204Bilten

Lik boginje

pravde

b i l t e n

sudske prakse

Vrhovnog suda

Federacije

Bosne i

Hercegovine

broj 2

Sarajevo, juli-decembar 2004.

srpanj-prosinac 2004.

2

B I L T E N S U D S K E P R A K S E

VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

OSNIVA: Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Valtera Peria 15

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:

Predsjednik suda AMIR JAGANJAC

UREUJE: ODJELJENJE ZA PRAENJE I PROUAVANJE SUDSKE PRAKSE

Amir JAGANJAC

Ignjacije DODIK

Hajrudin HAJDAREVI Sadudin KRATOVI Malik HADIOMERAGI Milka MITROVI Zdenko ETEROVI Milan PAVLI

IZDAVA:

Javno preduzee Novinsko-izdavaka organizacija Slubeni list Bosne i Hercegovine Sarajevo, Magribija 3

ZA IZDAVAA:

Mehmedalija HUREMOVI, direktor

3

Lik boginje

pravde

b i l t e n

sudske prakse

Vrhovnog suda

Federacije

Bosne i

Hercegovine

broj 2

Sarajevo, juli-decembar 2004.

srpanj-prosinac 2004.

4

S A D R A J

KRIVINO PRAVO

- sudske odluke

GRAANSKO PRAVO - sudske odluke UPRAVNO PRAVO

- Sudske odluke

ABECEDNI STVARNI REGISTAR

- za krivino pravo - za graansko pravo - za upravno pravo REGISTAR PRIMIJENJENIH PROPISA

- za krivino pravo - za graansko pravo - za upravno pravo

5

____________________________________________________

KRIVINO PRAVO ____________________________________________________

KRIVINI ZAKON FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

1.

lan 26. stav 2. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

PRI OCJENI DA LI JE ODBRANA KOJU JE PRIMJENIO NAPADNUTI KAKO BI

OD SEBE ODBIO ISTOVREMENI PROTIVPRAVNI NAPAD BILA

NEOPHODNO POTREBNA UZIMA SE U OBZIR NE SAMO TO DA LI JE

NAPADNUTI UPOTRIJEBIO JEDINO SREDSTVO KOJE JE U KONKRETNOJ

SITUACIJI IMAO ZA ODBRANU NEGO I DA LI JE TO SREDSTVO

UPOTRIJEBIO NA NAIN KOJI JE BIO JEDINO MOGU. RADI TOGA JE PRAVILAN ZAKLJUAK PRVOSTEPENOG SUDA, DA JE OPTUENI ODBIJAJUI ISTOVREMENI PROTIVPRAVNI NAPAD OTEENOG, PREKORAIO GRANICE NUNE ODBRANE, BUDUI DA NAIN NA KOJI JE UPOTRIJEBIO AUTOMATSKU PUKU S KOJOM JE RASPOLAGAO ISPALJIVANJE RAFALA OD OKO 20 METAKA PREMA OTEENOM KOJI SE NALAZIO IZA NJEGA, BEZ PRETDHODNOG VERBALNOG UPOZORENJA

DA E UPOTRJEBITI PUKU ILI UPOZORENJA PUCANJEM U ZRAK, NIJE BIO NI JEDINI MOGUI NI NEOPHODNO POTREBNI NAIN ODBRANE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: K-100/04 od 9.12.2004.g.)

2.

lan 207. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

ZA POSTOJANJE KRIVINOG DJELA SPOLNI ODNOAJ S DJETETOM IZ LANA 207. STAV 1. KZ FBIH JE IRELEVANTNO DA LI JE S DJETETOM IZVREN SPOLNI ODNOAJ ILI SA SPOLNIM ODNOAJEM IZJEDNAENA SPOLNA RADNJA. KAKO SE SPOLNOM RADNJOM IZJEDNAENOM SA SPOLNIM ODNOAJEM SMATRA SVAKA RADNJA KOJA PODRAZUMIJEVA ULAENJE SPOLNOG ORGANA UINITELJA U TIJELO RTVE ILI ULAENJE DRUGIM DIJELOVIMA TIJELA UINITELJA U SPOLNE ORGANE RTVE S CILJEM ZADOVOLJENJA SPOLNOG NAGONA, ONDA UTVRENE RADNJE OPTUENOG STAVLJANJE NJEGOVOG SPOLNOG ORGANA U USTA MLDB. D.A. I MLDB. D.M. PREDSTAVLJAJU S SPOLNIM

ODNOAJEM IZJEDNAENE SPOLNE RADNJE S DJETETOM, T.J. RADNJE UINJENJA NAPRED NAVEDENOG KRIVINOG DJELA.


6

ZAKON O KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

3.

lan 312. stav 1. taka b) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

SUDIJA ZA PREDHODNO SASLUANJE U SMISLU LANA 39. TAKA D. ZKP FBIH NE MOE VRITI SUDIJSKE DUNOSTI NAKON TO JE OKONAN DIO POSTUPKA KOJI SE VODI PRED SUDIJOM ZA PREDHODNO SASLUANJE I POSLIJE PROSLIJEIVANJA PREDMETA SUDEEM VIJEU. POTO JE NASUPROT TOME, SUDIJA ZA PREDHODNO SASLUANJE U ISTOM PREDMETU BIO LAN VIJEA KOJE JE U POSTUPKU KONTROLE PRITVORA (LAN 151. STAV 1. ZKP FBIH) DONIJELO RJEENJE O PRODUENJU PRITVORA, ODNOSNO KAKO JE SUDJELOVAO U NJEGOVOM DONOENJU IAKO SE MORAO IZUZETI, UINJENA JE BITNA POVREDA ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA B. ZKP FBIH.

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: K-366/04 od 7.9.2004.g.)

4.

lanak 312. stavak 1. toka d. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

TIME TO NAKON PODNOENJA PRIJEDLOGA TUITELJA ZA PRODUENJE PRITVORA, OSUMNJIENI KOME JE POBIJANIM RJEENJEM PRODUEN PRITVOR NIJE IZVEDEN PRED SUDSKO VIJEE RADI IZJANJENJA O RAZLOZIMA ZA PRODUENJE PRITVORA (NIJE MU OMOGUENO DAVANJE TAKVOG IZJANJENJA NI PRED SUDIJOM ZA PREDHODNI POSTUPAK NAKON PODNOENJA PRIJEDLOGA TUITELJA ZA ODREIVANJE PRITVORA) POVRIJEENO JE NJEGOVO PRAVO NA OBRANU I UINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KAZNENOG POSTUPKA IZ LANKA 312. TOKA D. ZKP FBIH. OVO BEZ OBZIRA TO TAKVA OBAVEZA NIJE IZRIITO PROPISANA U ODREDBAMA ZKP FBIH, JER OVAKVU OBAVEZU IZVOENJA PRED SUDIJU SVAKOGA TKO JE UHAPEN ILI LIEN SLOBODE IZRIITO PREDVIA LANAK 5. STAVAK 3. EVROPSKE KONVENCIJE ZA ZATITU LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA, IJA PRIMJENA JE U SMISLU LANKA II/1 USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE OBAVEZNA I IMA PRIORITET U ODNOSU NA SVAKI

DRUGI ZAKON.

7

Iz obrazloenja:

Prema izreci i obrazloenju pobijanog rjeenja, pritvor osumnjienom produen je po pritvorskoj osnovi iz lana 146. stav 1. taka a. ZKP FBiH, s obrazloenjem da su u konkretnom sluaju ispunjeni opi i posebni uvjeti za produenje pritvora po navedenoj pritvorskoj osnovi.

U podnesenoj albi se posebno navodi da je pobijanim rjeenjem prekrena odredba lana 5. stav 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer prije donoenja rjeenja o produenju pritvora osumnjieni nije izveden pred sudiju za prethodni postupak ili vijee pred kojim bi se izjasnio i osporio prijedlog kantonalnog tuitelja za produenje pritvora.

Nakon to je ispitao navedene albene prigovore osumnjienog, ovaj sud je naao da su oni djelimino osnovani. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je Kantonalni tuitelj u Sarajevu pismenim podneskom od 10.12.2004. godine predloio produenje pritvora po pritvorskim osnovama iz lana 146. stav 1. taka a. i b. ZKP FBiH protiv osumnjienog protiv koga se pred tim sudom vodi istrani postupak zbog krivinog djela ratni zloin protiv civilnog stanovnitva iz lana 154. ranijeg KZ FBiH. Djelimino prihvatajui prijedlog kantonalnog tuitelja, vijee prvostepenog suda je pobijanim rjeenjem produilo pritvor osumnjienom za jo 2 mjeseca po pritvorskoj osnovi iz lana 146. stav 1. taka a. ZKP FBiH, nalazei pritom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za produenje pritvora i po pritvorskoj osnovi iz take b. stava 1. lana 146. ZKP FBiH.

Meutim, iz spisa predmeta ne proizlazi da je vijee prvostepenog suda prije odluke o produenju pritvora pozivalo osumnjienog pred to vijee, da se izjasni i eventualno ospori prijedlog kantonalnog tuitelja za daljnje produenje pritvora. S tim u vezi ovaj sud nalazi da je osnovan albeni prigovor osumnjienog da je time povrijeeno njegovo ljudsko pravo iz lana 5. stav 3. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema toj odredbi svako tko je uhapen ili lien slobode prema odredbama stava 1.(c) ovog lana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo slubeno lice zakonom ovlateno da vri sudsku vlast i mora imati pravo na suenje u razumnom roku ili na putanje na slobodu do suenja .... Prema dikciji navedenog lana Konvencije sud je bezuvjetno bio duan uhapenu osobu odmah izvesti pred nadlenog sudiju ili vijee i dati mu mogunost da se izjasni i ospori prijedlog tuitelja za njegovo pritvaranje, odnosno produenje pritvora. Primjena navedene konvencijske odredbe bila je obavezna za sud na

osnovu odredbe lana II/1 Ustava BiH, prema kojoj odredbi prava i slobode propisane u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i njezinim protokolima

direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad drugim

zakonima. Kako u konkretnom sluaju osumnjieni nije izveden pred sudiju za

8

prethodni postupak ili vijee koje je odluivalo o produenju pritvora, ovaj sud nalazi, da mu je time uskraena mogunost izjanjenja o prijedlogu za odreivanje odnosno produenje pritvora, na to je imao pravo prema navedenoj odredbi lana 5. stav 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Kako se podnesenom albom ukazuje na povredu navedene konvencijske odredbe, kao i na postupanje suprotno pravilima drugih meunarodnih dokumenata, ovaj sud je djeliminim uvaenjem albe osumnjienog, izjavljene u tom pravcu, ukinuo pobijano rjeenje vijea prvostepenog suda i predmet vratio na ponovno odluivanje.


5.

lan 246. stav 5. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

OKOLNOST DA JE NEKIMA OPTUENIMA KAO SAIZVRITELJIMA KRIVINOG DJELA IZREENA KRIVINOPRAVNA SANKCIJA PREDVIENA U SPORAZUMU O PRIZNANJU KRIVNJE ISPOD ZAKONOM ODREENOG MINIMUMA KAZNE ZATVORA ZA UINJENO KRIVINO DJELO, NEMA NIKAKVOG ZNAAJA ZA OPTUENOG KOJI U TOME NIJE UESTVOVAO, PA SE NJEMU MORA IZREI KRIVINOPRAVNA SANKCIJA U SKLADU SA ODGOVARAJUIM ODREDBAMA KRIVINOG ZAKONA.

Iz obrazloenja:

Prema obrazloenju pobijane presude i stanja spisa predmeta, ostali saizvrioci predmetnog krivinog djela, su sa kantonalnim tuiocem, sainili sporazum o priznanju krivnje u zamjenu za pogodnost izricanja blae krivinopravne sankcije. Nakon prihvatanja tog sporazuma, prvostepeni sud je u smislu lana 246. stav 2. ZKP FBiH ostalim saizvriocima krivinog djela, posebnom presudom, izrekao krivinopravnu sankciju, predvienu u tom sporazumu. Kako optueni nije uestvovao u sklapanju tog sporazuma, onda je jasno da isti u odnosu na njega nema nikakvog znaaja, pa se njemu krivinopravna sankcija mora izrei u skladu sa odgovarajuim odredbama krivinog zakona. Radi svega izloenog, ovaj sud, u smislu odredbe lana 315. stav 1. ZKP FBiH, smatra da prvostepeni sud nije imao osnova (pozivajui se na pomenuti sporazum) za primjenu pravila o oblaavanju kazne propisanih odredbama lanova 50. i 51. KZFBiH, pa je, djelomino uvaio albu kantonalnog tuitelja, preinaio prvostepenu presudu i optuenog P.M. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Po ocjeni ovog suda takva kazna

zatvora je srazmjerna teini uinjenog krivinog djela i stepenu krivine odgovornosti optuenog i neophodna za ostvarenje svrhe kanjavanja.


