22_Begonja_703_720

703

ODONIMI KAO IDEOLOKE MANIFESTACIJE NA PRIMJERU ZADRA U XX. STOLJEU

Zlatko BEGONJA Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru

UDK 179.8 (497.5) Zadar Pregledni rad

Primljeno: 27. XII. 2005.

Imena ulica i trgova u gradu Zadru tijekom XX. stoljea bitno su ovisila o prevladavajuim politikim okolnostima. Upravo to razdoblje nadasve bogato politikim previranjima, pruilo je primjere iskoritavanja odonima u svrhu potvrde tono odreenih politiko-ideolokih koncepcija. Stoga se analizom imenovanja ulica i trgova u Zadru poetkom stoljea, jo iz vremena druge austrijske uprave pa do konca XX. stoljea, pokualo ukazati na prevladavajue kriterije prilikom upotrebe odonima. Kao posljedica takva politiko-ideolokog nametanja uspostavljen je okvir specifinog koritenja odonima.

Kljune rijei: odonimi, Zadar, politika, ideologija.

UVODNE NAPOMENE

Odonimi su osobita vrsta toponima koji se napose koriste za obiljeavanje ulica, izgraenih gradskih cjelina ili etvrti, zbog ega u jezikoslovnom smislu podlijeu veem stupnju arbitrarnosti. Upravo zato pruaju idealan predloak za prezentaciju tono odreenih politiko-ideolokih stajalita. Stoga nam je ovdje prvenstvena namjera, promatrajui odomine s povijesnog, a ne s jezinog gledita, da primjerima predoimo postupak kojim su oni koriteni u tu svrhu. Rezultat promatranja u konanici nam takoer moe dobro posluiti za oslikavanje i argumentaciju odreenih povijesnih stajalita.

Promatrano razdoblje od poetka XX. stoljea pa do njegova kraja na primjeru imenovanja ulica i trgova u gradu Zadru, dobar je prilog razumijevanju iskoristivosti odonima u cilju javne prezentacije strogo odreenih politikih opcija. Iz tog emo razloga sagledati vremensko razdoblje koje obuhvaa drugu austrijsku vladavinu gradom, potom talijansku u predfaistikom i faistikom vremenu te komunistiko razdoblje do njegova konanog uruavanja, kao i poetno razdoblje samostalne drave Hrvatske.

Zahvaljujui upravo svojoj specifinoj politiko-administrativnoj poziciji koju je zauzimao kroz spomenuto razdoblje, grad Zadar je zasigurno jedan od najvrjednijih

Z. BEGONJA, Odonimi kao ideoloke manifestacije na primjeru Zadra, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 48/2006., str. 703720.

704

primjera koji se moe koristiti za prokazivanje koritenja odonima u cilju postizanja politiko-ideolokog utjecaja.

POSEBNOSTI U IMENIMA ULICA I TRGOVA GRADA ZADRA

OD POETKA XX. STOLJEA DO 1918.

Grad Zadar preteitim se dijelom dvaju prvih desetljea XX. stoljea jo uvijek slubeno nalazio pod austrijskom upravom. Naime, ve poetkom uspostave druge austrijske uprave (1813.-1918.), kada je u sklopu promjena politiko-administrativnog karaktera Dalmacija postala zasebnom pokrajinom izravno podvrgnuta Beu, Zadar je stekao status sredita navedene pokrajine.1 Upravo iz tih razloga austrijska je vlast primarno teila provedbi politike duhovnog (ali i svakog drugog) odstranjenja Dalmacije od presudnog utjecaja njenog prirodnog hrvatskog zalea, pa je u realizaciji toga cilja pored ostalih odredbi, nametnula odredbu o talijanskom jeziku kao slubenom u dalmatinskoj upravi.2 Takva je politika nedvosmisleno odreivala priklanjanje austrijskih vladajuih krugova talijanskoj politikoj opciji, to je za izravnu posljedicu imalo nanoenje goleme tete hrvatskoj nacionalnoj orijentaciji. Stoga je nesporno da je spomenuti postupak implicirao niz negativnih posljedica, kako u politikom tako i drutvenom ivotu grada Zadra.

