-dokazanog nesavjesnog oca, do najtragiËnije sudbine brojne djece roene utakvoj izvanbraËnoj vezi, koja su se od drugih ljudi razlikovala samo potome πto njihovi roditelji nisu imali snage odgovorno stati iza svoga Ëina,nego su, zbog dogaaja koji je naruπio njihov æivotni plan, prednost dalidvojbenim normama nametnutima od druπtvene sredine, umjesto prirodnomporivu zaπtite vlastita potomstva.

Na dubrovaËkom selu sudbina majke izvanbraËnog djeteta bila je teæa,sankcija protiv prekrπiteljice moralne norme Ëesto se sastojala u njezinu izo-pÊenju iz obiteljske zajednice. Stoga su se seoske djevojke ipak bolje Ëuvaleod gradskih sirotica, koje su bile glavni “proizvoaËi” neæeljene djece. Viπeod treÊine svih Ëedomorstava dogodilo u gradu Dubrovniku. U gradu je vje-

78 Baltazar BogiπiÊ, Zbornik sadaπnjih pravnih obiËaja u Juænih Slavena, I. Zagreb: JAZU,1874: 632.


rojatno bilo lakπe i prikriti trudnoÊu i poslijeporodne simptome, pa je to vje-rojatno olakπavalo majci da njezin zloËin ostane neotkriven. Od 22 gradskasluËaja u samo 5 je majka otkrivena. Od ukupno 19 neotkrivenih majki, Ëaku 17 sluËajeva umorstvo se dogodilo u Dubrovniku (1678.,79 1685.,80

1685.,81 1693.,82 1696.,83 1706.,84 1718.,85 1736.,86 1738.,87 1739.,88 1739.,89

1744.,90 1746.,91 1757.,92 1762.,93 1764.,94 1794.95), a samo dvaput u svimostalim dijelovima Republike (Soline 1733.,96 Luka ©ipanska 1735.97). Pri-tom ipak treba dozvoliti moguÊnost da je u 17 neotkrivenih dubrovaËkih

79 U Gruæu je 1678. naen tek roen mrtvi djeËak. Lam. Crim. sv. 13, f. 215’, 217, 218.80 U Gradu je 1685. pronaen mrtav tek roeni djeËak. Lam. Crim. sv. 21, f. 206-206’.81 U Gradu je 1685. naena mrtva tek roena djevojËica. Roena je u arsenalu na Peskariji i

æiva baËena u more. Lam. Crim. sv. 22, f. 112’.82 U Pustijerni (Dubrovnik) je 1693. naeno mrtvo tek roeno dijete. Lam. Crim. sv. 31, f.

278-288.83 U Gruæu je 1696. udavljena i mrtva baËena u more tromjeseËna djevojËica. Lam. Crim. sv.

37, f. 19’.84 U crkvi od Rozarija (Dubrovnik) u jednom razbijenom grobu u bijelom, mjestimice

okrvavljenom platnu, pronaeno je 1706. muπko dijete, roeno prije oko 5 dana. Lam. Crim. sv.50, f. 156’.

85 U Dubrovniku je 1718. naeno mrtvo novoroenËe. Lam. Crim. sv. 70, f. 20-20’.86 Na DanËama (Dubrovnik) pronaeno je 1736. mrtvo dijete, svo izjedeno od æivotinja.

Lam. Crim. sv. 89, f. 51.87 Godine 1738. naeno je mrtvo novoroenËe (djevojËica) u vrtu Jezuita. Lam. Crim. sv. 93,

f. 160-161’, 171’-191’, 199-204.88 U gustijerni ispod Revelina, kod vrata od PloËa u Dubrovniku, naena je 1739. mrtva tek

roena djevojËica (preuranjeni porod). Lam. Crim. sv. 96, f. 24-25.89 U gustijerni ispod Revelina, kod vrata od PloËa u Dubrovniku, naen je 1739. mrtav tek

roeni djeËak. Lam. Crim. sv. 96, f. 24-25.90 Na vratima crkve od Rozarija u Dubrovniku naeno je 1744. mrtvo novoroenËe (djeËak).

Lam. Crim. sv. 102, f. 137-139, 165-170’.91 Blizu crkve Sv. Margarite u Dubrovniku naeno je 1746. mrtvo muπko novoroenËe. Lam.

Crim. sv. 106, f. 153-153’.92 Naena je tek roena djevojËica, u moru u Kolorinji u Dubrovniku, 1757. godine. Lam.

Crim. sv. 128, f. 38-38’, 41’-44, 45’-46’, 48’-49, 51-63.93 Naeno je 1762. mrtvo æensko dijete blizu vjeπala na DanËama u Dubrovniku, staro oko

jedan dan. Lam. Crim. sv. 139, f. 40’-41.94 Naena je 1764. mrtva djevojËica u jednoj rupi za nuædu pred stranjem, u Gradu blizu sv.

Roka. Lam. Crim. sv. 142, f. 26’-27’, 29-29’.95 Iza vrta Ane, udovice Marka Ivanovog de Sorgo u Dubrovniku, naeno je 1794. mrtvo tek

roeno dijete. Lam. Crim. sv. 203, f. 74’.96 Na obali mora u Solilima (Soline), blizu vrta Ruera Bettere, naen je 1733. trup bez glave

tek roenog djeËaka. Lam. Crim. sv. 86, f. 35’-36’.97 Godine 1735. izvrπeno je Ëedomorstvo u Luci ©ipanjskoj. Lam. Crim. sv. 88, f. 162’.


Ëedomorki neka bila i iz okolice, a dijete izloæila u gradu Dubrovniku daprikrije trag.

Gradske nesretnice, dakle, najËeπÊe su uspjeπno prikrivale zloËin. Meuotkrivenim majkama najbrojniju skupinu Ëedomorki Ëinile su mlade neudanedjevojke iz dubrovaËke okolice, koje su zatrudnjele popustivπi prirodnimnagonima (Oskoruπno 1670.,98 PijaviËino 1674.,99 Luka ©ipanska 1677.,100

GrguriÊi 1680.,101 Kneæica 1683.,102 Mali Ston 1686.,103 »ilipi 1689.,104

Topolo 1691.,105 Lovorno 1707.,106 Lovorno 1712.,107 Lopud 1715.,108

Cavtat 1727.,109 KruËica 1772.110), u incestuoznoj vezi (Oraπac 1674.111) ilivezi s oæenjenim Ëovjekom (Uskoplje 1692.112), katkad izigrane laænim

98 Anica ©imunovica iz Oskoruπna izvrπila je 1670. Ëedomorstvo (djevojËica). Lam. Int. For.sv. 68, f. 165-165’.

99 Klara pok. Nikole Cvjetanova iz PijaviËina navodno je 1674. izvrπila Ëedomorstvo (djevoj-Ëica). Lam. Int. For. sv. 73, f. 42’-43, 45’-52, 92’, 93’-97’.

100 Marija, kÊi Ivana Dobuda iz Luke ©ipanske, izvrπila je 1677. Ëedomorstvo. Lam. Crim.sv. 12, f. 119’, 166-167’.

101 Anica Ivanova ©abadinka iz GrguriÊa izvrπila je 1680. Ëedomorstvo. Lam. Crim. sv. 16, f.68’-69, 75’-76, 78-79, 107’-110’, 238, 239.

102 Marija Matkova iz Kneæice izvrπila je 1683. Ëedomorstvo (djevojËica). ”Di Êemo ovutugu ukopat, ne bivπi krπtena, er je ne valja meu baπtine za radi grada i zlijeh godina.” Lam.Crim. sv. 19, f.11’-12’, 13’, 14’-16.

103 Nika, kÊi Andrije Guskina iz Maloga Stona, izvrπila je 1686. Ëedomorstvo. ”Naπla se gla-va od djeteta u kozalu u Stonu Malomu di je ije prasac...” Lam. Crim. sv. 22, f. 203-203’, 229-231.

104 Marija Jakobova KusaliÊ iz »ilipa vjerojatno izvrπila Ëedomorstvo (djeËak). Lam. Crim.sv. 27, f. 69-69’.

105 Mande, kÊi Mihajla Boæovog iz Topolog izvrπila je 1691. Ëedomorstvo (djeËak). Lam.Crim. sv. 28, f. 253, 294-295, 298-299’.

106 Anula –urova iz Lovorna poËinila je 1707. Ëedomorstvo. LSC, sv. 5, f. 281‘.107 Kata (kÊi Ivana) ©emeπ iz Lovornog izvrπila je 1712. Ëedomorstvo. Lam. Crim. sv. 59, f.

99-99’.108 Frana LjubaËa iz Lopuda izvrπila je 1715. Ëedomorstvo. Lam. Crim. sv. 64, f. 24’-25, 26-

26’.109 Stane zvana Beznoga, roena Vlahinja, nastanjena u Cavtatu, navodno je 1727. izvrπila

Ëedomorstvo. Lam. Crim. sv. 79, f. 80’-81’, 82’-84, 85-90, 91-94’.110 Kata, kÊi Nikole Mihajlova iz KruËice, izvrπila je 1772. Ëedomorstvo. Lam. Crim. sv. 157,

f. 91-91’, 95’-96’.111 Nika, kÊi Miha Brdar iz Oraπca, izvrπila je 1674. Ëedomorstvo (djeËak). ”...rodila je s

Marojem Marinovijem, nje prvijem bratuËedom...” Lam. Int. For. sv. 72, f. 198’, 206’-211.112 Pava (kÊi Ivana) Laptalo iz Uskoplja izvrπila je 1692. Ëedomorstvo (djevojËica).

”Grijeπila sam, greπnica sam bila..., er sam bila brea s tuijem Ëovjekom.” Lam. Crim. sv. 31, f.54’, 56-59, 71’-72’, 78’-79.


obeÊanjima (©umet 1671.,113 Vitaljina 1687.,114 »ilipi 1695.115), odluËivπise na taj korak iz straha od obiteljske (©umet 1671., Gruda 1691.,116 Mrcine

113 –iva Nikolina iz ©umeta izvrπila je 1671. Ëedomorstvo (djevojËica). ”I meni je ovo podsilu uËinjeno”, rekla je tvrdeÊi da je otac djeteta Ivan Puponja iz ©umeta. Na pitanje zaπto ga nijeprijavila, odgovorila je: ”Zaπto mi je on govorio ja tebe neÊu ostaviti ma te ne mogu uzeti doklemi je mati æiva, ako me daπ do pravde ubit (t)e Êu.” A zbog Ëega nije zatraæila pomoÊ pri poroduod neke æene rekla je: ”Er sam se brata bojala da mi neobazna”. Lam. Crim. sv. 9, f. 80-82’, 83’-84’.

114 Stane, kÊi –ura ÆupanoviÊa iz Vitaljine, izvrπila je 1687. Ëedomorstvo. Otac djeteta jeMatko Petrov koji se oæenio Stanom malo nakon πto je Stane izvrπila Ëedomorstvo. Lam. Crim.sv. 24, f. 94’-96’, 98-99.

115 Nika, kÊi Miha BoroviniÊa iz »ilipa, izvrπila je 1695. Ëedomorstvo (djevojËica). Dana 23.sijeËnja 1696. tuæila je Luku Petrovog VoihniÊa iz Gabrila jer joj je prije dvije godine obeÊao daÊe je uzeti za æenu, nedavno je rodila dijete, a sad neÊe da je uzme. Izvedena iz zatvora, izjavila jeda, poπto je VoihniÊ nije htio uzeti, majka je na njegov savjet, odnijela dijete na opÊinski put ”dase ne obazna da mi ne ostane kÊi hude sreÊe”. Lam. Crim. sv. 35, f. 29-29’, 43’, 44’-46’, 339’-341; Lam. Crim. sv. 35, f. 104’.

116 Mare, kÊi Petra Srπena iz Grude, izvrπila je 1691. Ëedomorstvo (djeËak). “... a jes godiπteda mi je uzo Ëas reËeni Boroje i nabreemo (! - nabreo me)...” Na upit zaπto nije niπta rekla bratus kojim æivi, odgovorila je: ”Nijesam smjela njemu da me ne bi ubio i zaklo”. Lam. Crim. sv. 28,f. 237’-241, 278-283, 290-292.

Grafikon 6. MjeseËna distribucija zaËeÊa djece ærtava Ëedomorstava u DubrovaËkojRepublici (1667.-1806.) i zaËeÊa djece roene u Konavlima (1696.-1918.)

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII0

10

20

15

5

Ubojstva meu srodnicima »edomorstva

%

Mjesec


1720.117) ili druπtvene sankcije (»ilipi 1695.). Meu neudanim djevojkamaprevladavale su sluπkinje (Lopud 1670.,118 Duba Peljeπka 1678.,119 Brijesta1690.,120 Lopud 1690.,121 Dubrovnik 1694.,122 Braπina 1708.,123 StravËa1708.,124 Suura 1709.,125 Dubrovnik 1711.,126 Dunave 1741., OrebiÊi1800.,127 Dubrovnik 1802.128), a spominje se i jedna picokara (Lopud1732.129).

117 Marija, kÊi –uriπe JagiÊa iz Mrcina, izvrπila je 1720. Ëedomorstvo (djevojËica). IvanaVitomiroviÊa, kaznaca Mrcina, sudac je upitao kakav glas bije Mariju u kontradi: ”Ruga se svak, iteæaci na brazdam za ovo πto je rodila.” Na pitanje gdje se sada nalazi nesretna majka, Rade Mar-ka PekoviÊa iz Mrcina odgovorila je: ”Stoji u selu naπemu u Ivana –uraπiÊa.” Zaπto ne stoji kuÊi,pitao je istraæitelj: ”»emu je je istjero otac i mati, kako je to rodila.” Lam. Crim. sv. 72, f. 54-54’,59-61, 66-67’, 78-78’.

118 Mandaljena, sluπkinja Ivana Findele iz Lopuda, izvrπila je 1670. Ëedomorstvo (djeËak).Lam. Crim. sv. 8, f. 137’-138’, 149’, 164’-165’, 175’.

119 Anica Stjepanova KuliÊ iz Kune Peljeπke, sluπkinja Nikole CibiliÊa iz Dube Peljeπke,izvrπila je 1678. Ëedomorstvo. Lam. Crim. sv. 13, f. 204’, 213’-214’, 221-222.

120 Marija iz Primorja, sluπkinja Nikole RadiÊa iz Brijeste, izvrπila je 1690. Ëedomorstvo(djevojËica). ”Sforco me Nikola RadiÊ u koga sam stala za slugu i uËinio mi dijete...” Lam. Crim.sv. 28, f. 11-11’, 12-16’, 37’, 46’-47’.

121 Stane Petrova Vlahinja, sluπkinja Miha Lepeπa iz Lopuda, izvrπila je 1690. Ëedomorstvo(djeËak). ”Prid Vidov dan” otiπla je u Vlaπku, u svoju rodnu kuÊu. VraÊajuÊi se sreli su je banduri”koji mi uËiniπe sramotu... Sramotili su me i iza tega sam ostala brea....” Lam. Crim. sv. 28, f.19-20’, 21’-30’, 38-42, 48’, 50’, 51’-60.

122 Kata, sluπkinja Marije pok. Vladislava de Menze, izvrπila je 1694. Ëedomorstvo. MrtvonovoroenËe naeno je na PloËama (Dubrovnik). Lam. Crim. sv. 33, f. 170’-173.

123 Vica HlanjeviÊ iz KlokuriÊa, sluπkinja Frane TurËinoviÊ iz Mlina, navodno je 1708. ubilavlastito muπko novoroenËe. Vica je bila javna greπnica i joπ prije poslala je u nahodiπte ËetverovanbraËne djece. Don Andrija joj je kazao: ”Odnesi te ga e toka” i ”Poslala sam dijete da gametne di se nekrπtenjaci meÊu”. Lam. Crim. sv. 53, f. 21, 23-27.

124 Stana Radana BastohanoviÊa iz Zgonjeva, Vlahinja, sluπkinja u kuÊi Ivana Vlahuπina Ve-ramente u StravËi, uguπila je 1708. tek roenu kÊer. Lam. Crim. sv. 53, f. 142-143’, 167-172,234’.

125 Marija, sluπkinja Vicka BudiÊa iz Suura navodno je 1709. izvrπila Ëedomorstvo (dje-vojËica). Lam. Crim. sv. 54, f. 142-144, 151’-158, 170.

126 Marica Burin iz Osojnika, sluπkinja Ivana Glifana, izvrπila je 1711. Ëedomorstvo. Lam.Crim. sv. 57, f. 46’, 48-52’, 58-67.

127 Mare s Lastova, sluπkinja kap. Vicka PiljkoviÊa (iz OrebiÊa), izvrπila je 1800. Ëedo-morstvo bacivπi dijete u zahod (djeËak). Lam. Crim. sv. 215, f. 78’-79, 91-92, 106-108’, 124-126.

128 Mada, kÊi Nikole MiaviloviÊa iz Popova, sluπkinja Ivana Manette s Konala (Dubrovnik),izvrπila je 1802. Ëedomorstvo (djevojËica). ”Sutra dan, kad se naπlo reËeno dijete u gustijerni, rek-la sam Madi vikajuÊi je, πto si uËinila, πto si onako uËinila, πto nijesi meni rekla, ja sam krstjanka,ja bih bila remedijala, na to mi je ona odgovorila, ja nijesam hotjela pripoveti od straha...” Lam.Crim. sv. 218, f. 45b’-51, 52-55, 59-63’, 85’-87, 89-90, 94-95, 127-127’.

129 Marija Bogiπina iz Dola, picokara Gospe od ZaËeÊa na Lopudu, izvrπila je 1732. Ëedo-morstvo. Lam. Crim. sv. 84, f. 197’-198’, 211-213’, 220’-224’, 225’-236, 241-253’, 255’.


Motiv za Ëedomorstvo bio je i preljub zaruËene djevojke (Zastolje1738.,130 Dunave, 1741.131) ili udane æene (Dubrovnik 1686.,132 Trpanj1763.133). NetipiËan je, a vrlo zanimljiv motiv jedne æene na Peljeπcu koja jeizvrπila Ëedomorstvo jer ni nakon tri godine braka nije bila uvedena u kuÊu(Kozo 1738.134).

130 Luce, kÊi pok. –uriπe UcoviÊa iz Zastolja, izvrπila je 1738. Ëedomorstvo (djeËak).”...bijaπe evojka vjerena za Tomaπa Tomaπeva s RadovËiÊa u Konavlam, koja Luce er se laninaπla brea..., da je je za ti uzrok vjerenik ostavio govoreÊi, da je s druzijem bila brea...” (izjavaNikole Ilijinog UcoviÊa) Lam. Crim. sv. 92, f. 3, 188-191, 193’-196’, 200’-202’, 204’-207’.

131 Pave, kÊi Paska Basora iz Dunava, sluπkinja u Mrcinama, izvrπila je 1741. Ëedomorstvo(djevojËica). “Nazada 12-13 godiπta bila doπla sluæiti, i stati u kuÊu Nikole –uraπiÊa u naπe selo,koji Nikola ima sinova, ma s najstarijem Mihom reËenoga Nikole sinom ova Pave nazada dvagodiπta bila je brea... i paka je rodila sina u Mihajla JanËiÊa kuÊi u naπemu selu... Iza roenjapasala je opeta u kuÊu –uraπiÊa reËenoga sluæiti, a dijete je i dan danaπnji u reËenoga JanËiÊakuÊi, i to nje prvo roenje publiko se znalo po svijem Mrcinama, i Ëeljad su govorili da je to dijeterodila s Mihom –uraπiÊem, paka o lanjskomu BoæiÊu vjerili su bili reËenu Pavu za –ura Obra-doviÊa iz Dunava, koji –uro nje vjerenik, buduÊi bio publik glas da je ona to dijete bila rodila,kontentao se i prostio jom je bio ti prvi grijeh, ma da se veÊe ne povraÊa, paka od ovega ljeta...,poËelo se bilo u puku ÊuÊkati da je opeta ova Pave brea... Viala sam je deblju u pasu..., i ko dabi se sramila od Ëeljadi, πkivavala bi prid ultimo od svakoga...” (Izjava Anice æene Ivana Milko-viÊa). Lam. Crim. sv. 99, f. 229’-230’, 233, 273’, 351-359’, 398-419’.

132 Simohaja, æena Musije πavca iz Dubrovnika (koji je na putu i sada se nalazi u Veneciji),navodno je 1686. izvrπila Ëedomorstvo (djevojËica). Lam. Crim. sv. 22, f. 163-168, 169’-172’,174-176, 177’-179, 186’-192, 193-198’, 202, 204-214, 216’-217’, 221-222.

133 Marija, æena Andrije CertiÊa iz Trpnja, izvrπila je 1763. Ëedomorstvo (djevojËica). ”Prijetega ja sam vidio reËenu Mariju veÊe puta, i bila je s trbuhom velikijem, ko da je brea, a muæajom nije ovdi, nego u Levantu, a na njom je glas publik po Trpnju da je zla æena i da svakomudava ko ima dinara, ona stoji s Baldom nje djeverom, koji je i on oæenjen, ma on neima djece...”(izjava Pera ViskoviÊa iz Gornje VruÊice). Lam. Crim. sv. 141, f. 100, 101-114’, 122-129, 151-151’.

134 Marija (kÊi Antuna Sokola iz Oskoruπna), æena Antuna ÆuhoviÊa iz Crne Gore (Kozo),izvrπila je 1738. Ëedomorstvo (djevojËica). ”... BuduÊi se ja vjenËala za Antuna ÆuhoviÊa o GospiKandelori u crkvi prid Popom, ovo sada idu tri godiπta..., iza kako sam se vjenËala, i erbo reËeniAntun ÆuhoviÊ, moj muæ, od tada svee dohodio u kuÊu reËenoga p. Stjepana Habala i samnompribivao, naπla sam se π njime brea, ma er bivπi ja u temu bila joπ nevjeπta, nijesam usto znalakad sam stekla, i paralo mi je vele poslije da sam bila stekla, nego sam ostala bila brea, i muæ mije kad je obaznao da sam brea, govorio mi je, hodi u mene doma, i hotio me on povestiti onakobez svatova, ma ja nijesam hotjela uzdajuÊi se da mi joπ ne moæe biti brijeme od roenja, a muæmi, videÊi da ja neÊu da idem u njega doma bez svatova..., da neÊu od sramote tako doÊi na dvijenevjeste i na dva djevera, bivπi on imao doma dva brata oæenjena, i njihove obe dvije æene dovelisu se svatovima pod vjencima, to na njihove jezike nijesam ja kÊela tako doÊi, er mi π njima ne bibilo æiva mira od prikora, to moj muæ tada mi reËe, da ja Êu se muËiti za πtogod zajmati, za moÊ tepovestiti almeno s kumom i s everom, ma u toliko, kako sam se ja luda bila smela u mjesecima,dogodi mi se iznenadnje roenje... Vrag me natantao kuÊicu od djeteta zakopat pod prace, a dijetesam odnijela i vrgla u jednu ljut na studenac u naπemu selu u mjesto koje se zove kod Bautova...”Lam. Crim. sv. 92, f. 91, 97-125.


Zabiljeæena su i dva sluËaja ubojstva dojenËadi iz nehata, zaguπenjem pridojenju (Dubrovnik 1691.135 PloËice 1709.136).

Sva Ëedomorstva koja su poËinile udovice dogodila su se izvan Du-brovnika, u dubrovaËkim selima (Korita 1678.,137 Mravinjac 1679.,138 Do-nja Banda 1682.,139 Babino Polje, 1750.140). BuduÊi da su na selu udoviceredovito ostajale u brojnoj muæevoj kuÊi, njihov je prekrπaj bio teæi nego ugradskim inokosnim obiteljima i izvanbraËno dijete zacijelo bi im donijeloizgon iz kuÊe. Neke od njih popustile su obeÊanjima o novoj udaji (PijaviËi-no 1777.141), neke su napastvovali vlastiti ukuÊani (Smokovljani 1677.142).

Uz grad Dubrovnik, veÊi udio Ëedomorstava u odnosu prema udjelu ubroju stanovnika bio je i na dubrovaËkim otocima, a od ruralnih regija jedinou Konavlima (tablica 6, grafikon 6).

135 Kata, æena Stjepana KlaiÊa, postolara, ubila je 1691. svog 6-mjeseËnog sina. ”Moja hudanesreÊa, s veËera napitala sam ga i dala mu sisu, paka u noÊi na ponoÊa probudio se i dala mu samsisu lijevu, utoliko sam zaspala, sisa ga je lijeva zaduπila i kako sam se probudila u zoru tot dijeteostinula i mrtvo...” Lam. Crim. sv. 28, f. 288’-289’.

136 Stana, æena Miha Kukuljice iz PloËica, uguπila je 1709. 3-mjeseËno dijete (djeËak). Potomje izvrπila samoubojstvo. Lam. Crim. sv. 54, f. 160’-161, 162’-166.

137 Marija, udova Frana Nikolinog iz Korita, izvrπila je 1678. Ëedomorstvo (djevojËica). Lam.Crim. sv. 14, f. 84’, 88-89’.

138 Rada, udova Vlaha Laletina iz Mravinjca, izvrπila je 1679. Ëedomorstvo (djeËak). Lam.Crim. sv. 17, f. 119-123, dalje upuÊuje na f. 673, ali te stranice u knjizi nema.

139 Nika FraniÊeva (Purilo), udovica iz Æupanjeg Sela (Donja Banda), izvrπila je 1682. Ëedo-morstvo. Dva dana nakon poroda bacila je muπko dijete u vatru. Poslano je 10 barabanata da jeuhite, ali je pobjegla u crkvu u Kuni. Lam. Crim. sv. 18, f. 153-154, 155’.

140 Sumnja se da je Anica, udova Marina Puglia s Mljeta (Babino Polje), 1750. izvrπila Ëedo-morstvo (djeËak). Lam. Crim. sv. 112, f. 138-144’.

141 Kata, udova Petra BrainoviÊa iz PijaviËina, izvrπila je 1777. Ëedomorstvo (djevojËica).”Ivan sin Krista RuskoviÊ s PijaviËina sveer hodio oko mene tentajuÊi me i na svrhu Gospodo,pasanu korizmu, iza kako mi je do vjeru Boæju da Êe se za mene oæenit, ja sam mu se pustila isagrijeπio je samnom, s Ëesa ostala sam brea i nije niko zno da sam brea, i u Svece od BoæiÊaproπastoga, tojes na Stjepan dan rodila sam mrtvo dijete, tojes kÊer, i erbo nije niko zno da sambila brea za pokrit moju Ëas, buduÊi rodila mrtva, vrgla sam ga u jednu lokvu...” Lam. Crim. sv.167, f. 22-22’, 39-43’, 55’-58, 74’-75’, 98’-99.

142 Jeljena, udova Luke NikiÊeviÊa iz Smokovljana, izvrπila je 1677. Ëedomorstvo (djeËak).”Zaπto izgubi i njegovu i tvoju duπu?”, upitao ju je Boæo Tvrdiπa. ”Od straha Stjepana mogasvekra i Nikole moga djevera.” ”S kuÊnom sam Ëeljadi imala dijete...” ”Rugaju se i govore, uËinios(v)ekar i djever dijete nevjesti.” Lam. Crim. sv. 12, f. 230-230’, 232-232’, 234-235’, 237-239’,241’-243, 244’-245, 249-249’, 250’, 252, 255’-259’, dalje upuÊuje na znak AA, ali te stranice uknjizi nema.


Ubojstva izmeu muæa i æene i ubojstva meu svojtom

PriliËno velik broj ubojstva izmeu muæa i æene, odnosno izmeu nji-hovih rodbina (svojta) ukazuje na adaptacijske teπkoÊe prilikom spajanjaËlanova dviju razliËitih obitelji. Odnos muæa i æene, dakako, bio je na naj-veÊoj kuπnji. To slikovito pokazuje i veliki broj meusobnih ubojstava. Viπeod Ëetvrtine svih ubojstava meu srodnicima dogaalo se meu supruænici-ma. Omjer 29:4 na teret muæa jasno ukazuje na odnos snaga, iako pritom netreba zaboraviti da je kod ubojstava tamni broj bio najveÊi vjerojatno baπ usluËaju ubojstva muæa (neotkrivena trovanja). Osim toga, æena je Ëesto pot-pirivanjem bila u pozadini ubojstva, a to je poveÊavalo moguÊnost da njezi-na uloga proe nezapaæeno, ako ne u stvarnosti, barem u statistici. Naj-poznatiji takav sluËaj, opjevan i u narodnoj pjesmi,143 zbio se 1692. godine,kada su dubrovaËki plemiÊi Frano Lukin de Bona i Ivan-Toma Markov deBassegli ubili Iva Petrovog ΔeloviÊa, Riπnjanina nastanjenog u Dubrovniku,muæa njihove ljubavnice Paule.144

Ubojstvo æene rijetko je imalo imovinsku pozadinu. UoËavamo je tek utri sluËaja potkradanja, od kojih se u samo jednom sluËaju muæ tuæio da jeon pokraden (Lastovo 1693.145), u ostala dva sluËaja nije mogao otrpiti di-famaciju kuÊe zbog njezine kleptomanije (Babino Polje 1716.,146 Gruda1740.147). NajËeπÊi motiv ubojstva bila je muæevljeva ljubomora (©umet

143 S. Stojan, ≈Tri pjesme iz rukopisne zbirke “Narodne pjesme” Ivana Augusta KaznaËiÊa.«Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 29 (1991): 270-273, 275.

144 Lam. Crim. sv. 30, f. 176’-194, 195’-198, 199’-202’, 203’-204’, 211, 215’-221’, 226’-235’, 237-237’, 241’-242’, 245’-250’, 252’-253’, 255-255’, 261’.

145 Marin Ivanov »uËeviÊ iz Lastova ubio je 1693. æenu Jaknu ”Krade me, izmela mi je svehaljine iz πkrinje i prodala”. Lam. Crim. sv. 32, f. 64-74’. Nenad VekariÊ, ≈Ubojstva u Dubro-vaËkoj Republici pred 300 godina.« DubrovaËki horizonti 33 (1993): 94-98.

146 Vicelja Viceljin ©ojka iz Babina Polja udavio je 1716. æenu Anicu. ”Reko mi je isti Vice-lja nje muæ da je je on utopio za uzrok er je u selu u dvije kuÊe bila ukrala u jednoj ovcu, a udrugoj stariÊ æita...” Lam. Crim. sv. 164-166’, 191-193, 216’-219’, 221.

147 Antun (Mihov) DraπkoviÊ iz Grude ubio je 1740. æenu Katu. “...od kako je reËena Katebila dovedena u naπe selo, znam da je bila pohitnijeh ruka, da bi ukrala u tuemu vrtu luka i zele-ni... Nje muæ i ina Ëeljad od kuÊe mrzjeli su na nj i sve za to nje djelo vrhali...” Lam. Crim. sv.97, f. 11’-13, 17-28’, 52’-56.


1667.,148 Gruæ 1685.,149 Dunave 1687.,150 PopoviÊi 1700.,151 Æuljana1702.,152 Dubrovnik 1712.,153 Doli 1713.154), katkad i muæevo preljubniπtvo(Gruæ 1677.,155 PodimoÊ 1723.156). Ostala ubojstva rezultat su nesnoπljivihodnosa, koje na prvi pogled moæemo pripisati prgavoπÊu muæa (Kozo1667.,157 ToËionik 1680.,158 Lozica 1680.,159 MartinoviÊi 1684.,160 Du-

148 Nikola Vickov iz ©umeta ubio je 1667. æenu Mariju. “UËinila mi je sramotu i ona nesreÊakoja je vodila, ona je i dospjela.” Lam. Int. For. sv. 65, f. 129’, 134, 136, 138, 139’-140, 151’.

149 Vicko Ivanov Milatti iz ©kara u Gruæu ubio je 1685. æenu Anicu. Kad se njihov 6-mjeseË-ni sin razbolio od sifilisa (mal francese) muæ je rekao æeni: ”Ovo nije sa mojijeh ruka... Ja nijesams nikijem nego s tobom... Zato mi reci, od koga ti je ovo...” Lam. Crim. sv. 22, f. 30-30’, 33’-38,39-41, 55-57, 58’-61, 62-63’, 64’.

150 Pero Maruπin (Ban) iz Dunava ubio je 1687. æenu Radu. Prije bijega kazao je kaznacu–uru Ivanovom Bagoju: “–uro, ja sam naπo æenu moju Radu zajedno s Petrom Basorom eleæaπe na njoj, zato ubio sam je noæem i ranio je tri puta, i ono je doma mrtva e leæi.” Lam. Crim.sv. 23, f. 225-225’, 253’-254’, 256.

151 Pavo –uraπiÊ iz Crkovine (PopoviÊi) ubio je 1700. æenu Mariju. “Udrio sam je manjari-com u glavu za moju Ëas er mi je bezakonju Ëinila i sramotu.” Lam. Crim. sv. 42, f, 178-179, 183-185.

152 Pavo Pavlov Kuculo iz Æuljane ubio je 1702. æenu Vicu. ”... kad je tio otiti na KorËulureko mi je da je on ubio noæem za zlo djelo i reËe mi da je je naπo s Ëovjekom dje grijeπi...” Lam.Crim. sv. 44, f. 146-146’, 244, 260’.

153 Frano Vocativo iz Dubrovnika ubio je 1712. æenu Mariju. ”Naπo sam Ëovjeka u podkupljuu noÊi i vidio sam e jednu nogu izvadio na fumar, a drugu e izvlaËi...” Lam. Crim. sv. 59, f.102’-103’, 105-113’, 118.

154 Petar Petrov Kuro iz Dola ubio je 1713. trudnu æenu Anicu. Govori se “...da je reËenaAnica sve bjeæala iz kuÊe i govorila da Êe opeta pobjegnuti.” Petru su ljudi na ribanju ili na dru-gim radovima govorili: “Jeben jarËe neka ti æena poe kopile raat.” Lam. Crim. sv. 61, f. 4-4’, 6,11-19’, 21-22’, 26.

155 Tomas Antunov iz Gruæa ubio je 1677. æenu Peru. Lam. Crim. sv. 12, f. 72’, 73’-74, 83’-86, 88-91’, 107’-109.

156 Ivan Vidakov (Bokan) iz PodimoÊa ubio je 1723. æenu Cvijetu. “...Ëuo sam da je govo-rio... da bi rad bio da mu Cvijeta njegova æena umre, er bi uzo onËas mladu udovicu...” Lam.Crim. sv. 75, f. 62’-63, 66’-74’, 77’-85’, 87’-93’, 107’-108, 234-263, postupak nije dovrπen, aliknjiga zavrπava.

157 Ivan Habalo iz Kozla ubio je 1667. æenu Pavicu. Prema iskazu svjedoka, pokojnica je Ëes-to govorila: “Ivan, moj muæ sve na mene vrÊa i strah me da me egodi ne ubije”. Lam. Int. For.sv. 65, f. 37’-38, 91, 101, 114.

158 Stjepan Andrin (Drvenica) iz ToËionika ubio je 1680. æenu Mariju. Lam. Crim. sv. 16, f.42-42’, 63’-64’.

159 Stjepan Tonkov iz Lozice ubio je 1680. æenu Anicu. Lam. Crim. sv. 16, f. 45’, 57-59, 60’-61.

160 Lukπa Martinov (MartinoviÊ) iz Postranja (MartinoviÊi) ubio je 1684. æenu Mariju. Lam.Crim. sv. 20, f. 36’-37, 38-40, 41-41’, 43, 44-45’, 137’.


brovnik 1684.,161 Dubrovnik 1687.162), prigovaranju æene (Dubrovnik1681.163), æeninu neposluhu (Popova Luka, 1697.164) i bjeæanju (Zastolje1692.,165 Jasenica 1711.166), iako i u tim ubojstvima prava pozadina takoermoæe biti ljubomora. U zajedniËkom nazivniku tih ubojstava vjerojatno sudva glavna elementa: obrana Ëasti i nametanje vlasti. Kao specifiËne razlogeubojstva æene uoËili smo jedno ubojstvo bolesne æene iz straha od zaraze(Kupari 1694.167), te dva ubojstva izvrπena u duπevnom rastrojstvu (Du-brovnik 1685.,168 Uskoplje 1716.169). U Ëetiri sluËaja nije se mogao naslutitimotiv (Dubrava 1678.,170 Cavtat 1698.,171 Dubrovnik 1734.,172 Zamaslina1758.173).

161 Petar Piffaro (iz Dubrovnika), brijaË, ubio je 1684. æenu Franu. Lam. Crim. sv. 20, f. 73-74, 79, 80-82, 155’-157, 159’-160, 189’.

162 Vojnik Vlahuπa Mihajlov (Debo) iz Koteza (Lisac) (nastanjen u Dubrovniku), ubio je1687. æenu Katu. Lam. Crim. sv. 29, f. 57’, 80’-81’, 94’, 249’.

163 Stjepan iz Dubrovnika, krvnik, ubio je 1691. æenu Anicu. Kada ju je zamolio da mu po-mogne nositi neke sitnice kad su se iskracili u Prapratnom i uputili prema Primorju, ona mu jeljutito odgovorila: “Manigodo jedan, neÊu je nositi neg Êu se vratiti iz Stona u Grad.” Lam. Crim.sv. 29, f. 57’, 80’-81’, 94’, 249’.

164 Stjepan LovroviÊ iz Popove Luke ubio je 1697 æenu Mariju. “...ne bi ga tjela posluπat nig-da i stega bi bilo rijeËi meu njima, ma ustalo bila je Ëasna...” Lam. Crim. sv. 38, f. 182-183’,220-222, 266’.

165 Marko Mihov iz Dobruπe (Zastolje) ubio je 1692. æenu Maru. “...bjeæala mi je Ëetiri putau noÊi i u Peras...” Lam. Crim. sv. 31, f. 97’-98, 145-146, 159’.

166 Pavo Ivanov RedæoviÊ-GluhanoviÊ iz StravËe (nastanjen u Jasenici) ubio je 1711. æenuPaulu. ”Pavo nje muæ lupo je je i bio sve, to je od bata i utekla u Peras, i stala je veÊe od godiπtagori u Perastu.” Htio ju je vratiti kuÊi i putem ju je ubio. Lam. Crim. sv. 57, f. 180-181, 182, 187-192, 195’, upuÊuje dalje na f. 286, ali te strane u knjizi viπe nema.

167 Vlahuπa iz Kupara ubio je 1694. æenu Peru. Toma brijaË izvjeπtava da je njezino tijelobilo puno znakova od boginja. Lam. Crim. sv. 34, f. 40-41.

168 Miho Buona Gozze iz Dubrovnika, pokrπteni Æidov, ubio je 1685. æenu Mariju. Lam.Crim. sv. 22, f. 67-69’, 72’-74’, 75’-83, 90’-91.

169 Stjepan Tonkov MihoËeviÊ iz Uskoplja ubio je 1716. æenu Luciju i sinove Petra i Tomu.Lam. Crim. sv. 65, f. 167-167’, 189’, 197’-201’, 206’-208’.

170 Jozef Vuletin (MrËaviÊ) iz Dubrave ubio je 1678. æenu Anicu. Lam. Crim. sv. 14, f. 197,264-264’ (svrπetak knjige, pa fali nastavak procesa).

171 Frano Tomei, Francuz i Frano Ivanov Malicija iz Cavtata ubili su 1698. Mariju, kÊer Iva-na Malicije iz Cavtata, Francuzovu æenu, a Malicijinu sestru. Lam. Crim. sv. 40, f. 43-43’, 47-47’,48’-49, 52’, 61’-63, 68-71’, 134.

172 Vojnik Miho KovaËeviÊ ubio je 1734. æenu Jelu. Lam. Crim. sv. 87, f.205-206, 249-256.173 Ivan Staglin reË. Delija iz Zamasline (Zaton Doli) ubio je 1758. æenu Anicu. LSC, sv. 7, f.

95-95‘.


U manjem broju sluËajeva æena ubojica, samo se u dva nasluÊuje motiv:preljub (Dubrovnik 1732.174) i samoobrana (Trsteno, 1746.175). U druga dvasluËaja ne moæe se otkriti pravi motiv (Lopud 1681.,176 Dubrovnik1712.177). Samo u jednom sluËaju æena je bila i neposredni izvrπilac nedjela(Dubrovnik, 1712.), iako ni taj sluËaj nije dokraja rasvijetljen i krivnja æenenije dokazana. U ostalim sluËajevima, sliËno kao i prilikom ubojstvaspomenutog ΔeloviÊa gdje sud nije utvrdio æeninu umijeπanost u sam zloËin,æena je bila suuËesnik (Trsteno), poticatelj (Dubrovnik 1732.), a u lopud-skom sluËaju naruËilac ubojstva.178

Brakom muπkarca i æene nije se samo stvarala jezgra nove obitelji, Ëiji jedaljnji razvoj ovisio o adaptacijskoj sposobnosti sudionika, nego se istovre-meno stvarala i mreæa odnosa izmeu muæa i pojedinih Ëlanova æenineobitelji, odnosno æene i pojedinih Ëlanova muæevljeve obitelji. Pritom je pre-sudna bila Ëinjenica u Ëijoj sredini mladenci grade svoju obitelj. U gradskojsredini (Dubrovnik), gdje je prevladavala inokosna obitelj, mladenci su, akoje u kuÊi bilo drugih ukuÊana, odlazili iz kuÊe u podstanare ili u novu vla-stitu kuÊu. Stoga u Dubrovniku nije zabiljeæeno nijedno ubojstvo meu svoj-tom (osim jednog suuËesniπtva punice, Dubrovnik 1732.). U ruralnim sredi-nama, meutim, mladenci su rijetko bili u neutralnom poloæaju kad su gradi-li novu, svoju kuÊu. Stoga su i sva ubojstva meu svojtom zabiljeæena nadubrovaËkom selu (Konavle 5, Peljeπac 4, DubrovaËko primorje 2, RijekadubrovaËka 1, DubrovaËki otoci 2). NajËeπÊe je æena dolazila u kuÊu muæa,

174 Dæorica Klimentov de Menze, Ana æena Nikole Drvenice iz Dubrovnika i Anica æenaMiha (MarinoviÊ)-©krabo iz Dubrovnika (majka Anina) ubili su 1732. Anina muæa koæuharaNikolu Nikolinog Drvenicu iz Trnovice, nastanjenog u Dubrovniku. Marija, kÊi Klare NadostavkepriËa kako im se Nikola Ëesto tuæio: ”... OtiÊu iz Dubrovnika s moje æene i punice, erbo midovodu jarce u kuÊu da sam rogat, i sve je zvao za tega jarca Dæoricu... Dovodu mi jarca Dæo-ricu u kuÊu da mi plete roge na vrh glave...” Lam. Crim. sv. 84, f. 73’-86’, 89-130’, 131’-138’,147’-150, 151’-157’, 160.

175 Marija PeriÊeviÊ iz Trstena i Marko Ivanov Korizma iz istog sela ubili su 1746. Marijinamuæa Jakova Petrova PeriÊeviÊa. ”...on je hotio ubiti mene pak smo ga udrili πtiletom...” Lam.Crim. sv. 106, f. 152’, 154-166’, 168’-169, 179-192’.

176 Vica, æena Frana Russija iz Lopuda, Petar Markov Drijemac i Roko Stjepanov KoporËiÊiz Luke ©ipanske ubili su 1681. Frana Russija iz Lopuda, Vicinog muæa. Lam. Crim. sv. 17, f.277’-280, 281-307’, 310’, 311’-312, 319-319’, 325’-341’, 342’-404, 418-421, 424-426’, 429-429’, 438’-444’, 455-456’, 457’-463, 466’-468.

177 Rahela Papo otrovala je 1712. svog muæa Izaka. Lam. Crim. sv. 58, f. 193-203, 204.178 Kata, udova Vicka ©pice i njezina kÊi Vica, po narudæbi Katine sestre, a Russijeve æene

Vice, navodno su dali po 50 dukata KoporËiÊu i Drijemcu s time da Êe dobiti po joπ 50 kad izvrπezloËin.


a rjee je, ako bi kuÊa bez muπkih potomaka bila “na smaknuÊu”, prido-πlicom bio muæ. Prednost “domaÊeg terena” oËitovala se ne samo u dispro-porciji ubojstava izmeu muæa i æene (29:4), koju dijelom moæemo pripisatii drugim razlozima (odnosu snaga), nego i u disproporciji ubojstava muæevei æenine rodbine. Omjer 12:3 na teret muæeve rodbine nedvojbeno pokazujeveÊu agresivnost starosjedilaca i sudbinu doπljaka kada, “traæeÊi previπe”,pokuπaju mijenjati hijerarhijsku strukturu.

Prilagodba pridoπlice nije bila nimalo laka, bilo zbog njegove ili zbogslabe adaptabilnosti supruænikovih Ëlanova obitelji. SudeÊi po ubojstvima,najkritiËniji je bio odnos tasta i zeta (4), redovito s pogubnim posljedicamapo starijeg (Blato na Mljetu 1678.,179 Oraπac 1681.,180 –uriniÊi 1692.,181

Babino Polje 1730.182), te djevera i nevjeste (3:1, RadovËiÊi 1672.,183 Stan-koviÊi 1697.,184 BoljenoviÊi 1757.;185 StankoviÊi 1736.186). Osim s tastom,

179 Vicelja StjepiÊev i Marko DabeliÊ ubili su 1678. Ivana Ivanovog MrasiloviÊa iz Blata,DabeliÊevog tasta. Nije htio laæno svjedoËiti. ”... Tuæio se njima i govorio mi je, hoÊe ovi da idemu Grad π njima za dinare Kneæeve, i da mi svjedoËiπ kako ti mi budemo govorili...” (izjavasvjedoka Ivana Viceljina). Lam. Crim. sv. 13, f. 192, 207-207’, 239’-243, 247-251, 252’-256’,258-261’, 262’-267’, 268’-273, 275-302 + Lam. Crim. sv. 34, u posebnom snopu su dva lista kojagovore o tom ubojstvu.

180 »etiri Bokelja i Vitko Matkov iz KoloËepa ubili su 1681. Pavla –ivovog Skorsura izOraπca, Vitkova tasta. ”Kaæi blago ili te Êu ubit.” Svjedoci sumnaju da je “malandrine” doveo Pa-vov zet Vitko Matkov iz KoloËepa s kojim su bili u neprijateljstvu. Lam. Crim.. sv. 17, f. 187-187’, 201’-203, dalje upuÊuje na f. 563, ali te stranice u knjizi nema.

181 Matko Mihov LuciÊ iz –uriniÊa ubio je 1692. tasta Petra Pavlovog MiletkoviÊa. Lam.Crim. sv. 30, f. 82-82’, 87-89, 94-95’.

182 Nikola BenkoviÊ iz Babina Polja ubio je 1730. tasta Marka StjepiÊeva. Lam. Crim. sv. 82,f. 137-138, 284’-288’.

183 Petar Nikolin DiviziÊ iz Vinogradaca (RadovËiÊi) ubio je 1672. nevjestu Stanu MihovuDiviziÊ (æenu svog brata). Lam. Int. For. sv. 70, f. 6’-7, 76-77.

184 Stjepan Dragelja iz Trstenice (StankoviÊi) ubio je 1697. Maru, kÊer Marka MrgudiÊa, aæenu svog brata Jakova Dragelje. ”Reko mi je isti Stjepan moj sin, uËinio sam ovo za Ëas bivπirodila s dundom Franom MrgudiÊem, svojijem dundom roenijem”. Lam. Crim. sv. 38, f. 219-219’, 257’-261.

185 Ivan, sin Ivana Pavlovog ©estana iz BoljenoviÊa ubio je 1757. Katu, trudnu æenu Antuna©estana, svog brata. Prije smrti kazala je: ”SinoÊka moj muæ Antun i moj djever Ivan, prizime©estani, doπli su s tue fatige doma, i kako su doπli onako sam ja izula opanke i bjeËve s nogaIvanu momu djeveru, koji je navalio psovati i mene i svoga brata Antuna i moga muæa...” Bio je upijanom stanju. ”Tako me je zla sreÊa srela, ubio sam brata i nevjestu, bila mi je puna tikvavina...” Lam. Crim. sv. 128, f.114, 117-127’, 137-147, 151’-193’, 201-205’, 207-214’.

186 Mara, æena Antuna Vuliπe (kÊi Rada JakuliÊ) iz Podvlaπtice (StankoviÊi), ubila je 1736.djevera Marka (Ivanovog) Vuliπu. “...reËe p. Marko Mari nevjesti, ja ne destrigavam robu iz kuÊekako ti, a na to vieh reËenu Maru e mu je omlatila zauπnicu...” Lam. Crim. sv. 89, f. 187-196’.


muæ se sukobljavao sa πurjakom (æeninim bratom) (2:0, –uriniÊi 1670,187

Prijevor 1708.188) i svastikom (æeninom sestrom) (1:0, Podgorje 1677.189).Æena je, osim s djeverom, najlakπe dolazila u konflikt sa svekrvom (1:1,Slano 1685.,190 Gruda 1711.191) i zaovom (muæevljevom sestrom, MikuliÊi1681.192). Magnetizam razliËitih spolova i ovdje je doπao do izraæaja. Naj-tolerantniji odnos bio je unakrsno: izmeu svekra i nevjeste, odnosnoizmeu punice i zeta (nijedno ubojstvo). Njihova prilagodba bila je mnogobolja nego izmeu osoba istog spola, tasta i zeta, odnosno svekrve i nevjeste(slika 2).

Motivi ubojstava meu svojtom potvruju da su ona u pravilu rezultatadaptacijskih i komunikacijskih frustracija. Osim u jednom sluËaju vrlookrutnog grabeænog umorstva zeta nad tastom (Oraπac 1681.), motiv sukobanije bio neposredni materijalni interes, veÊ nesnoπljivost izazvana kleveta-njem (Podgorje 1677., StankoviÊi 1736.), atakom na Ëast kuÊe (StankoviÊi1697.), nesvjedoËenjem u korist (Blato na Mljetu 1678.), zauπnicom (Pri-jevor 1708.), pijanstvom (BoljenoviÊi 1757.) i drugim povodima proizaπlimiz netrpeljivosti meu æenskim (MikuliÊi 1681, Slano 1685., Gruda 1711.) imuπkim ukuÊanima (–uriniÊi 1670., –uriniÊi 1692., Babinopolje 1730.).

187 Stjepan Vlahov (VukoviÊ) iz ViπnjiÊa ubio je 1670. svog πurjaka Pava Petrovog. Uvijeksu bili u neprijateljstvu i Stjepan mu je prijetio da Êe ga ubiti πto je i uËinio na Cvjetnu nedjelju u–uriniÊima. Lam. Int. For. sv. 67, f. 37’, 46’, 102’-103, 115’.

188 Marin Matkov SokoliÊ, Marin Ivanov Kaluer, Vicko Petrov ButjeriÊ, Ivan Petrov Butje-riÊ i Ivan Vickov Negro ButjeriÊ, svi iz Prijevora, ubili su 1708. suseljanina Ivana Matkova,SokoliÊeva πurjaka. Ubijen je jer je Ëuπnuo svoju sestru (a SokoliÊevu æenu) kad mu nije htjeladonijeti svijeÊu. Lam. Crim. sv. 53, f. 194-197, 241.

189 Antun TikviÊ (iz Podgorja) ubio je 1677. svastiku Maru Alavanju ”per causa che lamedessima faceva mestiere di putana”. ”Ja sam je ubio e sam je stigo za moju Ëas, er me infaj-mala”. Pred tri godine Mari je umro muæ i æivjela je u kuÊi zajedno sa svakom TikviÊem. Iza togase naπla noseÊa i rodila, imputirajuÊi TikviÊu da je otac. Lam. Crim. sv. 12, f. 123, 138-138’,162’-163, 172, 191.

190 Marija, æena Ivana Pavlovog ©abadina iz Slanoga (rodom iz Orahova Dola), ubila je1685. svekrvu Klaru polivπi je vrelom vodom. “Iæeæe mi Klaru, moju mater, Marija Ivanova©abadinka.” Stalno su se svaale. Lam. Crim. sv. 22, f. 119-119’, 122’-125.

191 Svekrva je 1711. otrovala Maru, æenu Ivana Mastahinje iz BaËeva Dola, s kojom je stalnobila u svai. Lam. Crim. sv. 58, f. 1’-2, 5.

192 Marija, kÊi Ivana MetkoviÊa iz MikuliÊa, ubila je 1681. zaovu Luciju, æenu svog brataStjepana MetkoviÊa. “...sve su se karale i jedna drugoj govorila, neÊeπ od moje ruke hodit, iznam da su se jednom bile izbile i tada je Stijepo izbio i jednu i drugu...” (izjava Kate Mihove).Lam. Crim. sv. 17, f. 5-10’, 12-18, 20’-21’, 25-25’, 30, dalje se upuÊuje na f. 674, ali te stranice uknjizi nema.


U svim opisanim ubojstvima meu svojtom sudionik je bio barem jedanod supruænika. Samo jedno se ubojstvo dogodilo meu Ëlanovima muæeve iæenine obitelji. Æenin brat ubio je njezinu svekrvu jer je vodila sudski procesprotiv njegove obitelji (Palje Brdo, 1686.193).

Ubojstva izmeu usvojitelja i usvojenika

U promatranom razdoblju zabiljeæena su samo tri takva sluËaja, uz joπjedno suuËesniπtvo. No, imamo li u vidu da broj adoptiranih nije bio velik,onda to i nije tako mali broj. Usvojitelj je u suuËesniπtvu sa svojom æenom(usvojiteljicom) jednom ubio usvojenu dvomjeseËnu kÊi, nahodicu (Soline,1716.194). Jednog usvojenog nahoda je ubio usvojiteljev otac (Petrovo Selo1674.195). Ubojstva proiziπla iz tog odnosa imaju vjerojatno i visok tamnibroj, πto dokazuje znatno veÊa stopa mortaliteta nahoda nego ostale popula-cije. Struktura umrlih nahoda u 19. stoljeÊu u Konavlima daje doista zapa-njujuÊe rezultate: oko 40% nahoda umiralo je veÊ u prvoj godini æivota (uostaloj populaciji manje od 10%); 71% nije doæivjelo petu godinu (u ostaloj

193 Pavo Ivanov BatiÊ iz Ljute ubio je 1686. sestrinu svekrvu Pavu BukviÊ iz Gunjine (PaljeBrdo). ”Za drugo niπta nego πto (je) hodila na pravdu na Mata moga sina i na Katu moju nevjes-tu.” Lam. Crim. sv. 23, f. 19, 21-22’, 23’-24’, 41.

194 Stjepan iz ZaraÊa (Soline) i njegova æena Vica navodno su 1716. ubili nahodicu na odgo-ju. Lam. Crim. sv. 66, f. 9-10, 11’-15.

195 Cvjetko Petrov Prπukat iz Petrova Sela ubio je 1674. nahoda na odgoju u njegova sina.Lam. Int. For. sv. 72, f. 89’-94’, 98’-108’, 110-111’, 137-139’.

Slika 2. Ubojstva meu svojtom u DubrovaËkoj Republici (1667.-1806.)


populaciji 27%).196

Osim odnosa usvojitelja i usvojenih nahoda “visokog rizika” bio je iodnos izmeu maÊehe i pastorka. Osim πto je znao izazvati ubojstvo oca(Petrovo Selo 1709.) i kÊeri (uz suuËesniπtvo maÊehe, Dubrovnik 1716.),uzrokovao je i jedno ubojstvo maÊehe (–uriniÊi 1690.197).

Ubojstava meu πirom rodbinom

Zabiljeæena su i dva ubojstva u kojima sudionici nisu bili ni krvni srodni-ci ni srodnici po tazbini, veÊ srodnici πireg roda. Jedan je sluËaj ubojstvaizmeu paπanaca (muæeva dviju sestara), koje se dogodilo zbog praseta(Mravinjac 1736.198) U drugom je sluËaju strinin brat, u svai zbog pokre-tne imovine, ubio zetova sinovca (sinovca sestrina muæa) (Donji Brgat,1761.199).

Ritam zloËina

Raznorodnost i brojnost elemenata, koji svaki u veÊem ili manjem udjeluutjeËu na zloËin, pokazuje analiza sezonske i mjeseËne distribucije ubojsta-va. Najizrazitije odstupanje od ravnomjernog pokazuju Ëedomorstva.Gotovo polovica (45,31%) izvrπena je zimi. Analiziramo li mjeseËnu dis-

196 Niko KapetaniÊ i Nenad VekariÊ, Stanovniπtvo Konavala, I. Dubrovnik: Zavod za povi-jesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1998: 365-366.

197 Matko Petrov LaliÊ iz –uriniÊa ubio je 1690. maÊehu Niku, æenu Petra LaliÊa. ”»uo samod istoga Matka govoriti, ja trudim, a maÊeha mi neda jestiti i tuæio mi se ovo veÊe puta...”(svjedoËenje Nikina 8-godiπnjeg sina Vlahuπe LaliÊa). Lam. Crim. sv. 28, f. 126-131’.

198 Matija Jovanov Gardun iz Kijev Dola u Vlaπkoj, nastanjen u Mravinjcu, ubio je 1736.paπanca Stjepana LjubiπiÊa iz Mravinjca. “...kad p. Stjepan moj muæ, koji bijaπe starjeπina odkuÊi, doe doma, ne nahodeÊi jedno prase, upito je Matiju, kamo prase, Matija mu odgovori, Pas-ja vjero a πto iπteπ...” Lam. Crim. sv. 90, f. 25-25’, 28-31’.

199 Petar HasanoviÊ iz Brgata ubio je 1761. Vlahuπu Simovog MihoËeviÊa iz istog sela, si-novca sestrina muæa. ”Imate znati da je umrla æena Mihajla MihoËeviÊa, koja je bila sestra PetraHasanoviÊa, tada reËeni Petar uzeo je k sebi reËenoga Mihajla, i π njime sve πto je imo, paka ga jenakon njekoliko bremena in circa nakon po godiπta... iπÊero, paka nakon tega privrijeæio ga reËeniVlahuπa Simatov, koji je skoavo od reËena Petra ono πto je reËeni Mihajlo bio donio, i stega jemeu njima bila sfe krnja i zavaa...” (izjava Jakoba Barova). Lam. Crim. sv. 136, f. 101-111,115’-116, 123.


tribuciju vremena zaËeÊa umorene djece, vidjet Êemo da su to “djeca lju-bavi”, zaËeta od travnja do kolovoza (65,62%), u razdoblju proljetnogbuenja i ljetnog lijepog vremena. Proljetni maksimum podudaran je s kre-tanjima u Ëitavoj populaciji. Nasuprot tome, u blagdanskim prosinaËkimdanima, kada je u Ëitavoj populaciji bio drugi maksimum broja zaËeÊa, dvijesu se krivulje razilazile. Zima i obiteljska blagdanska atmosfera nije pogo-dovala izvanbraËnim vezama (grafikon 6).

U ostalim ubojstvima meu srodnicima, u kojima bioloπki elementi nisuigrali ulogu, distribucija mjeseËnog i sezonskog kretanja bila je uravnoteæe-nija. No, mogu se uoËiti neke nijanse: za sigurnost æene najriziËnije razdo-blje bila je zima, odnosno mjesec veljaËa. VeljaËa je u Dubrovniku najhla-dniji mjesec i vjerojatno je skuËenost supruænika na nekoliko kuhinjskihkvadrata poveÊavalo rizik sukoba. Najokrutniji zloËin u promatranom razdo-blju u DubrovaËkoj Republici, kada je muπkarac u duπevnom rastrojstvuubio æenu i dva malodobna sina, dogodio se u veljaËi. BraÊa su, pak, naj-ËeπÊe dolazila u sukob u kasnu jesen (prosinac), nakon zavrπetka poljskih ra-dova (tablica 6, grafikon 7). Broj ubojstava bio je znatno veÊi u sumornimrazdobljima jeseni i zime (57,85%) nego u optimistiËnim proljetnim i lje-tnim mjesecima (42,15%) (tablica 7, grafikon 8).

Grafikon 7. MjeseËna distribucija ubojstava meu srodnicima i Ëedomorstava u Dubro-vaËkoj Republici (1667.-1806.)

zima (45.31%)

proljeÊe (18.18%)

ljeto (23.97%)

jesen (28.93%)

zima (28.93%) proljeÊe (28.13%)

ljeto (12.50%)jesen (14.06%)

Ubojstva meu srodnicima »edomorstva


Grafikon 8. Sezonska distribucija ubojstava meu srodnicima i Ëedomorstava u Du-brovaËkoj Republici (1667.-1806.)

zima(23.08%)

Dubrovnik

jesen(23.08%)

ljeto(23.08%)

proljeÊe(30.77%)

zima(23.68%)

Konavle

jesen(23.68%)

ljeto(31.58%)

proljeÊe(21.05%)

zima(50.00%)

Æupa

ljeto(10.00%)

proljeÊe(40.00%)

jesen(50.00%)

zima(19.23%)

DubrovaËko primorje

ljeto(23.08%)

proljeÊe(7.69%)

zima(38.89%)

Peljeπac

jesen(22.22%)

ljeto(22.22%)

proljeÊe(16.67%) zima

(37.50%)

Rijeka dubrovaËka

jesen(62.50%)

zima(37.50%)

Otoci

jesen(12.50%)

ljeto(37.50%)

proljeÊe(12.50%)

S obzirom na mali uzorak, razumljive su oscilacije sezonske i mjeseËnedistribucije ubojstava po podruËjima. U Rijeci dubrovaËkoj sva su se uboj-stva dogodila u jesen i zimi, odnosno od listopada do oæujka (8). Nijedno senije dogodilo u proljeÊe i ljeti. Zima je bila najkritiËnija i na Peljeπcu i uÆupi dubrovaËkoj. U Æupi su se sva ubojstva (10) dogodila u prvih πestmjeseci. U DubrovaËkom primorju najviπe ubojstava dogodilo se ujesen(13), jednako kao i u svim ostalim godiπnjim dobima zajedno. Najra-vnomjernija krivulja zloËina biljeæi se u gradu Dubrovniku (tablice 8 i 9,grafikoni 9 i 10).

Sredstvo ubojstva

Izbor sredstva ovisio je ponajviπe o karakteru samog zloËina. Kod uboj-stava poËinjenih na mah, ubojica bi grabio πto bi mu se naπlo pri ruci, od ka-mena, raznih alatljika i drvenih priruËnih predmeta do puke fiziËke snagegolih ruku, kada bi ærtvu dotukao davljenjem, mlaÊenjem ili guranjem nizstrminu. Spektar koriπtenih sredstava bio je mnogo πiri nego kod ubojstava


Grafikon 9. Sezonska regionalna distribucija ubojstava meu srodnicima (bez Ëedo-morstava) u DubrovaËkoj Republici (1667.-1806.)

6

4

2

1

0

Dubrovnik

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

3

5

Konavle6

4

2

1

0I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

3

5

Æupa dubrovaËka6

4

2

1


3

5


4

2

1


3

5

Peljeπac6

4

2

1


3

5

Rijeka dubrovaËka6

4

2

1


3

5

DubrovaËki otoci6

4

2

1


3

5


Grafikon 10. MjeseËna regionalna distribucija ubojstava meu srodnicima (bez Ëedo-morstava) u DubrovaËkoj Republici (1667.-1806.)

1671 1681 1691 1701 1711 1721 1731 1741 1751 1761 1771 1781 1791

0

20

40

60

80

100

Desetgodiπte

Sva ubojstva Ubojstva meu srodnicima

Bro

j u

bo

jsta

va


koja su se mogla naslutiti po situaciji. TinjajuÊi sukob, uz rizik da i sam bu-de ubijen, dræao je potencijalnog ubojicu u pripremi, s noæem za pasom ilipuπkom o ramenu.

Odnos snaga meu spolovima izraæavao se u izboru ubilaËke varijante.Gotovo svaku treÊu æenu ubio je muæ vlastitim rukama (30,77%), dok na tajnaËin nije stradao nijedan brat. BraÊa su se redovito (80%) ubijala noæem.Osim πto su bile fiziËki slabije, æene su najËeπÊe stradavale u trenutno iza-zvanim sukobima, pa ni izbor predmeta nije bio smiπljen. Stoga je tek treÊi-na æena stradavala od hladnog oruæja (33,33%) a gotovo polovica od raznihna mjestu zloËina sluËajno zateËenih predmeta (kamen, sjekira, “macula”,toljaga, “bilja”, “tovjelica”, prut od lozovine, govea æila) ili bez ikakvogoruæja (davljenjem, utapanjem, mlaÊenjem, guranjem niz stepenice). Nasu-prot æenama, viπe od dvije treÊine muπkaraca (67,5%) stradalo je od hladnogoruæja (tablica 10, grafikon 11, tablica 11).

Grafikon 11. Sredstvo izvrπenja kod ubojstva æene i bratoubojstva u DubrovaËkoj Repu-blici (1667.-1806.)

Vatreno

-60

0

60

Hladno Alati Kamen Drveno Ostalo Otrov RuËno

20

40

-40

-20

Ubojice Ubijeni

Bro

j slu

Ëaje

va

Sredstvo izvrπenja


Grafikon 12. Sredstvo izvrπenja kod ubojstava meu srodnicima (bez Ëedomorstava) uDubrovaËkoj Republici (1667.-1806.) u kojem je muπkarac ubojica ili ubijeni

Grafikon 13. Sredstvo izvrπenja kod ubojstava meu srodnicima (bez Ëedomorstava) uDubrovaËkoj Republici (1667.-1806.) u kojem je æena ubojica ili ubijena

Vatreno

-20

-5

5

Hladno Alati Kamen Drveno Ostalo Otrov RuËno

0

-15

-10

Ubojice Ubijene

Bro

j slu

Ëaje

va

Sredstvo izvrπenja

20

15

10

5

0

Dubrovnik

Vatreno Hladno Alati Kamen Drveno Ostalo Razno Otrov

Konavle20

15

10

5

0Vatreno Hladno Alati Kamen Drveno Ostalo Razno Otrov

Æupa dubrovaËka20

15

10

5



15

10

5


Peljeπac20

15

10

5


Rijeka dubrovaËka20

15

10

5


DubrovaËki otoci20

15

10

5



Grafikon 14. Sredstvo izvrπenja kod ubojstava meu srodnicima (bez Ëedomorstava) uDubrovaËkoj Republici (1667.-1806.) po regionalnoj pripadnosti ubijenog

Dubrovnik

-10

20

40

Konavle Æupa Rijeka d. D. primorje Peljeπac Otoci

30

0

10

Ubojice muπkarci Ubojice æene

Broj slu

Ëaje

va

Regionalna pripadnost


Spol ubojice takoer je utjecao na izbor sredstva ubojstva. Sva ubojstvatrovanjem izvrπile su æene. U rijetkim ubojstvima æene su se posluæile no-æem, kamenom, vrpcom i vruÊom vodom. Sva ubojstva vatrenim oruæjem,pak, izvrπili su muπkarci. No, najËeπÊe su rabili hladno oruæje (noæ i maË), asamo pri ubojstvima na mah rabili su i razne druge predmete i vlastite ruke(tablica 12, grafikoni 12 i 13).

U svim dubrovaËkim regijama, osim na otocima, u izboru je dominiralohladno oruæje (noæ). Samo je na otocima polovica ubojstava bila izvedena“ruËno” (tablica 13, grafikon 14).

Spol

U ubojstvima meu srodnicima (osim kod Ëedomorstava) izrazitu nad-moÊ imali su muπkarci. Od 121 ubojstva u Ëak 112 ubojica je bio muπkarac(92,56%), a u samo 9 æena (7,44%). Pribrojimo li i Ëedomorstva (64), kojasu poËinjale æene, i dalje ostaje velika razlika na strani muπkoga spola.

I ærtve su ËeπÊe bili muπkarci, ali je razlika bila znatno manja (67:54).Æene su bile riziËnija skupina u Dubrovniku (3:10) i na Peljeπcu (6:12).Izuzmemo li ubojstva meu srodnicima u Ëijoj je pozadini materijani interes(bratoubojstva i ubojstva na relaciji stric - sinovac), a koja izravno proizlazeiz naËina funkcioniranja obiteljske zajednice izlaæuÊi muπkarca kao zaπti-tnika interesa obitelji, uzmemo li, dakle, u obzir samo ubojstva koja su uËi-njena “na mah”, u raznoraznim svaama zbog nesnoπljivosti i povrπinskoginteresa, moæemo zakljuËiti da je u najveÊem broju sluËajeva (30:54) ipakbio presudan odnos snaga (i moÊi).

Ravnomjerni udio umorene dojenËadi pokazuje da spol nije igrao ulogupri zloËinaËkoj odluci da se izvrπi Ëedomorstvo (tablica 14, grafikoni 15 i16).


Grafikon 16. Spol ubijenih kod ubojstava meu srodnicima (bez Ëedomorstava) u Du-brovaËkoj Republici (1667.-1806.) po regionalnoj pripadnosti

Dubrovnik

-20

10

30

Konavle Æupa Rijeka d. D. primorje Peljeπac Otoci

20

-10

0

Bro

j slu

Ëaje

va

Regionalna pripadnost

Ubijeni muπkarci Ubijene æene

Grafikon 15. Spol ubojica kod ubojstava meu srodnicima (bez Ëedomorstava) uDubrovaËkoj Republici (1667.-1806.) po regionalnoj pripadnosti

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII0

4

8

12

16

Umorena djeca ud Dub. R. (1667-1806) Djeca roena u Konavlima (1696-1918)

18

14

10

6

2

%

Mjesec


ZakljuËak

Svako ubojstvo meu srodnicima sluËaj je za sebe, izazvan specifiËnimuzrokom i potaknut specifiËnim povodom. Meutim, izrazita korelacijaizmeu opÊe klime u druπtvu i broja ubojstava, izmeu tipa obiteljske struk-ture i broja ubojstava, izmeu poloæaja regije u odnosu na granicu i brojaubojstava, zatim nepravilna sezonska i mjeseËna distribucija zloËina te veli-ka disproporcija meu spolovima u broju ubojstava, nedvojbeno pokazuje dapored neposrednog specifiËnog uzroka i povoda, na zlodjelo utjeËe Ëitav nizËinilaca koji, izvan svijesti samih poËinitelja zapravo odraæavaju cjelokupnotrenutno druπtveno okruæenje.

Analizom 185 ubojstava meu srodnicima u DubrovaËkoj Republici urazdoblju od potresa 1667. do pada DubrovaËke Republike 1806. godinemoæemo zakljuËiti:

1) Ubojstva meu srodnicima prate opÊu stopu kretanja ubojstava. Nemabitnih razlika u udjelu tih ubojstava u razliËitim vremenima.

2) Izmeu broja ubojstava meu srodnicima i opÊe klime u druπtvu posto-ji izrazita korelacija. U razdobljima beznaa broj takvih ubojstava raste, urazdobljima nade opada.

3) BuduÊi da broj stanovnika u razdobljima nade raste, a u razdobljimabeznaa opada, moæe se kazati da je kretanje broja ubojstava meu sro-dnicima (i ubojstava uopÊe) obrnuto proporcionalno kretanju broja stanovni-ka. Kad broj stanovnika raste broj ubojstava opada; kad broj stanovnika opa-da broj ubojstava raste.

4) Broj ubojstava meu srodnicima korespondira s tipom obiteljske struk-ture. U sredinama u kojima prevladava inokoπtina (grad, otoci) broj ubojsta-va meu srodnicima manji je nego u sredinama koje naginju viπestrukojobitelji (selo).

5) Vrsta srodstva izmeu ubojice i ubijenog takoer ovisi o tipu obi-teljske strukture. Tamo gdje prevladava inokoπtina, srodniËke veze u sukobusvedene su na uzak krug muæa i æene, roditelja i djece. U sredinama u koji-ma prevladava zadruæna obitelj, krug srodnika u sukobu znatno je veÊi.

6) Motivi ubojstava takoer su u izravnoj vezi s tipom obiteljske struk-ture. U sredinama u kojima dominira inokosna obitelj, ubojstva su najËeπÊemotivirana nesnoπljivoπÊu srodnika, dok je u sredinama koje naginju slo-


æenoj obitelji udio ubojstava s imovinsko-pravnom pozadinom znatno veÊi.

7) GraniËni poloæaj i neprijateljsko zalee Ëinilac je koji poveÊava rizikubojstva i meu srodnicima. Napetost na granici, koja se ne ispoljava samou pograniËnim sukobima i relativno velikom broju meusobnih ubojstava spodanicima susjednih dræava, odraæava se i na unutraπnjem planu, zadiruÊiËak i u obiteljsku organizaciju. To slikovito pokazuje dubrovaËki primjer:sva graniËna podruËja (Konavle, Æupa i Rijeka dubrovaËka, DubrovaËko pri-morje) imala su veÊi udio u broju ubojstava meu srodnicima nego πto je bionjihov udio u broju stanovnika. U povuËenijim regijama (Peljeπac, Dubro-vaËki otoci, Dubrovnik) bilo je obrnuto.

8) Broj ubojstava meu srodnicima u korelaciji je s godiπnjim dobima imjesecima. Posebno je ta korelacija uoËljiva kod Ëedomorstava, koja su senajËeπÊe dogaala zimi jer je najveÊi broj umorene izvanbraËne djece biozaËet u vrijeme proljetnog buenja (“djeca ljubavi”). Kod ostalih ubojstavameu rodbinom suodnos je neπto slabiji, ali se moæe primijetiti da je usumornim godiπnjim dobima (jesen i zima) broj ubojstava veÊi nego u pro-ljeÊe i ljeto. U prosincu je bilo gotovo pet puta viπe ubojstava nego u tra-vnju.

9) Pojava Ëedomorstva bila je ËeπÊa u gradu i na otocima nego na selu. Uinokosnim obiteljima bilo je lakπe prikriti trudnoÊu i poslijeporodne simpto-me nego u mnogoljudnim seoskim zajednicama. Stoga je i najviπe ne-otkrivenih Ëedomorki bilo u gradu Dubrovniku. Seoske djevojke vjerojatnosu se i bolje Ëuvale od gradskih djevojaka, jer je sankcija za prekrπaj na selubila, Ëini se, teæa.