9

6.

lan 151. stav 1. u vezi sa lanom 146. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

KADA NAKON POTVRIVANJA OPTUNICE IZVANRASPRAVNO VIJEE ODLUUJE O PRITVORU, NE MOE SE UPUTATI U OCJENJIVANJE POSTOJANJA OSNOVANE SUMNJE DA JE OPTUENI UINIO KRIVINO DJELO ZA KOJE SE TERETI. OVO ZBOG TOGA, JER JE POSTOJANJE TAKVE

OSNOVANE SUMNJE UTVRENO POTVRIVANJEM OPTUNICE, PA IZVANRASPRAVNO VIJEE TAKO UTVRENU OSNOVANU SUMNJU NEMA PRAVO DA PREISPITUJE.


NEODREENA VRIJEDNOSNA OBILJEJA NEKIH KAZNENIH DJELA U KAZNENOM ZAKONU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

1. Zakonsko obiljeje "vei iznos" kod: - kaznenog djela: Lana porezna prijava iz l. 274. st. 2. KZ FBiH,

postoji kad ugroena naplata veeg iznosa javnih prihoda kod navedenog kaznenog djela prelazi 15.000,00 (petnaest tisua konvertibilnih maraka).

2. Zakonsko obiljeje znatna imovinska korist kod: - kaznenog djela: Iznuda iz l. 295. st. 2.KZ FBiH, - kaznenog djela: Ucjena iz l. 296.st.2 KZ FBiH,

postoji kad vrijednost imovinske koristi pribavljene poinjenjem navedenih kaznenih djela prelazi 15.000,00 (petnaest tisua konvertibilnih maraka).

3. Zakonsko obiljeje znatna imovinska teta kod: - kaznenog djela: Nesavjesno poslovanje u privredi iz l. 242. st. 1.KZ

FBiH,

postoji kad vrijednost prouzroene imovinske tete prelazi 15.000,00 (petnaest tisua konverbitilnih maraka).

10

4. Zakonsko obiljeje znatna teta kod: - kaznenog djela: Nepostupanje po propisima za suzbijanje bolesti

ivotinja i bilja iz l. 310. st. 3. KZ FBiH, - kaznenog djela: Oteenje, unitenje i nedoputeni izvoz spomenika

kulture i zatienih objekata prirode iz l. 321. st. 2. KZ FBiH, - kaznenog djela: nedoputeno vrenje istraivakih radova i

prisvajanje spomenika kulture iz l. 322. st. 2. KZ FBiH,

postoji kad vrijednost prouzroene imovinske tete prelazi 15.000,00 (petnaest tisua konverbitilnih maraka).

5. Zakonsko obiljeje stvar velike vrijednosti kod: - kaznenog djela: Teka kraa iz l. 287. st. 2a. KZ FBiH, - kaznenog djela: Zagaivanje stone hrane ili vode za napajanje stoke

iz l. 312. st. 2. KZ FBiH,

postoji kad vrijednost ukradene stvari, ili imovinske tete prelazi 15.000,00 (petnaest tisua konvertibilnih maraka).

6. Zakonsko obiljeje "imovina veeg obima" kod: - kaznenog djela: Izazivanje ope opasnosti iz l. 323. st. 1. i 2. KZ

FBiH,

- kaznenog djela: Oteenje zatitnih naprava na radu iz l. 325. st. 1. i 2. KZ FBiH,

- kaznenog djela: Nepropisno i nepravilno izvoenje graevinskih radova iz l. 326. st. 1. KZ FBiH,

- kaznenog djela: Neotklanjanje opasnosti iz l. 331. st. 1. i 2. KZ FBiH,

- kaznenog djela: Ugroavanje javnog prometa opasnom radnjom iz l. 334. st. 1. KZ FBiH,

- kaznenog djela: Nesavjesan nadzor nad javnim prometom iz l. 335. st. 1. i 2. KZ FBiH,

postoji kad vrijednost imovine prelazi 30.000,00 (trideset tisua konvertibilnih maraka).

7. Zakonsko obiljeje imovina velike vrijednosti kod: - kaznenog djela: Neizvrenje i odbijanje izvrenja nareenja iz l.

399. st. 1.KZ FBiH,

- kaznenog djela: Povreda straarske, patrolne ili druge sline slube iz l. 405. st. 1. KZ FBiH,

11

- kaznenog djela: Podnoenje neistinitog raporta i izvjea iz l. 406. KZ FBiH,

- kazenog djela: Nepoduzimanje mjera za zatitu vojne jedinice iz l. 407. st. 1. KZ FBiH, (imovina velike vrijednosti),

- kaznenog djela: Neosiguranje pri vojnim vjebama iz l. 408. st. 1. KZ FBiH,

postoji kad vrijednost ugroene imovine prelazi 60.000 (esdeset tisua konvertibilnih maraka).

8. Zakonsko obiljeje: "imovinska korist velike vrijednosti" kod: - kaznenog djela: Pranje novca iz l. 272. st. 2. KZ FBiH,

postoji kad ta imovinska korist prelazi 50.000 (pedeset tisua konvertibilnih maraka).

9. Zakonsko obiljeje imovina veih razmjera bilo kao tete ili ugroavanja takve imovine, kod:

- kaznenog djela: Ugroavanje javnog prometa iz l. 332. st. 1. i 2. KZ FBiH,

postoji kad vrijednost ugroene imovine prelazi 50.000,00 (pedeset tisua konvertibilnih maraka).

10. Zakonsko obiljeje imovinska teta velikih razmjera, kod: - kaznenog djela: Oneiavanje okolia iz l. 303. st. 4. i 6. KZ FBiH, - kaznenog djela: Teka djela protiv ope sigurnosti ljudi i imovine iz

l. 328. st. 1. i 3. KZ FBiH, - kaznenog djela, Teka djela protiv sigurnosti javnog prometa iz l.

336. st. 1. i 3. KZ FBiH,

- kaznenog djela: Povreda straarske patrolne ili druge sline slube iz l. 405. st. 3. KZ FBiH,

- kaznenog djela: Nepoduzimanje mjera za zatitu vojne jedinice iz l. 407. st. 2. KZ FBiH,

- kaznenog djela: Neosiguranje pri vojnim vjebama iz l. 408. st. 2. KZ FBiH,

- kaznenog djela: Izazivanje umskog poara iz l. 317. st. 1. KZ FBiH,

- postoji kad teta, ili ugroavanje imovine prelazi 100.000,00 (sto tisua konvertibilnih maraka).

12

____________________________________________________

GRAANSKO PRAVO _____________________________________________________

NADLENOST

7.

lan 22. i 28. Zakona o stambenim odnosima

lan 16. prethodnog Zakona o parninom postupku

NIJE NADLEAN SUD DA ZA NOSIOCA STANARSKOG PRAVA ODREDI LANA PORODINOG DOMAINSTVA NAKON SMRTI RANIJEG NOSIOCA STANARSKOG PRAVA.

Iz obrazloenja:

U ovom predmetu predlagateljica je traila da sud utvrdi da je ona, kao lan porodinog domainstva svoje majke, nakon njene smrti 1993. godine postala nosilac stanarskog prava na spornom stanu.

Odredbama lana 22. i 28. Zakona o stambenim odnosima propisano je da kad nosilac stanarskog prava umre, lanovi porodinog domainstva e izmeu sebe odrediti jedno lice za nosioca stanarskog prava i o tome obavijestiti davaoca stana na koritenje. Ako davalac stana na koritenje nee da zakljui ugovor o koritenju stana u roku od 30 dana od dana podnesenog traenja, stambeni organ donosi rjeenje koje zamjenjuje ugovor o koritenju stana dok taj ugovor ne bude zakljuen po odredbama ZSO.

Dakle, za zahtjev kakav je predlagateljica podnijela u ovom predmetu

nije nadlean sud ve organ uprave pa su niestepeni sudovi, odluujui o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadlenost (lan 16. prethodnog ZPPa), poinili bitnu povredu odredaba parninog postupka iz lana 336. stav 2. taka 3. prethodnog ZPPa, koji se u konkretnom sluaju primjenjuje na osnovu odredbe lana 456. stav 1. sada vaeeg ZPPa.

Zbog toga je reviziju protupredlagaa, bez obzira na razloge koji su u njoj navedeni, primjenom odredbe lana 229. stav 2. vaeeg ZPPa, valjalo uvaiti i odluiti kao u izreci.

(Rjeenje Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev11/03 od 2.3.2004. god.)

13

8.

lan 56. stav 1. Zakona o deviznom poslovanju

lan 42. stav 3. Zakona o prekrajima

ODLUIVANJE O VRAANJU DEVIZNIH SREDSTAVA (I KAMATA NA TA SREDSTVA), PRIVREMENO ODUZETIH ZBOG DEVIZNOG

PREKRAJA, U ISKLJUIVOJ JE NADLENOSTI TIJELA UPRAVE KOJE JE TA SREDSTVA ODUZELO, A NE SUDA.

Iz obrazloenja:

Niestepeni sudovi su utvrdili da je predmet tubenog zahtjeva kamata na oduzeta devizna sredstva koja su tuiteljima oduzeta, kao predmet prekraja od ovlatenih radnika tuene 08.11.1993. g. a u skladu sa Zakonom o deviznom poslovanju (Sl.list RBiH, br. 2/92). Takoe je utvreno da je protiv tuitelja voen prekrajni postupak zbog prekraja iz lana 131. stav 1. taka 5. Zakona o deviznom poslovanju. Rjeenjem Opinskog suda za prekraje NS br. V-P-III-383/98 od 18.08.1998. g., prekrajni postupak protiv tuitelja je obustavljen zbog nastupjele zastare voenja prekrajnog postupka, a privremeno oduzeti predmeti prekraja (u ovom sluaju devizna sredstva) u iznosu od 41.700 DEM vraaju se vlasnicima tuiteljima. Sud nije odluivao o kamati na ta sredstva niti su takav zahtjev tuitelji postavili, a niti su izjavili albu na naprijed navedeno rjeenje.

Odredbom lana 56. stav 1. Zakona o deviznom poslovanju, odreeno je da ministarstva i drugi organi dravne uprave, mogu izrei zatitnu mjeru, oduzimanje novca i drugih predmeta, koji su upotrebljeni ili bili namjenjeni za

izvrenje prekraja i to privremeno do odluke suda.

Zakonom o prekrajima (Sl.novine Kantona Sarajevo, br. 3/97) lanom 42. stav 3. regulisano je da organ koji je donio rjeenje o prekraju odreuje da li e se oduzeti predmeti prodati, unititi ili vratiti uiniocu prekraja. To isto propisano je i lanom 38. stav 3. Zakona o prekrajima kojima se povreuju federalni propisi.

Prema ovoj zakonskoj odredbi odluivanje o vraanju sredstava privremeno oduzetih od organa uprave zbog deviznog prekraja u iskljuivoj je nadlenosti organa uprave (u ovom sluaju suda za prekraje). Za odluivanje o vraanju privremeno oduzetih sredstava nisu nadleni sudovi koji rjeavaju graansko pravne sporove po Zakonu o parninom postupku. Takva nadlenost suda ne bi se mogla prihvatiti ni u sluaju traenja kamate na oduzeta i vraena sredstva u upravnom postupku, obzirom da je kamata akcesorno povezana sa

glavnom novanom trabinom za koju je ustanovljena nadlenost tijela uprave

14

(u ovom sluaju suda za prekraje). Kada je za odluivanje o glavnom dugu ustanovljena nadlenost tijela uprave, samo se u postupku pred tim tijelom moe, eventualno, ostvariti i pravo na plaanje i zatezne kamate na taj dug.

Prema odredbama lana 17. stav 1. Zakona o parninom postupku, tokom cijelog postupka sud pazi po slubenoj dunosti, na svoju stvarnu nadlenost, a prema odredbama l. 16. st. 2. kada sud u toku postupka utvrdi da za rjeavanje spora nije nadlean sud nego koji drugi domai organ, oglasie se nenadlenim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tubu.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: Rev-279/01 od 2.12.2003. god.)

PARNINI POSTUPAK

9.

lan 2. predhodnog Zakona o parninom postupku

SUD NE MOE ODBITI DA ODLUUJE O ZAHTJEVU ZA KOJI JE NADLEAN, PA NI IZ RAZLOGA TO NIJE BILA FORMIRANA ODGOVARAJUA INSTITUCIJA NA NIVOU TUENE (BOSNE I HERCEGOVINE) KOJA E JE ZASTUPATI PRED SUDOVIMA I DRUGIM ORGANIMA.

Iz obrazloenja:

Prvostepeni sud je pravilno postupio kada je, nakon uvida u ugovor o

zakupu broj 8/00 od 01.07.2000. g. i raune br. 01-169-4 od 01.11.2000. g. i br. 01-171-6 i br. 01-172-4, oba od 09.11.2000. g., naao da je osnovan tubeni zahtjev tuitelja i odluio kao u izreci pobijane presude.

Tuena je uredno primila tubu sa dokumentacijom i pozive za roita. Nije dala odgovor na tubu, a podneskom od 05.04.2002. g. predloila je odgodu zakazanog roita za period od 3 mjeseca (za dan 05.06.2002. g.), iz razloga to nije bila formirana odgovarajua institucija na nivou tuene koja e zastupati tuenu, pred sudovima i drugim organima.