Postizanjem dominantnog poloaja talijanskog jezika i samim time irenju utjecaja vlastite kulture, stvarale su se osnovne pretpostavke za pojaano useljavanje talijanskog narodnog elementa. Pod takvim je okolnostima vremenom nastao poremeaj etnikih odnosa u gradu, s bitnom posljedicom smanjenja hrvatskog utjecaja napose u ispostavnom administrativnom dravnom aparatu. Naravni rezultat takvih prilika bilo je osjetno jaanje autonomakih pozicija, ija je politika doktrina protivnosti sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, u svakom pogledu koincidirala s ranije postojeim talijanskim iredentistikim tenjama. Naime, talijanski su iredentisti, kao i naknadno njihovi dalmatinski pristae, jo od sredine 19. stoljea ustrajavali na tvrdnjama da je Dalmacija isto talijanska zemlja s manjinom Hrvata.3 Ova se postavka temeljila na zahtjevu ostvarenja krajnjeg cilja, pripojenja Dalmacije Italiji, a to se opet pokuavalo dosljedno pripremiti i provesti dugorono nadreenim drutvenim poloajem Talijana i talijanaa, u odnosu na Hrvate. Takva superiornost oitovala se u politikom, administrativnom i gospodarskom smislu, prvenstveno u gradu Zadru, ali takoer i u ostalim dijelovima Dalmacije, odnosno istonojadranske obale.

Kao odgovor na stalno prisutne talijanske ekspanzionistike tenje, Hrvati Zadra i ostalog dalmatinskog podruja, u vremenu ponovnog ojaanja hrvatskog narodnog preporoda,4 1 Vidi: Julije GRABOVAC, Zadar u vrijeme druge austrijske vlasti, Zadar Zbornik, Zagreb, 1964., str. 208. 2 ISTO, str. 209. 3 Preuzeto iz: ime PERII, Prilog poznavanju talijanske okupacija Dalmacije od 1918-1923. god.,

Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 20., Zadar, 1973., str. 11. 4 Nakon pada Bachova apsolutizma.


705

intenzivirali su koncem 1860. zahtjev prema Beu u pogledu konanog ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom.5 Meutim, upravo zahvaljujui ranije steenim povlatenim talijanskim pozicijama u Zadru, ali i pritom presudno podravajuem odnosu aktualne austrijske vlasti prema njima, ni ovoga puta nije dolo do ostvarenja dalmatinsko-hrvatskog pokuaja ujedinjenja.6 Na koncu, niti dogaaj pomorske bitke kod Visa 1866., kada je Italija iskljuivo agresivnim putem u sukobu s austrijskom mornaricom imala namjeru potpuno ovladati Jadranom, nije bio dostatan za promjenu Beke odluke glede legitimno izraenih hrvatskih ujediniteljskih zahtjeva.7

Autonomakim politikim shvaanjima, u zadnjoj etvrtini 19. st. prikljuuju se i Srbi iz Dalmacije. Naime, od 1879. Srbi se posve priklanjaju autonomaima, te veoma aktivno sudjeluju u provedbi borbe protiv ujedinjenja Dalmacije i Hrvatske, to u svakom sluaju konvenira austrijskim vlastima, koji u takvim okolnostima pojaano ustrajavaju na potpori talijanskom elementu.8 Te su politike prilike svakako presudno utjecale na odranje stabilnosti vladajuih politikih odnosa u glavnom pokrajinskom gradu Zadru.

Konano, i bez obzira na promijenjene politike odnose Hrvata i Srba iz Dalmacije, uvjetovane dogaajima iz samog poetka 20. stoljea,9 kada je dolo do pribliavanja njihovih stajalita glede odnosa prema ujedinjenju hrvatskih zemalja Dalmacije i Istre s Hrvatskom, ostaje injenica prijanjeg razdora koji e ipak u nadolazeem razdoblju imati dalekoseno znaenje.