10) Izbor sredstva ubojstva ovisio je o karakteru zloËina i spolu. Oruæje jerabljeno najËeπÊe kod djela s umiπljajem, priruËni predmeti i ruke kod uboj-stava “na mah”. Muπkarci su najËeπÊe rabili noæ. Æene otrov.

11) VeÊi broj muπkaraca meu ubojicama, a veÊi broj æena meu ærtvamakod srodniËkih ubojstava koja nisu bila motivirana imovinskim razlozima(pa su zbog naËina funkcioniranja obitelji bila rezervirana za muπkarce kaonosioce i zaπtitnike obiteljskih interesa) dokaz su da su æene bile inferiornispol u svakom tipu obiteljske strukture u DubrovaËkoj Republici.


Tablica 1. Prebivaliπte ubijenih u ubojstvima meu srodnicima (bez Ëedomorstava) podesetgodiπtima (1667.-1806.)

ejlbodzaR hinejibuetπilaviberP

onpukU -orbuDkinv

elvanoK apuÆ-orbud

akËav

-orbuDokËav

ejromirp

caπejleP akejiR-orbud

akËav

-avorbuDicotoikË

onpukU 121 31 83 01 62 81 8 8

.07/7661 6 2 1 1 1 1

.08/1761 81 1 3 1 2 7 3 1

.09/1861 12 4 9 1 3 1 3

.0071/1961 81 1 5 1 7 3 1

.01/1071 9 3 1 2 2 1

.02/1171 61 3 9 1 2 1

03/1271 7 1 3 1 1 1

.04/1371 8 2 2 1 2 1

.05/1471 6 2 3 1

.06/1571 4 1 1 1 1

.07/1671 2 1 1

.08/1771 4 1 2 1

.09/1871 0

0081/1971 2 1 1

.60/1081 0


Tablica 2. Prebivaliπte umorene djece u Ëedomorstvima po desetgodiπtima (1667.-1806.)

ejlbodzaR hinejibuetπilaviberP

onpukU -orbuDkinv

elvanoK apuÆ-orbud

akËav

-orbuDokËav

ejromirp


akËav

-avorbuDicotoikË

onpukU 46 22 31 2 6 11 2 8

.07/7661 2 1 1

.08/1761 01 1 4 3 1 1

.09/1861 01 3 2 3 1 1

.0071/1961 8 4 3 1

.01/1071 6 1 3 1 1

.02/1171 5 2 2 1

03/1271 1 1

.04/1371 9 4 1 1 1 2

.05/1471 4 2 1 1

.06/1571 1 1

.07/1671 3 2 1

.08/1771 2 1 1

.09/1871 0

0081/1971 2 1 1

.60/1081 1 1


Tablica 3. Vrsta srodstva izmeu ubojice i ubijenog

ecijobuavtsdorsatsrVgonejibui

hinejibuetπilaviberP

onpukU -orbuDkinv

elvanoK apuÆ-orbud

akËav

-orbuDokËav

ejromirp


akËav

-orbuDikËavicoto

onpukU 8+581 2+53 3+15 1+21 23 1+92 01 1+61

hinvrkavtsjobUakindors

4+86 3 3+42 6 81 1+01 4 3

-romode»ovts

46 22 31 2 6 11 2 8

aæumuemziavtsjobUeneæi

33 01 7 2 5 4 2 3

avtsjobUmotjovsuem

)inibzatopovtsdors(

2+51 1+0 6 2 4 1 1+2

avtsjobUmonibdormoriπuem

2 1 1

uemziavtsjobUakinejovsuiajletijovsu

2+3 1+0 1 1+1


Tablica 4. Srodstvo izmeu ubojice i ubijenog

gonejibuiecijobuovtsdorS hinejibuetπilaviberP

-ukUonp

-orbuDkinv

-anoKelv

apuÆ-orbud

akËav

-orbuDokËav

ejromirp

-ejlePcaπ

akejiR-orbud

akËav

-orbuDikËavicoto

onpukU 8+581 2+53 3+15 1+21 23 1+92 01 1+61

akindorshinvrkavtsjobU

nis-cato 4 1 2 1

cato-nis 3 1 1 1

iÊk-cato 4 2 2

akjam-nis 2 1 1

tarb-tarb 13 21 2 11 3 2 1

artses-tarb 1+5 1+1 1 3

cavonis-cirts 2 1 1

cirts-cavonis 2+4 1+2 1 1+1

kaju-kaÊen 2 1 1

aktet-)Êirtses(canatarb 3 2 1

aktet-)anËirtses(acinatarb 1 1

icaor 1+7 1+2 1 2 1 1

ovtsromode»

etejid-akjam 46 22 31 2 6 11 2 8

amicinæurpusuemavtsjobU

aneæ-æum 92 8 7 2 4 4 2 2

æum-aneæ 4 2 1 1

)inibzatopovtsdors(motjovsuemavtsjobU

tsat-tez 4 1 1 2

tez-acinup 1+0 1+0

atsejven-avrkevs 1 1

avrkevs-atsejven 1+1 1 1+0

atsejven-revejd 3 1 2

revejd-atsejven 1 1

kavs-)tarbnineæ(kajruπ)arejmsabo()æumnirtses(

2 1 1

ahans-)artsesaveæum(avoaz)aneæavotarb(

1 1


gonejibuiecijobuovtsdorS hinejibuetπilaviberP

-ukUonp

-orbuDkinv

-anoKelv

apuÆ-orbud

akËav

-orbuDokËav

ejromirp

-ejlePcaπ

akejiR-orbud

akËav

-orbuDikËavicoto

akitsavs-)æumnirtses(kavs)artsesanineæ(

1 1

avrkevsanirtses-tarbnitsejven 1 1

monibdormoriπuemavtsjobU

canaπap-canaπap)aratsesujivdiveæum(

1 1

cavonisvotez-tarbninirts)aæumanirtsescavonis(

1 1

akinejovsuiajletijovsuuemziavtsjobU

aheÊam-karotsap 1 1

akrotsap-aheÊam 1+0 1+0

iÊkanejovsu-cato 1 1

iÊkanejovsu-akjam 1+0 1+0

kunuinejovsu-dejd 1 1

Napomena uz tablice 3 i 4: Bilo je osam zdruæenih ubojstava: 1) dva sinovca ubili strica(Peljeπac); 2) sin i nevjesta ubili majku (svekrvu) (Mljet); 3) muæ i brat ubili æenu(sestru) (Konavle); 4) brat i sinovac ubili brata (strica) (Konavle); 5) otac i maÊeha ubilikÊer (pastorku) (Dubrovnik); 6) æena i punica (zajedno sa æeninim ljubavnikom) ubilemuæa (zeta); 7) NeÊak i roak ubili ujaka (roaka) (Konavle); 8) Usvojitelj i usvoji-teljica ubili usvojenu kÊer (Æupa dubrovaËka). U takvim je sluËajevima u tablicu unesensamo jedan, bliæi rodbinski odnos, a drugi je pridodan oznakom +.


Tablica 5. Regionalna distribucija ubojstava meu srodnicima u odnosu na broj sta-novnika

etπilaviberPgonejibu

jorBakinvonats)%(.7081

avtsjobUuem

amicindors)%(

sondOalejdu

avatsjobuuem

amicindorsamerpuulejdu

ujorbakinvonats

-ode»avtsrom

)%(

sondOalejdu

-sromodeËamerpavt

uulejduujorb

akinvonats

avSavtsjobu

uemamicindors

)%(

sondOhivsalejduavatsjobu

uemamicindors

amerpuulejdu

ujorbakinvonats

akËavorbuDakilbupeR

001 001 0 001 0 001 0

kinvorbuD 83.02 47.01 46.9 83.43 99.31- 29.81 64.1

elvanoK 39.61 14.13 84.41- 13.02 83.3- 75.72 46.01-

apuÆakËavorbud

69.5 62.8 03.2- 31.3 48.2 94.6 25.0-

akejiRakËavorbud

60.5 16.6 55.1- 31.3 49.1 14.5 43.0-

okËavorbuDejromirp

89.71 94.12 15.3- 83.9 06.8 03.71 86.0

caπejleP 19.22 88.41 40.8 91.71 27.5 86.51 42.7

ikËavorbuDicoto

77.01 16.6 61.4 05.21 37.1- 56.8 21.2


Tablica 7. Godiπnje doba ubojstava meu srodnicima

cesejMavtsjobu

onpukU ovtsdorS

-æuManeæ

-aneÆæum

-akjaMetejid-odeË(

)ovtsrom

-catOnis

-catOiÊk

-niScato

-niSakjam

-tarBtarb

-tarBartses

-atsOol

onpukU 7+581 92 4 46 4 4 3 2 13 1+5 6+93

eÊejlorp 2+04 5 2 81 1 1 6 1+1 1+6

otejl 1+73 8 8 1 6 2 1+21

nesej 2+44 6 2 9 1 1 1 21 1 2+11

amiz 2+46 01 92 2 2 1 2 7 1 2+01

Tablica 6. Mjesec ubojstava meu srodnicima

cesejMavtsjobu

onpukU ovtsdorS

-æuManeæ

-aneÆæum

-akjaMetejid-odeË(

)ovtsrom

-catOnis

-catOiÊk

-niScato

-niSakjam

-tarBtarb

-tarBartses

-atsOol

onpukU 7+581 92 4 46 4 4 3 2 13 1+5 6+93

jnaËejis 2+61 2 6 1 2 1 2+4

aËajlev 42 6 11 2 2 3

kajuæo 12 1 1 01 4 5

jnavart 01 6

jnabivs 2+81 4 1 9 3 1+1 1+0

jnapil 11 2 3 1 1 1 1 2

jnaprs 1+31 3 3 3 1 1+3

zovolok 21 3 1 5

najur 01 2 1 2 1 4

dapotsil 31 2 5 1 4 1

ineduts 1+51 2 3 1 3 1+6

canisorp 1+22 2 2 4 2 1 7 1 1+3


ejnπidoGabod


onpukU -orbuDkinv

elvanoK apuÆ-orbud

akËav

-orbuDokËav

ejromirp


akËav

-avorbuDicotoikË

onpukU 121 31 83 01 62 81 8 8

jnaËejis 01 1 3 2 2 2

aËajlev 31 1 5 1 2 2 1 1

kajuæo 11 2 2 2 1 3 1

jnavart 4 2 2

jnabivs 9 1 3 2 1 1 1

jnapil 8 2 2 1 1 1 1

jnaprs 01 1 5 2 2

zovolok 9 1 3 2 2 1

najur 9 1 5 2 1

dapotsil 8 1 3 2 2

ineduts 21 1 1 5 2 3

canisorp 81 1 4 6 5 1 1

Tablica 9. MjeseËna distribucija ubojstava meu srodnicima (bez Ëedomorstava) po po-druËjima

Tablica 8. Godiπnje doba kad je izvrπeno ubojstvo meu srodnicima (bez Ëedomorsta-va), po podruËjima

ejnπidoGabod


onpukU -orbuDkinv

elvanoK apuÆ-orbud

akËav

-orbuDokËav

ejromirp


akËav

-avorbuDicotoikË

onpukU 121 31 83 01 62 81 8 8

eÊejlorp 22 4 8 4 2 3 1

otejl 92 3 21 1 6 4 3

nesej 53 3 9 31 4 5 1

amiz 53 3 9 5 5 7 3 3


Tablica 10. Sredstvo izvrπenja ubojstva (skupine predmeta) s obzirom na srodstvo ubo-jice i ubijenog (bez Ëedomorstava)

ajneπrvziovtsderSavtsjobu

onpukU ovtsdorS

-æuManeæ

-aneÆæum

-catOnis

-catOiÊk

-niScato

-niSakjam

-tarBtarb

-tarBartses

olatsO

onpukU 7+121 92 4 4 4 3 2 13 1+5 6+93

)akπup(ejæuroonertaV 21 2 1 1 4 1 3

,æon(ejæuroondalH)Ëam

4+06 9 3 1 2 1 42 1+2 3+81

,"alucam",arikejs(italA)rosok,akitom

1+6 2 1 1+3

)anejits(nemaK 6 1 1 1 1 2

itemderpinevrDalebed,anitab,agajlot(

,acilap,"ajlib"doturp,"acilejvot"

)enivozol

8 4 2 1 1

aliæ(itemderpilatsO)acprv,aevog

1+2 1 1+1

vortO 3 1 2

,ejnejlvad,aËut(onËuR,ecinepetszinejnarug,ejnapatu,unejitszin

ejnavejilop,ejnajlvatso)modovmoÊurv

1+51 8 1 1 1+5

otanzopeN 9 3 1 1 4


Tablica 11. Sredstvo izvrπenja ubojstva s obzirom na srodstvo ubojice i ubijenog

ovtsderSajneπrvziavtsjobu

-ukUonp

ovtsdorS

-æuManeæ

-aneÆæum

etejid-akjaM)ovtsromodeË(

-catOnis

-catOiÊk

-niScato

-niSakjam

-tarBtarb

-tarBartses

olatsO

onpukU 7+581 92 4 46 4 4 3 2 13 1+5 6+93

akπup 21 2 1 1 4 1 3

Ëam 7 3 1 3

æon 4+55 6 3 2 1 1 1 42 1+2 3+51

"alutirb" 1 1

arikejs 3 1 2

alucam 1 1

akitom 1+1 1+1

rosok 1 1

)anejits(nemak 6 1 1 1 2

)anitab(agajlot 2 1 1

"ajlib"alebed 3 1 2

acilap 1 1

"acilejvot" 1 1

enivooldoturp 1 1

doaËmoenivobrv

1 1

aevogaliæ 1+1 1 1+0

acprv 1 1

,aËut(onËur)ejnejlvad

1+42 2 81 1 1 1+2

irpejneπugujnejod

2 2

zinejnarugecinepets

1 1

zinejnarugunejits

1

ejnapatu 22 5 71

urtavuejnacab 1 1

ejnavejilopmodovmoÊurv

1 1

ejnajlvatso 91 81 1

ejnavort 3 1 2

otanzopen 31 3 4 1 1 4


Tablica 12. Sredstvo izvrπenja ubojstva meu srodnicima (grupe predmeta) s obziromna spol ubojice i ubijenog (bez Ëedomorstava)

avtsjobuajneπrvziovtsderS onpukUacijobU inejibU

ikπuM eksneÆ ikπuM eksneÆ

onpukU 121 211 9 76 45

)akπup(ejæuroonertaV 21 21 7 5

)Ëam,æon(ejæuroondalH 06 75 3 44 61

,akitom,alucam,arikejs(italA)rosok

6 6 2 4

)anejits(nemaK 6 5 4 1 2

,anitab,agajlot(itemderpinevrDdoturp,acilejvotacilap,ajlibalebed

)enivozol

8 8 2 6

)acprv,aevogaliæ(itemderpilatsO 2 1 1 2

vortO 3 3 1 2

zinejnarug,ejnejlvad,aËut(onËuR,ejnajlvatso,ejnapatu,ecinepets

)modovmoÊurvejnavejilop

51 41 1 3 21

otanzopeN 9 9 4 5


Tablica 13. Sredstvo pomoÊu kojeg je izvrπeno ubojstvo meu srodnicima (bez Ëedo-morstava) prema podruËjima

avtsjobuajneπrvziovtsderS gonejibuetπilaviberP

onpukU -orbuDkinv

elvanoK apuÆ-orbud

akËav

-orbuDokËav

ejromirp


akËav

-orbuDikËavicoto

onpukU 121 31 83 01 62 81 8 8

)akπup(ejæuroonertaV 21 1 3 1 3 2 1 1

)Ëam,æon(ejæuroondalH 06 7 91 5 41 8 4 3

,alucam,arikejs(italA)rosok,akitom

6 3 2 1

)anejits(nemaK 6 1 1 1 1 2

,agajlot(itemderpinevrDacilap,ajlibalebed,anitab)enivozoldoturp,acilejvot

8 1 5 1 1

,aevogaliæ(itemderpilatsO)acprv

2 1 1

vortO 3 1 1 1

,ejnejlvad,aËut(onËuR,ecinepetszinejnarug,ejnajlvatso,ejnapatu

)modovmoÊurvejnavejilop

51 1 2 3 2 3 4

otanzopeN 9 1 4 2 2


Tablica 14. Spol ubojica i ubijenih u ubojstvima meu srodnicima po podruËjima

etπilaviberP amicindorsuemavtsjobU avtsromode»

acijobU inejibU acijobU inejibU

ikπuM eksneÆ ikπuM eksneÆ aksneÆ ikπuM eksneÆ -opeNotanz

akËavorbuDakilbupeR

211 9 76 45 46 22 42 81

kinvorbuD 11 2 3 01 22 6 9 7

elvanoK 63 2 32 51 31 4 5 4

akËavorbudapuÆ 01 - 5 5 2 2 - -

akËavorbudakejiR 8 - 6 2 2 - 2 -

ejromirpokËavorbuD 32 3 91 7 6 5 - 1

caπejleP 71 1 6 21 11 2 7 2

icotoikËavorbuD 7 1 5 3 8 3 1 4


HOMICIDES COMMITTED WITHIN THE FAMILY IN

THE REPUBLIC OF DUBROVNIK (1667-1806)

NENAD VEKARIΔ

Summary

Each homicide committed within the family is a case for itself, for thecauses and circumstances of its occurrence are far from predictable. A directrelationship established between the number of homicides and social layout,type of family structure, vicinity of the border, the uneven seasonal andmonthly distribution of crime and the notable disproportion in homicides interms of gender, points to the fact that, aside from the most direct causes ofcrime, there exist a number of variables beyond the individual offenderwhich are governed by the general social moment.

Having analyzed 185 cases of homicide within the family in the Republicof Dubrovnik in the period between the great earthquake in 1667 and the fallof the Dubrovnik Republic in 1806, the following has been established:

1) Homicides committed within the family follow the overall homiciderate. There is no essential disproportion of these particular crimes with re-gard to different time periods.

2) There exists a most prominent correlation between homicide withinthe family and the general social circumstances. In times of economic de-pression, the number of homicides increases, and contrarily, in periods ofprosperity, it drops.

3) As the size of a population is likely to increase in times of economicprosperity and decrease in times of depression, it can be ascertained that thenumber of homicides within the family (and homicides in general) stands ininverse proportion to the size of the population. With a rise in population,the number of homicides falls; with a decline in population, the number ofhomicides increases.

4) The number of homicides within the family correlates with the type of


family structure. In communities where nuclear families prevail (i.e., citiesor islands), the number of homicides within the family is smaller than in ru-ral communities where the predominent family type is the extended family.

5) The type of family relationship between the murderer and victim alsodepends on the type of family structure. In communities that mainly consistof nuclear families, the participants in homicides are confined to either ofthe spouses, parents and children. In communities where the extended fami-ly type is prevailed, the relationship between the participants in such crimesvaries to a greater degree, and potentially includes a wider kinship group.

6) The motives for murder are also closely related to the type of familystructure. In communities in which the nuclear family is the norm, homi-cides are most often initiated by intolerance whereas in village communities,which tend to the extended family structure, the homicides are most fre-quently committed on account of unsettled ownership matters.

7) Closeness to the border of the Republic and its hostile hinterland arenoted to be causes of an increased number of homicides within the family.Tension along the border and frequent skirmishes contributed not only to therise of murders between the natives and subjects of neighboring states, butalso engendered a number of changes in the internal state of affairs includ-ing family organization.The Dubrovnik sample illustrates this fact quitewell: the proportion of homicides within the family in all the border areas(Konavle, Æupa and Rijeka dubrovaËka, DubrovaËko primorje) was greateras compared with their share of the population. The regions which were notclose to the border (Peljeπac, the Dubrovnik islands, the city of Dubrovnikitself) experienced an inverse proportion.

8) Seasonal variations in the number of homicides within the family hasbeen established. This is most pronounced in the case of infanticide, whichmost commonly occurred in the wintertime, as the majority of the murderedillegitimate babies were conceieved in spring. As with other homicides com-mitted within the family, the correlation is somewhat weaker, but there is aslight rise in homicides comitted during the gloomy winter and autumnmonths as opposed to spring and summer. December is recorded as havingfive times as many murders than April.

9) Infanticide was more common in the urban and island communitiesthan rural settings. An urban nuclear family could more easily cover up un-wanted pregnancy and post delivery symptoms than could the extended fam-


ilies of rural areas. Therefore, the majority of the undetected infanticidesstemmed from the urban area of Dubrovnik. Rural families seem to havebeen more homogenous in their moral behavioral patterns than their urbancounterparts, and sanctions for such a crime in village communities were farmore serious.

10) The method of homicide depended on the character of the crime andthe murderer.s gender. Weapons were most commonly used in premeditatedmurders, while blunt objects that happened to be on hand at the time wereused in “reckless” murders. Men tended to use the knife as a murder weap-on, and women poison.

11) The fact that males made up the majority offenders and more femaleswere victims of homicide within the family in cases other than those pertain-ing to property disputes (families being organized on the basis of male dom-inance in which male heads were the bearers and protectors of family inter-ests) proves easy to establish that women were the inferior sex in any type offamily structure existing in the Republic of Dubrovnik.

157Z. ©undrica, Obavjeπtajna sluæba DubrovaËke Republike u 18. stoljeÊuAnali Dubrovnik 37 (1999): 157-204

Zdravko ©undrica (1915-1995), dugogodiπnji arhivist Dræavnog arhiva u Dubrovniku,

povjesniËar i teolog. Ovaj neobjavljeni rad iz rukopisne ostavπtine, dozvolom njegove

supruge Pavice, priredio je za tisak Stjepan ΔosiÊ.

Izvorni znanstveni radUDK 327.824+94(497.5DUB)”17”


OBAVJE©TAJNA SLUÆBA DUBROVA»KE

REPUBLIKE U 18. STOLJEΔU

(Epizoda austrijsko-turskog rata 1737.-1739.)

ZDRAVKO ©UNDRICA

SAÆETAK: DubrovaËka Republika nikada nije razvila samostalnu oba-vjeπtajnu sluæbu. Obavjeπtajna djelatnost bila je zadaÊa konzularne i diplo-matske sluæbe, a odvijala se pod strogim nadzorom Senata. Vaæan segmentobavjeπtajne mreæe bili su tajni dubrovaËki pouzdanici u europskim poli-tiËkim srediπtima, DubrovËani u stranoj sluæbi te brojni dubrovaËki trgovci ipomorci. U ovom radu uz okolnosti koje su dovele do austrijsko-turskog rata(1737.-1739.) analizira se ustroj i djelovanje dubrovaËke obavjeπtajne sluæbe,a kao prilog donosi se dio korespondencije Senata s glavnim dubrovaËkimobavjeπtajcima tijekom rata, Petrom Bianchijem u BeËu i Nikolom –ivo-viÊem u Ugarskoj.

Poznato je da je Dubrovnik, smjeπten izmeu Istoka i Zapada, kroz vjek-ove bio znaËajan obavjeπtajni centar. Bio je to uvijek, ali naroËito u vrijemekad se poremetila ravnoteæa izmeu ondaπnjih velesila, u vrijeme diplomat-skih ili ratnih sukoba. Naime, svaki takav poremeÊaj ravnoteæe, svaki rat,predstavljao je za Dubrovnik, zbog njegova ekonomskog, politiËkog i teri-torijalnog poloæaja, teπko iskuπenje. Kad se sjetimo samo dogaaja u vri-


jeme velikog oslobodilaËkog rata (1683.-1699.)1 i muËne diplomatske borbeu Poæarevcu (1718.),2 sasvim nam je shvatljiva uzbuna πto je nastala u Du-brovniku, kad su se sredinom 1736. god. uporno poËeli pronositit glasovi daÊe se Austrija pridruæiti svom ruskom savezniku u ratu protiv Turske.

HoÊe li Austrija uistinu uÊi u rat ili Êe biti sklopljen mir? Kako Êe se ra-zviti politiËka situacija? Kakvo Êe stajaliπte zauzeti njihovi vjekovni nepri-jatelji MleËani i kakve Êe eventualne pretenzije imati? Ta su se pitanja u tovrijeme svom teæinom postavljala pred dubrovaËki Senat. U tom Ëasu treba-lo je snaænije pokrenuti aparat obavjeπtajne sluæbe, joπ jednom se latiti onognjihovog prokuπanog i uspjeπnog oruæja - diplomacije: πirom otvoriti i oËi iuπi, a usta napuniti neiscrpivim zalihama slatkorjeËnosti i smjelo istupiti napopriπte dogaaja, kako ih ti dogaaji ne bi iznenadili, πtoviπe, kako bi ihiskoristili za svoje interese.

U ovom radu govorit Êemo, na temelju neobjavljenog arhivskog materija-la koji se Ëuva u Dræavnom arhivu u Dubrovniku, o obavjeπtajnoj sluæbi idiplomatskoj aktivnosti koju je Dubrovnik razvio tijekom spomenutog rata.3

Kazat Êemo najprije kako je bila organizirana obavjeπtajna sluæba, a zatim,kako je dubrovaËka vlada tu sluæbu koristila i kakve je planove imala.

I

DubrovaËka je vlada bila u stanju u svako vrijeme prikupiti vijesti o pita-njima koja su je zanimala. Prikupljanje vijesti iπlo je preko njezinih konzula,stalnih diplomatskih predstavnika (agenata, otpravnika poslova), preko iz-

1 U tom su ratu DubrovËani, zahvaÊeni opÊim oduπevljenjem u krπÊanskom svijetu poslijeporaza Turaka pod BeËom, prekinuli veze s Turcima i priznali protektorat Austrije. Time su seteπko zamjerili Turcima, pod Ëijim su protektorat, radi promjene ratne sreÊe, ponovno morali pri-jeÊi.

2 Za mletaËko-austrijsko-turskog rata 1716.-1718., MleËani su zauzeli dubrovaËko zalee -Popovo i Trebinje, odakle su ih jedva uspjeli istisnuti.

3 OpÊih prikaza o tom ratu ima mnogo. Vidi posebno: Mita KostiÊ, ≈Ustanak Srba i Arbanasau Staroj Srbiji protiv Turaka 1737.-1739. i seoba u Ugarsku.« Glasnik skopskog nauËnog druπtva7-8 (1930): 203-235; Adem HandæiÊ, ≈Bosanski namjesnik Hekim Oglu Ali-paπa.« Prilozi za ori-jentalnu filologiju i istoriju jugoslavenskih naroda pod turskom vladavinom 5 (1955): 136. Tu senavodi ostala literatura.

159Z. ©undrica, Obavjeπtajna sluæba DubrovaËke Republike u 18. stoljeÊu

vanrednih diplomatskih predstavnika (poklisara, poslanika), kao i prekotrgovaca i drugih DubrovËana koji su boravili u ovoj ili onoj dræavi ili gra-du.4

U to vrijeme, kad su im najviπe bile potrebne vijesti iz BeËa, baπ tamonisu imali svog diplomatskog pretstavnika.5 Ali ondje je sreÊom od 1731.boravio njihov zemljak dr. Petar Bianchi.6 U BeËu je istovremeno boravio idubrovaËki vlastelin Frano –. Gondola.7 U PeËuhu, pak, bio je drugi uvaæe-ni DubrovËanin, monsinjor Nikola –ivoviÊ, prepozit tamoπnje crkve.8

Senat se, dakle, premda u BeËu nije imao diplomatskog pretstavnika,imao kome obratiti za potrebne obavijesti. Izgleda da se o tom predmetu nasenatskoj sjednici od 27. VII. 1736.9 razvila æiva diskusija. OdbaËen je prviprijedlog da se donese definitivna odluka u toj stvari, a prihvaÊen drugi - dase ne donese odluka nego Êe se, ako prijedlog bude prihvaÊen, kasnije od-luËiti hoÊe li se pisati u BeË ili ne. Ovaj je prijedlog proπao sa samo jednimglasom viπe. Zatim se preπlo na glasanje za prijedlog da se Malom vijeÊunaredi, neka piπe Franu –. Gondoli, prepozitu –ivoviÊu i Dr. Petru Bianchi-ju u BeË, onako kako je bilo zakljuËeno. Prijedlog je prihvaÊen sa samo triprotivna glasa.

»ini se, da je Senatu bilo stalo do toga da πto prije dobije obavijesti, jersu veÊ sutradan iz kancelarije upuÊena sva tri pisma. Istoga dana pisali su i

4 Vidi: Bogdan Krizman, O dubrovaËkoj diplomaciji. Zagreb: Povijesno druπtvo NR Hrvat-ske, 1951.

5 Do 1733. godine agent je bio Gabrijel Hallberg. Vidi: Bogdan Krizman, Diplomati i konzuliu starom Dubrovniku. Zagreb: PoduzeÊe za izdavanje, prodaju i distribuciju knjiga, 1957: 186-187.

6 O dr. Petru Bianchiju vidi: –uro Körbler, ≈DubrovËanin Petar Bjanki i neÊak mu Didak Ar-boscelli.« Rad JAZU 196 (1913): 1-52; Risto JeremiÊ i Jorjo TadiÊ, Prilozi za poznavanjezdravstvene kulture starog Dubrovnika I. Beograd: Biblioteka Centralnog higijenskog zavoda,1939: 75.

7 Nismo uspjeli doznati u kakvoj je funkciji bio u BeËu ni zaπto mu je upuÊeno samo jednopismo, koje je ostalo bez odgovora.

8 –ivoviÊ je 1748. imenovan koadjutorom srijemskog biskupa i posveÊen za biskupa Ana-murije. Od 1735. nasljednik je srijemskog biskupa. Godine 1756. ponuena mu je nadbiskupskastolica u Dubrovniku, ali je, na æelju Marije Terezije, odbio ponudu. U danaπnjoj dubrovaËkojkatedrali o svom je troπku (2.000 forinti) podigao oltar sv. Ivana Nepomuka. Isprave i akti 18. st.sv. 934, 939 (Dræavni arhiv u Dubrovniku, dalje: DAD).

9 Consilium Rogatorum, ser. 3 (DAD, dalje: Cons. Rog.), sv. 157, f. 159.


svom konzulu u Rijeci, Marku Antunu OrebiÊu,10 moleÊi ga da pisma prosli-jedi i nareujuÊi mu istovremeno da odgovore, Ëim stignu iz BeËa, posebnimbrodom poπalje u Dubrovnik.11

Sva tri pisma bila su gotovo istog sadræaja: Senat æeli biti obavijeπtenhoÊe li carska vojska, za koju se Ëuje da vrπi pokrete na granicama Ugarske iSrbije, biti upotrijebljena u kakve operacije protiv Turske i predstoji li stva-rno rat izmeu ove dvije sile. “Utoliko æelimo” - kaæe se u pismu Bianchiju -“da nas potanko obavijestite o onome πto se kani poduzeti i o onome πto bise u buduÊnosti moglo poduzeti, ili barem o onome πto se o toj stvari govori,za naπe znanje i ravnanje.” U pismu se izraæava nada da Êe Bianchi svojimvezama s uvaæenim liËnostima uspjeπno obaviti postavljeni zadatak.12 “Vezekoje imate s uvaæenim liËnostima dat Êe vam moguÊnosti da doete do si-gurnih podataka, πto uzviπeni Senat, po nareenju kojega vam se piπe ovopismo, oËekuje od vaπeg mara i toËnosti.” U pismu se dalje nastoji utjecatina Bianchija da πto bolje izvrπi zadatak, navodeÊi da Êe time zaduæiti Senat.“Uvjeravamo vas da Êemo svaki vaπ rad u ovom poslu zabiljeæiti s posebnimzadovoljstvom.”13 KonaËno, u pismima svoj trojici bilo je naznaËeno daodgovore πalju preko konzula OrebiÊa u Rijeci, koji Êe ih posebnim brodomuputiti u Dubrovnik.

U to kritiËno vrijeme, 15. VII. 1736., data je uputa Marku I. T. Basseglijuda se po starom obiËaju, u ime Republike poe pokloniti novom bosanskompaπi Ali-paπi Hekim Oglu.14 DubrovËani su veÊ otprije poznavali Ali-paπukoji im je, dok je bio veliki vezir, bio vrlo naklon. I prije nego su dobiliodgovore iz BeËa, jer su se uporno πirile vijesti o pokretima trupa na grani-cama Ugarske i Srbije, kao i o prebacivanju vojske iz Italije u Ugarsku,Bassegliju je 25. VIII. poslana dopuna uputstva, u kojoj je stajalo da u tajnojaudijenciji podnese paπi izvjeπtaj o tom ratnom komeπanju i zamoli ga zazaπtitu, jer se boje da MleËani ne iskoriste takvo stanje i izazovu nerede nanjihovim granicama. Bassegli je morao dobro paziti kako Êe na paπu djelo-vati njegov izvjeπtaj i pamtiti njegove odgovore. “Morat Êete” - kaæe se u

10 Izabran za konzula u Rijeci 17. V. 1736. Cons. Rog. sv. 157, f. 115’.11 Litterae et commissiones Ponentis, ser. 27.1, f. 147’. DAD, dalje: Litt. Pon.), sv. 54, f.

146’-149.12 Litt. Pon. sv. 54, f. 147’.13 Bianchi se nije sam ponudio da izvjeπtava Republiku, kako kaæe Körbler, o.c. str. 19, veÊ

ga je Senat za to posebno zamolio pismom od 28. VII. 1736; Litt. Pon. sv. 54, f. 147’.14 Litterae et commissiones Levantis ser. 27.1, (DAD, dalje: Litt. Lev.), sv. 74, f. 22’.


uputi - “uloæiti veliku paænju, ne samo zapamtiti odgovore koje vam budedala njegova ekscelencija tokom razgovora, a posebno ono πto vam budeodgovorio u pogledu MleËana, veÊ i motriti dojam koji Êe na njega uËinitivaπe izlaganje, kako biste nas o svemu toËno mogli izvijestiti po vaπem po-vratku.” K tome mu je stavljeno u duænost da prikupi πto je moguÊe viπevijesti o dvoru i o svjetskim dogaajima s kojima bi dvor stajao u vezi.15

Za dobivanje obavijesti iskoriπteni su i poklisari haraËa Rafo I. Gozze iJakov D. Bobali, koji su 11. IX. 1736. dobili upute za Carigrad.16 U pismukoje im je upravljeno 13. XI. Senat traæi da nastave sa slanjem vijesti o od-nosima izmeu Carigrada i Moskve i o ratu meu njima. A u sluËaju da Rusiuu u Vlaπku ili Moldavsku, trebaju poslati posebnog kurira radi ravnanjavlade, a i trgovaca, koji u tim zemljama imaju svoje interese. Zbog opreza,ratne i politiËke vijesti trebaju slati πifrirano i u posebnom pismu.17 “Vijestio ratu i druge koje se odnose na politiËka zbivanja pisat Êete πifrom i uposebnom pismu.” Spomenuti poklisari dugo su se zadræali na Porti. Dana 7.V. 1737. Senat im je uputio pismo u kojemu ih poziva da ponovno piπu, akosu se pisma izgubila, jer su bez ikakvih vijesti: “jer smo ovdje u velikoj tamiod svega.”18

Meutim, glavni izvjeπtaË iz Carigrada bio je njihov konzul, poznatiLuka Chirico.19 Istoga dana kad i poklisarima, Senat piπe i Chiricu i potiËega da ih Ëesto izvjeπtava, sluæeÊi se πifrom kad treba.20 Dana 30. V. 1738.traæe joπ veÊu tajnost u slanju vijesti i nareuju mu da πifru naslovi naizmiπljeno ime Cileno Calerini. “Posebno vam naglaπavamo” - stajalo je upismu - “da nam Ëesto piπete ne samo preko Kotora, nego i preko Bosne,ako vam se tamo namjeri kakva sigurna i povjerljiva osoba. Ali takva pismapisat Êete πifrom na poznato vam ime Cileno Calerini, kako se ne bi znalo niod koga ni kome su pisana, zbog duænih obzira u sadaπnjim okolnostima.Pored toga, pisma Êete zatvoriti u omot naslovljen na neku osobu u Du-

15 Litt. Lev. 74, f. 29’.16 Litt. Lev. sv. 74, f. 39.17 Litt. Lev. sv. 74, f. 53.18 Litt. Lev. sv. 74, f. 63’.19 Konzul u Carigradu od 1709. do 1744. Velike zasluge stekao je za Republiku svojom akc-

ijom na PoæarevaËkom kongresu 1718., gdje je bio u svojstvu tumaËa britanske delegacije za tur-ski jezik.

20 Litt. Lev. sv. 74, f. 64.


brovniku s kojom se dopisujete, kako bi nam stigla povjerljivo.”21 Du-brovËani su u to vrijeme na Porti imali i svog dragomana Andriju Magrijina.U vezi s njim, nastala je u to vrijeme Ëitava afera. Njega je, protiv volje Se-nata, uzeo u sluæbu nizozemski ambasador Kornelije Calcoen i angaæirao gakao svog tumaËa na kongresu u Nemirovu.22

Za prikupljanje vijesti sa Zapada Senat je imao u Italiji nekoliko obavje-πtajnih centara.

U Veneciji je duænost obavjeπtavanja imao njihov agent Trajan LaliÊ.23

Njegovi izvjeπtaji bili su vrlo dragocjeni. Nalazio se na takvom poloæaju, daje mogao prikupiti vaæne vijesti, a bio je i u vezi s BeËom.24 Dolazio je dovijesti koje su slali mletaËki ambasador iz BeËa25 i bailo iz Carigrada.26

Imao je veze i s Beogradom,27 a znao je prodrijeti i do stvari o kojima seraspravljalo u mletaËkom Senatu. Tako 6. X. 1737. javlja πifrom, koja mu jebila data za strogo povjerljive izvjeπtaje, kako je iz pouzdanih izvora doznaoza izvjeπtaj generala Dalmacije podnesen mletaËkom Senatu, u kojem se Du-brovËani optuæuju da pruæaju podrπku ljudima iz Popova i nagovaraju ih dase dignu na oruæje u korist cara, te da je mletaËki Senat naredio svom amba-sadoru u BeËu neka o tome povede raËuna.28

U Rimu je duænost obavjeπtajca vrπio dubrovaËki agent opat Frano Paren-si.29 Njegove veze s najviπim crkvenim krugovima, koje su mu otvarale put ido politiËkih, stavljale su ga u poloæaj da πalje izvjeπtaje iz prve ruke. Redo-vito je slao tiskane i rukom pisane izvjeπtaje. U rujnu 1736. poslao im je Ëaktopografsku kartu ondaπnjih ratnih operacija.30

21 Litt. Lev. sv. 74, f. 84. O dubrovaËkoj πifri, vidi: B. Krizman, Diplomati i konzuli: 109-123.22 Litt. Lev. sv. 74, f. 93, 131.23 Zasluæni DubrovËanin kojemu je za æivota u Dvoru podignuta spomen ploËa, jer je 1764.

spasio Republiku od gladi, ishodivπi od MletaËke Republike dozvolu izvoza æita u Dubrovnik.Umro je u Veneciji 1774. Nekoliko podataka o njemu, vidi u: L’Epidauritano lunario raguseoRagusa, 1912: 62. Njegova korespondencija u: Isprave i akti 18. st. br. 3133.

24 Isprave i akti 18. st. br. 3133/ 4, 7, 8, 13, 16, 17, 18.25 Isprave i akti 18. st. br. 3133/ 7, 8.26 Isprave i akti 18. st. br. 3133/ 8, 11.27 Isprave i akti 18. st. br. 3133/ 14, 18.28 Isprave i akti 18. st. br. 3133/ 25.29 Imenovan je agentom 1713. B. Krizman, Diplomati i kozuli: 183-205.30 Litt. Pon. sv. 56, f. 4.


LaliÊeva poπta iz Venecije i Parensijeva iz Rima redovito je iπla prekoAncone. LaliÊ je imao uputu da pisma πalje u duplikatu i dvostrukim putem:izravno i preko Ancone. Na isti naËin postupao je i dubrovaËki Senat kada jeslao poπtu u Veneciju.

DubrovaËki konzul u Anconi bio je Dominik Storani.31 Osim otpremanjapoπte i rjeπavanja trgovaËkih poslova, bio je zaduæen i za redovito slanjevijesti.

U Italiji je bio joπ jedan vaæni centar iz kojeg su stalno stizale obavijesti.To je bio Napulj, gdje je sluæbu dubrovaËkog agenta kod napuljskog kra-ljevstva vrπio Giusto Vandenheuvel.32 Njegova korespondencija iπla je pre-ko Barlette, gdje je dubrovaËki konzul bio Filip Bonelli koji je, kao i Stora-ni, u svakom pismu slao obavijesti. ObiËno je slao listiÊe πtampane uNapulju i Folinju, ali i rukom pisane izvjeπtaje. Dana 6. IX. 1739. poslao je,na pr., u Mantovi πtampan izvjeπtaj o bitki izmeu Osmanlija i Austrijanacakod Grocke 22. VII. 1739.33

Svako pismo koje je u ovom periodu upuÊeno iz Dubrovnika, bilo uVeneciju, bilo u Anconu, Rim, Napulj, Barlettu, po pravilu je zavrπavalo za-hvalom na primljenim vijestima i æivom preporukom da Ëesto πalju vijesti “otekuÊim zbivanjima u svijetu” (delle cose correnti del mondo).

Za prikupljanje vijesti iz Bosne, DubrovËani su organizirali vrlo ra-zgranatu obavjeπtajnu sluæbu. Vijesti su stizale povjerljivim pismima i bileprovjeravane usmenim iskazima osoba koje su dolazile iz Bosne.34 U Bosnisu dræali svoje ljude, koji su bili zaduæeni da skupljaju vijesti sa svih strana idostavljaju ih Senatu. To su ljudi koje Senat u pismima Bianchiju naziva“pouzdane osobe” (persone di credito), “nama dobro poznati trgovci” (mer-canti a noi ben cogniti),35 “naπi dopisnici” (nostri corrispondenti),36 “naπi

31 Dopisivanje saËuvano u Isprave i akti 18. st. br. 3110 i obuhvaÊa razdoblje od 1710. do1747.

32 Imenovan agentom 12. XI. 1734. Na toj je duænosti ostao do smrti 1762. Bogata kore-spondencija u: Isprave i akti 18. st. br. 3093.

33 Isprave i akti 18. st. br. 3093/179.34 Litt. Pon. sv. 55, f. 29.35 Litt. Pon. sv. 55, f. 32.36 Litt. Pon. sv. 55, f. 38.


agenti” (nostri accommessi),37 “povjerljivi ljudi” (confidenti),38 “posebneosobe upuÊene na sama mjesta da razvide stvari” (espressi per riconoscermeglio le cose),39 “pouzdane osobe zaduæene za hitan uviaj” (cofidenti in-caricati per la sollecita inspetione),40 “naπi ljudi posebno zaduæeni za sku-pljanje vijesti” (nostra gente in cib espressamente impiegata).41

Kako je bila organizirana obavjeπtajna sluæba u Bosni lijepo se vidi izpisma dubrovaËke vlade upuÊenog 30. VII. 1737. u BeË Bianchiju, koji im jeu jednom dopisu stavio do znanja da se jedan njezin izvjeπtaj ne slaæe sizvjeπtajima koje posjeduje dvor. Tom prigodom su mu pisali: “U vezi toga(neslaganja izvjeπtaja) kaæemo vam da smo vijesti koje smo vam tadadostavili, dobili od pouzdanih osoba, koje su bile u samoj Bosni i da su namistinitost vijesti potvrdili nama dobro poznati trgovci koji su se vratili izBosne. Osim toga, nismo samo s vremena na vrijeme slali posebne osobe dabolje razvide stvari, veÊ smo odræavali stalnu prepisku s pouzdanim osoba-ma, koje su se nalazile na samom mjestu. Stoga ne moæemo shvatiti kako jenastalo neslaganje, ako se ne radi o izvjeπtajima iz razliËitog vremena i akooni tamo nisu imali svjeæije vijesti od naπih.”42

Kako se vidi, dubrovaËka je vlada imala u Bosni svoje stalne povjerljiveizvjeπtaËe, a nekada su slali i specijalne kurire da razvide jesu li vijestitoËne. S tim ljudima stalno su se dopisivali.43 ©toviπe, dopisivali su se i sministrima koji su boravili na paπinom dvoru.44 Kad se ukazala potreba, vla-da je πirila mreæu svoje obavjeπtajne sluæbe. Dana 11. IX. 1737. dostavli su uBeË vijesti koje su dobili od “novog dopisnika iz Albanije.”45

To su bili, dakle, oni “dobri kanali” (buoni canali) o kojima govoriredaktor vijesti poslanih u BeË 20. II. 1738., preko kojih je obavjeπtajnasluæba u Dubrovniku dobivala potrebne podatke.

37 Litt. Pon. sv. 55, f. 61’.38 Litt. Pon. sv. 55, f. 74.39 Litt. Pon. sv. 55, f. 35’, 39.40 Litt. Pon. sv. 55, f. 66’.41 Litt. Pon. sv. 56, f. 143.42 Litt. Pon. sv. 55, f. 35’.43 Litt. Pon. sv. 55, f. 35.44 Litt. Pon. sv. 56, f. 11’.45 Litt. Pon. sv. 55, f. 73.


Na kojim su sve mjestima imali svoje obavjeπtajce, nije moguÊe utvrditi.Spominju se izvjeπtaji iz Bijelog polja,46 iz Novog Pazara,47 pa Ëak i iz os-manskog tabora u Vitovlju.48 Bilo je sluËajeva da im je dopalo u ruke iponeko povjerljivo pismo. Tako su imali u rukama pismo jednog poglavarana paπinu dvoru, koje je bilo upravljeno nekom agi, njegovu pouzdaniku,49 ipismo jednog sarajevskog trgovca pisano drugom trgovcu.50 Zaplijenjeno jei pismo nekog Æidova s dvora bosanskog paπe upuÊeno drugom Æidovu uItaliju.51

Naæalost, za ovaj period nisu saËuvani izvjeπtaji obavjeπtajaca iz Bosne.O njima se moæe govoriti jedino na temelju redakcija vijesti koje su redovitoslane u BeË.

Obavjeπtajni centar za Albaniju nalazio se u DraËu. Sluæbu obavjeπtajcaobavljao je tamoπnji dubrovaËki vice-konzul Marko Cobasso. Njega je 13.XI. 1736. naroËito zamolila dubrovaËka vlada da bude “obilan u vijestima”koliko iz Albanije, toliko i u onima koje dou s Porte i sa drugih strana.52

Vijesti je morao slati svakim brodom koji mu se namjeri.53

Izloæivπi ukratko kako je izgledala mreæa obavjeπtajne sluæbe kojom se uovom razdoblju sluæila DubrovaËka Republika, treba se osvrnuti i na pote-πkoÊe na koje je nailazila kod prikupljanja vijesti.

Za prijevoz poπte morem upotrebljavali su se trgovaËki brodovi koji susluËajno iπli u ovu ili onu luku, a u hitnim i vaænim sluËajevima posebni bro-dovi.

Trajanje putovanja i dostavljanje poπte umnogome je ovisilo o vremen-skim prilikama. Nije bio rijedak sluËaj da brod zbog oluje danima nijemogao isploviti iz luke. Jednom, primjerice brod s poπtom za Barlettu nijemogao isploviti iz Dubrovnika od 12. II. do 4. III. 1736.54 InaËe, put iz Bar-

46 Litt. Pon. sv. 55, f. 39’.47 Litt. Pon. sv. 55, f. 33’, 33.48 Litt. Pon. sv. 55, f. 210.49 Litt. Pon. sv. 55, f. 211’.50 Litt. Pon. sv. 55, f. 222.51 Litt. Pon. sv. 55, f. 23.52 Litt. Lev. sv. 74, f. 54.53 Litt. Lev. sv. 74, f. 66’.54 Litt. Lev. sv. 74, f. 125.


lette do Dubrovnika mogao se prevaliti u manje od 24 sata, ali je redovitotrajao 2-3 dana. Jednom je pismo iz Ancone od 3. VI. stiglo u DubrovnikveÊ 6. VI.55 Poπta iz Rima mogla je stiÊi otprilike za 15 dana.56 Ali, moglose dogoditi da na putu stoji i nekoliko mjeseci.57 Put iz Venecije do Du-brovnika trajao je oko 15 dana.58 Iz Rijeke do Dubrovnika stizalo se najra-nije za 7-8 dana.59 Prebacivanje poπte iz Rijeke do Dubrovnika i obratnoobavljalo se redovito preko Trpnja na Peljeπcu. Tamo je bilo viπe laazvanih “gaeta”, koje su bile obvezne - per turnum - voziti poπtu u Rijeku iodanle dovoziti onu iz BeËa. Gaete su imale vesla i jedra i 5 Ëlanova posade:kapetana i 4 mornara. Poπta iz Dubrovnika iπla je brodom do Stona, odatleπtafetom od sela do sela do Trpnja, odakle se, kako smo kazali, prevozila uRijeku.

Iz Rijeke se nije moglo dostaviti poπtu u BeË i odanle dobiti odgovor zamanje od 14 dana.60 Jednom je pismo iz Rijeke do BeËa stajalo na putu od21. VII. do 2. VIII. 1738.61 Prema tome, poπta iz BeËa mogla je stiÊi u Du-brovnik za 15 dana, no rijetko je stizala u tom roku. Redovito je bila na putu18-20 dana. Jednom je zabiljeæen rekordni rok od 13 dana.62

Prikupljanje vijesti iz Bosne naroËito je oteæano poslije pobune plemenaKlementa i Arbanasa, koji su 1737. zauzeli Novi Pazar. Prigodom ponovnogzauzimanja ovog trgovaËkog centra od strane Turaka bilo je poubijano viπemurlaka, a meu njima i jedan dubrovaËki trgovac, dok se za drugog, FranaBogaπinoviÊa, dugo vremena nije niπta znalo.63 Tada su Turci postali pose-bno nepovjerljivi i sumnjiËavi prema svakome.64 Zatvorili su sve prolaze i

55 Litt. Lev. sv. 74, f. 125.56 Litt. Lev. sv. 74, f. 236.57 Duplikat pisma koje je opat Parensi uputio iz Rima 23.VIII.1738. preko Venecije, stiglo je

u Dubrovnik krajem sijeËnja 1739. Litt. Pon. sv. 56, f. 44.58 Litt. Pon. sv. 55, f. 155, 164..59 Iz OrebiÊevih pisama se vidi da su bile velike razlike u trajanju putovanja: 7 do 30 dana.

Isprave i akti 18. st. br. 3120/ 54, 58.60 Isprave i akti 18. st. br. 3120/ 48.61 Litt. Pon. sv. 55, f. 229.62 Litt. Pon. sv. 55, f. 40’.63 Litt. Pon. sv. 55, f. 48’, 49. BogaπinoviÊ se spasio bjegom. Doπao je do Dubrovnika, ali je

bio upozoren da ne ulazi u grad kako Turci ne bi traæili njegovu ekstradiciju. Litt. Pon. sv. 55, f.99..

64 Litt. Pon. sv. 55, f. 48..


plijenili sva pisma bez razlike.65 Izvjeπtavanje je postalo opasno po æivot.66

Zbog jednog neoprezno upuÊenog pisma, koje su Turci zaplijenili, stradalasu dva dubrovaËka misionara u Plovdivu, RadomiriÊ i BoπkoviÊ u svibnju1738. god.67

U srpnju ili poËetkom kolovoza 1738. nestao je i “najvrijedniji dubro-vaËki obavjeπtajac”, kako se kaæe u pismu Bianchiju od 18. VIII. 1738., kojije iπao kamo god je trebalo i izvjeπtavao o stvarima koje je vidio.68

SluËaj Novog Pazara naroËito je smanjio priljev vijesti od strane trgo-vaca, koji su bili na raznim stranama po Turskoj i Ëesto boravili u mjestimaiz kojih su vijesti traæene, jer su se, poslije ubojstva onog trgovaca i kon-fiskacije njegove imovine, razbjeæali. Nitko viπe nije htio boraviti u mjesti-ma kroz koja je prolazila turska policija.69

Vijesti su kasnile zbog raznih nezgoda kurira,70 gubljenja poπte71 i izvan-rednih mjera opreza od strane Turaka,72 koji nisu propuπtali osobe za kojenisu bili sigurni da nose vijesti u njihovu korist.73

Vijesti iz Carigrada stizale su trima putevima: glavnim karavanskimputem Carigrad - Sofija - Niπ, kroz Srbiju i Hercegovinu preko BileÊe iTrebinja u Dubrovnik; preko Kotora - Carigrada - vardarskom dolinom nauπÊe Drima, te preko Kotora u Dubrovnik i morskim putem.74 Iako se taj putmogao prevaliti za manje od 20 dana, rijetko je poπta stizala u tom roku.75

Carigradske vijesti, koje su iz Dubrovnika slane u BeË, bile su stare nekad

65 Litt. Pon. sv. 55, f. 49’, 59, 61.66 Litt. Pon. sv. 55, f. 216’.67 Litt. Pon. sv. 55, f. 194’.68 Litt. Pon. sv. 55, f. 230.69 Litt. Pon. sv. 56, f. 11’.70 Litt. Pon. sv. 56, f. 130.71 Litt. Pon. sv. 56, f. 134.72 Litt. Pon. sv. 56, f. 130.73 Litt. Pon. sv. 56, f. 142’.74 U pismu upuÊenom Bianchiju 18. IX. 1738. kaæu da su primili pismo iz Carigrada od 22.

VII. Ono od 14. VII., upuÊeno redovitim kopnenim putem, nisu uopÊe primili, a ono od 12. VIII.primili su preko Kotora. Litt. Pon. sv. 55, f. 248.

75 Vidi: Bariπa KrekiÊ, ≈Kurirski saobraÊaj Dubrovnika sa Carigradom i Solunom u prvojpolovini XIV. veka.« Zbornik radova Vizantoloπkog instituta SAN 1 (1952): 118.


trideset,76 nekad Ëetrdesetpet, nekad Ëak preko pedeset dana.78

Iz ovog kratkog prikaza moæemo zakljuËiti, da je obavjeπtajna sluæba Du-brovaËke Republike i u vrijeme ovog rata, pored svih teπkoÊa i prepreka,bila na zavidnoj visini i da je dubrovaËka vlada bila meu najobavjeπtenijimvladama onoga doba.

II

ZahvaljujuÊi dobro organiziranoj obavjeπtajnoj sluæbi, dubrovaËka je vla-da mogla iz dana u dan pratiti svjetske dogaaje i na diplomatskom i na ra-tnom polju i tako se osigurati da ih dogaaji ne iznenade. Na taj su naËinDubrovËani bili u stanju u danom trenutku poduzeti odgovarajuÊe diploma-tske korake usmjerene na to da u sluËaju promjene gospodara na njihovimgranicama, odnose s novim gospodarima usklade sa svojim interesima, aposebno na to da im se, u sluËaju kakvih promjena, MleËani ne uvuku izalea i tako ih odvoje od njihova prirodnog trgovaËkog zalea.

Vrlo je zanimljivo pratiti te dubrovaËke akcije tijekom austrijsko-turskograta. U politiËko-diplomatskoj povijesti DubrovaËke Republike ove su mo-æda najtipiËniji primjer njihova vjekovnog laviranja i spretnosti koju supokazali vis-à-vis velesila u svrhu oËuvanja nezavisnosti i ekonomskog pros-periteta. PromatrajuÊi te akcije, pada nam na pamet izreka koja je o Du-brovËanima kolala po Levantu: - Mi nismo krπÊani, mi nismo Æidovi, veÊsiromaπni DubrovËani” (Non siamo christiani, non siamo ebrei, ma poveriRagusei).79

Evo kako su DubrovËani pratili dogaaje i na njih reagirali.

Na prvo pismo upuÊeno Bianchiju 28. VII. 1736., u kojem su, kako smoranije kazali, traæili obavijesti hoÊe li doÊi do rata izmeu Austrije i Turske,dobili su odgovor u Bianchijevu pismu od 18.VIII. iste godine.80 U odgo-

76 Litt. Pon. sv. 56, f. 108’.77 Litt. Pon. sv. 56, f. 61’.78 Litt. Pon. sv. 55, f. 105.79 Joseph von Hammer, Geschichte des osmanischen Reiches. vol. 7. Pest, 1831: 29.80 Isprave i akti 18. st. br. 958/2. U ovom sveænju su Bianchijeva pisma. Dalje Êemo oznaËa-

vati samo broj pisma.


voru je stajalo da do rata neÊe doÊi ako Turci pristanu na ruske i austrijskeuvjete,81 a da ni u kojem sluËaju neÊe doÊi do rata ove godine, jer nisu op-skrbljene utvrde na granicama.

Na ovaj izvjeπtaj, traæili su od Bianchija82 da ih izvijesti kuda bi, u sluËa-ju sukoba, bile uperene prve akcije, na Vlaπku i Moldavsku ili na bliæe po-krajine (Bosnu i Hercegovinu). Iz Italije im, naime, stiæu vijesti da Bosna usvakom sluËaju mora pripasti caru, bilo na temelju preliminara, bilo oruæa-nim putem.

Odgovor na ova pitanja dobili su u Bianchijevu pismu od 20. X. Ali, umeuvremenu su primili joπ dva Bianchijeva pisma (od 15. i 19. IX.). U pr-vom im javlja da se u BeËu mnogo govori o ratu i da su miπljenja podijelje-na. Razgovarao je s dva visoka generala, oni su protiv rata. Meutim, ruskacarica urgira da austrijske trupe uu u Vlaπku i Moldavsku i prijeti da Êe, uprotivnom sluËaju, ona tamo uÊi i prekinuti s dvorom, ako ne otvoreno, aono proglaπujuÊi se nevezanom ranijim ugovorima. Bianchi misli da Êe naproljeÊe, ako tijekom zime ne bude sklopljen mir posredstvom cara i pomor-skih sila (Nizozemske i Engleske), izbiti rat. Dalje im piπe o projektu gene-rala Schmettaua, koji predvia formiranje korpusa pod zapovjedniπtvomprinca Hilburghausena i generala Schmettaua koji bi imao udariti na Bosnu.Bianchi se pokazuje spremnim da ih preporuËi, ako oni æele, ovoj dvojicigenerala, jer pozna i jednog i drugog.

Drugo Bianchijevo pismo bilo je alarmantno. Pala je odluka da se za-poËne rat i vojska premjesti u blizinu Beograda, te napadnu Niπ i Vidin, ajedan korpus da ide na BuhaÊ. JavljajuÊi ovu odluku, Bianchi izraæava bo-jazan da austrijska vojska, zbog nesposobnosti i slabog iskustva dvajuglavnih pobornika rata - princa Hilburghausena i barona Partensteina, nedoæivi teæak poraz.

Ova vijest stigla je u Dubrovnik vjerojatno 24. X. i bez sumnje iznenadiladubrovaËku vladu.83 ©to sad raditi? Presaviti pismo koje su upravo primili,

81 Austrijski uvjeti sastojali su se u tome da im Turci ustupe Vlaπku, Moldavsku i Bosnu, teda bude obustavljena trgovina izmeu Turske i carevih zemalja.

82 Pismo od 23. IX. 1736. Litt. Pon. sv. 54, f. 168’.83 Ovdje dolazi do izraæaja jedna karakteristika ondaπnje obavjeπtajne sluæbe. Ljudi razbijaju

glavu kako postupiti, a pismo koje je sasvim mjenjalo situaciju bilo je veÊ 15 dana na putu. To jeBianchijevo pismo od 10. X., u kojem im je javljao da je povuËena odluka o ratu.


staviti ga u kurirsku palicu i otrËati s njime Ali-paπi? Prihvatiti ponudu Bi-anchija i zamoliti ga da ih preporuËi Hilburghausenu i Schmettau? Ili moædanapraviti i jedno i drugo? Senat, koji se sastao sutradan,84 odluËio se za ovodrugo, s malom modifikacijom, i jednoglasno zakljuËio da se Bianchiju piπeonako kako se Ëita u pismu koje je iz vladina tajniπtva izaπlo 27. X.85 Premauputama u njemu, Bianchi je morao iskoristiti veze sa spomenutim generali-ma i u svoje ime izraziti zadovoljstvo koje Êe njegova Republika osjetiti kaddozna za carske odluke u vezi Bosne i da je taj tako slavni pothvat upravonjima povjeren i sreÊu koju Êe joj donijeti to πto Êe imati za susjeda takomoÊnog vladara iste vjere, koji je na nju uvijek gledao s posebnom ljubavljui u svakoj prigodi pruæao svoju moÊnu zaπtitu. Bianchi je trebao dalje ispitatisvrhu ovih pokreta: hoÊe li cijeli teritorij koji bude oduzet Turcima ostatipod carskom vlaπÊu, ili bi koji dio mogao biti ustupljen MleËanima. Kojidio, na koji naËin i pod kojim uvjetima. “To je za nas najvaænija stvar” -kaæe se u pismu - “i zato morate uloæiti svu paænju, da doznate od spomenu-tih generala, koji bi to mogli znati iz uputstava koje trebaju dobiti”. BuduÊida je situacija tako ozbiljna, mole ga da ih tjedno izvjeπtava i πalju mu, zbogËuvanja tajne, primjerak πifre.

U meuvremenu je stiglo Bianchijevo pismo o obustavi planiranog rata idrugo u kojem im je, umjesto odgovora na pitanja postavljena u pismu od23. IX., detaljno opisao tijek konferencije na kojoj je bila donesena odluka oratu i zaπto je kasnije ta odluka povuËena.86

Naime, poπto je na spomenute careve zahtjeve upuÊene Porti stigao nepo-voljan odgovor,87 sedmog rujna 1736. sastala se konferencija koja je trajalaod 11 sati ujutro do 3 sata poslije podne. Na konferenciji, protiv miπljenjasvih najstarijih generala, koji su se pismeno izjasnili protiv rata, i protivmiπljenja svih prisutnih generala i ministara, car je na nagovor sekretarakonferencije Bartensteina i njegove kreature princa Hilburghausena odluËioda se smjesta navijesti rat Turcima.88

84 Cons. Rog. sv. 157, f. 165’.85 Litt. Pon. sv. 54, f. 173’.86 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pisma br. 5, 6.87 Turci su odgovarali da se njihov spor sa Rusima ne tiËe Austrije, da je protivi njihovih za-

kona da napuste Bosnu bez oruæja i konaËno, da se zabrana trgovine meu nacijama u vrijememira protivi prirodnim zakonima.

88 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 6.


Carevu savjest (joπ, naime, nije bilo proteklo vrijeme primirja zakljuËe-nog poæarevaËkim mirom) umirio je njegov ispovjednik o. Teneman, komeje Zinzendorf priopÊio da je car obavijeπten kako Turci sklapaju mir i savezs Perzijancima, kojima su Turci spremni ustupiti sve zemlje koje su pri-padale Perziji pod vladom ©aha Abasa II. (Armeniju i Babiloniju), a neka imPerzijanci samo pomognu da ponovno zauzmu ono πto su u proπlim ratovi-ma izgubili u Ugarskoj i Albaniji.

Na temelju odluke da se ide u rat, velika se vojska skupljala u Futaku, aHilburghausenove regimente oko Osijeka. Palfi je dobio prvi nalog damarπira na Zemun, zatim drugi da podiæe mostove na Dunavu i nastupa pre-ma Vidinu, s namjerom da tamo zaposli Turke, kako bi “naπ herojHilburghausen”, kako se izraæava Bianchi, mogao uÊi u Bosnu. Po rijeËimaBianchija, svi pametni ljudi oËekivali su iz svega ovoga veliku katastrofu.

SreÊom su stigla nova pisma iz Carigrada, a gotovo istovremeno i iz-vjeπtaj o vojsci, koji je Palfi poslao caru po knezu Tirainu. Pisma su govorilao skorom zakljuËenju mira izmeu Turske i Perzije i o æelji Rusa da mirbude sklopljen, zadovoljavajuÊi se sa samim Azovom. Izvjeπtaj pak o stanjuu vojsci bio je oËajan: izmorena je dugim marπem, velikim dijelom bolesna;sijeno uniπteno poplavom Dunava, a vojnici bez ikakva oduπevljenja. Ktome je marπal Palfi poruËivao caru da mu poπalje nasljednika, ako u ovovrijeme i s ovakvom pripremom æeli zapoËeti operacije protiv Turaka, jer onne æeli pod stare dane izgubiti ugled koji je stekao u 50 godina sluæbe caru.Osim toga, zaklinjao je cara da svoje trupe ne preda u neiskusne i preuzetneHilburghausenove ruke, Ëiji su projekti same obmane. Sam pak knez TirainporuËio je caru neka poπalje duumvire u bolnicu i neka ih dade lijeËiti kuku-rijekom. Sve to uvjerilo je cara da povuËe odluku o ratu.

Poslije ove odluke duhovi su se smirili. Do 15. I. 1737. Bianchi nije slaovijesti u Dubrovnik To znaËi da je dubrovaËka vlada bila de facto bez Bi-anchijevih izvjeπtaja od kraja mjeseca studenog 1736. do poËetka oæujka1737., kada su zajedno stigla dva njegova pisma od 15. I. i 6. II.89

U tom razdoblju u Dubrovniku se æivjelo u neizvjesnosti. Meutim, vladaje poπto-poto htjela biti naËistu hoÊe li doÊi do rata ili Êe biti sklopljen mir ipoduzimaju li MleËani na beËkom dvoru kakve korake, jer su iz Italije sti-zale svakojake glasine. Da se oslobodi ove neizvjesnosti, vlada je napisala

89 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pisma br. 8, 9.


dva pisma. Jedno 11. I. 1737., a drugo 4. II. iste godine.90 U drugom su na-pose zatraæili, prema zakljuËku Senata od 30. I. 1737.,91 na koji bi naËin i Ëi-jim posredstvom mogli tamo izloæiti svoje æelje i biti lijepo primljeni usluËaju potrebe u sadaπnjim zbivanjima.

Po tome izgleda da je veÊ tada u krugovima dubrovaËke vlade prevladalomiπljenje koje se u to vrijeme πirilo po Europi, naime, da se pribliæio krajOtomanskom carstvu.

Kad su konaËno stigla spomenuta dugo oËekivana pisma, u kojima je Bi-anchi javljao da je predsjednik ratnog savjeta uputio pismo velikom vezirusa zahtjevom da se nagodi s ruskom caricom, jer Êe inaËe Austrija uÊi u rat;da se vrπe pripreme za rat, iako generali ne vjeruju da Êe do njega doÊi,92 jerne mogu vjerovati da Êe Turci htjeti ratovati s dvije goleme vojske - ruskomi austrijskom; da Êe MleËani u sluËaju rata morati dati novac ili praviti diver-zije za raËun cara. Pored toga, Bianchi je u ovom pismu zamolio Senat damu, ako smatra da je to u njegovom interesu, poπalje kakvu sigurnu obavi-jest o Turcima, koju bi on istoga dana proslijedio caru i tako ga zaduæio pre-ma Senatu.

Ovakve vijesti iz BeËa i Bianchijeva sugestija o slanju izvjeπtaja o Turci-ma, πto bi ih preporuËilo kod cara, trgnule su dubrovaËki Senat i sklonile gada se konkretnije angaæira na austrijskoj strani. O situaciji se raspravljalodva puta u Senatu. Na senatskoj sjednici, odræanoj 1. III., zakljuËeno je da sepiπe Bianchiju o pitanju o kojem se raspravljalo, poπto je bio odbijen prije-dlog, da se posebna osoba poπalje u BeË.93 Zatim je donesen drugi zakljuËakda Bianchi u dræavno ime govori na beËkom dvoru o onome πto je Senat od-luËio i na naËin kako je odluËio.94 KonaËno, na senatskoj sjednici od 6. III.,odobrena su dvostruka pisma za Bianchija, koja su istoga dana izaπla iz vla-dine kancelarije i upuÊena u Rijeku posebnim brodom (cum cymba de Zap-tat).95

90 Litt. Pon. sv. 54, f. 192-192’; 206-207.91 Cons. Rog. sv. 157, f. 200’.92 Marπal Palfi se kladio u 10.000 ongara, da neÊe biti rata, a jedan drugi u 20.000 da Palfi to

ne zna, iako se nije htio kladiti da neÊe biti rata. Bianchi je osobno vjerovao da Êe doÊi do rata.Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 9.

93 Cons. Rog. sv. 157, f. 217’. Da se poπalje u BeË posebni delegat glasalo je 14 senatora, a21 se usprotivio.

94 Cons. Rog. sv. 157, f. 217’.95 Cons. Rog. sv. 157, f. 218.


Dva pisma, zacijelo plod obilnih senatskih diskusija i prijedloga, bila su,dakle, na putu za BeË. Oba su bila naslovljena na Bianchija, ali je samo jed-no bilo namijenjeno njemu, dok je drugo, s vijestima iz Bosne i Hercego-vine, bilo namijenjeno ministru kojega Bianchi ocijeni najpogodnijim.Odabranom ministru trebalo je stvoriti dojam da je to prvo pismo Senata Bi-anchiju. Zbog toga dvostruka pisma.

Da su kojim sluËajem pisma pala u ruke Turaka, dubrovaËki bi Senatteπko uspio ublaæiti njihov gnijev. U njima bi proËitali doslovno ove rijeËi:“Vrlo su æive i stare teænje ove Republike da vidi kako slavne carske armijetjeraju s ovih granica barbarstvo i oslobaaju nas okova u kojima smo sezbog geografskog poloæaja morali naÊi. Sada zahvaljujemo Sveviπnjem jerse, kako izgleda, pribliæio Ëas ostvarenja naπih æelja, pa se uzdamo da Êemone samo odahnuti od tolikih tjeskoba koje su vam dobro poznate, veÊ i os-jetiti blagonaklonost vaπeg carskog i katoliËkog veliËanstva, u πto nas jeuvjeravao slavne uspomene Vaπ otac Leopold, da Êe se naime spojiti granicenjegovih dræava s naπom.”96

U nastavku pisma izraæavaju bojazan da bi njihovi susjedi MleËani moglinastojati, po svom obiËaju, dobiti okolne pokrajine, πto nipoπto ne bi bilokorisno njegovu veliËanstvu, a za njih bi predstavljalo potpunu propast.Nadaju se da car nipoπto neÊe dozvoliti da se koja druga sila postavi izmeucarskih i dubrovaËkih posjeda, pozivajuÊi se na ugovor od 20. VIII. 1684. ina odluke PoæarevaËkog mira (1718.).

DubrovaËka je vlada bila svjesna riskantnosti ovog pothvata. Stoga jenaroËito preporuËila Bianchiju neka dobro pazi kod prvog poteza koji bi,pogreπno uËinjen, mogao upropastiti stvar i izazvati najopasnije posljedice.97

Kod izbora ministra kojemu Êe povjeriti stvar, neka pazi da je potpuno po-vjerljiv i da nema moæda kakve veze s drugima. Stvar je morala ostati u pot-punoj tajnosti, pa je, prema tome, Bianchi morao odbiti, ako ministar pre-dloæi da DubrovËani poπalju svog poslanika ad hoc. Rezultat o audijencijimorao je poslati πifrirano i naznaËiti ime ministra s kojim je razgovarao. Pri-hvaÊajuÊi Bianchijevu preporuku kako bi bilo dobro da poπalju obavijesti oTurcima, kao prilog pismu πalju mu vijest o ratnim pripremama u Bosni i

96 Litt. Pon. sv. 54, f. 214.97 Litt. Pon. sv. 54, f. 213.


Hercegovini.

Dana 7.III.1737. Senat je odgovorio na pismo prepozita –ivoviÊa od 9.II.u kojemu je javljao kako je vojska dobila naredbu da bude u pripravnosti icitirao rijeËi iz carskog oglasa, kojim su traæene izvanredne novËane pomoÊi“za potrebe turskog rata koji, koliko god bismo htjeli izbjeÊi, teπko Êemo utome uspjeti”, moleÊi ga da ih izvjeπtava svakog tjedna ako zapoËnu ratneoperacije.98

Istoga dana dopunili su pismo za Bianchija. Traæili su, naime, da ih izvi-jesti o djelatnosti posrednika za sklapanje mira - Engleza i Nizozemaca, tekako na Ëitavu stvar gledaju Francuska i ©panjolska.

Sva ova vaæna pisma poslana su, kako smo ranije kazali, posebnim bro-dom preko Rijeke. Tamoπnji konzul OrebiÊ dobio je nalog da brod zadræi uRijeci dok ne stigne odgovor iz BeËa, te da o tome obavijesti Bianchija,kako bi poæurio s odgovorom.99

Odgovor na to pismo stigao je u Dubrovnik oko 20. IV.,100 ali rezultata oobavljenoj misiji istom oko 20. V.101 Bianchi, naime, nije uspio odmah do-biti audijenciju kod Bartensteina, s kojim je kao najuticajnijim odluËiorazgovarati.102 To mu je konaËno uspjelo preko baruna Saidowitza, koji jebio i njegov i Bartensteinov prijatelj.

Izvjeπtaj o rezultatu audijencije pisan je u BeËu 13. IV.103 Bianchi je biopotpuno zadovoljan. Bartenstein se pokazo sklonim i izjavio da Êe Ëitavustvar paæljivo razmotriti i razgovarati s carem. No, najtoplije je preporuËioBianchiju neka utjeËe na Senat, da πto ËeπÊe i u najveÊoj tajnosti πalju vijestio Turcima, jer Êe na taj naËin kod cara probuditi i oæivjeti simpatije premaRepublici. I Bianchi im je to ponovno preporuËio, jer je u tome vidio efika-sno sredstvo za pristup Bartensteinu.

U vezi MleËana, Bianchi je samosvjesno pisao Senatu: “Uvjeren uvjera-vam Vaπe ekscelecije da MleËani neÊe napraviti niπta πto ja ranije ne bi znao

98 Isprave i akti 18. st. br. 3061/37.99 Litt. Pon. sv. 54, f. 220.100 Litt. Pon. sv. 54, f. 234’.101 Litt. Pon. sv. 54, f. 246.102 Kod Bartensteina je bilo vrlo teπko dobiti audijenciju. I prvi carevi ministri morali su

danima Ëekati da budu primljeni. Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 13.103 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 17.


i dosljedno, neÊe se desiti niπta Ëega se bojite prije nego ja postignem πtosam naumio.”104

Dalje im je javljao da se vratio kurir iz Babadaka s odgovorom velikogvezira na ultimativno pismo predsjednika ratnog savjeta Königsega u ko-jemu traæi odgovor, æeli li rat ili mir. Veliki vezir je odgovorio da æeli mir inastojat Êe zadovoljiti Ruse, da Êe se odræati kongres u Sereku blizu rijekePruta, ali je to u BeËu shvaÊeno kao taktika za dobivanje u vremenu, pa supoduzete mjere da vojska izie iz zimovaliπta i skupi se u Uipalanki sa za-datkom da napadne Vidin, a kasnije Bosnu i Albaniju.