Prvostepeni sud je uvaio prijedlog tuene i roite odgodio za dan 12.09.2002. g., na koje uredno pozvana tuena nije pristupila (niti je predloila daljnje odlaganje roita), pa je isto odrano u odsustvu tuene i nakon provedenih dokaza i njihove ocjene donijeta je pobijana presuda.

15

Nisu osnovani albeni navodi tuene da, iz razloga to nije bila zavrena procedura za imenovanje pravobranioca tuene i njegovih zamjenika, sud nije mogao donijeti pobijanu presudu.

Pravila graanskog procesnog prava ne poznaju instituciju tzv. utnje suda, ija primjena ovlauje na fikciju o odbijanju zahtjeva.

Tuenoj je data mogunost da uestvuje u postupku, a razlozi iz kojih je bila pasivna, ne smiju sprijeiti rad suda i zatitu koja se od njega zahtijeva. Polazei od neopredjeljenog stava prema neaktivnosti tuene (koja nije preduzela nikakvu aktivnost u parnici), a to znai da se ne moe znati to hoe jer je njena volja nepoznata pa stoga procesnopravno irelevantna, ali i da se

navodi tuitelja kao aktivne stranke ne mogu smatrati istinitim ili neistinitim (samo zbog toga to se tuena nije o njima izjasnila), ovaj sud je miljenja da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pobijanu odluku zasnovao na

rezultatima izvedenih dokaza i utvrenom injeninom stanju.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: Pz-274/02 od 5.3.2004. god.)

10.

lan 7. stav 1. vaeeg Zakona o parninom postupku

lan 7 Zakona o zatiti od klevete FBiH

TUENI SU DUNI VE U ODGOVORU NA TUBU ZA NAKNADU TETE ZBOG KLEVETE IZNIJETI SVE INJENICE I PONUDITI SVE DOKAZE DA SU IZUZETI OD ODGOVORNOSTI PO ODREDBI LANA 7. ZAKONA O ZATITI OD KLEVETE FBiH.

Iz obrazloenja

Tana je konstatacija prvostepenog suda da je u novom ZPPu reducirano naelo materijalne istine po kome je sud bio ovlaten izvesti i dokaze koje stranke nisu iznijele ako su ti dokazi znaajni za odluivanje (lan 7. stav 3. prethodnog ZPPa). Sada su sudu oduzeta odreena oficiozna ovlatenja kojima mu je ranije bilo priznato pravo na poduzimanje odreenih aktivnosti i bez inicijative, pa ak i protiv volje stranaka, uz cijenu ograniavanja njihovih dispozitivnih ovlatenja. Meutim, tueni su se u postupku ponaali sasvim pasivno nisu doli ni na jedno zakazano roite, nisu predloili ni jedan dokaz da su prenesene tvrdnje u spornom lanku istinite, nisu angaovali punomonika advokata, a nisu osporili ni isprave koje su tuitelji priloili uvjerenja o nekanjavanju i uvjerenja o nevoenju prekrajnih postupaka protiv tuitelja.

16

Po odredbi lana 7. stav 1. sada vaeeg ZPPa stranke su dune iznijeti sve injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvruju te injenice. Stoga su tueni ve u odgovoru na tubu (lan 71. stav 2. vaeeg ZPP-a) morali navesti sve injenice na osnovu kojih osporavaju tubeni zahtjev i predloiti sve dokaze kojima se utvruju te injenice (na primjer odluke Opinskog suda za prekraje Oraje u kojima je treetuitelj eventualno kanjavan zbog povrede javnog reda i mira) ili te dokaze ponuditi u albi uz dokaze zato to bez svoje krivnje nisu mogli uiniti do zakljuenja glavne rasprave (lan 207. stav 1. vaeeg ZPPa).

Zbog toga je ovaj sud njihovu albu morao odbiti primjenom odredbe lana 226. ZPPa i prvostepenu presudu potvrditi.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: G121/04 od 7.10.2004. god.)

11.


lan 13. Zakona o zatiti od klevete FBiH

lan 4. stav 1. Zakona o javnom informisanju

I KNJIGA IZ IJEG SADRAJA SLIJEDI DA SADRI INFORMACIJU O LINOSTI TUITELJA I NJEGOVOJ DJELATNOSTI MOE PREDSTAVLJATI SREDSTVO JAVNOG INFORMISANJA PA JE ZA

ZAHTJEV ZA NAKNADU TETE ZBOG KLEVETE IZNESENE U NJOJ NADLEAN KANTONALNI SUD.

Iz obrazloenja:

Prvostepeni sud se oglasio stvarno nenadlenim za postupanje u ovoj pravnoj stvari pozivom na odredbu l. 13. Zakona o zatiti od klevete FBiH koja propisuje da je za zahtjev za naknadu tete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog informiranja nadlean kantonalni sud, te pozivom na odredbe Zakona o javnom informisanju ("Slubeni list SRBiH", br. 21/90) nalazei da se knjiga ne moe podvesti pod pojam "sredstva informisanja".

Meutim, prema odredbi l. 4. st. 1. Zakona o javnom informisanju sredstva javnog informisanja, u smislu tog zakona, su javna glasila i druga

sredstva javnog informisanja, a prema odredbi stava 3. tog lana druga sredstva informisanja su tampana odnosno proizvedena audiovizuelna i ostala sredstva koja sadre informacije o nekom dogaaju, pojavi, linosti, predmetu ili djelatnosti, a namjenjena su informisanju javnosti.

17

Iz dokaza priloenog uz tubu fotokopije strana 524 i 525 pomenute knjige "uvari Jugoslavije " slijedi da ona upravo sadri informaciju o linosti tuitelja i njegovoj djelatnosti kao suradnika UDB-e u BiH, a ta knjiga je samim svojim izdavanjem namjenjena informisanju javnosti.

Prema tome, ovakva knjiga predstavlja "druga sredstva informisanja" iz

l. 4. st. 3. Zakona o informisanju, pa je za zahtjev za naknadu tete zbog eventualne klevete iznesene u njoj nadlean kantonalni sud.

(Rjeenje Vrhovnog suda FBiH, broj: G47/04 od 17.6.2004. god.)

12.

lan 196. taka 6. prethodnog Zakona o parninom postupku

lan 59. a) Zakona o bankama

NIJE SUD POVRIJEDIO MATERIJALNOPRAVNU ODREDBU LANA 59-a) ZAKONA O BANKAMA KAD JE PARNINI POSTUPAK PROTIV TUENE BANKE SAMO PREKINUO U SMISLU ODREDBE LANA 196. TAKA 6. ZPPA, NITI JE TO NA TETU TUITELJA POTO SE POSTUPAK PROTIV TUENE I NE MOE NASTAVITI ZBOG OTVORENOG POSTUPKA LIKVIDACIJE I ODUZETE JOJ DOZVOLE ZA

RAD.

Iz obrazloenja:

Odredbom lana 59. a. Zakona o bankama ("Sl. novine FBiH"; broj 39/98 do 41/02) regulisano je da "pokretanjem likvidacije banke prestaju svi

parnini sporovi protiv nje". Tom odredbom materijalnog prava regulisano je procesno pitanje rjeavanja zapoetih parninih sporova protiv banke u likvidaciji kakva je prvotuena.

Prvostepeni sud je oalbenim rjeenjem parnini postupak protiv prvotuene samo prekinuo primjenom odredbe lana 196. taka 6. prethodnog ZPPa, to nije nepovoljnije za tuitelja, pa budui da je samo on izjavio albu, nije bilo mogue uvaiti je, bez obzira to je sud svoje, inae, pravilno rjeenje zasnovao na pogrenoj pravnoj osnovi. Neosnovan je albeni prijedlog da se oalbeno rjeenje ukine i postupak protiv prvotuene nastavi, poto to nije mogue, jer je protiv prvotuene 15.3.2001. godine otvoren postupak likvidacije i oduzeta joj dozvola za rad, kako je to pravilno utvrdio prvostepeni

18

sud. Stoga je prvostepeni sud u ovoj pravnoj stvari postupak mogao prekinuti i

primjenom odredbe lana 196. taka 3. tada vaeeg ZPPa.

(Rjeenje Vrhovnog suda FBiH broj P107/03 od 8.6.2004. god.)

13.

lan 282. stav 5. i 6. vaeeg Zakona o parninom postupku

lan 10. stav 2. Zakona o zatiti od klevete FBiH

PROTIV RJEENJA O ODREIVANJU SUDSKE MJERE O ZABRANI ILI OGRANIAVANJU IZNOENJA ILI PRONOENJA IZRAAVANJA NEISTINITE INJENICE KOJE JE U PRVOM STEPENU DONIO KANTONALNI ILI VRHOVNI SUD ALBA NIJE DOPUTENA

Iz obrazloenja:

Prema odredbi lana 10. stav 3. Zakona o zatiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine ("Slubene novine FBiH", br. 59/02) u postupku po tubama za naknadu tete zbog klevete moe se donijeti privremena sudska mjera o zabrani pronoenja ili daljnjeg pronoenja izraavanja neistinite injenice pod uslovima iz tog stava.

Prema odredbi lana 15. pomenutog zakona u odnosu na pitanja koja nisu ureena tim zakonom, primjenjuju se odgovarajue odredbe zakona kojim su ureeni obligacioni odnosi, zakona kojim je ureen izvrni postupak u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakona o parninom postupku ("Sl.novine FBiH", br. 42/98 i 3/99).

Tuitelj je tubu za naknadu tete zbog klevete sa prijedlogom za odreivanje privremene mjere podnio sudu 29.09.2003. g. kad je bio na snazi pomenuti Zakon o parninom postupku (ZPP), ali u kome nije bilo odredaba o privremenim mjerama. U to vrijeme privremene mjere bile su regulisane

odredbama preuzetog Zakona o izvrnom postupku ("Sl.list SFRJ", br. 20/78 do 27/90). No, taj zakon je prestao da se primjenjuje 17.09.2003. g., kad je

stupio na snagu sada vaei Zakon o izvrnom postupku ZIP ("Sl.novine FBiH", br. 32/03) koji vie ne sadri odredbe o privremenim mjerama.

Ove odredbe sada se nalaze u novom ZPP ("Sl.novine FBiH", br. 53/03

koji je stupio na snagu 05.11.2003. g.) u dijelu III pod naslovom: Sudske mjere

osiguranja. U ovom dijelu zakona u lanu 282. stav 5. propisano je da alba protiv rjeenja o odreivanju mjere osiguranja koje je u prvom stepenu izdao kantonalni sud ili Vrhovni sud Federacije nije doputena, a u stavu 6. istog

19

lana propisano je da alba protiv rjeenja o privremenoj mjeri osiguranja nije doputena.

U vrijeme donoenja oalbenog rjeenja 04.12.2003. g. vaio je, dakle, novi ZPP pa, bez obzira da li se pobijano rjeenje shvatilo kao mjera osiguranja iz lana 273. stav 1. taka 1. ili kao privremena mjera osiguranja iz lana 278. tog zakona, alba na takvo rjeenje prema odredbi lana 282. stav 5. i 6. tog zakona nije doputena.

(Rjeenje Vrhovnog suda FBiH, broj: G4/04 od 5.2.2004. god.)

14.


lan 10. stav 1. Zakona o zatiti od klevete Federacije BiH

U SPOROVIMA U KOJIMA JE POSTAVLJENI TUBENI ZAHTJEV NOVANO IZRAEN, A TUITELJ JE OITO PREVISOKO POSTAVIO TAKAV ZAHTJEV, KOD OCJENE ZNAAJA OSNOVA TUBE PRI ODMJERAVANJU TROKOVA PARNINOG POSTUPKA STRANKAMA U SPORU, SUD MORA NA ADEKVATAN NAIN UZETI I CIJENITI I VISINU NOVANOG IZNOSA STVARNO POSTIGNUTOG USPJEHA STRANAKA U SPORU.

Iz obrazloenja:

Tuitelji su traili naknadu tete zbog klevete u iznosima od po 500.000,00 KM svaki. Prvotuitelj je odbijen sa tubenim zahtjevom, a drugotuitelju je dosuena naknada u iznosu od 5.000,00 KM, dok je sa vikom tubenog zahtjeva odbijen. Prvostepeni sud je odluio da svaka stranka snosi svoje trokove parninog postupka.

Po albi tuenog ovaj sud je, cijenei uspjeh drugotuitelja u parnici ne samo kvantitativno ve i kvalitativno, pozivom na odredbu lana 386. stav 1. ZPP-a, odluku o trokovima parninog postupak preinaio tako to je prvotuitelja obavezao da tuenome naknadi polovicu njegovih ukupnih trokova, a drugotuitelja da tuenome naknadi 50 % od druge polovice ovih trokova. Ovo zbog toga to je prvotuitelj u cijelosti izgubio parnicu, dok je drugotuitelj u parnici djelimino uspio, jer je pobijanom presudom utvreno da osnov njegovog tubenog zahtjeva postoji sud je utvrdio da je tueni odgovoran za tetu po odredbi lana 6. stav 1. Zakona o zatiti od klevete FBiH koju je drugotuitelj pretrpio objavom spornog lanka. No, kako je u pogledu visine tubenog zahtjeva uspio samo djelimino, to je duan tuenome

20

naknaditi 50% parninih trokova koje je tueni imao u odnosu na tubeni zahtjev drugotuitelja.