Dakle, slijedom prethodno navedenog, moramo istaknuti kako su imena ulica i trgova, posebice u staroj gradskoj jezgri Zadra na poluotoku, odgovarala politikim prilikama, te upravo iz tih razloga bila iskljuivo talijanskog podrijetla, uz zanemarive iznimke. Naime, to zapaanje moemo veoma lako potvrditi i uvidom u dobro sauvanu topografsku kartu iz promatranog razdoblja, trenutno pohranjenu u Dravnom arhivu u Zadru.

Za tu svrhu ovdje emo se kao podlogom koristiti kartografskim prikazom iz spomenutog razdoblja, te prezentacijom primjera pokuati ukazati na vanost utjecaja politiko-ideoloke naravi, napose iskazanu prilikom imenovanja odreenih ulica i trgova na zadarskom Poluotoku.

Zato je ovdje neophodno naglasiti zadarski Poluotok? Upravo zbog toga to se radi o staroj povijesnoj jezgri koja u loginom smislu pretpostavlja uvaavanje takve injenice i, dakako, kao nunu posljedicu toga, objektivnu valorizaciju.

5 Vie o tome vidi: J. GRABOVAC, nav. rad, str. 221. 6 ISTO, str. 221222. 7 Hrvati u tom pomorskom sukobu znaajno su sudjelovali na austrijskoj strani u svojstvu mornara. Vie o

tome vidi: Vinko FORETI, Udio naih ljudi u stranim mornaricama, Pomorski zbornik, knjiga prva, JAZU, Institut za historijske i ekonomske nauke Zadar, Zagreb, 1962., str. 317.

8 J. GRABOVAC, nav. rad, str. 233234. 9 Izraeno Zadarskom rezolucijom od 17. listopada 1905.


706

Analizom topografske karte uvane u Dravnom arhivu u Zadru pod brojem 204., naslovljene Pianta di Zara,10 koja priblino tretira vrijeme od poetka XX. stoljea do faktinog talijanskog zauzea grada u studenome 1918., moe se potvrditi iznimka, u kvantitativnom smislu malena, ali u kvalitativnom veoma znaajna. Kako smo na takve posebnosti upozorili u gornjem dijelu teksta, ovdje taj primjer ciljano potenciramo.

U tom slijedu od posebne je vanosti primijetiti kako uistinu vrijedni gradski obalni pojas na Poluotoku u to vrijeme nosi ime aktualnog vladara Austro-Ugarske Monarhije Riva Francesco Giuseppe I.11 Tako imenovan vizualno najupeatljiviji poluotoni predjel, primarno je bio u funkciji jasnog potvrivanja trenutne politike i administrativne pripadnosti grada Zadra. Stoga je tom cilju imala posluiti upotreba imena najvieg dravnog odnosno politikog odlinika.

S druge pak strane, ono to je u ovom sluaju posebice zanimljivo, reena injenica nije bila imperativ eventualne promjene otprije uspostavljenog kontinuiteta talijanskog nazivlja za sve ostale poluotone gradske ulice i predjele. Inae, podrijetlo talijanskih naziva, koji su bez obzira na formalnu vlast bili u tom razdoblju aktualni, zasnivalo se preteito na imenima zaslunih obitelji i osoba s lokalne razine, vrijedne politike, gospodarske odnosno kulturne prolosti te imenima kranskih svetaca (Calle Paravia, Calle S. Francesco).12 Obje ove naznake upravo nam vjerno potvruje promatrani kartografski prikaz.