U pismu od 27. IV.105 pisao im je joπ konkretnije o ratnim operacijama isastavu Hilgurghausenove vojske, koja je imala krenuti na Bosnu. BianchiÊe zajedno s generalom Palavicinijem posjetiti Hilburghausena prije njegovaodlaska u Bosnu. Zatim im je javljao kako se Palavicini bavi miπlju da prekocara zamoli Republiku neka mu poπalje viπe mornara za posade na 4 fregatesagraene na Dunavu, jer cijeni dubrovaËke pomorce. Ali on ga je skloniood toga, jer bi time Republiku izvrgnuo opasnosti.106

Sve ove vijesti podræavale su DubrovËane u uvjerenju da Êe doÊi do su-koba. SljedeÊe pak pismo od 1. V.107 potpuno ih je uvjerilo da je rat neizbje-æan. K tome, stekli su i ugodno uvjerenje da njihove stvari u BeËu vrlo do-bro stoje. Bianchi im, eto, javlja da je Bartenstein razgovarao s carem, za-nesen dræanjem Republike, te da Êe poduzeti sve potrebne mjere da sprijeËimletaËke namjere, uvjeravajuÊi ih da se MleËani neÊe ni maknuti kadnjegovi ljudi budu na dubrovaËkim granicama. Bartenstein pak, Ëiju volju,po Bianchijevim rijeËima, car uvijek izvrπava, sa svoje je strane uvjeravaoRepubliku da se nipoπto nikome neÊe dozvoliti ulaz u ove krajeve i da ÊeRepublika ubrati, poslije carske pobjede, obilne plodove zbog svojih iskre-

104 Bianchi je stvarno imao vrlo dobre veze. Osobno je poznavao marπala Guida od Staren-berga, generala Palavicinija i Hiburghausena. Barun Saidowitz mu je bio prijatelj. Kod barunaBartensteina i ratnog referenta Webera bio je veoma Ëesto. Knez Hamilton, general konjice biomu je naroËiti prijatelj i zaπtitnik. Kod njega je stanovao i hranio se. Imao je veze sa barunomEngelhartom koji je viπe puta bio zapovjednik Orπove, s marπalom Kewenhüllerom, generalomMaullijem i ruskim poslanikom u BeËu itd.

105 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 17.106 Posade za ove fregate i druge brodove na Dunavu sakupljene su iz Hamburga, Senja,

Bakra, Rijeke, Trsta, Livorna i Genove. Isprave i akti 18. st. br. 3120/31, pismo br. 34.107 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 18.


nih namjera i revnosti za carevu stvar. Stoga je zamolio Republiku da gaizvjeπtava o svemu iz turskih krajeva, a naroËito iz Bosne. Rekao je takoerda je od cara dobio nalog da ovu carevu volju priopÊi Seckendorfu iHilburghausenu i pozvao Bianchija da ga, Ëim primi kakve vijesti, odmahposjeti u Laxenburgu.

Bianchi je, piπuÊi ovo pismo, bio vrlo raspoloæen. Bodrio je dubrovaËkuvladu da se ne uznemiruje ni za πto, samo neka dræi stvari u tajnosti i πaljeobavjeπtenja. “Ja ne znam po Ëemu, pisao im je, imam sreÊu da sam dobrovien od sve ove gospode koja su u vladi ... Glavni savjetnici komore mojisu dobri prijatelji.” To ih je trebalo ohrabriti da mu se lakπe povjere akobudu imali kakve posebne namjere.

NajznaËajnija vijest u pismu glasila je: “Bosna Êe ovoga puta apsolutnopripasti caru ili silom ili ugovorom. Republika Êe apsolutno sigurno graniËitis carevom dræavom.”108

To su bile careve rijeËi, koje mu je prenio Bartenstein. Bianchi je stvarsmatrao sasvim sigurnom. Nikakvo Ëudo da se u njemu, koji se tako ËvrstoosjeÊao u BeËu, rodila misao kako bi bilo dobro da Republika kupi neπto odposjeda koje car ima zauzeti. U tom smislu pisao je Senatu da mu jave, akozaista to æele, te da mu poπalju zemljovid Ëitave granice Republike, kako bikonkretno mogao razgovarati s barunom Bartensteinom.

Na ova tri pisma dubrovaËka je vlada odgovorila Bianchiju pismom od23. V. 1737.109 Sigurnost s kojom je Bianchi govorio o zauzimanju Bosne, ai vijesti koje su stizale iz same Bosne,110 naime, da se tamo ne vrπe nikakvepripreme ni vojske ni hrane ni municije, navela je dubrovaËku vladu da po-vjeruje da Êe Turci biti poraæeni i da Êe se uskoro na njihovim granicama po-javiti carska vojska. Dosljedno tome, trebalo je poduzeti sve πto su u tomËasu zahtijevali njihovi interesi: preporuËiti Bianchiju neka budno pazi kadÊe krenuti na zauzimanje Bosne, jer oni prethodno moraju traæiti od cara dazaπtiti njhove interese. Tu se u prvom redu radilo o haraËu. Car je veÊ u pre-liminarima morao postaviti uvjet da Dubrovnik bude osoloboen plaÊanja

108 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 18.109 Litt. Pon. sv. 54, f. 248-257.110 Prepozit –ivoviÊ takoer im je pisao o skorom sukobu. Isprave i akti 18. st. br. 934, 939,

pismo br. 3.


haraËa Turcima, jer bi se zlo proveo kad bi car dobio svu Bosnu. Albanskaobala ostala bi u rukama Turaka, a oni s obvezom haraËa. Zatim, u BeËu sumorali znati da DubrovaËka Republika ne graniËi izravno s Bosnom, nego sHercegovinom, te ako bi se na preliminarima Austrija ograniËila samo naBosnu, oni bi se naπli u mnogo teæoj situaciji nego prije.

OsvrÊuÊi se na Bianchijevu sugestiju da se ovom prigodom okoriste zaproπirenje svojih granica (qualche acquisto), samo se po sebi razumije, nji-hova je opravdana æelja da opet dobiju ono πto su ranije imali, a πto im jeturska bahatost oduzela, a i da proπire teritorij prema moguÊnostima u koji-ma se nau. Ali samo u povoljnoj situaciji i uz potrebne mjere opreza.

To je sadræaj pisma upuÊenog Bianchiju 23. V., u kojem su mu poslalitraæeni zemljovid, vijesti iz Turske s opisom puteva kroz Hercegovinu iposebnu πifru za imena liËnosti koje uu u pregovore.111

Sada je dubrovaËka vlada æivjela u nestrpljivom oËekivanju daljnjihdogaaja i vijesti iz BeËa. O vijestima iz BeËa ovisilo je, hoÊe li opunomoÊi-ti Bianchija da sluæbeno iznese njihovu stvar ili ne. Stoga je na senatskojsjednici od 27. V. 1737. zakljuËeno da Malo vijeÊe mora sazvati Senat Ëimstigne prvo pismo od Bianchija.112 Naime, u navedenom pismu od 23. V.izriËito mu je bilo nareeno, da sadræaj pisma dræi samo za sebe i ne posluæise s njime dok ne dobije nove toËne upute.

Pismo iz BeËa nije trebalo dugo Ëekati. VeÊ 8. VI. sastao se Senat i od-luËio da se poπalju vijesti dr. Bianchiju i da mu se piπe neka iznese dotiËnomministru pitanje haraËa, o Ëemu su mu pisali u zadnjem pismu, ali neka stvarjoπ dræi u tajnosti i ne posluæi se pismom u drugu svrhu dok ne dobije drugeupute.

Ova odluka Senata donesena je na temelju Bianchijeva pisma od 18.V.,113 u kojem ih je uvjeravao da je rat sasvim siguran i da je glavni cilj za-uzimanje Bosne u koju Êe veÊ sredinom lipnja umarπirati general Hil-burghausen, koji Êe prijeÊi Savu kod Gradiπke i odatle poÊi ravno na BanjuLuku.

111 Litt. Pon. sv. 54, f. 252.112 Cons. Rog. sv. 158, f. 30’.113 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 19.


Bianchiju su sada poslane detaljne upute kako iznijeti pred Bartensteinapitanje haraËa.114 Nadasve je morao istaknuti veselje Republike πto Êe usko-ro biti usliπane njezine molbe upravljene Sveviπnjemu da vidi pobjedniËkimoruæjem njegova katoliËkog veliËanstva osloboene obliænje pokrajine odbarbarstva zajedniËkog neprijatelja. Poslije izlaganja pitanja haraËa, moraoje zamoliti Bartensteina da ih upozori kada Êe se za ovu stvar izravno obrati-ti caru.115

U meuvremenu, Bianchi je primio vladino pismo od 23. V. s vijestimakoje su bile vrlo dobro primljenje (molto gradite) i geografskom kartomkoju je pokazao baronu Saidowitzu, upozorivπi ga na krajeve koje bi htjelizaposjesti MleËani i kako bi to bilo opasno i za Republiku i za cara, kao i nato da svakako treba zauzeti i Hercegovinu. ©toviπe, podnio je Bartensteinupismenu promemoriju πto sve spada u Bosnu marπal Wilcek, koji se spremaona put kao prvi opunomoÊenik, da je ponese sobom na kongres u Nemirov.Potpuno uvjeren da Êe rat uskoro biti zavrπen,116 u svojoj rodoljubnoj duπineprestano je maπtao o dobivanju novog teritorija (un nuovo acquisto). S timu vezi daje Senatu detaljne, πifrom pisane informacije: ugovor o kupoprodajitrebalo bi napraviti u potpunoj tajnosti. Napraviti toËnu topografsku kartuonoga na πto reflektira Republika, s toËnim mjerama i naznakama - ravnica -brdo - πuma - rijeka - cesta - selo - grad - puËanstvo, proraËun prihoda i pri-jedlog cijene, a car bi poslao komesare da stvar ispitaju na terenu. Komesarebi trebalo lijepo primiti i nagraditi kako bi se na temelju njihova izvjeπtajamogla odrediti povoljnija cijena. Na isto pitanje vraÊa se i u sljedeÊem pi-smu, sanjajuÊi o proπirenju Republike na “dio ili Ëitavu Hercegovinu”.117

PreporuËuje tri stvari: da pripreme gotov novac, πto Êe olakπati uspjeh jer seu BeËu osjeÊa potreba za novcem; da πto prije izvrπe kupoprodajni ugovor:prije nego Nijemci shvate πto prodaju, a MleËani se ne dosjete i prijeraspuπtanja kongresa, kako bi kupoprodajni ugovor mogao biti sveËano rati-ficiran, i konaËno stvar dræati u potpunoj tajnosti da ih tko ne nadmaπi u po-nudi. U ovom pismu, koje je gotovo cijelo pisano πifrom, iznosi i rezultatsvoje sluæbene intervencije u pitanju haraËa.

114 Litt. Pon. sv. 55, f. 6-8.115 Do toga nikada nije doπlo, jer su uskoro, kako Êemo vidjeti, za Austriju stvari poËele iÊi

nizbrdo.116 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 22.117 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 23, od 13. VII. 1737.


Car je u prisustvu Bartensteina i Saidowitza118 obeÊao, da Êe za uzvretDubrovËanima koji mu πalju vijesti i koji se pozivaju da to i dalje Ëine sva-kog tjedna bez obzira na troπak, kod sklapanja mira dati unijeti posebanËlanak kojim Êe se Dubrovnik osloboditi haraËa i staviti pod njegovuzaπtitu.119 U Bianchijevu izvjeπtaju naroËito im se morao svidjeti dio kojigovori o nepovoljnom carevu stavu prema MleËanima. Car ih ne samo neÊepozvati da uu u rat, nego Êe im, πtoviπe, praviti poteπkoÊe, jer on hoÊe imatiza sebe Bosnu i Hercegovinu, na πto oni redovito ciljaju u ratovima s Turci-ma. BuduÊi da je Hilburghausen veÊ na putu za Bosnu, Bianchi poziva Senatneka piπe πto æeli da mu se preporuËi, za njegovo ravnanje, kad se pojavi nagranicama Republike, jer Êe sve uËiniti po æelji Senata.

Ovo pismo proËitano je u Senatu na opÊe zadovoljstvo 30. VII., kada je iodluËeno da se Bianchiju120 odgovori pismom datiranim istoga dana.121

Uz obeÊanje da Êe podvostruËiti brigu oko prikupljanja vijesti, glavnatoËka u ovom pismu govorila je o nareenjima koja treba izdati Hil-burghausenu. Traæili su da mu se bez odlaganja uputi nareenje da lijepopostupa i ide na ruku njihovim trgovcima koje zatekne pri osvajanju Bosne,te da favorizira slobodu njihove trgovine i ostavi je u stanju u kojem je za-tekne.

U pitanju pak dobivanja novih teritorija o kojima Bianchi govori s tolikooduπevljenja u dva posljednja pisma, Senat ga æeli pomalo ohladiti, predoËu-juÊi mu kako ga je jedino njegova velika ljubav prema domovini navela dasmatra plodnijima nego πto su posjedi o kojima je govori i vjeruje kako ima-ju toliko mnogo novaca, a da iznad svega æele dobiti nove teritorije. “To supothvati, piπu mu, koji povlaËe za sobom vrlo teπke posljedice i o kojima sene mogu na laku ruku donositi odluke.” Da bi mogli reËi neπto odreenije,stvari trebaju bolje sazrijeti. Prema tome, neka tu stvar za sada nipoπto nepokreÊe.122

118 Bianchi je povjerio stvar Saidowitzu, a ovaj je razgovarao s Bartensteinom. Kasnije suobojica razgovarali s carem.

119 Car je tom prigodom pokazao toliko povjerenje prema DubrovËanima, da ih je dao izv-ijestiti o Ëitavom planu skorih ratnih operacija.

120 Cons. Rog. sv. 158, f. 45’.121 Litt. Pon. sv. 55, f. 35-36.122 DubrovaËka je vlada vrlo paæljivo Ëitala Bianchijeve izvjeπtaje i uvijek traæila nova

obavjeπtenja. U ovom pismu posebno traæe da ih izvijesti kani li Austrija zauzeti i cijelu obaluAlbanije ili samo dio.


Poslije toga, Senat je primio joπ nekoliko pisama u kojima im je Bianchijavljao o opkoljavanju Banje Luke, o padu Niπa, o kretanju Seckendorfa pre-ma Bosni, jer tamo stvari ne idu dobro, o zauzimanju Banje Luke “danas ilisutra”, o Bosni koja Êe “prije ili kasnije pasti u ruke cara”.123 Meutim, prijesvih tih pisama, stigla je u Dubrovnik vijest da je austrijska vojska 4.kolovoza pretrpjela straπan poraz pod Banjom Lukom. Bilo je to 12. kolovo-za. A sljedeÊeg dana, veÊ su Ëuli za proglas Ali-paπe da se po cijeloj Bosni iHercegovini proslavi poraz krπÊanske vojske.124

Dogaaji pod Banjom Lukom iznenadili su DubrovËane, ali vjerojatnosamo u prvi Ëas. Oni koji su nekolio dana prije uputili u BeË vijesti da Ali-paπa nastupa prema Banjoj Luci skupljajuÊi Ëete koje su se rado, gotovonatjeËuÊi se gomilale sa svih strana, smatrajuÊi da je to rat za obranu vjere ivlastitih domova;125 oni, koji su uskoro poslije bitke pod Banjom Lukompisali Bianchiju da su Turci tako bijesni da, izgleda, ne paze ni na æivot,nego samo na oËuvanje vjere i domova, boreÊi se pro aris et focis,126 i dalje,da je to narod koji, istina, nema prehrambenih skladiπta, ali je otporan i zanapore i za oskudicu, smatrajuÊi k tome da je u ovakvim sluËajevima127 svezajedniËko, oni, rekosmo, koji su tako pisali Bianchiju o turskoj vojsci, mo-gli su shvatiti da takvu vojsku nije bilo lako pobijediti. To im je bilo timlakπe, jer su, po izvjeπtaju prepozita –ivoviÊa, znali da u zapovjedniπtvuaustrijske vojske vlada velika nesloga.128

Usprkos svemu tome, i poslije neuspjeπog boja pod Banjom Lukom,129

DubrovËani su se nadali da Êe Austrijanci ipak, prije svrπetka sezone postiÊineke uspjehe.130 Prema tome, revno su i dalje slali opπirne tjedne izvjeπtajeu BeË,131 iako im je Bianchi u pismu od 21. VIII., govoreÊi o porazu kodBanje Luke, javljao da je to obustavilo sve njihove planove.132 Vijesti iz

123 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pisma br. 24, 25, 26.124 Litt. Pon. sv. 55, f. 44.125 Litt. Pon. sv. 55, f. 42.126 Litt. Pon. sv. 55, f. 52’.127 Litt. Pon. sv. 55, f. 52’.128 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pisma br. 40, 41.129 U Dubrovniku tursku pobjedu nisu smatrali tako velikom kako su je prikazivali Turci.

Meutim, dubrovaËke vijesti o turskim gubicima pod Banjom Lukom oËito su pretjerane. Uizvjeπtaju od 18. VIII. 1737. govore o 12-15 tisuÊa poginulih Turaka. Litt. Pon. sv. 55, f. 49.

130 Litt. Pon. sv. 55, f. 66.131 DubrovaËki izvjeπtaji bili su vrlo cijenjeni u BeËu. Njih su na konferencijama najviπe uzi-

mali u obzir. (Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 47) Za izvjeπtaje o Bosni, Bianchi seizrazio da su izvanredno pisani. (pismo br. 30) Otada su morali pisati izvjeπtaje u dva primjerka,


BeËa bile su joπ uvijek ohrabrujuÊe. Bianchi im je pisao da se nije odustalood namjere da se Bosna po svaku cijenu osvoji prije sklapanja mira.133

©toviπe, nade su im bile tako velike da su 21. IX. 1737. zamolili Bianchijada ishodi preporuËna pisma koja Êe biti predana komandantima u Bosni iHercegovini, o Ëemu je bilo govora u njihovom pismu od 30. VII. 1737.134

Meutim dogaaji nisu opravdali njihove nade. Glavni zapovjednik,marπal Seckendorf zatvoren je 14. rujna. General Doxat je 18. rujna predaoNiπ.135 Austrijska vojska doæivjela je potpuni neuspjeh “zbog kojeg je”, porijeËima Bianchija, “zaprepaπten svijet i kojemu bi se u Ëitavoj povijesti jed-va naπao primjer, a u povijesti austrijske dinastije sigurno ne”.136

Poslije svega toga, dubrovaËki Senat je uvidio da je njihova jedno-godiπnja igra na jednu kartu bila uzaludna i da bi, ako s njome nastave, mo-gla postati vrlo opasnom. VeÊ su 23. X. pisali Bianchiju da ih dogaaji, πtose dalje razvijaju, to viπe uznemiruju.137 Sad je, pak, uznemirenje doπlo dovrhunca. S jedne strane potuËena i demoralizirana austrijska vojska povlaËise u zimovaliπta; u BeËu se vodi proces protiv marπala i generala, a s drugestrane do uπiju im dopire pobjedniËka cika turske vojske i Portine pohvale iodlikovanja hrabrom ratniku Ali-paπi HeÊimoglu. Zar da u takvim okolnosti-ma i dalje, moæda zbog nekog religijskog ideala, stavljaju na kocku svojuslobodu? Daleko od toga! Oni to neÊe uËiniti ni zbog njegova carskog i ka-toliËkog veliËanstva ni zbog njegove svetosti pape rimskoga, veÊ Êe napunitibisage svilom, πeÊerom i limunima, uprtiti ih na svoga poslanika i uputitiAli-paπi s pismom u ruci u kojemu Êe pisati: “Evo vam πaljem Ëovjeka davam bude ljubit od naπe strane plemenite skute i prikazat naπe posebnouæivanje poradi slavnieh diela vaπega visokoga razuma i nedohitnoga hra-brenstva.”138

jedan za konferenciju, a drugi za Bartensteina. (pismo br. 47) DubrovaËki izvjeπtaji dragocjeni suza upoznavanje stanja u Bosni i Hercegovini. Litt. Pon. sv. 55, f. 87.

132 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 27.133 O tome je Bianchi pisao 31. VIII. 1737. kao i u pismima od 7. IX. i 11. IX. U ovom

posljednjem izraæava sumnju u uspjeh zbog neprestane nesloge generala, koje naziva najkoris-toljubivijim trgovcima, krËmarima i mesarima.

134 Litt. Pon. sv. 55, f. 74.135 Pogubljen u Beogradu 28. III. 1738.136 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pisma br. 35, 36.137 Litt. Pon. sv. 55, f. 85.138 Coppia Litterarum Diversarum, ser. 27.2 (DAD, dalje: Copp. litt.), sv. 2, f. 98.


Ova odluka donesena je u Senatu sa samo jednim protivnim glasom 14.XI. 1737. Tada je izabran Miho Zarini dragoman (propao je prijedlog da sepoπalje vlastelin), da s darom od 6 truba svile, 30 glava πeÊera i dva konjalimuna poe na poklon bosanskome paπi.139

Zarini je 26. XI. dobio uputu140 koja je zapoËinjala ovim rijeËima:“Dogaaji koji su se ove godine odigrali u Bosni i vijesti koje smo u poslje-dnje vrijeme o njima primili, ponukali su budnost Senata da poπalje posebnuosobu onom paπi sa zadacima koji slijede”:

Prvi je zadatak bio da mu u ime vlade Ëestita na njegovu mudrom i hra-brom dræanju i pobjedama u proteklim vojnama, da mu kaæe kako je sve-viπnja Providnost htjela da se on nae na kormilu Bosne u ovim prilikama iuvjeri ga da mu DubrovËani najiskrenije Ëestitaju, jer im je iznad svega dosreÊe uzviπene Porte i do zadovoljstva njegove ekscelencije od koje su pri-mili i nadaju se primiti potrebnu pomoÊ za svoj opstanak.

Drugi zadatak bio je mnogo delikatniji i vaæniji. Trebalo je odgovoriti narazne prigovore ili pitanja, koja Êe mu paπa eventualno postaviti. Jedan takavprigovor mogao bi glasiti: Zaπto su tako dugo πutili? DubrovaËka vlada,naime, od 15. VII. 1736., kad je poslala svoga poklisara Marka Basseglija napoklon novome paπi, odnosno, od 25. VIII. iste godine, kad mu je nado-punjeno uputstvo, pa do sada, do slanja Zarinija, dakle viπe od godine dana,nije odræavala s Ali-paπom nikakve posebne veze. Nije mu poslala ni jednogizvjeπtaja.

Zatim, zaπto su dubrovaËke lae tako Ëesto odlazile u Rijeku? Zaπto nisuhtjeli prodavati barut Trebinjcima? Zaπto su zatvorili nekog Æidova i ko-naËno, πto je bilo s njihovim trgovcima u Novom Pazaru?

Na sva ta pitanja, a i na njima sliËna koja mu paπa postavi, trebao jeZarini dati odgovor u ime vlade, od koje je dobio detaljne upute kako Êe nanjih odgovarati.

Zanimljivo je opravdanje dubrovaËke πutnje. Zarini je morao odgovoritipaπi da su mu DubrovËani uvijek bili blizu svojim poπtovanjem i paænjom;da su u prvi mah odgovarali i davali obavjeπtenja eminima i mirimiranu u

139 Cons. Rog. sv. 158, f. 60. - 61.140 Litt. Lev. sv. 74, f. 69-74..


Trebinju o MleËanima i upozoravali neke Turke da trebaju paziti granice, alida su oni odgovarali kako to nije moguÊe, jer je, navodno, sultan u dobrimodnosima a Nijemcima, Ëiji je car Ëak posrednik za mir sa Rusijom. Kad suvidjeli da su tako odbijeni, zbunili su se i smatrali kako nema smisla daljeobavjeπÊivati, jer nisu znali niπta sigurno ni odreeno, osim onoga πto seËulo i vidjelo od samih Turaka.141 Kad su pak izbila neprijateljstva, nijeimalo smisla izvjeπtavati, jer bi to znaËilo uznemirivati njegovu ekscelencijuizvjeπtajima o stvarima koje su mu bile bolje poznate nego njima.142

Posebno su preporuËili Zariniju da u povoljnoj prigodi kaæe paπi da ga jeSenat, Ëim je Ëuo za uspjehe pod Banjom Lukom, htio poslati da Ëestitanjegovoj ekscelenciji, ali ga je, iz obzira da ga ne uznemiruje u onim hitnimakcijama i zbog neizvjesnosti gdje se nalazi, zadræao do danas, dok u srcu,DubrovËani nikada nisu propustili uËiniti ono πto im je bila duænost.143

U vezi Ëestog odlaska laa u Rijeku, trebao je reÊi, da su trgovci stvarnoviπe puta slali lae i u Veneciju i u Anconu i u Rijeku zbog vlastitih interesa,ali on, buduÊi da nije trgovac, ne zna niπta pobliæe kazati.144

U sliËnom stilu trebao je odgovoriti i na ostale prigovore.

Svrha Zarinijevog puta u Bosnu morala je ostati u potpunoj tajnosti. Niprije ni poslije nije smio nikome kazati zaπto je bio poslan. Morao je svudagovoriti da je poslan zbog prodaje soli u Makarskoj i okolici. Jedna od mjeraopreza bila je i ta da bez vladina odobrenja nije smio potraæiti paπu izvanSarajeva ili Travnika.

Zarini je puπten u audijenciju kod paπe 7. XII. 1737. Uspjeh je bio pot-pun. DubrovËani su morali biti vrlo zadovoljni i sretni. Zacijelo su s pose-bnom nasladom, a i ciniËkim podsmijehom morali Ëitati Ali-paπino pismokoje im je Zarini donio:

“Stimani meu principima karstjanskiem, uzviπeni meu poglavicamanaroda karstjanskoga, dubrovaËkom knezu i ostalijem begovima (kojem danajposljedni Ëas bude Ëestit), poslije ljubeæljivieh pozdrava i prijateljskogapitanja za dobro zdravlje, Ëini se znati, kako mi e priπla vaπa vierna knjiga,

141 Litt. Lev. sv. 74, f. 71’.142 Litt. Lev. sv. 74, f. 71’.143 Litt. Lev. sv. 74, f. 72.144 Litt. Lev. sv. 74, f. 72.


koju mi poslaste po ruke Miha vaπega dragomana, u koje kontenutu (sadræa-ju) pozno sam vaπu viernos, fedelta (odanost) i somision (potËinjenost), kojuod starina joπtera prikazali ste otomanskiem Ëestitiem i vierniem Vratima irazumio sam vaπ afet (ljubav) i propenzion (naklonost), koju ste ukazali pre-ma mojoj personi. Ja sam se veoma obradovao vaπoj ljubavi i osto sodisfanod vaπega prikazana mi priateljstva, u ime koga, hotivπi veÊe vratit se reËeniMiho vaπ dragoman, napisa se i posla ova moja priateljska knjiga, koja kadvam prie nastojte i unaprieda kontinuati (nastaviti) u ovakomu liepomu pri-ateljstvu i mir budi vrhu onieh koji sliede pravi put.”145

Poπto su ovako sretno proπli, dubrovaËki Senat nije htio dalje niπta riski-rati. Prihvatio se stare taktike.146 Otada pa sve do kraja rata, DubrovËani sudiskretno ali stalno slali izvjeπtaje i u BeË i u Bosnu. Vijesti koje su skupljalio Turcima slali su u BeË, a one koje su primali iz BeËa i drugih obavje-πtajnih centara, u Bosnu.147

Kroz to vrijeme doπli su nekoliko puta u nezgodnu situaciju. U prvomredu zbog prijevoza hrane iz Moreje u Bosnu preko Dubrovnika,148 te zbogprijelaza albanskih vojnika preko dubrovaËkog teritorija na putu za Bo-snu.149 PoËetkom 1738. napisan je s tim u vezi jedan napad na DubrovËane unekom beËkom listu, optuæujuÊi ih da pomaæu Turcima. Meutim, ministriWeber i Bartenstein imali su puno razumjevanja,150 a ni sami DubrovËaninisu se tada osjeÊali naroËito krivim. Smatrali su da im se to ne smije upisatiu grijeh, πtoviπe, da ih svi vladari i svaki pametan Ëovjek mora shvatiti. “Uostalom”, piπu Bianchiju, “naπ odnos sa Turcima Ëini da nas svaki vladar, pai svaki Ëovjek koji se samo malo razumije u politiku, mora shvatiti.”151

145 Acta Turcarum, B 14/61 (DAD).146 Vidi: Jorjo TadiÊ, ©panija i Dubrovnik u 16. v. Beograd: SKA Posebna izdanja 93, 1932:

56.147 Litt. Pon. sv. 55, f. 56; Litt. Lev. sv. 74; Copp. litt. sv. 2, passim.148 Postoji cijela prepiska izmeu dubrovaËke vlade i Ali-paπe u vezi prijevoza hrane. Zbog

pomanjkanja konja, roba je dugo leæala i bila u opsanosti da se pokvari. Na kraju je paπa naredioda se rasproda. Acta turcarum, B 14/35, 37, 40, 41, 43, 44; Copp. litt. sv. 2, f. 105, 106, 130’.

149 Litt. Pon. sv. 55, f. 143’, 195; sv. 56, f. 105-106.150 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 49 od 12. IV. 1738.151 Litt. Pon. sv. 56, f. 92. DubrovËani su gotovo istim rijeËima odgovorili 1530. god. Mesin-

janima, kad su ih pred Karlom V. optuæili πto æive u prijateljstvu s Turcima i priznaju njihovuvlast. Vidi: J. TadiÊ, ©panija i Dubrovnik u 16. v.: 37.


Drugi put su doπli u nezgodnu situaciju poËetkom 1738., kada je Ali-paπazabranio svaki izvoz æiveænih namirnica iz Bosne i Hercegovine, pa i u Du-brovnik. Da ishode posebnu dozvolu za slobodan izvoz barem najnuænijihartikala, poslali su 29. III. 1738. Ali-paπi dragomana Zarinija.152 On je dobiotraæenu dozvolu, ali uz uvjet, da uvezenu robu ne smije dalje izvoziti. Zbogtoga su DubrovËani doπli u sukob s mletaËkim vlastima, jer su ih mletaËkitrgovci optuæivali da ometaju trgovinu sa zaleem.153

U ovom ratu znatno je stradala dubrovaËka trgovina. Da barem doneklepoboljπaju svoje financijsko stanje, oslabljeno zbog prekida trgovine, 6. II.1738. obratili su se Karlu, kralju Dviju Sicilija s molbom da dozvoli podi-zanje prihoda na kapital koji su u njegovom kraljevstvu imali njihovi trgo-vci.154 Zbog istog razloga obratili su se 4. III. iste godine i kardinalu Barber-iniju, moleÊi ga da im izda hirograf za daljnih 10 godina, prema kojem binjihovi kapitali, odreeni za crkvu, mogli biti upotrijebljeni s polovinom pri-hoda za javne potrebe.155

Osim toga, DubrovËani su doπli u nezgodan poloæaj za vrijeme nemira uCrnoj Gori sredinom 1738. iako bez teæih posljedica. O tim nemirima pisalisu u BeË 10. V. iste godine.156 Okupljanje Crnogoraca u veÊe grupe prisililoje Ali-paπu da na svojim mjestima zadræi ljude uz granicu Crne Gore. Otome je obavijestio i DubrovËane i upozorio ih da budu na oprezu.157 Senatje stvarno poduzeo mjere i 23. V. 1738. na dubrovaËku granicu prema CrnojGori, u Mrcine, uputio vlastelina Mata Natalija sa zadatkom da organiziraobranu od Crnogoraca.158

O daljnjem toku dogaaja DubrovËani su redovito obavjeπÊivali i BeË iTurke, iako se vojna sreÊa sve viπe naginjala Turcima. Austrijska nastojanjada njihova vojska u pohodima 1738. postigne odluËnu pobjedu ostala su bezrezultata. Glavni razlozi su bili kuga, koja se pojavila u Ugarskoj i Transil-

152 Litt. Lev. sv. 74, f. 77.153 Litt. Pon. sv. 56, f. 26.154 Litt. Pon. sv. 55, f. 121.155 Litt. Pon. sv. 55, f. 136’.156 Litt. Pon. sv. 55, f. 177’.157 Copp. litt. sv. 2, f. 144.158 Litt. Pon. sv. 55, f. 184.


vaniji,159 i nesposobnost vojnog zapovjedniπtva.160 Stoga je dubrovaËkomSenatu najveÊa briga bila da svoju obavjeπtajnu sluæbu odræi u najveÊojtajnosti. To je naroËito doπlo do izraæaja u njihovu pismu Bianchiju od 10.IV. 1738. Bianchi ih je, naime, zamolio, da mu jave kako treba preporuËitiRepubliku ministru Weberu, koji je pokazivao veliku naklonost prema njoj iigrao znaËajnu ulogu u pregovorima o miru.161 Tom prigodom vlada je pisa-la Bianchiju: “Sa zadovoljstvom smo zapazili vaπe nastojanje da u svakojprigodi mislite na interese domovine, ali smatramo potrebnim upozoriti vasda mu (Weberu), isto onako æivo, kako ste to uËinili u razgovoru sa Barten-

159 Isprave i akti 18. st. br. 934, 939, pisma br. 61, 67, 68, 70.160 U BeËu se pripovjedalo, da je car prezirno dobacio marπalu Palfiju: “Tako smo slabo za-

dovoljni s vama kao i sa svim ostalim generalima koji ne razumiju niπta.” (Isprave i akti 18. st. br.958/2, pismo br. 84). InaËe po BeËu su kruæile o ministrima i generalima razne rugalice. Bianchiih navodi u pismu br. 42:Starenberg: L’on dit que je suis bien politique et flateur

on dira ce qu’on voudra, je aime l’argent contant.Zinzendorf: Je pense et mange bien

et l’ on ne m’écoute en rien.Harrah: Je me mêle de tout, je contredis en rien

mon unique but est d’amaser du bien.Königseg: Je pense et représente ce qui est nésessaire

et je ne fais, que ce qu’om me fait faire.Bartenstein: Pour avoir crû à deux fanfarons

Je passe dans le monde pour un gran cuion.Palfi: La longue expérience ne sert de rien

quand on n’a point les grâces de Bartenstein.Sackendorf: Je ne prend pour mon maître que ce qu’on me donne

et préfère mon profit à celui de la couronne.Filippi: Je consent à tout, m’oppose à rien

Je suis maréchal sans argent et sans bien.Kewenüller: Je suis fourbe et intrigant de profession

pour parvenir à mon but, je fais tout confusion.Hilburghausen: Je puis dire en conscience

que rien ne me manque, qu’une longue expérience.(PriËa se, da je neki marπal, kad ga je car pitao πto misli o Hilburghausenu, odgovorio:“Princ Hilburghausen ima vatru u grudima, a slamu u glavi.” Isprave i akti 18. st. br. 934,

939, pismo br. 46)Wallis: J’ai de l’expérience, de l’argent et de la santé

et on fait autant de cas de moi, que d’un âne bâté.Weber: Je suis petit, je glisse partout

je file de l’or, et ma femme de bijoux.161 Litt. Pon. sv. 55, f. 156.


steinom, preporuËite tajnost, s jedne strane da bismo izbjegli strahote koje bise, kako sami znate, a i svatko drugi moæe shvatiti, na nas survale kad bi sesaznalo, da su odavde dolazila sliËna obavjeπtenja, a s druge strane da bismoih i dalje mogli slobodno slati.”162 U pogledu preporuke, Bianchi je trebaorazgovarati s Weberom samo opÊenito jer, po miπljenju Senata, ne bi bilo odnikakve koristi, πtoviπe, nanijelo bi golemu πtetu njihovim odnosima s Turci-ma kad bi car, u sadaπnjim okolnostima, pokrenuo bilo kakvo njihovo pita-nje.163

Bianchi je sasvim dobro shvatio poloæaj Republike, o kojem se u sli-jedeÊem pismu ovako slikovito izrazio: “Ja znam dobro da je careva zaπtitau ovom trenutku za vaπe ekscelencije ono πto je obiËno oæujsko sunce zaljudski organizam, moæe pokrenuti sokove, ali ne i odræiti ih u ravnoteæi,πtoviπe, moæe izazvati teπke poremeÊaje.”164

KonaËno, i velike austrijske pripreme za pohod u 1739. bile su, kako semoglo i predvidjeti, bezuspjeπne.165 Teπki poraz, koji je austrijska vojskadoæivljela kod Grocke 22. VII. 1739., otvorio je Turcima put do Beo-grada.166

U meuvremenu, austrijska diplomacija radila je na zakljuËenju mira.Knez Gross viπe je puta odlazio u logor velikog vezira, ali stvar je zapinjalajer su Turci traæili da u preliminare ue predaja Beograda. Uz Grossa, u za-kljuËenju mira glavnu rijeË vodio je ministar Neipperg.167

Na kraju su pregovaraËi pristali na turske uvjete i tako je 1. IX. 1739. pot-pisan u Beogradu mirovni ugovor, koji je u BeËu izazvao veliko ogorËenjeprotiv potpisivaËa ugovora.

Ugovor je za Austriju bio uistinu teæak. Turci su dobili cijelu Srbiju sBeogradom i sav teritorij izgubljen poæarevaËkim mirom, osim grada Furja-na na hrvatskoj granici. Utvrenja Beograda morala su biti sruπena o troπku

162 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 46 od 8.III.1738.163 Litt. Pon. sv. 55, f. 156..164 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 52 od 4.V.1738.165 “Uzalud oruæje kad nema pameti”, piπe πifrirano Bianchi. Isprave i akti 18. st. br. 958/2,

pismo br. 84.166 Bianchi o tom porazu piπe kao o kazni Boæjoj. Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br.

123. U pismu br. 122 donosi opis bitke kod Grocke kako ga je dao jedan oËevidac.167 Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pisma br. 126, 127.


Austrije.168 Kurir s ovim vijestima, general d’Argentau Meray, stigao je uBeË 7. IX. U prvi mah, u BeËu se opÊenito dræalo da se radi samo o jednomprojektu mirovnog ugovora. Tako je Bianchi joπ 9. IX. pisao da se smatra dauvjeti neÊe biti prihvaÊeni i da Êe se nastaviti s ratom ukoliko se ne budemogao sklopiti mir na osnovu naËela uti possidetis.

Meutim, stvar je bila bezizlazna. General Wallis veÊ je na jedna vratapustio Turke u Beograd, pa je car teπka srca pristao na ovaj nepovoljni ugo-vor.169

Samo nekoliko dana poslije potpisivanja mirovnog ugovora, DubrovËanisu o tome dobili obavijest od samog Ali-paπe. “»ini vam se prijateljski aviz(obavijest),” - pisao je paπa Senatu - “kako hodeÊi njemaËki tabor s inten-cionim za udrit se s vitorieziem (pobjedniËkim) carskim kampom srete se saslavnom vojskom na Kisrdæiku i s pomoÊim gospodina Boga osta dobitinikturski narod i tabor njemaËki razbijen bjeæuÊi bio je insegviπkan (progonjen)do Biograda, e nemoguÊi rezistitit (odoljeti) proπo je prema Dunau, a carskiuzviπeni kamp (vojska) asedio je Biograd (stavio opsadu) i poslije Ëetrdestidana od angustija od asedija (teπkoÊe opsade) s mediacionim (posre-dniπtvom) franËeskoga poklisara prosili su Tudeπki mir s kondicionim i pati-ma (pod uvjetom) za dati Biograd i ©abac i svekolike one zemlje, koje senahode u njihovim rukami od Karavlaπke i one od Bosne dokle se mjeπa ri-jeka Una, na oni naËin kako je bilo kad se uËinio mir od Karlovaca. U imekoje kondicioni (uvjeti) na dvadesti i sedam ovoga mjeseca emasulevela (1.IX.) vezo se mir i dali su se tvrdi temesuÊi i s jedne i s druge strane. Oviovaki posao do mi e motiva za pisat vam ovu moju prijateljsku knjigu, da ivi znate na koji se naËin uËinilo i sklopilo ...”.170

Pismo je DubrovËanima donio jedan Ali-paπin aga u pratnji Ëohadara.Nagradivπi agu sa 30 mletaËkih cekina171 i suknom u vrijednosti od 11 du-kata i 16 groπa, a Ëohadara s dva mletaËka cekina, po njima su uputili Ali-

168 Govorilo se da Turci nude nekoliko milijuna samo da dobiju Beograd sa Ëitavimutvrenjima i da bi Austrija bila pristala za 10 milijuna. Od toga nije bilo niπta. Beograd je demo-liran u roku od 10 mjeseci. Isprave i akti 18. st. br. 958/2, pismo br. 135.

169 PovjesniËar Mayer piπe da je to bio najgorËi momenat caru za svo vrijeme njegova vla-danja. (Geschichte des Österreichs II: 75).

170 Acta Turcarum, B 14/50 (prijevod s turskog).171 Cons. Rog. sv. 159, f. 50..


paπi sljedeÊu slatkorjeËnu Ëestitku, datiranu 12. IX. 1739. “S koliko velikiemuæivanjem primismo scijenjenu knjigu vaπeg poπtovanog i prijesvjetlog gos-potstva, koja nam donese sreÊne i Ëestite glase, da moguÊe carstvo osvojiloje Biograd i dopustilo mir niemskomu cesaru koji ga je prosio, nije moÊnonami izrijeti, ali visoka mudrost vaπa kojoj je oËito naπe srce, na lasno Êedohititi. DobiÊu i slavam Ëestitoga carstva, svak tko ima sreÊu bit podsjenom njegova visokoga mogujstva ne moæe se neg iz svega srca radovat; ami koji isto naπe dræanje i sve naπe utoËiπte u milosti slavnoga carstva ima-mo i koji bez pristanka molimo priviπnjega za njegovo sve veÊe Ëestitosti,toliko se radujemo, da nam se Ëini, da nebesa iz njihove jasnosti zadaædjelisu nam perle od uæivanja er u prosperitatim i sreÊam slavnieh Vrata stoji svenaπe jedino dobro. Zahvaljivamo vam paka u osobit naËin na ovako æudie-njem glasima, pokle u tomu istomu poznamo vaπu visoku milos varh nas.Veselimo se joπtera noviem osobitiem vaπiem slavam, koje su radi vaπemudrosti i hrabrenstva na sve strane razglaπene i koje za naπiem elËiam(poklisarima) koj stoje za dizat se s carskom haznom put visocijeh Vrata,radiÊemo kaæujuÊi naπe dræanje i tolike milosti nami udieljene svuda glasiti...”.172

Novu Ëestitku i nove darove uputili su Ali paπi po poklisarima haraËa,koji su 21. X. iste godine dobili uputu da u tu svrhu, na putu za Carigrad,prou kroz Bosnu.173

Ovim moæemo smatrati zavrπenom diplomatsku aktivnost DubrovaËkeRepublike u austrijsko-turskom ratu.

***

DubrovaËka diplomatska aktivnost, dakle, u tom ratu nije izlazila iz nje-zinih uobiËajenih okvira u takvim i sliËnim situacijama. DubrovaËka Repu-blika, ugroæena od MleËana, redovito traæi osiguranje svojih interesa kodnjihovih neprijatelja. To su nekad bili Turci, nekad ©panjolci, nekad Francu-zi. U ovom sluËaju, to je bila Austrija, Ëiji su se interesi kosili s mletaËkima.

172 Copp. litt. sv. 2, f. 152.173 Na dar su mu odnijeli 1 trubu svile i jednu kutiju s mirisima. Litt. Lev. sv. 74, f. 135.


Logika odnosa prisilila je Republiku da se u ovoj prigodi ËvrπÊe veæe zaAustriju. U prvoj fazi rata ona je vjerovala, kako je uostalom vjerovala Ëita-va Europa, da Êe Turska podleÊi. Stoga je poduzela mjere da je MleËani nezaokruæe i tako joj presjeku osnovne æile ekonomskog æivota. Na katoliËkuAustriju, koja Êe garantirati slobodu njezine trgovine i dati poticaj njezinojtrgovaËkoj mornarici iznajmljujuÊi njezine brodove, u tom je Ëasu bila us-mjerena dubrovaËka diplomatska aktivnost. Meutim, u ovoj epizodi Repu-blika je saËuvala hladnokrvnost i bila vrlo oprezna. Tada nije nastala ona pa-niËna situacija kao poslije Kara-Mustafinog poraza pod BeËom, kada su slu-æbeno prekinuli s Turcima i priklonili se Austriji. Doktor Bianchi, preko ko-ga su radili u BeËu, ostao je svo vrijeme u svojstvu privatne osobe. Usprkospostavljenom prijedloga u kritiËnom trenutku, Senat je odbio poslati u BeËsvoga sluæbenog predstavnika. Potrebni oprez Republika je pokazala i u po-gledu kupovine novog teritorija u sluËaju eventualne pobjede nad Turcima.

»im se pokazalo da je procjena odnosa snaga zaraÊenih strana pogreπna,Republika je smjesta svoju diplomatsku aktivnost uskladila prema svojim in-teresima. Ponovno se pribliæila Turskoj ne napuπtajuÊi Austriju.

©to se tiËe obavjeπtajne sluæbe DubrovaËke Republike u ovome ratu,proizlazi da je ona imala dvojaku svrhu: s jedne strane, iπla je za tim datoËno sazna politiËku i ratnu situaciju kako bi mogla poduzeti odgovarajuÊediplomatske korake u korist svojih dræavnih interesa, a s druge, stavljala se usluæbu ratujuÊih strana s ciljem da ih na taj naËin zaduæi i udobrovolji.IzvrπavajuÊi stoljeÊima takav zadatak, obavjeπtajna sluæba DubrovaËke Re-publike spadala je u znaËajnije Ëinitelje uspjeha nadaleko poznate dubro-vaËke diplomacije.


PRILOZI

Od mnogobrojnih izvjeπtaja koje je dubrovaËka vlada za vrijeme austrij-sko-turskog rata 1737.-1739. uputila u BeË i onih koje je primila iz BeËa odsvog obavjeπtajca dr. Bianchija, donosimo, primjera radi, samo nekoliko.

IPrvi izvjeπtaj koji je dubrovaËka vlada uputila Bianchiju

u BeË s pismom od 6. III. 1737.

Prema ponovljenim obavijestima iz Bosne, doznaje se da se uz graniceprema carskoj dræavi Turci opskrbljuju ratnim materijalom i hranom iuËvrπÊuju istaknute poloæaje, a i u samom Sarajevu radi se na obrani gradaprave opkope i ograde od kolja gdje nema zidina.

Da poslije nekoliko izvrπenih poziva u vojsku, koliko u Bosni toliko uAlbaniji, koja je bila upuÊena u logor Babadah, u posljednje vrijeme, od viπetisuÊa popisanih u Bosni regrutirano je samo 600 ljudi, jer je iziπla naredbada se ostatak regrutira u Albaniji i udaljenijim mjestima, kako se iz Bosne nebi povuklo toliko ljudi.

Da se u Mostaru, malom starom utvrenom gradu od 10 do 12 tisuÊaduπa, udaljenom od mora manje od dva dana hoda, kao i u Trebinju, Popovui drugim mjestima duæ dubrovaËke granice, prave skladiπta æiveænih namir-nica i utvreni poloæaji u svrhu davanja otpora.

Da se Banvir, mali utvreni grad, osnovan prije koju godinu u Trebinju iKanstjelica, u kamenu i kreËu obzidani prostor na Carini, oba mjesta na gra-nici dubrovaËke dræave, utvruju zidinama i koljem, jer je u zadnje vrijemekomandantu Banvira doπlo nareenje od bosanskog paπe da se ta mjesta do-bro utvrde, poslavπi mu u tu svrhu dva topa, nekoliko puπaka i sablji zatamoπnju posadu, kao i odreenu koliËinu municije i hrane.

Uza sve to, Turci tih mjesta u velikom su strahu od krπÊanskih vojska,tako da njihovi zapovjednici, da stanu na put sveopÊem strahu, πire vijesti dase naveliko radi o miru, da neÊe doÊi do sukoba i da ih neÊe napasti krπÊani.Tako nastoje smiriti duhove, koji se mnogo kolebaju.

DAD, Litterae et commissiones ponentis, ser. 27.1, sv. 54, f. 217, 218.


IIIzvjeπtaj dubrovaËke vlade poslan u BeË 23. V. 1737.

Po posebnom kuriru iz Carigrada saznali smo da onaj dvor mnogo æelimir i da je veÊ prvih dana travnja bila poslana u logor u Babadah po jednomefendiji fetva, tj. vjerski odgovor potpisan od svih legista, kojim se ovlaπÊujePorta da moæe ugovoriti mir.

Izvjeπtavaju iz Bosne da se tamo viπe ne vrπe nikakve vojne pripreme, niæiveænih namirnica ni municije, i da vlada stanje kao da je veÊ sklopljen mir,te da se ne vidi nigdje oruæje. ©toviπe, oni funkcionari πire meu narodomglasine da su se Nijemci na granicama naoruæali samo zato jer ih je strahpriprema koje vrπi Porta na svom podruËju, ali da su se sve stvari stiπale naopÊim preliminarima mira, koji je sklopljen na osnovi uti possidetis. Sambosanski paπa, kaæu, ne uznemiruje se ni za πto, æivi spokojno i, jer mu jeprije kratkog vremena doπla potvrda za poloæaj paπe, πalje razne tovare robeu Carigrad, ali se ne moæe doznati πto je u njima. Usprkos svemu tome, Bo-sna bi mogla, jer je vrlo napuËena, u potrebi dignuti pod oruæje oko 30.000ljudi. Poslije ovih odnosa sa Rusima bilo je regrutirano iz Bosne 14-15 ti-suÊa ljudi, koji su poslani na one strane, ali se sada Ëuje da je od njih, ne uzi-majuÊi u obzir nemali broj umrlih od zaraznih bolesti, dezertiralo 4 do 5 ti-suÊa i vratilo se svojim kuÊama. Bosna je kraj koji ima dovoljno svega nesamo za sebe, nego obiljno daje i drugima æita, mesa, voska i drugog potre-bnog za æivot. K tome, ima rudnika svih kovina, Ëak zlata i srebra.

Zatim, iz Albanije se Ëuje da je sva tamo regrutirana policija, kao i onakoja se nalazi u tamoπnjim posadama, poslana prema Babadahu, ali da po-slije toga nisu vrπene nove regrutacije. I ova je pokrajina dobro napuËena iima mnogo krπÊana, kako latinskog tako i grËkog obreda: sve valjan narod,glasoviti Epirci, Makedonci, Tesalci. U ovim krajevima ima u izobilju svegaπto treba za bogato æivljenje, marve, æita, riæe, ulja, voska, mahunarki svakevrste. Tu se dovozi mnoga trgovaËka roba iz obliænjih pokrajina, da budeutovarena za potrebe toliko renomiranih luka joπ iz vremena Rimljana. I ui-stinu, ovi krajevi nisu samo u proπla vremena bili toliko cijenjeni, nego idanas slove kao sjediπta obilja.

Onaj koji sastavlja ova obavjeπtenja govori o sigurnim stvarima premaizvjeπtajima svojih ljudi, koje dræi u sluæbi u svim prije imenovanim krajevi-ma.


DAD, Litterae et commissiones ponentis, ser. 27.1, sv. 54, f. 251.-252.

(Ovom izvjeπtaju dodan je detaljan opis putova kroz Bosnu i Herce-govinu. Na istom mjestu f. 253-257’).

IIIIzvjeπtaj dubrovaËke vlade poslan u BeË 19.VII.1737.

Piπu iz Bosne, da je ratni savjet odræan u Travniku proπle subote,raspuπten sljedeÊeg dana, jer je paπa kod sebe zadræao sarajevskog mulu,koji je poglavar svih legista, aga janjiËarskih, naime, glavni komandant svihjanjiËarskih trupa u Bosni i svih kapetana gradova, a ostale da je vratio nanjihova mjesta i odnosne sluæbe. Da je zatim paπa izdao naredbu da se s do-voljnim brojem policije utvrde gradovi Banja Luka, Novi i BihaÊ. Da je daoizvrπiti popis u svim mjestima i razdijelio Bosnu i Hercegovinu na nekolikotema, odredivπi koja mjesta trebaju zajedniËki i jedinstveno marπirati gdjebude potreba, te da je stoga postavio komandante svakom od spomenutihmjesta, koji Êe uvijek morati stajati na Ëelu policije svakog okruga. Da je,osim toga, razaslao naredbu u sve krajeve svoje jurisdikcije da svatko morabiti spreman s oruæjem krenuti gdje mu bude nareeno. Da svaka Ëeta od 50Turaka mora imati 10 krπÊana ili pravoslavnih ili katolika i da ovi morajumarπirati prvi i uvijek stajati u prvim redovima kad nastane borba. Da su ovitako nagli pokreti Turaka stvorili paniku u Ëitavoj zemlji, a naroËito kodtrgovaca i πirokih narodnih slojeva, koji su dosad smatrali da je mir siguran.

Sve ovo znamo iz sigurnih pisama, a isto i usmeno potvruju oni kojiodande dolaze, koji k tome dodaju da u Sarajevu stvarno svi pripremajuoruæje i svatko ima u zalihi dvopeka koliko mu moæe stati u ranac, te da na-bavljaju konje i drugo potrebno za æivot u vojnom pohodu.

Govore joπ, ali ispod glasa, da se mrmlja protiv paπe zbog toga πto nijeizvrπio potrebne pripreme, kako je zahtjevala situacija, premda je vidio da jeokruæen golemom carskom vojskom; πto nije formirao nijednu jedinstvenupostrojbu policije niti uredio skladiπta za municiju, æiveæne namirnice i voj-niËku opremu koja se nalazila u Jajcu, gdje je, kaæu, ima dovoljno, ali se nezna ima li i topova, jer ako ih tamo nema, Turci bi za sada bili bez topova,ukoliko ne bi razoruæali neku utvrdu.

U ovaj Ëas stiæe jedan TurËin, koji potvruje paniËni strah u kojem se æivi


u Bosni zbog eventualnog napada Nijemaca, o kojima se priËa da su veÊporedali lae za pravljenje mostova za prijelaz preko Save. Isti TurËin jepripovjedio da neprestano idu kuriri iz Bosne na Portu i obratno i da svisamo govore, kako Êe uskoro biti potpisan mir, ali da se nipoπto nije mogaodoznati sadræaj poπte koju su nosili.

DAD, Litterae et commissiones ponentis, ser. 27.1, sv. 55, f. 32-34.

IVIzvjeπtaj dubrovaËke vlade poslan u BeË 29. VII. 1737.

Izvjeπtavaju iz Bosne da su Turci, premda su na svoje oËi vidjeli velikepripreme, koje je car Ëinio na granicama, viπe vjerovali rijeËima svojih zapo-vjednika, nego Ëinjenicama. Uvjeravali su sebe da mir nikada neÊe biti pore-meÊen, kako se naokolo govorilo. Ali, dosjetivπi se da su se prevarili, uloæilisu sve sile u obranu, nastojeÊi brzinom nadoknaditi πtetu prouzroËenuzakaπnjenjem. Da je paπa, Ëim je bila izvrπena podjela Bosne i Hercegovine,pozvao pod oruæje 40 tisuÊa ljudi i raspodijelio ih u viπe korpusa. Da jejedan korpus dobio naredbu neka smjesta marπira prema BihaÊu pod koman-dom zapovjednika Trebinja, koji je, navodno, dobio nareenje da po svakucijenu ue u tu utvrdu i najodluËnije je brani. Da drugi korpus, izgleda naj-brojniji, bosanski alajbeg mora voditi u Glasinac, mjesto udaljeno jedan danhoda od Sarajeva prema istoku, na putu za Zvornik, s namjerom da zaπtitigranicu sa strane s koje se Ëulo da su se skupile mnogobrojne carske trupe.Da se u Sarajevu poduzimaju sve mjere koje vrijeme dozvoljava i posta-vljene su straæe kako nitko ne bi iz grada izaπao, a zadræava se svatko tkodoe. Da je onaj paπa mislio o tome da ode s odreenim brojem policije uNovin, tako da moæe operirati i gore i dolje, gdje bi bila veÊa potreba, ali dato nije sasvim sigurno. Tako piπu iz Bosne, a isto potvruje na rijeË onomalo ljudi πto dolazi s onih strana. Govore o velikim naporima Turaka da nabrzu ruku sakupe policiju i o velikoj pometnji meu njima, naπavπi se takoneoËekivano zateËeni. Opisuju buËno skupljanje sa svih strana unovaËenihljudi svih vrsta i poloæaja.

Iz Novog Pazara izvjeπtavaju da je Niπ pod opsadom carskog oruæja, daje ugroæen Vidin i da se na taj glas sav narod od Skoplja do Novog Pazararazbjeæao, sklonivπi se dijelom u Novi Pazar, dijelom u ZveËan. Da u sa-


mom Niπu, od 20 dana unatrag, kad su Nijemci stigli do ParaÊina, nema viπeturske vojske. Da se narodi Klemenata joπ nisu opredijelili, nego promatrajudogaaje, kako bi donijeli konaËnu odluku. Da se u Pazar povuklo oko 15tisuÊa duπa, turskih æena i djece, gdje su se takoer sklonili kadija i zapo-vjednik Novog Varoπa i Starog Vlaha sa svojim porodicama, jer u tim mje-stima nema drugog æivlja osim samih murlaka. Da je sve u velikom uzbu-enju i meteæu. Da je takvo stanje nastalo poslije praznika sv. Ilije, kada sesaznalo za carevu objavu rata i napad na spomenuto mjesto, dok je ranijebilo sve mirno i nije se govorilo o drugom nego o miru. Da su stanovnici odNovog Pazara do Sjenica ostali u vlastitim kuÊama, ali da je od Sjenica doPrijepolja sve pusto, jer su se svi razbjeæali. Da su zatim doπle dvije Ëetehajduka, koje su se smjestile u Sjenici i Prijepolju s namjerom da ne pro-puste ni trgovce ni kurire niti ikoga i da se Ëulo da je Zvornik stavljen podopsadu.

Prema posljednjim vijestima od 20. ovog mjeseca, saznalo se iz NovogPazara da je 600 husara provalilo na turski teritorij i doπlo do Ibra, progo-neÊi turske porodice koje su se iz Karanovaca i drugih mjesta povukle uNovi Pazar. I da se svi Turci iz palanki Morave i Raænja razbjeæaπe kud koji.

Iz mjesta koja pripadaju Hercegovini Ëuje se o skrajnjoj panici πto vladameu stanovniπtvom, bilo zbog velikog straha od carskih trupa, koje smatra-ju kao da su ih veÊ napale, bilo zbog nasilja koje Turci vrπe kod regrutiranjapolicije, jer su stigla nareenja da murlaci, po jedan iz svake kuÊe, morapoÊi u rat na vlastiti troπak, πto se odmah silom izvrπava, i oni Êe saËinjavatiËetvrtinu spomenutih 40.000.

»uje se takoer da su se mnoge porodice iz Bosne, kao i one naseljene naobalama Dunava, posakrivale u brda da bi se zaπtitile od upada carske poli-cije.

U pogledu Albanije, saznaje se da je tamo stigao carski ferman kojim se,zbog ratnog stanja, zabranjuje narodu izlaz iz pokrajine, kao i izvoz æiveænihnamirnica bilo kamo. Ujedno se nareuje da svako ostane kod kuÊe i zadræipoloæaj koji zauzima. Time se zatvara put da se ue u trag prethodnimdogaajima.

DAD, Litterae et commissiones ponentis, ser. 27.1, sv. 55, f. 32-34.


VObavjeπtajno pismo Petra Bianchija upuÊeno

iz BeËa dubrovaËkoj vladi 20. X. 1736.

Vjerujem da sam u svoja 3 pisma, koja sam redom pisao povodom nekogznaËajnijeg obrata u odnosima ovog dvora s Portom, potpuno ili barem uvaænijem dijelu odgovorio na pitanja postavljena mi od vaπih ekscelencija upismu od 23. rujna. Ali, da uËinim prema vaπoj æelji, rekapitulirat Êu πto sedogodilo poslije konferencije na kojoj je bilo odluËeno da se ide u rat i takoÊe vaπe ekscelencije imati pred sobom odgovor na gotovo sva pitanja. Poπtosu iz Carigrada primljeni nezadovoljavajuÊi odgovori na careve zahtjeve, ka-zujuÊi Turci da se njihovi sporovi s Rusima ne tiËu interesa njegova veliËan-stva; da bi ustupanje Bosne bez oruæja bilo protivno njihovu zakonu i da se,na kraju, zabrana trgovine meu dvjema nacijama protivi prirodnom zakonu(ova je zabrana trebala, zbog tisuÊu politiËkih obzira sprijeËiti Turke da podbilo kakvom izlikom ulaze u carevu dræavu). Na konferenciji odræanoj 7.rujna, koja je trajala od 11 ujutro do 3 sata poslije podne, car je, protiv pi-smene izjave svih najstarijih generala i usmenog izjaπnjenja svih ministara,odluËio smjesta navijestiti rat Turcima, iskljuËivo na nagovor sekretara kon-ferencije, gospodina Bartensteina i njegove kreature gospodina princaHilburghausena. Prvi duumvir, sin jednog propovjednika iz Strasburga, oduËitelja u svoje vrijeme, a kasnije pisara kod kneza Gundaera od Harenbe-rga, popeo se pomoÊu njega do tajnika konferencije i sada je glavni pokretaËovog prostranog carstva. Drugi, veÊ 6 godina obiËni kapetan, preπavπi po-moÊu prvoga sve vojniËke Ëinove, dospio je do generalata pjeπadije. On uæi-va posebnu i slijepu naklonost cara. Ovaj se ponudio da Êe s 5 regimentipjeπaπtva, 6 konjice i 15 tisuÊa Hrvata zimovati u Bosni, zauzevπi prije, ilibarem blokiravπi BihaÊ i Zvornik.

©to se tiËe umirenja savjesti, jer joπ nije istekao rok primirja, ispovjednikotac Tenemann uklonio je kod cara svaku griænju, poπto mu je knez Zinzen-dorf priopÊio da Turci rade na sklapanju mira i saveza s Perzijancima, premakojem bi Turci ustupili Perzijancima sve πto su imali pod πahom Abasom II.,tj. Ëitavu Karamaniju ili Armeniju, Kaldeju ili Babilon, samo da im Perzijan-ci pomognu zauzeti ono πto su u proπlim ratovima izgubili u Ugarskoj i Al-baniji.

Dakle, 11. istog mjeseca, ako se dobro sjeÊam, poslao sam vaπim eksce-


lencijama izvjeπtaj o ovoj odluci i preporuËio gospodinu OrebiÊu da vam gahitno dostavi posebnim brodom. U meuvremenu, skupila se velika vojska uFutaku, a oko Osijeka su se zdruæile regimente koje su odreene podzapovjedniπtvo princa Hilburghausena. Sve je bilo u pokretu. Redom su bilaupuÊena nareenja: prvo marπalu Palfiju da marπira prema Smederevu, dru-go, da se prave mostovi na Dunavu i marπira sa strane Vidina kako bi,skrenuvπi tamo Turke, naπ heroj Hilburghausen imao vremena uÊi u Bosnu iostvariti svoje planove. Svatko pametan i tko je razumio stvari, gledao je sbolom pribliæavanje velike nesreÊe zbog naglosti i pomanjkanja potrebnepripreme u ovom tako riskantnom poslu. Usporeivalo se proπle vojne podslavnim kapetanima njihove vojske s ovom nesreenom i neurednom gomi-lom, da ne kaæem πto gore. Kod samih πirokih slojeva, koji su uvijek poka-zivali veselje prigodom novih vijesti o turskom ratu, opaæala se trajnaravnoduπnost, zacijelo zbog slabe nade u sretan ishod ovoga rata. Meutim,boæanska providnost, koja bdije nad odræanjem ove preuzviπene kuÊe, uËi-nila je da su doπla nova pisma iz Carigrada i gotovo istodobno da je doπaona dvor knez Tiraim, poslan iz vojske od marπala Palfija da izvijesti cara ostanju u vojsci. U pismima je stajalo da Êe Turci skoro zakljuËiti mir s Per-zijancima, da se Rusi zbog velikog troπka u koji bi ih bacio rat toliko udaljenod njihovih granica i zbog oslabljenja njihove vojske u sadaπnjem ratu, kao izbog napuπtanja vojske od strane 20 tisuÊa Kalmika, pokazuju spremnijimanego ikad za sklapanje mira, zadovoljni ako zadræe Azov i neki dio prevlakena Krimu, kako bi mogli zadræati upade Tatara u njihovu dræavu. S drugestrane, knez Tiraim donio je porazne vijesti o naπoj vojsci: da su, zbogusiljenog marπa 2 treÊine ljudi iz regimenti koje su doπle iz Italije, bolesni,da su poplave Dunava uniπtile sve zalihe sijena unaokolo, te da konjica nesamo strada, nego se ne moæe ni odræati; da svega nedostaje, novaca, hrane,oficira, srca kod vojnika i uopÊe dovoljan broj ljudi; da ratni Savjet, kad veÊhoÊe da se zapoËne rat s Turcima sa ovako slabom spremom i rasporedompoËetkom zime, protiv svih zakona, poπalje nasljednika marπalu, jer on neæeli pod stare dane izgubiti prestiæ koji je zasluæio u 50 godina sluæbe caru.Dokazivao je, osim toga, da su svi Hilburghausenovi planovi himere i za-klinjao cara da ne povjeri svoje trupe tako neiskusnim i preuzetnim rukama.Jednoga dana, u mom prisutstvu, marπal Guido od Starenberga poslao jekneza Tiraima ministru Gundaeru od Starenberga da mu sve potanko is-pripovjedi i da mu sa njegove strane preporuËi da izvoli reÊi caru neka du-umvire poπalje u bolnicu da se lijeËe kukurijekom, a da se dade savjetovati


od svojih starih, vjernih slugu. Sav ovaj splet okolnosti zaustavio je naglokidanje s Turcima. Marπalu Palfiju izdana su druga nareenja: da poπalje uzimovaliπta konjicu, a poslije nje pjeπaπtvo.

Sad se ponovno Ëuje da ©panjolci, videÊi da je car zauzet s Turcima,odbijaju napustiti Toskanu, uvjereni da ne mogu biti istjerani silom. Prije 3do 4 dana stigla je vijest da ruska carica boluje od vodene bolesti, te da nemoæe joπ dugo æivjeti. Sve su ovo, govori se, razlozi da se brzo obnovi pri-mirje za drugih 25 godina i da se ne misli viπe na rat s Turskom, na koji ne-rado gledaju i pomorske sile. Ovako je danas, a ako se stvari izimjene, vaπeekscelencije neÊe biti posljednje da to saznaju. Smatram da smo mi ovdje uloπoj situaciji i da gospoda MleËani, vjeπtiji od nas, neÊe dati nigdje naslutitida æele ratovati, te da Êe, ako bi doπlo do prekida, posljednji zauzetistajaliπte, a zauzeti Êe ga kad budu vidjeli da smo mi u prednosti. Nemamπto drugo dodati.

DAD, Isprave i akti 18. st., sv. 958/6.

VIObavjeπtajno pismo Petra Bianchija iz BeËa upuÊeno

dubrovaËkoj vladi 15. I. 1737.

Poslije ulaska carskih trupa u zimovaliπta, kako sam imao Ëast izvjestitivas prvih dana proπlog prosinca, predsjednik Ratnog savjeta u ovom je smi-slu dao odgovor na pitanja postavljena mu od strane Velikog vezira o po-kretima carske vojske: da je njegovo carsko veliËanstvo veÊ davno pre-poruËilo njegovoj visosti da se dade duæna zadovoljπtina Rusima zbog uvre-da i pogrda, koje su im uËinili podjednako Tatari i Turci; da se njegovoveliËanstvo boji - jer je njegova visost odgovorila njegovu ministru isto ona-ko kako je uvijek odgovarala ruskom - da Êe ono poput Rusije, koja je bilaprimorana uteÊi se vlastitoj sili kako bi izvojπtila uskraÊivana joj prava, bitiprisiljeno na temelju sveËanih ugovora s Rusijom, slijediti odluku koju jedonijela Rusija, i koju izvrπava; da njegovu veliËanstvu niπta ne bi bilo takoæao kao prekidanje mira sa svojim dobrim susjedima, te da uporno molinjegovu visost neka poæuri sreivanje odnosa sa caricom sluæeÊi se posred-stvom njegovim i primorskih sila, jer u protivnom ... Original pisma, kojisam vidio, pisan je u azijatskom stilu primjerenom Turcima, ali u biti sadræi


ono πto sam vam napisao. OËekuje se odgovor, ali se ne prekidaju potrebnepripreme za buduÊi pohod. Izdano je nareenje za dopunu konjice sa 6 tisuÊakonja. Dræave trebaju dati 25 tisuÊa ljudi. Dobiven je oprost od papinih de-setina. PrekjuËer je otputovao u Petrograd oficir s planom operacija u slje-deÊem vojnom pohodu. Kaæe se da su prema ovom planu, ruska osvajanjaograniËena do rijeke Pruta. Velika carska vojska sastojat Êe se od 60 batalju-na pjeπadije, 40 odreda grenadira i 30 regimenti konjice. Povrh toga, mnogiprinËevi carstva nude caru svoje Ëete uz plaÊu. Izbornik Saske, prema rani-jim konvencijama, dopunit Êe carsku vojsku s 12 tisuÊa vojnika. IzbornikBavarske poæurio je pridruæiti i svoje Ëete, ali one neÊe biti primljene. Planprinca Hilburghausena za Bosnu, prema kojemu Êe on zapovijedati carskimtrupama i Hrvatima, traæi 30 bataljuna Rusa koji bi se pridruæili njegovu kor-pusu. Nastojat Êe se udruæiti dvije velike armije tj. ruska i naπa. Ove i drugemjere poduzimaju se u sluËaju prekida odonosa. Svi pametniji ministri ovdje(to sam doznao od njih, nadam se da Êe mi vjerovati vaπe ekscelencije)uvjeravaju me da Êe se poduzeti sve mjere, ali da napadaËkog rata neÊe biti.Oni dobro poznaju stanje financija, koje nije takvo da bi moglo osigurati sveπto bi trebalo, i vide da se u sadaπnjem momentu, zbog tisuÊu razloga, ratcaru ne bi isplatio. Sve πto se radi, radi se za podrπku Rusiji, kako bi moglazakljuËiti πto povoljniji mir. Car nema drugog iskrenijeg i postojanijegsaveznika od carice, pa je nipoπto ne æeli napustiti.

Dodat Êu sa svoje strane vaπim ekscelencijama samo dvije rijeËi. Ni mini-stri ni car joπ ne znaju hoÊe li biti rata ili ne. Ni Turci ni Rusi ne znaju hoÊeli se nagoditi. Ali, buduÊi da Êe u pregovorima viπe igrati ulogu interes nji-hovih ministara nego dræavni, ministri Êe odluËiti hoÊe li biti rat ili mir, nevodeÊi raËuna o interesima odnosnih dræava, nego o svojim strastima. Prematoj pretpostavci, buduÊi da ruski ministri smatraju da im je u raËunu zaratiti,a car Êe ih i protiv volje morati slijediti, jako se bojim da te velike pripremeneÊe biti uzaludne, da Êemo imati rat, a u tom sluËaju, MleËani Êe morati ilidati novac ili praviti diverzije za cara. Po mom miπljenju, prije Êe se odluËitiza ovo drugo.

Englezi se sada pletu sa ©panjolcima, a ove posljednje, kaæu, pomaæuFrancuzi. Ako je tako, ovaj rat bi mogao trajati duæe, pa bi mogle nastupitikakve izmjene dræava, kako se ovdje govori. »ekat Êu neko vrijeme davaπim ekscelencijama napiπem πto sigurnije, jer sve to joπ nije zrelo.

Lijepo molim vaπe ekscelencije - ako smatraju da im je u interesu - da mi


izvole saopÊiti neko sigurno obavjeπtenje, koje bi mogle doznati od straneTuraka, a odnosi se na ovaj dvor, jer bi ga istoga dana mogao podnijeti carui time ga uvelike zaduæiti prema vaπim ekscelencijama.

DAD, Isprave i akti 18. st., sv. 958/8

VIIObavjeπtajno pismo Petra Bianchija iz BeËa upuÊeno

dubrovaËkoj vladi 1.V.1737.