OBLIGACIONO PRAVO OPI DIO

15.

lan 117. Zakona o obligacionim odnosima

DA LI JE PREKLUZIVNI ROK ISTEKAO I OD KADA JE POEO TEI, NIJE PRAVNO VE INJENINO PITANJE, A O NJEMU JE SUD DUAN VODITI RAUNA PO SLUBENOJ DUNOSTI.

Iz obrazloenja:

Nisu sudovi nieg stupnja pogreno primjenili materijalno pravo, kada su nakon utvrenja da je protekao subjektivni rok za pobijanje izvansudskog poravnanja iz lanka 117. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, odbili u tome smislu postavljeni tubeni zahtjev. Radi se o prekluzivnom roku ijim protekom se gubi pravo na pobijanje ruljivog pravnog posla, pri emu nije od znaaja injenica kada je tuitelj podnio tubu ako u njoj nije postavio i zahtjev za ponitenje, ve kada je u toku pokrenute parnice, postavio takav tubeni zahtjev, budui je u odnosu na taj tubeni zahtjev tek tada pokrenut parnini postupak pa do prekluzije ne dolazi samo ako prekluzivni rok nije istekao do

postavljanja tubenog zahtjeva.

Da li je prekluzivni rok istekao i od kada je poeo tei, nije pravno ve injenino pitanje, pa je za injenina rjeenja ovog pitanja, onako kako su ga rjeili sudovi nieg stupnja, vezan ovaj kao revizijski sud, a revizija i ne tvrdi da su nainom na koji su ovo bitno pitanje rjeili ti sudovi, uinili bitnu povredu postupka u bilo kojoj formi koja bi sa njima bila povezana.

Nakon to je pravilno odbijen tubeni zahtjev za ponitenje spornog poravnanja, pravilno je odbijen i drugi tubeni zahtjev za isplatu kao preuranjen, jer su sudovi nali da jo nisu ostvareni uvjeti iz poravnanja za dospjelost tuiteljeve trabine, pa u ovome dijelu niestupanjske presude nee moi ostvariti procesno pravne posljedice presuene stvari, te e tuitelj, nakon to budu ostvareni ugovoreni uvjeti, moi podii tubu za ostvarenje ovoga tubenog zahtjeva.

21

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev-250/02 od 8.6.2004. god.)

OBLIGACIONO PRAVO UGOVORI

16.

lan 446. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima

ISTEKOM ROKA IZ OGLASA U "SLUBENIM NOVINAMA FBIH" I DNEVNOM LISTU "OSLOBOENJE", KOJIM PREUZIMALAC POZIVA POVJERIOCE NA IZJANJENJE DA LI PRISTAJU NA PREUZIMANJE DUGA, POVJERILAC KOJI IVI U INOSTRANSTVU, NE MORA IZGUBITI PRAVO NA DAVANJE PRISTANKA NA UGOVOR O

PREUZIMANJU DUGA.

Iz obrazloenja:

U niestepenom postupku je utvreno da je drugotuena sve povjeriocetedite pozvala oglasom ponudom objavljenom u dnevnom listu Osloboenje od 13.3.2001. godine i u "Slubenim novinama Federacije BiH", broj 8/01 od 14.3.2001. godine da se u roku od 60 dana od dana objave

oglasa izjasne da li pristaju na prenos duga sa prvotuene na drugotuenu. Drugostepeni sud smatra da je ovakav nain pozivanja uobiajen i rok od 60 dana razuman. Meutim, po miljenju ovog suda, moe se rei da je ovakav nain oglaavanja uobiajen za tedie koji ive u Bosni i Hercegovini, ali ne i za prvotuiteljicu koja je u to vrijeme ivjela u Danskoj i tek u junu 2001. godine dola u zemlju na godinji odmor. "Slubene novine Federacije BiH" se u Danskoj zasigurno ne prodaju, a malo je vjerovatno da se u mjestu gdje je

ivjela tuiteljica u to vrijeme mogao redovno kupiti i dnevni list Osloboenje. Zato se ne moe rei da je drugotuena tuiteljicu pozvala na nain kako to predvia odredba lana 446. stav 4. ZOO kako bi tuiteljica pouzdano i blagovremeno mogla saznati za ponudu drugotuene. Zato tuiteljica istekom objavljenog roka nije izgubila pravo da i naknadno pristane na ugovor o preuzimanju duga zakljuenog izmeu tuenih. Ona je to uinila usmenim obraanjem drugotuenoj u junu 2001. godine nakon svog dolaska u zemlju, no svakako je taj pristanak dala najkasnije podnoenjem tube 16.7.2001. godine iz ijeg sadraja se vidi da ona pristaje i na druge uslove iz ugovora o preuzimanju duga da se njen oroeni tedni ulog od dana preuzimanja obaveze drugotuene smatra tednim ulogom po vienju, te da kamata na taj dug ne tee ve od 1.1.2000. godine. Zato je njen tubeni zahtjev u pogledu isplate glavnog duga osnovan u cijelosti, a u pogledu kamate

djelimino. Kamata na glavno potraivanje tuiteljici tee od dana podnoenja tube, tj. 16.7.2001. godine, a ne od 01.01.2001. godine kako je ona traila u

22

tubi, jer ovaj sud smatra da je prvotuiteljica sa tim danom dala saglasnost da drugotuena preuzme obavezu prvotuene prema njoj.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev153/03 od 1.6.2004. god.)

OBLIGACIONO PRAVO NAKNADA TETE

17.

lan 222. i 191. Zakona o obligacionim odnosima

SUD MOE SMANJITI OBAVEZU NAKNADE TETE ILI GESTORA POTPUNO OSLOBODITI OD OBAVEZE AKO NJEGOVA

ODGOVORNOST NIJE TEA OD NJEGOVE OBINE NEPANJE.

Iz obrazloenja:

Niestepeni sudovi nalaze da se tuenik, demontiranjem vikendice tuitelja koja se nalazila na zemljitu tuenika i koritenjem njenih dijelova u zatitu svoje imovine, nije ponaao kao dobar domain, te da je zbog propasti demontiranih dijelova vikendice odgovoran za prouzrokovanu tetu tuitelju takvim svojim radnjama, obzirom da se vikendica vie ne moe ponova montirati i koristiti.

Niestepeni sudovi zakljuuju da izmeu takvih radnji tuenika i tetne posljedice po tuitelja postoji uzrona veza, a time i odgovornost tuenika po osnovu krivice, pri emu nije bitan stepen krivice, jer se navodno odgovara za nepanju isto kao i za namjeru da se uzrokuje teta.

Kod nespornih okolnosti da je sporna vikendica montani (drveni objekat) izgraen na zemljitu tuenika uz odoborenje njegove majke, a i tuenika (prekario) i da je tuitelj koristio sve do rata (11 godina) odnosno odlaska u Zagreb, da je tueni koncem 1993. g. vikendicu, iji su krov i zidovi bili oteeni, demontirao i demontirane stvari, namjetaj i pokustvo sklonio u svoju kuu, a vee dijelove vikendice stavio pred ulaz svoje kue da bi se zatitio od snajpera i granata (vikendica i kua nalaze se u neposrednoj blizini linije razdvajanja), a potom, preko Crvenog krsta u decembru mjesecu iste

godine, po izvrenoj demontai vikendice i potrebi za istom obavijestio tuitelja, a ovaj mu se u februaru 1994. g. na preduzetim radnjama oko spaavanja stvari i vikendice zahvalio, povran je i neutemeljen zakljuak niestepenih sudova o odgovornosti tuenika za prouzrokovanu tetu tuitelju.

23

Niestepeni sudovi su utvrdili sve relevantne injenice, ali o sadrini pismena koje su stranke razmijenile preko Crvenog krsta u vezi sa uvanjem stvari tuitelja i demontiranjem vikendice, sudovi su stekli nepravilnu predodbu i formirali nepravilan injenini i pravni zakljuak. U situaciji uzajamnog prepletanja injeninih i pravnih pitanja, niestepeni sudovi nisu proveli korektnu i dosljednu distinkciju izmeu injeninih i pravnih pitanja na razborit i racionalan nain, to je imalo za posljedicu da navedene okolnosti sudovi prilikom njihove ocjene ne smatraju relevantnim i time pogreno primjene materijalno pravo.

U konkretnom sluaju, tuenik je nezvano (spontano) pristupio demontiranju vikendice (znajui da za to nije ovlaten i da nema obavezu tako da postupi) iji su krov i zidovi ve bili oteeni, jer takve radnje (tuitelj) nisu trpjele odlaganje, a pogotovo to je dalje predstojala teta lan 220. i 223. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.

O demontiranju vikendice tuenik je obavijesto tuitelja i ovaj je taj posao, po ocjeni ovoga suda, naknadno odobrio lan 228. navedenog zakona.

Imajui u vidu navedene okolnosti, u datoj situaciji, po ocjeni ovoga suda tuenikova je bila namjera razumnog ovjeka (nije imao namjeru, niti je djelovao u krajnjoj nepanji da uzrokuje tetu), pa se osnovano moe pretpostaviti i da bi na takav nain postupio i tuitelj iji je posao. A da je to tako, potvruje i tuiteljevo naknadno izriito pismeno odobrenje demonitiranja vikendice pa tueni iji je posao naknadno odobren smatra se nalogoprimcem koji je od poetka radio po nalogu tuitelja kao lica iji je posao. Da je tuitelj dao odobrenje za demonitiranje vikendice sem izriite sadrine pismena, potvruje i tuiteljevo prihvatanje stvari (koristi) koje su ostale neoteene i koje mu je tuenik predao.

Polazei od ovakve ocjene izvedenih dokaza, proizilazi da je tuenik postupao kao dobar domain i iz obine nepanje prouzrokovao tetu tuitelju, a pravo u gransko-pravnim odnosima (ali ne i u privredno-pravnim odnosima) ima razumjevanja za tetnike koji iz obine nepanje uzrokuju tetu, dakle, koji uine greku koja se svakome moe desiti.

U takvoj situaciji, tuitelj nema pravo na naknadu tete zbog demontiranja vikendice i nemogunosti njenog ponovnog monitiranja i koritenja, jer naknadno odobrenje onoga to je uinjeno ne moe izazvati tei poloaj tuenika koji je vrio tui posao.

Konkretno, to znai da okolnosti (ratno stanje i mjesto gdje se nalazila vikendica), u kojima se tuenik nezvano prihvatio tueg posla, opravdavaju i dovode do primjene pravila o smanjenju njegove odgovornosti, odnosno

oslobaanja od odgovornosti tuenika za tetu nastalu iz obine nepanje,

24

posebno i zbog toga to to, u ovom sluaju nalae i naelo pravinosti lan 222. i 191. Zakona o obligacionim odnosima.


NAKNADA TETE

18.

lan 4. taka d), lan 6. i 10. stav 1. Zakona o zatiti od klevete FBiH

lan 10. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda

lan 31. Zakona o javnom informisanju

KOD DOSUENJA NAKNADE TETE ZBOG KLEVETE NIJE POTREBNO UTVRIVATI INTENZITET I DUINU PRETRPLJENOG DUEVNOG BOLA OTEENOG, VE KOLIKO IZNESENA KLEVETA MOE KODITI ASTI I UGLEDU TOG LICA PO SHVATANJIMA SREDINE U KOJOJ IVI I OPE USVOJENIM DRUTVENIM NORMAMA.

DOSUENJEM NAKNADE TETE ZBOG KLEVETE NE UVODI SE CENZURA TAMPE, JER JE PRAVO NA SLOBODU IZRAAVANJA I PRENOENJA INFORMACIJA IZ LANA 10. STAV 1. EVROPSKE KONVENCIJE O ZATITI LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA OGRANIENO, IZMEU OSTALOG, I ZATITOM UGLEDA I PRAVA DRUGIH.


STAMBENO PRAVO

19.

lan 20. Zakona o stambenim odnosima

lan 46. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo

lan 8. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda

lan 1. Protokola 1.

25

RJEENJEM O ODREIVANJU PREDLAGATELJICE ZA NOSIOCA STANARSKOG PRAVA PO LANU 20. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA PROTIVNIKU NIJE USKRAENO PRAVO NA DOM I MIRNO UIVANJE VLASNITVA, JER JE ON ISTIM RJEENJEM PRESTAO BITI NOSILAC STANARSKOG PRAVA POD UVJETIMA

PREDVIENIM ZAKONOM.

Iz obrazloenja:

Prema odredbi lana 20. Zakona o stambenim odnosima (ZSO) sud u vanparninom postupku odluuje ko e od ranijih branih drugova, koji su zajedniki nosioci stanarskog prava, nakon razvoda braka ostati nosilac stanarskog prava, ako se oni o tome ne sporazumiju.