Stoga se bez dvojbe moe primijetiti kako je najznaajnije obiljeje obraivanog prikaza, u usporedbi s prijanjim stanjem sadrano zapravo u injenici postojanja zasebnog i kljuno naglaenog imena. U tom pogledu ova nam primjedba ukazuje na njegovu znakovitu dvojakost. Naime, u jednom je pravcu prepoznatljiva, i to onda kada svojim postojanjem bitno odreuje politiko-administrativni status grada, a tako i u drugom, kada istodobno nije nunim uvjetom potrebe preimenovanja svih ostalih gradskih lokaliteta. Iz toga proizlazi kako je u ovom sluaju zabiljeena posebnost bitan pokazatelj austrijske dravne politike koja je sadravala koncepciju ogranienog uplitanja, odnosno preputanja lokalnim vlastima slobodnog donoenja odluka o nazivlju ulica, trgova i predjela u gradu Zadru.

U tom smislu ovdje moramo napomenuti kako je iako u zanemarivom broju, ipak bilo ponekih austrijskih zahtijeva za preimenovanjem odreenih gradskih lokaliteta. Takve posebnosti javljale su se napose u sklopu specifinih vojno-politikih prilika, kada je trebalo iroj javnosti naglasiti vanost pojedinih znamenitih osoba zaslunih na dravnoj razini. Unutar takvog sadraja moe se, kao idealan primjer promatrati Trg 10 Karta Zadra, Dravni arhiv u Zadru (DAZd), broj fonda: 383, Geografske i topografske karte Dalmacije,

karta br. 204. karta nije datirana. 11 Obala Franje Josipa I. Posebnu zanimljivost ovom imenovanju daje i injenica to je vladarevo ime

napisano talijanskim jezikom, ime se zapravo i na takav nain nedvosmisleno potvrivala sklonost austrijskih vlasti tada aktualnom procesu talijanizacije u Zadru. U tom smislu i sva ostala imena gradskih lokaliteta na Poluotoku bila su napisana talijanskim jezikom, to je bilo pravilo sve do 1944.

12 Ulica Paravia Petar Aleksandar Paravia, utemeljitelj Znanstvene knjinice u Zadru 1850., Ulica sv. Frane.


707

Tegetthoff.13 Naime, time su austrijske vlasti prezentirale namjeru, s obzirom na aktualnost prilika u Prvom svjetskom ratu, skretanja pozornosti na izniman znaaj admirala Wilhelma Tegetthoffa u pomorskoj bitki kod otoka Visa 1866., ali takoer i podsjetiti aktualnog ratnog neprijatelja na zavrni rezultat spomenute bitke.14

Ovakvi uistinu rijetki primjeri austrijskih pokuaja utjecaja na lokalne vlasti, da prilikom dodjeljivanja imena pojedinim gradskim lokalitetima potuju njihove zahtjeve, potvruju u tom pogledu veoma liberalan stav aktualnih vlasti. Upravo zahvaljujui takvom temeljnom opredjeljenju, nije bilo znaajnih izmjena imena gradskih ulica i predjela, ve se i nadalje zadravalo sve u nepromijenjenom stanju.

IZMJENE IMENA ULICA I TRGOVA ZADRA U RAZDOBLJU OD 1918. DO 1944.

I ovdje emo se kao polaznom osnovom za razotkrivanje provedenih korekcija imena gradskih ulica i predjela, koristiti topografskim kartama koje svojim postojanjem svjedoe o onodobnom stanju.

Dakle, sljedea karta, koja nosi naslov Pianta della citta di Zara,15 sauvana u Dravnom arhivu u Zadru, notirana brojem 219., prezentira vremenski raspon od 1918. do 1920. Ona nam u osnovi prua uvid u dvije injenice, koje se veoma lako uoavaju jednostavnom usporedbom s prethodno navedenom kartom.

Prva je injenica postala prepoznatljiva inom preimenovanja obale na Poluotoku grada, a dogodila se kao rezultat praktine promjene vlasti. Naime, nakon talijanskog vojnog zauzea grada koncem 1918., do tada postojee ime Riva Francesco Giuseppe I promijenjeno je u ime Riva Nuova.16 Svakako, ovom je uklanjanju politiki znaajnog imena namjera bila odstraniti jedini i posljednji znak koji je ukazivao na dotadanju stvarnu politiku odnosno administrativnu pripadnost Zadra. Druga je injenica zapravo vidljiv nastavak i preuzimanje svih ostalih otprije postojeih imena ulica i trgova, koji su ionako svojim znaenjem u potpunosti zastupali talijanske interese.