JuËer sam dobio mjerodavni odgovor od baruna Bartensteina, poslijenjegova razgovora s carem, kojim je uvjeravao da je car bio izvanredno za-dovoljan nastojanjem Republike da mu pravi usluge, te da Êe on s istomblagonaklonoπÊu gledati na interese Republike; da Êe biti poduzete svepotrebne mjere kako bi se preduhitrile namjere susjeda i da Êe njegovi ljudipo svoj prilici biti na granicama Republike prije nego oni i krenu. Meutim,traæi skrajnu diskreciju i tajnost koliko od mene, toliko od svojih ministara ivaπih ekscelencija. Sve su ovo misli samoga cara, kako mi je Bartensteindva puta ponovio, a on, kojemu uspijeva da car Ëini πto on hoÊe, rekao mi jesa svoje strane neka saopÊim vaπim ekscelencijama da se nipoπto neÊe doz-voliti ulazak bilo koga u te strane, te da Êe Republika, zbog dobrih namjera irevnosti za careve interese, pobrati obilne plodove, kad se Gospodinu svidida dade pobjedu njegovom oruæju. Tri puta se navraÊao da mi preporuËiπutnju i dodao da njegovo veliËanstvo æeli i moli Republiku neka gaizvjeπtava o svemu πto bude mogla saznati o zbivanjima bilo gdje u Turskoj,a naroËito u Bosni. Uz to, saopÊio mi je da ima nareenje od cara da tu care-vu æelju i volju prenese knezu Sekendorfu, koji zapovijeda velikoj vojsci,kao i princu Hilburghausenu, koji treba zapovijedati onoj u Bosni. Na krajume pozvao da ga posjetim u Laxenburgu, gdje je sada dvor, Ëim dobijemkakav izvjeπtaj od vaπih ekscelencija. Evo zadovoljenih vaπih ekscelencija.Ne brinite ni za πto. »uvajte tajnu, jer bi moglo πkoditi kad bi se o tome go-vorilo. OgraniËite se samo na slanje obavijesti koje budete smatrali ovdjepotrebnima, izbjegavajuÊi koliko je moguÊe svako razmetanje. Imam sreÊu,ne znam zaπto, da sam dobro vien od sve ove gospode koja sada vodeglavnu rijeË, a nema dugo da sam sklopio ta poznanstva. Gospodinu se svi-djelo da me stavi u poloæaj da u neËem mogu sluæiti svojoj domovini, pa muzahvaljujem na tisuÊu drugih dobara koja redovito dijeli. To kaæem vaπim


ekscelencijama, da se ne ustruËavate obratiti se na mene u sluËaju da imateneku posebnu æelju. Glavni savjetnici komore dobri su moji gospodari. Bo-sna Êe sada sigurno pripasti caru, silom ili ugovorom. Republika Êe sigurnograniËiti sa carevom dræavom. To je rekao car, a meni su prenijeli njegoviministri. Ako budete htjeli kupiti neki dio teritorija, obavijestite me unapri-jed, ne da o tome govorim, veÊ da poduzmem mjere i obavijesti kako budemznao. Osim toga, molim vaπe ekscelencije da mi prvom prigodom poπaljetegeografsku kartu Ëitave granice oko Republike, kako bih s barunom Barten-steinom mogao govoriti konkretno o mjestima, a ne samo generalno. ©aljemlistu generala koji Êe zapovijedati u Ugarskoj, brojnost trupa, koje Êe bitipodijeljene u 4 korpusa. Tri korpusa, Transilvanije, Zemuna i Uipalanke,zdruæit Êe se u svoje vrijeme u veliku vojsku, a korpus koji Êe biti u Gra-diπki, morat Êe operirati u Bosni zajedno s 25 tisuÊa Hrvata.Velikoj vojscipomagati Êe 8 tisuÊa Saksonaca i 2 tisuÊe iz Wolfenbüttela.

Dao Bog sreÊu carskom oruæju i uËinio da i vaπe ekscelencije jednogadana vide ostvarene vaπe æelje. Ja vam uvijek piπem kratko, jer vjernost nedozvoljava opπirnost. Kako se ponekad stvari mijenjaju, i moja Êe pismaponekad biti druge forme, ali Êu usprkos tome nastojati opisivati sadaπnjestanje stvari na isti naËin. Naredio sam OrebiÊu da vam ovo pismo dostaviposebnim brodom.

(Uz pismo je saËuvana spomenuta lista)


VIIIObavjeπtajno pismo monsinjora Nikole –ivoviÊa iz

Stolnog Biograda upuÊeno dubrovaËkoj vladi 31.III.1738.

Na povratku sam iz BeËa za PeÊuh. U BeËu sam se zadræao samo 7 danaprezauzet hitnim poslovima u vezi peÊujskog kneæevstva i potiπten viπe negoikada zbog sadaπnjeg ratnog stanja.

Dan prije odlaska iz BeËa, stigao je kurir iz Beograda i donio vijest da jetamo, na javnom trgu, pred mnoπtvom naroda koji se sjatio iz svih okolnihmjesta smaknut general Doxat. Izdajnik je zamolio carsku milost da mu dæe-lat ne odrubi glavu veÊ, ako je zasluæio smrt, da bude strijeljan. Ta mu mi-lost nije dana, osim πto dæelat nije smio dodirnuti njegovo tijelo poπto mu


odrubi glavu. I zaista se dogodi, kad je dæelat zamahnuo sabljom, general jespustio glavu, tako da ovaj nije mogao pravo udariti. Kad je elat htio doh-vatiti tijelo sruπenog, polumrtvog generala da ga postavi na sjediπte kako bidovrπio posao, general Æukov, koji je kao carski komesar bio imenovan zaovu egzekuciju, to mu je zabranio, tako da je dæelat morao ponoviti viπeudaraca dok je rastavio glavu od trupa.

Pukovnik koji je pristao na predaju Niπa proglaπen je neËasnim (infame) iipso facto liπen Ëina. Zamjenik pukovnika zasluæio je istu kaznu osim gubi-tka Ëasti, a obojica su se morali zakleti da neÊe prijeÊi u tabor carevih nepri-jatelja. Drugi oficiri osueni su na dva mjeseca zatvora s okovima na jednojnozi. Oni pak koji nisu pristali na predaju, obilato su nagraeni od veli-koduπnosti careve. Proces marπalu Sekendorfu se nastavlja i nitko ne sumnjada Êe i on biti kaænjen, da li kaznom koju je zasluæio, nije sigurno, jer je bla-gost i dobrota careva prevelika.

Izgleda da se mjere za buduÊi vojni pohod poduzimaju proraËunatijenego proπle godine i pripreme su velike. Iz Nizozemske polaze u Ugarsku 3regimente. Knez izbornik Saske regrutirat Êe regimente koje su nam dodi-jeljene proπle godine i niπta viπe. Stranih trupa imat Êemo malo. PovuËeno jepod oruæje mnogo ljudstva, uglavnom djeËaci od 16 do 17 godina. Republi-ka Holandija daje nam joπ jednom zajam od 4 milijuna. Vojska koja je zi-movala u Ugarskoj krenut Êe na marπ za nekoliko dana. UbuduÊe neÊu pro-pustiti dostaviti vam nove obavijesti. Preneseni glas da u blizini Novina ima24 tisuÊe Turaka nije se obistinio.


IXPismo s vijestima koje je dubrovaËka vlada uputila

bosanskom paπi 10.V.1738.

Nove milosti vrativπi se na ove strane Miho naπ dragoman donese nam odvaπeg poπtovanog i presvijetlog gospodstva i videÊi osobitu blagodarnos skojom se dostojite biti za nas, mi vam iz svega srca i πto najæivlje moæemozahvaljujemo, obeÊavajuÊi vam, da nikad neÊemo pristat molit gospodinaboga za vaπe plemenito zdravlje i za vaπe to veÊe uzviπenje i da ostavit Êemotvrdu uspomenu i naπoj djeci i naπiem unucima od vaπieh toliko posobnieh


milosti. I da sve veÊma vidi vaπe poπtovano i presvijetlo gospodstvo æivupomnju koju imamo za sluæbu i moguÊega carstva i vaπeg poπtovanog i pre-svijetlog gospodstva biÊe vam drago prolegat (proËitati) koliko piπe se u li-stu, koji u ovoj naete i budite sikuri (sigurni), da s istom diliencom(marom) nastojaÊemo biti i unaprieda za sve ono πto bi se s ove strane mog-lo za vaπe znanje.

...............................

...............................

BiÊe drago vaπe poπtovano i presvijetlo gospodstvo gradiπkat (lijepoprimiti) naπu pomnju za sluæit vas i ostajemo moleÊi vam od previπnjega svenajveÊe koje se mogu æudiet Ëestitosti zas milostim moguÊega carstva.

Noticije (vijesti). »uje se da Njemci nasljeduju i nastojanjem i Ëine sveπto mogu za imati puno vojske i naÊ se u svem za nove kampanje (pohode);da su da (veÊ) veÊe u biÊu za izit s osamdeset i dvije tisuÊe njihovieh sodataizvan onezieh πto im su doπli iz Fjandre i bili poslati u pomoÊ od principa odGermanije. Takoer doËulo se, da je imperatur da zapovidio, da se uputi onavojska, koja je bila na zimovaliπtu u najdaljiem stranama i da na svrhu aprilaimala je iziti zapovied da se i ostali uputu, ali se nije doslek niπta Ëulo ni djese imadu kupiti, ni manje πto su odredili za poËet novu kampanju. Joπ se ra-zumjelo, da je cezar pod velikoga seraskera, koji Êe s vojskom hoditi metnuodruga dva seraskera koji imadu hoditi kud isti veliki serasker bude naredio,kako brijeme i prigoda od boja uziπte.

Piπe se joπterica, da je imperatur Ëinio posjeÊ generala Doxata, koji je biou Niπu i da je smaknuo s njegove sluæbe njeke ofiËale koji su π njim bili. Odsvega ovega iz NjemaËke ovaki su glasi doπli, ali je muËno sve ovo vjerovatnavlaπtito da je mogo imperatur opet prikupiti onoliko vojske i da Njemcimogu izit ovako rano, kako se piπe.

Iz preko mora paka Ëulo se da poklisari kralja od FranËe i kralja od Ingli-tere, koji se nahode na Ëestitiem Vratima vrlo radu i nastoje za pomirit vi-soko imperio s cezarom i da zato sa sviem velicijem spravam, koje se Ëinu is jedne i s druge strane ufa se, da bi moglo u kojegod doba iste ove godinejoπterica i mir slijediti.

I ovo sve Ëulo se od veÊe vremena nazad i od skoro nije se imalo niπta, za-πto cieÊ ovieh zlieh godina jes veÊe dana, da nije nitko po moru ovamo doπo.

DAD, Coppia Litterarum Diversarum, ser. 27.2, sv. 2, f. 108-109.


THE INTELLIGENCE SERVICE OF THE DUBROVNIK

REPUBLIC DURING THE AUSTRO-TURKISH WAR,

1737-1739

ZDRAVKO ©UNDRICA

Summary

The Austro-Turkish War (1737-1739) was merely one in a series of up-heavals which befell the Republic of Dubrovnik. Apart from presenting thegeneral circumstances that led to this war, the author analyzes the organiza-tion and activities of the Ragusan intelligence service. The information re-ports which the Senate received from its agents were often of essential valuefor the security and well-being of the Republic. The broader context of Ra-gusan foreign policy was in no way hampered by the fact that its intelligencefailed to be organized as an independent service. It was established and de-veloped as an integral part of diplomatic service and procedures, under theimmediate supervision of the Senate. Ragusan secret intelligence agents inEuropean capitals represented an important segment of the intelligence net-work. Dubrovnik recruited its secret agents from its own subjects employedin the foreign service, as well as from the numerous merchants and seamenwho acted as intelligence sources in times of war and peace. The appendixof this paper contains part of the correspondence between the Senate andtwo major Ragusan agents during the Austro-Turkish war: Petar Bianchi inVienna and Nikola –ivoviÊ in Hungary.

205V. MioviÊ-PeriÊ, Emin na PloËama kao predstavnik Osmanlija ...Anali Dubrovnik 37 (1999): 205-215

Vesna MioviÊ-PeriÊ, znanstveni je suradnik u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u

Dubrovniku. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Lapadska

obala 6, 20000 Dubrovnik.

Izvorni znanstveni radUDK 949.61(497.5 DUB) “16/17”)


EMIN NA PLO»AMA KAO PREDSTAVNIK OSMANLIJA

NA PODRU»JU DUBROVA»KE REPUBLIKE

VESNA MIOVIΔ-PERIΔ

SAÆETAK: I Osmanlije i DubrovËani prihvaÊali su emina na PloËama za ne-sluæbenog osmanskog konzularnog predstavnika na podruËju DubrovaËke Re-publike. NastupajuÊi svakodnevno kao svjedok, istraæitelj i sudac, emin jerjeπavao najrazliËitije vrste sporova u samom zaËetku i olakπavao sklapanjeraznoraznih poslova izmeu osmanskih i dubrovaËkih podanika.

Osmanski sluæbenici emini djelovali su na podruËju Republike u Stonu iu dubrovaËkom predgrau PloËe. Glavna zadaÊa emina u Stonu bilo je nad-gledanje prodaje dubrovaËke soli osmanskim podanicima, te preuzimanjepolovine, a potom treÊine prihoda od navedene prodaje. Emin na PloËamaobavljao je poslove carinika i takoer nadgledao prodaju soli.

Emini su nastupali kao predstavnici onoga kojemu su spomenuti prihodi1

trenutaËno pripadali. Prihodi su se povremeno slijevali u osmansku dræavnuriznicu,2 no dojam je da su se ËeπÊe davali u zakup raznoraznim osmanskim

1 Osim dæumruka i dijela prihoda od prodaje soli, Osmanlijama su pripadali i prihodi od ta-kozvane klanËarine, koja se ubirala na viπe punktova u neposrednoj blizini dubrovaËke granice(Vesna MioviÊ-PeriÊ, Na razmeu. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1997: 32-36).

2 Acta Turcarum (dalje: AT), serija 75 (Dræavni arhiv u Dubrovniku, dalje: DAD), sv. B 19,br. 15 (godina 1699.), br. 19 (nedatirano), br. 31 (1693.), br. 43 (nedatirano).


dostojanstvenicima,3 katkad i nisko rangiranim Osmanlijama.4 Dodjeljivalisu se i hercegovaËkim vojnim posadama za plaÊe isto tako Ëesto, naroËito uXVIII. stoljeÊu.5

Izabrani emini, najËeπÊe osobe s naslovom age,6 stizali su u Republiku spismom preporuke nadreenoga. Duænost su obavljali tijekom 6 mjeseci iligodine dana.7

Na PloËama su obiËno bili jedan ili dvojica emina, katkad trojica,8 a iz-nimno Ëetvorica,9 bez sumnje ovisno o tome koliko je zakupnika sudjelovalo

3 Zakupnici prihoda bili su ugledni pojednici poput hercegovaËkog sandæakbega (Toma Pop-oviÊ, Turska i Dubrovnik u XVI veku. Beograd: Srpska knjiæevna zadruga, 1973: 199, 200),bosanskog beglerbega (Vesna MioviÊ-PeriÊ, ≈Dnevnik dubrovaËkog dragomana Miha Zarinija.«Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 33 (1995): 116) i defterdara (HamdijaKapidæiÊ, ≈Veze Dubrovnika i Hercegovine u XVIII. vijeku.« Kalendar Gajret za god. 1940.(1939): 91) te stolaËkog kapetana (Copia Lettere Diverse Turcarum, dalje: CLDT, serija 27/2(DAD), sv. 3, f. 16v; Lettere e Relazioni, serija 27/4 (DAD), sv. 1, br. 44) i trebinjskog paπe (AT,sv. B 131, br. 302).

4 Godine 1641. bosanski defterdar javlja DubrovËanima da je zakup prihoda od carine i pro-daje soli na PloËama kupio neki aga za 5 tovara akËi (AT, sv. B 22, br. 6).

5 Trebinjska posada najËeπÊe je primala plaÊe na taj naËin (AT, sv. B 18, br. 57. AT, sv. B 80,br. 55. AT, sv. B 127, br. 86. Carte Turche (dalje CT), serija 75 (DAD), sv. I, br. 13b i 13d. Diplo-mata et Acta, 18. st. (dalje DA), serija 76 (DAD), sv. 3281, br. 21, 22, 34, 36, 37b, 45), a potom iposade Ljubuπkog (AT, sv. B 18, br. 49. AT, sv. B 80, br. 105. AT, sv. C 8, br. 84), PoËitelja(Traduzioni de Capitulazioni e Firmani (dalje TCF), serija 20/2 (DAD), sv. 2, f. 897-900), Krupe(DA, 18. st., sv. 3281, br. 21, 22, 34, 36, 37b, 45), KljuËa (AT, sv. B 80, br. 55. CT, sv. I, br. 13b i13d), PoËitelja (TCF, sv. 2, f. 897-900), Novoga (AT, sv. B 23, br. 7).

6 U Dubrovnik su katkad stizali emini s viπim naslovom (begovi) (AT, sv. B 22, br. 275. AT,sv. E 21, br. 4), a katkad i niæe rangirani, koje su DubrovËani odbijali prihvatiti (AT, br. 4769. LL,sv. 95, f. 24. LL, sv. 105, f. 12).

7 Godine 1646. bosanski beglerbeg preporuËuje svoga novog emina Mustafu (AT, sv. B 12,br. 22). Zapovjednik novskih vojnika odredio je 1680. godine emina za razdoblje od godine dana(AT, sv. B 23, br. 7). Godine 1705. bosanski beglerbeg javlja DubrovËanima kako povlaËi svogemina Osman-baπu i postavlja novog, Hamza-baπu (AT, sv. B 12, br. 32). Godine 1722. trebinjskikapetan piπe pismo preporuke za dva emina za razdoblje od 6 mjeseci. Istodobno, kapetan KljuËaπalje svog emina (CT, sv. I, br. 13b i 13d). Godine 1725. trebinjski kapetan πalje emina za razdo-blje od 6 mjeseci (AT, sv. B 127, br. 86). Bosanski defterdari su preporuËali svoje emine 1621.(AT, sv. B 18, br. 88), 1644. (AT, sv. B 18, br. 51), 1655./56. (AT, sv. B 18, br. 31), 1691. (AT, sv.B 18, br. 2), 1692. (AT, sv. B 19, br. 33), 1694. (AT, sv. B 18, br. 5), 1719. godine (AT, sv. B 18,br. 10), te u joπ nekoliko navrata prema nedatiranim dokumentima (AT, sv. B 18, br. 12, 16, 41,84). Iznimno, DubrovËani 1777. godine traæe da im se prepusti biranje emina svake treÊe godine,jer su tada bili u sukobu s eminima na PloËama. Osmanlije nisu uvaæili njihov zahtjev (Lettere diLevante (dalje LL), serija 27/1 (DAD), sv. 96, f. 36).

8 AT, sv. B 37, br. 6. AT, sv. E 3, br. 15. AT, sv. E 20, br. 17.9 LL, sv. 96, f. 39. AT, sv. E 23, br. 8.

207V. MioviÊ-PeriÊ, Emin na PloËama kao predstavnik Osmanlija ...

u raspodjeli prihoda. PomoÊnici emina bili su pisar10 i sluga, odnosno “mo-mak”.11

Povremeno se na PloËama nalazio i tzv. “emin voska”,12 a iznimno iemin koji je ubirao namete samo na koæe.13

Katkad se dogaalo da na PloËama uopÊe ne bude emina, Ëemu je jedanod razloga veliko opadanje trgovaËkog prometa, u doba kad bi Osmanlijeblokirali dubrovaËku granicu.14

Emini su rutinski obavljali spomenute poslove, o Ëemu svjedoËe i pisme-ni tragovi, uglavnom potvrde o primitku zarade od soli, te neπto dokumenatao sporovima oko ubiranja carine, cijene i nedostatne koliËine soli. Za razlikuod tih, znatno je viπe podataka koji kazuju da su emini na PloËama djelovalii kao nesluæbeni osmanski konzularni predstavnici na podruËju DubrovaËkeRepublike, πto su uvaæavali i Osmanlije, i DubrovËani.15 Kao takvi, emini su

10 AT, sv. B 22, br. 35. AT, sv. B 81, br. 3. AT, sv. C 7, br. 36. LL, sv. 96, f. 39.11 AT, sv. B 81, br. 3. LL, sv. 96, f. 39.12 Ovaj je emin ubirao prihode samo od voska, kojih je zakupnik bio njegov gospodar. LL,

sv. 75, f. 179’-181’ (godine 1742. DubrovËani od bosanskog beglerbega traæe da ukloni eminavoska zbog njegove nepodnoπljive naravi). AT, sv. E 23, br. 19 (godina 1748.). AT, sv. B 22, br.46 (godina 1745.), br. 77 (godine 1751. namete na vosak je zakupio sin bivπeg bosanskog defterd-ara), br. 83 (godine 1752. kao jedan od zakupnika nameta na vosak javlja se Portin kapidæibaπaSulejman). AT, sv. E 6, br. 6 (godina 1758.). AT, sv. E 3, br. 4 (godina 1785.). AT, sv. E 4, br. 5(nedatirani dokument).

13 SudeÊi po jednom nedatiranom dokumentu, bosanski defterdar je na PloËe poslao eminakoji Êe ubirati samo namete na koæe (AT, sv. B 18, br. 35).

14 Prema nedatiranom dokumentu bosanski defterdar povlaËi emina jer je dubrovaËka lukazatvorena (AT, sv. B 18, br. 36). Godine 1730. DubrovËani tvrde da se emini na PloËama namje-ravaju odreÊi sluæbe jer, zbog blokade Republike, ne uspijevaju skupiti novce ni za svoju plaÊu.SudeÊi po dubrovaËkim tvrdnjama emin u Stonu je veÊ otiπao (LL, sv. 72, f. 198-206). Na povre-meni izostanak emina ukazuje i Ëinjenica da su osmanski vlastodrπci povremeno traæili od du-brovaËke vlade pomoÊ pri prikupljanju nameta koji su im pripadali. Tako 1693. godine bosanskidefterdar od DubrovËana traæi da mu poπalju novce od prodane soli (AT, sv. B 18, br. 3), tri god-ine kasnije πalje Ëovjeka kojemu Êe DubrovËani novce predati (AT, sv. B 18, br. 32), u nedati-ranom pismu moli ih da ubiru i prikupljaju novce od dæumruka do dolaska novog emina (AT, sv.B 19, br. 19). PomoÊ DubrovËana su, meutim, traæili i ako nisu imali povjerenja u svog emina.Tako se bosanski defterdar u jednom nedatiranom pismu DubrovËanima æali na emina kojega jesmijenio i za novog emina postavio njegovog pisara. Pisar se pokazao joπ gori, pa defterdar æelida ubiranje dæumruka i prodaju soli nadgleda dubrovaËki dragoman Niko, a prihode treba predatinjegovom eminu u Stocu (AT, sv. B 18, br. 11).

15 IzjaπnjavajuÊi se 1766. godine o pravima stranaca u Republici, DubrovËani su naveli daosmanski podanici za svog konzula priznaju emina, koji im pomaæe i πtiti njihove interese (Ilija


posredovali izmeu osmanskih i dubrovaËkih vlasti,16 provodili zapovijedinadreenih17 i vodili raËuna o osmanskim podanicima na podruËju Repu-blike i o njihovoj imovini.

Na podruËje Republike svakodnevno su stizali osmanski trgovci i ostalipodanici. Dolazili su trgovati ili su samo prolazili preko dubrovaËkog pod-ruËja, uspostavljali poslovne veze s DubrovËanima, nastupali kao duænici ivjerovnici, dolazili traæiti lijeËnika, u Dubrovniku su popravljali brodove, tusu æivjeli i radili, itd., itd. NemoguÊe je nabrojiti sve razloge iz kojih sustupali na podruËje Republike. U svim tim prilikama Ëesto se javljalapotreba za razliËitim pismenim ispravama, potvrdama, priznanicama, izjava-ma, izvjeπtajima, koje je sastavljao emin.18

Koliko god su osmansko-dubrovaËki odnosi bili intenzivni, toliko su in-tenzivne bile i konfliktne situacije u kojima su se DubrovËani, kao slabija

MitiÊ, ≈O stjecanju dræavljanstva u DubrovaËkoj Republici u 18. stoljeÊu.« Dubrovnik 2 (1979):91-93. Ilija MitiÊ, ≈O pravnom poloæaju stranaca u Dubrovniku tokom druge polovine XVIII.stoljeÊa.« Tribunia 6 (1982): 89-93. Lettere di Ponente, serija 27/6 (DAD), sv. 83, f. 94).

16 Godine 1712. emini trebinjskim vlastima prenose optuæbu da je netko dubrovaËkim poda-nicima pokrao stoku. Trebinjci odgovaraju da takvo neπto ne bi bilo Ëudno, s obzirom da jetrebinjsko polje preplavljeno osmanskom vojskom. Zamjera eminu zbog zalaganja za Du-brovËane, tim viπe πto se dubrovaËki podanici stalno pridruæuju hajducima (AT, sv. B 132, br. 83).Godine 1713. ulcinjski beg preko emina poruËuje DubrovËanima da su razorene i spaljene kuÊeulcinjskih zloËinaca koji su ubili nekoliko dubrovaËkih trgovaca. Jedan zloËinac je uhiÊen, a uznjega je bilo oteto dijete koje je putovalo s jednim od ubijenih trgovaca. Ulcinjani su dijete uputiliu Dubrovnik (AT, sv. B 61, br. 130). Godine 1714. skadarski muselim poruËuje DubrovËanima daje ulcinjski zloËinac Jusuf Mezzi predao dubrovaËkog plemiÊa, kojega je oteo na PloËama. PlemiÊje upuÊen u Dubrovnik (AT, sv. B 116, br. 1). Godine 1724. Êehaja bosanskog beglerbega javljaeminima da mu je dubrovaËki podanik ukrao vola i moli ih da ga prijave dubrovaËkoj vlasteli (AT,sv. B 22, br. 35). Godine 1753. Êehaja bosanskog beglerbega poruËuje DubrovËanima da πto prijedonesu novoizdane fermane koje treba zavesti u sidæile (AT, sv. B 22, br. 86).

17 Godine 1768. bosanski beglerbeg nalaæe eminima neka pripaze prodaju li DubrovËani os-manskim neprijateljima meso i æito koje su kupili u Bosni (AT, sv. C 3, br. 30). Godine 1777.bosanski beglerbeg upozorava ljubinjskog kadiju, bosanskohercegovaËke uglednike i emine naPloËama da DubrovËani imaju pravo slobodno uvoziti meso iz Bosne (AT, br. 4861). Za razlikuod ovog, emini su, prema nedatiranom dokumentu, dobili nareenje od hercegovaËkog sandæak-bega da se nikakva roba uvezena iz Bosne ne smije propustiti u Dubrovnik (AT, sv. B 25, br. 6).

18 Na primjer, 1712. godine emin je izdao potvrdu Rafaelu Coenu, stanovniku DubrovaËkeRepublike, da je u potpunosti platio 640 zlatnika ozloglaπenom skadarskom gusaru Jusufu Mezzi-ju za 8 robova dovedenih iz Ancone (AT, sv. E 3, br. 3 i 4). Robovi su iste godine osloboeni (AT,sv. E 21, br. 53). Godine 1750. emini su pismeno potvrdili da je osmanski trgovac unajmio broddubrovaËkog kapetana Mata Jakovovog Casilarija i da je platio predujam (AT, sv. E 3, br. 5).


strana, nalazili u teæem poloæaju. Naime, ako su bili oπteÊeni, πanse zaodπtetu bile su daleko manje nego u obrnutom sluËaju. Ako su, pak, biliokrivljena strana, mogli su oËekivati vrlo ozbiljne prijetnje Osmanlija. Do-gaalo se i da su bili nevino optuæeni za stradanje osmanskog podanika injegove imovine. »esto bi ih optuæio sam stradali, raËunajuÊi da Êe odπtetulakπe utjerati od njih, nego od hajduka, gusara, ili drugih razbojnika koji suga zapravo napali. Eminova pismena isprava o pravom stanju stvari u ta-kvim je situacijama imala nespornu vrijednost, dok je dubrovaËka ispravabila gotovo bezvrijedna.

Kad god bi osmanski podanik na podruËju Republike obolio, umro pri-rodnom smrÊu, stradao svojom krivicom ili krivicom osobe koja nije du-brovaËki podanik, DubrovËani bi od emina zatraæili da izvrπi uviaj, sastaviizvjeπtaj i preda im ga, kako bi ga u sluËaju potrebe mogli predoËiti. Onajkoji bi preuzeo imovinu stradalog sunarodnjaka morao je pred eminom pot-pisati priznanicu. OpljaËkani osmanski podanici pismeno bi posvjedoËili otome tko ih je napao, nakon Ëega nitko nije mogao optuæiti dubrovaËke po-danike. Nadalje, od stradalog se traæila izjava da za svoje stanje ne okrivljujenevine dubrovaËke podanike, da svu svoju imovinu ima uz sebe, te akoumre, neka se to stavi na znanje njegovim nasljednicima.19 I bolesnik koji sedoπao lijeËiti u Dubrovnik morao je pred eminom potpisati izjavu da, akoumre, njegovi nasljednici neÊe teretiti ni dubrovaËke vlasti, ni lijeËnika kojiga je lijeËio.20

19 Godine 1754. emini su svjedoËili da su brod Turaka iz Bara u dubrovaËkim vodama napalimletaËki podanici (AT, br. 4312). Godine 1757. gusari su napali dubrovaËki brod i ubili trgovca izLjubinja. »im je brod doplovio u Dubrovnik, emin je izvrπio uviaj, a preæivjeli putnici pos-vjedoËili su o tijeku dogaaja. Istoga dana na PloËe je stigao otac ubijenog trgovca, preuzeo jenjegovu imovinu i potpisao izjavu da ni za πto ne tereti kapetana broda (AT, sv. E 3, br. 13).SliËan dogaaj zbio se i 1772. godine i okonËao na isti naËin (AT, br. 4441). Godine 1773. na pod-ruËju Republike stradao je Vlah Grgur KojiÊ tako πto je pao i ubo se na vlastiti noæ. Obitelj je ran-jenika smjestila u dubrovaËku bolnicu. Na zahtjev DubrovËana, ranjenik je pred eminom izjavioda je stradao vlastitom krivicom. DubrovËani su pozvali i ljubinjskog kadiju, no dok je on stigao,ranjenik je umro. Eminovo svjedoËenje u ovom je sluËaju bilo viπe nego dragocjeno (CT, sv. V,br. 18). Godine 1788. emin je pismeno potvrdio da neimenovani Vlah leæi bolestan u jednoj kuÊina Brgatu (AT, sv. E 3, br. 15). Godine 1789. Vlah iz Orahova potpisao je pred eminom potvrduda je njegov brat umro prirodnom smrÊu u kuÊi –ura Filipovog GrboniÊa u Kliπevu (AT, sv. E 3,br. 12). Emin u jednom nedatiranom dokumentu izvjeπtava da su novski hajduci bili ti koji su na-pali turske trgovce kraj Brgata (AT, sv. C 7, br. 36).

20 Godine 1792. u Dubrovnik se doπao lijeËiti Hudaverdi-beg iz Elbasana. Pred eminom jepotpisao izjavu da, ako umre, njegovi nasljednici ne smiju kriviti, ni iπta traæiti od dubrovaËkih


Od DubrovËana se traæila odπteta i za propalu trgovaËku robu i imovinu.Na koje se sve naËine pokuπavao izvuÊi novac, najbolje kazuje taktika kojusu razradili albanski pomorci. Oni bi doplovili u dubrovaËke vode, a potombi se jednostavno iskrcali i otiπli. »im bi brod, vjerojatno star i oπteÊen, po-tonuo, odπtetu bi zatraæili od DubrovËana. Zbog svega toga emini su svje-doËili i ispisivali potvrde i izjave u najrazliËitijim sluËajevima. Redovito supisali izvjeπtaje o havariranim brodovima u dubrovaËkim vodama i propalojimovini.21

SvjedoËenja emina koristila su DubrovËanima i kad im je trebala naklo-nost vrhovnih osmanskih vlasti22 ili njihova intervencija. Recimo, tijekomspora Dubrovnika s Venecijom 1751-1754. emini su sastavili viπe izvjeπtaja,opisujuÊi podrobno sva zlodjela koja su MleËani poËinili na dubrovaËkomtlu. Jedan od njih Ëak se tom prilikom izloæio pogibelji, jer su mletaËki voj-nici na njega pucali kad se otisnuo prema Lokrumu, otoku u blizini Grada,na koji su se upravo iskrcavali. Zalaganje emina bez sumnje je utjecalo naodluku Osmanlija da se umijeπaju u spor koji je, po nalogu sultana, konaËno

vlasti (AT, sv. E 5, br. 1). Takoer, beg je potpisao i izjavu da njegovi nasljednici u sluËajunjegove smrti ne smiju zlostavljati lijeËnika koji ga je lijeËio (AT, sv. E 5, br. 2).

21 Godine 1737. ulcinjski je gusar doplovio u dubrovaËku luku s tartanom punom æita. Potomje raspustio posadu i otiπao, dok je brod ostao plutati u luci (Vesna MioviÊ-PeriÊ, ≈Ulcinjani iDubrovaËka Republika u prvoj polovici XVIII. stoljeÊa.« Anali Zavoda za povijesne znanostiHAZU u Dubrovniku 30 (1992): 105). Godine 1738. jedan je ulcinjski gusar imao brodolom ublizini Slanog. Spasio je neπto imovine, a brod je ostavio (AT, sv. E 23, br. 8). Godine 1743.emini su sastavili izvjeπtaj o potonulom ulcinjskom brodu s kojeg je posada uspjela spasiti tekneπto malo imovine. Vlasnik havariranog broda potpisao je taj izvjeπtaj (AT, sv. C 7, br. 21). Idvije godine kasnije albanski su pomorci potpisali da su im DubrovËani predali svu robu spaπenus potonulog broda (AT, br. 4572). Godine 1744. Ulcinjani nisu uspjeli u Dubrovniku prodatinatrule datule, pa su otiπli ostavivπi ih na putu. PouËeni iskustvom, DubrovËani su od emina traæilida datule pokupi, pohrani, zapiπe, i o tome su obavijestili Ulcinjane (V. MioviÊ-PeriÊ, ≈Ulcinja-ni«.: 105). Godine 1777. emin je napisao izvjeπtaj protiv barskog reisa koji je napustio brod u du-brovaËkoj luci (AT, sv. B 37, br. 7). Godine 1783. dva su osmanska pomorca pred eminom potpis-ali potvrdu da su nakon brodoloma u blizini ©ipana spasili i odnijeli svu svoju imovinu (AT, sv. E21, br. 42). SvjedoËio je i stonski emin. Godine 1744. izdao je DubrovËanima pismenu potvrdu obrodolomu Albanaca u blizini ObuËa (PodobuËa) (LL, sv. 75, f. 224’.-227).

22 Godine 1740. emini su u sluæbenoj predstavci Porti posvjedoËili da su ulcinjski gusari uAlbaniji zarobili tri dubrovaËka podanika. Iako su upozoreni da dubrovaËke podanike ne smijuodvoditi u ropstvo, gusari su ih odluËili odvesti u Tripoli i njihovu sudbinu prepustiti tamoπnjembeju (LL, sv. 74, f. 148’-151). Nakon πto je sultan dopustio izvoz osmanske robe u luke u bliziniDubrovnika (Makarska, Neretva), emini su 1793. godine Porti uputili izvjeπtaj, tvrdeÊi da je du-brovaËka luka zbog te odluke potpuno opustjela (AT, sv. E 4, br. 9).


rijeπio bosanski beglerbeg.23

Emini su svjedoËili i protiv osmanskih podanika πtetonoπa, nasilnika ipljaËkaπa dubrovaËke imovine.24 ©toviπe, imali su odreenu ulogu u odnosuna one koji su nedjelo poËinili na podruËju Republike, jer je postojala mo-guÊnost da ih tu i uhite. Mogli su ih uhititi i sami DubrovËani, ali, nisu imalipravo zadræavati ih u svom zatvoru, osuditi i kazniti, osim uz izriËitu dozvo-lu Osmanlija. Zato je osmanskog podanika uhiÊenog u Dubrovniku preuzi-mao ili opunomoÊenik osmanskih pravosudnih vlasti ili emin na PloËama,koji bi potom sam organizirao predaju dotiËnog predstavnicima osmanskogpravosua.25 Emin je mogao ne samo uhititi, nego i ispitati i pritvoriti okri-vljenog osmanskog podanika.26 U skladu s tim, bio je ovlaπten napisati i slu-æbenu predstavku ili Ëak sudski izvjeπtaj. Bio je ovlaπten i kazniti osman-skog podanika, vjerojatno za lakπe prekrπaje koji su se kaænjavali batinanjemili novËanom kaznom.27

S druge strane, emini su svojim svjedoËenjima potvrivali Ëinjenicu da jedubrovaËki podanik kaænjen zbog zloËina nad osmanskim.28

23 Izvjeπtaji emina o nedjelima MleËana: AT, br. 4439, 4569, 4887. AT, sv. C 7, br. 33, 35,41. CT, sv. VIII, br. 124.

24 Godine 1703. emini su svjedoËili protiv hercegovaËkih Vlaha koji trgovaËku robu kri-jumËare u mletaËki Novi, nanoseÊi tako πtetu DubrovËanima (AT, sv. C 7, br. 83). Godine 1714.potvrdili su da je skadarski gusar Jusuf Mezzi oteo dubrovaËkog plemiÊa (AT, sv. B 61, br. 134.AT, sv. C 7, br. 42). Godine 1715. svjedoËili su protiv osmanskih vojnika na Carini, u neposred-noj blizini dubrovaËke granice, koji zlostavljaju, siluju i kradu po obliænjim dubrovaËkim selima(AT, sv. C 7, br. 79). Godine 1731/32. potvrdili su da je ulcinjski gusar Ali-hodæa oteo viπe du-brovaËkih podanika (AT, sv. C 7, br. 43).

25 DubrovËani su 1708. godine zatvorili Petra DaboviÊa, Vlaha, pod optuæbom da je prekrπiokontumacijske mjere jer je u Brotnicama prodavao vunu. Nakon eminova protesta, DubrovËani sumu predali DaboviÊa (DA, 18. st., sv. 3401, br. 7). Godine 1788. emini su preuzeli tri Vlaha, lop-ova, iz dubrovaËkog zatvora. Obvezali su se da Êe Vlahe predati bosanskom beglerbegu kad godon to bude zatraæio (AT, sv. E 3, br. 20). Godine 1793. osmanski vojnici preuzeli su na PloËamaosmanskog zloËinca i odveli ga trebinjskom paπi (Acta Consilii Rogatorum (dalje CR), serija 3(DAD), sv. 199, f. 227).

26 Godine 1700. emin je na dubrovaËkom podruËju uhitio Vlaha koji je pokrao dubrovaËkucrkvu u StravËi (AT, sv. B 132, br. 5). Godine 1747. bosanski beglerbeg naloæio je ljubinjskomkadiji i eminima na PloËama da istraæe zaπto su Ulcinjani pred samim gradskim vratima ubili dvaDubrovËanina i jednog MleËanina (AT, br. 4804). Godine 1753. emin se morao zaloæiti za sara-jevskog trgovca kojega je prevario neki francuski trgovac (AT, sv. B 22, br. 86). Godine 1756., namolbu DubrovËana, ljubinjski je kadija naredio eminu da uhiti i zatvori stanovitog Salih-baπu (AT,sv. B 132, br. 286). Godine 1775. bosanski beglerbeg naloæio je kadijama Novske Bekije i Ljubi-nja i eminima na PloËama da istraæe sluËaj provale u dubrovaËku crkvu na Dupcu i uhite krivce,


osmanske podanike (AT, sv. C 2, br. 21). Iste godine beglerbeg je naloæio eminima da uhite iprivedu Mostarca HazuriÊa ako se pojavi na podruËju Republike. Na njega su se, naime, æaliliDubrovËani tvrdeÊi da neprekidno izaziva nerede (AT, sv. C 2, br. 23). Uz pomoÊ dubrovaËkihvojnika, emin na PloËama uhitio je Ivana iz Kruπevica koji je pokrao svojeg gospodara i pobjegaona dubrovaËko podruËje. Emin je zaplijenio sve πto je Ivan ukrao (AT, sv. B 132, br. 260, nedati-rano). Nakon πto je Halil ©iljeviÊ iz Ljubinja pijan pucao po DubrovËanima i ranio ih petoro, i tou neposrednoj blizini Grada, emin ga je uhitio, odveo u Lazarete i zatvorio (AT, sv. E 4, br. 6, ne-datirano).

27 O tom eminovom pravu DubrovËanima je u dva navrata pisao trebinjski kapetan. RijeË jebila o sluËajevima u kojima su DubrovËani htjeli sami kazniti okrivljenog osmanskog podanika, akapetan ih je (1720.) upozoravao: ”Nije Ëestiti car vami zapovidio da vi bijete pod degnek careveljudi, nego je zapovidio i metnuo jemina da careve ljudi, da ih on kastiga” (AT, sv. B 132, br.313). I 1714. godine kapetan je DubrovËanima uputio pismo sliËnog sadræaja (AT, B sv. 42, br.30).

28 Emini potvruju da su DubrovËani izdali potjernicu, a potom i ubili Josipa ViceljiÊa izImotice, koji se odmetnuo nakon πto je ubio sunarodnjaka (AT, sv. E 3, br. 21). Potvrda je bilapotrebna jer je odmetnuti ViceljiÊ pljaËkao po Hercegovini (DA, 18. st., sv. 3175/2, br. 433). God-ine 1709. DubrovËani su u nazoËnosti emina dali objesiti i raπËetvoriti Petra TrojanoviÊa iz Pos-tranja, koji je ubio i opljaËkao Antonija Jovanovog, Vlaha iz DuboËana (AT, sv. B 132, br. 79). Ine samo to. O izvrπenoj kazni pismeno je posvjedoËio i jedan ljubuπki vojnik koji se vjerojatnoigrom sluËaja naπao na mjestu pogubljenja (AT, sv. B 81, br. 3). Godine 1752. emini su pos-vjedoËili i pismeno potvrdili da je dubrovaËkom kapetanu Jakovu BarbariÊu zaplijenjena sva im-ovina zbog duga osmanskom podaniku. BarbariÊ je bankrotirao. DubrovËani su ga zatvorili u tam-nicu (AT, sv. C 6, br. 62), gdje je tri godine kasnije umro. BuduÊi je njegov vjerovnik i daljepokuπavao utjerati neisplaÊeni dio duga, emini su izvrπili oËevid i potpisali potvrdu o njegovojsmrti (AT, sv. C 6, br. 61).

29 Godine 1753. neimenovani stanovnik StravËe izmirio se pred eminom s Jovanom i KrstomMiliπiÊem iz Glavske (AT, br. 4661). Godine 1779. emin na PloËama izmirio je zavaene VidojaLeæeniÊa iz sela Trnovo u stolaËkom kadiluku i stanovnike Stupe i Topologa (AT, br. 4473).

30 Emini na PloËama izmirili su 1787. godine nasljednike vjerovnika Petra KriviÊa iz Travni-ka i nasljednike njegovog duænika, stanovitog Frana iz Dubrovnika (AT, sv. E 20, br. 15). Godine1796/97 emini su izdali Ëetiri potvrde o izmirenju duga dubrovaËkog plemiÊa Orsata Gozze premaËetvorici Turaka (AT, sv. E 21, br. 11-14). Godine 1779. emin je izdao potvrdu o izmirenju dugadubrovaËkog podanika Petra prema mostarskom trgovcu u iznosu od 26 viælina (AT, sv. E 21, br.55).

Emin je imao i vrlo vaænu ulogu miritelja. DubrovaËki i osmanski poda-nici u sukobu mirili su se pred njim, Ëime se otklanjala moguÊnost πirenjasukoba i nesuglasica. Objema stranama izdavao je pismenu potvrdu o pomi-renju - jamstvo da se jedna od njih neÊe predomisliti i ponovno potaknutineprijateljstvo.29 Pored toga, pred eminima su se mogle izvrπiti i naplatedugova izmeu dubrovaËkih i osmanskih podanika.30


Trgovci, putnici i namjernici, koji su stizali iz krajeva zaraæenih kugom idrugim bolestima, podvrgavali su se karantenskim mjerama u Lazaretima naPloËama. SudeÊi po reakcijama i osmanskih i dubrovaËkih vlasti, nadgleda-nje osmanskih podanika podvrgnutih karanteni smatralo se jasno definira-nom eminovom duænoπÊu. Pritom, emin je bio direktno odgovoran bosan-skom beglerbegu,31 a beglerbeg Porti.32

RijeË je bila o vrlo ozbiljnoj duænosti koju nije bilo lako provesti, jer po-jedini osmanski podanici nisu htjeli poπtivati karantenske mjere. Upravo iztog razloga, putnici koji su stizali s posebno riziËnih podruËja morali su predeminom potpisati potvrdu da se neÊe protiviti karantenskim propisima (saËu-vane potvrde odnose se uglavnom na bosanske hadæije i trgovce koji su uDubrovnik stizali iz Aleksandrije).33

Nepokorne osmanske podanike emin bi prijavio bosanskom beglerbegu.SudeÊi po njegovim izvjeπtajima, neki od njih bi se jednostavno ogluπili iotiπli svojim putem, drugi bi pod okriljem noÊi pobjegli.34 Pojedini su bilispremni primijeniti silu, pa je dolazilo i do obraËuna s dubrovaËkim vojnici-ma.35 Ako bi stradao osmanski podanik, unatoË okolnostima prijetila je

31 Godine 1749. bosanski je beglerbeg ukorio emine jer je trgovac Dæafer-baπa uspio pobjeÊiiz Lazareta, prijeteÊi pritom oruæjem dubrovaËkim vojnicima (AT, br. 4801). Godinu kasnije Êe-haja bosanskog beglerbega optuæio je emine za nemar i podsjetio ih da su duæni brinuti oprovoenju karantenskih mjera (AT, sv. B 22, br. 67). Godine 1766. DubrovËani se æale trebinj-skim vlastima na TurËina koji je prekrπio pravilo kontumacije i podsjeÊaju ih na ferman na koji ihje svojim nareenjem upozorio bosanski beglerbeg (AT, sv. B 131, br. 30).

32 AT, K 936, 943 (fermani iz 1774. i 1777. godine u kojima sultan, izmeu ostaloga, bosan-skog beglerbega imenuje odgovornim za osmanske podanike, koji su duæni uredno provoditi du-brovaËke karantenske mjere).

33 SaËuvane potvrde datiraju iz 1768. (AT, sv. E 5, br. 8), 1776. (AT, sv. B 35, br. 5), 1780.(AT, sv. E 20, br. 62), 1782. (AT, sv. B 35, br. 4, 6), 1783. (AT, sv. B 35, br. 7. AT, sv. B 145, br.89), 1784. (AT, sv. E 5, br. 3), 1790. (AT, sv. E 20, br. 35), i 1792. godine (AT, sv. B 35, br. 8).

34 Godine 1776. dva su emina bosanskom beglerbegu napisali izvjeπtaj o trgovcu Muratu kojije s odreenom koliËinom maslinovog ulja doputovao iz Aleksandrije. Murat nije htio iÊi u karan-tenu i niπta ga nije moglo sprijeËiti da maslinovo ulje natovari na konje i preko dubrovaËkog pod-ruËja otputuje u Bosnu (AT, br. 4436).

35 Godine 1763. u Lazarete je stiglo nekoliko Turaka kako bi preuzeli neko pismo. Kad su imse straæari suprotstavili, jer pismo joπ nije bilo raskuæeno, Turci su skoËili i napali ih noæevima. Usukobu je ubijen i jedan straæar (AT, sv. B 15, br. 40. CLDT, sv. 4, f. 425. LL, sv. 85, f. 14). Premanedatiranom dokumentu joπ se jedan TurËin potukao s dubrovaËkim vojnicima jer je htio prekrπitikarantenske propise (AT, sv. E 22, br. 3).


opasnost od odmazde Osmanlija, πto se nastojalo sprijeËiti uvjerljivim izvje-πtajem emina i oËevidaca.36 I ne samo to. DubrovËani su se u par navrata na-πli u istoj opasnosti kada je osmanski podanik u Lazaretima umro od kuge.37

Dakako, bilo je emina koji nisu æeljeli suraivati, a pojedini su neprimje-renim ponaπanjem zagorËavali æivot i dubrovaËkoj vladi i njenim podanici-ma i stranim trgovcima.38 Izvijestivπi Portu ili bosanskog beglerbega, izbo-rivπi povoljnu zapovijed, DubrovËani su neke od njih uspjeli ukloniti.39

Sve u svemu, vodeÊi raËuna o osmanskim podanicima na podruËju Re-publike, emin na PloËama koristio je i DubrovËanima. NastupajuÊi kaosvjedok, istraæitelj i sudac, rjeπavao je konfliktne situacije u samom zaËetkui olakπavao sklapanje poslova izmeu pripadnika dviju dræava. InaËe, Du-brovËani bi se svaki Ëas morali obraÊati kadiji, ili nekom drugom osman-skom sluæbeniku, koji ne bi mogao biti brz i djelotvoran kao emin nastanjenu hanu u Lazaretima na PloËama, u neposrednoj blizini Grada i gradskeluke, u srediπtu zbivanja.

36 Godine 1797. Vlah iz NikπiÊa preskoËio je prepreku postavljenu na izlazu iz Lazareta iuputio se pravo prema Gradu. Kapetan Lazareta pozivao ga je da se vrati natrag. Vlah se ogluπio,a kapetan je prema njemu bacio kamen ne bi li ga otjerao. Kamen je Vlaha pogodio toËno u glavuno, utvrdio je dubrovaËki lijeËnik, nije ga smrtno ranio. OËekujuÊi optuæbe, DubrovËani su odemina zatraæili detaljni izvjeπtaj o okolnostima u kojima je Vlah ranjen (AT, sv. C 4, br. 7. AT, sv.C 6, br. 28. AT, sv. C 7, br. 38, 39).

37 Poπto su 1775. godine dvojica hadæija umrla od kuge u dubrovaËkim Lazaretima, emini supomogli ostalim hadæijama pri bijegu iz Lazareta, optuæivπi DubrovËane za smrt spomenute dvo-jice (AT, br. 4608). Godine 1777. DubrovËani su optuæeni za smrt trgovca iz Aleksandrije, koji jeu Lazaretima umro od kuge (AT, K 943). Godine 1786. od kuge je umro Risto, Vlah, koji je udubrovaËkim Lazaretima ”posluæivo i prinosio kuænu robu”. Ristova obitelj prijavila je sluËajbosanskom beglerbegu, tvrdeÊi da je Risto bio trgovac kojega su, ni krivog ni duænog, ubili du-brovaËki podanici (Masa Negrini, 18. stoljeÊe (DAD), sv. F XII/2, br. 218. CT, sv. IV, br. 49. LL,sv. 103, f. 5).

38 Emini su 1777. godine po vrlo niskim cijenama otkupljivali robu koju su donosili Vlasizbog uobiËajene sitne trgovine s dubrovaËkim podanicima. Poπto su robu neko vrijeme zadræali usvom hanu, emini su je prodavali dubrovaËkim podanicima po znatno viπim cijenama. DubrovËa-ni su oπtrim prosvjedom na Porti isposlovali zabranu upletanja emina u svakodnevnu trgovinuizmeu osmanskih i dubrovaËkih podanika (TCF, sv. 3, f. 115-120). DubrovËani su se æalili i naemine koji su nezakonito naplaÊivali carinu (AT, sv. B 148, br. 97, nedatirano).

39 Godine 1642. bosanski je beglerbeg na zahtjev DubrovËana smijenio emina Sulejmana(AT, sv. B 19, br. 13). Godine 1754. fermanom je uklonjen emin Salih-aga AmiËiÊ (LL, sv. 78, f.258, 259. TCF, sv. 2, f. 1006), a dvije godine kasnije i Mehmed-aga ΔatoviÊ (AT, sv. C 3, br. 13).


THE POST OF EMIN IN PLO»E, THE OTTOMAN

REPRESENTATIVE IN THE REPUBLIC OF DUBROVNIK

VESNA MIOVIΔ-PERIΔ

Summary

The duties of the emin in the Dubrovnik suburb od PloËe were generallyperformed by an Ottoman officer responsible for Customs and the supervi-sion of the salt trade between Dubrovnik and Ottoman subjects. However,the same emin also acted as an unofficial consular representative, and, assuch, protected the interests and fostered the affairs of its compatriots in theRepublic of Dubrovnik.

Ottoman subjects were to arrive in Dubrovnik daily. Constant businesscontacts with Ragusan subjects required all kinds of documents, certificates,papers and reports, which the emin was authorized to issue.

Being empowered to act as a witness, interrogator, and sometimes evenas a judge, the emin’s presence made the early settlement of disputes possi-ble, thus facilitating trade and business arrangements between Ottoman andRagusan subjects. On account of the fact that the Republic represented theinferior party in the Turco-Ragusan relationship, a document of his was farmore valid as a proof than a Ragusan one. Without a resident emin, the Ra-gusans would have had to address to kadi or some other Ottoman officer -someone not as efficient or expedient as the emin. The emin resided in akhan in Lazareti, at PloËe, in the closest vicinity of the City, the City harbourand all major events.

217M. Frejdenberg, Izvjeπtaji Antuna Gike, prvog ruskog konzula u Dubrovniku...Anali Dubrovnik 37 (1999): 217-236

Izvorni znanstveni radUDK 930.9(497.5 DUBROVNIK;47)(047)”1788/1800”


IZVJE©TAJI ANTUNA GIKE, PRVOG RUSKOG

KONZULA U DUBROVNIKU OD 1788. DO 1800. GODINE

MAREN FREJDENBERG

SAÆETAK: Autor analizira izvjeπtaje prvog ruskog konzula u DubrovaËkojRepublici, grofa Antuna Gike, koji se Ëuvaju u Arhivu vanjske politike Rusijeu Moskvi. Rad obuhvaÊa dvanaestogodiπnje razdoblje od 1788. do 1800. god-ine, koliko je konzul proveo u Dubrovniku, s velikom paænjom pratio ipotanko izvjeπtavao svoju vladu o vanjskim i unutarnjim politiËkim zbivanji-ma, druπtvenim odnosima, gospodarstvu i trgovini DubrovaËke Republike.

U Arhivu vanjske politike Rusije Ëuva se fond ”Odnosi Rusije s Ragu-zom”, datiran od 1789. do 1800. godine. Sastoji se od izvjeπtaja prvogruskog1 konzula u DubrovaËkoj Republici Antuna Gike, koji je tamo posta-vljen u vrijeme rusko-turskog rata 1787-1791. godine. Fond su prouËavaliGrigorij LjvoviË Arπ i Ariadna Pavlovna. Baæova, graa fonda koja se odno-si na povijest susjednih pokrajina Osmanskog Carstva koriπtena je u literatu-ri,2 no dopisi konzula A. Gike nisu temeljitije obraeni. Ovim radom æelimopopuniti tu prazninu.

Maren MihajloviË Frejdenberg, znanstveni je suradnik Instituta Diaspore, SveuËiliπta

u Tel Avivu. Adresa: Institut Diaspore, Ramat Aviv 69978, Tel Aviv, Israel.

1 Arhiv vneπnej politiki Rossii (dalje: AVPR).2 Grigorij LjvoviË Arπ, Albanija i Epir v konce XVIII - naËale XIX vv. (Zapadnobalkanskie

paπalyki Osmanskoj imperii). Moskva, 1963: 5, 59, 76, 120 i dr.


3 Mali kriæ sv. Vladimira (1791, br. I, l. 13 ob.).4 Dekretom od 27. X. 1793. Giki je dodijeljen Ëin dræavnog savjetnika. AVPR, 1793, d.1,

l.28, A. Gika Ministarstvu od 9. I. 1794.

SaËuvani su izvjeπtaji od sijeËnja 1789. do sredine 1800. godine, ukupnooko 150 dokumenata. No, konzul svoju djelatnost nije zapoËeo 1789. godi-ne. Postoje nedvojbene naznake da je veÊ u srpnju 1788. Gika radio u Du-brovniku u svojstvu konzula, buduÊi da je tada predao vaæna pisma s ruskogdvora. Stoga vremenom njegova sluæbovanja u Dubrovniku treba smatratirazdoblje od 1788. do 1800. godine.

To su bile godine uzavrele zbivanjima - doba rusko-turskog rata, revolu-cionarnih potresa u Francuskoj, antifeudalnih promjena u Europi, ratova uItaliji, pada MletaËke Republike i pripajanja Dalmacije Austrijskom Car-stvu, naposljetku, æestokog zaoπtravanja druπtvenih suprotnosti na obali izamaha oslobodilaËkih pokreta u unutraπnjosti poluotoka. Svi ti dogaajinaπli su se u srediπtu zanimanja ruskog konzula i u velikoj mjeri ostavili tra-ga u njegovim izvjeπtajima. U svoje mjeseËne izvjeπtaje Ministarstvu vanj-skih poslova unosio je sve πto je po njegovu miπljenju zasluæivalo paænju.Dopisi su datirani na stari i na novi naËin a, sudeÊi po æigovima Ministarst-va, u pravilu su putovali oko pola mjeseca. ObiËno su bili dugi tri Ëetiri, ka-snije pet πest stranica. Gotovo svi listovi pisani su francuskim, priliËno knji-æevnim jezikom, a Ëesti su i kancelarijski izrazi, razilaæenja sa suvremenimjezikom gotovo da nema (samo Tems umjesto temps, ili foible umjesto fai-ble), Ëetiri puta sreÊe se prijevod na ruski jezik, no nije iskljuËeno da je to,sudeÊi po rukopisu, napravljeno u Ministarstvu vanjskih poslova. Nekolikoputa priloæene su kopije talijanskih tekstova (izvaci iz toskanskih novina,dokumenti iz Boke kotorske).

Uz mjeseËne izvjeπtaje, u fondu se Ëuvaju i odgovori na okruænice Mini-starstva ili na pisma naslovljena na kancelara Ivana AndreeviËa Ostermanaili izravno na najviπe ime. U njima konzul dopuπta sebi osobne molbe - moliorden3 ili potvruje premjeπtaj u novi razred,4 æali se na nisku plaÊu, anajËeπÊe potvruje primitak redovitog dijela (”treÊine”) godiπnje naknadepreko europskih banaka ili na njezino smanjenje zbog pada teËaja rublje. Tanam pisma omoguÊavaju da popunimo biografske podatke o Giki.

Grof Antun Gika (izgovor ”–æika”, ”Æika” potvren je u pisarskim na-pomenama u Ministarstvu) porijeklom je Albanac, po nekim podacima poto-

219M. Frejdenberg, Izvjeπtaji Antuna Gike, prvog ruskog konzula u Dubrovniku...

mak znamenitog roda kojemu je pripadao i niz moldavskih i volinjskih vla-dara,5 a u rusku sluæbu, u πtab A. G. Orlova, nastupio je 1770. godine.6

Sluæio je pod upravom S. G. Domaπnjeva, zapovjednika ”albanske legije”,7

bio je tajnik ruskog poslanstva u Napulju kod grofa A. K. Razumovskog, do-bro su ga poznavali general I. A. Zaborovskij i kontraadmiral Gibbs, aposljednje tri godine prije imenovanja u Dubrovniku radio je kod ruskog po-slanika u Napulju, grofa Skavronskog.8 Njegov grofovski naslov oËito jebalkanskog porijekla. Prvih godina konzularne sluæbe on je savjetnik Mini-starstva (u dokumentima se potpisuje conseiller de cancellerie),9 a od 1793.godine dræavni savjetnik. To unapreenje jasno se odrazilo, izmeu ostalog ina njegov naËin ponaπanja prema petersburπkim Ëinovnicima, Ëak je i stilpisama I. A. Ostermanu postao manje ponizan i zahtjevniji. Njegovogodiπnje primanje iznosi 1600 rubalja (sudeÊi po tome πto prosjeËna treÊina/tertial/, koja mu stiæe u Dubrovnik preko nizozemskih banaka, iznosi 533rublje ili 975 forinti). Za troπkove osoblja konzulata i poπtanske usluge(pour frais de Cancellerie et de Poste) godiπnje dobiva joπ 2300 rubalja.10

Pa ipak, konzul se stalno tuæi na pad teËaja rublje, njegovo se primanje zbogtoga smanjuje za Ëetvrtinu, Ëak i za treÊinu, i na nemoguÊnost da ”saËuvadostojanstvo koje zahtijeva ime predstavnika takve dræave”.11 Kada je 1800.godine otiπao u mirovinu, Gika je dobio malu mirovinu od 1000 rubaljagodiπnje, πto izaziva njegovo nezadovoljstvo.

Osoblje generalnog konzulata nije bilo brojno. U listopadu 1789. godinevlada je zabranila ruskim konzulima u inozemstvu da svojevoljno zapo-πljavaju vicekonzule, pomoÊnike, ”posrednike”, povjerenike.12 U Dubrovni-

5 Usp. primjedbe uz prijevod broπure A. Gike Æelanii grekov k Evrope hristianskoj - Aleksan-dr NikolaeviË RadiπËev, Sabrana djela, knj. II. Moskva-Lenjingrad, 1941: 406.

6 Usp. ”dvadeset i jedna godina marljive revnosti” (A. Gika Ministarstvu 18. XI. 1791., d. 1,l.13 ob.) ili ”trideset godina Ëasne sluæbe” 1800. godine (AVPR, 1800, d. 27, l.14 ob. - A.Gika -gr. Paninu 30. VI. 1800).

7 Irina Stjepanovna Dostjan, Russkaja obπËestvennaja misl’ i balkanskie narodi (ot RadiπËevado dekabristov). Moskva: Nauka, 1980: 24.

8 A. Gika - u Ministarstvu 18. XI. 1791. (AVPR, 1791, d. 1, l.13 ob.).9 AVPR, 1794., d.1, l.7. A. Gika - Ministarstvu od 20. VI. 1794.10 AVPR, 1795., d. 1, l.31. A. Gika - Katarini II, 29. VII. 1795.11 AVPR, 1795, d. 1, l.26 ob. A. Gika - I. A. Ostermanu 20. I. 1795.12 AVPR, 1789, d. 1, l.30-31.


ku se osoblje, uz A. Giku, sastojalo od prevoditelja Stjepana Jampoljskog13 isveÊenika kojemu su sluæbenici konzulata polagali zakletvu, prvo Ioannikija,a zatim Feodosija. NaËin pisanja Feodosijeva imena - ”Teodosije”14 navodina pretpostavku da se radi o æitelju grada. U svakom sluËaju, sveÊenik je biododijeljen konzulatu i pitanje crkve na taj je naËin bilo rijeπeno.

Gika je, naravno, bio vrlo dobro osposobljen za svoju duænost. Osimruskog, albanskog i grËkog, poznavao je francuski i talijanski jezik, a bora-vak u slavenskom gradu pretpostavljao je i nekakvo znanje hrvatskog jezika.Dobro je vladao knjiæevnim izrazom - u mladosti je napisao broπuru Voti deiGreci all’Europa christiana (”Teænje Grka krπÊanskoj Europi”), njegovi suizvjeπtaji Ëesto æivog i neusiljenog stila. Vrlo se dobro razumio u vojneposlove i pomorstvo, a snalazio se i u financijskim pitanjima. OËito mu jenedostajalo ekonomske naobrazbe, no tijekom vremena o gospodarskim (ug-lavnom trgovaËkim) temama poËeo je pisati mnogo sigurnije. UstrajavajuÊina imenovanju Albanca za poloæaj konzula i odbijajuÊi time ispuniti æeljukoju je dubrovaËka vlast izrazila joπ poslije proπlog rata, ruska je vladanapravila pravi korak. Stekla je suradnika Ëvrsto vezana za balkansko tlo,koji je izvrsno poznavao podneblje.

Opseg njegovih poslova u Dubrovniku nije bio velik. TrgovaËkih veza sRusijom Republika gotovo i nije imala, a i vrijeme je bilo ispunjeno ne-prekidnim ratovanjima. Rusa o kojima bi konzul morao brinuti u Gradugotovo da i nije bilo. U jednom izvjeπtaju Gika piπe kako je u grad doπaoruski konzul u Varni, major G. M. MilkoviË s obitelji, u nadi da Êe uhvatitibrod za Konstantinopol, i kako se on, Gika, morao pobrinuti da pomognetom ”dobrom starom Ëasniku”.15 Drugi put se morao pobrinuti za nekog Iva-na, rodom iz Kijeva, kojega su u mladosti oteli Turci, u zarobljeniπtvu jeproveo mnogo godina, zaboravio materinji jezik i sada bjeæi na dubrovaËkiteritorij traæeÊi zaπtitu. I tom je Ëovjeku konzul pomogao da se skrijeotpravivπi ga u Rijeku.16 Stanovitih napora je, izgleda, zahtijevalo odræava-nje veza s ruskim poslanstvom u Napulju, kojemu je generalni konzulat u

13 Godine 1789. postavljen je u Dubrovnik u rangu prevoditelja (AVPR, 1789, d. I, l.17),1799. dobio je Ëin prisjednika (AVPR, 1799, d. 23, l.15).

14 AVPR, 1793, d. 1, l.28.15 AVPR, 1792, d. 1, l.83-85. A. Gika Ministarstvu 12. IX. 1792.16 AVPR, 1791, d. 1, l.7-7 ob. A. Gika Ministarstvu 7. VI. 1791.


Dubrovniku bio podreen.17 No, naravno, glavni zadatak konzula bilo jepromatranje zbivanja kojih je bio svjedokom i slanje redovitih izvjeπtaja uSankt Peterburg.

Gika se pritom koristio najrazliËitijim izvorima informacija. Crpio ih je izsusreta s najπirim slojevima stanovniπtva, u njegovim izvjeπtajima Ëesto sespominje ”javno mnijenje”, iz razgovora s ”lokalnim politiËarima”, tj. Ëla-novima dubrovaËkog Senata, iz susreta s ljudima koji su prolazili kroz Du-brovnik, meu njima i s Rusima. Redovito je primao talijanske novine, kadadugo ne bi stigle, on bi to spomenuo, odræavao je bliske kontakte s ruskimkonzulima u susjednim gradovima, u Valahiji i Smirni. Gika je bio dobroupuÊen u organizaciju prepiske europskih diplomata u Osmanskom Carstvu iodmah je bio obavijeπten kada Êe rumelijski beglerbeg zadræati janjiËara ko-jega je πpanjolski poslanik dvaput mjeseËno slao u Skadar s diplomatskimdepeπama za svoj dvor (dalje su oni posebnim brodom dostavljani u An-conu).19 KonaËno, Gika ima pristup u dubrovaËki arhiv, uæiva povjerenjelokalnih vlasti. Nema sumnje da je kao paæljivi i pronicljivi promatraË Gikaneosporno bio na visini.

O Ëemu obavjeπtava rusku vladu? Rusko-turski rat, u jeku kojega je iimenovan za konzula u Dubrovniku, zauzima malo mjesta u njegovoj prepi-sci, o tome su prijestolnicu obavjeπtavali i bez njega. Taj se rat, za razliku odprethodnoga, nije odrazio na rusko-dubrovaËke odnose, nije izazvao sukoba,iako je Republika, naravno, i dalje bila na strani Porte, i to ne samo pravno,nego i stvarno. Posredno o tome svjedoËi vijest iz Ancone od 29. listopada,koja je objavljena u firentinskim i venecijanskim novinama, da je sultan, uzahvalu za usluge Carstvu tijekom posljednjeg rata, omoguÊio DubrovËani-ma da svoj teritorij proπire na podruËje Popovo u Hercegovini. Gika hitnoopovrgava te optuæbe (”besmislena izmiπljotina koju su izmislili neprijateljiRepublike”).20 I kada, nakon zakljuËenja mira s Turcima, senatori budu

17 Usp: ”odmah o tome obavjeπtavam generala Zaborovskog u kancelariji poslanstva uNapulju” - AVPR, 1789, d. 1, l. 2. A. Gika Ministarstvu 7. V. 1789.

18 I oni se æale na pad teËaja rublje (AVPR, 1795, d. I, l.27).19 AVPR, 1792, d. 1, l.2. A. Gika Ministarstvu 4. II. 1792.20 AVPR, 1792, d. 1, l.1 ob. - 2. A. Gika Ministarstvu 13. I. 1792. SliËne vijesti Senat je opo-

vrgavao veÊ koncem 1791. godine. Jovan RadoniÊ, DubrovaËka akta i povelje. Beograd: SAN,knj. V, Zbornik za istoriju jezik i knjiæevnost srpskog naroda, treÊe odelenje, knj. XVI, 1951: 606(Senat Skavronskom 24. XII. 1791).


zbunjeno govorili Giki o potrebi da se uzme u obzir njihov neugodanpoloæaj (facheuse position),21 oni Êe vjerojatno imati u vidu baπ tu okolnost.

Ipak, u dijelu stanovniπtva uspjesi ruskog oruæja izazvali su naklonost,Ëak i odobravanje. Tako se poslije zauzeÊa OËakova u dubrovaËkim napisi-ma πiri pohvalna oda o tom dogaaju, izaπla iz pera gradskog aristokrata,opata Bernarda Zamagne.22

NeÊemo ulaziti u ocjenu iskrenosti osjeÊaja koje sveÊenik iskazuje, noknjiæevni karakter ode je oËit. Ali, rat je uvijek rat i razumljiv je osjeÊajolakπanja s kojim je u Dubrovniku doËekan njegov svrπetak. ”Senat je iska-zao radost na vijest koju sam mu priopÊio, ... baπ kao i zbog slave (koju jestekla) naπa (vojska)... Senat mi je prenio vrlo æive... izraze zahvalnosti... zasve πto je Republika dobila velikoduπnoπÊu Nj. C. V. za vrijeme proteklograta”.23 Joπ su izravnije na mir reagirali dubrovaËki puËani, konzul piπe o”opÊoj provali (eclater generalement) æivog zanimanja koje je Republikaiskazala za naπ uspjeh i naπu slavu”.24

Uostalom, Gika ne obavjeπtava samo o ishodima rata, nego i o nekimznaËajnim pojedinostima za njegova tijeka. Spominje djelatnost dobrovo-ljaËkih protuturskih flotila koje su se tih godina pojavile u istoËnom Sre-dozemlju. Njihovi osnivaËi i zapovjednici najËeπÊe su bili Grci i Albanci.25

U travnju 1788. doznalo se da je ”pirat Lambros” (radi se o Lambrosu Ka-conisu, Grku u ruskoj sluæbi), kako nije imao Ëime platiti posadu, u vodamaotoka KorËule opljaËkao dubrovaËki brod koji je plovio za Trst.26

A. Gika ne spominje Ëesto ratne operacije, iako konzulat nije mogao bitipo strani od dogaaja. I doista, prevoditelj S. Jampoljskij dopisuje se sMarkom VojnoviÊem, a sam konzul obojici VojnoviÊa, Marku i Ivanu, daje

21 AVPR, 1792, d. 1, l.4 ob - 5. A. Gika Ministarstvu 29. II. 1792.22 Njezin tekst prvi je objavio V.V. Makuπev.23 AVPR, 1791, d. I. l.10 ob. A. Gika Ministarstvu 15. X. 1791. Vidi i o ”zadovoljstvu i ra-

dosti koji se vidi na licu svakog senatora”. - AVPR, 1792, d. I, l.4. A. Gika Ministarstvu 29. II.1792.

24 AVPR, 1791, d. I, l.10 ob.25 Usp. G.L. Arπ, Albanija i Epir; Grigorij LjvoviË Arπ, Eteristskoe dviæenie v Rosii v naËale

XIX v. Moskva, 1970; Avgusta Mihajlovna Stanislavskaja, Rossija i Grecija v konce XVIII -naËale XIX v. Moskva, 1976.

26 Senat dubrovaËkom poslaniku u BeËu 1. VI. 1788. J. RadoniÊ, DubrovaËka akta i povelje:588.


niz konkretnih naredbi - da u odreenom roku budu u Baku (Boki?), zatimda otplove u Veneciju, a iz Venecije na Siciliju, u Siracusu.27 Na neki senaËin u rusko turskim sukobima naπao umijeπan neki DubrovËanin, kapetanMarko Æupa28 i odmah to platio: konfisciran mu je brod, a on je izgnan izgrada.29 Gikinoj paænji nije promaknuo ni L. Kaconis. U kolovozu 1798. go-dine ”grËki oficir Nikolaj Pangalos iz odreda majora Lambrosa Kaconisa,koji je s izvjeπtajem i porukama poslan u Trst, stigao je ovamo na tartani s o.Zea..., zadræao se da se opskrbi hranom i otiπao dalje”.30

Joπ jedna vaæna tema stalno je prisutna u prepisci ruskog konzula, a to suodnosi s Osmanskim Carstvom. Tu je prvenstveno rijeË o unutraπnjem miru(ili pak o razmiricama) u carstvu, gdje treba spomenuti ciklus dopisa u koji-ma figurira ime buntovniËkog vazala Porte, skadarskog guvernera Mahmudpaπe Buπatlije.31 Za Dubrovnik su ti dogaaji bili od prvorazrednog znaËe-nja. U studenom 1789. godine doznalo se da se paπa neoËekivano pribliæavaRepublici i ”veÊ je na nekoliko sati od grada”.32 Proπirio se glas da traæihranu i brodove za prijevoz svoje vojske u Skadar i ta straπna (desolante)vijest pogodila je DubrovËane, zapoËele su hitne pripreme za obranu. U istovrijeme, sve prilaze gradu zauzeli su izbjeglice iz unutraπnjosti poluotoka,”mnogo stotina... doπlo je u Grad... gladnih, jadnih, iznemoglih i vlada Re-publike, da se πto prije rijeπi tih... opasnih gostiju, nahranila ih je i πto je bræemogla brodovima prevezla u Albaniju”.33 Ponekad su posljedice vojnih ope-racija na poluotoku zaobilazile Grad i u Dubrovnik su stizale samo vijesti otome πto se dogaa u udaljenim pokrajinama. ”Srbija, veliki dio Bugarske iMakedonija, prema najnovijim vijestima, u jadnom su i bijednome stanju -... zbog pljaËki... Mahmud paπe”.34 U Gradu su, kako vidimo, o svemu tomeznali, i Gika ne preskaËe te vijesti.

27 AVPR, 1789, d. 1, l.26. A. Gika Ministarstvu 24. X. 1789.28 Iz OrebiÊa.29 AVPR, 1789, d. 1, l.13. A. Gika Ministarstvu 27. VII. 1789.30 AVPR, 1789, d. 1, l.20. A. Gika Ministarstvu 19. VIII. 1789. O Nikolaju Pangalosu i

njegovoj djelatnosti u pohodu ruske flote 1798-1799. god. usp. A. M. Stanislavskaja, Rossija iGrecija: 85.

31 Taj je materijal temeljito prouËio G. L. Arπ, Albanija i Epir.32 AVPR, 1789, d. 1, l.34 ob. A. Gika Ministarstvu 5. XII. 1789.33 AVPR, 1789, d. 1, l.35. A. Gika Ministarstvu 5. XII. 1789.34 AVPR, 1794, d. 1, l.17. A. Gika Ministarstvu 12. X. 1794.