Oito je da se stranke u ovom predmetu o tome nisu mogle sporazumjeti, iako se ovaj postupak vodi ve od 20.06.1997. godine. Niestepeni sudovi su utvrdili da stranke nisu uspjele sporni stan ni zamijeniti za dva manja, niti se dogovoriti da stan podijele, kako bi na taj nain obje rjeile svoj stambeni problem. U takvoj situaciji sudu je jedino preostalo, da o tome ko e ostati u stanu, odlui sam na osnovu kriterija propisanih u lanu 20. ZSO, tj. stambenih potreba oba brana druga, razloga zbog kojih je brak razveden i svih drugih socijalnih okolnosti (zajednika djeca stranaka ne ive sa njima).

S obzirom da je i predlagateljica po lanu 19. stav 2. ZSO nosilac stanarskog prava na spornom stanu, nebitno je to je taj stan dobio na koritenje njen protivnik, pogotovo to iz dokaza koje je proveo prvostepeni sud slijedi da bi i predlagateljica od svoje radne organizacije u isto vrijeme dobila stan da

stan nije dobio protivnik (bila je prva na rang listi, ali se odrekla tog prava).

Tana je reviziona tvrdnja da je sada stanarsko prava ukinuto. Naime, prema odredbi lana 46. stav 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Sl. novine FBiH", broj 27/97 do 15/02) svi ugovori o

koritenju stana prestali su vaiti sa 6.12.2000. godine. Meutim, postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je ranije, a lan 20. ZSO jo uvijek je na snazi. Odlukom Ustavnog suda BiH broj U55/02 od 26.9.2003. godine utvreno je da je taj lan u saglasnosti sa lanom II/3. f ) i k) Ustava BiH i lanom 8. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kao i lanom 1. Protokola broj 1. uz pomenutu Konvenciju. Zato se ne mogu prihvatiti

revizione primjedbe protivnika predlagateljice da su osporenom odlukom

povrijeena njegova ljudska prava.

(Rjeenje Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev19/03 od 4.3.2004. god.)

26

STVARNO PRAVO

20.

lan 15. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima

SUVLASNITVO PO SVOJOJ PRIRODI JE JEDINSTVEN PRAVNI ODNOS, PA SVE DOK SE DIOBOM SUVLASNITVO NE PRETVORI U INDIVIDUALNO VLASNITVO, SVI SUVLASNICI SRAZMJERNO SVOJIM SUVLASNIKIM DIJELOVIMA, IMAJU JEDNAKO PRAVO NA KORITENJE I UPRAVLJANJE CIJELE STVARI.

Iz obrazloenja:

Meu strankama u ovoj parnici nije sporno, a to su sudovi nieg stupnja i utvrdili na temelju izvedenih dokaza, da je tuiteljica suvlasnik sa 1/2 dijela obiteljske kue, koju je prvotuenik spornim ugovorom prodao drugotuenoj, te da izmeu tuiteljice i prvotuenika nije izvrena dioba niti ureen nain koritenja koji bi meu suvlasnicima vaio do fizike diobe.

Na ovako utvreno injenino stanje, za koje je vezan ovaj revizijski sud, sudovi nieg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili tubeni zahtjev za predaju u iskljuivi posjed katnog kao posebnog dijela kue, a pri tome nisu uinili ni bitne povrede odredaba parninog postupka na koje revizija neosnovano i uglavnom paualno ukazuje.

Naime, kada je na spornoj kui kao zajednikom vlasnitvu tuiteljice i prvotuenika, pravomonom presudom utvreno suvlasnitvo sa 1/2 dijela, a pri tome, prema utvrenju niestupanjskih sudova, nije izvrena dioba niti je izmeu suvlasnika do diobe makar sporazumno ureen nain koritenja, tuiteljica ne moe zahtijevati predaju u samostalni posjed katnog dijela i time prvotuenika kao suvlasnika i na tome dijelu iskljuiti iz posjeda, jer je to protivno pravnoj prirodi suvlasnitva. Revizija gubi iz vida da je suvlasnitvo po svojoj prirodi jedinstven pravni odnos, pa sve dok se diobom suvlasnitvo ne pretvori u individualno vlasnitvo, svi suvlasnici srazmjerno svojim suvlasnikim dijelovima, imaju jednako pravo na koritenje i upravljanje cijele stvari, tako da ne postoje granice izmeu njihovih prava kakve tuiteljica eli uspostaviti u odnosu na prvotuenika kao suvlasnika.

Stoga e, kako su to pravilno nali sudovi nieg stupnja, tuiteljica ako eli ostvariti samostalni posjed na odreeni dio kue koja je u suvlasnitvu, morati prethodno zatraiti diobu koja je nezastariva, ili bar da se do te diobe uredi nain koritenja po kojem bi stekla pravo koje zahtijeva.


27

21.

lan 72. Zakona o obligacionim odnosima

lan 9. st. 2., 3 i 4. Zakona o prometu nepokretnosti

SVOJERUAN POTPIS NA PISMENOM UGOVORU JE POTVRDA ISTINITOSTI SADRAJA PISMENOG UGOVORA I NJEGOVE AUTENTINOSTI, ALI UJEDNO ON SVJEDOI I O AUTENTINOSTI POTPISNIKA.

SUD MOE, IZUZETNO PRIZNATI DEJSTVO UGOVORA O PRENOSU PRAVA NA NEPOKRETNOSTI, ZAKLJUENOG U PISMENOJ FORMI DO 15 JULA 1994. GODINE, IAKO POTPISI UGOVORAA NISU OVJERENI U NADLENOM SUDU, AKO SU UGOVORNE STRANE IZVRILE U CIJELINI ILI PRETENOM DIJELU OBAVEZE KOJE IZ NJEGA NASTAJU ILI AKO JE TAJ UGOVOR ZAKLJUEN U PRISUTNOSTI NAJMANJE DVA SVJEDOKA KOJA SU SE POTPISALA

NA UGOVOR.

Iz obrazloenja:

Niestepeni sudovi nalaze utvrenim da pismeni ugovor o prodaji nekretnina od 27.12.1984. g., zakljuen izmeu tuitelja kao kupaca i IH kao prodavca ne proizvodi pravno dejstvo, jer da prodavac nije svojeruno potpisao taj ugovor, to znai da takav ugovor i ne postoji, pa makar i da je stvarna volja ugovornih strana i bila da zakljue takav ugovor.

Na ovako utvreno injenino stanje, za koje je vezan ovaj revizijski sud, niestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tubeni zahtjev tuitelja kojim su traili da se utvrdi da je punovaan ugovor o prodaji nekretnina zakljuen izmeu tuitelja kao kupaca i IH kao prodavca (pravnog prednika tuenih), dana 27.12.1984. godine.

Svrha je svojerunog potpisa na pismenom ugovoru o prodaji dvostruka. To je potvrda istinitosti sadraja pismenog ugovora i njegove autentinosti, ali ujedno svojeruni potpis svjedoi i o autentinosti potpisnika. Dakle, pismena saglasna izjava i potpisi ugovornih strana, ine elemente pisane forme ugovora o prodaji. Da bi bila ispunjena pisana forma ugovora,

neophodna je pismena saglasna izjava o pravima i obavezama ugovornih

strana, kao i potpisi tih ugovornih strana. Zahtjev da pisani ugovor mora biti

potpisan podrazumjeva svojeruan potpis u tom smislu da je potpisnik svojom rukom, pisanim slovima stavio svoj potpis na pismenu formu ugovora.

28

U konkretnom sluaju, kako je u pitanju pismena forma ugovora kojim se obje ugovorne strane obavezuju (dvostrano teretni ugovor), odsustvom

svojerunog potpisa jedne ugovorne strane nisu ispunjena oba elementa pisane forme ugovora o prodaji, te je pravilan injenini i pravni zakljuak niestepenih sudova da do zakljuenja takvog ugovora nije niti dolo, a pismena saglasna izjava o pravima i obavezama ugovornih strana da je ostala u

oblasti koju pravo ne ureuje l. 67., 71. i 72. Zakona o obligacionim odnosima.

Meutim, niestepeni sudovi su pogreno primijenili materijalno pravo kada su odbili i tubene zahtjeve tuitelja kojima su traili utvrivanje prava vlasnitva na spornim nekretninama i njegov upis u zemljine knjige, te slijedom toga i iskljuenje tih nekretnina iz ostavinske mase prednika tuenika. Pogrenom primjenom materijalnog prava ostalo je nepotpuno utvreno injenino stanje koje se odnosi na okolnosti postojanja navodno prvobitno zakljuenog i obostrano potpisanog pismenog ugovora kojeg su potpisala i dva svjedoka i njegove pravne valjanosti, kao i okolnosti savjesnosti posjeda i

vremena vrenja faktike vlasti nad spornim nekretninama (neposredno i posredno) od strane tuitelja. Ove okolnosti niestepeni sudovi nisu utvrditili (bar na pouzdan nain).

Stoga nije osnovan pravni zakljuak niestepenih sudova o okolnostima pravne valjanosti i postojanosti navodno prvobitno zakljuenog pismenog ugovora, jer se temelji samo na pretpostavci odsustva svojerunog potpisa prodavca i svjedoka na licu mjesta kada je sainjavan taj pismeni ugovor o prodaji. U krajnjem, takav pravni zakljuak niestepenih sudova, a pogotovo drugostepenog suda nije jasan (str. 2. st. 3. obrazloenja pobijane presude), niti zasnovan na izvedenim dokazima, jer na te okolnosti nisu posebno niti pitani

sasluani svjedoci i stranke.

Prema Zakonu o prometu nekretnina SR BiH (Sl.list SRBiH, br. 38/78, koji se primjenjuje na pravni odnos), bila je propisana alternativna

forma za ugovor o prometu nekretnina. Osnovna forma je bila pisani ugovor s

potpisima koje je ovjerio nadleni sud: alternativna, ako sud nije ovjerio potpis, valjan je ugovor ukoliko su ga potpisala dva svjedoka istovremeno prisutna

zakljuenju ugovora, a valjan je pisani ugovor i bez toga ako su dobrovoljno ispunjene obaveze koje iz njega proizlaze l.9., st. 2., 3. i 4. navedenog zakona.


29

22.

lan 47. Zakona o izmjenama i dopunama osnovnog Zakona o iskoritavanju poljoprivrednog zemljita ("Sl. list SFRJ", broj: 12/67)

POLJOPRIVREDNO ZEMLJITE KOJE JE PO SILI ZAKONA PO LANU 47. ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OSNOVNOG ZAKONA O

ISKORITAVANJU POLJOPRIVREDNOG ZEMLJITA POSTALO DRUTVENA (DRAVNA) SVOJINA, NE MOE BITI PREDMET NASLIJEIVANJA IZA RANIJEG VLASNIKA KOJI TO ZEMLJITE NE POSJEDUJE OD 1954. GODINE.

Iz obrazloenja:

Drugostepenom presudom odbijena je alba tuitelja i potvrena prvostepena presuda kojom je odbijen njihov tubeni zahtjev da se utvrdi da nije pravno valjana uknjiba promjena prava vlasnitva i posjeda u zemljinoj knjizi i katastru na spornim nekretninama, da se te uknjiba brie i tuitelji upiu kao suvlasnici odnosno suposjednici tih nekretnina prema dopunskom rjeenju o nasljeivanju Osnovnog suda B.

Protiv ove presude tuitelji su izjavili reviziju.

Revizija nije osnovana.

Niestepeni sudovi su utvrdili da je predniku tuitelja J.L. prestalo pravo vlasnitva na spornim nekretninama obzirom da su 1954. godine, kada je vrena arondacija, od njega uzete sporne nekretnine koje on od tada nije obraivao niti plaao obaveze prema drutvenoj zajednici vie od 10 godina, sve do 23.03.1967. godine, kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i

dopunama Osnovnog zakona o iskoritavanju poljoprivrednog zemljita ("Sl. list SFRJ", broj 12/67), prema kojem je (lan 47.) poljoprivredno zemljite u privatnom vlasnitvu prelazilo po sili zakona u drutveno ako ga njegov vlasnik nije obraivao niti za njega plaao obaveze prema drutvenoj zajednici 10 ili vie godina, ako je za to vrijeme zemljite koristila radna organizacija ili drutveno politika zajednica bez ugovora sa vlasnikom zemljita, koji za to vrijeme nije podnio tubu za priznanje prava vlasnitva ili tubu za naknadu tete za koritenje tog zemljita. U konkretnom sluaju se radilo o poljoprivrednom zemljitu u smislu lana 1. stav 2. Osnovnog zakona o iskoritavanju poljoprivrednog zemljita preieni tekst ("Sl. list SFRJ", broj: 25/65, 12/67 i 14/70).

Pravilno je drugostepeni sud cijenio odluku prvostepenog suda da

sporne nekretnine nisu mogle biti predmetom nasljeivanja, jer su po sili zakona postale drutvena svojina, pa kako prednik tuitelja u asu smrti nije

30

bio njihov vlasnik, to ni tuitelji nasleivanjem iza njega nisu mogli stei vlasnitvo na njima.