Odatle jasno proizlazi da je prvenstveno politiki motiviranim postupkom izmjene imena jednog dijela obalnog pojasa na staroj gradskoj jezgri, graanima, ali i iroj javnosti odaslana vana poruka o promijenjenim vojno-politikim okolnostima. Konano,

13 Vidi: DAZd, fond: Novine i asopisi, br. 1-103., sv. 171/30, Smotra Dalmatinska, br. 66. od 18. kolovoza

1917., Zadar, 1917. U tekstu pod naslovom Roendan Njegova Velianstva za obiljeavanje proslave u Zadru stoji: U 8 sati poslije podne opinska je glazba svirala na Trgu Tegetthof. Isto tako postojanje zahtjeva u tom pogledu moemo provjeriti kod: DAZd, Prezidijalni spisi Namjesnitva, sv. 687., br. pr. 1276. iz 1916., kao i sv. 688., br. pr. 1973. iz 1916. Meutim, zahtjevi za izmjenom nazivlja ulica i trgova u Zadru, kao ni u tom pravcu izvrene promjene u ovom razdoblju, nisu zabiljeeni na ovdje obraivanim kartama.

14 Vie o sukobu austrijske i talijanske ratne mornarice kod Visa, kao i ulozi admirala W. Tegetthoffa vidi: Petar KUNII, Viki boj, Zagreb, 1996.

15 Karta grada Zadra, DAZd, navedeni izvor, karta broj 219. nije datirana. 16 Nova obala.


708

takvim je djelovanjem novouspostavljena vlast htjela ukazati na budui okvir unutar kojega e biti vezana daljnja sudbina grada Zadra.

I druga karta u ovom poglavlju, takoer pohranjena u Arhivu u Zadru, zavedena pod brojem 219 A, naslovljena Piano della citta di Zara17 poput prethodno prezentirane, zapravo tretira isto razdoblje. Stoga u njoj nema, usporeujui ih meusobno, znaajnijih izmjena u imenima ulica i trgova u staroj gradskoj jezgri.

Karta koja potom slijedi, trea po redu u ovom nizu, naslovljena Pianta della citta di Zara,18 takoer je pohranjena u Dravnom arhivu u Zadru i obiljeena brojem 199. Ona nam vjerno oslikava poetno razdoblje slubeno formirane talijanske uprave gradom poevi od konca 1920.

No, prije nego zaponemo s obradom reene karte, ovdje ipak moramo ukratko pojasniti stvarno znaenje slubenog preuzimanja talijanske uprave nad Zadrom. Dakle, 12. studenoga 1920. dolo je do sklapanja Rapalskog ugovora, postignutog izmeu Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca19 i Kraljevine Italije, s iskljuivo tetnim posljedicama za hrvatske prostore. Taj se ugovor u svojim postavkama temeljio na obeanjima iz prethodno potvrenog dogovora izmeu sila Antante i Italije, slubeno nazvanog Londonski sporazum, a postignutog jo 1915.20 Rapalskim su ugovorom i u formalnom smislu dijelovi hrvatske obale i nekoliko otoka predani izravno pod talijansku upravu. I u tom je sklopu grad Zadar, poput ostalih otprije odreenih hrvatskih prostora, tonije kazano, onih koji su bili obuhvaeni londonskom trgovinom, doao pod upravu Italije.

Novonastale su okolnosti nuno imale za posljedicu potpuno izmijenjeno politiko ozraje, to se svakako odrazilo i na djelomino potaknut postupak promjena nekih imena ulica i trgova na zadarskom Poluotoku. I doista, u tom se smislu odmah primjeuju neke veoma znakovite izmjene.