No, Gika se ne bavi samo posljedicama unutraπnjih nemira u Carstvu.Dubrovnik je vazal Porte i ta je veza s Istambulom poprimila oblik kanon-skog, vremenom prokuπanog odnosa. Jednom u tri godine dubrovaËki pok-lisari nose danak (”haraË”) u prijestolnicu i Gika taj dogaaj svaki put biljeæiu svojim izvjeπtajima. ”Pet stoljeÊa (Gika grijeπi: plaÊanje haraËa TurcimapoËelo je 1442. god. - op. M.F.) ta Republika mora svake treÊe godine plaÊa-ti danak (tribut triennal) i, prema sporazumu s Portom, svake tri godine πaljeu Konstantinopol dva izaslanika poπtujuÊi sve ceremonije, obiËaje i ... sdarovima”.35 Zatim slijedi informacija o imenima izaslanika, koji se u du-brovaËkom govoru nazivaju ”poklisarima” (od grË. ”apokrisiarios”), o vre-menu odlaska i trajanja putovanja - obiËno su odlazili u proljeÊe, a poslanjeje trajalo tri, Ëetiri mjeseca -, o tome kako opasnost putovanja koponom sveËeπÊe prisiljava poklisare da putuju morem, o ceremoniji prijema na dvorukada, umjesto krznenih kaputa koji su poklanjani poslanicima drugihkrπÊanskih dræava, dubrovaËki poklisari dobivaju samo kaftane (Caftans).Posebno se utvruje visina haraËa, koji se ne isplaÊuje u dukatima, kao uproπlosti, nego u srebrnim pjastrama,36 i odgovarajuÊih troπkova: 27 tisuÊapjastri haraËa, 3 tisuÊe za potvrivanje fermana na izvoz stoke iz Carstva, po2 tisuÊe za dar velikom veziru i njegovu zamjeniku (”kajmakamu”) - ukup-no, svako poslanstvo zajedno s putnim troπkovima stajalo je Republiku oko48 tisuÊa pjastri.37 Iskustvo prethodnih godina, kada je dræavni status Re-publike stvarao toliko problema, navodi Giku da do u tanËine pomno opisujediplomatski ceremonijal. ”(Poklisari) su primljeni u audijenciju kod velikogvezira i sultana sa svim formalnostima koje Porta ukazuje raznim malimkneæevima, svojim podanicima (ses tributaires), nekakvoj mjeπavini slo-

bode i vazalstva (istaknuo M.F.)”.38

SliËne opise Gika Êe poslije ponavljati svake tri godine, ne zaboravljajuÊipritom napomenuti da Ministarstvo ima njegov opπirni izvjeπtaj iz svibnja1789. godine, pa ne mora ulaziti u detalje.39 Iako mijenja nevaæne pojedi-nosti, Gika nikad ne zaboravlja ponoviti kako ”je posebna uputa poklisarima

35 AVPR, 1789, d. 1, l.11. A. Gika Ministarstvu 7. V. 1789.36 Koncem XVIII. stoljeÊa 1 dukat iznosio je dvije pjastre.37 AVPR, 1789, d. 1, l.11-12. A. Gika Ministarstvu 7. V. 1789.38 AVPR, 1789, d. 1, l.11-12. A. Gika Ministarstvu 7. V. 1789.39 AVPR, 1795, d. 1, l.1. A. Gika Ministarstvu 15. I. 1795.


da moraju iskoristiti sve moguÊnosti i sredstva... i uznastojati da u audijenci-ju ne odlaze odjeveni kao prije, u obiËnim kaftanima poput onih koji plaÊajudanak, nego u... sveËanim krznima... poput poslanika drugih europskih dræa-va.”40 Kako vidimo, pitanje je li Republika sultanov vazal ili samo podnjegovom ”stalnom zaπtitom”41 kao i prije zaokuplja dubrovaËku vladu.

Gika paæljivo prati dogaaje u najbliæoj okolici Republike. Boravak uRepublici za njega je oËito dobra prilika da se poveæe sa svim privræenicimaRusije, ne samo u Gradu, nego i u okolici koju nastoji potaknuti (reanim-er).42 U svakom sluËaju, Gika oπtro reagira na svaku zapreku koja ometavezu sa susjednim teritorijima kao, primjerice, uvoenje karantene, πtosvjedoËi o epidemiji kuge u tim krajevima 1792, 1795. i 1796. godine,43

kada Dubrovnik uvodi stroge mjere zaπtite.

NastojeÊi utvrditi kakvo je mjesto u konzulovim dopisima zauzimao samDubrovnik i njegovi æitelji, naiπli smo na paradoksalnu situaciju: u izvje-πtajima Dubrovnik je priliËno dugo na zadnjem mjestu, a zanimanje konzulaza Grad i Republiku kao da se malo-pomalo budi. Doista. Prvi izvjeπtajipripovijedaju o ratnim operacijama na moru, bunama na kopnu, o slabostiOsmanskog Carstva i sve je proæeto prolaznim brigama, goruÊim dnevnimpotrebama. Tek postupno njegov se interes poËinje okretati dubrovaËkojzbilji. Uostalom, Gika i sam kasnije priznaje: ”...ta dræava (DubrovaËka Re-publika, op. M.F.) nije Ëesto dobila zasluæenu paænju... u izvjeπtajima kojeπaljem Ministarstvu.”44 Prvi poticaj za poveÊano zanimanje bilo je sklapanjemira 1791. godine. Giki kao da su se otvorile oËi pred moguÊnostima koje sutime stvorene. ”Kako je rat zavrπio, trgovina je postala novi zadatak koji...zahtijeva brigu i paænju.” Osim toga, po miπljenju konzula, DubrovaËka Re-publika priliËno je neplodna. ”Mi bismo (ovdje) mogli dobiti malo proizvo-da i s njezina (vlastitog) teritorija i iz okolnih mjesta, u toj maloj dræavinema manufakture, ono πto se uvozi iz Turske nama nije potrebno, a stano-vniπtvo (Republike) slabo je aktivno.”45

40 AVPR, 1795, d.1, l.1-1 ob. A. Gika Ministarstvu 15. I. 1795.41 AVPR, 1797, d. 19, l.9. A. Gika Ministarstvu 22. IV. 1797.42 AVPR, 1789, d. 1, l.32. A. Gika Ministarstvu 24. XI. 1789.43 AVPR, 1792, d. 1, l.24; 1795,d. 1, l. 2-2 ob; 1796, d. 16, l. 1-2.44 AVPR, 1795, d. 1, l.18-19. A. Gika Ministarstvu 12. VI. 1795.45 AVPR, 1792, d. 1, l.5-6.


Kao πto se vidi, dotada prvenstveno zaokupljen ratnim i diplomatskimposlovima, konzul se okrenuo upoznavanju dubrovaËke stvarnosti. U sva-kom sluËaju, nipoπto nije sluËajno da baπ poslije svrπetka rata, u jeku kojegaje i doπao u Dubrovnik, iz Gikina pera izlazi dokument koji se jako razlikujeod njegovih redovitih izvjeπtaja. To je opπiran (50 stranica) ”Opis Dubro-vaËke Republike” (Tableau de Republique de Raguse), koji je kao prilogizvjeπtaju poslao u Sankt Peterburg.46 Tableau, tabelle, takvi pregledni opisibili su karakteristiËni za ono doba. U dalmatinskim arhivima Ëuva se neko-liko takvih dokumenata koji su vrlo iscrpno sastavljeni.47 Prije sastavljanjaTableau 1792. godine Gika je nedvojbeno radio u DubrovaËkom arhivu - za-jedno s opisom, u istom izvjeπtaju poslao je u Rusiju i kopiju trgovaËkogsporazuma sklopljenog izmeu Dubrovnika i Francuske 1776. godine, kojije i prepisao kad je radio u arhivu.48 Tableau zasluæuje pomno prouËavanje,jer ne daje samo sliku Dubrovnika, nego i predodæbu koju je o njemu stekaoruski diplomat.49 Neka to zasad ostane samo kao upozorenje na takvu mo-guÊnost.

Pitanja gospodarstva ne zauzimaju u ”Opisu” neko znaËajno mjesto, alisu savrπeno odreena i konkretna. Spominje ulje ”odliËne kakvoÊe, pravomaslinovo” i razne sorte vina, ”ne zna se, takoer, kako izdræi dugu plovi-dbu”, kojega proizvode 24 do 66 tisuÊa baËava godiπnje, malvazije, stolnoglikera i ”peËenog” vina.50 Podaci su oËito namijenjeni potrebama ruske trgo-vine.

Poπto je sastavio ”Opis”, zanimanje ruskog konzula poprimilo je neπtodrugaËiji smjer, a u izrazu se javljaju dotjeranije formulacije. U to se lakouvjeriti ako se usporedi ono πto je (i kako) pisao o dubrovaËkom gospodar-stvu do i poslije 1792. godine. Dok se u ratnim godinama u njegovim

46 AVPR, 1792, d. 1, l.14-63.47 Jedan takav opis mletaËke Dalmacije objavio je Dinko ForetiÊ. Dinko ForetiÊ, ≈Tabella

enciclopedica del Regno di Dalmazia.« Radovi Instituta JAZU u Zadru 10 (1963): 291-307.48 AVPR, 1792, d. I, l.64-79.49 Bilo bi vrlo zanimljivo, mislim, naπ ”Opis” usporediti s opisom anonimnog austrijskog

diplomata 1775-1776. god. Grga Novak, ≈Dalmacija godine 1775/6 gledana oËima jednog savre-menika.« Starine JAZU 49 (1959): 5-79; Grga Novak, ≈Poljoprivreda Dalmacije u drugoj polovi-ni XVIII stoljeÊa.« Starine JAZU 50 (1960): 461-518.

50 AVPR, 1792, d. 1, l.18 ob. Usp. npr. o dva venecijanska broda nakrcana mesom - AVPR,1790, d. 1, l.3. A. Gika Ministarstvu 27. III. 1790.


izvjeπtajima tek rijetko potkralo priopÊenje o teretima i tovarima, sada po-jedini izvjeπtaji poËinju podsjeÊati na traktate o gospodarstvu. U tom po-gledu karakteristiËna su dva ljetna izvjeπtaja iz 1795. godine.

U prvome Gika piπe: ”Ta mala dræava51 sama se izdræava proizvodnjom itrgovinom.” Biljeæi da je potroπnja u Gradu prekomjerno porasla, smanjio seuvoz namirnica iz turskih pokrajina, osobito mesa, kao πto se smanjila i obrt-niËka proizvodnja.52 Iz sljedeÊeg pisma doznajemo i o drugoj grani dubro-vaËkog gospodarstva, o trgovini. To je pismo posveÊeno napretku pomorstvau Republici. ”Taj je narod sada zaslijepljen dobitkom (les gains) od pomor-ske trgovine, koji izvlaËi iskoriπtavanjem povoljnih prilika zbog sadaπnjegpomorskog rata. UæivajuÊi potpuno povjerenje Turaka, oni aktivnije negoikad poveÊavaju broj svojih brodova i stalno, troπeÊi sva sredstva, gradenove... Ako rat potraje duæe i ako flota (Republike)... ne izazove nezado-voljstvo zaraÊenih zemalja, prihodi i novci koji pritjeËu u ovu dræavu bit Êeneizmjerni.”53 Gika pronicljivo odreuje situaciju u Sredozemlju 40-tihgodina XVIII. stoljeÊa, koja je toliko pogodovala poletu dubrovaËkog po-morstva. U nastavku biljeæi teπkoÊe koje Republika mora svladavati: ”...sveto dobiva uz pomoÊ pokroviteljstva Porte, stalnih troπkova, (podnoseÊi) ja-vna poniæenja kojima Dubrovnik izlaæu strane vlade u Africi...”54

Navedene Gikine prosudbe ne smiju se zanemariti kad se zna koliko jenjegovo poznavanje dubrovaËkih prilika, no ne treba ni precjenjivati dubinutih ocjena. Premda je boravio u Gradu u doba æive i razgranate trgovine,konzul se samo dva tri puta upustio u iznoπenje opÊih zakljuËaka o ekonom-skom poretku. Nije iskljuËeno da nije bio siguran na kakvo Êe razumijevanjenaiÊi kod Ëitatelja svojih izvjeπtaja. U svakom sluËaju, druge ocjene, ne go-spodarstva nego druπtvene sredine, mnogo su razraenije, iscrpnije i dublje.Za to postoje ozbiljni razlozi.

51 Usp: ”...njezino je tlo nezahvalno, suho, spræeno, neplodno i izuzetno siromaπno” (AVPR,1795, d. I, l.19. A. Gika Ministarstvu 12. VI. 1795).

52 AVPR, 1795, d. 1, l.14. ob. A. Gika Ministarstvu 25. V. 1795.53 AVPR, 1795, d. 1, l.19 ob. A. Gika Ministarstvu 12. VI. 1795.54 Na istom mjestu. Posljednja misao dio je konzulova dara opaæanja, u nekoliko izvjeπtaja

on se posebno zadræava na odlikama dubrovaËke trgovine s Afrikom, usp. AVPR, 1795, d. 1, l.6ob. (5. III. 1795); 1796, d. 1, l.3 ob. (4. VI. 1796); d. 1, l.9 (14. VIII. 1796).


U prvom redu, Gika sa, u njegovu poloæaju shvatljivom sklonoπÊu πa-blonskom izrazu, Dubrovnik Ëesto naziva ”ta mala aristokracija”. Pritom onne misli na druπtveni sloj, nego na oblik vladavine, no Ëesto ponavljanje dajeosnove pretpostavci da mu ne izmiËe i druπtveni sadræaj dubrovaËkog æivota.Drugi razlog, koji je nuæno izazvao poveÊano Gikino zanimanje za dru-πtvene sadræaje, bio je utjecaj revolucionarne Francuske na mnoge europskedræave, meu njima i na sredozemne. Katarinina vlada vrlo se ozbiljno od-nosila prema svim oblicima utjecaja revolucionarne Francuske na Europu.Gika je bio siguran da Êe sve πto napiπe o Francuskoj u Petrogradu bitipaæljivo proËitano.

Sve πto Gika piπe u Sankt Peterburg o Francuzima prolazi kroz nekolikoetapa. Do 1792. on praktiËki ne primjeÊuje ljude te zemlje, njegovu prepiskupune druge vijesti - sukobi na moru, Mahmud paπa Buπatlija. Od 1792.”francuska tema” trajno ulazi u krug njegovih interesa: obavjeπtava o gla-snicima iz Francuske koji mnogo puta prolaze kroz Grad i Ëesto ih zadræava-ju turske vlasti,55 spominje imena velikih francuskih emisara na Balkanu -Belville, Henin.56 Otada se u njegovim pismima javlja izraz ”jakobinci”,kako naziva Francuze, a njihovo dræanje poËinje oznaËavati neprijateljskim.Na primjer, neki Angeli doπao je iz Marseillesa ”kako bi protiv nas kovaomraËne planove”.57 Novi pregrπt vijesti donose izvjeπtaji 1796. godine(Francuzi osvajaju Anconu, Ëime izazivaju strah MleËana, u Dubrovniku suse pojavili francuski pirati s ugrabljenim brodovima)58 i 1797-1798, kada suFrancuzi poslije Campoformijskog mira zagospodarili mletaËkim flotama,59

”oni danas mogu imati... dobre mornare iz tog podruËja i veliki broj brodovasvake vrste.”60 Meu tim vijestima posebno se izdvaja izvjeπtaj iz 1794. go-dine u kojemu nastoji skupiti i protumaËiti znaËajke druπtvenog poretka -utjecaj revolucionarnih poredaka na druπtveni æivot Dubrovnika.

Gika zapoËinje vijeπÊu da ujesen 1794. nema mnogo ”jakobinaca”, zaje-dno s konzulom i njegovom obitelji svega ih je 8 ili 9 ljudi. No i taj je broj

55 AVPR, 1792, d. 1, l.5. A. Gika Ministarstvu 13. IV. 1792; d. 1, l. 9. A.Gika Ministarstvu 5.VIII. 1792.

56 AVPR, 1792, d. 1, l.1. A. Gika Ministarstvu 14. V. 1792.57 AVPR, 1792, d.1, l.17. A.Gika Ministarstvu 12. IX. 1792.58 AVPR, 1796, d. 1, l.11, 14 ob.59 AVPR, 1798, d. 22, l.4. »lanak iz Gazetta di Lugano.60 AVPR, 1797, d. 19, l.4. A. Gika Ministarstvu 26. II. 1797.


”dovoljan da ovdje podræava stanje stalnog nemira (continuelle alarme) ipritiska, a po miπljenju Gike, krivicu za to snosi ta ”plaha (craintive) Repu-blika koja nema snage ni neπto poduzeti niti πto sprijeËiti” i ti ”novatori”,”njihove maπtarije, njihova nesmotrenost, oholost i odvratni (detestable)principi.”61 Treba odati priznanje naπem autoru: Gika shvaÊa da druπtveneprilike u Dubrovniku nisu baπ pogodne za revolucionarnu agitaciju - ”nji-hove (jakobinaca) ideje (maximes) ne uspijevaju ostaviti dojam na πirokunarodnu masu koja je iskreno privræena svojoj vjeri, svojim obiËajima i sli-jepo posluπna zakonima”, no isto tako neki ”zameci druπtvenog prevrata ibezboæniπtva, Ëini se, imaju uspjeha i Ëak pronalaze sljedbenike.” Njih, tvrdiGika u tom pismu, treba traæiti meu ”nezadovoljnim buntovnim duhovima,pokvarenim ljudima, (meu) neuspjeπnima i strancima koji tu æive, (a osimtoga, meu) graanima (les citadins) drugog staleæa, osobito meu mornari-ma koji na putovanjima uspostavljaju veze s Francuzima i... daju osnova zaozbiljne sumnje.”62 No to nije jedina sredina prijemljiva za nove ideje. Gikaneodreeno spominje i neke plemiÊe koji ”Ëak igraju ulogu svojevrsnih ljudiod duha, ljubitelja umjetnosti (pretendu bel esprit).”63 Takvi su, po mi-πljenju Gike, povod za ”politiËka razmiπljanja” o prodiranju ideja francuskerevolucije na dubrovaËko tlo.

Potpuno drugo podruËje druπtvenih problema istaknuo je A. Gika u vezi sprodiranjem na dalmatinsku obalu joπ jedne velike dræave, Austrije. Austrijaje bila mnogo bliæa, poznatija i opasnija: poslije Leobena i Campo Formijazagospodarila je svim mletaËkim posjedima i opasnost da bi Austrijanci mo-gli osvojiti Dubrovnik najednom je postala prijeteÊe ostvarivom. U ljeto1797. u Konstantinopolu se Ëak proπirila vijest da Êe austrijski korpus od Ëe-tiri tisuÊe ljudi zauzeti grad Dubrovnik. Vijest je posebno uznemirila Portu,pa je reis-efendija oπtrim rijeËima priopÊio austrijskom poslaniku barunuHerbertu da je spremna smjesta prekinuti odnose s beËkim dvorom.64 I po-slije nekoliko mjeseci, kada je neposredna opasnost da Austrijanci zauzmugrad proπla, Gika javlja o tome kako je vladajuÊi sloj Grada i dalje zabrinut.”Ta beskrajno mala i zabrinuta dubrovaËka aristokracija... do danaπnjeg je

61 AVPR, 1794, d. 1, l. 22 ob. A. Gika Ministarstvu 29. X. 1797.62 AVPR, 1794, d. 1, l.23.63 AVPR, 1/94, d. 1, l.24 ob. A. Gika Ministarstvu 29. X. 1794.64 AVPR, 1797, d. 19, l.15-16. A. Gika Ministarstvu 27. VI. 1797.


dana æivjela u stalnom strahu od Francuza; sada je niπta manje ne uznemiru-je okruæenost austrijskim posjedima, Ëije joj susjedstvo moæe biti jednakoopasno kao i nekadaπnje susjedstvo MleËana. Republika nepogreπivo sluti daÊe... postati plijenom (Austrijanaca).”65 No, izloæivπi te bojazni, Gika ne-oËekivano povezuje moguÊe politiËke promjene s druπtvenim promjenama.Porta bi, po njegovu miπljenju, htjela zadræati uobiËajenu ovisnost Du-brovnika i ”htjela bi i dalje od njega uzimati danak, bilo u aristokratskom

ili narodnom obliku vladavine (istaknuo M.F.).”66 Ta je veza lakoobjaπnjiva u okviru tadaπnjih politiËkih prilika. Kao πto je poznato, prelazakDalmacije u ruke Austrijanaca pratili su burni socijalni sukobi u gradovima.Zanimljive su pojedinosti koje Gika o tome javlja. U srpnju 1797. godine,prije ulaska austrijske vojske u mletaËke posjede, u nizu gradova izbili su”nemiri i neredi”, pljaËke (Ëak) krvoproliÊa, æestoka i barbarska, u Splitu,©ibeniku, Trogiru i drugim gradovima izvrπili su ljudi koji su sumnjali uprivræenost Francuzima..., pristaπe mletaËke demokracije (istaknuo M.F.)i... nereda.”67

KarakteristiËno je da su u to doba dalmatinski gradovi veÊ istaknuli aus-trijsko znamenje - protest protiv druπtvenog poretka ujedinio se s nastupomprotiv tuinske vlasti. Pritom se oËitovala neoËekivana, Ëak i neshvatljivaËinjenica: u dalmatinskim gradovima nije bila zaboravljena nekadaπnja ovi-snost o Maarskoj premda je veÊ bilo proπlo oko 400 godina (Dalmacija je1420. godine doπla pod vlast Venecije). ”Dalmacija je ... napokon spremnagotovo jednoduπno odbaciti nekadaπnju ovisnost o kraljevstvu Maarske ipripojiti se austrijskim zemljama.”68 Razloge tako dobrom pamÊenju trebatraæiti, Ëini mi se, u tome πto je Dubrovnik i dalje formalno bio pod suvere-nitetom maarske krune. Gika u svakom sluËaju svo vrijeme misli na Du-brovnik. ”©to se tiËe te male Aristokracije, koja je dosad imala vrlo ozbiljnihrazloga za nemire, ona je upravo sada dobila nova... jamstva od sultana onjegovu pokroviteljstvu i pomoÊi; smiruje se i misli da Êe uz takvu moÊnupodrπku uspjeti zadræati status quo, spaπavajuÊi se u opÊem brodolomu,...sigurna pred svim promjenama koje bi se mogle dogoditi u susjedstvu.”69

65 AVPR. 1797, d. 19, l. 15-16. A. Gika Ministarstvu 27. VI. 1797.66 AVPR, 1797, d. 19, l.24 ob. A. Gika Ministarstvu 25. IX 1797.67 AVPR, 1797. d. 19, l.15. A. Gika Ministarstvu 7. VII. 1797.68 AVPR, 1797. d. 19, l.15. A. Gika Ministarstvu 7. VII. 1797.69 AVPR, 1797, d. 19, l.16. A. Gika Ministarstvu 7. VII. 1797.


No, socijalnih nemira nije bilo u gradu, pobuna se dogodila na selu itakoer je povezana s Austrijom. U ljeto 1799. godine dubrovaËke vlasti od-luËile su prevladati financijeske poteπkoÊe uvoenjem prisilne kupovine soli.To je i bio povod za ustanak koji je izbio u krajnjoj jugoistoËnoj pokrajiniRepublike, u Konavlima. Tijek ustanka dovoljno je dobro poznat,70 a GikinasvjedoËenja o tome pruæaju neke vaæne pojedinosti i odaju s kolikom jeozbiljnoπÊu i paænjom A. Gika pratio dogaaje: nijednom dogaaju konzulnije posvetio toliko sadræajnih uzastopnih izvjeπtaja.

Njegove prve vijesti stiæu u srpnju: ”...izmeu austrijskih i turskih po-sjeda u Boki... (skupilo se) dvije tisuÊe pobunjenika, uglavnom naoruæanih,(sazivaju) zborove ili narodne klubove (en assemblees ou clubs populaires),koji su i podigli ustanak.”71 U poËetku su mu nepoznati i zaËetnici ustanka iveze meu ustanicima, no nabraja one za koje se moæe pretpostaviti da suumijeπani - ”i drugi seljaci... ili barem veÊina sumnjivih nezadovoljnika uprijestolnici (t.j. u Dubrovniku), koji su dugo sijali revolucionarna naËela ihuπkali na bezboæniπtvo i jakobinstvo”. U konzulovim razmiπljanjima nijeteπko uoËiti isti tijek misli kao i prije. Gika skreÊe paænju na konkretnost,Ëak i stanovitu umjerenost zahtjeva ustanika. ”Dosad su se pobunjenici za-dovoljavali time πto su odbili neke nove vladine namete na vino, sol i druge(proizvode), koji su i bili povod njihove pobune, i time πto su traæili ukidanjetakvog ugnjetavanja za koje su okrivili svoje gospodare... Uostalom, oninipoπto nisu ustali ni protiv vladavine aristokracije ni protiv toga da posjedi-ma u tim opÊinama upravljaju plemiÊi ili drugi bogataπi - DubrovËani.”72

U literaturi o buni ne jednom je postavljeno pitanje u kojoj su mjeri Aus-trijanci bili upleteni u ustanak, kadπto se Ëak tvrdilo da su ga oni i nadahnuli,premda za to nema izravnih dokaza.73 Vrlo je karakteristiËno da Gika u pr-vom izvjeπtaju o tome iznosi znaËajnu primjedbu: ”Sumnjaju da se narav tihljudi, glupih (idiots), tihih i stoljeÊima ropski pokornih, nije mogla tako utren oka izmijeniti bez podmiÊivanja (i) stranog utjecaja”,74 dalje slijedi ne-

70 Stjepan Antoljak, ≈Konavoska buna u srediπtu jednog dijela evropske diplomacije (1799-1800).« Rad JAZU 286 (1952): 107-141; Vinko ForetiÊ, Povijest Dubrovnika do 1808, II. Zagreb:NZMH, 1980: 337-343.

71 AVPR, 1799, d. 23, l.23. A. Gika Ministarstvu 10. VII. 1799.72 AVPR, 1799, d. 23, l.23. A. Gika Ministarstvu 10. VII. 1799.73 V. ForetiÊ, Povijest Dubrovnika do 1808, II: 341.74 AVPR, 1797, d. 23, l. 23 ob. A. Gika Ministarstvu 10. VII. 1799.


jasni nagovjeπtaj o dogaajima u Crnoj Gori i Albaniji, u koje su Austrijan-ci, kako je poznato, bili duboko umijeπani. VeÊ za dva tjedna sve postaje ja-sno: ”Oni (ustanici) poslali su izaslanstvo barunu Bradyju (austrijski zapo-vjednik u Boki - M.F.)... predaju se na milost i nemilost i postaju podanici-ma beËkog dvora.” Taj je izvjeπtaj brzo izazvao negodovanje dubrovaËkevlade, odluËeno je da se sprijeËi generala Bradyja i istovremeno traæipodrπka Porte.75 Austrijski general nije odmah popustio nagovorima Senata,izaslanstvo koje mu je upuÊeno nije donijelo pouzdana odgovora, pa je vladahitno naoruæala imuÊne graane (”buræoaziju”). Istovremeno, nezadovo-ljstvo se i dalje πirilo - i stanovnici nekih drugih mjesta, osobito Primorja,poslali su u Dubrovnik svoje predstavnike s molbom da se ukinu ”neki na-meti i (samim tim) dali naslutiti da Êe slijediti primjer Konavljana.”76

Detalji koje priopÊava Gika jasno govore o paænji s kojom ruski konzulprati ustanak seljaka. No joπ je rjeËitija neobiËna æurba s kojom u Sankt Pe-terburg πalje jedan izvjeπtaj za drugim, πto pokazuje da su i na ruskom dvorus nestrpljenjem Ëekali njegove vijesti. Zaboravljena je stara navada je-dnomjeseËnih pisama, otprema depeπa znatno se ubrzava. Prvi izvjeπtaj po-slan je 10. VII. (svi nadnevci pisani su na novi naËin), drugi nakon manje oddva tjedna - 22. VII, treÊi veÊ za tjedan dana, 29. VII, Ëetvrti takoer - 5.VIII. U njemu je rasplet dogaaja. BeË je odluËio poslati dubrovaËkoj vladitisuÊu ljudi da pomognu uguπiti ustanak. Gika uopÊe ne sumnja da Êe ”bun-tovnici” biti primjerno kaænjeni. ”S razlogom se moæe pretpostaviti da Êeubrzo (svi) doËekati svrπetak ustanka. S tom podrπkom vlada Êe se pobrinutine samo da kazni zaËetnike, nego (i) da poduzme ozbiljne mjere kako bi iz-bjegla da se takvo πto ponovi.”77 ”Predviaju se mjere ne samo protiv selja-ka, nego i protiv svih sumnjivaca i zlotvora iz raznih slojeva puka, iz sa-moga Grada, pa Ëak i protiv nekih svojih Ëlanova.”78

Ipak, ubrzo se pokazalo da su konzulovi zakljuËci bili preuranjeni. Joπsredinom listopada ”ustanak (la revolte)... je u istom stanju... kao i u poËetkupobune (insurrection). Konavljani ustrajavaju na traæenju potpune slobode

od svake ovisnosti... iako se ne upuπtaju u nikakve izgrede... Joπ se ne zna

75 AVPR, 1799, d. 23, l. 25 ob. A. Gika Ministarstvu 22. VII. 1799.76 AVPR, 1799, d. 23, l.27 ob - 28. A. Gika Ministarstvu 29. VII. 1799.77 AVPR, 1797, d. 23, l.29 ob. A. Gika Ministarstvu 5. VII. 1799.78 AVPR, 1797, d. 23, l.29 ob. A. Gika Ministarstvu 5. VII. 1799.


kada i kako Êe to zavrπiti!”.79 Tek koncem sijeËnja sljedeÊe, 1800. godineGika javlja o konaËnom uguπenju ustanka.80

U tim balkanskim zbivanjima mogli bismo se zaustaviti na joπ jednojdræavi koja je bliska Giki i on je uporno i paæljivo promatra - na Boki kotor-skoj i crnogorskim pokrajinama. Nedvojbene su konzulove otvorene simpa-tije za Dubrovnik i njegov vladajuÊi sloj. Premda Gika ne jednom s preziromprimjeÊuje da se dubrovaËka aristokracija ”ni na πto ne moæe odluËiti”, on unaËelu s njom suosjeÊa i taj njegov stav, da se i ne upuπtamo u druge poje-dinosti, treba imati u vidu kad se ocjenjuju njegovi izvjeπtaji.

Na zavrπetku naπeg izlaganja pokuπat Êemo postaviti jedno posve umje-sno pitanje: kako su u Petrogradu primane vijesti koje je Gika slao? Nakakav su odaziv nailazile? Ako naπ odgovor i ograniËimo samo na kruggradskog Ëinovniπtva, nismo u moguÊnosti odgovoriti na pitanje - nedostajenam podataka. Meutim, najnovija istraæivanja o ruskoj politici u Sredoze-mlju neoËekivano rasvjetljavaju taj problem.

Avgusta Mihajlovna Stanislavskaja navodi planove dræavnog ustroja kojisu Rusija i Turska htjele uvesti na otocima u Jonskom moru nakonUπakovljeva pohoda 1798. godine. Na potpunu samostalnost Republike nisupristajali ni u Petrogradu ni u Konstantinopolu - mogli bi je osvojiti Francu-zi. Obje vlade bile su za status vazalne, polusamostalne dræave, samo πto jePorta kao obrazac predlagala Dunavske Kneæevine, a Rusija Dubrovnik.81

Baπ taj oblik izloæio je Pavle I. u svom programskom ukazu upuÊenomruskom poslaniku u BeËu A. K. Razumovskom82 - car je najboljom varijan-tom smatrao pretvaranje otoka u republiku ”po obrascu Raguze”, koja bi bilavazalom Porte, platila joj danak, a faktiËki uæivala samostalnost u unu-traπnjim poslovima i pravo na vanjske odnose. Oba plana bila su predmetompregovora, ali u Konstantinopolu su ustrajavali na valaπko-moldavskoj va-rijanti, koja je Porti osiguravala veÊu vlast nad otocima.83 I upravo ta mo-guÊnost da ruska vlada brani ”raguzejsku” varijantu po mom je uvjerenju

79 AVPR, 1790, d. 23, l.31-32. A. Gika Ministarstvu 15. X. 1799.80 AVPR, 1800, d. 27, l.1-1 ob. A. Gika Ministarstvu 31. I. 1800.81 A.M. Stanislavskaja, Rossija i Grecija: 68.82 Usp. Dmitrij Miljutin, Istorija vojny meædu Rossijej i Francijej v carstvovanie imperatora

Pavla I., knj. III. Sankt Peterburg, 1857: 102-103.83 A.M. Stanislavskaja, Rossija i Grecija: 69.


dokaz da su izvjeπtaji koje je tijekom dvanaest godina Antun Gika slao u Pe-terburg ostavili traga - na ruskom dvoru stvorena je jasna predodæba o os-novnim crtama dubrovaËke zbilje.

Izvjeπtaji grofa Antuna Gike prekidaju se sa zavrπetkom njegove slu-æbene karijere, u prvoj godini novog stoljeÊa. Za Dubrovnik poËinje vrijemesve veÊih vanjskopolitiËkih teπkoÊa, francuskog prodiranja na Balkan i ru-sko-francuskih oruæanih sukoba. Ono πto Êe se dogoditi 1806. i zavrπiti1808. godine bit Êe posve nova etapa u æivotu Republike, bitno razliËita odprethodne. Stoga posljednje desetljeÊe XVIII. stoljeÊa nije samo vrijemepoznato po izvjeπtajima ruskog konzula, nego i posljednje relativno mirnorazdoblje u æivotu dubrovaËke dræave i u povijesti rusko-dubrovaËkih odno-sa.


THE DISPATCHES OF ANTUN GIKA,

THE FIRST RUSSIAN CONSUL TO THE REPUBLIC

OF DUBROVNIK, 1788-1800

MAREN FREJDENBERG

Summary

The author analyzes the reports of Count Antun Gika, the first Russianconsul to the Republic of Dubrovnik, which are kept at the Archives of Rus-sian Foreign Affairs in Moscow. Gika was appointed to the post in 1788,and throughout his twelve-year consulship, which lasted until 1800, he fur-nished St. Petersburg with regular dispatches on Ragusa’s reactions to theRusso-Turkish War and peace settlement in 1791, the anti-war flotillas of L.Kaconis and N. Pangalos, and threats made by Mahmut pasha Buπatlija, thePorte vassal. He further informed St. Petersburg about the relationship be-tween the Dubrovnik Republic and the Porte (“a combination of freedomand vassalage”), the amount of tax imposed by the Ottomans and its pay-ment, the ceremony of exchanging gifts, reception protocol, and even thedress of the Ragusan diplomatic officials.

In 1792 Gika sent St. Petersburg a detailed “Description of the Republicof Dubrovnik,” which focused on the city-state’s economy and trade busi-ness, especially its prospects for the exportation of wine and olive oil toRussia.

Gika paid particular attention to the social and political aspects of Du-brovnik life; the mounting French pressure of the “Jacobins,” as he calledthem; and Austrian expansion following the Treaty of Campo Formio in1797 which caused quite a stir in a number of Dalmatian towns, placing theDubrovnik Republic in a most unfavorable position. Gika kept a close eyeon the 1799 Konavle uprising, dispatching reports weekly and not monthly,as normally did. His accounts were imbued with interesting details on thecourse of this abortive rebellion. That Gika’s reports were most attentively


read is proven by the proposal of Paul II that the islands in the Ionian Sea,following Ushakovliev’s campaign, be given republican status “after the Ra-gusan model.”

237S. Stojan, Jedna nepoznata politiËka pjesma –ura HidæeAnali Dubrovnik 37 (1999): 237-250

Slavica Stojan, viπi je znanstveni suradnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Du-

brovniku. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Lapadska obala

6, 20000 Dubrovnik.

Izvorni znanstveni radDK 886.2.09 HIDÆA. –.:09”1752/1833”


JEDNA NEPOZNATA POLITI»KA PJESMA –URA HIDÆE

SLAVICA STOJAN

SAÆETAK: PolitiËkom pjesmom Korist tamnice Hidæa se predstavio kao bo-rac protiv laæi idealne slike, koja je personifikacija svakog sustava vlasti. Umoru prigodniËarske poezije ova Hidæina pjesma privlaËi pozornost jer setendencija politiËki angaæirane knjiæevnosti javlja u zapadnoj Europi dvade-setak godina kasnije, tek sredinom 19. stoljeÊa.

U Arhivu Male braÊe u Dubrovniku nalazi se bogata zbirka rukopisa–ura Hidæe, dubrovaËkog pjesnika iz druge polovice 18. i poËetka 19.stoljeÊa. Sakupio ju je i sredio Ivan August KaznaËiÊ, preporodni pisac iznaËajni kulturni djelatnik iz Dubrovnika sredinom 19. stoljeÊa, namjerava-juÊi objaviti Hidæinu knjiæevnu ostavπtinu na hrvatskom jeziku, koja je poautorovoj smrti ostala u cijelosti u rukopisu, ali u tome nije uspio, iako je urazliËitim knjiæevnim Ëasopisima objavljivao pojedine Hidæine pjesme.Hidæina rukopisna zbirka u Arhivu Male braÊe u Dubrovniku sadræi pjesme,pjesniËke prijevode i prepjeve na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku,jezicima kojima se Hidæa gotovo ravnopravno sluæio u svom pjesniËkomiskazivanju. NajveÊi dio rukopisa, od kojih su mnogi autografi, nije nikadbio objavljen. Rukopis pjesme Korist tamnice nije fiziËki povezan ni s jed-nim drugim Hidæinim rukopisom niti je potpisan Hidæinim imenom (ali jeprepoznatljiv pjesnikov autograf iz starijeg razdoblja njegova æivota - ruko-


pis mjestimiËno neËitak, neuredan, s ispravcima i dopunama).1 U kataloguRukopisa hrvatskih koji se nalaze u O.O. Franceπkanah u Dubrovniku, ob-javljenom u 5. knjizi Arkiva za povjesticu jugoslavensku, Ivan August Ka-znaËiÊ svrstao je ovu pjesmu uz ostale Hidæine pjesniËke rukopise, iako nijeuz nju pribiljeæio ime autora. PjesniËki sadræaj, jeziËna i stilska razina pje-sme Korist tamnice nedvojbeno svjedoËe da je nastala pod pjesniËkim pe-rom –ura Hidæe. Uz autografe, veÊina drugih Hidæinih pjesama prisutna jejoπ i u razliËitim prijepisima u arhivskim zbirkama.2 Ova pjesma, meutim,koliko je meni poznato, postoji joπ samo u prijepisu Ivana Augusta Ka-znaËiÊa,3 uz ovaj original na kojem su vidljivi pjesnikovi zahvati na neko-liko stihova, πto znaËi da je Hidæa nije stigao (moguÊe je da nije ni æelio)prepisati “u Ëisto”. Sadræaj pjesme, u kojoj je Hidæa podigao glas tenden-ciozno, zauzeto, protuaustrijski, naveo je, po svoj prilici, i samog pjesnikada, poπto je pjesmu napisao, poduzme mjere opreza, u okolnostima koje munisu bile sklone, i ne pusti u javnost ovaj pjesniËki proizvod iz prostora svogusamljeniËkog boraviπta. Bit Êe to razlog zaπto ga je ostavio neprepisana.Pjesma ostavlja snaæan dojam svojom pristranoπÊu, emocionalnom angaæira-noπÊu pjesnika te ironizirajuÊim tonom koji iziskuje reinterpretaciju poËevπiod samog naslova pjesme.

Korist tamnice

Tko æeu kuke u vodiGoji, nek dalek odstupi,Pak stvari vidom skorupi,I u tminah æivot provodi.

Daleko i ljudi zlokruti,Ki u Crnoj Gori borave;»im njih zasitne zabaveSve su divljaËnoj u puti.

1 Korist tamnice. Rkp. 609, Arhiv Male braÊe u Dubrovniku.2 Arhiv Male braÊe u Dubrovniku, Znanstvena knjiænica u Dubrovniku, Dræavni arhiv u Du-

brovniku, Arhiv HAZU.3 Rkp. 425, Arhiv Male braÊe u Dubrovniku.

239S. Stojan, Jedna nepoznata politiËka pjesma –ura Hidæe

Ja pjevam onim, izbraneKe rese uma svjetlosti,I u kojim cavte krepostiS urednim æeljam smijeπane.

Vjerujte: Febo mene jeS posmjehom pjevat upravil;Vjerujte: on mi je objavilTamnica πtetna sad nije.

Nekno je tijesna od svudaHabava, gadna, smrdljiva;Nek tmina u njoj pribiva,Tamnica naπa nije huda.

Nje vrata i nje prozoreObartno vjerni straæari»uvaju i noÊ i obdani;Nitko je ukrasti ne more.

Nesmjedu ki su spremljeniVan praga noge iznijeti,Straæa s oruæjem tuj prijeti,Taj Ëas bi bili straÊeni.

Prijatelju k njima doÊ kratiDoÊ i roaku ne daje,Zaprjeka lele! njima jeBesjede s ljudim tvarati.

Ne Pravde svijetle svim zdrake,Bog nje protivnik poglaviNa vrata straæu postaviNaredbe i dade opake.

U vrijeme ono kadaraNa zemlji Pravda stolova;Pravda kÊi jasna govoraUmrlim data odzgora.

© njom strah Boæji i vjeraSpuÊene vazda bijahu.Sram ljudski i krepost π njom stahuGojene slatka sred mira.


One se braÊeno ljubiπeI ciÊ koristi opÊeneS Ëestite kobi æuenetamnice ....... zgradiπe.

Gvozdena vrata stavljajuI krupne tvrde zatvore,I od svud crne prozoreDvostrukim gvoæem spiÊaju.

ObiËaj Pravda imaπeZliÊa u nju spremit prihuda,»im to shrvana poæudaPuka inokupna bijaπe.

ZloÊe je ona krotilaZatvorom svojim tamnijemS kojim je strahom samijemOd doma i druæbe ih odbila.

Nju svak poπtova i sluæiJer ljudsku pokaj utvrdi,Da zloÊa zakon ne grdi,I opÊeno dobro ne kuæi.

Ondar tamnica mrzeÊaBijaπe prikor ljudima,U samim ka grijesimaPedepsa staπe najveÊa.

Vremena kada tijek ljutiVas narod ljudski otrova,I sve πto pravda osnovaZlojardni udes zaputi.

Nebrojne tad opaËineProvaπe odsvud na sviti,I ljudski narod ËestitiVrgoπe zloÊa u tmine.

Na zlo ga svako nukajuOsveta, zloÊa lakomost,———, srdæba, putenostPozorno njime vladaju.


Dobrzo mu stijeg krvaviDuh ratni i pakla iznese,Sve buka boja zaneseI pod vlast silnu postavi.

............., ubojnikI tko god dugu propade,Za Boga i tko ne znadeSile je vjerni svim dvornik.

Sila ove zliËe miluje,Ter æivi tuim imanjem,I blazni vazda ufanjemVeruge svijetu Ëim kuje.

Oni haraËom vladaju,Njih briga je piÊa i lukaPoglavci Grada i pukaU kreposti ga vjeæbaju.

Oni pedepsat i globitiPravedne mogu graane,I svake rijeËi poganeU obraz njima izriti.

Hudobni ljudi, habaveDuπe van æivu razloga,Plesaju pravdu i Boga©to hoÊe silnost oprave.

Nje koris, njih su zakoniSvjetuju π njom se kad sude,Zamjene ove bez hude,Propala bi ona i oni.

Sad, sad pravedne kriviteI na njih svaπta smiπljate,Ter ih sa sela tjerateI u gradske zide svih zbite.

Starosta vijeÊa razborniI izvrsni ljudi poπteni,Od ovijeh zliËa ruæeniI od tamna traga prikorni.


Obraz je dala zliÊimaPod dalmatinskim glavaromS motrenjem, s himbom i privaromZasjede gradit dobrima.

Dva momka mlada od skoriGosposka —— koljenaPravedna, vrijedna, poπtenaTamnicu u mrklu zatvori.

Unutri mladca dva stahuVesela srca i lica,I puni skladnih πpoticaRadosne danke trajahu.

Tuj slatko jedu i piju,Spu svu noÊ jakno peËeni,Ter obraz zdraËni, rumeniZaæaren ruæom otkriju.

U smijehu i igri tancaju,lagahni, mili, obijesni,Razlike Ëesto i pjesniMedenim glasom pjevaju.

Joπ staro u doba ovo je diti?Pjevaπe asirskoj u peÊi,© njih er plam æivi, spræeÊiHtje vjeËni Gospod odbiti.

Veselo mladci zapovijed s .......Poπteno æivjet slijediteI u duπu krepko usaditeda je u grijehu jama nepokoj.

Vas dobri svuda glasit ÊeKroz diËne ugodne govore,A hude vaπe zlotvoreVik rijeËim djelom tlaËit Êe.4

4 Pjesmu sam radi lakπe prohodnosti transkribirala. U izvorniku je ona ovako zapisana:


Korist tamnize

Tko sgedju kuke u vodiGoji, nek dalek odstupi,Pak stvari vidom skorupi,I u tminah sgivot provodi.

Daleko i gliudi slo kruti,Ki u Zarnoj Gori borave;Cim gnih nasitne sabaveSvesu divgliacnoj u putti.

Ja pievam onim isbraneKe rese uma svietlostiI u koim zavte kriepostiS´ urednim sgeliam smiescane.

Vierrujte: Febo mennejeS´ Posmiehom pjevat upravil;Vierruite: onmie objavilTamniza sad sctetna nie.

Neknoje tiesna od svudaHabava, ghadna, smardgliva;Nek tmina u gnoj pribiva;Tamniza nasca nie huda.

Gnie vrata i gnie prodzoreObartnovierni strasgariCjuvaju u noch i obdani;Nitkoje ukrasti nemore.

Nesmiedu kisu spremglieni(dodao je Hidæa nad ovim stihom joπ i inaËicuunutra baceni)Van pragha noghe isnietiStrasga s´ orusciem tuj prieti,Taj ciasbi bili strachieni.

Priategliu kgnima doch krati,Doch i Rodjaku nedaje,Saprieka lele! gnimajeBesiede s´ Gliudim tvarati.

Ne Pravda svietle svim sdrake,Negh gne Protivnik poglaviNa vrata strasgiu postavi.Naredbe i dade opake.

U vrieme ono kadaraNa semgli Pravda stolova,Pravda kchi jasna govoraUmarlim data odsgora.

Scniom strah Boscgii i vierraSpuciene vasda biahu:Sram gljudski i krepost scniom stahuGoiene slatka sred mira.

Onese brachieno gljubisceI zich koristi obchene,S´ cestite kobbi sgjudjeneTamnize..... sgradisce.

Gvosdena vrata stavgliajuI krupne tvarde satvore,I od svud zarne prozoreDvostrukim gvosdiem spichiaju.

Obicaj Pravda imasceSlichja u gnu spremit prihuda,Cim to saruana posgiudaPuka inokupna biasce.

Slochieje ona krotilla,Sastvorom svoim tamniemS koimie strahom samiemOd ................. ih odbilla.

Gniu svak posctova i slusgiEr gljudsku pokaj utvardi,Da slochja sakon neghardiI obchieno dobro nekusgi.

Ondar tamniza marsechjaBiasce prikor gliudima,U samim ka griesimaPedepsa stasce najvechja.

Vremena kada tiek gljutiVas narod gljudski otrova,I sve scto Pravda osnovaSlojardni udes saputi.

Nebroine tad opacineProvasce od svud na sviti,I gliudski narod cestitiVargosce slochja u tmine.

Na sloga svako nukajuOsveta, slochja, lakomost,—— srscgba, puttenostPosorno gnime vladaju.

Do barso mu stiegh karvaviDuh ratni is pakla isnese,Sve bukke boja sanese,I pod vlast silnu postavi.

Pokrtan Boghia uboinik,I tko ga dugu propadeSa Bogha i tko nesnadeSilleie vierni svim dvornik.

Silla ove slichje milluje,Ter sgivi tughim imagnem,I blasni vasda uffagnjemVerughe svietu cim kuje.


Oni haracciom vladajuGnih brighae pishia i lukaPoglavzi Grada i pukaU kreposti ga viesgbaju

Oni pedepsat i globitiPravedne mogu gradiane,I svake rieci poghaneU obras gnima isriti.

Hudobni gljudi, habaveDuscie van sgivu rasloga,Plesaju pravdu i Boga,Scto hochie silnost oprave.

Gne koris, gnihsu sakoniSvietuju schniomse kad sude,Samiene ove bes hude,Svi propali bi ona - i oni.

Sad, sad pravedne kriviteI na gnih svascta smiscliateTer gnih sa sella tjerrateI u gradske side svih sbite.

Starosta viechia rasborniI isvarsni gljudi poschteni,Od ovieh zlicha rusgeniI od tamna tragha prikorni.

Obrasie dalla slichimaPod Dalmatinskim Glavarom,S´ motregnem, s´ lasgim(nad stihom je zapisao inaËicu s´ him-bom), s ´ privaromZasiede gradit dobrima.

Dva momka mlada od skoriGosposka, ........... koglienaPravedna, vriedna, posctenaTamnizu u marklu satvori.

Unutri mladza dva stahuVesella sarza i liza,I punni skladnih spotizaRadosne danke trajahu.

Tuj sladko jedu i piu,Spu svu noch jakno pecceni,tek obras sdracni rumeni,Sasgaren rusgiom odkrjiu.

U smiehu i igri tanzajuLaghahni, milli, obiesni,Raslike cesto i piesnimedenim glasom pievaju.

Ioc staro u dobba ovoe ditiPievasce Asirskoj u pechiScnih er plam sgivi, sparjgechiHtie vijecni Gospod odbiti.

Vessello mladzi zapovied s´ .....;Poscteno sgiviet sliedite:I u dusciu krepko usadite;Dae u griehu jama nepokoj.

Vas dobri svuda glasitchje,Kros dicne ughodne govoreA hude vasce slotvoreVik riecim, diellom tlacitchje.

ShvaÊamo li poeziju kao æudnju pjesnika za neËim πto mu je uskraÊeno,onda ova pjesma izraæava duboki nespokoj. Snaænom erupcijom osjeÊaja os-vijetlio je Hidæa jedan isjeËak dubrovaËke stvarnosti iz razdoblja po austrij-skoj okupaciji, koja ga je i osobno pogaala. Ne samo πto se rastuæio nadrasapom obiteljskih domova iz dubrovaËke okolice, koji je uz to imao znaËaji bioloπke pogibelji, veÊ je podigao glas i nad fatalno zapostavljenim ljud-skim pravom. Odnos prema politiËkim zatvorenicima najizravnije se tiËeljudskih prava, a mladiÊi koji su strpani u tamnicu, ærtve su novih politiËkihokolnosti austrijske vlasti pod upravom guvernera Lilienberga (kojegneizravno spominje Hidæa kao dalmatinskog glavara). BuduÊi da je Lilien-berg stupio na vlast 1830. godine u Zadru, a veÊ poslije godine dana njegovamandata podiæu se glasovi negodovanja zbog strogosti njegove uprave i ri-


goroznosti zakona koje je donosio (pokuπan je i atentat na njega), moæemo inastanak pjesme datirati negdje pred kraj Hidæina æivota.

Hidæa ne navodi zbog kojega su grijeha dvojicu mladiÊa austrijske vlastizatvorile u tamnicu, ali istiËe da su oni prema njegovu osvjedoËenommiπljenju poπteni, vrijedni i pravedni momci, koji trunu u zatvorskoj tamibez i najmanje krivice. U vrijeme kad je joπ pravda vladala u njegovu Gradu,prisjeÊa se Hidæa idealizirajuÊi razdoblje Republike, tamnice su postojalesamo zato da se u njih zatvaraju oni koji su krenuli zlim putem, oni koji suzaboravili na strah Boæji i sram ljudski. Stvari su se u meuvremenu na-opaËke okrenule, dræi Hidæa, pa nepravedna vlast otima poπtenim ljudimanjihova imanja, utjeruje visoke poreze, organizira praÊenje nekih uglednihljudi, πpijunira ih i kleveÊe, organizira im zasjede i zatvara ih u tamnicu. Ninajmanje ih ne zanima πto narod jede i pije, istjeruje ljude sa sela u grad,stvarajuÊi gradsku sirotinju koja nema πto jesti. Hidæa se zato ovdje okomiona legalistiËki rigorizam reæima koji osjeÊa diktatorskim a koji prestrogimzakonima stvara slobodan prostor za svoju despotsku praksu. Samo segraanin s visokim stupnjem druπtvene svijesti mogao oËitovati kao boracprotiv laæi idealne slike, koja je personifikacija svakog sustava vlasti. Ipak,treba reÊi i to, kad je posrijedi Hidæina politiËka tolerencija, da je, privræennarodnom jeziku i slobodi rodnoga grada, Hidæa identificirao slobodu s ari-stokratskim poretkom DubrovaËke Republike, ne upuπtajuÊi se u razmatra-nje o preæivjelosti oligarhije u uvjetima stasanja nove graanske klase i ne-minovnosti povijesnog i druπtvenog razvitka u kojem je graanski æivotureen na zakonima i preciznim obvezama i pravima svih graana koji radei stvaraju podlogu za blagostanje i bogatstvo.

Kao naËin svoga politiËko-pjesniËkog predstavljanja Hidæa izabire satiru,koju su joπ od drevnih grËkih vremena koristili pjesnici, oπtro kritizirajuÊiljudske mane i slabosti pojedinaca, te ukazujuÊi na nepravilnosti u druπtvu iu æivotu.5 Rimski su pjesnici dali posve odreeno znaËenje satiri, prikazujuÊimraËnim bojama i s ogorËenjem probleme i poroke svoga vremena, posebicedruπtvene opreke meu klasama i druge probleme javnoga æivota. Upravo jeljudsko i poetsko ogorËenje bilo i ostalo osnovni motiv u pisanju satira. Ku-

5 Æeljko PuratiÊ, ≈Poezija –ura Hidæe DubrovËanina na latinskom i narodnom jeziku.« Ra-dovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu 2 (1964): 415- 435.


canje Hidæine satiriËke æile zasigurno je uvjetovano utjecajem klasiËnihpjesnika koje je Ëitao i prevodio, primjerice Horacija, nadahnjujuÊi se rim-skim duhom i ritmom latinskih stihova.6 Stoga nije moguÊe ne zamijetiti i uovoj Hidæinoj pjesmi prevoditelja Horacijeve poezije (do danas je ostao au-tor jedinog cjelovitog prijevoda Horacijeve lirike na hrvatski jezik).7 Hora-cije je imao silan utjecaj i na druge Hidæine starije i mlae suvremenike, aposebno je na njega djelovao svojim satirama u kojima je s blagom ironijomizvrtao ruglu svakodnevne ljudske i druπtvene mane. Odjeci Horacijevaduha oËituju se u Hidæinoj leæernosti, u njegovu pojednostavljenom izrazu, uosudi gramzljivosti i posebice u suprotstavljanju grada selu. Dok u poslani-cama rimskih pjesnika preteæe razum a u elegijama Ëuvstva, satira stavlja uprvi plan savjest i osudu pojedinaËnih i druπtvenih mana i poroka.8 Oπtrina,æuËnost i ruganje, πto su sve obiljeæja rimske pjesniËke satire, odgovarali suÊudi Hidæinoj. Zato je ljutina koja udara iz njegovih stihova, a koja se oËi-tovala i u svagdaπnjim odnosima u æivotu –ura Hidæe, naπla svoj oduπak up-ravo u pjesniËkim moguÊnostima koje mu je pruæala rimska satira.

Prvim stihovima Hidæa odluËno odbacuje iz svoje blizine koristoljubivcei ucjenjivaËe, sve one koji se poigravaju s osjeÊajem Ëeænje za slobodompojedinca i cjelokupnog dubrovaËkog puka. S neprikrivenom æestinom poru-Ëuje im da daleko odstupe i u tami æivot provedu. Odbacuje iz svoje blizine isvaku okrutnost i divljaπtvo, kao πto je primjerice crnogorsko, kojima nijemjesto u civiliziranoj sredini Hidæine domovine. Zatim se obraÊa obra-zovanima, kreposnima i umjerenima objavljujuÊi ironiËnu poruku Febovu da“tamnica viπe πtetna nije”. Ona jest tijesna, gadna i smrdljiva, s vjeËnomtamom koja unutra vlada, ali je zato, nastavlja Hidæa ironizirajuÊi, Ëuvana inoÊu i danju, pa je stoga nitko ne moæe ukrasti. Na ulazu u tamnicu æeljeznasu vrata, a na crnim prozorima dvostruki teπki okovi. U tamnici je zabranjen

6 Hidæa je preveo Horacijevu liriku koju je viπe godina po autorovoj smrti objavio kod du-brovaËkog tiskara Martecchinija 1849. godine preporoditelj Antun Rocci, pod naslovom QuintaHoracia Flaka Piesni liriËke. Isp. Giorgio Hidja, ≈Traduzione delle odi di Orazio in Illirico.«Programma dell´ I.R. ginnasio completo di prima classe in Zara alla fine dell´ anno scolastico1855-56 (1856): 71- 86; Vladimir VratoviÊ, ≈Horacije u dubrovaËkom pjesniπtvu 18. i 19.stoljeÊa.«, Rad JAZU 357 (1971): 275-353.

7 Æeljko PuratiÊ, ≈Hidæin prijevod Horacijeve lirike.«, Æiva antika 12/2 (1963): 395-402; V.VratoviÊ, ≈Horacije u dubrovaËkom pjesniπtvu: 275-353.

8 Milivoj ©repel, Rimska satira. Zagreb: Matica hrvatska, 1894.


pristup zatvorenikovim prijateljima i roacima. Straæari nad zatvorenikomizvrπavaju opake naredbe. Vjerni udvornici vlasti regrutirani su iz najgoregoloπa: kradljivaca, ubojica, duænika i bezboænika. Hidæini stihovi zvuËe op-tuæbom, jer nova vlast u tamnici dræi neduæne ljude, ignorirajuÊi pravdu izakone. Njezinom silinom upravlja duh pakla i rata, koristoljubiva je ta vlasti opaka. MladiÊi Ëija je sudbina potaknula Hidæu da upriliËi ove stihove,buduÊi neduæni i neoptereÊeni teretom grijeha i sumnje, podnose nedaÊutamnice puni æivotnog optimizma. Posljednja poruka Hidæina upuÊena je nji-ma, kako bi i dalje slijedili svoj poπteni cilj. PoruËuje im da neÊe biti zabo-ravljeni, dok silnici na vlasti mogu oËekivati kontinuirani otpor prosvjedimai drugim oblicima djelovanja (rijeËima i djelom), sve do konaËnog obraËuna.

StjeËemo dojam da je Hidæa nastojao reÊi kako se u novim politiËkimokolnostima cijeli grad pretvorio u tamnicu u kojoj poput tamniËara Ëine nadnjegovim stanovniπtvom represiju reæimu naklonjeni graani. Svi ostali, bezobzira na svoj druπtveni status zapravo su samo zatvorenici, liπeni svakogoblika graanskoga æivota i ljudskih prava.

Hidæa se znakovito u ovoj pjesmi posluæio ironijom. OpÊe je prihvaÊenoda je ironija stilska figura kojom se izriËe neπto drugo, najËeπÊe suprotno odonoga πto izriËaj doslovno kazuje. Stoga je ironija dvoslojna, jer se sastojiod interpretacije doslovnog sadræaja i primjerene reinterpretacije onoga πtoje pjesnik æelio reÊi. Kad pjesnik izriËe stihove u kojima odjekuje jednapolitiËka ideologija: /Tamnica sad πtetna nije/ ili /tamnica naπa nije huda/,kao i sam naslov pjesme - Korist tamnice, njegov iskaz zahtijeva sposobnostsnalaæenja u ovom komunikacijskom Ëinu, drugim rijeËima oni iπtu stanovitikomunikacijski senzibilitet koji Ëitatelja upuÊuje na to da je stvarnost upravodijametralno suprotna od one koju navodi pjesnik. Hidæa se posluæio ironi-jom zasigurno i zbog saznanja da na ironiju nije moguÊe odgovoriti izravnimodgovorom, veÊ ironijom samom ili represijom.9 To je i razlog πto je pjesmaostala u ladici njegova πkritorija. Pjesma Korist tamnice sastavljena je od 37osmeraËkih katrena (s rimom ABBA), nasljedujuÊi dubrovaËku knjiæevnutradiciju. Ona otkriva πiroku knjiæevnu kulturu autora. Stihovi su sastavljanibiranom knjiæevnom dikcijom. PjesniËki izraz –ura Hidæe briæljivo je knji-æevno-umjetniËki oblikovan (Pak stvari vidom skorupi; Daleko i ljudi zlo-

9 Marina Bricko, ≈Ironija kao govorni Ëin.« Sol 6/1-2 (1991): 25-38.


kruti). Usporedbom gdjekad horacijevski dodiruje realije seoskoga æivota(Ter ih sa sela tjerate/I u gradske zide svih zbite). MjestimiËno progo-varaju u stihovima i folklorni prizvuci: /Tko æeu kuke u vodi/Goji..../, /Iod svud crne prozore/ Dvostrukim gvoæem spiÊaju/...

Meu pjesnicima 18. stoljeÊa u Dubrovniku, koji se uz poboænu, bave joπi prigodniËarskom i πaljivom poezijom, –uro Hidæa bio je besumnje jedinikoji je izabrao vrstu poezije koju moæemo nazvati politiËkom, priznavajuÊijoj osobitu vlastitost, pouzdanost u snagu duha i vjeru u bolju buduÊnost.Smisao Hidæinih stihova izvire, dakako, i iz njegova osobnog konflikta spolitikom; Predstavnik francuske vlasti u Dubrovniku Màrc Bruère Desri-vaux nazivao ga je “karom od jezika”, misleÊi pritom na britke stihove koji-ma je aludirao na Francuze kao okupatore u Dubrovniku;10 austrijske vlastipak, kod kojih je bio u joπ veÊoj nemilosti zabranjivale su mu i lijeËniËkupraksu.

Ideal 18. stoljeÊa u kojem æivi i djeluje –uro Hidæa (bez obzira na Ëi-njenicu πto je doæivio osvit 19. stoljeÊa, on je ostao pjesniËki vjeran matrica-ma 18. stoljeÊa) bio je dokazati moguÊnost pobjede slobode. U dvjemapolitiËkim pjesmama –ura Hidæe, koje su po vremenu nastanka koju godinustarije od pjesme Korist tamnice, Hidæa je stihom narodnog desetercaoduπevljeno proslavio kraj francuske okupacije Dubrovnika i pobjedu Ko-navljana nad posljednjim predstavnicima francuske vojske.11 Pa iako je slo-boda i dalje ostajala neizvjesna i upitna, s povjerenjem je gledao na sudbinuDubrovnika u rukama austrijskog cara oËekujuÊi pravedan ishod dogovoraeuropskih sila. Ne sluteÊi da su Francuzi i njihova kratkotrajna vladavina uDubrovniku bili tek uvod u austrijsku okupaciju, mnogo dulju i teæu od fran-cuske, pisao je zajedljive epigrame posveÊujuÊi ih uglednijim DubrovËanimakoji su simpatizirali s predstavnicima francuske vlasti.12 Uvjeti u kojima jepjesnik æivio i koji su ga okruæivali, u okolnostima okupacije Dubrovnika odstrane Francuza pa onda i Austrije, bili su konformistiËki, prisiljavajuÊi ga

10 ≈Gosparu Antunu SjerkoviÊu.« Dubrovnik cviet narodnog knjiæevstva 3 (1851): 33.11 (–uro Hidæa), Dubrovnik godine 1813. Dvije izvorne politiËke pjesme. U Dubrovniku: Po

Petr. Franu Martecchini 1872. Iako objavljene viπe decenija kasnije, obje pjesme su Hidæina tre-nutaËna reakcija na dogaaje iz 1813. pa ih je tom prigodom i sastavio.

12 Stjepan Kastropil, ≈–uro Hidæa i jedna njegova autografska zbirka neobjavljenih ljubavnihstihova.« Zadarska revija 4-5 (1960): 262.


da se podvrgne novim shvaÊanjima i tendencijama, pa i ukusima. Konformi-zam je svladavao i Hidæinu buntovniËku crtu. Znala je popustiti njegovaborbena narav pred grubim propagandizmom austrijske vlasti i parolaπtva ipred banalnim sadræajem prigodniËarske knjiæevnosti u kojem su se iska-zivali njegovi pjesniËki suvremenici u Dubrovniku. Nanizao je i Hidæa u tojmaniri (kao i veÊina njegovih pjesniËkih suvremenika) cijeli vijenac stihovas hvalospjevom beËkoj vladarskoj obitelji, prigodom posjeta DubrovnikuFranja I. i njegove supruge Karoline Auguste 1818. godine, predajuÊi sepotËinjeniËki politiËkoj sudbini svoga grada i domovine.13

U pjesmi Korist tamnice izraæajno i pjesniËki dojmljivo Hidæa je iskazaosvijest o tome da kao pjesnik sudjeluje u druπtvenom æivotu naroda, iako Êese tendencija politiËki angaæirane knjiæevnosti javiti tek sredinom 19.stoljeÊa u NjemaËkoj. Njegovi pjesniËki suvremenici pisali su stihove iz Ëis-tog uæitka, odriËuÊi se politiËkog angaæmana i druπtvene korisnosti. Hidæa sezauzima za poeziju koja nije luksuz, veÊ potreba, koja je borbena, tenden-ciozna, utilitaristiËka. U okviru opÊih nastojanja za oslobaanjem odtuinske vlasti knjiæevnosti je u nas opÊenito pripala vrlo ograniËena socijal-na i nacionalno-prosvjetiteljska funkcija.14 Hidæa je, meutim, otkrio u ovojpjesmi stav da knjiæevnost u odsudnim trenucima politiËkih prijeloma nemoæe ostati neutralna, veÊ mora izraæavati tendencije one strane za koju sepjesnik opredijelio.

13 Gjuro Higgia, Iscrizioni e poesie allusive alla venuta e al soggiorno in ragusa delle LL.MM. RR: D´Austria Francsco I. e Carola Augusta. Ragusa: Stamperia di Antonio Martecchini,1818.

14 Predrag MatvejeviÊ, Knjiæevnost i njezina druπtvena uloga. Novi Sad: RadniËki univerzitet“Radivoj Δirpanov”, 1977.


A RECENTLY DISCOVERED POLITICAL

POEM BY –URO HIDÆA

SLAVICA STOJAN

Summary

Among the eighteenth-century Dubrovnik poets who tried their hand atreligious, occasional, and comic verse, –uro Hidæa was undoubtedly theonly one to choose politics as a theme for his poems; he displayed a remark-able amount of individuality and confidence in the power of the spirit and abetter future. Hidæa’s poem “Korist tamnice” (The Advantage of the Dun-geon) reflects the everyday reality of Dubrovnik at the time of the Austrianoccupation, which made a strong impression on him. The poem reveals hispassionate concern over the disappearance of numerous homes in the vicini-ty of Dubrovnik - an occurrence which practically amounted to biologicalextermination - as well as his discontent with the shameful negligence ofhuman rights, which he expressed most explicitly in his attitude towards thetreatment of political prisoners. The poem strikes the reader due to Hidæa’sstrong partiality and emotional directness, dominated by his sophisticatedand lively irony that begins with the very title of the poem. His deeply feltcriticism of the establishment in general and his dedication to truth allowHidæa to imply his own view of the poet’s social and political engagement.Poetry is not a wanton luxury, but a necessity; It should be critical, tenden-tious, and utilitarian.

251P. Depolo, PolitiËke struje u Dubrovniku i aneksija Bosne i HercegovineAnali Dubrovnik 36 (1998): 251-389

Pero Depolo, povjesniËar. Adresa: Andrije Hebranga 13, 20000 Dubrovnik.

Izvorni znanstveni radUDK 94:327(497.5DUB:497.15)“19”


POLITI»KE STRUJE U DUBROVNIKU I ANEKSIJA

BOSNE I HERCEGOVINE (I. dio)

PERO DEPOLO

SAÆETAK: U πirem sklopu problema austro-ugarske aneksije BiH analizira-ju se politiËki stavovi vodeÊih hrvatskih politiËkih stranaka, Hrvatsko-srpskekoalicije i Stranke prava te srpskih grupacija koje su u tom pogledu bile ve-zane za politiku Srbije. Problem aneksije BiH u Hrvatskoj i Dalmaciji odraziose i u Dubrovniku. Uz prikaz dubrovaËkih politiËkih prilika u predaneksi-jskom razdoblju, raπËlanjuju se razliËiti stavovi koji su prema aneksijiproklamirani u Crvenoj Hrvatskoj, Pravoj Crvenoj Hrvatskoj i Dubrovniku,stranaËkim glasilima Hrvatske stranke, kasnije Koalicije dubrovaËkih Ëistihpravaπa i Srpske stranke.

1. POLITI»KE STRUJE U HRVATSKOJ, DALMACIJI IBOSNI I HERCEGOVINI UO»I ANEKSIJE

Hrvatsko-srpska koalicija u vrijeme pripremaza aneksiju i aneksijske krize

Koncepcija “novog kursa” prvi put je javno izraæena u jesen 1903. u go-voru predsjednika Stranke prava dr. Ante TrumbiÊa na zasjedanju Dalmatin-skog sabora. Temeljni koncept novog politiËkog pravca, koji oznaËava pre-


kid sa starom dræavno-pravnom politikom, sadræi u sebi poziv na obranu odgermanske opsanosti s jedne, kao i poziv na suradnju sa svim narodima ug-roæenima od njemaËkog Dranga s druge strane. Ovdje se prvenstveno mislina Hrvate, Srbe, Maare, Talijane i ostale. TrumbiÊev antigermanski stavpodræali su ne samo hrvatski, veÊ i srpski i talijanski zastupnici. DalmatinskipolitiËari, podupiruÊi Maare, daju zapravo podrπku maarskoj opoziciji injenoj borbi za osamostaljenje Ugarske u razdoblju krize dualizma.1

Idejni projekt politike “novog kursa” u jesen 1903. nije sadræavao ra-zraene hrvatsko-maarske odnose. To se pokazalo moguÊim tek nakonpobjede maarske opozicije na parlamentarnim izborima u sijeËnju 1905.Prvi hrvatski politiËar koji je neposredno reagirao na uspjeh maarske opo-zicije bio je Frano Supilo, u to doba urednik rijeËkog Novog lista. Za njegadogaaji u Maarskoj predstavljaju veliku prekretnicu i izazov hrvatskoj po-litici. VeÊ krajem veljaËe 1905. Supilo predlaæe zajedniËki sastanak hrvat-skih politiËara iz Banske Hrvatske i Dalmacije na kojem bi se izradio zaje-dniËki program hrvatske politike aktivno ukljuËen u ugarsku krizu. Konkre-tno, Supilo povezuje pitanje carinske rastave, dakle jedno od vitalnih pitanjaMonarhije u vrijeme akutne krize dualizma, s potrebom sjedinjenja hrvat-skih zemalja.2

Nakon Supila, u susret hrvatsko-maarskom sporazumu istupaju VinkoMiliÊ i dr. Ante TrumbiÊ. U proces izjaπnjavanja o hrvatsko-maarskim od-nosima, nakon pobjede maarske koalicije, ukljuËili su se ugledni dalmatin-ski politiËari. TrumbiÊ je, dapaËe, maarskoj koaliciji kao uvjet za suradnju ipomoÊ postavio ispunjenje politiËkog projekta sa sljedeÊim elementima:“reinkorporacija Dalmacije Banovini i revizija Nagodbe s ciljem da se ga-rantira politiËka, ekonomska i kulturna nezavisnost Hrvatske”.3

U travnju 1905. sasatali su se u Peπti dr. Ante TrumbiÊ i prvi Ëovjek Ne-zavisne stranke, najvaænije komponente heterogene koalicije u opoziciji,Ferencz Kossuth. Tom prilikom TrumbiÊ je maarskom prvaku izloæio pro-jekt hrvatsko-maarskog saveza, koji se na neki naËin moæe tretirati kao pro-

1 Jaroslav ©idak, Mirjana Gross, Igor Karaman, Dragovan ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda1860-1914. Zagreb: ©kolska knjiga, 1968: 218.