Ne stoji revizioni prigovor tuitelja da njihov prednik nije dobio naknadu za oduzeto zemljite, da nije dobio posebno rjeenje o arondaciji i da je prednik tuenog bespravno uao u posjed navedenih nekretnina, jer, kako pravilno zakljuuje drugostepeni sud, za prelazak privatne svojine u drutvenu nije bila potrebna savjesnost na strani primaoca (prednika tuenog), niti bilo koji drugi uvjet, osim uvjeta predivienih lanom 47. navedenog zakona, a oni su bili ispunjeni.

Pravilna je ocjena drugostepenog suda da je neosnovan albeni prigovor, ponovljen u reviziji, da Zakon o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o

iskoritavanju poljoprivrednog zemljita nije preuzet kao republiki zakon u "Sl. listu RBiH", broj 2/92 i 13/94, jer tog propisa nema ni u Zakonu o

neprimjenjivanju odredaba saveznih Zakona i propisa donesenih za njihovo

izvravanje na teritoriji SRBiH ("Sl. list RBiH", broj 2/92).

Osnovni zakon o iskoritavanju poljoprivrednog zemljita preuzet je lanom 1. Zakona o vaenju odreenih odredaba saveznih zakona u oblasti privrede ("Sl. list SRBiH", broj 37/71), gdje je reeno da e se ovaj zakon primjenjivati do donoenja odgovarajuih republikih zakona a najkasnije do 31.12.1972. godine. Takav odgovarajui republiki zakon nije nikada donesen, a pravni prednici tuenog su do 31.12.1972. godine ve stekli pravo raspolaganja na spornom zemljitu po lanu 47. Zakona o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o iskoritavanju poljoprivrednog zemljita, pa se na njih novi republiki zakon ne bi mogao primjeniti i da je donesen, kako to pravilno u svojoj presudi cijeni drugostepeni sud.


RADNO PRAVO

23.

lan 7. stav 2. Zakona o radnim odnosima ("Sl. list RBiH", broj: 21/92)

I RETROAKTIVNO DONESENA ODLUKA DIREKTORA, ODNOSNO

POSLODAVCA O VISINI NAKNADE PLATE ZA VRIJEME EKANJA NIJE NA TETU RADNIKA, AKO SE NJOME UTVRUJE VISINA NAKNADE ZA PROTEKLI PERIOD U KOME TAKVA ODLUKA NIJE

DONESENA RANIJE.

31

Iz obrazloenja:

Prema lanu 7. stav 2. Zakona o radnim odnosima koji je vaio do stupanja na snagu Zakona o radu tj. do 5.11.1999. godine, radnik upuen na ekanje ima pravo na novanu naknadu u iznosu utvrenom odlukom direktora, odosno poslodavca, u skladu sa materijanom mogunostima preduzea ili drugog pravnog lica odnosno poslodavca, ako plau odnosno naknadu ne ostvaruje po drugom osnovu.

Zato ne stoji revizioni prigovor tuitelja da je tetno po njega to to je odluka Upravnog odbora tuenog broj 70/01 od 28.02.2001. godine, kojom je uposlenicima na ekanju utvrena naknada za period od 21.07.1993. do povratka na posao, donesena retroaktivno. Naprotiv, bez ove odluke tuitelj ne bi mogao ostvariti pravo na naknadu za vrijeme ekanja.


PRIVREDNO DRUTVO

24.

lan 355. i 356. Zakona o privrednim drutvima

NEKRETNINA KOJA JE POSTALA VLASNITVO DRUTVA NE MOE SE SMATRATI NOVIM ULOGOM TEMELJEM KOJEG BI SE MOGAO

POVEATI OSNOVNI KAPITAL DRUTVA

Iz obrazloenja:

Na osnovu injeninih utvrenja koja proizilaze iz dokumentacije u spisu, prvostepeni sud je pravilno zakljuio da ne postoji pravni osnov da se izvri poveanje osnovnog kapitala drutva stvarima nekretninama koje su vlasnitvo drutva. Jer, iz odredaba lana 355. Zakona o privrednim drutvima proizilazi da osnovni kapital poveavaju lanovi drutva osnivai ili novi lanovi koji pristupaju drutvu uplatom ili unoenjem novih uloga, a na nain kako je to poblie opisano u tom lanu, iz ega slijedi da ne moe drutvo sa svojom imovinom poveavati osnovni kapital.

Iz priloenih materijalnih dokaza u spisu je vidljivo da stvar odnosno nekretnina, na osnovu koje je (a nakon utvrene njene vrijednosti) i podnesena prijava za upis poveanja osnovnog kapitala, je ve samim ugovorom o prodaji odnosno o kupovini zakljuenim 27.11.2002. godine postala vlasnitvo drutva i kao takva upisana je na drutvo podnosioca zahtjeva u knjigu poloenih

32

isprava u Z.K. Uredu Opinskog suda u S., pa se stoga ta nekretnina prema citiranoj odredbi ne moe smatrati novim ulogom temeljem kojeg bi se mogao poveati osnovni kapital.

Kako u konkretnom sluaju nije u pitanju poveanje osnovnog kapitala drutva reinvestiranjem iz dobiti odnosno rezervi drutva u smislu odredbe lana 356. navedenog zakona, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je pobijanim rjeenjem odbio zahtjev predlagatelja za upis poveanja osnovnog kapitala drutva.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: G-131/04 od 23.11.2004. g.).

SUDSKI REGISTAR

25.

lan 29. stav 3. Zakona o privrednim drutvima

lan 48. i 49. taka 3. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar

TUITELJ NEMA PRAVO ZAHTIJEVATI PRESTANAK UPOTREBE I BRISANJE IZ SUDSKOG REGISTRA FIRME DRUGOG DRUTVA AKO JE TUENI PRIJE TUITELJA IZVRIO REGISTRACIJU SVOJE FIRME.

Iz obrazloenja:

Prvostepeni sud je, po shvatanju ovog suda, pravilno zakljuio da se nazivi glasila tuitelja i tuenog jasno razlikuju i da se ne moe dovesti u zabludu obini potroa, pa prigovor tuitelja dat u tom smislu ne stoji. Meutim, sve i da je tana injenica da se nazivi glasila tuitelja i tuenog jasno ne razlikuju, tuitelj nema pravo zahtjevati da se utvrdi da nije valjan upis firme glasila tuenog i da se isti brie iz sudskog registra obzirom da je tueni prije tuitelja izvrio registraciju svog glasila.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: P4/04 od 24.08.2004. god.)

33

_____________________________________________

UPRAVNO PRAVO

____________________________________________

26.

lan 9. i 32. stav 3., 4. i 5. Zakona o eksproprijaciji

ZAHTJEVU RANIJEG VLASNIKA ZA PONITENJE PRAVOSNANOG RJEENJA O EKSPROPRIJACIJI U DIJELU KOJIM SU NEKRETNINE EKSPROPRISANE PO NJEGOVOM ZAHTJEVU (LAN 9. ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI) NE MOE SE UDOVOLJITI BEZ SAGLASNOSTI KORISNIKA EKSPROPRIJACIJE.

Iz obrazloenja:

Iz spisa u predmetu vidi se da je prvostepeni organ na osnovu zahtjeva

V.A. iz B. od 16.10.1986. godine za djelimino ponitavanje pravosnanog rjeenja o eksproprijaciji broj UP/I-05-473-2/2-2 od 25.02.1979. godine (deeksproprijacija) udovoljeno zahtjevu, ponitio navedeno rjeenje u dijelu koji se odnosi na k.. br. 3280/02 "Vrblje" u povrini od 1.423 m2, upisano u p.l. br. 562/01 K.O. Busovaa, kao posjed "Energoinvest-Energopetrol-a" d.j.l. Sarajevo sa dijelom 1/1, (st.p. k.. 193/3-zk.ul. br. 166. K.O. Puti).

Organi uprave ocijenili su na osnovu nalaza i miljenja vjetaka geodetske i graevinske struke od 18. i 25.02.2001. g. da predmetno zemljite nije privedeno svrsi, te da su ispunjeni uvjeti iz odredaba l. 32. st. 4. Zakona o eksproprijaciji za deeksproprijaciju predmetnog zemljita.

Navedenu ocjenu organa uprave ovaj sud smatra preuranjenom.

Iz take 3. dispozitiva rjeenja prvostepenog organa broj: UP/I-05-473-2/2-2 od 25.01.1979. godine vidi se da je u postupku odluivanja po albi na zahtjev tuioca kao korisnika eksproprijacije od ranijeg vlasnika V.A. potpuno eksproprisano zemljite oznaeno kao dio k.. br. 3280/1 "Vrblje" njiva 2 klase u povrini od 2.825 m2 upisano u pl. 464/01 K.O. Puti (st.p. k.. 193/1 - zk.ul.br. 166 K.O. Puti), a prema taki 1. dispozitiva istog rjeenja usvojen je prijedlog ranijeg vlasnika za potpunu eksproprijaciju preostalog dijela iste k.. u povrini od 1.588 m2.

U priloenoj skici snimanja od 28.06.2002. godine kao i kopiji katastarskog plana naznaeno je da je k.. 3280/2 eksproprisana po zahtjevu ranijeg vlasnika, a to se ne moe zakljuiti iz navedenog rjeenja od 25.01.1979. godine. U spisu nedostaje pl. br. 464/01, a prema priloenoj kopiji

34

zk.ul. br. 166, parcela k.. br. 193/1 ima povrinu od 864 m2 i ista je upisana kao vlasnitvo R.B.V. udove N., kao i k.. 193/3 u povrini od 1.423 m2. Zahtjev V.A. za deeksproprijaciju, odnosi se na k.. 3280/2 u povrini od 1423 m

2 (st.p. 193/3) za koju se iz spisa ne moe zakljuiti da je bila predmet

eksproprijacije niti da je eksproprisana po njegovom zahtjevu u smislu

odredaba l. 9. Zakona o eksproprijaciji). Podaci iz priloenog zk.ul. br. 166 ne slau se sa podacima iz rjeenja o eksproprijaciji kao i podacima iz osporenog i prvostepenog rjeenja. U spisu nema podataka da je vreno cijepanje eksproprisanih parcela, niti po ijem zahtjevu.

Imajui u vidu navedeno po ocjeni ovog suda ne moe se zakljuiti da je u postupku koji je predhodio donoenju osporenog i prvostepenog akta pravilno i potpuno utvreno injenino stanje bitno za rjeavanje ove upravne stvari i da je pravilno primjenjeno materijalno pravo, te ovaj sud smatra da su tubeni navodi osnovani i da je u konkretnom sluaju povrijeen zakon na tetu tuioca, pa je u skladu sa odredbama l. 38. st. 3. u vezi sa l. 35. st. 2. Zakona o upravnim sporovima tuba uvaena, osporeno kao i prvosepeno rjeenje poniteno i predmet vraen prvostepenom organu na ponovno odluivanje.

U ponovnom postupku potrebno je sa sigurnou utvrditi na koje se zemljite odnosi zahtjev za deeskproprijaciju i da li je isto bilo predmet eksproprijacije i po kom osnovu. U sluaju da se radi o zemljitu eksproprisanom po zahtjevu stranke (l. 9. ZE) korisnik eksproprijacije nije duan da to zemljite privodi svrsi budui da nije namjenski eksproprisano, te se u tom sluaju isto ne moe deeksproprisati po zahtjevu ranijeg vlasnika, a u smislu odredaba l. 32. ta. 4., ako se tome protivi korisnik eksproprijacije. Meutim, ukoliko se radi o zemljitu koje je eksproprisano po zahtjevu korisnika eksproprijacije, u ponovnom postupku potrebno je na nesumnjiv

nain utvrditi da li su ispunjeni uvjeti iz navedenog lana zakona za udovoljavanje navedenom zahtjevu za ponitavanje pravosnanog rjeenja o eksproprijaciji tj. da li je to zemljite s obzirom na vrstu i prirodu objekta privedeno svrsi zbog koje je i ekspropisano. U tom cilju potrebno je pribaviti

miljenje odgovarajuih vjetaka vodei rauna o specifinosti objekta (benziska pumpa) i podzemnim instalacijama koje slue za njegovo funkcionisanje.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-2451/02 od 14.7.2004.g.)

27.

lan 17. stav 3. Zakona o graevinskom zemljitu lan 32. stav 4. Zakona o eksproprijaciji

PREUZETO NACIONALIZOVANO NEIZGRAENO GRAEVINSKO ZEMLJITE NE MOE SE VRATITI U POSJED RANIJEG VLASNIKA ILI

35

NJEGOVIH NASLJEDNIKA BEZ OBZIRA TO TO ZEMLJITE NIJE PRIVREDENO TRAJNOJ NAMJENI RADI KOJE JE I PREUZETO, PA NI

PRIMJENOM ODREDABA ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI.