Tako je dotadanja Riva Nuova ponovno dobila novo ime, sada prema imenu talijanskog kralja Riva Vittorio Emanuelle III.21 Upravo je ovom izmjenom zavrilo prijelazno razdoblje u kojem najljepi poluotoni pojas nije nosio ime politikog odnosno dravnog prvaka. Novo imenovanje samo po sebi jasno ukazuje na injenicu kome od tada Zadar pripada u politiko-administrativnom smislu. Nadalje, sljedea se promjena

17 Karta grada Zadra, DAZd, nav. izv., karta br. 219A takoer nije datirana. 18 Karta grada Zadra, DAZd, nav. izv., karta br. 199. nije datirana. 19 Pod tim nazivom zasnovana je nova dravna zajednica 1. prosinca 1918. Od Vidovdanskog ustava (28.

lipnja 1921.) mijenja naziv u Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a od 3. listopada 1929. naziva se Kraljevina Jugoslavija.

20 Londonski sporazum postignut 26. travnja 1915., izmeu Italije s jedne strane i sila Antante (Francuske, Velike Britanije i Rusije) s druge. Tim su sporazumom tri velike sile nagradile Italiju hrvatskim obalnim i otonim teritorijem za usluge u I svjetskom ratu. Sporazum je prema postignutim dogovorima trebao biti tajnog karaktera, ali ga je hrvatski politiar Frano Supilo razotkrio. Iscrpno o Londonskom ugovoru vidi: Milan MARJANOVI, Londonski ugovor iz godine 1915., Zagreb, 1960., zatim: Ante SMITH PAVELI, Dr. Ante Trumbi: Problem Hrvatsko-srpskih odnosa, Mnchen, 1959., str. 5667.

21 Vladar od 1900. do 1944., abdicirao 1946.


709

oituje u preimenovanju dotadanjeg imena Riva Vecchia,22 u ime Riva IV Novembre. Ovo ime napose plijeni pozornost jer u svome terminolokom smislu jasno oznaava nadnevak stvarnog talijanskog vojnog zauzea Zadra provedenog 4. studenoga 1918.23

Takoer, u ovu skupinu uoljivih izmjena ulaz i preimenovanje ulice Calle del Duomo,24 koja u novim okolnostima nosi ime Calle Gabriele D'Anunzio.25 S obzirom na samo znaenje novoga imena, koje se odnosi na talijanskog knjievnika s utjecajnim nacionalistikim djelovanjem,26 a koji e u nastupajuem politikom razdoblju imati zapaenu ulogu, iskazana promjena moe se jednako tako svrstati u kategoriju znaajnijih. Time se na odreen nain ocrtavalo temeljno politiko usmjerenje dravne pa, dakako, i lokalne aktualne vlasti.

Sva ostala imena ulica i predjela grada nisu u ovoj poetnoj fazi slubene talijanske vladavine doivjela bitnije izmjene. Svakako, razlog tome lei i u injenici to su imena i otprije u cijelosti bila talijanska, te su kao takva adekvatno vrjednovala talijansku politiku i kulturnu prolost.

Iako su navedene promjene u brojanom smislu male, ipak su veoma znakovite i kao takve postigle svoj cilj. Svojim nedvosmislenim sadrajem odaslale su najvaniju politiku poruku, koja je pod spomenutim okolnostima imala dalekosene posljedice. Moda je upravo najbolji pokazatelj znaenja jedne takve politike pozadine imenovanja, odnosno preimenovanja ulica i trgova, prepoznatljiv upravo u estim izmjenama imena obalnog pojasa na poluotoku grada. Novi politiki i administrativni poloaj Zadra, pored ostalog, mogao se jasno iitavati iz imena koje je nosila navedena gradska obala.

etvrta karta koju emo u ovom redoslijedu navesti, nastala je kao rezultat grafikog prikaza Zadra po okonanju traginog jednogodinjeg saveznikog zranog bombardiranja koje se dogaalo za trajanja Drugog svjetskog rata, i to u vremenu od druge polovine 1943. do pred sam konac 1944.