2 Rene LovrenËiÊ, Geneza politike “novog kursa”. Zagreb: Institut za hrvatsku povijest,1972: 282.

3 R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 282-282.

253P. Depolo, PolitiËke struje u Dubrovniku i aneksija Bosne i Hercegovine

totip RijeËke rezolucije. TrumbiÊev plan predvia modificirani dualizam uokviru kojega bi Hrvatska u zajednici s Ugarskom imala znatno povoljnijistatus. Na taj naËin, kao koncesija maarskom partneru napuπta se ideja ostvaranju samostalne hrvatske dræave, koju Êe nedugo zatim proklamirati tekfuzionirana dalmatinska Hrvatska stranka, u tom trenutku najjaËa hrvatskastranka Ëiji je potpredsjednik dr. Ante TrumbiÊ.4 “S obzirom na to da jeTrumbiÊ igrao prvu ili barem drugu ulogu u izradi programa fuzije, moæe sepretpostaviti da je spomenutim postupkom ili pokuπao zavarati maarskuopoziciju ili potajno napustio jednu od bitnih toËaka tog programa”.5

Meutim, hrvatska saborska opozicija na tlu Banovine ponudila je svimhrvatskim strankama posve razliËitu platformu u odnosu na TrumbiÊev pro-jekt. Na zajedniËkom sastanku od 6. VI. 1905. ona je privremeno prihvatilaneπto modificirani Frankov prijedlog, koji je zapravo bio usmjeren protivMaara. Na taj naËin, Hrvatska stranka u Dalmaciji, na Ëijem Ëelu stojeglavni pobornici “novog kursa”, stavljena je pred teæak izazov kako u vlasti-toj stranci, tako i izvan njenih redova. Za predstavnike “novog kursa” neu-tralan stav prema ugarskoj krizi, a aktivan na strani BeËa nije dolazio uobzir. Hrvatska stranka u Dalmaciji preko Narodnog lista u Splitu i CrveneHrvatske u Dubrovniku zapravo je odbacila prijedlog banovinske opozicije iodluËno se u praksi zaloæila za liniju “novog kursa”. Stav Dalmacije pri-hvaÊen je u Banovini relativno mirno, s izuzetkom frankovaca, koji prekosvog glasila Hrvatsko pravo reagiraju dosta oπtro napadajuÊi dalmatinskepolitiËare. Drugi banovinski politiËari nisu ih htjeli slijediti da ne bi prekinu-li kontakt s Hrvatskom strankom, koja je upravo 1905. nastala fuzijom Naro-dne hrvatske stranke i Stranke prava, te na taj naËin predstavljala najzna-Ëajniju politiËku tvorevinu u tom trenutku. Veze izmeu Hrvatske strankeprava i »iste stranke prava u Banovini, olabavile su zbog neizjaπnjavanjaprve o spomenutom sporu.6

KonaËno, na sastanku banovinske saborske opozicije 3. VI. 1905. veÊinazastupnika nije htjela slijediti kurs frankovaca, smatrajuÊi da Hrvatska moraaktivno sudjelovati u ugarskoj krizi. Meutim, njen apel za akcijom ostalim

4 R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 286-288.5 R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 288.6 R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 293-295.


hrvatskim politiËkim Ëiniteljima nije sadræavao konkretne elemente djelo-vanja. Ovakav ishod zagrebaËke konferencije odgovarao je Hrvatskoj stran-ci, koja Êe postupno preuzeti inicijativu u hrvatskoj politici.7

Ipak, trebalo je afirmirati “novi kurs” i u vlastitim redovima, jer se u Hr-vatskoj stranci nalaze i dosta utjecajni elementi proaustrijske orjentacije.DubrovaËki sastanak Kluba Hrvatske stranke 14. i 15. VIII. 1905. kretao seu pravcu daljnje afirmacije pobornika “novog kursa”. Projekt banovinskeopozicije usvojen je u Zagrebu 6. VI. 1905., a drugi, koji je sastavio dr. Jo-sip Frank, nije uopÊe razmatran. Istovremeno je odbaËen prijedlog o suradnjis maaronima, kao neprikladan za realizaciju maarsko-hrvatskog sporazu-ma. Organizacija nove konferencije, na kojoj su trebali biti zastupljeni ipredstavnici banovinske opozicije, povjerena je dr. Peru »ingriji, dr. AntiTrumbiÊu i Vinku MiliÊu. Osim toga, na suradnju se poziva i Srpska stranka,koja na dalmatinskom tlu djeluje joπ od 1879.8

ZakljuËci dubrovaËkog sastanka jasno pokazuju da je organizacija budu-Êeg zajedniËkog sastanka hrvatskih politiËara, koji Êe se na prijedlog Supilaodræati u Rijeci, potpuno u rukama Hrvatske stranke.9

KonaËno, veÊina hrvatskih zastupnika iz Dalmacije i Hrvatske usvaja 3.X. 1905. u Rijeci dokument, kasnije poznat kao RijeËka rezolucija. “Hrvat-ski zastupnici dræe, da su danaπnje javne prilike u Ugarskoj nastale radi bor-be, koja ide za tim, da kraljevina Ugarska doe postepeno do potpune dræa-vne samostalnosti. Hrvatski zastupnici smatraju tu teænju opravdanom veÊstoga, πto svaki narod ima pravo, da slobodno i nezavisno odluËuje o svomebiÊu i o svojoj sudbini”.10

Prema tome, hrvatski zastupnici podræavaju borbu maarske udruæeneopozicije, koja teæi za pratvaranjem realne u personalnu uniju. Rezolucijadalje istiËe kako su hrvatski i maarski narod upuÊeni jedan na drugi zbogzajedniËke vanjske opasnosti. Kao uvjet za hrvatsku podrπku maarskojopoziciji traæi se reinkorporacija Dalmacije Hrvatskoj s jedne i demokratiza-cija politiËkog æivota na podruËju Banovine s druge strane.

7 R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 296.8 R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 298-300.9 Ivo PeriÊ, Ante TrumbiÊ na dalmatinskom politiËkom popriπtu. Split, 1984: 105.10 Frano Supilo, Politika u Hrvatskoj. Zagreb: Kultura, 1953: 317-318.


Dana 17. listopada iste godine srpski zastupnici hrvatskog i dalmatinskogsabora usvajaju Zadarsku rezoluciju, u kojoj takoer podræavaju borbu Kos-suthove udruæene opozicije te izraæavaju spremnost na novi kurs u svojojpolitici prema sjedinjenju hrvatskih zemalja pod uvjetom da se prizna ravno-pravnost hrvatskog i srpskog naroda. Uvjeti postavljeni Maarima istovjetnisu onima u RijeËkoj rezoluciji.11

Dana 14. studenog iste godine sastaju se u Zadru zastupnici Hrvatske iSrpske stranke u Dalmaciji, gdje su se dogovorili o zajedniËkoj borbi za sje-dinjenje Hrvatske i Dalmacije i istovremeno zakljuËili da su Hrvati i Srbijedan narod. Sporazumom se predvia da se u πkolama predaje hrvatska isrpska povijest, da se uËe latinica i Êirilica, da se uz hrvatske istiËu i srpskezastave ukoliko u opÊinama srpski poslanici Ëine treÊinu od ukupnog brojazastupnika, kao i da se zajedniËki jezik sluæbeno naziva hrvatski ili srpski.12

Zadarskom rezolucijom i zakljuËcima zadarskog sastanka zavrπava teπkiproces pribliæavanja hrvatskog i srpskog graanstva, te se na taj naËin stvaranuæni preduvjet za afirmaciju novog kursa.13

Novom kursu u Hrvatskoj suprotstavljaju se frankovci, maaroni i Hrvat-ska puËka seljaËka stranka. Osim toga, neke objektivne okolnosti na tlu Ba-novine raaju nepovjerenje prema maarskoj opoziciji. Uostalom, BanskaHrvatska je, za razliku od Dalmacije, na vlastitotj koæi osjetila mnoge vari-jante maarske hegemonije. Ipak, pokuπaj frankovaca da izazovu narodnibunt protiv RijeËke rezolucije nije upio zbog otpora Napredne stranke, Soci-jal-demokratske stranke, kao i velikog oduπevljenja za novi kurs u Dalmaci-ji.14

Poslije velikih poteπkoÊa, potkraj 1905. u Hrvatskoj se osniva Hrvatsko-srpska koalicija kao glavni pobornik politike “novog kursa”. Koalicija obu-hvaÊa: Hrvatsku stranku prava, Hrvatsku naprednu stranku, Socijaldemo-kratsku stranku (do 1906.), Srpsku narodnu samostalnu stranku, Srpsku na-rodnu radikalnu stranku (do 1907.), te jedan dio politiËara vanstranaËke ori-

11 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 222.12 Mirjana Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906-1907. Beograd: Institut druπtve-

nih nauka, 1960: 19-20.13 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 15, 20.14 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 21.


jentacije. Izborni proglas Koalicije od 11. XII. 1905. predstavlja tipiËnigraansko-demokratski program koncipiran u duhu ideja “novog kursa”. Hr-vatsko-srpska koalicija zahtijeva dosta radikalnu demokratizaciju politiËkogæivota. Ona posebno istiËe ustavnost, graanska prava, opÊe pravo glasa, alii socijalne zahtjeve u interesu seljaπtva i radnika. Opozicija na dnevni redhrvatske politike ponovno stavlja financijsku samostalnost, nacionalnu ra-vnopravnost kao i sjedinjenje hrvatskih zemalja. Tim graansko-demokrat-skim programom Hrvatsko-srpska koalicija osigurava podrπku πirih slojevanaroda. “Formiranje Hrvatsko-srpske koalicije zavrπena je historija nastaja-nja politike novog kursa, a zapoËinje mukotrpni period njene praktiËne dje-latnost u sjeni BeËa i Peπte”.15

Hrvatsko-srpska koalicija nastala je na podlozi skromnog ekonomskognapretka Banske Hrvatske na poËetku 20. st. kao zastupnik viπih slojeva hr-vatskog i srpskog graanstva. PolitiËari Koalicije predstavnici su akumulira-nog domaÊeg kapitala, te se u tom svjetlu mora sagledati istaknuta ulogaovog stranaËkog bloka u politiËkom æivotu Banske Hrvatske sve do krajaPrvog svjetskog rata. Uz to, Hrvatsko-srpska koalicija ima znatan utjecaj narazvoj u Dalmaciji i Istri.16

Koaliciju podupiru tri najvaænije domaÊe banke u Hrvatskoj: Prva hrvat-ska πtedionica, Hrvatska poljodjelska banka i Srpska banka.17

Jasno da novi kurs nailazi na pozitivan odjek u redovima maarske opo-zicije, ali realizacija hrvatsko-srpske i maarske suradnje nailazi na nepre-mostive zapreke. Osim trenutnih politiËkih interesa, koji proizlaze iz zaje-dniËkog otpora prema BeËu, svi ostali Ëinitelji, od gospodarskih prekodræavno-pravnih do pitanja vezanih za demokratizaciju politiËkog æivota,razdvajaju dvije koalicije. Nezavisna stranka i ostali njeni koalicijski part-neri ne mogu dozvoliti financijsku emancipaciju Hrvatske, jer bi to znaËiloslabljenje maarske pozicije na Jadranu u trenutku kada se oËekuje potpunislom vladavine Liberalne stranke i preuzimanje vlasti od strane opozicije.Osim toga, kralj je Ëak preduhitrio zajedniËki sastanak hrvatsko-srpske i

15 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 21, 22; J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D.©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 223.

16 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 226.17 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 25.


maarske delegacije, sazvavπi za 19. veljaËe ugarski parlament.18

Dana 5. IV. 1906. sklopljen je sporazum izmeu kralja i maarske koali-cije, kojim heterogena Koalicija preuzima vlast. Svibanjski izbori u Hrvat-skoj iste godine doveli su do poraza maaronske Narodne stranke. Meutim,poloæaj Koalicije nije bio idealan. VeÊ sam sporazum vladara s maarskomkoalicijom sveo je na minimum izglede za hrvatsko-maarsku suradnju.Osim toga, Koalicija nema veÊinu u hrvatskom saboru, a i sama nije dovo-ljno hemogena s obzirom na svoj raznoliki sastav. U toj konstelaciji, uoËiotvaranja sabora sklopljen je sporazum o suradnji u saboru izmeu Hrvat-sko-srpske koalicije i frankovaca. Sabor zasjeda od 9 do 17. svibnja, a veÊna prvoj sjednici kraljev reskript dovodi u pitanje ostvarenje ustavnih slobo-da u Hrvatskoj, jer vladarski akt kaæe da Êe ustavne reforme biti provedenetek nakon njihova uvoenja u Maarskoj. Na taj je naËin dovedena u pitanjenadleænost hrvatskog sabora koji, na temelju hrvatske autonomije sankci-onirane Nagordbom ima u svojoj kompetenciji i ustavne reforme.

KonaËno, 17. svibnja na dnevnom je redu izbor delegata za ugarski sabor.Podrπkom »iste stranke prava (frankovaca), u ugarski parlament izabrani suiskljuËivo Ëlanovi Hrvatsko-srpske koalicije.19

Dok je veza Hrvatsko-srpske koalicije s frankovcima odgovarala velikoa-ustrijskom krugu, dotle je Peπta inzistirala na fuziji Koalicije i Narodnestranke. Meutim, predstavnici Koalicije ne æele fuziju s maarskom Naro-dnom strankom, koju potkraj svibnja napuπta i sam ban Teodor PejaËeviÊ(1903.-1907.). Kratkotrajnu suradnju s frankovcima Koalicija je opravdalataktiËkim razlozima. KonaËno, 31. svibnja 1906. raspuπta se Narodna stran-ka u Hrvatskoj, te ona u tom smislu slijedi uzor Liberalne stranke u Ma-arskoj.20

Predstavnici Koalicije pristaju da i dalje na banskom poloæaju ostane Te-odor PejaËeviÊ, s kojim su 29. svibnja sklopili dogovor prema kojemu ÊeHrvatsko-srpska koalicija sa zastupnicima izvanstranaËke orijentacije davatismjer saborskom radu, kao i novom reæimu uopÊe. Koalicija zahtijeva saziv

18 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 38; J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D.©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 229.

19 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 69-83.20 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 82-85.


sabora, sankciju hrvatskim zakonima, saborsko odgaanje u rukama pred-sjednika sabora, novu vladu kao i izmjene na najvaænijim poloæajima up-rave, prosvjete i pravosua u suglasnosti izmeu bana i Koalicije. Nakon πtoje ban PejaËeviÊ prihvatio spomenute zahtjeve, Koalicija se obvezuje napodrπku banu, te je na taj naËin paktom od 29. svibnja, definitivno oborenmaaronski reæim.21

Nakon svibanjskih izbora stvarno, a poslije neknadnih lipanjskih izbora iformalno, Frano Supilo preuzima vodstvo Hrvatsko-srpske koalicije. “Neradi kakova hvalisanja, nego radi razvoja i obrazloæenja stvari i politike uHrvatskoj potrebito je da istaknem, da je to moje vodstvo u koaliciji trajalood svibanjskih izbora 1906., pa kroz Ëitavu eru narodne vlade, a onda za su-koba radi pragmatike, kroz prvu opstrukciju proti pragmatici, drugu protiobnovi austro-ugarske nagodbe, Rauchove izbore i sve do oæujskog manife-sta koalicijeg 1908”.22

Organizacija politiËkih stranaka Hrvatsko-srpske koalicije podignuta jenakon svibanjskih izbora 1906. na viπi stupanj. To se u prvom redu odnosina Hrvatsku stranku prava i Hrvatsku puËku naprednu stranku. Dok Hrvat-ska stranka prava osniva klubove u brojnim gradovima Slavonije, Naprednastranka poËetkom lipnja odræava u Zagrebu svoj kongres. Meutim, brojnielementi pridonose sukobima izmeu pravaπa i naprednjaka. Treba na-pomenuti da je Hrvatska stranka prava nastala 1903. fuzijom Neodvisne na-rodne stranke (obzoraπi) i Stranke prava (domovinaπi), te da se u njenim re-dovima nalazi veliki broj sveÊenika koji ne mogu prihvatiti naprednjaËkuproklamaciju o odvajanju crkve od dræave. Osim toga, dok Hrvatska strankaprava u prvi plan stavlja dræavnopravnu komponentu RijeËke rezolucije,naprednjaci daju prvenstvo njenom ustavno-reformatorskom dijelu.23 Me-utim, vaæno je istaknuti da koalicijski pravaπi nisu dovoljno stabilan ËlanKoalicije te da lako mogu napustiti Hrvatsko-srpsku koaliciju i povezati se unovom rasporedu s klerikalcima i frankovcima. Sami istiËu da s frankovcimaimaju zajedniËki program iz 1894., kojemu teæe kao konaËnom cilju, dok biga pristaπe dr. Franka htjeli ostvariti odmah. Isto tako napominju da Hrvat-ska stranka prava ima oslon u Ugarskoj, dok se »ista stranka prava oslanja

21 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 85.22 F. Supilo, Politika u Hrvatskoj: 175.23 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 91-93.


na Veliku Austriju. Ipak, duh “novog kursa” ni izdaleka nije proæeo koalicij-ske pravaπe, kao πto je to bio sluËaj s hrvatskim naprednjacima.24

Dana 18. VI. 1906. sveuËiliπni profesor Izidor Krπnjavi daje prvu otvo-renu velikoaustrijsku izjavu u Hrvatskoj, glorificirajuÊi Veliku Austriju ali iVeliku Hrvatsku, istovremeno izraæavajuÊi revolt velikoaustrijskog krugazbog sporazuma Franje Josipa s predstavnicima maarske koalicije. Cjelo-kupni tisak u Banovini i Dalmaciji, pa Ëak i klerikalci i dalmatinski “Ëisti”pravaπi osuuju ovu izjavu. Jedini izuzetak u hrvatskom novinstvu dubro-vaËki je list Prava Crvena Hrvatska, koji pozdravlja Krπnjavoga.25

Odmah nakon RijeËke rezolucije, a posebno poslije pobjede Hrvatsko-srpske koalicije, BeË intervenira i u Dalmaciji. Iako se javljaju velika beËkaobeÊanja o gospodarskom ozdravljanju Dalmacije, novi ugovor s Italijom od11. II. 1906. zadaje joπ jedan udarac dalmatinskoj privredi. Novim ugovo-rom ukinuta je vinska klauzula ali s obzirom na nepovoljne posljedice starogugovora s Italijom iz 1891. za saniranje vinogradarske proizvodnje bilo jeveÊ prekasno.26

Osim toga, vrhovi Monarhije s velikim interesom prate izvjeπtaje namje-snika Nikole Nardellija o bakljadi u Splitu, kongresu dalmatinske Hrvatskestranke i kongresu dalmatinske »iste stranke prava u Dubrovniku. Intere-santno je napomenuti da na kongresu “Ëistih” pravaπa nije prevladao austro-filski duh. Nardelli u svom izvjeπtaju od 25. VI. 1906. utvruje da je ugaro-filska agitacija ojaËala u ©ibeniku, Splitu i Dubrovniku.27

Nepotpisani memorandum prijestolonasljedniku Franji Ferdinandu, kojije po svoj prilici sastavio don Eugenio M. Vusio, naglaπava da se Dalmacijane moæe privuÊi Austriji samo na temelju materijalne pomoÊi.28 Pisacizraæava æaljenje zbog prevladavanja nacionalnog nad dinastiËkim osjeÊajemu redovima dalmatinske inteligencije, Ëinovniπtva i sveÊenstva. Prema au-toru, krivica je u srednjim πkolama u Dalmaciji, kao i u ZagrebaËkom Sve-uËiliπtu, u Ëijim odgojno-obrazovnim sadræajima nedostaje dinastiËkog duha.

24 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 93.25 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 94-96; Mirjana Gross, Povijest pravaπke

ideologije. Zagreb: Institut za hrvatsku povijest, 1973: 341.26 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 44, 97.27 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 95, 98.28 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 98.


U tom kontekstu je jasno zaπto ovaj velikoaustrijski publicist oπtro napadaDemokratsku stranku dr. Josipa Smodlake, tvrdeÊi da je financirana iz vanj-skih izvora. DapaËe, pisac se æali da je austrijski osjeÊaj izgubio svaku vri-jednost, te da su sve politiËke stranke protiv daljeg opstanka Dalmacije uaustrijskom okviru.29

Nakon svibanjskih izbora u Banovini, pronose se glasovi da Êe se u Dal-maciji formirati austrofilska stranka koja Êe isticati socijalnoekonomske za-htjeve u okviru austrijskog politiËkog sustava. Prema dr. »ingriji, na tom suplanu angaæirani dalmatinski vojni komandant general Marijan Vareπanin isplitski biskup Filip NakiÊ. U pozadini ove akcije navodno stoji bivπi austrij-ski ministar Johann Chlumecky. Osim toga, u kolovozu 1906. formira se uBeËu komisija sa zadatkom da sastavi ekonomski program za Dalmaciju. NapoËetku rada komisije javlja se Ëlanak Leopolda Chlumeckog u Neue FreiePresse, koji istiËe da se Dalmacija ne moæe privuÊi Austriji samo ekonom-skim putem ukoliko se ne osvoji politiËki i kulturno. Drugim rijeËima, ovajpripadnik velikoaustrijskog kruga zagovara restauraciju apsolutizma u kom-binaciji s kulturnim pribliæavanjem Dalmacije njemaËkom BeËu. Jasno daDalmacija za Austriju strategijski znaËi prevlast na Jadranskom moru, pa iπire, Ëemu prijestolonasljednik Franjo Ferdinand pridaje posebnu vaænost.»lanak Chlumeckog nailazi na jednoduπni protest cijele Banske Hrvatske iDalmacije. Narodni list, koji ureuje Juraj Biankini, replicira da su termini“austrijski patriotizam” i “domovina” rijeËi bez stvarnog sadræaja, jer jeAustrija dræavni, a patriotizam nacionalni pojam. Prema tome, cilj sjedinje-nja Dalmacije i Hrvatske poËiva na historijskom pravu, te nije u suprotnostis interesima Monarhije i dinastije. Istovremeno s radom spomenute komisi-je, kao i pojavom navedenog Ëlanka, zapoËinje u kontekstu priprema zanovu austro-ugarsku financijsku nagodbu, borba Austrije i Ugarske za Dal-maciju.30

Tek 25. VII. 1906. konaËno je imenovana nova vlada za Hrvatsku i Sla-voniju. Iako je nova hrvatska vlada predloæena joπ poËetkom lipnja iste go-dine, do kraljeve sankcije dolazi dosta teπko zbog nepovjerenja vladara imaarske koalicijske vlade prema Hrvatsko-srpskoj koaliciji. Hrvatskasmatra da je dugotrajna procedura oko imenovanja vlade vezana sa situaci-

29 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 98, 99.30 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 99, 100.


jom da saborski zastupnici prvi put predlaæu Ëlanove svog izvrπnog organa.Prema tome, nisu u pitanju liËnosti, veÊ primjena temeljnog naËela parla-mentarne demokracije.31

Nakon 25. srpnja dolazi do izvjesnog popuπtanja, iako se pred Hrvatsko-srpskom koalicijom nalaze brojne poteπkoÊe. Dok javnost optuæuje Koalicijuzbog popuπtanja maarskom pritisku, F. Supilo izraæava zadovoljstvo, jer jeveliki dio tereta oko imenovanja nove vlade bio na njegovim leima. Sdruge strane, don Ivo Prodan, prvak dalmatinskih “Ëistih” pravaπa, pozivavoe Hrvatske stranke u Dalmaciji da joπ jednom posreduju u Hrvatskoj.32

Ujesen 1906. u Rijeci dolazi do jakog sukoba Hrvata s jedne te Talijana iMaara s druge strane. Talijansko-hrvatski sukobi javljaju se i u Zadru, aneπto blaæe demonstracije u ©ibeniku, Splitu i Dubrovniku. Na taj naËinugroæeni su temelji novog kursa, koji pretpostavlja slogu Hrvata i Srba sjedne i suradnju s Maarima i Talijanima s druge strane. Velikoaustrijskikrug trijumfira i istovremeno podræava frankovce, koji ujesen 1906. otpoËi-nju borbu protiv Koalicije.33

UoËi velikih manevara u Dalmaciji i Bosni tijekom rujna 1906. sreÊemodvije paralelne akcije u prilog aneksiji Bosne i Hercegovine. S jedne strane,frankovci su u okviru zagrebaËkog gradskog zastupstva odluËili kralju posla-ti brzojav i “zatraæiti sjedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom i Dal-macijom”.34 S druge strane, joπ u ljeto 1906., na proslavi hrvatskog pje-vaËkog druπtva “VlaπiÊ” u Docu kod Travnika, predstavnici hrvatske in-teligencije i sveÊenstva odluËili su predati kralju memorandum za sjedinje-nje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom.35 Iako bosanska i koalicijska vladaspreËavaju ove akcije, bosansko pitanje izaziva uznemirenost u hrvatsko-srpskim odnosima. U pozadini stoji velikoaustrijski krug, odnosno Reichs-post, koji smatra jednako pogibeljnim savezniπtvo Hrvata i Srba kao i Hrva-ta i Maara.36

31 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 105, 106, 108.32 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 110, 111.33 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 115, 118.34 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 119, 120.35 Mirjana Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1914.« Historijski

zbornik 19-20 (1966/7): 25, 26.36 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 120.


Na temelju tajnih izvjeπtaja, veliki manervi u Dalmaciji i Bosni ujesen1906. shvaÊeni su kao akcija prijeteÊeg karaktera uoËi aneksije Bosne i Her-cegovine. Umjesto vladara Franje Josipa, u Trebinje dolazi Franjo Ferdi-nand. Rezignirani doËek prijestolonasljednika u Dubrovniku odjeknuo jeπirom Monarhije, pa i u inozemstvu.37 Posljedice ovog putovanja dolaze doizraæaja u Hrvatskoj i Dalmaciji naroËito nakon πto su vodeÊe pozicije uMonarhiji ujesen 1906. zauzeli ljudi velikoaustrijskog kruga. Ipak, njihoveteπkoÊe proizlaze iz Ëinjenice πto su obvezni prema dualistiËkoj politici kra-lja s jedne i velikoaustrijskoj liniji buduÊeg vladara s druge strane.38

Jesen 1906. obiljeæena je u hrvatskim zemljama politiËkim aktiviranjemvojnih Ëinitelja. U Dalmaciji, zapovjednik dalmatinskog XV. korpusa,podmarπal Marijan Vareπanin nastoji osnovati austrijsku klerikalnu stranku.Njemu se suprostavlja voa Koalicije F. Supilo uz pomoÊ maarske Neza-visne stranke i njenog prvaka F. Kossutha, kao i ugarskog ministra predsjed-nika Sándora Wekerlea. Istovremeno u Banovini, preko J. Franka i I.Krπnjavoga u politiËki æivot intervenira general Moritz Auffenberg, koman-dant 36. infanterijske divizije u Zagrebu. Potrebno je naglasiti da upravo oninformira πefa Generalπtaba Franza Conrada von Hötzendorfa o juæno-slavenskom kompleksu.39

Potkraj 1906. pojavio se Kossuthov projekt novog industrijskog zakona,koji nije u skladu s potrebama mlade hrvatske industrije, a πtetan je i za raz-voj industrija nemaarskih naroda uopÊe. Meutim, Hrvatsko-srpska koalici-ja uoËi otvaranja hrvatskog sabora nije se u stanju boriti s ugarskim parla-mentom, dok F. Supilo Ëak brani Kossutha, okrivljujuÊi za novu zakonskuosnovu njegove podreene.40

Dana 12. XI. 1906. otvoren je Hrvatski sabor. Pokuπaj frankovaca da uborbi protiv Hrvatsko-srpske koalicije onemoguÊe njegov rad nije uspiozbog intervencija socijalista, koji su zainteresirani za ustavne reforme. DokF. Supilo trijumfira, frankovci su neugodno iznenaeni istupom zagrebaËkihradnika. U saborskom radu dominiraju F. Supilo i J. Frank.41

37 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 120.38 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 122, 123.39 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 120, 125, 126.40 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 129, 130.41 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 133, 135.


Koalicija istupa kao pobornik uvoenja opÊeg prava glasa, koje ni samane æeli do kraja provesti. Frankovci joj pariraju nastojeÊi se predstaviti kaofaktor koji je takoer zainteresiran za ustavne reforme. NajveÊi otpordemokratizaciji politiËkog æivota u Hrvatskoj i Maarskoj pruæaju maarskivladajuÊi slojevi. Istovremeno, na intervenciju samog vladara prihvaÊen je uCislajtaniji zakon o opÊem i jednakom pravu glasa za austrijski parlament.Prijestolonasljednik se oπtro opire uvoenju opÊeg prava glasa, iako ga, uborbi protiv maarske koalicije, priæeljkuje na podruËju Translajtanije.42

PoËetkom 1907. frankovci u Hrvatskom saboru provode opstrukciju pro-tiv srpskog nacionalnog imena u Hrvatskoj. U izrazu Hrvatsko-srpske koa-licije “hrvatski i srpski narod” oni ne vide isticanje ravnopravnosti dvijunacija, veÊ unoπenje srpske dræavne ideje na hrvatski dræavni teritorij. Du-gotrajna opstrukcija ima za posljedicu paraliziranje saborske zakonodavnedjelatnosti. U svakodnevnim sukobima Koalicije i frankovaca posebno dola-zi do izraæaja otpor Frankovih sljedbenika prema srpskom kapitalu, koji jepo njihovu miπljenju jaËi i organiziraniji od hrvatskoga. Vrhunac opstrukcijadostiæe 30. I. 1907. zbog ponovnih antifrankovaËkih demonstracija socijali-sta. PoËetkom veljaËe iste godine,, usvajanjem kompromisne formule “cje-lokupni narod, koli Hrvati toli Srbi”, zavrπava tzv. adresna debata. BeËki ti-sak hvali akciju Frankovih pristaπa, dok maarski protukoalicijski listoviizraæavaju zadovoljstvo zbog slabljenja pozicija Hrvatsko-srpske koalicije.43

Vladavina Koalicije postaje teret i za BeË i za Peπtu. UoËi predstojeÊihpregovora za novu austro-ugarsku financijsku nagodbu vrhovi Monarhije uBeËu nastoje razbiti ionako veÊ oslabljeno juænoslavensko-maarsko pri-jateljstvo s jedne i hrvatsko-srpsku slogu s druge strane. Osim toga, ugarskakoalicijska vlada doπla je do zakljuËka da joj Hrvatsko-srpska koalicija slabipozicije u Hrvatskoj, koja za maarski imperijalizam predstavlja teritorij odprvorazredne vaænosti na ekspanzionistiËkom putu prema Jadranu, Balkanu isvjetskom træiπtu. To su glavni elementi sloma “novog kursa” u Dalmaciji ipada vlade Koalicije u Banovini.44

Ipak je joπ jednom, uoËi sloma, pokrenuta akcija za sjedinjenje i prome-tno povezivanje Dalmacije i Hrvatske, koja ubrzava beËki protuudar prema

42 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 136-139.43 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 145-154.44 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 232.


razbijanju snaga koje su u Dalmaciji zastupale “novi kurs”. Godina 1907.donosi æestoke sukobe izmeu Hrvatske i Napredne stranke u vrijeme izboraza Carevinsko vijeÊe. Programom za ekonomsko podizanje Dalmacije BeËje uspio privuÊi na svoju stranu umjerene elemente Hrvatske stranke i na tajnaËin izazvati slom “novog kursa” na podruËju na kojemu se prvi put obli-kovala njegova osnovna koncepcija.45

Nakon Dalmacije, na dnevni red dolazi Hrvatska, gdje se “novi kurs”lomi u ugarskom parlamentu uz pomoÊ æeljezniËke pragmatike i parlamen-tarnog udara ministra trgovine F. Kossutha. Zastupnici Hrvatske od 5. VI. do3. VII. 1907. provode opstrukciju u peπtanskom parlamentu, pruæajuÊi na tajnaËin otpor pragmatici koja ugroæava hrvatsku autonomiju, dovodi u pitanjehrvatsko-ugarsku nagodbu i istovremeno ozakonjuje nezakonitu praksu upo-rabe maarskog jezika kao sluæbenog na æeljeznicama. OËito je pragmatikapripremljena da bi se izazvao definitivni prekid izmeu Hrvatsko-srpske ko-alicije i ugarske koalicione vlade. Zavrπetak lipnja 1907. donosi ostavkubana Teodora PejaËeviÊa i pad vlade Hrvatsko-srpske koalicije. Lex Kossuth,tj. Kossuthov udar, opasan je presedan koji bi se u kraljevim rukama mogaopretvoriti u bumerang za maarsku koaliciju. Ipak, vjeran svojoj dualistiËkojpolitici, Franjo Josip joπ jednom se stavlja na stranu jaËih i potvruje æelje-zniËku pragmatiku, prepuπtajuÊi Hrvatsku razdoblju apsolutistiËkih reæima.Bivπi Khuenov dræavni odvjetnik Sándor Rákodczáy imenovan je za hrvat-skog bana (1907.-1908.), na zaprepaπtenje hrvatske javnosti. To je bio kraj“novog kursa”. Meutim, njegova osnovna posljedica - politiËki oblik hrvat-sko-srpske suradnje, imao je presudan utjecaj na politiËke prilike sve do slo-ma Monarhije.46

U listopadu 1907. sklopljena je nova austro-ugarska financijska nagodba- nuæni preduvjet za poËetak aneksijskih priprema. Predaneksijska Hrvatska,zbog svog izuzetno vaænog poloæaja u Monarhiji, nalazi se u centru interesatvoraca aneksijskog projekta. Meutim, iako je novi kurs slomljen, Hrvatskanije viπe quantité négligeable. Hrvatsko-srpska koalicija predstavlja snagu okojoj vrhovi Monarhije moraju voditi raËuna kad pripremaju aneksiju Bosnei Hercegovine. U tom smislu 12. XII. 1907. raspuπta se Hrvatski sabor u ko-

45 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 232, 233.46 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 233, 234; M. Gross,

Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 187-202, 227.


jem Koalicija ima veÊinu. Prema tome, ustavne forme vladavine otpadaju,jer bi ustavno ureenje moglo ojaËati koalicijske pozicije. Zbog toga je os-novni zadatak novog bana Pavla Raucha izazvati slom Hrvatsko-srpske koa-licije.47

UoËi aneksije Koaliciju saËinjavaju Hrvatska stranka prava, HrvatskapuËka napredna stranka, Srpska narodna samostalna stranka, samostalneskupine i pojedinci izvan stranaka. Hrvatska stranka prava predstavnik je ra-zliËitih slojeva hrvatskog graanstva i dijela katoliËkog sveÊenstva. UpolitiËkom æivotu Hrvatske javlja se uoËi Narodnog pokreta 1903. kao rezul-tata fuzije Neodvisne narodne stranke, Stranke prava (domovinaπi) i Na-predne omladine na temelju obzoraπko-pravaπkog programa iz 1894. U pre-daneksijskom razdoblju vladajuÊi vrhovi Monarhije vjeruju da Êe sveÊenici,Ëlanovi Hrvatske stranke prava, pod utjecajem beËkog klerikalnog kruga,izazvati slom Koalicije. Predstavnici hrvatskog kapitala, koji Ëine drugi dioHrvatske stranke prava, viπe su vezani uz Koaliciju, te prema tome nisuprikladni za suradnju s vrhovima Monarhije. Frano Supilo, Hrvatska puËkanapredna stranka, kao i Srpska narodna samostalna stranka pripadaju pro-skribiranoj grupaciji Koalicije s kojom suradnja monarhijskog vrha ne dolaziu obzir.48

Glavni protivnik Hrvatsko-srpske koalicije je »ista stranka prava, pred-stavnik slojeva niæeg hrvatskog graanstva, ugroæenih dvostrukim pritiskomstranog i domaÊeg kapitala. S obzirom na Ëinjenicu da je ovoj stranci pristupvlasti u uvjetima ustavnog ureenja nemoguÊ zbog politiËke nadmoÊi Koa-licije, njen prvak dr. Josip Frank postaje apologetom apsolutizma. Osimtoga, to je jedina politiËka grupacija u Hrvatskoj koja dosljedno zastupa pro-tivljenje suradnji sa Srbima. U razdoblju od 1905. do 1907. Frank je us-postavio uske veze s mjerodavnim elementima Monarhije, koji u vrijemeaneksijskih priprema ozbiljno raËunaju s frankovcima. Ipak, pitanje aneksijeunosi razdor u redove »iste stranke prava, jer jedan dio Ëlanstva nije sklonbezuvjetnj podrπci aneksiji, poput Franka i njegova kruga istomiπljenika.49

47 Mirjana Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.« Istorija XX veka 3 (1962):158; J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 238-239.

48 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 158, 159.49 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 159-162.


Ujesen 1907. Hrvatsko-srpska koalicija provodi ponovnu opstrukciju uUgarskom parlamentu, sinhroniziranu s jednim dijelom jugoslavenskih zas-tupnika u austrijskom Carevinskom vijeÊu, protiv austrougarske financijskenagodbe. Na taj naËin otvaraju se vrata apsolutizma u Hrvatskoj, koji Êe seoslanjati na frankovce. Potkraj 1907. dr. Josip Frank pregovara u Peπti sugarskim ministrom, predsjednikom Sándorom Wekerleom, koji traæi da seHrvati u borbi protiv velikosrpske opasnosti oslone na Maare. Premda jeskloniji BeËu nego Peπti, Frank je voljan suraivati s maarskom koalici-jskom vladom. Frank i Wekerle uglavili su osnovne konture frankovaËkepodrπke Rauchovu reæimu, koji ima zadatak da uoËi aneksije razbije Hrvat-sko-srpsku koaliciju. Ipak, tajni razgovor Frank-Wekerle ima vrlo znaËajneposljedice za Koaliciju kao i za samu Frankovu stranku. U okviru Hrvatsko-srpske koalicije jaËaju oportunistiËki elementi, dok u redovima »iste strankeprava jaËa opozicija prema Franku i njegovoj taktici.50

Na samom poËetku svoje vladavine, u sijeËnju 1908., Pavao Rauch op-tuæuje Koaliciju zbog veleizdajniËkih demonstracija, posebno izdvajajuÊiSrpsku narodnu samostalnu stranku. Za njega je i parlamentarna opstrukcijaKoalicije uperena protiv æeljezniËke pragmatike bila samo paravan u smisluizazivanja rata s Maarima. Svjestan financijske moÊi Koalicije, Rauch vrπipritisak na domaÊe banke pod neposrednom kontrolom udruæenih koalicij-skih partnera. Ipak, u svom banskom programu Rauch predlaæe minimalnureviziju hrvatsko-ugarske nagodbe, vjerojatno s namjerom da izazove izdva-janje Hrvatske stranke prava iz Hrvatsko-srpske koalicije.51

UoËi izbora u Hrvatskoj (27. i 28. II. 1908.) koje maarska vlada tolerirada bi u vlastitom interesu legalizirala prikrivene forme apsolutistiËke vlada-vine, javlja se sukob izmeu Frana Supila i veÊine Ëlanova Koalicije oko ka-raktera nacionalne borbe. Supilo se zalaæe za odluËnu borbu protiv duali-zma, πto nije u skladu sa stajaliπtem veÊeg dijela predstavnika domaÊeg ka-pitala, koji ne æele staviti na kocku postojeÊe ekonomske pozicije. Ovoneslaganje posebno se odraæava kroz osobni sukob izmeu Supila i Sveto-zara PribiËeviÊa.52

50 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 162-167.51 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 171-174.52 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 176, 177.


BeËki krπÊanski socijalisti uoËi spomenutih izbora poveÊavaju napore zaizdvajanje Hrvatske stranke prava iz Koalicije, a istovremeno nastoje pove-zati koalicijske pravaπe i frankovce. S tim u vezi, eksponenti prijestolo-nasljednika Franje Ferdinanda inzistiraju na odvajanju frankovaca od reæimabana Pavla Raucha. Njihov list Reichspost usmjerava napade na Rauchovuprotukoalicijsku politiku u æelji da zaobilaznim putem izazove slom Hrvat-sko-srpske koalicije. Istovremeno, list podræava protusrpsku kampanju uBosni, optuæujuÊi ministra financija Stephana Buriána za velikosrpsku pro-pagandu. Drugim rijeËima, velikoaustrijski krug nastoji ukloniti Maara Bu-riána, koji je istovremeno i ministar za Bosnu i Hercegovinu. Prema tome,krug oko Franje Ferdinanda nije u ovom razdoblju zainteresiran za pritisakna Koaliciju u Hrvatskoj kako iz obzira prema Hrvatskoj stranci prava tako izbog Ëinejnice πto je Nezavisna stranka u Maarskoj organizator Rauchovekampanje protiv Hrvatsko-srpske koalicije. KrπÊanski socijalisti namjeravajusruπiti Nezavisnu stranku, optuæujuÊi je za veleizdajniËke veze s Kraljevi-nom Srbijom iz 1906., kao i za podræavanje autonomnih teænji Srba i Musli-mana uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.53

Iako na izborima za Hrvatski sabor 27. i 28. II. 1908. Koalicija dobivadvije treÊine mandata, njena saborska veÊina u predaneksijskom razdobljunije moguÊa. Prigodom otvaranja Hrvatskog sabora 12. III. 1908. njegovnajstariji zastupnik, sedamdesetosmogodiπnji Erazmo BarËiÊ osuuje ma-arsku hegemoniju i njenog eksponenta bana Pavla Raucha. Sabor odobravaBarËiÊevo izlaganje, a maarska vlada raspuπta Hrvatski sabor na temeljuranije donesene odluke.54

Hrvatsko-srpska koalicija 20. III. 1908. objavljuje manifest koji je, u du-hu odluËnosti i istrajnosti u borbi protiv apsolutizma, a za slobodu i samo-stalnost Hrvatske koncipirao Frano Supilo.

“Narode! Hrvatsko-srpska koalicija, kojoj si odluËno i oduπevljeno po-klonio svoje povjerenje, poruËuje Ti, da Êe se Tvoga pravorjeka dostojnompokazati, te da u ovim odluËnim i teπkim Ëasovima ne Êe ni klonuti ni susta-ti. Ona Êe svim ustavnim i zakonitim sredstvima nastaviti nepomirljivu bor-bu protiv neustavne vlade bana Raucha, kao i protiv svake druge vlade u Hr-

53 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 180, 181.54 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 182, 183, 187.


vatskoj koja bi stajala na istom stajaliπtu, a tako isto i protiv zajedniËkevlade u Budimpeπti. Ona Êe ovu borbu bez oduπka voditi sve dotle, dok sepovodi ovoga sukoba s Ugarskom ne uklone i kraljevini Hrvatskoj neizvojπte sredstva, da zakonitim putem i na ravnopravnoj podlozi preudesisvoje dræavno-pravne odnoπaje s kraljevinom Ugarskom tako, da Hrvatskojbude osigurana njezina samostalnost i sloboda”.55

Oæujski manifest ujedno je i posljednji Ëin Frana Supila u ime cijele Koa-licije, iza kojega stoji Supilova politiËka odgovornost.56 Post festum Supiloizraæava æaljenje zbog odstupanja Koalicije od stavova izraæenih u manife-stu, koji je trebao biti neka vrsta politiËkog i akcijskog programa Hrvatsko-srpske koalicije. “Ali, na æalost, sve je ovo ostala prazna rijeË bez djela,puka fraza bez znaËaja, jer se je odmah zatim u koaliciji sve moguÊe poduzi-malo, da se svaka akcija u ovom pravcu paralizira”.57

Supilo kasnije pokuπava pronaÊi krivce za situaciju u kojoj je Koalicijasamu sebe paralizirala. Njegovo je miπljenje da su duh i smisao proglasanapuπteni zbog nekoliko razloga psiholoπke i politiËke prirode. Ipak, on po-sebno apostrofira samostalce, i to naroËito one oko Srbobrana, kao glavnekrivce za oportunizam Koalicije nakon izbora. Na drugoj strani, upozoravaSupilo, oni su imali znatnu podrπku u “hrvatskom komoditetu i indolenci-ji”.58

Supilo istovremeno taktizira, te u tom smislu nastoji iskoristiti sukobizmeu BeËa i Peπte oko Bosne i Hercegovine. U proljeÊe 1908. u BeËu na-stoji realizirati zamisao o “obratnoj” RijeËkoj rezoluciji, najavljujuÊi mo-guÊnost nagodbe s Austrijom. Na taj naËin Supilo prijeti maarskim vlada-juÊim krugovima da Êe se hrvatski politiËki Ëimbenici nagoditi s BeËom,ukoliko maarska koalicijska vlada ne prekine s hegemonijom nad Hrvat-skom i ne pristane na reviziju hrvatsko-ugarske nagodbe. Supilova taktikakoriπtenja konflikta izmeu BeËa i Peπte susreÊe se u vrijeme pripreme ane-ksije i krize.59

55 F. Supilo, Politika u Hrvatskoj: 196.56 F. Supilo, Politika u Hrvatskoj: 175.57 F. Supilo, Politika u Hrvatskoj: 197.58 F. Supilo, Politika u Hrvatskoj: 198-201.59 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 191.


Nakon izborne pobjede Hrvatsko-srpske koalicije, velikoaustrijski kru-govi pojaËavaju aktivnost na planu razbijanja Koalicije i stvaranja pravaπkogbloka. Njihova nastojanja kreÊu se u pravcu izdvajanja Hrvatske strankeprava iz Koalicije i njena povezivanja s »istom strankom prava u pravaπkiblok, kojemu bi se pridruæili i klerikalni elementi oko Hrvatstva. Meutim,23. III. 1908. predsjednik Hrvatske stranke prava izjavljuje da koalicijskipravaπi ne æele razbiti Koaliciju i na taj naËin izaÊi u susret banu Rauchu.60

Usuprot tome, potkraj travnja 1908. dolazi do formalnog raskola u Fran-kovoj stranci, koji ima za posljedicu stvaranje nove pravaπke stranke podvodstvom dra Mile StarËeviÊa. Ovaj dogaaj zauzima vaæno mjesto upolitiËkom æivotu Hrvatske, a posebno u kombinacijama velikoaustrijskogkruga oko stvaranja pravaπkog bloka i razbijanja Hrvatsko-srpske koalicije.Sam Frank, nakon secesije starËeviÊanaca, suprostavlja se pravaπkom bloku,smatrajuÊi da se pravaπi mogu ujediniti samo pod njegovim vodstvom uokviru »iste stranke prava. S druge strane, velikoaustrijski krugovi nastojeangaæirati novu stranku, tj. StarËeviÊevu stranku prava, na projektu razbija-nja Koalicije i stvaranja pravaπkog bloka.61

Rauchova protusrpska kampanja u reæiji ministra Aehrenthala u proljeÊe1908. nije dovela do sloma Hrvatsko-srpske koalicije. Pokuπaj vrhova Mo-narhije da izdvoje Hrvatsku stranku prava iz Koalicije nije uspio. Meutim,pritisak bana Raucha prisiljava Koaliciju na nove pregovore s maarskomvladom. Iako je ponovna vladavina Hrvatsko-srpske koalicije uoËi aneksijenemoguÊa, jedan dio koalicijskih partnera vjeruje u uspjeh. To su u prvomredu samostalci, grupa Kulmer-NikoliÊ, te koalicijski pravaπi. U svibnju ilipnju 1908. zastupnici Koalicije u ugarskom Parlamentu dræe brojne govoreu kojima iznose prilike u Hrvatskoj i osuuju reæim bana Pavla Raucha.Svojom oπtrinom istiËe se Supilo. Ipak, to nije nova opstrukciju koju zastupaSupilo, jer zastupnici Koalicije ne æele onemoguÊiti pregovore s maarskomvladom. Glavna liËnost neuspjelih pregovora koalicijski je pravaπ StjepanZagorac, potaknut akcijom srpskih samostalaca, maarskih klerikalaca ibeËkih krπÊanskih socijala. Negativan ishod pregovaranja u potpunosti odgo-vara protivnicima maarske vlade i Hrvatsko-srpske koalicije. Ponovno se

60 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 210, 211.61 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 215, 216.


zaoπtravaju hrvatsko-maarski odnosi na liniji maarske vlade i Koalicije,raste napetost izmeu raznorodnih elemenata u redovima Hrvatsko-srpskekoalicije, a Stjepan Zagorac joπ se viπe pribliæava velikoaustrijskom krugu.62

Nakon neuspjelih pregovora Zagorca s maarskom vladom, Supilo istupasa svojim planom o prekidu s Peπtom, koji istovremeno znaËi povratak“obratnoj” RijeËkoj rezoluciji. Svjestan predstojeÊe aneksije i neminovnogsukoba izmeu BeËa i Peπte oko dræavno-pravnog poloæaja BiH, Supilo æeliiskoristiti kriznu situaciju u Monarhiji za promjene u Hrvatskoj. Istovre-meno, on uoËava opasnost za Koaliciju, jer Zagorac bi, povezan s velikoau-strijskim krugom, mogao izazvati njezino razbijanje. Ipak, predstavnici Koa-licije nisu prihvatili Supilove prijedloge, pa njegova taktika nije urodila plo-dom.63 “Ovdje je dosta da reËem, da moja zamisao nije uspjela, jer nije naπlaodziva, ali je kaπnje (po obiËaju: kad je veÊ prekasno bilo!) dobila najveÊepriznanje.”64

UoËi aneksije BiH, a nakon hapπenja pedeset trojice Ëlanova Srpske na-rodne samostalne stranke, ponovno se aktualizira pitanje stvaranja prava-πkog bloka. U tom smislu naroËito su se angaæirali klerikalni krugovi okoHrvatstva u nastojanju da poveæu sve tri pravaπke stranke u okvir Ëisto hr-vatskog “Narodnog vijeÊa”. List posebno inzistira na prisutnosti frankovaca,kao i na odvraÊanju starËeviÊanaca i koalicijskih pravaπa od Srba. IakoStarËeviÊeva stranka prava joπ uvijek ne priznaje nacionalne Srbe na hrvat-skom dræavnom prostoru, ona ipak na indirektan naËin brani “veleizda-jnike”. Hrvatska stranka prava, zalaganjem predstavnika hrvatskog kapitalau njenim redovima, opire se razbijanju Koalicije, mada se i sveÊenici-Ëlanovi stranke, iako povezani s velikoaustrijskim krugovima, stavljaju nastranu optuæenih “veleizdajnika”. Spomenuti krug, iako protivnik hrvatsko-srpske suradnje, kao neprijatelj vladajuÊe maarske Nezavisne stranke, nijeu predaneksijskom razdoblju podræavao protusrpske akcije u Hrvatskoj. Pre-ma tome, glavni organizatori zagrebaËkog “veleizdajniËkog procesa” duali-stiËki su Ëinitelji i maarska i koalicijska vlada.65

62 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 218-221.63 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 221-223.64 F. Supilo, Politika u Hrvatskoj: 212.65 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 237-240.


Za nacionalno heterogenu Hrvatsko-srpsku koaliciju problem Bosne bioje teæak veÊ na poËetku njene politiËke djelatnosti. Dok hrvatski dio Hrvat-sko-srpske koalicije æeli prikljuËenje Bosne Hrvatskoj, srpski dio Koalicijeprotivi se njenu uklapanju u Austro-Ugarsku Monarhiju. U aneksijskomrazdoblju Hrvatsko-srpska koalicija nalazi se u velikoj opasnosti, s obziromna Ëinjenicu da pitanje BiH moæe lako izazvati njen slom. To je glavni ra-zlog zbog kojeg Ëlanovi Koalicije zaobilaze bosansko pitanje ili izjavljuju daÊe o sudbini Bosne ionako odluËiti sile potpisnice Berlinskog ugovora,odnosno prihvaÊaju dvostruku moguÊnost aneksije Bosne; Monarhiji poduvjetom prikljuËenja Bosne Hrvatskoj ili Kr. Srbiji pod uvjetom da tako od-luËe signatarne sile Berlinskog ugovora. Predstavnici Koalicije, ustvari, izb-jegavaju zauzeti decidirano stajaliπte o BiH, te u pogledu aneksije zauzimajustav pasivnog Ëekanja povoljnije meunarodne konstelacije. U meuvre-menu, Hrvatsko-srpska koalicija, kao predstavnica viπih slojeva graanstva,izbjegava postupke koji bi mogli prouzroËiti revolucionarno rjeπavanje na-cionalnog pitanja te istovremeno teæi ponovnom osvajanju vlasti.66

UoËi aneksije dr. Nikola MandiÊ javno se zalaæe za bezuvjetnu aneksijuBiH. MandiÊeva izjava s jedne, te oπtre kritike StarËeviÊeve stranke prava sdruge strane, prisiljavaju hrvatski dio Koalicije na izjaπnjavanje o bosan-skom pitanju. StarËeviÊanski list Hrvatska sloboda napada hrvatske strankeu Koaliciji da stoje pod utjecajem srpskih samostalaca, koji istovremeno,zbog solidarnosti prema Srbima u Bosni, odbijaju prikljuËenje Bosne Hrvat-skoj. Osim toga, πutnja o Bosni, istiËe list, jaËa nepovjerenje dinastije premahrvatskim strankama. OËito je da starËeviÊanci uoËi aneksije teæe poveziva-nju svih stranaka u pravaπki blok, a krajnji im je cilj trijalizam. KritikamaHrvatske slobode pridruæuje se i klerikalni list Hrvatstvo, koji posebnozamjera sveÊenstvu u Hrvatskoj stranci prava na suradnji sa Srbima, kao i napasivnom stavu u odnosu na bosansko pitanje. Organ Hrvatske stranke pravaHrvatska odgovara starËeviÊancima i klerikalcima pokuπavajuÊi opravdatisvoju πutnju o Bosni. List odbija bezuvjetnu aneksiju, prikljuËenje BosneAustriji ili Ugarskoj, kao i Reichsland, i istovremeno izjavljuje da je jedinoza prikljuËenje Bosne Hrvatskoj. Hrvatska se suprotstavlja stajaliπtu kojetraæi uvoenje ustava bez rjeπavanja dræavnopravnog pitanja BiH. U pre-

66 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 251, 252.


daneksijskom razdoblju, na uvoenju ustavnosti inzistira srpsko-musliman-ska opozicija u Bosni i Hercegovini, te indirektno srpski samostalci - koali-cijski partneri Hrvatske stranke prava. Nasuprot frankovcima i starËeviÊanci-ma, Hrvatska dijeli miπljenje s ostalim strankama u Koaliciji, prema kojemHrvati nisu Ëinitelj odluËivanja u aneksijskom pitanju. Ni sveÊenstvo u hr-vatskoj stranci prava, bez obzira na veze s velikoaustrijskim krugom, nijepodræalo aneksijsku kampanju austrijskih krπÊanskih socijalista. SveÊenicipravaπi morali su voditi raËuna i o liberalnom dijelu svoje stranke, koji nijebio voljan unaprijed podræati aneksiju. Ni njihov prvak, Stjepan Zagorac, neæeli uoËi aneksije prihvatiti ni krπÊansko-socijalni Reichsland ni Frankovubezuvjetnu aneksiju.67

Joπ u travnju 1908. Supilo je u razgovoru s prvakom austrijskeKrπÊansko-socijalne stranke Karlom Luegerom u BeËu naglasio “da bi seHrvati mogli angaæirati na aneksiju Bosne i Hercegovine samo onda, ako bise ove zemlje anektirale Hrvatskoj, uz emancipaciju ove od Ugarske”.68

Sredinom rujna 1908. Supilo se kategoriËki izjaπnjava protiv MandiÊeve iz-jave o bezuvjetnoj aneksiji. Istovremeno, on odbija starËeviÊanski zahtjev dase Koalicija pridruæi aneksijskoj kampanji, svjestan Ëinjenice da je Bosna zaHrvatsko-srpsku koaliciju opasnost broj jedan. Svoj stav Supilo opravdavavelikim silama, koje Êe ionako bez Hrvatske odluËiti o buduÊnosti BiH. ZaSupila je vaænije banovinsko od bosanskog pitanja, tj. uklanjanje Rauchovogreæima. To su glavni razlozi zaπto u predaneksijskim danima nema Supilovastajaliπta o buduÊem statusu BiH.69

Pred samo proglaπenje akta o aneksiji πutnju o Bosni prekida i HrvatskapuËka napredna stranka, Ëlanica Hrvatsko-srpske koalicije. NaprednjaËki listPokret istiËe da u situaciji kad vanjski Ëinitelji odluËuju o sudbini Bosne sjedne, te kad sama Hrvatska nije rijeπila svoj dræavno-pravni poloæaj s drugestrane, “Hrvati nemaju razloga da zahtijevaju ni bezuvjetnu aneksiju ni sje-dinjenje Bosne s Hrvatskom”.70

TreÊi koalicijski partner - Srpska narodna samostalna stranka i njenaglasila ne prekidaju πutnju o Bosni. Ipak se posrednim putem moæe zakljuËi-

67 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 255, 256.68 F. Supilo, Politika u Hrvatskoj: 211, 212.69 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 256.70 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 256, 257.


ti da su samostalci podræavali srpsko-muslimansku opoziciju u Bosni, kojatraæi ustavno ureenje uz dræavnopravni status quo.71

Nakon aneksije, protivnici Hrvatsko-srpske koalicije oËekuju njen raspad,jer bi odstupanjem Hrvatske stranke prava njezin slom bio neizbjeæan.Umjesto razlaza, sredinom listopada 1908., Koalicija donosi kompromisnurezoluciju koja je optereÊuje novim “veleizdajniËkim” elementima.72 Ta jerezolucija donesena na sjednici Izvrπnog odora Koalicije kojoj prisustvuje iSupilo, koji u svojoj Politici navodi kako je tom prigodom dr. NikoliÊ-Po-drinski iznio prijedlog zahvale Hrvatsko-srpske koalicije za provedenu ane-ksiju. Supilo naglaπava da se energiËno suprotstavio ovom prijedlogu, za-traæio hitno sazivanje Hrvatskog sabora, te za sobom povukao veÊinu pred-stavnika Koalicije.73

Hrvatska stranka prava u stranaËkom glasilu Hrvatska, na samom po-Ëetku aneksijske krize zaobilaæenje Hrvatske i hravatskog naroda ukraljevom aneksijskom aktu tretira kao teæak udarac hrvatskom dræavnompravu. Ipak, koalicijski pravaπi odobravaju aneksiju, koja de facto znaËiprikljuËenje BiH Monarhiji bez interne podjele. Drugim rijeËima, Hrvatskastranka prava pozdravlja Reichsland. Osim toga, Hrvatska zastupa tezu da jeaneksija uklonila sporove sa Srbima oko BiH, te izraæava nadu da Êe Hrvati iSrbi dalje suraivati u bosanskom pitanju.74

Teænja vrhova Monarhije da izdvajanjem Hrvatske stranke prava iz Hr-vatsko-srpske koalicije izazovu slom Koalicije prisutna je i u postaneksij-skom razdoblju. U tom smislu posebno je angaæirana Rauchova Ustavnostkoja, nagovarajuÊi koalicijske pravaπe da napuste Koaliciju, istovremenopoziva i sve Hrvate da se ograde od Supila. Ipak, Hrvatska stranka prava na-kon aneksije prolazi kroz teπku krizu koja je, uz pritiske izvana, rezultat nje-na heterogenog sastava i porijekla. Stjepan Zagorac, iza kojeg stoji sve-ÊeniËki dio stranke, inzistira na pravaπkom bloku i trijalistiËkom konceptu.Stvaranjem “Narodnog vijeÊa”, odnosno pravaπkog bloka koji zagovaraju ibeËki krπÊanski socijali, neminovno bi doπlo do likvidacije Hrvatsko-srpske

71 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 257.72 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 261.73 F. Supilo, Politika u Hrvatskoj: 213.74 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 260, 261.


koalicije. Meutim, predstavnici hrvatskog kapitala u Hrvatskoj stranciprava nisu æeljeli napustiti Koaliciju, pa su na sastanku srediπnjeg odborastranke na poËetku studenog 1908. odbili prijedloge o istupanju Hrvatskestranke prava iz Koalicije. Proces konsolidacije stranke definitivno jeokonËan potkraj 1908. i poËetkom 1909., kada su prevladali liberalni ele-menti i donijeli konaËnu odluku o kontinuitetu Ëlanstva Hrvatske strankeprava u Hrvatsko-srpskoj koaliciji. Sredinom sijeËnja 1909. Stjepan Zagoracs grupom sveÊenika napuπta Koaliciju, pa su na taj naËin oslabljene pozicijei Hrvatske stranke prava i Koalicije. Ipak, nastojanja Raucha i velikoaustrij-skog kruga nisu urodila plodom, jer Hrvatsko-srpska koalicija nije razbijenausprkos teπkoj krizi kroz koju prolazi sve do kraja Rauchova reæima.75

Stjepan Zagorac imao je dobre veze s krugom oko prijestolonasljednikaFranje Ferdinanda, ali je zastupao neka shvaÊanja koja nisu odgovarala ve-likoaustrijskom krugu. Zagorac je na samom poËetku aneksijske krize zahti-jevao sjedinjenje BiH s Hrvatskom, izraæavajuÊi nadu da Êe Muslimani iSrbi podræati prikljuËenje Bosne Hrvatskoj. Zagorac se energiËno distanciraod progona Srba kao bezumlja. IzriËito se suprostavlja kolonijalnom statusuBiH. Stoga nije sluËajno da se sveÊeniËka grupa Stjepana Zagorca ubrzo na-kon napuπtanja Hrvatske stranke prava prikljuËila StarËeviÊevoj stranciprava.76

Proces pribliæavanja dalmatinskih narodnjaka i pravaπa, evidentan joπ nasamom poËetku 20. st., rezultirao je fuzioniranjem Narodne hrvatske strankei Stranke prava u Hrvatsku stranku na zajedniËkom sastanku u Splitu 26. i27. IV. 1905. Prema programu, Hrvatska stranka Êe se zalagati za: sjedinje-nje Banske Hrvatske i Dalmacije, promicanje hrvatske nacionalne svijesti,hrvatski jezik kao sluæbeni, reviziju izbornog zakonodavstva, unapreenjeekonomskog sustava, prometno povezivanje Dalmacije s Banovinom, Bo-snom i Hercegovinom, reforme u oblasti πkolstva. Program se suprotstavljaizjednaËavanju vjere i nacije.77

Nakon fuzije prvaci Hrvatske stranke glavni su pobornici “novog kursa”koji zastupa Narodni list u Splitu i Crvena Hrvatska u Dubrovniku.

75 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 261, 262.76 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 365.77 Ivo PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera »ingrije.« Radovi Instituta za hrvatsku povijest 12

(1979): 189, 202-203.


Meutim, sudbina nove politiËke orijentacije ovisila je prvenstveno o stavubanovinske opozicije, koja je tek poËetkom srpnja 1905. odbacila Frankovantimaarski prijedlog, te na taj naËin odluËila aktivno sudjelovati u ugarskojkrizi. Ipak, platforma hrvatskih politiËara u Banovini nije u sebi sadræavalakonkretne elemente za politiËko djelovanje, tako da je inicijativa u hrvatskojpolitici postupno preπla u ruke Hrvatske stranke u Dalmaciji. DubrovaËki sa-stanak Kluba Hrvatske stranke od 14. i 15. VIII. 1905. bio je novi korak upravcu afirmacije “novog kursa”. Organizacija novog zajedniËkog sastankahrvatskih banovinskih i dalmatinskih politiËara povjerena je prvacima Hrvat-ske stranke.

ZakljuËke donesene na dubrovaËkom sastanku kluba Hrvatske stranke na-knadno su prihvatili i predstavnici banovinske opozicije. Nakon toga slijediopatijski sastanak zajedniËkog odbora πestorice od 11. do 13. IX. 1905., kojiusvaja TrumbiÊev prijedlog kao najprihvatljiviji. KonaËno, hrvatski politiËariiz Banovine i Dalamcije na zajedniËkoj konferenciji u Rijeci 2.-3. listopadaiste godine prihvaÊaju u neπto modificiranom obliku TrumbiÊev projekt,poznatu RijeËku rezoluciju. Meu potpisnicima rijeËkog dokumenta 21 zas-tupnik je iz Dalmacije, a 10 iz Banske Hrvatske.78

Prema tome, politiËki vrh Hrvatske stranke u suradnji s Franom Supilom,odigrao je presudnu ulogu u borbi za afirmaciju “novog kursa”, najjasnijeizraæenoj u RijeËkoj, a neπto kasnije i u Zadarskoj rezoluciji. RijeËkom re-zolucijom hrvatski zastupnici u razdoblju akutne krize dualizma stali su nastranu maarske opozicije, te na taj naËin u BeËu izazvali pravu konsternaciju.Hrvatski politiËari podræavaju maarske teænje za dræavnom samostalnoπÊu iistovremeno zahtijevaju sjedinjenje svih hrvatskih zemalja i demokratizacijupolitiËkog æivota u Hrvatskoj. Zadarskom rezolucijom od 17. X. 1905. srpskizastupnici hrvatskog i dalmatinskog sabora prihvaÊaju “novi kurs”, te u odno-su na maarsku opoziciju zauzimaju stavove izraæene u RijeËkoj rezoluciji.Meutim, kao uvjet za podrπku hrvatskoj opoziciji u borbi za sjedinjenje Ban-ske Hrvatske i Dalmacije Zadarska rezolucija traæi ravnopravnost hrvatskog isrpskog naroda. Mjesec dana kasnije, tj. 14. studenog 1905., Hrvatska i Srp-ska stranka u Dalmaciji sklopile su sporazum o zajedniËkoj borbi za sjedi-njenje Banovine i Dalmacije, istovremeno zauzevπi stav da su Hrvati i Srbijedan narod.79

78 I. PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera »ingrije.«: 208-210.79 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 222.


Ipak, Hrvatska stranka od samog poËetka nosi u sebi Ëitav niz slabosti,koje su rezultat njena heterogenog sastava, prevladavanja lokalnih nadopÊim interesima te austrofilskog duha kao posljedice dugotrajnog podvrga-vanja interesima austrijskih vlada. Sam predsjednik stranke, dr. Pero»ingrija ubrzo je uvidio da se neÊe ostvariti njegova oËekivanja o suradnjitriju generacija dalmatinskih politiËara, izraslih iz narodnjaËke, pravaπke idemokratske ideologijske strukture,

protiv austrijske vladavine, koja je Dalmaciju dovela u stanje ekonomskidegradirane periferne pokrajine. Neslaganja u Hrvatskoj stranci posebno suizraæena veÊ na rijeËkoj konferenciji u veljaËi 1906., kada su zastupnici Ba-novine i Dalmacije trebali priÊi praktiËnoj primjeni RijeËke rezolucije, tj.postiÊi zajedniËki dogovor o zahtjevima koje Êe prezentirati maarskoj opo-ziciji. Usprkos slabostima, Hrvatska stranka vegetira zahvaljujuÊi nezado-voljstvu, koje je rezultat nazavidnog ekonomskog poloæaja Dalmacije. Ko-naËno, 14. V. 1906., na prvoj skupπtini Hrvatske stranke u Splitu, u prisut-nosti predstavnika 64 dalmatinske opÊine, ratificirana je godinu dana ranijeprovedena fuzija Narodne hrvatske stranke i Stranke prava u Hrvatskustranku.80

Meutim, i nakon svibanjske skupπtine Hrvatske stranke, frakcijski suko-bi u njenim redovima i dalje su prisutni, tako da je stranaËku organizaciju poopÊinama nemoguÊe ostvariti. Stoga don Ivo Prodan, predsjednik »istestranke prava u Dalmaciji, ispravno ocjenjuje u Hrvatskoj kruni da Hrvatskastranka pod okriljem RijeËke rezolucije zapravo okuplja veÊi dio austrofila,te da je sastavljena od niza frakcija. Ipak, dubrovaËka Crvena Hrvatska, izakoje stoji obitelj »ingrija, izraziti je pobornik ideja “novog kursa”.81

Izbori za Carevinsko vijeÊe, kao i splitski izbori u svibnju 1907., najboljeocrtavaju stanje u redovima frakcijski podijeljene Hrvatske stranke. UoËi iz-bora austrijska vlada objavljuje program ekonomske sanacije Dalmacije tena taj naËin privlaËi one elemente sklone BeËu, koji su zbog gospodarskestagnacije pokrajine podræali “novi kurs”. Meutim, splitski izbori u kojimadolaze do izraæaja oπtri sukobi izmeu Hrvatske i Demokratske stranke, aposebno njenih prvaka dr. Ante TrumbiÊa i dr. Josipa Smodlake, bili su pre-

80 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije:. 49, 56, 57, 171.81 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 172.


sudni za slom politike “novog kursa” u Dalmaciji. Jasno da su izbori zaCarevinsko vijeÊe donijeli najveÊu korist BeËu, dok je Hrvatska stranka za-pala u stanje teπkog rasula. Sam predsjednik stranke, dr. Pero »ingrija, za-hvaljuje se na predsjedniπtvu, ali odbor Hrvatske stranke ipak zakljuËuje dana toj duænosti ostane do sljedeÊe skupπtine stranke.82 »ingrija u svojoj os-tavci izmeu ostalog piπe: “Dogaaji, koji su se tekom minulih izbora po-javili, dijelom bez mojeg sudjelovanja i proti mojo volji, a veÊinom i bezmojeg znanja, ne dopuπtaju mi, da dalje ostanem na glavi .Hrvatske stranke.te tako primim na se moralnu odgovornost za iste”.83

Nakon zavrπetka splitskih izbora Crvena Hrvatska se osvrÊe na razvojniput Hrvatske stranke u Dalmaciji od njena nastanka 27. IV. 1905. do»ingrijine ostavke 24. V. 1907. S obzirom na Ëinjenicu da je Hrvatska stran-ka rezultat fuzije dviju najveÊih stranaka u Dalmaciji, tj. Narodne hrvatskestranke i Stranke prava, list ovom fenomenu posveÊuje posebnu paænju.“Kad smo pozdravili oduπevljeno fuziju stranaka, nadali smo se, da su patri-oti s jedne strane doπli do osvjedoËenja, da tu fuziju zahtijeva dobro zemlje.A toga smo miπljenja mi i sada. Misao fuzije bila je dobra, jer jedino slogadobrih i poπtenih moæe postiÊi, da vlada ne izigrava jednu stranku protidrugoj. Fuzijom se, dakle, imalo zaprijeËiti nedopuπteno uplitanje vlade,koje je Dalmacija zapamtila iz ere poznatih izbornih bezakonja. Njom seosim toga imalo postiÊi ono, Êesa su se sjeÊali stariji borci, da je negda bilo,prije nego je treÊoj ruci uspjelo posijati razdor najprvo izmeu Srba i Hrvata,pa po tom izmeu samih Hrvata, kada je glas zemaljskog zastupstva ipakneπto vrijedio, jer se znalo, da se bez njega ne moæe vladati”.84 List istiËe daje stranaËko sjedinjenje moglo uspjeti jedino na temelju opozicijskog dje-lovanja Hrvatske stranke, koju Ëine tri generacije dalmatinskih politiËara:starija, srednja i mlaa. Starija, proæeta tradicijom Narodne stranke, srednja,odgojena u pravaπkom duhu dalmatinske varijante, te mlaa, inspiriranamodernim idejama Napredne stranke. U nastavku se izraæava misao da jeHrvatska stranka svoj historijski uspjeh ostvarila RijeËkom rezolucijom uizravnom suprostavljanju beËkom sistemu. KonaËno i zadarski protokol od14. X. 1905., kojim se reguliraju hrvatsko-srpski odnosi u Dalmaciji, takoer

82 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 172, 173, 177.83 Crvena Hrvatska (dalje: C H), XVI/ 42 (1907): 1.84 C H XVI/43 (1907): 1, 2.


se pripisuje zasluzi stranke. Meutim, u Hrvatskoj stranci sve su viπe dolazi-li do izraæaja elementi austrofilske orijentacije, koji su podrivali temelje“novog kursa”. Vrhunac apsurda Ëine splitski izbori u kojima su glavni rivaliHrvatska stranka i najdosljedniji pobornik novog kursa Hrvatska puËkanapredna stranka.85

Nakon »ingrijine ostavke, odræan je u Zadru 9. VI. 1907. zajedniËki sa-stanak eminentnih predstavnika Hrvatske stranke kojem su prisustvovaliËlanovi upravnog odbora, te zastupnici Dalmatinskog sabora i CarevinskogvijeÊa. UoËi sastanka, na svojim funkcijama u stranci zahvaljuju se potpred-sjednik Ante TrumbiÊ i tajnik Ante DulibiÊ. Meutim, na temelju jednoglas-no izraæene volje prisutnih, iako svoje ostavke nisu povukli, »ingrija,TrumbiÊ i DulibiÊ ostaju na svojim funkcijama do sljedeÊe skupπtinestranke.86

Nakon sloma “novog kursa” u Dalmaciji i Banovini, Pero »ingrija na za-sjedanju Dalmatinskog sabora u jesen 1907. istiËe da hrvatsko-srpsko iz-mirenje predstavlja najveÊi doprinos RijeËke rezolucije, bez obzira na neus-pjeh u suradnji s Maarima. Istovremeno istupa protiv pokuπaja uvoenjanjemaËkog jezika u Dalmaciji, te kritizira dræavni poredak zbog podrπkeautonomaπima.87

AnalizirajuÊi stanje u Hrvatskoj stranci, »ingrija potkraj srpnja 1908.konstatira da stranka kao homogena cjelina i ne postoji. Navodi nekolikofrakcija koje se okupljaju oko dalmatinskih listova kao πto su: Naπe jedin-stvo, Velebit, Narodni list te Crvena Hrvatska. »ingrija istiËe kako sve tegrupe pretendiraju “da budu Hrvatska stranka”, meutim, njihov veliki brojdovodi ih u situaciju da se u internim odnosima sluæe insinuacijama.88

Dana 31. VIII. 1908. odræan je u Dubrovniku sastanak upravnog odboraHrvatske stranke, na kojemu je odluËeno da se skupπtina stranke odræi uSplitu 14. IX. 1908. Na skupπtini je konaËno trebalo rijeπiti pitanje provizo-rija stranaËke uprave, koji datira joπ od 24. V. 1907. UoËi skupπtine CrvenaHrvatska inzistira na oËuvanju programa iz 1905., istovremeno se zalaæuÊi

85 C H XVI/43 (1907): 1, 2.86 I. PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera »ingrije.«: 236.87 I. PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera »ingrije.«: 237.88 C H XVII/61 (1908): 1-3.


na pronalaæenju adekvatnih osoba koje Êe biti voljne djelovati s njegovihpozicija.89

Na skupπtini Hrvatske stranke u Splitu 14. IX. 1908. za novog predsje-dnika stranke izabran je dr. Vicko MihaljeviÊ, politiËar austrofilske orijenta-cije. Nezadovoljni ishodom izbora, zastupnici kotareva Dubrovnik i KorËulanapuπtaju skupπtinu, a ubrzo zatim i stranku. To je bio odgovor dubrovaËkihi korËulanskih zastupnika na izbornu pobjedu Vicka MihaljeviÊa, kljuËneliËnosti u borbi protiv Josipa Smodlake na izborima za Carevinsko vijeÊe1907.90

Svoj istup iz Hrvatske stranke Pero »ingrija obrazlaæe u pismu novompredsjedniku stranke MihaljeviÊu rezultatima izbora na tek zavrπenoj skup-πtini stranke, koji su de facto sankcionirali niz kardinalnih odstupanja odstranaËkog programa na izborima za Carevinsko vijeÊe 1907.91

VeÊ 19. IX. 1908. u Crvenoj Hrvatskoj je izaπao Ëlanak pod naslovom“©to sada”, u kojemu se konstatira da je izborom MihaljeviÊa u stranci pobi-jedila struja suprotna idejama fuzije. Njegov izbor naziva se pravim apsur-dom, te se uoËi predstojeÊih izbora za Dalmatinski sabor apelira na biraËe dase opredijele za politiËare, koji su ostali vjerni programu iz razdoblja fuzije.U odnosu na novi politiËki vrh Hrvatske stranke zauzima se krajnje negati-van stav, istiËuÊi kako je stranka i nastala da bi povezala sve progresivnesnage u Dalmaciji protiv austrijskog centralistiËkog sustava, koji Ëesto kori-sti dalmatinske meustranaËke sukobe i ostavlja Kraljevinu Dalmaciju naperiferiji ekonomskog prosperiteta. Na kraju se napominje da su u kratkomtrogodiπnjem razdoblju u stranci prevladali austrofili s jedne, te ljudipolitiËki nedovoljno stabilni s druge strane, pa je prema tome u stranaËkojpraksi zavladao duh izrazito suprotan intencijama koje su dovele do njenanastanka.92 Tako se dubrovaËka frakcija Hrvatske stranke preko svog glasilaCrvena Hrvatska izriËito distancira od Hrvatske stranke, koju u tom momen-tu predvodi dr. Vicko MihaljeviÊ.