Iz obrazloenja:

Iz osporenog akta i spisa u predmetu vidi se da su tuiteljice podnijele 05.07.1999. godine zahtjev za ponitavanje pravosnanih rjeenja Opine B. broj: 08/147358/81 od 21.12.1981. godine i broj 8/147350/82 od 23.6.1982. godine kojim je izuzeto od njihovog prednika zemljite oznaeno kao k.. broj 296 (n.p. k.. broj 2695) i k.. broj 3017/2. . U zahtjevu istiu da predmetno zemljite nije privedeno namjeni, te da su se stekli uslovi iz lana 32. taka 7. Zakona o eksproprijaciji za ponitavanje navedenih pravosnanih rjeenja.

U postupku koji je prethodio donoenju osporenog i prvostepenog akta sasluane su stranke (zapisnik od 01.11.1999. godine) i izvren je uviaj na licu mjesta dana 19.02.2001. godine u prisustvu zastupnika tuiteljica i zastupnika korisnika predmetnog zemljita "K.M." iz B., slubenog lica i vjetaka geometra, pribavljeno je miljenje Opinskog pravobranilatva broj R35/01 od 30.10.2001. godine i izvren uvid u pravosnana rjeenja Opine B. ije se ponitavanje trai, te je utvreno da se zahtjevu tuiteljica za ponitavanje tih rjeenja po odredbama lana 32. Zakona o eksproprijaciji ne moe udovoljiti.

Iz rjeenja SOe B., priloenih u spisu broj: 08/147358/81 od 21.12.1981. godine i broj: 8/147350/82 od 23.06.1982. godine proizilazi da je od .M. iz B. izuzeto iz posjeda nacionalizovano graevinsko zemljite blie naznaeno u dispozitivu tih rjeenja radi privoenja namjeni (izgradnja pivovare i kotlovnice), to aliteljice u tubi i ne osporavaju.

Budui da se u konkretnom sluaju ne radi o eksproprijaciji zemljita nego o preuzimanju gradskog graevinskog zemljita radi privoenja krajnjoj namjeni u smislu lana 25. Zakona o graevinskom zemljitu ("Sl. list SRBiH", broj 34/86, 1/90 i 29/90) koji je bio na snazi u vrijeme podnoenja zahtjeva tuiteljica, organi uprave pravilno su ocijenili da se u konkretnom sluaju ne mogu primjeniti odredbe lana 32. taka 4. 5., 6. i 7. Zakona o eksproprijaciji ("Sl. list SRBIH"; broj: 12/87preieni tekst, 38/89 i "Sl. list RBiH"; broj: 15/94), kako tuiteljice trae, a niti je drugim pozitivnim propisima predviena mogunost vraanja u posjed preuzetog graevinskog zemljita koje nije privedeno svrsi.


36

28.

lan 2. stav 4. Zakona o o oruanim snagama Republike Bosne i Hercegovine

PRIPADNICIMA NAORUANIH FORMACIJA KOJE SU SE SAMOORGANIZOVALE U SNAGE OTPORA POSLIJE 15. APRILA 1992.

GODINE NE PRIPADA STATUS ORUANIH SNAGA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Iz obrazloenja:

Prema odredbi lana 2. stav 4. Zakona o oruanim snagama Republike Bosne i Hercegovine ("Slubeni list Republike Bosne i Hercegovine", br. 4/92, 7/92, 12/92, 19/92, 17/93, 27/93 i 13/94), izuzetno od odredbe stava 1. ovog

lana (koji propisuje da oruane snage Republike ine Armija Republike) pripadnicima oruanih snaga smatraju se i naoruane formacije koje su se samoorganizovale u snage otpora u vremenu od 30. aprila 1991. do 15. aprila

1992. godine.

U konkretnom sluaju, kako tuiteljica sama istie, njen suprug O.D. je bio pripadnik naoruane strae tek od 18. aprila 1992. godine, to se u skladu sa citiranom zakonskom odredbom pripadnost bilo kakvim samoorganizovanim

formacijama poslije 15. aprila 1992. godine ne moe smatrati pripadnost oruanim snagama. Iz toga razloga su prvostepeni i tueni organ pravilno postupili kada su njen zahtjev odbili.


29.

lanovi 11. stav 1. taka 1. i 2. i 114. stav 1. i 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju

KORISNICIMA PENZIJE KOJU SU PENZIJU OSTVARILI PRIJE NAVREINH 40 GODINA PENZIJSKOG STAA, ODNOSNO 65 GODINA IVOTA I KORISNICIMA INVALIDSKE PENZIJE KOJI ZASNUJU RADNI ODNOS ILI

ZAPONU DA OBAVLJAJU PRIVREMENU, USLUNU ILI PROFESIONALNU DJELATNOST, PENZIJA SE NE ISPLAUJE ZA TO VRIJEME DO ISPUNJENJA JEDNOG OD NAVEDENIH USLOVA, BEZ OBZIRA PO KOJIM PROPISIMA JE

PENZIJA OSTVARENA.

Iz obrazloenja:

Pravilno su prvostepeni i tueni organ primjenili odredbe lana 114. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slubene novine Federacije

37

Bosne i Hercegovine", broj: 29/98), kada su utvrdili prestanak prava na isplatu

starosne penzije tuiteljici, sa 31.07.1998. godine, odnosno od dana kada je stupio na snagu citirani Zakon. Ovim odredbama propisano je da svim

korisnicima penzije (dakle, bez obzira da li je korisnik istu ostvario po ranijim

propisima ili po tom zakonu), koji su penziju ostvarili prije navrenja 40 godina penzijskog staa, odnosno 65 godina ivota, prestaje pravo na isplatu penzije ako zasnuju radni odnos ili zaponu da obavljaju djelatnost iz lana 11. taka 1. i 2. tog Zakona, odnosno ponu da se bave samostalnom djelatnou.

U konkretnom sluaju u postupku je utvreno, da je tuiteljici priznato pravo na starosnu penziju na temelju navrenog penzijskog staa u trajanju od 35 godina, 07 mjeseci i 08 dana, te da se tuiteljica poev od 10.03.1998. godine nalazi u osiguranju, odnosno u radnom odnosu, to tuiteljica i ne osporava. Polazei od ovog utvrenja, nadleni organi pravilno su zakljuili, da tuiteljici kao korisniku penzije, koja je penziju ostvarila prije navrenih 40 godina penzijskog staa, a i prije navrenih 65 godina ivota, ne pripada pravo na isplatu penzije jer je zasnovala radni odnos. Nema znaaja za pravilnost rjeavanja ove upravne stvari okolnost da je tuiteljici penzija priznata po Zakonu o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, jer se

odredbe lana 114. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju odnose na sve korisnike penzije koji su to svojstvo imali u momentu stupanja na snagu

tog Zakona tj. od dana 31.07.1998. godine prestaje im pravo na isplatu penzija

u sluaju zasnivanja radnog odnosa ili obavljanja samostalne djelatnosti ako su penziju ostvarili prije navrenih 40 godina penzijskog staa, odnosno 65 godina ivota, kao i korisnicima invalidske penzije.

S obzirom na ovakvo utvreno injenino stanje, ovaj sud nalazi da osporenim rjeenjem tueni nije povrijedio zakon na tetu tuiteljice, kada je njenu albu odbio, jer je osporeno rjeenje donio na osnovu potpuno i pravilno utvrenih svih injenica, uz pravilnu primjenu materijalnih propisa.


30.

lanovi 60., 65. i 66. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju

KADA JE SUPRUGA OSIGURANIKA BILA JEDINI KORISNIK PORODINE PENZIJE, NAKON NJENE SMRTI KERKA KOJA JE POSTALA NESPOSOBNA ZA SAMOSTALAN IVOT I RAD NE MOE OSTVARITI PRAVO NA PORODINU PENZIJU, JER SE OVO PRAVO STIE ISKLJUIVO PO OSNOVU SMRTI OSIGURANIKA ALI NE I PO SMRTI KORISNIKA

PORODINE PENZIJE.

Iz obrazloenja:

38

Iz podataka u spisu i tubenih navoda proizilazi da je majka tuiteljice nakon smrti njenog oca 06.08.1984. godine, ostvarila pravo na porodinu penziju i da je umrla 1999. godine, a da je tuiteljica (roena 17.12.1938. godine) nesposobna za samostalni ivot i rad, usljed saobraajne nesree od 16.06.1990. godine, a prema nalazu i miljenju Komisije broj 02-02/99 od 04.02.1999. godine.

S obzirom na navedeno po ocjeni ovog suda organi uprave su pravilno

utvrdili injenino stanje bitno za rjeavanje ove upravne stvari i pravilno primjenili materijalno pravo kada su ocjenili da tuiteljici ne pripada pravo na porodinu penziju imajui u vidu odredbe l. 66. st. 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Sl.list SRBiH", broj: 38/90, 22/91 i "Sl.list SRBiH",

broj: 16/92, 24/92, 8/93 i 13/94). Navedenim lanom zakona propisano je da dijete kod koga se ustanovi potpuna i trajna nesposobnsot za samostalni ivot i rad poslije navrenja godina ivota do kojih se djeci osigurava pravo na porodinu penziju (l. 65. zakona), a prije smrti osiguranika, stie pravo na porodinu penziju ako ga je osiguranik izdravao do svoje smrti.

Iz podataka u spisu proizilazi da je majka tuiteljice bila korisnik porodine penzije nakon smrti supruga 06.08.1984. godine, te imajui u vidu navedene odredbe zakona tuiteljica pravo na porodinu penziju iza smrti majke nije mogla ostvariti po osnovu nesposobnosti za samostalan ivot i rad, budui da se ovo pravo moe ostvariti samo iza smrti osiguranika (u ovom sluaju oca tuiteljice) i to pod uslovom da je dijete izdravano od strane osiguranika do njegove smrti, a to u konkretnoj upravnoj stvari nije sluaj, budui da je tuiteljicina nesposobnost utvrena sa 16.06.1990. godine.


31.

lan 60. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju

POSLIJE SMRTI BRATA, KOJI JE BIO UIVALAC STAROSNE PENZIJE, NJEGOVA SESTRA KOJA JE IVJELA SA NJIM U ZAJEDNIKOM DOMAINSTVU I KOJU JE ON IZDRAVAO NE MOE OSTVARITI PRAVO NA PORODINU PENZIJU.

Iz obrazloenja:

Kod nespornih injenica meu strankama da je tuilja ivjela u zajednikom domainstvu sa bratom F.I., koju ju je izdravao, da je nesposobna za privreivanje, bez ikakvih prihoda i bez roditelja, po nalaenju ovog suda nadleni organi pravilno su primjenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tuilje za ostvarivanje prava na porodinu penziju iza umrlog brata.

39

Naime, brat tuitelja F.I. umro je 10.04.1999.godine, to je takoe meu strankama nesporno i to proizilazi iz priloenog izvoda iz matine knjige umrlih koji se nalazi u spisu, a zahtjev za ostvarivanje prava na porodinu penziju tuilja je podnijela 23.10.1999.godine, pa se za rjeavanje ovog spora primjenjuje federalni Zakon o penziskom i invalidskom osiguranju ("Slubene novine Federacije BiH", br.29/98), koji je stupio na snagu 31.07.1998.godine.

Prema odredbi lana 60. navedenog zakona porodinu penziju mogu ostvariti lanovi porodice i to brani drug i djeca roena u braku, van braka, usvojena, pastorad koju je osiguranik izdravao, unuad i druga djeca bez roditelja koju je osiguranik izdravao do svoje smrti.

Kako tuilja ne spada u ovaj krug lica, to su upravni organi pravilnom primjenom navedenog zakona odbili zahtjev tuilje za ostvarivanje prava na porodinu penziju.

Iz navedenih razloga, a kako tubeni navodi nisu ni od uticaja na zakonitost osporenog rjeenja, to je temeljem l.38. st.2. Zakona o upravnim sporovima odlueno kao u dispozitivu ove presude.


32.

lan 219. stav 2. Zakona o odbrani Federacije Bosne i Hercegovine

lanovi 1. i 2. Uputstva o kriterijima za blie odreivanje vremena koje se rauna u penzijski sta kao poseban sta u jednostrukom trajanju

PRAVO NA POSEBAN STA U JEDNOSTRUKOM TRAJANJU ZA VRIJEME RATNOG STANJA, KOJI SE RAUNA U PENZIJSKI STA, IMAJU PRIPADNICI CIVILNE ZATITE KAO I OBVEZNICI RADNE OBAVEZE RASPOREENI U JEDINICAMA RADNE OBAVEZE ZA VRIJEME KOJE SU PROVELI U CIVILNOJ ZATITI, ODNOSNO NA IZVRAVANJU RADNE OBAVEZE AKO SU BILI NEZAPOSLENI.

Iz obrazloenja:

Prema odredbama lana 22. u vezi sa lanom 21. stav 1. preuzetog Zakona o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja (Sl.list

SFRJ broj 23/82 do 44/90) osiguranik pravo na prijevremenu starosnu penziju

moe stei i sa 55 godina ivota i navrenih najmanje 35 godina penzijskog staa (mukarac). Tueni i prvostepeni organ su utvrdili da ukupan penzijski sta tuitelja iznosi 34 godine, 10 mjeseci i 2 dana pa su pravilno odbili njegov zahtjev za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu penziju.

40

Prema podacima iz predmeta spisa kao i osporenog rjeenja u ukupni penzijski sta tuitelju je uraunato, kao poseban sta u jednostrukom trajanju, i vrijeme od 08.04.1992 do 22.11.1995.godine, koje je tuitelj proveo kao nezaposleno lice koje je mobilizirano u civilnoj zatiti u vrijeme trajanja ratnog stanja (lana 219. stav 2. Zakona o odbrani Sl.novine FBiH broj:15/96).

Upustvo o kriterijima za blie odreivanje vremena koje se rauna u penzijski sta, kao poseban sta u jednostrukom trajanju ("Sl.n. FBiH" broj:30/98) na osnovu koga je tuitelju ovaj period priznat u poseban sta, doneseno je na osnovu lana 219. stav 3. Zakona o odbrani. Tim Uputstvom izriito je propisano da po osnovu citiranog lana pripadnicima civilne zatite pripada pravo na poseban sta u jednostrukom trajanju, koji se rauna u penzijski sta, za period od 8.4.1992. godine do 22.11.1995. godine.Tuitelj stoga neosnovano ukazuje da mu je u posebni sta trebalo uraunati vrijeme do 31.01.1996.godine.


33.

lan 18. taka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (preieni tekst) INVALIDSKO LICE KOJE JE UVEZLO PUTNIKI AUTOMOBIL BEZ OBAVEZE PLAANJA POREZA NA PROMET I KOJE JE PRIJE ISTEKA ZAKONSKOG ROKA OD PET GODINA, PODNIJELO ZAHTJEV ZA RAZREZ

POREZA RADI PRODAJE AUTOMOBILA, DUNO JE DA PLATI POREZ NA PROMET PREMA POREZNOJ OSNOVICI KOJA INI NABAVNU VRIJEDNOST AUTOMOBILA UZ OBAVEZU PLAANJA I ZATEZNIH KAMATA.

Iz obrazloenja:

Neosnovano se u tubi istie da je nadleni organ pogreno postupio kada je u konkretnom sluaju, nakon to je tuitelj koji je prethodno kao invalidno lice osloboen plaanja fiskalnih obaveza za uvezeni "Hyndai" putniki automobil, podnio zahtjev za razrez poreza, o istom odluio primjenom lana 18. stav 1. taka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Slubene novine FBiH", broj:49/02 - preien tekst). Ovo stoga to je tuitelj prije isteka petogodinjeg roka od vremena uvoza predmetnog automobila, faktiki sm odustao od povlastice koju je koristio traei nakon nepune dvije godine od dana uvoza automobila, da mu se izvri razrez poreza. Takva pravna situacija se i po ocjeni suda izjednaava sa onom koja je regulisana naprijed navedenim zakonskim odredbama, pa su neosnovani navodi

iz tube da tuitelj nije prekrio zakonske uslove koji su mu omoguili

41

oslobaanje od plaanja poreza, budui da, kako sm u tubi navodi, razrez poreza trai kako bi se mogao dovesti u status koji mu daje pravo da automobil otui. Taan je, naime, navod iz tube, da on ima pravo izmiriti poreske obaveze, ali samo na nain i u visini koja je zakonom propisana budui da zakonodavac nijednom odredbom nije propisao pravo lica koje je odustalo od

priznate povlastice da mu se period kroz koji je on koristio takav automobil,

potpuno zanemari i da se uzme kao da ga je nabavio onog momenta kada je

podnio zahtjev za naplatu poreskih obaveza. Dakle, on ima pravo da se njegovo

vozilo, kako u tubi navodi, tretira kao vozilo kupljeno bez povlastice, ali samo od dana kada je faktiki nabavljeno, to podrazumijeva tadanju vrijednost automobila kao osnovicu za razrez poreza, te kamatu iz lana 31. istog zakona od dana nabavke do dana plaanja poreza.

Budui da su nadleni organi, kako iz spisa proizilazi, upravo tako i postupili, uzimajui za osnovicu fakturnu vrijednost robe, koju je Porezna uprava - Ispostava B. i tada, prilikom donoenja rjeenja o oslobaanju tuitelja od plaanja poreza utvrdila, u tubi se neosnovano istie da je poresku osnovicu trebalo utvrditi do visine koju je Carinarnica S. rjeenjem broj:UP/I-16-8-5709/02 od 03.12.2002.godine komisijski utvrdila i to na dan podnoenja zahtjeva za plaanje carine. Ovo stoga to je lanom 18. stav 1. taka 13. navedenog Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, izriito propisano da e se u ovakvim sluajevima porez na promet naplatiti kao da je poreska obaveza nastala u asu nabavke, to podrazumijeva nabavnu vrijednost te robe u tom trenutku, a ne vrijednost automobila nakon to je on koriten, odnosno na dan podnoenja zahtjeva za razrez poreza.


34.

lan 3. stav 1. i 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima

LICU KOJEM JE AKTOM DAVAOCA STANA NA KORITENJE DODIJELJEN STAN NA KORITENJE, A NA OSNOVU TOG AKTA NIJE ZAKLJUEN UGOVOR O KORITENJU STANA, NITI JE TO LICE USELILO U DODJELJENI STAN, NA ISPUNJAVA ZAKONSKE PRETPOSTAVKE ZA OSTVARIVANJE

PRAVA NA POVRAT U POSJED TOG STANA BEZ OBZIRA NA NJEGOV

IZBJEGLIKI STATUS.

Iz obrazloenja:

Prvostepeni sud je odbio tubu tuioca, kojom je osporio zakonitost rjeenja tuenog od 03.04.2002. godine, prihvatajui u cjelosti injenino stanje utvreno u upravnom postupku, koji je predhodio donoenju tog rjeenja kao i

42

pravni stav organa uprave izraen u tom rjeenju. Iz obrazloenja pobijane presude proizilazi da je u upravnom postupku, na osnovu provedenih dokaza i

uvida u pismene dokaze pribavljene u toku postupka, utvreno da tuilac nije nikada uselio u predmetni stan, koji je rjeenjem o dodjeli stana RO N. M. OOUR Prerada papira M. broj: SK-137/89 od 20.10.1989. godine dodjeljen njemu i lanovima njegovog porodinog domainstva, a to se albom ne osporava, a niti se osporavalo tubom. Polazei od ovog utvrenja, organi uprave, kao i prvostepeni sud, smatraju da tuiocu ne pripada pravo na vraanje stana u posjed u smislu odredaba Zakona o prestanku primjene Zakona o

naputenim stanovima, ne navodei o kojim se konkretno odredbama ovog zakona radi.

Prema odredbi lana 3. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima (Slubene novine Federacije BiH, broj: 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99 i 43/99), pravo na povratak u posjed naputenog stana pripada nosiocu stanarskog prava ili lanu njegovog porodinog domainstva (lan 6. Zakona o stambenim odnosima), a u smislu stava 2. navedenog lana ovo pravo pripada osobama koje su napustile svoje stanove izmeu 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine, jer se te osobe smatraju izbjeglicama i

raseljenim licima prema Aneksu 7 Opteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Iz navedenih zakonskih odredbi proizilazi da samo ona lica koja

imaju status nosioca stanarskog prava ili lana njegovog porodinog domainstva mogu ostvariti pravo na povrat u stan ako su izbjeglice ili raseljena lica. U tuioevom sluaju navedeni zakonski uslovi nisu ispunjeni, jer tuilac sa svojom porodicom nikada nije uselio u sporni stan i na taj nain nije ni stekao svojstvo nosioca stanarskog prava, bez obzira na okolnosti zbog

kojih je bio sprijeen da useli u dodjeljeni stan.

Kod ovakvog stanja stvari upravni organi su pravilno i zakonito odluili kada su odbili zahtjev tuitelja za povrat u predmetni stan kako je to pravilno ocijenio i prvostepeni sud. Na drugaije rjeenje ove upravne stvari nisu mogli biti od uticaja prigovori iz tube, jer tuilac nije pruio dokaze da je nakon donoenja akta o dodjeli stana u taj stan i uselio.

S obzirom na iznijete razloge sud ne nalazi da je pobijanom presudom

prvostepenog suda povrijedjen zakon na tetu tuioca, pa je primjenom lana 43. stav 2. Zakona o upravnim sporovima albu kao neosnovanu odbio.


35.

lan 77. stav 1. Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica

palih boraca

43

VOJNOM INVALIDU PRIPADA PRAVO NA INVALIDNINU, DODATAK ZA

NJEGU I POMO OD STRANE DRUGOG LICA I DRUGA PRAVA POEV OD DANA KADA JE PRVI PUT ZVANINO KONSTATOVANO ODNOSNO VERIFIKOVANO NJEGOVO ZDRAVSTVENO STANJE NA TEMELJU KOJEG

SE PRIZNAJU ODREENA PRAVA, JER JE OD TADA VOJNI INVALID I ZVANINO ISPUNIO USLOVE ZA PRIZNAVANJE TIH PRAVA, A NE OD DANA KADA JE OD STRANE NADLENE LJEKARSKE KOMISIJE NA TEMELJU TAKVOG ZDRAVSTENOG STANJA PROCIJENJEN STEPEN

NJEGOVE INVALIDNOSTI.

Iz obrazloenja:

Iz spisa predmeta vidi se da je u ranijem postupku presudom ovog suda

broj:U-214/00 od 12.4.2001.godine uvaena alba tuitelja, pobijana presuda Kantonalog suda u Z. (broj:U-277/99) preinaena i rijeeno tako to su ranije rjeenje tuenog kao i ranije prvostepeno rjeenje Sekretarijata za borako invalidsku zatitu O.M. broj:02-560-100/98 od 27.5.1998.godine poniteni i predmet vraen prvostepenom organu na ponovno rjeavanje.

Ovako je Vrhovni sud Federacije BiH odluio, kako to proizilazi iz obrazloenja navedene presude, iz razloga to je tuitelj u toku upravnog postupka ukazivao na este epileptike napade, prema kojoj injenici, ukoliko je tana, tuitelju pripada pravo na tuu njegu i pomo shodno lanu 2. Pravilnika o medicinskim indikacijama za razvrstavanje vojnih invalida, a to uope nije bio predmet utvrivanja nadlenog strunog organa vjetaenja.

Postupajui po naprijed navedenoj presudi ovog suda, prvostepeni upravni organ donio je privremeno rjeenje broj:01/5-41-1571/02 od 23.7.2002.godine, kojim je tuitelju kao ratnom vojnom invalidu II grupe sa 100% invaliditeta trajno (poev od 1.12.1994.godine) priznao svojstvo ratnog vojnog invalida I grupe sa 100% invaliditeta privremeno, sa pravom na linu invalidninu i pravom na dodatak za njegu i pomo drugog lica, a sve to poev od 1.2.2002.godine do 20.1.2003.godine, pozivajui se pri tom na lan 77. preuzetog Zakona osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca.

Ovako je prvostepeni organ odluio na temelju nalaza, ocjene i miljenja Ljekarske komisije za pregled lica obuhvaenih navedenim zakonom broj:RVI:5/02 od 8.1.2002.godine i 10.6.2002.godine, prema kojim je utvreno da je dolo do pogoranja zdravstvenog stanja imenovanog pa se invaliditet cijeni po taci 149. c. preuzetog Pravilnika o utvrivanju procenta vojnog invaliditeta (Slubeni list SFRJ, broj:7/82), te po taci 150.e. istog u visini 100% I grupa, zbog ega mu je utvren stepen invalidnosti u procentu 100% I grupa sa pravom na I stepen tue njege i pomoi u skladu sa lanom 2. stav 1. alineja 4. Pravilnika o medicinskim indikacijama za razvrstavanje vojnih

invalida od I do IV grupe prema stepenu potrebe za njegom i pomoi od strane drugog lica i grupi vojnog invaliditeta.

44

Na navedeno rjeenje tuitelj je izjavio albu koju je tueni odbio, jer je naao da je prvostepeni upravni organ pravilno odluio kada je tuitelju priznao pravo na linu invalidninu i pravo na tuu njegu i pomo poev od 1.2.2002. do 20.1.2003.godine a shodno naprijed navedenom lanu 77. Zakona o osnovnim pravima ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca.

Odredbama lana 77. naprijed navedenog zakona, na koji se u obrazloenjima svojih rjeenja pozivaju oba upravna organa, propisano je,izmeu ostalog, da vojni invalid ima pravo na invalidninu, dodatak za njegu i pomo od strane drugog lica, ortopedski dodatak i stalni invalidski dodatak od prvog dana narednog mjeseca poslije dana ispunjenja uslova propisanih ovim

zakonom za priznavanje tih prava.

Iz citirane zakonske odredbe loginim i gramatikim tumaenjem jasno proizilazi da je za priznavanje spornih prava bitan dan kada je prvi put

zvanino konstatovano odnosno verifikovano zdravstveno stanje na temelju kojeg se priznaju odreena prava, jer je tada vojni invalid zvanino ispunio uvjete za priznavanje tih prava, a ne dan kada je od strane nadlene ljekarske komisije na temelju takvog zdravstvenog stanja procjenjen stepen njegove

Documents

204Bilten