Dana 20. IX. 1908. u Dubrovniku je odræana skupπtina dubrovaËke or-

89 I. PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera »ingrije.«: 239.90 C H XVII/75 (1908): 1.91 C H XVII/75 (1908): 1,2.92 C H XVII/76 (1908): 2.


ganizacije Hrvatske stranke. Skupπtina je odobrila istup svojih zastupnika nasplitkoj skupπtini, te istovremeno donijela odluku o raspuπtanju dosadaπnjeorganizacije Hrvatske stranke u Dubrovniku i formiranju nove - Samostalneorganizacije Hrvatske stranke.93

Svoj istup iz Hrvatske stranke sljedbenici Pera »ingrije detaljnije obra-zlaæu uoËi konstituiranja nove Samostalne organizacije Hrvatske stranke.Posebno naglaπavaju da secesiju ne treba tumaËiti ni jednim izdvojenimdogaajem, veÊ neka dublje uzroke traæe u promjenama nastalim u sferiduha Hrvatske stranke. U nastojanju da πto cjelovitije objasne svoj egzodus,vraÊaju se fuziji kao ishodu Hrvatske stranke. Aktu fuzije prilaze dvojako:kao izuzetno pozitivnom Ëinu koji svoj vrhunac ostvaruje u RijeËkoj rezolu-ciji, ali i kao integraciji, koja u sebi nosi Ëitav niz negativnih elemenata.Ovaj drugi aspekt prvenstveno se odnosi na Ëinjenicu da Narodna hrvatskastranka, bez prethodne purifikacije, ulazi u Hrvatsku stranku, unoseÊi unjene redove duh osobne zavisti s jedne te austrofilstvo s druge strane. Ele-menti skloni tim tendencijama ubrzo su prevladali, stvarajuÊi u stranci novipolitiËki svjetonazor, temeljito razliËit od duha fuzije, tj. zajedniËkog su-prostavljanja beËkom centralistiËkom sustavu. Za »ingrijine pristaπe, izboriza Carevinsko vijeÊe, splitska skupπtina, te posebno izbor novog politiËkogvrha stranke predstavljaju negaciju idejnog koncepta “novog kursa”.94

Dana 28. IX. 1908. odræana je u Dubrovniku zajedniËka skupπtina Hrvat-ske stranke dubrovaËkog i korËulanskog kotara, na kojoj je konstituirana Sa-mostalna organizacija Hrvatske stranke.95 U upravni odbor nove organizaci-je izabrani su: dr. Pero »ingrija - predsjednik, dr. Roko Arneri96 - potpred-sjednik, dr. Milorad Medini - tajnik.

Samostalna organizacija Hrvatske stranke obuhvatila je najveÊi dio bivπihpristaπa Hrvatske stranke dubrovaËkog i korËulanskog kotara. Na πiremplanu, novoj organizaciji je cilj suprotstaviti se proaustrijskoj liniji novogvodstva Hrvatske stranke. Na lokalnom planu, Samostalna organizacija Hr-

93 C H XVII/77 (1908): 1.94 C H XVII/78 (1908): 1-2.95 C H XVII/79 (1908): 1.96 Roko Arneri (1865-1948), korËulanski gradonaËelnik od 1897. do 1918. Narodni zastupnik

u Dalmatinskom saboru od 1901. do 1908. Do 1905. politiËki djeluje u Stranci prava, a potom uHrvatskoj stranci. Godine 1908. postaje potpredsjednik Samostalne organizacije Hrvatske stranke.Vidi: Hrvatski biografski leksikon 1 Zagreb: JLZ, 1983: 236.


vatske stranke ima zadatak sprijeËiti dominaciju austrofilskih elemenata nasvom podruËju.97

Tako je i secesija »ingrijine grupe uoËi aneksije BiH bila jedna odposljedica sloma “novog kursa” u Dalmaciji.

Pravaπke struje

Osamdesetih godina u strukturi hrvatskog graanskog druπtva nastajupromjene koje, na temelju krize dualizma, poËetkom devedesetih godinauvjetuju pojavu “modernog” pravaπtva. Nova pravaπka ideologija, kao anti-teza originalne pravaπke ideologije, strogo se dræi okvira Monarhije oscilira-juÊi izmeu reformiranog dualizma i trijalizma. Glavni ideolozi novogsmjera bili su Fran FolnegoviÊ i dr. Josip Frank, a u zavrπnoj fazi dr. IsoKrπnjavi.98

Proces preobrazbe originalnog pravaπkog sustava u stanovitu suprotnost,tj. “moderno” pravaπtvo, najbolje se moæe pratiti u razdoblju od 1887. do1894. U tom smislu posebno se istiËe saborska adresa Stranke prava 1887.,Frankov budæetski govor 1890., Frankova saborska adresa 1892. te konaËno,program Stranke prava 1894.99

Pravaπka adresa 1892. de facto prihvaÊa stajaliπte Neodvisne narodnestranke, koja traæi reviziju Nagodbe na planu ekonomske i financijske sa-mostalnosti. Na taj naËin otvaraju se vrata privremenoj “sjedinjenoj opozici-ji”, koju u razmaku od 1892.-1894. Ëine Stranka prava i Neodvisna narodnastranka.100

Stranka prava i Neodvisna narodna stranka (odboraπi) usvojile su 1894.zajedniËki program, u okviru kojeg obzoraπi prihvaÊaju pravaπko stajaliπte osjedinjenju.

“Hrvatska sjedinjena opozicija, stojeÊi na temelju dræavnoga prava i na-rodnoga naËela, raditi Êe svim zakonitim sredstvima, da se narod hrvatski,

97 C H XVII/79 (1908): 2.98 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 263, 267, 428.99 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 254, 269, 270, 274-276, 279-281.100 Mirjana Gross, ≈Geneza Frankove stranke.« Historijski zbornik 17 (1964): 45-48.


koji stanuje u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, na Rieci s kotarom i uMeumurju, Bosni, Hercegovini i Istri sjedini u jedno samostalno dræavnotielo, u okviru habzburπke monarkije, te Êe podupirati svom snagom i nasto-janje braÊe Slovenaca, da se i slovenske zemlje ovomu dræavnomu tieluprikupe.”

Istovremeno, pravaπi usvajaju okvir Monarhije, tj. prihvaÊaju obzoraπkostajaliπte izmeu subdualizma i trijalizma.

“Poslove skupne cieloj monarkiji, potiËuÊi iz pragmatiËke sankcije, rie-πavati Êe kraljevina Hrvatska ravnopravno kraljevini Ugarskoj, s ostalim ze-mljama Njegova VeliËanstva”.101

Program Stranke prava iz 1894., koncipiran u duhu ideja “modernog”pravaπtva, oznaËava kraj izvorne pravaπke misli Ante StarËeviÊa. Nasuprotstarom pravaπkom idealu samostalne hrvatske dræave, program traæi ostva-renje hrvatske dræavnosti u okviru Monarhije. Novi program odbacuje staripravaπki stav o Ëekanju meunarodne konfrontacije, koja bi trebala izazvatislom Monarhije. Kroz program se oËituje uæi interes hrvatskog graanstvaza dræavnoπÊu kao neophodnom preduvjetu njegova ekonomskog napretka.Meutim, iz programskog dokumenta nije jasno u kojim bi poslovima novo-formirana dræava bila sasvim samostalna. U praksi, program se tumaËio kaotrijalistiËki, ali i kao federalistiËki projekt, iako se objektivno nalazio izmeusubdualizma, tj, reformiranog dualizma i trijalizma. Ipak, u razdoblju krizedualizma, trijalistiËka interpretacija pravaπko-obzoraπkog programa domi-nira, s obzirom na Ëinjenicu da pojaËani sukobi izmeu BeËa i Peπte pridon-ose aktualizaciji teænje za stvaranjem treÊe dræave, tj. Velike Hrvatske, kojabi obuhvatila sve juænoslavenske zemlje habsburπkog sklopa izvan Ugarske.

U naËelu, program iz 1894. nije uzeo u obzir nacionalne teænje ostalihnaroda Monarhije. Slovencima je priznat nacionalni identitet, dok se Srbi nespominju.

Globalno uzevπi, pravaπki je program ipak, sve do sloma HabsburπkeMonarhije, na temelju trijalizma privlaËio veliki dio opozicijskih stranakaumjerene orijentacije.102

Na sveËanosti prigodom polaganja kamena temeljca za StarËeviÊev dom,

101 M. Gross, ≈Geneza Frankove stranke.«: 57-58.102 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 279, 280.


26. VI. 1894., sudjeluju dalmatinski i istraski pravaπi. Istovremeno je for-malno usvojen novi program, kao i prijedlog statuta istarskog pravaπa Vje-koslava SpinËiÊa, te zakljuËena jedinstvena pravaπka organizacija za BanskuHrvatsku, Dalamciju i Istru. Meutim, sukobi u zagrebaËkom vodstvuStranke prava onemoguÊili su njeno praktiËno djelovanje.

U razdoblju od 26. VI. 1894. do 22. X. 1895., tj. do raskola, Strankaprava prolazi kroz teπku krizu, optereÊenu frakcijskim konfliktima nastranaËkom vrhu. Iako su Frank i FolnegoviÊ polazili od sliËnih idejnih po-zicija “modernog” pravaπtva, ipak se veÊ od 1894. mogu zapaziti razlike utaktiËkim pozicijama. Dok FolnegoviÊ slijedi promaarsku orijentaciju, kodFranka se nazire beËko usmjerenje. Meutim, glavni razlog sukoba jekonkurencija za vodstvo u stranci. Tako FolnegoviÊ, uz podrπku istarskih idalmatinskih pravaπa, privremeno uspijeva eliminirati Franka, koji prigodomsveËanog otvaranja StarËeviÊeva doma 17. VII. 1895. nije biran u srediπnjiodbor Stranke prava. Nedugo zatim, aËka i studentska omladina spaljujemaarsku zastavu na JelaËiÊevu trgu u Zagrebu. Dok cjelokupna hrvatska ja-vnost, s izuzetkom maarona, pozdravlja omladinu, Fran FolnegoviÊ se u za-grebaËkom gradskom zastupstvu desolidarizira sa Ëinom hrvatskih omla-dinaca. FolnegoviÊeva izjava najviπe koristi Franku, koji prelazi u protuna-pad. VeÊ 22. X. 1895. dr. Ante StarËeviÊ, dr. Josip Frank, dr. Mile StarËeviÊi knjiæevnik Eugen KumiËiÊ istupaju iz Stranke prava. Tako dolazi do ko-naËnog raskola Stranke prava. Stvaraju se dvije pravaπke stranke: »istastranka prava (frankovci) i Matica Stranke prava (domovinaπi). Vaæno jekonstatirati da u raskolu primarnu ulogu igra osobna netrepeljivost, dok sunaËelna neslaganja oko dosljednosti na liniji StarËeviÊevih ideja samo for-ma, jer konaËno, nijedna strana nije viπe zastupala originalnu pravaπku mi-sao. Na taj naËin, iz politiËkog æivota Banske Hrvatske nestaje jedinstveneStranke prava (1861.-1895.), a time otpada moguÊnost ostvarenja zajedniËkepravaπke organizacije za sve hrvatske zemlje. Stari pravaπki organ Hrvatskaustupa mjesto novim stranaËkim listovima. VeÊ 2. XI. 1895. Frank je poËeoizdavati Hrvatsko pravo, a mjesec dana kasnije, pojavio se i list Frankovihprotivnika Hrvatska domovina. Dok frankovci kreÊu u pravcu apsolutne lo-jalnosti prema Monarhiji i dinastiji, od koje oËekuju rjeπenje hrvatskogpitanja, domovinaπi se postupno usmjeravaju prema juænoslavenskoj ideo-logiji.103

103 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 305-308; J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D.©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 148.


Usponu Frankove ideologije pomogli su Mile StarËeviÊ, Eugen KumiËiÊ,a pred smrt i bolesni Ante StarËeviÊ. Za Franka je najvaænije bilo to πto se udramatiËnom trenutku raskola tvorac originalne pravaπke misli naπao nanjegovoj strani. Na taj se naËin Frankov smjer pred graanskom publikommogao predstaviti kao sukus “Ëistog” pravaπtva.104

U okviru »iste stranke prava Frank æeli ostvariti potpunu dominaciju. Utom smislu, on se prvenstveno obraÊa niæim graanskim slojevima, koji nisuzainteresirani da stvaralaËki utjeËu na politiËki smjer stranke. Nakon raskola,siromaπnije graanstvo slijedi Frankovu liniju. Izmeu ostalog, frankovaËkaantisrpska propaganda privlaËi dio graanstva u uvjetima kad Khuenovreæim sustavno vodi politiku oslona na srpsko graanstvo protiv hrvatskog ikad nerazvijenost træiπta uvjetuje teπku konkurentsku borbu izmeu hrvat-skog i srpskog malograanskog sloja.105

Frankov politiËki koncept nakon raskola nije se mijenjao. U tom smislu,Frank u prijedlogu saborske adrese 1897. ponavlja osnovni sadræaj svoje sa-borske adrese iz 1892. koja je, polazeÊi od kraljeve zavjernice, de facto sta-jala na dualistiËkom temelju. Kao tumaË StarËeviÊeva nauka, Frank identi-ficira hrvatski narod s kraljem od boæje milosti te na taj naËin odbacujeStarËeviÊevo uËenje o “ugovoru” izmeu vladara i hrvatskog naroda. Frank-ovih “tumaËenja”, pisanih u StarËeviÊevu stilu, bilo je sve viπe. Meutim,tek je Frankova podrπka Rauchovu reæimu u aneksijskom razdoblju uvje-tovala distanciranje mnogih. Godine 1908. napustili su ga dr. Mile StarËeviÊi don Ivo Prodan.106

Na izborima 1897. »ista stranka prava u Saboru je osigurala samo dvazastupniËka mjesta. Istovremeno je koalirana opozicija Stranke prava i Ne-odvisne narodne stranke postigla 26 mandata. Ipak je odnos snaga neπto po-voljniji u prilog frankovaca, Ëiji pristaπe, kao predstavnici sitnog graanstva,veÊinom nisu imali pravo glasa.107

Nakon izbora 1897. u saborskoj djelatnosti Frankove stranke uoËavaju seelementi napuπtanja iskljuËive dræavnopravne politike, a od 1899. i izvansa-

104 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 308, 309.105 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 311, 312.106 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 313, 314.107 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 314.


borska djelatnost. Ipak, »ista stranka daje prioritet rjeπenju nacionalnogpitanja na temelju dogovora svog prvaka s dinastijom, a ne na osnovi na-cionalnog pokreta. Prema tome, stranka “Ëistih” pravaπa je graanska, ali nei u punom smislu demokratska. Uz niæe graanstvo, Franku Êe se pridruæiti izagrebaËki studenti koji, za razliku od studentske generacije prve polovicedevedesetih godina, gube znaËaj na politiËkom i kulturnom planu. Na izbori-ma 1901. »ista stranka prava je i dalje zadræala samo dva, dok je koalicijskaopozicija izgubila 14 mandata.108

Godine 1902. Stjepan RadiÊ, kao teoretiËar i politiËki protivnik, podvrga-va oπtroj kritici Frankovu stranku, kojoj Ëak odriËe znaËaj politiËke stranke.“Njih vodi oboæavanje StarËeviÊa, neograniËeno povjerenje u dr. Franka,mrænja na Srbe i slavosrbe, a to su osjeÊaji i strasti, a nisu misli i ideje”.109

Nakon konstituiranja Hrvatske stranke prava (sijeËanj 1903.), koja nasta-je fuzijom Neodvisne narodne stranke, Stranke prava i Napredne omladine,Frank je pod pritiskom javnosti morao pristati na suradnju s opozicijom.Neπto kasnije, kad je u proljeÊe iste godine Narodni pokret u Hravtskoj biona vrhuncu, u razdoblju smirivanja hrvatsko-srpskih odonosa i frankovciprestaju sa svojom antisrpskom kampanjom. Meutim, veÊ potkraj 1903.ponovno oæivljavaju sukobi izmeu »iste stranke prava i Hrvatske strankeprava, oznaËavajuÊi kraj kratkotrajnog primirja u redovima hrvatske opozi-cije.110

U razdoblju stvaranja klerikalne skupine Hrvatstvo (u svibanju 1904.) napoËetku pontifikata Pija X (1903.-1914.) Frankova stranka joπ uvijek jeproæeta protuklerikalnom tradicijom. Neπto kasnije ipak dolazi do politiËkogpribliæavanja Hrvatstva s dijelom “Ëistih” pravaπa, a u rujnu 1910., nakonnjihove fuzije, proglaπena je KrπÊansko-socijalna stranka prava, bez Franka iKrπnjavog.111

Neposredno nakon RijeËke rezolucije, koju u listopadu 1905. potpisujusvi zastupnici Hrvatskog i Dalmatinskog sabora s izuzetkom maarona i“Ëistih” pravaπa, velikoaustrijski krug se obraÊa protivnicima “novog kursa”

108 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 316-318.109 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 319, 320.110 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 326, 328, 331.111 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 333, 378.


u Hrvatskoj. Na velikoaustrijski apel prvi je pozitivno reagirao Josip Frank,koji u BeËu vodi pregovore s Luegerom i Funderom. Vrativπi se u Zagreb,Frank organizira prosvjedne skupπtine protiv RijeËke rezolucije, koje selome na otporu naprednjaka i socijalista, kao i na Ëvrstim pozicijama “novogkursa” u Dalmaciji. Meutim, nakon pobjede Hrvatsko-srpske koalicije naslobodnim izborima poËetkom svibnja 1906., Frankov rat protiv Koalicijeprivremeno prestaje. U euforiËnoj atmosferi Ëak i frankovci u kratkom inter-valu podræavaju Koaliciju.112

Nakon definitivnog sloma maaronskog reæima u Hrvatskoj (29. V.1906.), prvu otvorenu valikoaustrijsku izjavu ne daje Frank, veÊ bivπi unio-nist dr. Iso Krπnjavi, koji se 18. VI. 1906. izjaπnjava za program Velike Hr-vatske u Velikoj Austriji. Prema tome, u proljeÊe iste godine Frank joπ tak-tizira, s obzirom na Ëinjenicu da pozicije velikoaustrijskog kruga joπ nisupotpuno jasne. Meutim, kad su u jesen 1906. na istaknute poloæaje u Mo-narhiji postavljeni suradnici Franje Ferdinanda, Frank preko generalaAuffenberga u Zagrebu uspostavlja kontakt s vojnim vrhovima velikoaustri-jskog kruga. Frankovi suradnici nisu voljni podræavati tajne veze svog prva-ka s austrijskim vojnim vrhom. Na taj se naËin produbljuju sukobi u vodstvu»iste stranke prava, zapoËeti veÊ u rujnu 1906. u vezi s pristupom stranci IseKrπnjavoga. Prema tome, veÊ u jesen 1906. javljaju se elementi koji Êe uFrankovoj stranci izazvati raskol uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.113

Kad u jesen 1906. klerikalna grupa oko Hrvatstva osniva HrvatskukrπÊanskosocijalnu stranku prava na temelju pravaπkog programa 1894.,frankovci je smatraju posve suviπnom. Istovremeno, klerikalci napadajuKrπnjavoga radi liberalizma i masonstva. Ipak, nesuglasnice izmeu franko-vaca i klerikalaca ubrzo Êe nestati u zajdniËkoj borbi protiv Hrvatsko-srpskekoalicije.114

VeÊ su dogaaji vezani uz imenovanje nove vlade za Hrvatsku i Slavoni-ju u srpnju 1906. doveli u pitanje nastavak saborske suradnje frankovaca sHrvatsko-srpskom koalicijom. Nakon rijeËkih sukoba Hrvata s Talijanima iMaarima, kao i putovanja Franje Ferdinanda u Dalmaciju u rujnu iste godi-

112 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 340, 341; J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D.©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 230.

113 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 341-343.114 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 126, 127.


ne, bilo je jasno da »ista stranka prava neÊe obnoviti saborsku kooperaciju sKoalicijom, utanaËenu 8. V. 1906.115

U studenom 1906. Frank ponovno frontalno nastupa protiv Hrvatsko-srp-ske koalicije. Njegov pokuπaj da, u skladu s direktivom velikoaustrijskogkruga, onemoguÊi rad Sabora i izazove pad Koalicije nije uspio zahvaljujuÊiintervenciji glavnog odbora Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavoni-je, koja u razdoblju vladavine Hrvatsko-srpske koalicije oËekuje ustavne re-forme. U atmosferi kada se na Markovu trgu nalazi oko 3.000 radnika ot-voren je 12. XI. 1906. Hrvatski sabor.116

Sam Frank potkraj 1906. ima velikih neprilika s dijelom vodstva vlastitestranke, koji se teπko adaptira na velikoaustrijski smijer. FrankovaËki prvaci,u prvom redu dr. Mile StarËeviÊ i dr. Ante PaveliÊ (1869.-1938.), posebno surevoltirani Ëinjenicom πto se njihov list Hrvatsko pravo u aferi “Argus” ko-ristio insinuacijama. Iako je Frankova stranka u prosincu 1906. bila pred ra-skolom, kriza je privremeno prebroena.117

Povodom sukoba u »istoj stranci prava, beËki krπÊanski socijali poku-πavaju povezati Hrvatsku stranku prava, Ëlanicu Koalicije, s Frankovim pro-tivnicima i klerikalcima. Prema tome glavni im je cilj izdvojiti koalicijskepravaπe iz Hrvatsko-srpske koalicije. U tom sluËaju, krπÊanski socijali bili suvoljni ærtvovati i samog Franka.118

Svjestan Ëinjenice da mu klerikalni dio velikoaustrijskog kruga nijenaroËito sklon, Frank se oslanja na generalski dio toga kruga u namjeri daizazove slom Koalicije. Organizira parlamentarnu opstrukciju protiv srpskogimena u adresi Hrvatsko-srpske koalicije, koju frankovci sustavno provode uHrvatskom saboru od 21. I. 1907. Opstrukcija ugroæava egzistenciju Koali-cije, jer se starija generacija koalicionih pravaπa joπ uvijek kreÊe u okvirimateorije “politiËkog” naroda.119

Posredovanjem vlade izmeu »iste stranke prava i Koalicije, poËetkomveljaËe 1907. adresna rasprava iznenada zavrπava usvajanjem VrbaniÊeve

115 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 108, 109, 127.116 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 343, 344.117 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 344, 345.118 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 345.119 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 345.


kompromisne formule. Izraz “narod hrvatski i srpski” zamijenjen je termi-nom “cjelokupni narod, koli Hrvati toli Srbi”. Dok se Frank proglaπava po-bjednikom, list Hrvatstvo optuæuje ga za kapitulaciju.120

Cjelokupni beËki tisak, s izuzetkom socijalistiËkog podræava Frankovuopstrukciju. U tom smislu posebno se istiËe njemaËko liberalno novinstvo,koje optuæuje Koaliciju, a naroËito F. Supila, naprednjake i samostalce zakooperaciju s Kr. Srbijom. Navedeni elementi okvalificirani su u cijelomnizu Ëlanaka pod naslovom “Croatiae res” kao protivnici Monarhije, dokFrank, suprostavljajuÊi im se, brani njen integritet. Maarski antikoalicijskitisak izraæava zadovoljstvo zbog slabljenja Hrvatsko-srpske koalicije, dokWekerleov organ i dalje inzistira na fuziji maarona i rezolucionaπa.121

Nakon Kossuthova nezakonitog parlamentarnog udara, velikoaustrijski ti-sak zahtijeva od vladara primjenu istog postupka protiv Nezavisne stranke uMaarskoj. U toj situaciji, Franjo Josip morao se opredijeliti izmeu Hrvatai Maara. Nasuprot teænjama velikoaustrijskog kruga, kralj sankcioniraæeljezniËarsku pragmatiku, te istovremeno vrπi pripreme za eventualno uvo-enje komesarijata u Hrvatskoj. U tom trenutku general Karl Tersztyansky uaudijenciji kod vladara intervenira u prilog Frankove stranke. On uvjeravaFranju Josipa u neophodnost oslona na »istu stranku prava, koja je potpunoodana dinastiji. AludirajuÊi vjerojatno na trijalizam, kralj odgovara da Fran-kova stranka od njega mnogo traæi.122

Navedeni razgovor postaje aktualan nakon sjednice ministarskog vijeÊa(1. XII. 1907.) na kojoj je zakljuËena aneksija. U tom trenutku, na inicijativuvladara, ugarski ministar predsjednik Sándor Wekerle poziva Franka narazgovor u kojemu su uglavili osnovne konture Rauchove vladavine, prila-goene pripremi aneksije. Dakle, Rauchov oslon na Franka naredio je samFranjo Josip. U predaneksijskom razdoblju vrhovima Monarhije potrebna jepolitiËka grupacija u Hrvatskoj koja Êe bezuvjetno podræavati aneksiju i is-tovremeno podupirati protusrpsku kampanju u smislu opravdanja aneksij-skog akta.123

120 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 152, 153.121 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 153, 154.122 Mirjana Gross, ≈Hrvatska politika velikoaustrijskog kruga oko prijestolonasljednika Fran-

je Ferdinanda.« »asopis za suvremenu povijest 2 (1970): 19.123 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 347-349.


Uspon Franka podudara se s novom krizom u vlastitoj stranci, kada MileStarËeviÊ, Ante PaveliÊ i Ivan PerπiÊ odbijaju sudjelovati u antisrpskoj kam-panji po nareenju vrhova Monarhije. Sam razgovor Frank-Wekerle bio jepovod raskolu Frankove stranke u Banskoj Hrvatskoj i distanciranju pro-danovih pravaπa u Dalmaciji od frankovaËke linije.124

U razdoblju banovanja Pavla Raucha Frank de facto podupire dualistiËkireæim, podræavan od strane beËkih dualistiËkih krugova i generala.KrπÊanskisocijali, koji nakon fuzije s konzervativnim Centrom u proljeÊe 1907. posta-ju najjaËa njemaËka stranka, nisu u predaneksijskoj fazi sudjelovali u kom-biniranoj akciji Raucha i Franka protiv Hrvatsko-srpske koalicije. PremaRauchu dræe se neprijateljski, dok u odnosu prema frankovcima imaju re-zervirani stav. Æelja im je stvoriti pravaπki blok, te u tom slislu nastoje pri-vuÊi Hrvatsku stranku prava, Ëlanicu Koalicije. Osim toga, krπÊanski socijalinastoje izazvati pad maarske koalicione vlade, koju predvodi njihov stariprotivnik Nezavisna stranka. Frank, dakle, s izuzetkom krπÊanskih socijala isamog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, ima podrπku u vrhovimaMonarhije.125

Frankova suradnja s Rauchovim reæimom dovela je do slabljenja pozicija»iste stranke prava. Na izborima za Hrvatski sabor potkraj veljaËe 1908.Frankova stranka osigurala je samo 24 mandata, dok su radikali dobili jedan,a rauhovci nijedan mandat. Prema tome Sabor s Rauchovom veÊinom, tj.frankovci, radikali i rauhovci, nije dolazio u obzir, jer je Koalicija postigla56 mandata. U tom trenutku Frankova politiËka egzistencija dolazi u pitanje.Jedini oslon ostaju mu generali, dok su KrπÊanski socijali usmjereni nastvaranje pravaπkog bloka. S obzirom na Ëinjenicu da su krπÊanski socijaliRauchovi protivnici, list Hrvatstvo nije podræavao Franka. U predaneksi-jskom razdoblju javlja se i nova skupina vezana za crkvene krugove “Pi-jevno druπtvo”, pod ideoloπkim utjecajem krËkog biskupa Antuna MahniËa,inaËe poznatog pobornika staroslavenskog liturgijskog jezika i osnivaËaStraoslavenske (glagoljske) akademije u Krku. Novu grupu podræavajuPavao Rauch i frankovci.126

124 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 349.125 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 350.126 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 350, 351; Josip Buturac i Antun Ivandija, Povijest

KatoliËke Crkve meu Hrvatima. Zagreb: Hrvatsko knjiæevno druπtvo Sv. Δirila i Metoda, 1973: 59.


Sredinom oæujka 1908. Frank se privremeno povlaËi, tj daje ostavku napredsjedniπtvo stranke. Novim predsjednikom »iste stranke prava postajeLuka StarËeviÊ. U pozadini, Frank uvjerava generale da je vodstvo u njego-vim rukama, te da Êe prisiliti svoje protivnike da napuste Stranku. AustrijskaKrπÊansko-socijalna stranka i zagrebaËki klerikalni organ “Hrvatstvo” nada-ju se da Êe bez Franka stvoriti novu politiËku grupaciju od Hrvatske strankeprava i Frankove stranke. Nakon ostavke Josipa Franka, frankovaËki organ“Hrvatsko pravo” zastupa teze njegovih stranaËkih protivnika, tj. MileStarËeviÊa i Ante PaveliÊa, koji stoje na stajaliπtu da treba pomagati Hrvat-sko-srpsku koaliciju u borbi protiv maarske vlade. To je ujedno i razlog daHrvatsko pravo piπe samo protiv srpske propagande u BiH. StarËeviÊ pri-hvaÊa pravaπki blok, te u tom smislu smatra da bi Srpska narodna samostal-na stranka morala napustiti Koaliciju. Mautim, on nije zamiπljao pravaπkiblok na antisrpskoj osnovi. Isto tako StarËeviÊ izraæava uvjerenje da bi sa-mostalci i dalje morali podræavati borbu Hrvata protiv maarske koalicijskevlade. Hrvatsko-srpska koalicija ipak odbija StarËeviÊev prijedlog.127

Frankova ostavka, kao i raskol njegove stranke zbivaju se istovremeno spoËetkom velikih priprema za veleizdajniËki proces u reæiji austro-ugarskogministra vanjskih poslova Aehrenthala. U fazi priprema za aneksiju Ae-hrenthal planira oslonac na frankovce. Meutim, kod Raucha postoji strahod pribliæavanja oslabljenih frankovaca Hrvatsko-srpskoj koaliciji, pa im seu tom smislu nude neki visoki crkveni poloæaji. Ipak, za Aehrenthala je naj-vaænije osigurati kod Frankove stranke stav bezuvjetne aneksije uz podrπkuantisrpske kampanje u sluæbi aneksije. U tom kontekstu, ministar vanjskihposlova obeÊava frankovcima sjedinjenje BiH s Hrvatskom u daljoj bu-duÊnosti.128

U Frankovoj stranci 23. IV. 1908. konaËno dolazi do raskola. Franka na-puπtaju sljedbenici Mile StarËeviÊa, koji su najavili “povratak” Anti Star-ËeviÊu. Dok starËeviÊanci (milinovci) oπtro osuuju Rauchov reæim, franko-vci zauzimaju suprotno stajaliπte prema kojem je Rauchova vlada prva hr-vatska vlada nakon Ëetir desetljeÊa. Osim toga pod utjecajem Srpske nar-odne samostalne stranke Ëlanice, Hrvatsko-srpske koalicije, milinovci na-

127 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 209-211. M. Gross, Povijestpravaπke ideologije: 351.

128 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 351, 352.


puπtaju bezuvjetni okvir Monarhije, koji je za frankovce conditio sine quanon u rjeπavanju hrvatskog pitanja. Nakon raskola, pristaπe Franka iKrπnjavoga osudili su “renegate” i ponovno za predsjednika »iste strankeprava izabrali Josipa Franka. Frankovi protivnici nakon secesije djeluju kaonova stranka pod imenom StarËeviÊeva stranka prava (milinovci).129

Frankova stranka aktivno sudjeluje u predaneksijskim pripremama vrho-va Monarhije, koje u kontekstu opravdanja aneksije imaju protusrpski kara-kter. Frankovci vjeruju da Êe im veleizdajniËka atmosfera pomoÊi u elimi-niranju konkurenata iz redova srpskog graanstva, sveÊenika, Ëinovnika iuËitelja. »lanovi Srpske narodne samostalne stranke, uhapπeni tijekom ko-lovoza 1908., nisu sluËajno pripadali navedenim slojevima.130

Kad se poËetkom kolovoza 1908. u Zagrebu pojavila NastiÊeva broπuraFinale, Frankov list Hrvatsko pravo ne dovodi u sumnju njegova otkriÊa.List posebno napada pravoslavne sveÊenike kao glavne nosioce srpske pro-pagande u Hrvatskoj, te u tom smislu sugerira osnivanje hrvatske pravo-slavne crkve.131

U predaneksijskom razdoblju Frank djeluje u pravcu bezuvjetne aneksije,iako njegova djelatnost nije javna. UoËi aneksije Frank je, u suglasnosti sministrom vanjskih poslova Aehrenthalom, hrvatskoj javnosti stavio doznanja da Êe vrhovi Monarhije prikljuËiti BiH Hrvatskoj ukoliko sve hrvat-ske stranke prihvate njegovo vodstvo. Meutim, iako je hrvatsko graanstvoæeljelo prikljuËenje okupiranih pokrajina Hrvatskoj, nije bilo voljno a prioripodræavati aneksiju. Mnogi su bili svjesni Ëinjenice da Êe BiH postati Re-ichsland, tj. zajedniËki posjed Austrije i Ugarske.132

UoËi aneksije Frank upuÊuje vladaru memorandum o Bosni u kojempredlaæe da se BiH formalno prikljuËe Hrvatskoj. Takvu Hrvatsku Frankzamiπlja kao bastion Monarhije protiv velikosrpske opasnosti, ali istovre-meno i kao uporiπte za prodor na Balkan. Ipak, Frankov memorandum nijekoncipiran u trijalistiËkom, veÊ u velikoaustrijskom smislu, jer Velika Hr-vatska ne bi bila nova dræava, veÊ nova upravna jedinica. Meutim, Franko-

129 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 352, 353.130 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 359, 360.131 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 360.132 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 361, 362.


ve oscilacije u aneksijskom razdoblju izmeu velikoasutrijskih i duali-ustiËkih krugova Ëine vjerojatnim svjedoËenje generala Moritza Auffenbergaprema kojem je Frank pristajao i na reformirani dualizam.133

Frankove akcije sinhronizirane su s potrebama aneksije i veleizdajniËkogprocesa. U tom kontekstu ministar Aehrenthal odobrava objelodanjivanjeFrankovih veza s vrhovima Monarhije istovremeno s izlaskom broπure–ora NastiÊa. Ta se broπura pojavljuje u Zagrebu 1. VIII. 1908., a istogadana Frank u Hrvatskom pravu uvjerava hrvatsku javnost kako raspolaæejamstvima mjerodavnih Ëimbenika Monarhije za sjedinjenje hrvatskih ze-malja s BiH.134

Nakon aneksije, Frank tvrdi da je akt od 5. X. 1908. samo prvi korak pre-ma ostvarenju pravaπkog programa. Istovremeno, Frank istiËe da je podjelaanektiranih pokrajina izmeu BeËa i Peπte sprijeËena iz obzira prema Hrvat-skoj, odnosno zahvaljujuÊi memorandumu koji je on sam uputio vladaru tije-kom kolovoza 1908. Na temelju Frankovih tvrdnji proizlazi da Êe mjerodav-ni Ëinitelji prikljuËiti Bosnu i Hercegovinu Hrvatskoj ukoliko Hrvati pri-hvate njegovo vodstvo. Vrhovi Monarhije, u uvjetima akutne aneksijske kri-ze i neposredne ratne opasnosti, nisu imali nikakvih razloga za pobijanjeFrankovih apsurdnih izjava.135

©ef generalπtaba Conrad i general Auffenberg, pristaπe preventivnog rataprotiv Srbije, pokrenuli su Franka na osnivanje “hrvatskih legija” za borbuprotiv srpskih i crnogorskih “bandi”. Meutim, ministar rata Franz Schöna-ich odbija Franka s obrazloæenjem koje u prvi plan stavlja integritet i dig-nitet austro-ugarske vojske.136

Dok u predaneksijskom razdoblju frankovce podræavaju samo vojni ele-menti velikoaustrijskog kruga, u postaneksijskom razdoblju »ista strankaprava dobiva podrπku i drugog dijela istog kruga, tj. KrπÊanskosocijalnestranke prijestolonasljednika Franje Ferdinanda. S tim u vezi konaËnozavrπava proces pribliæavanja Hrvatstva frankovcima. Prijestolonasljednikprelazi u ofanzivu protiv vladajuÊe maarske Nezavisne stranke i njenog pr-

133 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 249, 250.134 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 249.135 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 259.136 M. Gross, ≈Hrvatska politika velikoaustrijskog kruga«: 25.


vaka F. Kossutha. U vremenskom neskladu s Aehrenthalovim namjeramakrπÊanskosocijalni organ Reichspost objavljuje ministrov veleizdajniËki ma-terijal uperen protiv maarskih nezaviπnjaka i Hrvatsko-srpske koalicije,koji podupire Rauch-Frankovu protusrpsku kampanju za predstojeÊi ve-leizdajniËki proces.137

Prijestolonasljednik Franjo Ferdinand, nakon aneksije BiH, nastoji osigu-rati Ëvrste pozicije u Hrvatskoj. U tom smislu, njegova KrπÊanskosocijalnastranka bezuspjeπno pokuπava okupiti hrvatske politiËke struje u pravaπkiblok, koji bi u potpunosti odgovarao interesima velikoaustrijskog kruga. Pot-punu odanost dinastiji dokazala je jedino Frankova stranka i klerikalnaskupina Hrvatstvo. Meutim, ni jedni ni drugi nisu bili u stanju povezatipolitiËke struje u pravaπki blok u skladu s prijestolonasljednikovim po-trebama.138

Pravaπtvo u Dalmaciji javlja se nakon svrπetka narodnog preporoda, kaoodgovor na gospodarsku stagnaciju, neuspjelu dualistiËku piolitiku Narodnestranke i njeno nedovoljno isticanje hrvatskog znaËaja pokrajine i osnovnihnacionalnih zahtjeva. Razvoj pravaπke ideologije do osnivanja dalmatinskeStranke prava 1894. odvija se u dvije faze. Osamdesetih godina sreÊemopravaπe pojedince, prvenstveno sveÊenike, a tek u prvoj polovici devedesetihgodina nailazimo na pravaπke grupe kao nositelje posebnih varijantipravaπke ideologije. PoËetne starËeviÊanske ideologije na dalmatinskom po-druËju nikad nije ni bilo. Pravaπka ideologija u Dalmaciji rezultat je sintezenauka dr. Ante StarËeviÊa i ideologije prvaka Narodne stranke don MihovilaPavlinoviÊa.139

Najistaknutiji ideolog preporodnog pokreta u Dalmaciji, don MihovilPavlinoviÊ (1831.-1887.) u svom razvitku svojih ideja prolazi kroz dvijefaze. Prvu kratku, do 1866., kada zastupa juænoslavensku ideju, i druguzavrπnu, od 1866., kada izgrauje nov, cjeloviti ideoloπki sustav u kojemdominira hrvatska nacionalna ideja. Meutim, svi elementi prve prisutni su iu drugoj fazi, kada hrvatsvo dobiva obiljeæje nacionaliteta, a juænoslaven-stvo od protonacionalne postaje strategijsko-politiËka ideja.140

137 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 365.138 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 365, 366.139 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 283, 284.140 Nikπa StanËiÊ, ≈Mihovil PavlinoviÊ (1831-1887).« Naπe teme 5 (1973): 990-993.


Od 1866. do 1869. PavlinoviÊeva ideologija od juænoslavenske, koja jetakoer objektivno djelovala kao hrvatska nacionalna integracijska ideologi-ja, prerasta u hrvatsku nacionalnu ideologiju.141

PavlinoviÊev program Hrvatska misao iz 1869. oznaËava definitivni pri-jelaz na hrvatstvo. Svoj program PavlinoviÊ dijeli na tri toËke: “Hrvati hoÊehrvatsko pravo: I. Samostalnost Hrvatske. II. Cjelokupnost Hrvatske. III Us-tav Hrvatske.”142

S obzirom na Ëinjenicu da PavlinoviÊ dræavnu pripadnost tretira kao je-dnu od osobina nacionalne pripadnosti, u njegovu ideoloπkom sustavu uËe-nje o “politiËkom narodu” zauzima istaknuto mjesto. U tom smislu, Pavli-noviÊev pojam “hrvatskog politiËkog naroda” obuhvatio je i Srbe na teritori-ju hrvatskog dræavnog prava. PavlinoviÊ u Srbima, kao stanovnicima Hrvat-ske, gleda politiËke Hrvate pravoslavne vjere. On smatra da je srpsko ime uDalmaciji rezultat importa iz Kneæevine Srbije. U PavlinoviÊevu uËenju opolitiËkom narodu dominira dræavna ideja. “Ako braÊa grËko-istoËna u Hr-vatskoj neÊe da se zovu Hrvati po narodu, neka priznadu πto svak æiv zna, dasu Hrvati po zemlji i hrvatskoj dræavi”.143

Dok je PavlinoviÊ u politiËkom programu Hrvatska misao u prvom reduinzistirao na dræavnopravnoj pripadnosti Turske Hrvatske Hrvatskoj, za vri-jeme bosanskohercegovaËkog ustanka, tj. 1877. u Hrvatskim razgovorimaistiËe apsolutno pravo Hrvatske na cijelu BiH.144

Dvije godine nakon uvoenja dualizma, PavlinoviÊ buduÊnost Monarhijevidi u njenom pretvaranju u federaciju koju bi, pored Austrije i Ugarske,saËinjavale “savezne kraljevine” Slovenija, Hrvatska, »eπka i Poljska.Meutim, put do samostalnosti i cjelokupnosti Hrvatske, smatra PavlinoviÊ,vodi hrvatske politiËke Ëimbenike na dinastiju, kojoj jaka Hrvatska treba kaoprotuteæa Ugarskoj. KonaËno, PavlinoviÊeva vizija daleke buduÊnosti polaziod samostalne Hrvatske koja bi u konfederativnoj zajednici bila povezana sostalim juænoslavenskim dræavama.145

141 Nikπa StanËiÊ, Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji. Zagreb:Institut za hrvatsku povijest, 1980: 14-15.

142 N. StanËiÊ, Hrvatska nacionalna ideologija: 332, 333.143 N. StanËiÊ, Hrvatska nacionalna ideologija: 334.144 N. StanËiÊ, Hrvatska nacionalna ideologija: 335.145 N. StanËiÊ, Hrvatska nacionalna ideologija: 336, 353.


Godine 1884. Mihovil PavlinoviÊ objavljuje spis Hrvatski razmiπljaji ukojem odbacuje StarËeviÊevo naËelo apsolutne negacije. Idejno bliæi Stross-mayerovoj struji, on oπtro kritizira negativni pravaπki stav prema Neodvi-snoj narodnoj stranci i samom Strossmayeru. Iste godine PavlinoviÊ odo-brava obzoraπki subdualistiËki program, koji traæi potpunu autonomiju za hr-vatske zemlje, tj. za Bansku Hrvatsku, Dalmaciju i Rijeku u okviru ugarskogdijela Monarhije.146

Pravaπtvo u Dalmaciji javlja se u prvoj polovici osamdesetih godina ustanovitoj klerikalnoj formi pravaπtva. Godine 1883. prvi se javno kaopravaπ deklarira urednik KatoliËke Dalmacije don Ivo Prodan (1852.-1933.),koji nastupa s lozinkom “Najprije Bog, najprije vjera, pa domovina”. Nakonπto je u skladu s Vatikanskim koncilom prioritet u druπtvu dao katoliËkoj re-ligiji i katoliËkoj crkvi, Prodan objavljuje svoj politiËki program. Samostal-nu i ujedinjenu Hravtsku on vidi u okviru trijalistiËki preureene Monarhijepod okriljem katoliËke dinastije. Za razliku od StarËeviÊa, Kvaternika i Pa-vlinoviÊa, Prodan kao klerikalni ideolog odbacuje prirodno pravo nacije.Dok je PavlinoviÊ dualizam smatrao prvom karikom u nacionalnoj borbi,Prodan ga potpuno odbacuje. Isto tako Prodanov ideoloπki sustav nije akcep-tirao StarËeviÊevu teoriju “ugovora”, prema kojoj hrvatski narod ima pravoprekinuti “ugovor” ukoliko se vladar ne dræi obveza koje iz njega proizlaze.Meutim, Prodanov je program ipak bliæi PavlinoviÊevoj nego StarËeviÊevojkoncepciji, jer Prodan poput PavlinoviÊa zamiπlja etapno ujedinjenje hrvat-skih zemalja u okviru Monarhije pod zaπtitom katoliËkih Habsburgovaca.Prema tome, Prodanov politiËki program stoji na pozicijama dinastiËnosti,legaliteta i nedovoljno jasno definiranog trijalizma.147

PoËetkom devedesetih godina u Dalmaciji se javlja liberalno pravaπtvo uredovima graanske inteligencije, kojoj nije odgovarao klerikalni tip pra-vaπtva, s obzirom na Ëinjenicu da je rasla i odgajala se u duhu liberalizmaNarodne stranke. Nova pravaπka varijanta nastaje iz nezadovoljstva s gospo-darskom stagnacijom Dalmacije i negativnom bilancom dualistiËke politikeNarodne hrvatske stranke. Glavni predstavnici liberalnog pravaπtva bili sudr. Ante TrumbiÊ (1864.-1938.) i Frano Supilo (1870.-1917.) koji od 1891.,

146 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 285-287; J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D.©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 131.

147 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 287-290.


na temeljima izvorne pravaπke misli Ante StarËeviÊa i Eugena Kvaternika, uskladu s izmijenjenim okolnostima svoga vremena, izgrauje novu ideologi-ju u dubrovaËkoj Crvenoj Hrvatskoj. Supilov ideal je samostalna hrvatskadræava koju Êe suvereni hrvatski narod stvoriti vlastitim snagama, koristeÊikrizu dualizma i odnose snaga unutar Monarhije, kao i meunarodne okol-nosti. PolazeÊi od dualizma preko trijalizma i federalizma, Supilo se nije za-ustavio u okvirima Monarhije, buduÊi da je njegov krajnji cilj samostalnaHrvatska bez Habsburgovaca. Meutim, u drugoj fazi svoje politiËke ak-tivnosti, nakon 1903. Supilo se priklonio miπljenju da se hrvatska dræavnostlakπe moæe ostvariti preko juænoslavenske zajednice, podrazumijevajuÊiravnopravnost partnera.148

Nakon usvajanja juænoslavenskih pozicija, Supilo nije napustio neke odbitnih elemenata pravaπtva. On æeli okupiti sve hrvatske politiËke Ëiniteljena planu stvaranja maksimalne hrvatske dræavnosti. U tom smislu, namjeramu je pridobiti i Srbe. ZalaæuÊi se za puni politiËki aktivizam, Supilo je od-bacio pasivno pravaπko Ëekanje da velike sile izazovu slom Monarhije,odnosno frankovaËko vjerovanje da Êe dinastija rijeπiti hrvatsko pitanje, kaoi srpsku politiku u Hrvatskoj da Êe navedeno pitanje rijeπiti Srbija. Naime,Supilo nastoji udruæenim snagama pokrenuti “nezavisnu politiku”. Supilovkrajnji cilj je da Hrvatska postane politiËki subjekt koji Êe u trenutku slomaMonarhije biti ravnopravni partner Srbiji prilikom eventualnog stvaranjajuænoslavenske dræavne zajednice.149

VeÊ devedesetih godina, tj. u razdoblju dok boravi u Dubrovniku iureuje Crvenu Hrvatsku, jasno dolazi do izraæaja Supilova teænja za oku-pljanjem svih hrvatskih politiËkih faktora. U tom smislu, on je uvijek biovoljan suraivati s dalmatinskom Narodnom hrvatskom strankom, iako senije slagao s njenom oportunistiËkom politikom. KonaËno, na intelektualnirazvoj mladog Supila jako je utjecao istaknuti narodnjak dr. Pero »ingrija(1837.-1921.). Meutim, upravo u nastojanju za stvaranjem zajedniËke opÊehrvatske organizacije Supilo dolazi u sukob s Frankom, koji prioritet dajeMonarhiji i pregovorima s dinastijom. Nasuprot Franku, Supilo æeli da suve-

148 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 290, 291.149 Mirjana Gross, ≈Nacionalnointegracijske ideologije u Hrvata od kraja ilirizma do stvaran-

ja Jugoslavije«, u: Druπtveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do poËetka 20. stoljeÊa. Zagreb: Liber,1981: 297, 298.


reni hrvatski narod vlastitim snagama i vlastitom organizacijom rijeπi hrvat-sko pitanje.150

U Supilovu stavu prema Srbima uoËavaju se znatne razlike u odnosu nauobiËajena pravaπka glediπta. Supilo priznaje Srbe i ne traæi od njih da sedeklariraju kao “politiËki” Hrvati. Njegov politiËki napor nije usmjeren pro-tiv srpskog imena, veÊ prvenstveno protiv srpskog ekskluzivizma.151 Nave-dene razlike u stavu Frana Supila prema Srbima proizlaze iz njegova libera-lizma, æelje za povezivanjem svih politiËkih snaga u hrvatskim zemljama,kao i stava koji u nacionalnoj borbi prednost daje prirodnom u odnosu nahrvatsko dræavno pravo.152

Za razliku od ostalih pravaπkih prvaka, pa i samog TrumbiÊa, Supilo nijebio vezan za kult Ante StarËeviÊa. Svoje neslaganje s nekim elementimaStarËeviÊeve ideologije izrazio je mladi Supilo joπ 1892., kad je odbacionjegovu negaciju srpskog naroda. “StaËeviÊ kod nas vidi dvije socijalnekaste od kojih jedna savrπeno je dobro, druga pak savrπeno zlo: mi ih ne vi-dimo, mi vidimo samo raznih politiËkih stranaka sa svojim pogreπkama isvojim zaslugama”.153 PriznavajuÊi Srbe, Supilo smatra da oni moraju pri-hvatiti hrvatsko dræavljanstvo, te zajedniËki s Hrvatima dati svoj doprinos uborbi za sjedinjenje i samostalnost Hrvatske.154

UnatoË razlikama izmeu Supilove nacionalne i politiËke koncepcije iStarËeviÊeva ideoloπkog sustava, Supilo je kroz sve tri faze svog politiËkogæivota ostao vjeran pozitivnoj pravaπkoj jezgri. Njegov novi kurs duboko jeproæet pravaπkom tradicijom, te prema tome i ideologijom dr. Ante Star-ËeviÊa.155

Godine 1892. u Dalmaciji se javlja i treÊa pravaπka grupa, “Hrvatskiklub” pod vodstvom liberalnog sveÊenika Jurja Biankinija (1847.-1928.),koju Ëine disidenti iz redova Narodne hrvatske stranke. Ova grupa izraæavanezadovoljstvo zbog katastrofalnog gospodarskog poloæaja Dalmacije nakontzv. vinske klauzule u trgovaËkom ugovoru izmeu Italije i Monarhije od 6.

150 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 291.151 Stijepo Obad, ≈PolitiËki rad Frana Supila u Dubrovniku.« Dubrovnik 4 (1970): 51, 52.152 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 293.153 Nikπa StanËiÊ, ≈Frano Supilo kao pravaπ.« Dubrovnik 4 (1970): 64.154 N. StanËiÊ, ≈Frano Supilo kao pravaπ.«: 63.155 Mirjana Gross, ≈O politiËkom liku Frana Supila.« Dubrovnik 4 (1970): 18, 21.


XII. 1891. Istovremeno, “Hrvatski klub” osuuje dualistiËku politiku naro-dnjaka i njihovo prilagoavanje reæimu austrijskog ministra predsjednikaEduarda Taaffea. Od 1892., kada je izabran u Carevinsko vijeÊe, Biankinipovezuje borbu za sjedinjenje Dalmacije i Hrvatske s prosvjedom protivteπkog poloæaja dalmatinskog gospodarstva.

Biankini se izjaπnjava za trijalizam, koji bi trebao omoguÊiti “miroljubivumisiju” Monarhije na Balkanu. Nasuprot StarËeviÊu i Supilu, on u sjedi-njenoj Hrvatskoj vidi “most” preko kojeg bi Habsburπka Monarhija vrπilakulturni utjecaj na balkanskim prostorima. Biankini osuuje austro-ugarskupolitiku mijeπanja u unutraπnji æivot Srbije. Poput Supila, izraziti je pro-tivnik saveza NjemaËke, Austro-Ugarske i Italije.

Biankini nije priznavao srpsko nacionalno ime u Hrvatskoj, veÊ je srpskunaciju iskljuËivo vezivao za Srbiju. U tom smislu, Biankinijev stav premaSrbima u Hrvatskoj nije bio istovjetan s glediπtem njegova uËitelja MihovilaPavlinoviÊa, koji je priznavao srpski narod u Hrvastkoj kao “genetiËki”.

Nakon Biankinijeva formalnog izjaπnjavanja za pravaπtvo uklonjene su iposljednje prepreke za stvaranje dalmatinske Stranke prava, koja 1894. na-staje povezivanjem triju pravaπkih struja.156

Dalmatinska Stranka prava stupa u politiËki æivot Hrvatske uoËi raskolabanovinske Stranke prava. Sredinom 1895. dalmatinski pravaπi preko svogprvaka dr. Ante TrumbiÊa oπtro kritiziraju “moderno” pravaπtvo kao oblikpolitiËkog oportunizma, koji nije u skladu s pozitivnim tradicijama pra-vaπtva. Nakon raskola, Stranka prava u Dalmaciji sluæbeno zauzima neutral-ni stav. Meutim, za razliku od TrumbiÊa i Biankinija, Supilo je odmah staona stranu domovinaπa, dok se don Ivo Prodan priklonio dr. Josipu Franku.Prema tome, banovinski raskol negativno se reflektirao na razvoj novoosno-vane dalmatinske stranke.157

Usprkos negativnim posljedicama raskola banovinske Stranke prava,mlada Stranka prava u Dalmaciji kreÊe prema usponu, dok tradicionalnaNarodna hrvatska stranka doæivljava stagnaciju. To je rezultat izrazito opo-zicijskog pravaπkog stava prema vladi u uvjetima teπke gospodarske situaci-je u Dalmaciji, intenzivne propagande dalmatinskih pravaπa za sjedinjenje

156 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 294, 295.157 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 299-301, 308.


Dalmacije s Banskom Hrvatskom, kao i oportunistiËke taktike Narodne hr-vatske stranke. Ipak, veÊ 1897. zapoËinje proces pribliæavanja pravaπa i na-rodnjaka, iako Stranka prava i dalje zadræava kritiËki stav prema njihovojneadekvatnoj taktici. Godine 1898. Stranku prava napuπtaju “Ëisti” pravaπipod vodstvom don Ive Prodana i osnivaju dalmatinsku »istu stranku prava,Ëiji list Hrvatska kruna podræava Franka. Meutim, nakon secesije Pro-danove struje, tj. raskola u vlastitim redovima, iako brojËano oslabljena,Stranka prava idejno jaËa. Proces afirmacije dalmatinskih pravaπa posebnoje izraæen osvajanjem gotovo polovice hrvatskih opÊina, Ëija zastupstvauæivaju znatnu autonomiju. Poslije izbora za Dalmatinski sabor 1901., sa-borska inicijativa prelazi u ruke pravaπa.158

Narodni pokret u Banskoj Hrvatskoj 1903. najjaËi je odjek imao u Dal-maciji. U tom smislu, akciju za pomoÊ Banovini prva je pokrenula dalmatin-ska Stranka prava i njezin predsjednik TrumbiÊ. Spomenutoj akciji prikljuËi-li su se i narodnjaci, tako da je proces pribliæavanja Stranke prava i Narodnehrvatske stranke, zapoËet joπ 1897. u kontekstu spreËavanja izbora talijanaπau Carevinsko vijeÊe, ostvaren u dramatiËnim zbivanjima 1903. na jednomviπem stupnju. Izgledalo je da su razlike izmeu obiju vodeÊih stranaka uDalmaciji posve nestale. Meutim, oportunizam narodnjaka, pod utjecajemtolerantnog stava namjesniπtva u odnosu na dalmatinski pokret pomoÊi Ba-novini, potisnut je u drugi plan. Ipak, zajedniËka akcija Stranke prava i Na-rodne hrvatske stranke na strani Banske Hrvatske predstavlja vaænu etapu naputu prema fuziji tih stranaka.159

U svibnju 1903. prvaci narodnjaka i pravaπa odluËili su da se hrvatskaveÊina dalmatinskog sabora obrati vladaru kako bi intervenirala u prilogBanske Hrvatske. Odbijena audijencija izaziva u Dalmaciji ogorËenje premaBeËu i Austriji i istovremeno sluæi radikalnijim elementima za objavljivanjemanifesta o stanju u Hrvatskoj, koji ima zadatak prezentirati hrvatsko pitanjepred europsku politiËku javnost.160

Na povijesnom zasjedanju dalmatinskog sabora od 19. X. do 12. XI.1903. predsjednik Stranke prava dr. Ante TrumbiÊ proklamirao je politiku

158 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 321, 322.159 R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 185-188.160 R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 192, 194.


“novog kursa”. Reakcija zastupnika svih dalmatinskih stranaka na izlaganjepravaπkog prvaka bila je generalno uzevπi pozitivna. Politiku Drang nachOsten nisu osudili samo pravaπi, veÊ i predstavnici Srpske stranke,talijanaπke, »iste stranke prava, kao i Narodne hrvatske stranke. U tom smi-slu, naroËito je znaËajan istup radikalne narodnjaËke struje, koja se najbliæeprimakla opoziciji, tj. TrumbiÊevu stavu. Njen najugledniji predstavnik, dr.Pero »ingrija, izjavljuje: “Ima mnogo trulosti u dræavi Danskoj, rekao je en-gleski pjesnik, a ja kaæem da je sve trulo amo u naπim stranama, da je svetrulo u Habsburπkoj monarhiji”. Ovakav sud predsjednika saborske veÊinemorao je izazvati konsternaciju namjesniπtva, koje je u narodnjacima godi-nama imalo parlamentarnu podrπku. Osim toga, »ingrija je oπtro kritiziraovanjsku i unutarnju politiku Monarhije kao antislavensku pod dominacijomNjemaËkog carstva.161

Neposredno nakon zatvaranja saborskog zasjedanja u jesen 1903.,pravaπki prvaci dr. Ante TrumbiÊ i dr. Josip Smodlaka (1869.-1956.) otpoËe-li su s pripremama za praktiËnu realizaciju “novog kursa”, obraÊajuÊi seprvenstveno mlaoj generaciji pravaπa i narodnjaka. “Mladi” polaze sastajaliπta da “hrvatska politika ne smije viπe biti zatvorena sama za sebe, veÊmora traæiti i jaËati uporiπta na sve strane, gdje god je to moguÊe”. Meutim,TrumbiÊeva akcija bila je preuranjena, jer mlaa generacija dalmatinskihpolitiËara joπ nije bila dovoljno snaæna u smislu prevladavanja otpora“novom kursu” i stranaËkoj fuziji, kako u redovima Narodne hrvatske stran-ke tako i u samoj Stranci prava, Ëiji je prvak TrumbiÊ inicirao novu politiËkuorijentaciju. Vaæno je istaknuti da TrumbiÊ 1903/4. nije pokuπao realiziratifuziju na temeljima dosadaπnje politike, veÊ na osnovi “novog kursa” koji je,uz entuzijazam, raao i elemente skepticizma. Osim toga, zadarski krug okoBiankinija ostao je po strani TrumbiÊeve akcije, dok poËetkom 1904.Stranku prava napuπta drugi prvak najuæeg pravaπkog vodstva Smodlaka.Prema tome, prva faza “novog kursa” zavrπava bez uspjeha.162

Druga uspjeπnija faza “novog kursa” zapoËinje na pragu jeseni 1904.,kada izbija “afera Ëasti”, koja je povezala sve politiËke strukture Dalmacijeprotiv dalmatinskog namjesnika Josipa Handela. Pokrajinski sabor u Zadru

161 R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 209-216; I. PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera »ingrije.«: 194.162 R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 225-238.


6. X. 1904. jedinstveno zahtijeva demisiju namjesnika. U atmosferiponovnog oæivljavanja duha radikalizma i potiskivanja oportunistiËkih ele-menata aktualizirano je pitanje fuzije Stranke prava i Narodne hrvatskestranke. KonaËno, i akutna kriza dualizma imperativno je ukazivala napotrebu stvaranja zajedniËke stranke. Ipak, tek u proljeÊe 1905. dolazi dofuzije Stranke prava s Narodnom hrvatskom strankom pod imenom Hrvatskastranka.163

Program Hrvatske stranke - sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom- istiËe kao temeljni cilj na putu sjedinjenja svih hrvatskih zemalja u jednonovo izdvojeno dræavno tijelo. Meutim, nije precizirano o kojim se to dru-gim hrvatskim zemljama radi ni kakav Êe biti odnos buduÊe hrvatske dræaveprema Monarhiji. Nejasna formulacija oËito je rezultat obostranih koncesijapravaπa i narodnjaka u nastojanju da se postigne kompromis. Osim toga, uprogramu susreÊemo i naprednjaËku umjetnu konstrukciju o Hrvatima i Sr-bima kao jednom narodu, koja nije pridonosila raπËiπÊavanju ionakozamrπenog hrvatsko-srpskog kompleksa. Iz navedenog je vidljivo da su uprogramu Hrvatske stranke ugraene idejne komponente narodnjaka, pra-vaπa i naprednjaka. “Takav program odraæavao je dokle je stigla hrvatskapolitika u Dalmaciji, koliko je zrela i sposobna da se suoËi s predstojeÊimzbivanjima. Njegove slabosti upozoravale su na nekoherentnost novestranke, koja Êe joj, osobito u poËetku njezina æivota, smetati da se odluËnijeuplete u opÊu hrvatsku realnost”. Ipak, dalmatinska Hrvatska stranka sve dosvibanjskih saborskih izbora 1906. tj., do pobjede Hrvatsko-srpske koalicije,predstavlja najvaæniji Ëinitelj hrvatske politike.164

Za razliku od TrumbiÊeve, Prodanova struja priklonila se Franku nepo-sredno nakon raskola banovinske Stranke prava. Prodana je po svoj priliciprivukao Franku njegov hiperlojalni stav prema katoliËkoj dinastiji Habsbur-govaca. Kad je Prodan 1898., poslije secesije, formirao »istu stranku prava,Hrvatska kruna, glasilo dalmatinskih “Ëistih” pravaπa, stavlja se na stranuFranka. Iako je Prodan do predaneksijskog razdoblja kontinuirano po-dræavao Franka, njegovi istupi na jesenjem zasjedanju Dalmatinskog sabora1903. jasno ukazuju da on u svojoj suπtini i nije bio frankovac. Godine 1903.

163 R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 268-270.164 R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 271, 272.


vraÊa se izvornoj pravaπkoj ideji dr.Ante StarËeviÊa o samostalnoj hrvatskojdræavi koju s ostalim zemljama Habsburπke Monarhije veæe samo personal-na unija. Tom prigodom Prodan se poziva na StarËeviÊevu teoriju “ugovo-ra”, prema kojoj hrvatski narod ima pravo prekinuti “ugovor” i izabrati novudinastiju ukoliko se vladar ne dræi obveza koje iz njega proizlaze. Ipak, kaokonstanta u Prodanovoj ideologiji dominira ideja dinastiËnosti, koja ga je ipribliæila Franku. Meutim, za razliku od Franka, Prodan nije bezuvjetnoprihvaÊao “okvir”, a joπ manje potpuno pokoravanje vrhovima Monarhi-je.165

Nakon fuzije Stranke prava i Narodne hrvatske stranke 1905., tri pra-vaπke organizacije u Dalmaciji nisu pristupile Hrvatskoj stranci: Prodanova(Zadar), πibenska i dubrovaËka. VeÊ u jesen 1905. πibenski pravaπi i njihovprvak dr. Mate DrinkoviÊ (1868.-1931.) zauzimaju antifrankovaËki kurs i utom smislu dolaze u koliziju s Prodanovom strujom. Istovremeno, DrinkoviÊu svom listu Hrvatska rieË stoji na pozicijama “novog kursa”. Iako Prodannastavlja podræava Franka, njegov list Hrvatska kruna potkraj srpnja 1906.vrlo oπtro reagira na velikoaustrijsku izjavu dr. Ise Krπnjavoga. “Monarhijanam je tako indiferentna da proti njoj neÊemo raditi, ali za nju joπ manje”.Ipak je tek razgovor Wekerle-Frank potkraj 1907. bio povod za definitivnodistanciranje Prodana od frankovaËke struje.166

Do konaËnog raskola u banovinskoj »istoj stranci prava dolazi 23. IV.1908., kada Franka napuπtaju sljedbenici dr. Mile StarËeviÊa, koji su najavili“povratak” izvornoj misli dra Ante StarËeviÊa. Raskolu je prethodilatrogodiπnja kriza Frankove stranke, a njeni prvi simptomi javljaju se joπ uvrijeme Argusove afere 1905. Krπnjavijev pristup »istoj stranci prava u ruj-nu 1906., kao i Frankova samovolja, dovodi stranku banovinskih “Ëistih”pravaπa potkraj 1906. do samog ruba raskola. Tek je razgovor Wekerle-Frank potkraj 1907. bio povod za raskol Frankove stranke. Sam raskol odvi-ja se u atmosferi Frankove suradnje s Rauchovim reæimom, neposrednihpriprema za veleizdajniËki proces i aneksiju Bosne i Hercegovine.

Nakon secesije, dr. Mile StarËeviÊ osniva StarËeviÊevu stranku prava(milinovci). Nova stranka napuπta frankovaËki bezuvjetni okvir Monarhije iistovremeno, za razliku od Franka, osuuje Rauchov reæim kao i frankova-

165 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 308, 321, 330, 331, 354.166 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 342, 349, 353, 354.


Ëko nastojanje da se sprijeËi suradnja s Hrvatsko-srpskom koalicijom. Glav-ni cilj M. StarËeviÊa bio je “povratak” izvornoj pravaπkoj misli Ante StarËe-viÊa. U tom kontekstu, rjeπenje hrvatskog pitanja on vidi u okviru, ali i izvanokvira Monarhije. Nova koncepcija nastaje na temelju predaneksijskom ra-zdoblju prilagoenih komponenti originalne pravaπke ideologije, ali i nepo-srednih utjecaja dr. Ante PavelaÊa (1869.-1938.) i dr. Mate DrinkoviÊa.167

Neposredno nakon raskola Frankove stranke u svibnju 1908. u Dalmacijidolazi do integracije heterogenih pravaπkih struja u Zadru, ©ibeniku i Du-brovniku. Ponovno se osniva jedinstvena dalmatinska Stranka prava u kojuulaze sljedbenici don Ive Prodana, πibenski i dubrovaËki pravaπi. “Koliko jeto bilo moguÊe u predaneksijskom razdoblju, rezolucija dalmatinske Strankeprava prva je nakon 1894. ponovno istakla dræavnu samostalnost Hrvatskene veæuÊi je uz okvir Habsburπke Monarhije”. U tom smislu, nova strankadala je znaËajnu podrπku Mili StarËeviÊu u njegovoj namjeri da se vrati iz-vorima originalne pravaπke ideologije. Za predsjednika sjedinjene Strankeprava izabran je Prodan, a za potpredsjednika DrinkoviÊ.168

Prodanova struja podræavala je banovinsku »istu stranku prava, tj. fran-kovce, od njene pojave do 1908. Tek je razgovor Wekerle-Frank, na kojemsu uglavljene osnovne konture Rauchove vladavine prilagoene aneksiji, biopovod za Prodanovo distanciranje od Franka. Prema tome, Prodan je uoËianeksije konaËno shvatio Frankov odnos prema Monarhiji i definitivno ganapustio.169

Devedesetih godina pojavila se franjevaËka pravaπka struja u Bosni iHercegovini. Franjevci, do tada poklonici ilirskih tradicija Ljudevita Gaja ijuænoslavenske ideologije Josipa Jurja Strossmayera, u posljednjem de-setljeÊu proπlog stoljeÊa postaju pobornicima pravaπke ideologije. Njihovlist Glas Hercegovca (1885.-1896.) mijenja politiËku orijentaciju oko 1890.,tj. ilirsku tradiciju zamjenjuje pravaπtvom. S obzirom na stoljetno iskustvo uzjedniËkom æivotu s pravoslavcima i muslimanima, franjevci nisu lako prih-vaÊali ekskluzivnu pravaπku ideologiju.170 Meutim, “ekskluzivna hrvatska

167 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 353.168 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 354.169 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 331.170 Luka –akoviÊ, PolitiËke organizacije bosanskohercegovaËkih katolika Hrvata. Zagreb:

Globus, 1985: 161.


ideja mnogo je bolje odgovarala razvoju u Bosni i Hercegovini gdje su sehrvatska i srpska nacionalna ideja razvijale u borbi za Muslimane”.171 Osimtoga, promjena u stavu Glasa Hercegovca rezultat je oæivjele srpske propa-gande nakon abdikacije Milana ObrenoviÊa, kao i protusrpske propagandepravaπkog glasila Hrvatske, koji je 1890. preuzeo dr. Josip Frank.172 Prematome, prilike u Bosni i Hercegovini bile su nepogodne za razvoj hrvatskenacionalne ideje u juænoslavenskom okviru zbog razliËitih nacionalnih cilje-va srpske i hrvatske politike u vrijeme i poslije bosansko-hercegovaËkog us-tanka a i zbog stanja u BiH i hrvatskim zemljama poslije okupacije.173

Pravaπke ideje akceptirali su hercegovaËki franjevci posredstvom Pro-danova pravaπkog tiska iz Dalmacije, prilagodivπi ih specifiËnim okolnosti-ma bosanskohercegovaËke sredine. Prijelomnu toËku u idejnoj orijentacijiGlasa Hercegovca u svakom sluËaju predstavlja 1890. godinu kada list in-augurira oπtar stav prema srpskoj politici. U razdoblju vladavine BenjaminaKalaya (1882.-1903.), u nastojanju koatizacije Muslimana, list istovremenoistupa i protiv srpstva i protiv proreæimske “boπnjaËke narodnosti”. GlasHercegovca stoji na pozicijama hrvatskog dræavnog prava, te u tom kontek-stu tretira BiH kao hrvatske zemlje. Nasuprot Prodanovu klerikalnompravaπtvu, hercegovaËki franjevci ne æele identificirati hrvatstvo i katolici-zam, pa sugeriraju Muslimanima da ne prihvate srpstvo koje je, prema GlasuHercegovca, istovjetno pravoslavlju.174

U srpnju 1898. franjevci su pokrenuli novi list Osvit (1898.-1907.), kojise u svom programu poziva na Adresu franjevaËkog biskupa fra Paπkala Bu-conjiÊa iz 1878. o sjedinjenju BiH s Hrvatskom. Novi list ima jasno defi-niran program na temelju prirodnog, narodnog i povijesnog prava. Nasta-vljajuÊi tradiciju svog prethodnika, Osvit zastupa tezu da su Muslimani Hr-vati. Iako formalno nije pristupio »istoj stranci prava u Hrvatskoj, Osvit jemutatis mutandis zastupao tadaπnju frankovaËku ideju.175

Godine 1899. na politiËkoj sceni Bosne i Hercegovine pojavila se mladahrvatska inteligencija, koja Êe se uskoro naÊi u zajednici s franjevcima u

171 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 12.172 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 14.173 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 11, 12.174 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 14, 15.175 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 16, 17.


novoj graansko-liberalnoj struji.176 VeÊ 1900., prigodom sveËanog otvara-nja franjevaËke gimnazije u Visokom, jasno je manifestirano “bratstvo”franjevaca i inteligencije. Oko 1903. hrvatska inteligencija, kao zastupnikmladog graanstva, preuzima vodstvo hrvatske politike u Bosni i Hercegovi-ni. Franjevci postupno gube primat glavnih nositelja nacionalne ideje. Sim-ptomatiËno je da je baπ tada uredniπtvo Osvita preuzeo pripadnik svjetovneinteligencije –uro Dæamonja.177

Nasuprot graansko-liberalnoj struji franjevaca i inteligencije, veÊ 1900.javlja se i suparniËka crkvena struja vrhbosanskog nadbiskupa dr. JosipaStadlera (1843.-1918.) koja, uz dio katolika, povezuje predstavnike biskupi-jskog, tj. svjetovnog sveÊenstva.178 Stadler æeli preuzeti vodstvo nacional-nog pokreta na temeljima identifikacije katolicizma i hrvatstva. OdbacujuÊinadkonfesionalni stav graansko-liberalne struje, njegovo glasilo Vrhbosna(1887.-1945.) oπtro kritizira naËelo “apsolutne narodnosti” koje zastupa Os-vit. Stadler nastupa u duhu devize “Bog i vjera, pa Hrvatska”. Stadlerov pro-zelitizam djelomiËno pridonosi da se dio muslimanskih prvaka okreÊe sura-dnji sa Srbima.179

U razdoblju afirmacije politike “novoga kursa” u hrvatskim zemljamaOsvit se suprotstavlja hrvatsko-srpskoj suradnji. U listu se istovremeno negi-ra srpsko pravo na BiH i traæi se energiËna akcija protiv srpskog trgovaËkoggraanstva kao nositelja te ideje. Osvit tretira Srbe kao renegate hrvatstva,osuujuÊi Hrvate pristaπe suradnje.180

U sijeËnju 1906. dr. Josip Stadler poËeo je izdavati list Hrvatski dnevnik(1906.-1918.) s namjerom da, uz podrπku svjetovnog sveÊenstva, preuzmevodstvo hrvatskog nacionalnog pokreta u BiH. Novom listu prethodi jaËanjepozicija “novog kursa” i istovremeno slabljenje “Ëistih” pravaπkih grupacijau Dalmaciji i Banskoj Hrvatskoj. U samoj BiH prvaci srpskog autonomnogpokreta pokrenuli su u sijeËnju 1905. list Srpska rijeË (1905.-1914.), dok ukolovozu iste godine zavrπava devetogodiπnja borba Srba za vjersko-pros-vjetnu autonomiju (1896.-1905.). Meutim, Hrvatski dnevnik se javlja i kao

176 L. –akoviÊ, PolitiËke organizacije: 165.177 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 18, 21, 22.178 L. –akoviÊ, PolitiËke organizacije: 168.179 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 19-21.180 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 22.


rezultat Stadlerova nezadovoljstva Osvitom, koji po Stadleru zanemarujevjerske svetinje.181 Novi Stadlerov list vodi sustavnu borbu protiv tek osno-vane Hrvatsko-srpske koalicije. List nastupa u proaustrijskom duhu, istovre-meno napadajuÊi promaarsku politiku Koalicije. Sredinom 1906. Hrvatskidnevnik pristupa sustavnoj antisrpskoj “veleizdajniËkoj” kampanji.182

Hrvatska inteligencija, kao eksponent graanskih slojeva, oslonjena natradicijski ukorijenjene franjevce, postavlja temelje Hrvatskoj narodnoj za-jednici na proslavi hrvatskog pjevaËkog druπtva “VlaπiÊ” 16. VIII. 1906. uDocu kod Travnika. Nasuprot Stadleru, koji izjednaËuje katolicizam i hrvat-stvo, Hrvatska narodna zajednica je u duhu franjevaËke tradicije, joπ u faziosnivanja zauzela nadkonfesionalni stav. Vodstvo nove opÊenacionalne or-ganizacije, u rukama hrvatske inteligencije, od samog poËetka izaziva neza-dovoljstvo Stadlerove grupe, koja teæi stvaranju klerikalne politiËke organi-zacije. Latentni sukob klerikalne i graansko-liberalne struje u predaneksi-jskom razdoblju pretvara se nakon aneksije BiH u oπtar konflikt suparniËkihstruja.183

Joπ na spomenutoj skupπtini u Docu osnivaËi Hrvatske narodne zajedniceodluËili su predati kralju memorandum za sjedinjenje BiH s Hrvatskom. Ini-cijativa u pravcu aneksije bila je preuranjena, jer Êe vrhovi Monarhije od-luku u tom smislu donijeti tek potkraj 1907. Kad su se vladajuÊi krugovikonaËno odluËili za aneksiju, Ministarstvo financija odobrilo je osnivanjeHrvatske narodne zajednice, koja je trebala posluæiti kao protuteæa Srbima iMuslimanima, izrazitim protivnicima aneksije.

Nakon konstituirajuÊe sjednice od 21. II. 1908., “Srediπnji odbor Hrvat-ske narodne zajednice predstavio se javnosti s programom koji zahtijevasjedinjenje BiH s Hrvatskom u tijesnom spoju s Monarhijom”. Odbor osu-uje Hrvatsko-srpsku koaliciju koja, u strahu za vlastiti integritet, izbjegavaosjetljivo pitanje pripadnosti BiH.184

Predsjednik Srediπnjeg odbora Hrvatske narodne zajednice dr. NikolaMandiÊ stalno je tijekom 1908. isticao potrebu aneksije i sjedinjenja BiH s

181 L. –akoviÊ, PolitiËke organizacije: 223-224.182 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 23, 24.183 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 25.184 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 25-29; M. Gross, ≈Hrvatska uoËi

aneksije Bosne i Hercegovine.«: 251, 252.


Hrvatskom. Nasuprot Stadlerovoj antisrpskoj kampanji, MandiÊ u okvirimaproreæimske politike æeli modus vivendi sa Srbima. Meutim, politika ugo-dna reæimu i tolerantan stav prema Srbima u predaneksijskom razdoblju nisuse mogli uskladiti. U proljeÊe 1908., kada je austro-ugarski ministar vanjskihposlova Aloys Aehrenthal inicirao veliku antisrpsku kampanju u Monarhiji,i MandiÊ se angaæirao protiv Srba. Uskoro zatim, gradonaËelnik Sarajevapostaje Esad ef. KuloviÊ, a podnaËelnik dr. Nikola MandiÊ. “Bio je to poËe-tak njegova uspona do najpovjerljivijeg Ëovjeka reæima”.185

Ipak, Hrvatska narodna zajednica nije podupirala Aehrenthalovu antisrp-sku kampanju, koju su u BiH kreirali velikoaustrijski krugovi. Nasuprottome, Stadlerov Hrvatski dnevnik potpuno prihvaÊa navedenu kampanju, za-stupajuÊi tijekom 1908. liniju »iste stranke prava u Banskoj Hrvatskoj. Pre-ma tome, klerikalni list Hrvatski dnevnik piπe u duhu Frankovog Hrvatskogprava u pravcu obrane reæima bana Pavla Raucha, istovremeno napadajuÊiHrvatsko-srpsku koaliciju. Kad je u Frankovoj stranci 23. IV. 1908. doπlo doraskola, dr. Josip Stadler stao je na stranu Franka, osudivπi novu StarËeviÊe-vu stranku prava Mile StarËeviÊa. Stadlerova politika u BiH uæiva podrπkuprotusrpski i protumaarski raspoloæenog velikoaustrijskog tiska, kojipredvia poËetak akcije za sjedinjenje BiH s Hrvatskom tek kad Hrvati, uborbi za integritet Monarhije, potpuno slome dezintegrativne teænje Srba.186

Mladoturska revolucija ojaËala je teænje srpskih i muslimanskih prvakaza uvoenjem autonomije u okupiranim zemljama i istovremeno ubrzalanastojanja hrvatskih prvaka za uspostavljanjem neposrednog kontakta spolitiËarima velikoaustrijskog kruga. U tom kontekstu prednjaËio je NikolaMandiÊ koji, pod utjecajem austrijskih krπÊanskih socijala, mijenja svoj stavo aneksiji, podræavajuÊi prvo aneksiju, a tek u drugoj fazi sjedinjenje anekti-ranih pokrajina s Hrvatskom. Drugim rijeËima, MandiÊ je prihvatio stav bez-uvjetne aneksije BiH kao Reichslanda, tj. zajedniËkog podruËja Anustrije iUgarske. Dok je hrvatski tisak u Banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji osudio Man-diÊev stav “opÊe aneksije”, Stadlerov Hrvatski dnevnik ga je podræao, iako jei dalje inzistirao na povezivanju aneksije BiH s njenim sjedininjenjem s Hr-vatskom.187

185 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 29-30.186 M. Gross, ≈Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini«: 30.187 L. –akoviÊ, PolitiËke organizacije: 241.


Prvaci Hrvatske narodne zajednice dr. Nikola MandiÊ i dr. Ivo Pilar(1874.-1933.) naπli su se u BeËu za vrijeme proglaπenja aneksijskog akta.Dan kasnije, MandiÊ je u beËkom velikoaustrijskom tisku glorificiraohabsburπku dræavnu ideju ne spominjuÊi drugu fazu, tj. sjedinjenje BiH sHrvatskom. Istovremeno, i Stadler je izrazio zahvalnost vladaru za aneksijuu ime bosansko-hercegovaËkih katolika.188

U audijenciji kod vladara, prvaci Hrvatske narodne zajednice izrazili suzahvalnost hrvatskog naroda povodom proglaπenja aneksije. Kralj u svomodgovoru nije ni spomenuo hrvatski narod. Neπto kasnije, MandiÊ je izradiomemorandum za prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u kojem “moli pot-poru dinastije dosada zapostavljanom, lojalnom i dinastiËkom hrvatskom ka-toliËkom elementu, koji sada ima zadaÊu da obzirnom taktikom odgoji Mu-slimane u dinastiËkom duhu. Hrvatsko-muslimanska veÊina bila bi brana ve-likosrpskom prodoru i pripremila bi put Monarhiji kao velesili na Jadranusjedinjenjem BiH s Dalmacijom te Hrvatskom i Slavonijom”.189

U nastojanju da preuzme vodstvo Hrvata-katolika u Bosni i Hercegovini,dr. Josip Stadler organizira posebnu veliku delegaciju koja putuje u BeË. Uaudijenciji kod kralja Stadler izraæava zahvalnost vladaru zbog aneksije, doku audijenciji kod prijestolonasljednika Franje Ferdinanda istiËe æelju za sje-dinjenjem BiH s Hrvatskom. Vladar u svom odgovoru joπ jednom zaobilazihrvatski narod, dok prijestolonasljednik na prijedlog o sjedinjenju izraæavamisao o Habsburπkoj Monarhiji kao zaπtitnici svih religija.

Velikoaustrijski krug radije podræava MandiÊa, jer mu je potrebna hrvat-sko-muslimanska suradnja protiv srpskog bloka, koju Stadlerov ekskluzivi-zam nije bio u stanju ostvariti. Nakon aneksije, odnosi izmeu klerikalne igraansko-liberalne struje, tj. prvaka Hrvatske narodne zajednice sve se viπezaoπtravaju. Vrhunac sukoba zbio se na glavnoj godiπnjoj skupπtini Hrvatskenarodne zajednice 7. III. 1909. Uz podrπku franjevaca dr. Nikola MandiÊ os-tvario je veÊinu.

Poπto je nadbiskup Stadler doπao do zakljuËka da ne moæe ostvariti domi-naciju nad Hrvatskom narodnom zajednicom, odluËio se na stvaranje vlastiteorganizacije - Hrvatske katoliËke udruge.

188 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 32, 33.189 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 33.


Zauzevπi kritiËki stav prema Stadlerovoj politici, glavni ideolog Hrvatskenarodne zajednice dr. Ivo Pilar smatra da vrhbosanskom nadbiskupu nemoæe pripadati vodeÊa politiËka uloga samim tim πto njegovo imenovanjeovisi o vanjskim Ëiniteljima. Prema Pilaru, hrvatski narod moæe biti atrakti-van samo kao politiËki a ne konfesionalni element, i to kako za suradnju sMuslimanima i Srbima tako i za samu vladu.190

Srpske struje

Srpska narodna samostalna stranka osnovana je na podruËju Banske Hr-vatske 1881., neposredno nakon prikljuËenja Vojne Krajine Provincijalu. Toje razdoblje banovanja Ladislava PejaËeviÊa (1880.-1883.) kada srpska poli-tika u Hrvatskoj, zbog porasta srpskog stanovniπtva, ulazi u fazu nove kvali-tete. Nedugo zatim, “srpski se politiËari odluËuju za alternativu oslona namaarski reæim”. Nova orijentacija postaje temeljnom odrednicom srpskepolitike u razdoblju vladavine maarskog grofa Károlya Khuena Hédervárya(1883.-1903.). PodupiruÊi maarski reæim, predstavnici srpske politike defacto pruæaju pomoÊ maarskim vladajuÊim slojevima u procesu postupnogeliminiranja hrvatske autonomije.191 Srpski politiËari odbacuju hrvatske pre-tenzije na BiH i istovremeno pomaæu Khuenovu dualistiËku politiku kojasvim raspoloæivim snagama nastoji uËvrstiti odvojenost Dalmacije od Ban-ske Hrvatske.192

Khuenova prosrpska politika uvjetovana je brojnim Ëiniteljima, izmeukojih posebno mjesto zauzima proaustrijska orijentacija Kraljevine Srbije urazdoblju vladavine Milana i Aleksandra ObrenoviÊa.193 Stoga je oslonac naveÊinu srpskog graanstva protiv samostalne hrvatske politike bilo temeljnostrategijsko obiljeæje Khuenove vladavine.194

Nakon dinastijskog prevrata u Srbiji 1903., srpsko graanstvo u BanskojHrvatskoj nije viπe mogla raËunati na privilegirani status koji je imalo u

190 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 33-37.191 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 132, 133.192 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 132, 133.193 Vaso Bogdanov, Historija politiËkih stranaka u Hrvatskoj. Zagreb: NIP, 1958: 720, 721.194 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 122.


doba Khuenova reæima. U toj situaciji banovinski srpski politiËari postajuskloniji suradnji s hrvatskom opzicijom.195 Srpski samostalci tada mijenjajusvoju politiËku taktiku. Do 1903. Srpska narodna samostalna stranka posta-vljala je kao uvjet svakoj suradnji s Hrvatima zahtjev za sluæbenim istupa-njem Banske Hrvatske pod hrvatskim i srpskim imenom. Osim toga, srpskoje graanstvo zahtijevalo zakonsku regulaciju upotrebe Êirilice kao sluæbe-nog pisma, srpskih nacionalnih simbola i srpskih konfesionalnih πkola. Na-kon 1903., samostalci smatraju da je u postojeÊim uvjetima hrvatsko-srpskisporazum nemoguÊ, te zauzimaju stav da je potrebna zajedniËka borba zaustavni poredak i afirmaciju hrvatskog i srpskog graanstva. Time su sa-mostalci samo odgodili provoenje u æivot spomenutih zahtjeva, koji su se ikasnije redovno isticali.196

Iako su 1903. postavljeni temelji u pravcu pribliæavanja hrvatske i srpskepolitike, do suradnje dolazi tek potkraj 1905., kada se konaËno uËvπÊujekoncepcija “novog kursa”. Posljednju prepreku na putu povezivanja hrvat-skih i srpskih stranaka predstavlja sukob izmeu Srpske narodne samostalnestranke i Srpske narodne radikalne stranke (kao stranka konstituirala se1903.) u vezi autonomije crkvenih poslova. Meutim, u drugoj polovici1905. postupno se uklanjaju elementi koji onemoguÊavaju povezivanje hr-vatskih i srpskih graanskih stranaka. VeÊ u lipnju. 1905., na sastanku sa-mostalaca i radikala ostvareni su rezultati na planu izmirenja srpskih strana-ka u Banovini. Nakon dubrovaËkog sastanka Kluba Hrvatske stranke u Dal-maciji (14. i 15. VIII. 1905.), a posebno nakon RijeËke rezolucije (3. X.1905.), Zadarskom rezolucijom (17. X. 1905.) i zakljuËcima zadarskog sa-stanka (14. XI. 1905.) dalmatinske Hrvatske i Srpske stranke zavrπava teæakproces pribliæavanja hrvatske i srpske politike.197 Zadarskom rezolucijomsrpski su se zastupnici konaËno opredijelili za politiku novog kursa. Na idej-noj podlozi RijeËke i Zadarske rezolucije formira se potkraj 1905. Hrvatsko-srpska koalicija u koju ulaze i dvije srpske graanske stranke: Srpska naro-dna samostalna stranka i Srpska narodna radikalna stranka. U izbornom pro-glasu Koalicije od 11. XI. 1905. izmeu ostalog se naglaπava: “Uvjerenje, da

195 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 215.196 M.(irjana) G.(ross) i D.(ragovan) ©e.(piÊ), ≈Stranke politiËke, Hrvatska, Razdoblje od

1883. do 1914.«, u Enciklopedija Jugoslavije 8, Zagreb: JLZ, 1971: 177, 178.197 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 17-19.


narodu hrvatskoga i srpskoga imena nema ljepπe buduÊnosti, a ni samoganarodnoga opstanka bez zajedniËkoga i solidarnoga rada obaju dijelova na-rodnih, imade da se odstrani svaka i najmanja zapreka tome radu zajamËe-njem ravnopravnosti i slobode srpskog naroda ...”198

Srpske stranke Ëlanice Koalicije usko su vezane za nositelje srpskog ka-pitala na podruËju Banske Hrvatske. U tom smislu, posebno mjesto pripadaSrpskoj samostalnoj stranci, zastupnici Srpske banke, koja organizira srpskikapital u Hrvatskoj i Slavoniji, ali takoer i u Maarskoj, Vojvodini, Bosni iDalmaciji. KonaËno, i sami zastupnici Srpske samostalne stranke pripadajusloju financijski moÊnog graanstva. Drugi koalicijski partner, Srpska ra-dikalna stranka, predstavljao je takoer bogato srpsko graanstvo u Srijemu.Radikali nisu imali znaËajniju financijsku ulogu na podruËju Zagreba.199

Iako je Hrvatsko-srpska koalicija formirana krajem 1905., do konaËnogsloma maaronskog reæima u Hrvatskoj dolazi tek nakon izbora za Hrvatskisabor u svibnju 1906.

Prema izbornim rezultatima, srpska opozicija, tj. Srpska samostalnastranka dobila je πest, a Srpska radikalna stranka dva mandata. Hrvatskaopozicija, tj. Hrvatska stranka prava dobila je dvadeset, »ista stranka prava(frankovci) devetnaest, a Kulmerova grupa tri mandata.200

PoËetkom 1907. frankovci u Hrvatskom saboru provode opstrukciju pro-tiv srpskog nacionalnog imena u adresi Koalicije. U izrazu Hrvatsko-srpskekoalicije “hrvatski i srpski narod” frankovci ne vide isticanje ravnopravnostidviju nacija, veÊ unoπenje srpske dræavne ideje na hrvatski dræavni terito-rij.201

Nakon pada vlade Hrvatsko-srpske koalicije, Srpska radikalna stranka usrpnju 1907. napuπta Koaliciju. Srpski radikali u Hrvatskoj postupili su uskladu s negativnim stavom Nikole PaπiÊa prema Hrvatsko-srpskoj koalici-ji.202 Protusrpska kampanja u aneksijskom razdoblju 1908.-1909. dovodi

198 V. Bogdanov, Historija politiËkih stranaka u Hrvatskoj: 792.199 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 27, 28, 41, 42.200 F. Supilo, Politika u Hrvatskoj: 171, 172.201 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 148, 149; M. Gross, Povijest pravaπke

ideologije: 345-346.202 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 209.


Srpsku samostalnu stranku u poloæaj proskribirane stranke. Nasuprot tome,protuhrvatski orijentirana Srpska radikalna stranka surauje s antisrpskimRauchovim reæimom. Meu Srbima koji su optuæeni i uhiÊeni u kolovozu1908. nalazimo upravo Ëlanove Srpske samostalne stranke koja nije napusti-la Koaliciju.202

Nakon aneksije, tj. u jeku aneksijske krize 12. I. 1909., publicirana je op-tuænica koja tereti samostalce za subverzivnu djelatnost u Monarhiji. Vrhu-nac krize, kada je rat protiv Srbije izgledao neizbjeæan, u oæujku 1909., bioje istovremeno i poËetak veleizdajniËkog procesa u Zagrebu. Meutim,zavrπetak meunarodne krize nakon 25. III. 1909. nije bio i kraj krize u Hr-vatskoj, gdje se veleizdajniËki proces nastavlja u interesu ugarske vlade svedo 5. X. 1909.203

Srpski tisak u Hrvatskoj nije se uoËi aneksije izjaπnjavao o problemuBosne, iako su Srbi bili protivnici uklapanja okupiranih pokrajina uHabsburπku Monarhiju. Meutim, ipak se posrednim putem moæe zakljuËitida je srpsko novinstvo podupiralo akciju srpsko-muslimanskog bloka u BiHkoji traæi uvoenje ustavnosti uz zadræavanje postojeÊeg dræavnopravnogpoloæaja.204

Nakon aneksije, Srpska samostalna stranka nije se izjaπnjavala o dræa-vnopravnom poloæaju Bosne. Njen predsjednik dr. Bogdan MedakoviÊ(1854.-1930.) istiËe da je aneksija provedena bez suglasnosti naroda, te se utom smislu zalaæe za uvoenje ustavnog ureenja u BiH.205

Geneza Srpske stranke u Dalmaciji usko je vezana uz pojam zemljaπtva sjedne206 i okupaciju BiH s druge strane.207 Godine 1879. osniva se Srpskastranka u Dalmaciji, koja se protivi sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom te nataj naËin ostvaruje suradnju s dalmatinskom AutonomistiËkom strankom.208

U razdoblju relativne stabilizacije dualistiËkog sustava, prvak Srpske strankeu Dalmaciji Sava BjelanoviÊ suprostavlja se PavlinoviÊevoj koncepciji sje-

203 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 245 -247.204 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 251, 257.205 M. Gross, ≈Hrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine.«: 266.206 Rade PetroviÊ, Nacionalno pitanje u Dalmaciji u XIX stoljeÊu. Sarajevo: Svjetlost, 1968:

412, 413.207 I. PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera »ingrije.«: 150.208 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 111.


dinjenja hrvatskih zemalja i BiH na temelju hrvatskog dræavnog prava.BjelanoviÊ smatra da je krajnji cilj hrvatskog dræavnog prava kroatizacijaSrba i prikljuËenje BiH Hrvatskoj.209

Nakon smrti Save BjelanoviÊa 1897., u Srpskoj stranci jasno se izraæavasukob izmeu “mladih” i “starih” na Ëelu s visokim pravoslavnim sveÊen-stvom. Nasuprot “mladima”, “stari” su pristaπe suradnje s austrijskom vla-dom i istovremeno protivnici pribliæavanja Hrvatima. Konzervativni ele-menti s nepovjerenjem gledaju na Srpsku stranku u Dubrovniku pod vod-stvom “Srba-katolika”, gdje nije bilo moguÊe ostvariti dominantnu ulogupravoslavnog sveÊenstva. Osim toga, za razliku od proaustrijskih srpskihelemenata, Srpska stranka u Juænoj Dalmaciji, zbog svoje procrnogorskepolitike, nalazi se u opziciji prema beËkoj vladi.210

Od 1901., kada je u Srpskoj stranci otklonjen sukob, stvara se povoljnijaatmosfera za suradnju s Hrvatima. VeÊ su u jesen 1903. srpski zastupnici uDalmatinskom saboru podræali govor predsjednika Stranke prava AnteTrumbiÊa, u kojem je prvi put javno formulirana osnovna koncepcija “novogkursa”. Meutim, tek nakon Zadarske rezolucije (17. X. 1905.) otvoren jeput prema dogovoru Srpske i Hrvatske stranke u Zadru 14. XI. 1905., gdjesu usvojili zakljuËak o zajedniËkoj borbi za sjedinjenje Dalmacije i Hrvatskei istovremeno naglasili da su Srbi i Hrvati jedan narod. Zadarskom rezoluci-jom i Zadarskim dogovorom otvoren je prostor za suradnju Hrvatske i Srp-ske stranke u Dalmaciji na temeljima politike “novog kursa”.211

UoËi izbora za Carevinsko vijeÊe 1907. u Srpskoj stranci ponovno izbi-jaju teπki sukobi. U toj konstelaciji oæivljava konflikt izmeu politiËke strujepod vodstvom “Srba-katolika” oko lista Dubrovnik i pravoslavnog klera,protivnika novog kursa. Kompleksna predizborna atmosfera optereÊena jepotencijalnom opasnoπÊu od novog hrvatsko-srpskog sukoba. Meutim,neπto kasnije, kad su hrvatski i srpski zastupnici tijekom lipnja 1907. u ugar-skom parlamentu provodili opstrukciju protiv æeljezniËarske pragmatike,naiπli su na opÊu podrπku javnog miπljenja u Dalmaciji. Isto tako nakon de-finitivnog sloma “novog kursa” u Hrvatskoj, Srbi u Dalmaciji odluËno po-

209 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 168.210 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 179.211 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 179, 218, 222.


dræavaju Hrvatsko-srpsku koaliciju u vrijeme zajedniËkih manifestacija Hr-vata i Srba protiv Maara i novog bana Sándora Rákodczáyja.212

Od 1905. do 1907. na podruËju Bosne i Hercegovine pojavile su se Ëetirisrpske politiËke struje s tri lista i jednim Ëasopisom.

Srpsku rijeË pokrenuli su voe autonomnog pokreta na samom poËetku1905., tj. na izmaku devetogodiπnje borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju(1896.-1905.). VeÊ 1906. grupa oko Srpske rijeËi zauzima ekskluzivno srp-ski stav u odnosu na katoliËko stanovniπtvo Bosne i Hercegovine. Dvije go-dine kasnije, tj. 1908., bivπi prvaci autonomne borbe istiËu da se “treba daljedræati toga da se o Hrvatima πto manje piπe, da se tijem ne bi na ovim zem-ljama priznali, jer da treba iÊi za tim da se po primjeru bliskog Dubrovnikaprobudi srpstvo kod rimokatolika. A priznavanje Hrvata bi ovo s jednestrane osujetilo, a s druge bi silno πkodilo s pogledom na Muslimane”. Osimtoga, Srpska rijeË izriËito tvrdi da “mi naπim katolicima neÊemo priznati tohrvatstvo, jer oni to ne osjeÊaju”.213 S druge strane, Srpska rijeË nije se pro-tivila ‘novom kursu’ u Hrvatskoj, tj. hrvatsko-srpskoj suradnji, ali ga nijeæeljela primijeniti u Bosni i Hercegovini, kojima je davala iskljuËivo srpskiznaËaj.214 PozivajuÊi se na grupu “Srba-katolika” u Dubrovniku i neπto us-poreniji proces integracije hrvatske nacije u okupiranim pokrajinama, krugoko Srpske rijeËi negirao je postojanje hrvatskog naroda na tlu BiH, ali jedobravao “novi kurs” u Hrvatskoj.

NajveÊi dio srpske inteligencije pripadao je struji oko lista Narod, koji jepoËeo izlaziti u Mostaru 1. I. 1907. Inteligenciji nije cilj stranaËka veÊ na-cionalna organizacija s programom pokretanja akcija za demokratizacijupolitiËkog æivota. U nacionalnom pogledu Narod naglaπava srpstvo i u pra-ksi vodi srpsku politiku, iako izraæava naklonost ideji juænoslavenske uza-jamnosti. List istiËe da Êe Srbi odbaciti naËelo negacije i nametanje srpskognacionalnog imena, zalaæuÊi se za konfesionalnu ravnopravnost i autonomijuvjerskih zajednica. »ini se da je Narod smatrao da u BiH æivi jedan na-rod.215

212 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 172, 173, 203, 207.213 Mustafa ImamoviÊ, Pravni poloæaj i unutraπnjopolitiËki razvitak Bosne i Hercegovine od

1878. do 1914. Sarajevo: Svjetlost, 1976: 150-152.214 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 357.215 M. ImamoviÊ, Pravni poloæaj i unutraπnjopolitiËki razvitak Bosne i Hercegovine: 156.


TreÊu srpsku struju oko lista Otadæbina (Banja Luka, 15. VI. 1907.) Ëinigrupa intelektualaca povezana sa seljaπtvom na Ëelu s knjiæevnikom PetromKoËiÊem. Ovaj radikalno-nacionalistiËki krug zalaæe se za radikalno rjeπenjeagrarnog pitanja i potpunu autonomiju BiH. U nacionalnom pitanju izraæava“duboko uvjerenje, da su BiH, po svom nacionalnom obiljeæju srpske ze-mlje” s napomenom da Êe odbaciti svako nametanje srpskog nacionalnogimena. Meutim, KoËiÊev krug nije priznavao Hrvate u Bosni, tretirajuÊi ihkao tvorevinu BeËa, dok je Muslimane smatrao Srbima. Otadæbina poputSrpske rijeËi i Naroda posebno inzistira na oËuvanju sporazuma s Musli-manima iz 1902. List naglaπava da Êe traæiti oslonac i suradnju i prekogranica okupiranih pokrajina, tj. izvan okvira Monarhije, da Êe pratitizbivanja u æivotu Srba i ostalih juænoslavenskih naroda u okviru Monarhijete da Êe intenzivno propagirati juænoslavensku ideju.216

U krugu srpske inteligencije javlja se i proaustrijski orijentirana srpskastruja oko dr. Lazara DimitrijeviÊa, koja se zalaæe za radikalno rjeπenjeagrarnog pitanja uz pomoÊ austrougarskih vlasti. DimitrijeviÊ smatra da ÊeMonarhija osloboditi srpske kmetove ako Srbi budu lojalni prema njoj. Sdruge strane on vjeruje da Êe Monarhija, ako rijeπi agrarno pitanje, trajnouËvrstiti svoj poloæaj u BiH. Godine 1905. dr. DimitrijeviÊ je poËeo izdavatiËasopis Dan, a u svibnju 1907. osnovao Srpsku narodnu samostalnustranku.217

Tijekom 1907. dolazi do povezivanja triju politiËki srodnih grupacija srp-skog graanstva i inteligencije, tj. politiËkih struja oko Srpske rijeËi, Narodai Otadæbine, πto rezultira stvaranjem Srpske narodne organizacije na Mitrov-danskoj skupπtini u Sarajevu od 10.-14. XI. 1907. Program Srpske narodneorganizacije polazi od nacionalno-politiËkih zahtjeva, tj. od autonomije BiH.U dræavnopravnom smislu, nova organizacija de facto istiËe sultanov suve-renitet, tj. smatra da je BiH “sastavni dio turske carevine, kojim Austro-Ugarska na osnovu mandata europskih sila upravlja”. »etvrti dio programanaglaπava srpski karakter okupiranih zemalja. Prema tome, program ne istiËeakutno agrarno pitanje, koje bi moglo poremetiti odnose sa zemljoposje-dniËkim vodstvom Muslimanske narodne organizacije.218

216 M. ImamoviÊ, Pravni poloæaj i unutraπnjopolitiËki razvitak Bosne i Hercegovine: 158,159.

217 M. ImamoviÊ, Pravni poloæaj i unutraπnjopolitiËki razvitak Bosne i Hercegovine: 155.218 M. ImamoviÊ, Pravni poloæaj i unutraπnjopolitiËki razvitak Bosne i Hercegovine: 157-163.


Osnivanje Srpske narodne organizacije pozdravila je, pored naprednja-Ëkih listova u Zagrebu i Splitu, i Crvena Hrvatska u Dubrovniku.

Osnivanjem Srpske narodne organizacije nisu uklonjene razlike izmeupolitiËkih struja koje su uπle u njen sastav. Iako ih je povezivao zajedniËkicilj, tj. potpuna autonomija BiH i demokratizacija politiËkog æivota, javile suse razlike u pogledu ostalih ciljeva i metoda politiËke borbe izmeu bivπihprvaka autonomne borbe i inteligencije, ali i izmeu grupe oko Naroda iOtadæbine. U tom kontekstu, najistaknutiji voa autonomne borbe, GligorijeJeftanoviÊ, protivi se 1908. pozitivnom stavu inteligencije prema politici Hr-vatsko-srpske koalicije u Hrvatskoj. Usprkos razlikama, Srpska narodna or-ganizacija uspjela je oËuvati jedinstvo u predaneksijskom razdoblju.219

UoËi aneksije, Srpska narodna organizacija u savezu s Muslimanskomnarodnom organizacijom predaje ministru Burianu 7. IX. 1908. memoran-dum u kojem de facto odbacuje aneksiju. Neposredno nakon aneksije, pred-stavnici srpsko-muslimanske opozicije izdali su 11. X. 1908. u Budimpeπtiproglas narodu u kojem se zalaæu za ustav i autonomiju BiH. Budim-peπtanski proglas ujedno je i posljednji zajedniËki akt udruæenih predstavni-ka Srpske i Muslimanske narodne organizacije u razdoblju aneksijske krize.

2. POLITI»KA SITUACIJA U DUBROVNIKU

Tijekom aneksijske krize temeljno obiljeæje politiËkom æivotu Dubrovni-ka davale su tri politiËke struje, koje prvenstveno preko svojih politiËkihtjednika izraæavaju stavove prema aneksiji BiH. To su: Samostalna organi-zacija Hrvatske stranke oko Crvene Hrvatske, pravaπka struja frankovaËkeorijentacije oko lista Prava Crvena Hrvatska i srpska struja pod vodstvomSrba-katolika oko lista Dubrovnik.

Samostalna organizacija Hrvatske stranke nastaje uoËi aneksije BiH, kadasljedbenici dr. Pera »ingrije napuπtaju Hrvatsku stranku i nedugo zatim, 28.IX. 1908. za podruËje dubrovaËkog i korËulanskog kotara osnivaju Sa-mostalnu organizaciju Hrvatske stranke.220

219 M. ImamoviÊ, Pravni poloæaj i unutraπnjopolitiËki razvitak Bosne i Hercegovine: 164-166.

220 C H XVII/75 (1908): 1; C H XVII/79 (1908): 1.


Dr. Pero »ingrija, jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Hrvatskestranke, izvrπio je secesiju kao odgovor na Ëinjenicu da je vrh Hrvatskestranke, nakon rujanske skupπtine u Splitu 1908., doπao u ruke prvaka aus-trofilske orijentacije, tj. politiËara koji su, poput Vicka MihaljeviÊa tijekomsvibanjskih izbora 1907., suraivali s BeËom protiv predstavnika “novogkursa” u Dalmaciji. Kao zaËetnik novog kursa u Dalmaciji i jedan od tvoracaRijeËke rezolucije, »ingrija sa svojim istomiπljenicima stvara Samostalnuorganizaciju Hrvatske stranke u namjeri da na krajnjem hrvatskom jugusaËuva

pozitivnu jezgru Hrvatske stranke. Nisu se sluËajno »ingrijini sljedbenicipozivali na duh fuzije iz 1905., tj. na proces koji je pribliæio Narodnu hrvat-sku stranku i Stranku prava s jedne, te pozitivno utjecao na donoπenje Ri-jeËke rezolucije i sporazumjevanje sa Srbima s druge strane.221

Crvena Hrvatska (1891.-1914.) javlja se u razdoblju srpsko-autonomaπkeopÊinske uprave u Dubrovniku (1890.-1899.) kao izraz teænji hrvatskoggraanstva da se suprostavi srpskom ekskluzivizmu i autonomaπkom ireden-tizmu. Devedesetih godina list je proæet Supilovom ideologijom liberalnogpravaπtva, izraslom na temeljima izvorne pravaπke misli dr. Ante StarËeviÊai Eugena Kvaternika s jedne i neposrednog utjecaja na mladog Supila narod-njaËke ideologije s druge strane. VeÊ devedesetih godina Supilov ideal bilaje samostalna hrvatska dræava koju Êe suvereni hrvatski narod stvoriti vla-stitim snagama, koristeÊi krizu dualizma, odnose snaga unutar Monarhije,kao i meunarodne okolnosti.222 Potkraj 1899. Supilo napuπta Dubrovnik, ana pragu novog stoljeÊa Crvena Hrvatska dolazi pod neposredni utjecaj»ingrijina kruga, koji nakon 1903. zagovara idejni koncept “novog kursa”.Nakon fuzije Narodne hrvatske stranke i Stranke prava 1905., Crvena Hr-vatska (dalje i C H) usvaja program Hrvatske stranke koji proglaπava da su“Hrvati i Srbi jedan narod”. Prvaci Hrvatske stranke glavni su pobornici“novog kursa” koji zastupa C H i Narodni list. U lokalnim okvirima C H jeod 1905. u otvorenom sukobu s “Ëistim” pravaπima, izrazitim protivnicima“novog kursa” oko Prave Crvene Hrvatske.223 Nakon secesije »ingrijine

221 C H XVII/76 (1908): 2; C H XVII/77 (1908): 1; C H XVII/78 (1908): 1, 2; C H XVII/79(1908): 2.

222 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 290-294.223 Ivo PeriÊ, DubrovaËka periodika 1848-1918. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti

HAZU, 1980: 17,18, 21, 22; R. LovrenËiÊ, Geneza politike: 271.


grupe u rujnu 1908., C H postaje glasilo Samostalne organizacije Hrvatskestranke.

Nakon Supila, Crvenu Hrvatsku je u intervalu od 1903/4. ureivao knji-æevni kritiËar Milan MarjanoviÊ (1879.-1955.). U aneksijskom periodu C Hureuje knjiæevni historiËar i politiËar dr. Milorad Medini (1874.-1938.).Obojica su bili intelektualci, temeljito obrazovani u smislu klasiËnihobrazaca 19. st. MarjanoviÊ i Medini poznavali su europske jezike i literatu-ru, a æivo su pratili svjetska politiËka zbivanja i kompliciranu problematikuBalkana i Habsburπke Monarhije. Obojica su pripadali kulturno-politiËkomkrugu kojemu je osnovno obiljeæje davao dr. Pero »ingrija.224

Meutim, »ingrijin krug je istovremeno predstavljao i interese hrvatskogkapitala, odnosno interese viπeg sloja hrvatskog graanstva u Dubrovniku.Najvaæniji financijski oslon za spomenutu skupinu od 1902. predstavlja Hr-vatska vjeresijska banka u Dubrovniku, koja je kao dioniËko druπtvo bilaovlaπtena osnivati svoje podruænice na cijelom teritoriju Monarhije,ukljuËivπi i BiH. Meu dioniËarima isticali su se: Ivo MitroviÊ, FederikoGlaviÊ, Stanko Tuπkan, Luko Angeli, Ivo RaËiÊ, Baldo Martecchini, Ivo deGiulli i Salamun Mandolfo. Godine 1907. banka je dioniËki kapital od500.000 povisila na 1.000.000 kruna. Od 1908. godine Hrvatska vjeresijskabanka sudjeluje i u konzorcijalnim poslovima.225 Osim toga, krug oko»ingrije kontrolirao je i parobrodarsko druπtvo “Ragusea” koje se, zaintere-sirano za uspostavljanje juænoslavensko-talijanske trgovaËke suradnje, pro-tivilo gospodarskoj politici koju je Beckova vlada provodila prema Bal-kanu.226

Pravaπka struja u Dubrovniku, kao izraziti protivnik “novog kursa”, is-tupa 1905., kada grupa sveÊenika, “Ëistih” pravaπa, pokreÊe u oæujku novilist Pravu Crvenu Hrvatsku (1905-1918.). List se javlja uoËi fuzije Narodnehrvatske stranke i Stranke prava, tj. u razdoblju afirmacije snaga koje u Dal-maciji podræavaju “novi kurs”. PokretaËi lista istiËu da im je cilj povratak na

224 I. PeriÊ, DubrovaËka periodika 1848-1918: 17 i 18; I. PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera»ingrije.«:132, 133, 237.

225 Ivo PeriÊ, ≈O nastanku, ustrojstvu i djelovanju novËarskih zavoda u Dubrovniku u zadn-jim decenijama pod austrijskom vlaπÊu. « Anali Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Du-brovniku 21 (1983): 7-13.

226 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 46.


program C H iz 1891. Meutim, Prava Crvena Hrvatska (dalje P C H iliPrava) u politiËkom sukobu s Crvenom Hrvatskom protiv “novog kursa”postupno staje na poziciju politiËkog hrvatstva frankovaËkog tipa.227

Dr. Melko »ingrija u politici Prave vidi urotu dubrovaËkih klerikalnihelemenata povezanih s hrvatskim generalom, komandantom austrougarskihvojnih snaga u Dalmaciji Marjanom Vareπaninom, protiv politike “novogkursa”. On posebno naglaπava da kampanju protiv Crvene Hrvatske vode dr.Salamun Mandolfo, kan. don Jozo Crnica228 i kan. don Ante Ljepopili.229

Godine 1906. Prava, tada sklona Frankovoj opciji, pozdravila je veliko-austrijsku izjavu dr. Ise Krπnjavoga, koji je uvjeravao hrvatsku javnost da se“Velika Hrvatska moæe stvoriti samo u Velikoj Austriji”. Ostali dalmatinski“Ëisti” pravaπi s konsternacijom su doËekali spomenutu izjavu Krπnjavoga.Vrlo oπtro reagirao je i prvak »iste stranke prava u Dalmaciji don Ivo Pro-dan.230

Na samom poËetku 1907. P C H izriËito navodi da je don Ante Ljepopilipredsjednik Stranke prava u Dubrovniku.231 Istrovremeno se naglaπava daga podræavaju istaknuti dubrovaËki pravaπi dr. Salamun Mandolfo i dr. RokoMiπetiÊ (1845.-1908.).232

227 I. PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera »ingrije.«: 200.228 Jozo Crnica (1844-1919), kanonik. Gimnaziju je zavrπio u Dubrovniku a teologiju u Za-

dru. Zareen je za sveÊenika 1869. Od 1870. do 1901. æupnik je u Konavlima. Od 1901. kanonikstolne crkve dubrovaËke. Odlikovan je od strane brojnih austrijskih vlada. Vidi: List DubrovaËkebiskupije 9-10 (1919).

229 Dræavni arhiv u Dubrovniku, Arhiv »ingrija, Memoari Melka »ingrije, Peto razdoblje,str. 37-38.

230 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 341.231 Antun Ljepopili (1848-1940), kanonik. Gimnaziju i teologiju zavrπio je u Dubrovniku.

Zareen je za sveÊenika 1872. Obavlja pastoralnu sluæbi na podruËju bivπe DubrovaËke Repub-like, a 1892. imenovan je kanonikom Stolnog kaptola u Dubrovniku. Niz godina bio je urednikLista DubrovaËke biskupije. Godine 1905. pokreÊe Pravu Crvenu Hrvatsku. Od 1906. voa jeStranke prava u Dubrovniku. Suraivao u listovima: Hrvatska kruna, Croatia, Narodni list, Nar-odna Svijest, KatoliËka Dalmacija, Hrvatsko pravo, Iskra i Slovinac. Kao suradnik Jugoslavenskeakademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu bavio se crkvenom povijeπÊu, posebno prouËavajuÊirelikvijar dubrovaËke Stolne crkve. Objelodanio je izvore za povijest Stona. Vidi: Narodna SvijestXXII/1 (1940). Cjelokupan knjiæevi fond Ljepopili je ostavio Gradskoj biblioteci, te se smatrajednim od utemeljitelja NauËne biblioteke u Dubrovniku. Vidi: Vjesnik bibliotekara Hrvatske 1-4(1952): 32-41.

232 Prava Crvena Hrvatska (dalje: P C H), III/95 (1907): 3.


PolitiËki sukobi i dueli izmeu dviju grupacija u Dubrovniku, tj. izmeuP C H i C H izrazito su vehementni. Kao primjer navodim Ëlanak Prave“Laæ u politiËkoj borbi”, tiskan sredinom oæujka 1907., tj. uoËi sloma“novog kursa” u Dalmaciji.233 “Lagali su, da smo klerikalci; lagali su, dasmo sklopili kompromis s talijanaπima; lagali su, da smo poveli borbu iz os-obnosti (kao da smo ko i oni); lagali su i laæu, da smo Austrijanci (jer nije-smo kao oni za Madæare!) ...”.234 Politika C H oznaËuje se kao “nehrvatska,gospodska, protupuËka”.235

Ipak, u mnogim je elementima Ljepopilijev krug bio austrofilski nastro-jen, dok se stav P C H prema Peπti moæe oznaËiti kao protumaarski. “Da-nas Magjari na hrvatskoj pozornici predstavljaju Hamleta, a ne dao Bog, dajednog dana budu igrali ulogu i Falstaffa”.236

S oslonom na BeË, P C H politiku C H na liniji “novog kursa”, tj. Hrvat-sko-srpske koalicije kojoj na Ëelu stoji Frano Supilo, ocjenjuje kao “nehrvat-sku”. “Mi nalazimo naπe spasenje, slobodu i jedinstvo Hrvatske, u slozi svihHrvata, naπi protivnici u slozi i ljubavi Madæarima, od kojih smo trpjeli, trpi-mo i trpjet Êemo jedino πtete”.237 UoËi izbora za Carevinsko vijeÊe 1907.,kada austrijska vlada objavljuje program ekonomske sanacije Dalmacije unamjeri da izazove slom “novog kursa” na dalmatinskom tlu, Prava piπe:“Kod svih ministarstava su pune ruke posla, da se poËne πto prije izvrπavatiprogram akcije za ekonomsko podignuÊe Dalmacije”.238

Kad je sredinom oæujka 1908., tj. u predaneksijskom razdoblju, na te-melju kraljevog reskripta zatvoren Hrvatski sabor u kojem su dvije treÊinemandata u rukama Hvatsko-srpske koalicije, P C H u Ëlanku “PolitiËka kon-stelacija”, izdvajajuÊi Hrvatsku stranku prava, napada Koaliciju i njenog pr-vaka Frana Supila. “Svakako odgoda sabora koaliciji je dobro doπla, ili boljenekim Ëlanovima srpsko-hrvatske koalicije. Peπtanski mandat, to je srediπteoko kojega se okreÊe i patrijotizam i politika nekih Ëlanova koalicije”.239

233 P C H III/105 (1907): 1.234 P C H III/105 (1907): 1.235 P C H III/105 (1907): 1.236 P C H III/95 (1907): 1.237 P C H III/103 (1907): 1, 2.238 P C H III/105 (1907): 1.239 P C H IV/161 (1908): 1.


Meutim, Koalicija je samo dan prije tiskanja spomenutog Ëlanka, 20. III.1908., objavila Supilov manifest u duhu odluËnosti i istrajnosti u borbi pro-tiv apsolutizma, a za slobodu i samostalnost Hrvatske. Istini za volju, Hrvat-sko-srpska koalicija je, po rijeËima samog Supila, ubrzo zatim napustila duhspomenutog proglasa.

Neposredno nakon raskola u »istoj stranci prava, 23. IV. 1908. P C Hobjavljuje Ëlanak svog dopisnika iz Zagreba pod naslovom “Istupiπe” koji,aludirajuÊi na struju Mile StarËeviÊa, u potpunosti odobrava postupke JosipaFranka, posebno naglaπavajuÊi njegovu prijevremenu ostavku sredinomoæujka 1908. “Ali neka mi se ne zamjeri, stanovita gospoda nijesu lijeporadila. Dr. Josip Frank je radio sve, da do toga (tj. raskola, op. a.) ne dodje.Odrekao se ljubljeni borac predsjedniπtva, svake Ëasti u stranci. Pustio ih,neka oni rade, neka odregjuju, pravac listu (tj. Hrvatskom pravu, op. a.). Paipak nijesu tim bili zadovoljni. Prema tomu stvar je bila odavna zasnovana.Ne odstupiπe prije, jer su se osjeÊali slabim. Kad dogjoπe na vodstvo,oËutjeπe se jaËim, slobodnijih ruka. Ako govorim ovako otvoreno, iskreno inezavijeno, neka mi se ne zamjeri, jer drukËije ne znam govoriti. Osobnostisu bili glavni uzrok svemu ovomu”.240

Istoga dana, 2. V. 1908., pojavio se u P C H Ëlanak drugog dopisnika izZagreba pod naslovom “Kod dr Josipa Franka”, kao svojevrstan panegirikFranku non plus ultra.241 “Ako se pisac ovih redaka ponosi danas, da jepravaπ, zahvalit mu je jedino dr. Josipu Franku. U najteæim Ëasovima, kad suprotivnici napeli bili sve svoje sile, da uniπte naπu misao, laÊao sam se govo-ra ovog sposobnog i umnog Ëovjeka, i tu sam naπao dokaza neoborivih zasvetost naπeg programa. S jedne su strane bili povrπni i naduti mediokriteti,koji su naprednom frazom (koja je opet plitkim ljudima imponovala) branilikojeπta nehrvatsko i napadali StarËeviÊanstvo, s druge je strane stao Ëovjek,rekao bi genij, koji je nepobitnim argumentima navale ne samo odbijao, ne-go zemljiπte neprestano osvajao”.242 U razgovoru s nepoznatim dopisnikomP C H Frank je egzodus sljedbenika Mile StarËeviÊa ocijenio na slijedeÊi

240 P C H IV/167 (1908): 1. »lanak potpisan velikim slovom P. datiran je u zagrebu 27. IV.1908.

241 P C H IV/167 (1908): 1. »lanak poptisan velikim slovom V. datiran je u Zagrebu 27. IV.1908.

242 P C H IV/167 (1908): 1.


naËin: “Po mom miπljenju kao politiËar smatram njihov korak uprav zloËi-naËkim za hrvatski narod. Baπ, kad su se na najviπem mjestu stali najozbilj-nije zauzimati s hrvatskim pitanjem, kad su htjeli, da se jednom viπe odluËisa sudbinom Herceg-Bosne, kad se je uzimalo u kombinaciju naπu strankusloænu i jaku i njen narodni program, kad - kako su stvari stale - nije bilodaleko od slobode i jedinstva Hrvatske, tad se baπ trebalo, da ovi ljudipoËine ovaj zloËin. ©to Êe sad narod hrvatski? Kako Êe ovo na nj djelovati?NeÊe li nas ovo zbaciti koji korak nase na korist naπim protivnicima?”.243

Istovremeno Ëlanak Prave “Razdor u naπoj stranci u Zagrebu” prva jeneposredna reakcija samog lista na raskol Frankove stranke.244 “Mi dok izsvega srca æalimo toliku nesreÊu, neÊemo joπ da svoju izreËemo o sporu:svakako, da je pravog domoljublja, bili bi se pregorjeli i osobni nesporazumii saËuvala stega”.245 Meutim, P C H ponovno glorificira Frankovu demisi-ju, istiËuÊi da se StarËeviÊ udaljio od “Ëistoga stanoviπta stranke”.246 Premaovim Ëlancima moæe se zakljuËiti da su dubrovaËki pravaπi neposredno na-kon raskola podræali Franka.

VeÊ 2. V. 1908., u kratkom napisu “StarËeviÊanska skupπtina”, P C H uoptimistiËkom tonu najavljuje opÊu skupπtinu dalmatinskih pravaπa za 14.svibnja iste godine u Splitu.247 Post festum, nakon konstituirajuÊe skupπtinena kojoj su se ponovno organizirale pravaπke struje, tj. ©ibenËani, DubrovËa-ni i prodanovci kao jedinstvena Stranka prava u Dalmaciji, Prava publiciraËlanak pod naslovom “Skupπtina naπe stranke”, koji oduπevljeno pozdravljaspomenutu fuziju.248 Meutim, dok je osnivaËka skupπtina tacite prelazilapreko pravaπko-obzoraπkog programa iz 1894.,249 P C H istiËe da Êe dalma-tinski pravaπi najbolje pomoÊi banovinskim pravaπima ako se budu striktnodræali programa iz 1894., koji se u interpretaciji Prave tretira kao konaËnaoporuka dr. Ante StrËeviÊa.250 Prema tome, dok osnivaËka skupπtina jedin-stvene Stranke prava u Dalmaciji sredinom svibnja 1908. Habsburπku Mo-

243 P C H IV/167 (1908): 1.244 P C H IV/167 (1908): 1.245 P C H IV/167 (1908): 1.246 P C H IV/167 (1908): 1.247 P C H IV/167 (1908): 3.248 P C H IV/170 (1908): 1.249 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 354.250 P C H IV/170 (1908): 1.


narhiju nije ni spominjala, P C H nedugo zatim inzistira na programu iz1894., kojim se ostvarenje hrvatske dræavnosti traæi u okviru Monarhije.

U predaneksijskom razdoblju posebno je interesantan zajedniËki istup tri-ju stranaka u Dubrovniku, odræan 17. V. 1908. Stranka prava, Hrvatskastranka i Srpska stranka oπtro osuuju sustvano negiranje hrvatske dræavno-sti od strane “novog Khuena Hedervarya”.251 Na skupπtini je istoga danagovorio i predstavnik Stranke prava, mladi pravnik N. Caput, koji je izmeuostalog rekao: “Danas sjedi na Ëasnoj banskoj stolici hrvatskih muËenikaZrinjskih i Frankopana Ëovjek (Pavao Rauch, op. a.), koji po πto po to hoÊeda na nikad i od nikoga nepodjarmljenoj Hrvatskoj uzakoni biljeg magjarskeprovincije”.252 Istup P C H u ovom sluËaju nije bio frankovaËki.

Meutim, u pomanjkanju izvornog materijala, tek se za razdoblje aneksij-ske krize moæe utvrditi izraziti protusrpski stav P C H. Poput veÊine pravaπastarije generacije, grupa oko Prave dosljedno je zastupala teoriju “poli-tiËkog” naroda, tj. nije priznavala nacionalne Srbe u zemljama hrvatskogdræavnog prava. Stoga P C H nije priznavala nacionalni identitet Srba ni uBiH, tretirajuÊi te zemlje kao iskljuËivo hrvatske.253

U aneksijskom razdoblju formalni odgovorni urednik P C H bio je izvje-sni Frano Schick.254 Meutim P C H su stvarno ureivali i usmjeravalipolitiËari iz crkvenih krugova, meu kojima su posebno vaæni bili don AnteLjepopili i don Jozo Crnica. Po frankovaËki intoniranim Ëlancima posebnose isticao vanjski suradnik lista don Ante Jasprica.255

Prema Ljepopiliju, pristaπe Stranke prava u Dubrovniku regrutiraju se uredovima niæeg graanstva, radniπtva i sveÊenstva iz okolice grada. Zabogatiji sloj graanstva i inteligenciju Ljepopili kaæe da inkliniraju Srbima ida su antihabsburπki nastrojeni.256 Prema vlastitom priznanju Prave, veÊina

251 P C H IV/170 (1908): 2.252 P C H IV/170 (1908): 2.253 P C H IV/191 (1908): 2.254 P C H III/108 (1907): 2, 3. “Naπ suradnik gosp. Frano Schick danaπnjim je brojem i

odgovorni urednik naπeg lista”.255 Ante Jasprica (1872-1930), sveÊenik. Gimnaziju je zavrπio u Dubrovniku, a teologiju u

Zadru. Godine 1897. zareen je za sveÊenika. Do 1929. aktivan u pastoralnoj sluæbi na Peljeπcu,Konavlima, Æupi i DubrovaËkom primorju. Suraivao je u brojnim listovima. Vidi: List dubrov-aËke biskupije XXX/ 1-2 (1930): 28.

256 Iso Krπnjavi, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike II. Zagreb: Mladost, 1986: 580.


dubrovaËke inteligencije nije na strani Stranke prava. “Opet Êemo i to pri-znat, da nemamo veÊinu inteligencije one, πto je oni (tj. »ingrijin krug, op.a.) smatraju takovom, one s doktorskim titulama ili kapitalom”.257 Strankaprava u Dubrovniku, poput Frankove stranke u Banovini, najveÊi broj svojihsljedbenika imala je u redovima trgovaËko-obrtniËkog sloja, a dijelom iradniπtva.

Sukob grupacije oko P C H i »ingrijinog kruga oko C H usko je vezan zaaktivnost dviju konkurentskih banaka u Dubrovniku, tj. Hrvatske puËkeπtedionice (osnovana 12. IV. 1904.) i Hrvatske vjeresijske banke. Dok seprva u rukama sveÊenstva oslanja na slovenski crkveni kapital, druga je naËelu s Melkom »ingrijom orijentirana na Ëeπki kapital.258 Æestoki napad P CH sredinom travnja 1907. na Hrvatsku vjeresijsku banku vrlo dobro ilustrirateæinu sukoba dviju suprotstavljenih interesnih grupa.259

S obzirom na te posebnosti, Dubrovnik u povijesti pravaπke politiËkeprakse u Dalmaciji predstavlja svojevrsni fenomen, jer je jedino u ovomgradu djelovala pravaπka organizacija orijentirana veÊim dijelom na po-litiËku liniju Josipa Franka.260 Osim toga, ta je grupacija i kasnije djelovalanezavisno od politike dalmatinskih Ëistih pravaπa. Iako je dubrovaËka pra-vaπka struja slijedila Frankovu liniju u nekim temeljnim odrednicama, onaipak nije dijelila Frankove politiËke poglede u vezi s problemima onog dijelaHrvatske koji se nalazio pod maarskom dominacijom. Razlike su proizla-zile iz razliËitog procesa nastanka i πirenja pravaπke misli. Kao πto su sepravaπke ideje javile u Dalmaciji dva desetljeÊa nakon pojave prvogpravaπkog idejnog koncepta Eugena Kvaternika (1825.-1871.) La Croatie etla confédération italienne, tako i ideologija “modernog pravaπtva”261 nalazisvoj ambijent u Dubrovniku u krugu jednog dijela katoliËkog sveÊenstva,manjeg dijela inteligencije i znatno πireg kruga sitnog graanstva tek nakon1905.

Nakon velikog ustanka naroda Bosne i Hercegovine 1875.-1878. dolazido formiranja posebne Srpske stranke u Dalmaciji 1879. Ova stranka oku-plja Srbe u austrijskoj Dalmaciji, kao i “Srbe-katolike” u Dubrovniku. Od

257 P C H III/108 (1907): 1.258 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 25, 26, 46, 47; I. PeriÊ, ≈O nastanku, us-

trojstvu i djelovanju novËarskih zavoda.«: 14-16.259 P C H III/109 (1907): 2.


1892. Srpska stranka tiska u Dubrovniku politiËki tjednik Dubrovnik, kojikontinuirano izlazi do poËetka Prvog svjetskog rata.262

Iako se pristaπe Srpske stranke u Dubrovniku, prvenstveno meu “Srbi-ma-katolicima”, javljaju joπ poËetkom osamdesetih godina, do definitivnograzlaza s Hrvatima, pristaπama Narodne stranke dolazi tek 1885. “StranaËkapodvojenost izmeu Hrvata i Srba postala je otada otvorena politiËka stvar-nost i u Dubrovniku”.263 Srpsku stranku u Dubrovniku vode “Srbi-katolici”,uzak ali istovremeno vrlo utjecajan krug intelektualaca i plemstva. Na pragudevedesetih godina u Dubrovniku obitava vrlo mali broj Srba pravoslavnevjere. Prema popisu od 31. XII. 1890., u Dubrovniku je æivjelo svega 6,4%pravoslavnih stanovnika.264

Dok Narodna hrvatska stranka pada u krizu i apstinira, Srpska stranka,iako statistiËki slaba, udruæena s autonomaπima pobjeuje na opÊinskim iz-borima u Dubrovniku 22-24. V. 1890. Na taj naËin dubrovaËka opÊina prela-zi u ruke srpsko-autonomaπke koalicije (1890.-1899.).265

U srpnju 1892. utemeljen je Dubrovnik s programom Srpskog glasa, tj.glasila Srpske stranke u Dalmaciji. U skladu sa stavovima dalmatinske Srp-ske stranke, i Dubrovnik se suprotstavlja hrvatskoj politiËkoj misli, tj.izjaπnjava se protiv sjedinjenja Dalmacije s Banskom Hrvatskom.266 Nasu-prot Dubrovniku, Supilova Crvena Hrvatska zastupa hrvatsku politiËku mi-sao, suprotstavljajuÊi se srpskom ekskluzivizmu, ali ne i srpskom nacional-nom imenu.267

Nakon smrti uglednog prvaka Srpske stranke Save BjelanoviÊa 1897., udalmatinskoj Srpskoj stranci jasno se izraæava sukob izmeu “mladih” i“starih”, koji izravno pogaa srpsku struju u Dubrovniku. Konzervativni ele-menti na Ëelu s visokim pravoslavnim klerom s nepovjerenjem gledaju naSrpsku stranku u Dubrovniku pod vodstvom “Srba-katolika”, u kojoj nije

260 P C H V/217 (1909): 1.261 M. Gross, Povijest pravaπke ideologije: 428.262 I. PeriÊ, DubrovaËka periodika 1848-1918: 15-20.263 I. PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera »ingrije.«: 153-161.264 I. PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera »ingrije.«: 169.265 I. PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera »ingrije.«: 169-172.266 I. PeriÊ, ≈PolitiËki portret Pera »ingrije.«: 177.267 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 173.


bilo moguÊe ostvariti dominantnu ulogu pravoslavnog sveÊenstva. Osimtoga, srpskim proaustrijskim konzervativnim elementima smetala je pro-crnogorska politika Srpske stranke u Juænoj Dalmaciji, koja je tu strankudovodila u opoziciju prema BeËu.268

Neprijateljski stav srpskih konzervativaca prema “Srbima-katolicima” uDubrovniku najjasnije dolazi do izraæaja u autobiografiji Nikodima Milaπa(1845.-1915.), episkopa zadarsko-istrijskog (1890.-1911.), koji æestoko na-pada dubrovaËke “Srbe-katolike” negirajuÊi njihov srpski nacionalni ident-itet.269 Milaπ poistovjeÊuje srpstvo i pravoslavlje, a “Srbe-katolike” pro-glaπava neprijateljima pravoslavne vjere. Autor istiËe “da sve to .katoliËkoSrpstvo. sastavljaju desetak ako ne i manje, ambicioznih pismenih Du-brovËana, koji su uza se imali moæda joπ stotinak nepismenih ili polupi-smenih DubrovËana, koje su oni ovako ili onako novËano pomagali, a zakoje ambiciozne pismene DubrovËane .katoliËko Srpstvo. nije drugo bilo,kao πto nije ni danas, nego pusta reklama”.270 Za Dubrovnik pisac tvrdi da jenakon 1897. utjecao na liberalna srpska glasila van Dalmacije. “Mirni i to-boæe tolerantni prema pravoslavnoj vjeri za æivota BjelanoviÊeva Dubrovnikje pokazao svoju Ëud, Ëim je prestala BjelanoviÊeva kontrola”.271 Godine1898. episkopa Milaπa je naroËito revoltiralo pismo koje mu je uputio prvakSrpske stranke u Dalmaciji, DubrovËanin dr. Antun Pugliesi, u kojem za-stupa tezu o zastarjelosti teorije “da su Pravoslavlje i Srpstvo dva pojma,koji se ne mogu odvojiti”.272 Potrebno je istaknuti da je, prema Milaπevu tu-maËenju, dr. Pugliesi prvenstveno poslovni Ëovjek zainteresiran za gra-evinske koncesije u Juænoj Dalmaciji, koje u BeËu moæe lakπe ostvariti akose predstavi kao politiËki lider.273

Meutim, Ëinjenica je da je dr. Antun Pugliesi bio predstavnik srboka-toliËkog kapitala u Dubrovniku.274 Istovremeno, on je bio i prvak Srpskestranke u Dubrovniku i voa srpske struje u juænoj Dalmaciji, koja se su-

268 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 179.269 Marko JaËov, Autobiografija Nikodima Milaπa. Meπovita graa (Miscellanea) 12. Be-

ograd, 1983: 96-98.270 M. JaËov, Autobiografija Nikodima Milaπa: 96-98.271 M. JaËov, Autobiografija Nikodima Milaπa: 96-98.272 M. JaËov, Autobiografija Nikodima Milaπa: 96-98.273 M. JaËov, Autobiografija Nikodima Milaπa: 96-98.274 M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 45.


prostavlja konzervativnoj struji s visokim pravoslavnim klerom na Ëelu.

Osim toga, u Dubrovniku od 2. XI. 1902. djeluje Srpska πtedionica, kojau razdoblju “novog kursa”, tj. 1905., podiæe razinu financijskog poslovanjana viπi stupanj.275

Kada je 1901. donekle otklonjen sukob unutar Srpske stranke u Dalmaci-ji, stvoreni su povoljniji uvjeti za suradnju sa Hrvatima. Narodni pokret uHrvatskoj 1903. pozitivno je djelovao na proces poboljπavanja hrvatsko-srp-skih odnosa u Dalmaciji. Za hrvatsko-srpsku slogu posebno se zalaæe Crve-na Hrvatska, koju u srpnju 1903. preuzima Masarykov uËenik, naprednjakMilan MarjanoviÊ. Istovremeno, u Dubrovniku se vode i prvi hrvatsko-srp-ski pregovori. Na zasjedanju Dalmatinskog sabora u jesen 1903. srpski za-stupnici su podræali prvi put javno formuliranu koncepciju “novog kursa”.Ipak, tek je Zadarskom rezolucijom i Zadarskim dogovorom 1905. stvorenprostor za suradnju Hrvatske i Srpske stranke u Dalmaciji. Meutim, kada uproljeÊe 1907. ponovno u Srpskoj stranci izbijaju teπki sukobi, joπ jednomoæivljava konflikt izmeu kruga oko Dubrovnika i austrofilski nastrojenogprvoslavnog klera, protivnika “novog kursa”.276

PoËetkom 1908. Dubrovnik ocjenjuje osnivanje Srpske narodne organiza-cije u BiH tijekom studenog 1907. kao veliku tekovinu srpskog naroda uokupiranim pokrajinama.277 “Pri jadnom stanju naπe braÊe u Bosni i Herce-govini, opet moramo sa zadovoljstvom da zabiljeæimo jednu veliku njihovuteËevinu. Jad i nevolja koja ih bije sa svih strana, osvijestila je Srbe u Bosni iHercegovini, te uvidjeπe da im joπ ostaje jedini spas u organizaciji i zaje-dniËkom radu. Sarajevska skupπtina (osnivaËka skupπtina Srpske narodneorganizacije, op. a.) u proπloj godini svijetla je toËka u politiËkoj i muËnojborbi naπe braÊe”.278 TretirajuÊi bosanske Muslimane kao Srbe, list istiËe:“Pa sloga Srba pravoslavnih i muslimana, koja se svakim danom sve jaËe is-poljuje, moæe nas samo nadom puniti, da Êe srpski narod u Bosni i Hercego-vini jednog dana potpuno izvojπtiti svoja prava u borbi za oËuvanje svojih

275 I. PeriÊ, ≈O nastanku, ustrojstvu i djelovanju novËarskih zavoda: 13, 14.276 J. ©idak, M. Gross, I. Karaman, D. ©epiÊ, Povijest hrvatskog naroda: 179, 217, 218, 222;

M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije: 172.277 Dubrovnik XVII/2 (1908): 2.278 Dubrovnik XVII/2 (1908): 2.


svetinja: imena i vjere. To æelimo naπoj braÊi da im πto bliæa buduÊnostdonese, jer i mi shvaÊamo, i mi smo okusili i joπ danas znamo, πto je to bor-ba za pogaæena prava, borba za oËuvanje svojih srpskih svetinja”.279 Prematome, tretirajuÊi osnivanje Srpske narodne organizacije kao veliku tekovinusrpskog naroda u BiH, Dubrovnik, de facto odobrava njen program, koji is-tiËe sultanov suverenitet u BiH, zalaæe se za autonomiju BiH i naglaπavasrpski karakter okupiranih zemalja.

VeÊ sredinom veljaËe 1908., komentirajuÊi poznatu izjavu austro-ugar-skog ministra vanjskih poslova Aehrenthala u delegacijama od 27. I. 1908. oproduæenju bosanske æeljeznice kroz Sandæak do Mitrovice, Dubrovnik uËlanku zastupnika Srpske stranke u Dalmatinskom saboru –ura VukotiÊa280

implicite nagovjeπtava predstojeÊu aneksiju BiH.281 “Izjava, koju je baronAehrenthal Ëinio (uËinio, op. a.) u oËi Ëitave Evrope, da je Austro-Ugarskaposjedom Bosne i Hercegovine postala balkanska vlast, ima dubokog poli-tiËkog znaËenja. Ministar Aehrenthal nije toliko naivan, da bi se bez razlogaistrËao sliËnom politiËkom izjavom. Izjava je tu, a plan je proziran; znaËi daje gosp. Ministar u balkanskoj politici toliko daleko dotjerao, da misli da ganiko viπe ne moæe sprijeËiti; znaËi da je naπao taËke, koje mu imaju posluæitikao sigurne operacione baze za ostvarenje ideala Austro-Ugarske politike.Austro-Ugarska je velevlast. Kao takova na primjeru svih ostalih velikihvlasti, traæi da se πiri; ona to smatra za prijeku potrebu, jer bi inaËe zaostalau utakmici. Sa sve tri strane stisnuta je drugim velesilama kao gvozdenimobruËem. Balkan je jedini meki prijelaz na koji je ona veÊ odvana bacilasvoj osvajaËki pogled”.282

U predaneksijskom razdoblju i na poËetku aneksijske krize kao vlasnik iizdavaË Dubrovnika navodi se Srpska dubrovaËka πtamparija dr. MataGraciÊa i dr. pod formalnim uredniπtvom Antuna Zipfela. Tijekom aneksij-ske krize, tj. na samom poËetku 1909., u ulozi vlasnika, izdavaËa i odgovor-

279 Dubrovnik XVII/2 (1908): 2.280 –uro VukotiÊ bio je zastupnik Srpske stranke u Dalmatinskom saboru u razdobljima od

1883. do 1885. i od 1889. do 1908. Ivo PeriÊ, Dalmatinski sabor 1861-1912. (1918.) god. Zadar:Zavod za povijesne znanosti, 1978. 230.

281 Dubrovnik XVII/7 (1908): 1.282 Dubrovnik XVII/7 (1908): 1.


nog urednika lista javlja se dubrovaËki “srbo-katolik” Kristo P. Dominko-viÊ.283

DubrovaËka politiËka glasila premaaneksiji Bosne i Hercegovine

Crvena Hrvatska

UoËi aneksije BiH, potkraj kolovoza 1908. Crvena Hrvatska objavljujeanalitiËki Ëlanak pod naslovom “©to Êe od Bosne biti!” u kojem se veÊ nasamom poËetku konstatira da je mladoturska revolucija do krajnosti aktua-lizirala problem Bosne.284 Pod pritiskom mladoturske revolucije u srpnju1908. sultan Abdul Hamid (1876.-1909.) proglaπava ustav iz 1876. IstiËe seda u Bosni mora doÊi do promjena, jer je pokret za autonomiju dosta snaæan,a predvia se i moguÊnost izbijanja ustanka ukoliko se ne udovolji zahtjevi-ma naroda. Europski tisak, konstatira list, a posebno slavenski, njemaËki iturski, zahtijeva da i Austrija nakon trideset godina vladanja uvede ustavnostanje. U nastavku se kaæe da bi se, ukoliko Monarhija ne postupi u smislusugestija europskog javnog miπljenja, mogla naÊi u paradoksalnoj situacijida mladoturci protegnu svoj ustav i na Bosnu i Hercegovinu. Ova opasnostje na neki naËin bila prisutna, s obzirom na Ëinjenicu da je turski sultan, natemelju Ël. 25 Berlinskog ugovora i Carigradske konvencije formalno-pra-vno zadræao suverenitet nad okupiranim pokrajinama. S druge strane, iznosise da bosanska vlada prolongira donoπenje ustava s objaπnjenjem da narod u

283 Kristo P. DominkoviÊ, (1877-1946), jedan od politiËkih voa dubrovaËkih Srba-katolikaoko lista Dubrovnik. U rodnom Dubroniku zavrπio je 1897. gimnaziju, a zatim odlazi na studijmedicine u BeË. Potkraj stoljeÊa prekida studij, bavi se novinarstvom, surauje u Dubrovniku izadarskom Srpskom glasu. VeÊ 1905. postaje odgovorni urednik Dubrovnika. Sa skupinomistomiπljenika DominkoviÊ je u tom razdoblju utemeljio druπtvo “Duπan Silni”. PoËetkom 1909.postaje vlasnik, izdavaË i odgovorni urednik Dubrovnika. Za vrijeme prvog svjetskog rata uhiÊenje i interniran. Izmeu dva rata obnavlja list Dubrovnik. Za vrijeme drugog svjetskog rataponovno uhiÊivan. Umro je u Dubrovniku 1946. Za ove podatke zahvaljujem gospoi Zori Benk-oviÊ ro. DominkoviÊ.

284 C H XVII/70 (1908): 4.


POLITICAL PARTIES IN DUBROVNIK AND THE

ANNEXATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

PERO DEPOLO

Summary

In the broader context of the 1908 Austro-Hungarian annexation of Bos-nia and Herzegovina, the author analyzes the attitudes of the leadingCroatian political parties - the Croat-Serb Coalition (Hrvatsko-srpska koalic-ija), the Party of Rights (Stranka prava), and Serbian groups that supportedthe official Serbian policy - on that matter. In addition to describing Du-brovnik’s political milieu at the dawn of the twentieth century, the authorhighlights some profoundly opposing views concerned with the annexationof Bosnia-Herzegovina which had been proclaimed in the bulletins CrvenaHrvatska (CH), Prava Crvena Hrvatska (PCH), and Dubrovnik by theCroatian Party (Hrvatska stranka) (later to become a coalition), Dubrovnik’sRadical Right (»isti pravaπi), and the Serbian Party.

While PCH openly welcomed the idea of annexation, CH, in spite of ob-vious reservations, truly approved of it. Contrary to the two former bulletins,Dubrovnik protested vehemently against Bosnia’s annexation. PCH viewedannexation as a step towards the resolution of the Croatian issue in an inte-gral sense, whereas CH considered it a step toward the integration of theSouth Slavic peoples in the Austro-Hungarian Monarchy. Dubrovnik’sviews, however, differed greatly from the two other political journals be-cause it saw the annexation as a threat to the existence of the Serb nation andtheindependent position of Serbia. Therefore, as far as this issue was con-cerned, PCH generally endorsed exclusive Croatism; Dubrovnik, Greater-Serbian policy; and CH, South Slav unity.

These considerable discrepancies on the issue of Bosnian annexation re-sult from the diametrically opposed ideological positions of Dubrovnik’sthree political currents. The independent organization of the Croatian Party,led by Dr Pero »ingrija, who represented Dubrovnik’s upper middle class,saw the resolution of the Croat issue in Yugoslavism - that is, in the unifica-


tion of the South Slavic nations of the Empire. Dubrovnik’s Party of Rights,led by Don Ante Liepopili and representing part of the catholic clergy, thetradesmen, and the artisans of Dubrovnik, approached the Croat issue exclu-sively within a Croatian framework and dynastic support. The Serbian cur-rent, led by the Serbian-Catholics under Dr. Antun Pugliesi, Belgrade’s rep-resentative in Dubrovnik, advocated the Greater-Serbian idea.

Documents

Anali HAZU u Dubrovniku 37 (1999)