Naime, moramo kazati da u ovom pregledu nismo bili u mogunosti koristiti se niti jednom topografskom kartom koja bi vjerno oslikavala meurazdoblje faistike talijanske vladavine Zadrom od 1922. do 1943. odnosno 1944. Stoga nam upravo gore spomenuta poslijeratna karta moe izvrsno posluiti kao slika, uz iju pomo imamo priliku utvrditi broj poduzetih preimenovanja ulica i trgova u gradu Zadru u vrijeme faistike uprave.

Kao prvo, usporeujui ovaj kartografski prikaz s prethodnom situacijom, odmah emo zapaziti kako je i u promijenjenim politikim okolnostima, dakle s dolaskom

22 Stara gradska operativna obala. 23 Izvreno talijansko vojno zauzee Zadra, ostvareno na temelju dobivenog jamstva u odredbama Londonskog

sporazuma iz 1915. 24 Ulica uz stolnu crkvu katedralu. 25 Ulica Gabriele D'Anunzio. Gabriele D'Anunzio, 1863.1938., pisac s utjecajnim nacionalistikim djelovanjem,

kojim je potpomagao utiranju puta faizmu. Vidi: Enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 6., Zagreb, 1969.

26 U studenome 1920. D'Anunzio se iskrcao u Zadru s jednim svojim Legionarskim borbenim bataljunom.


710

faizma na vlast 1922., do tada esto preimenovana gradska obala i nadalje ostala pod svojim starim imenom Riva Vittorio Emanuelle III. Nadalje, velika veina ostalih imena ulica i trgova ostala je ista, tek uz pojavu nekoliko novih. Ovdje emo navesti samo neke od njih poput: Via Roma, Via Arturo Colautti, Calle Riccardo Zanella, Via Vittaliano Brunelli. Napose vrijedi podcrtati upravo ulicu nazvanu imenom talijanskog glavnog grada (Via Roma), to je u ovom sluaju znailo dodatnu potvrdu stvarne zadarske politike i teritorijalne pripadnosti. Ostala nova imena, kao primjerice Colautti ili Brunelli,27 oznaavala su u prvom redu talijanske spisatelje, ije se djelovanje primarno zasnivalo na ustrajnom nastojanju dokazivanja sveopeg talijanstva Dalmacije. U skupinu pridodanih novih imena nalazilo se i ime Zanella, koje je jasno ukazivalo na znaenje autonomake politike orijentacije.28

Ovdje emo navesti i primjer koji nije vezan iskljuivo uz imenovanje ulica, ali je veoma znakovit, pa ga vrijedi zabiljeiti. Naime, radi se o imenu hotela smjetenog na gradskoj obali (Riva Derna)29 koji je tada nazvan po talijanskom glavnom gradu, hotel Roma. Zanimljivost je upravo u tome to e nakon 1944. odnosno 1945., dakle u razdoblju komunistike vladavine u Hrvatskoj, isti hotel dobiti ime Moskva, a nedugo zatim postat e hotel Beograd. I ovom se injenicom moe nedvosmisleno potvrditi da je upotreba prikladnih imena kljuno oznaavala stanje politike pripadnosti i ovisnosti grada Zadra.

PREIMENOVANJE ULICA I TRGOVA U ZADRU ZA VRIJEME

KOMUNISTIKE VLADAVINE 1945.1990.

Okonanjem Drugoga svjetskog rata 1945. na ovim su prostorima u politikom smislu nastupile kljune promjene, prvenstveno sadrane u nastupu komunistikog reima. Pod novim okolnostima i grad se Zadar naao u okviru novog politikog ureenja, kao sastavni dio Hrvatske30 unutar Federativne Narodne Republike Jugoslavije.31

27 A. Colautti i V. Brunelli, talijanski pisci i urnalisti koji su svojim ivotom i djelovanjem bili vezani za Zadar. 28 Riccardo Zanella, prvak rijekih autonomaa i u jednom razdoblju tijekom 1921. predsjednik rapalske Rijeke

drave. Vie o tome vidi: Ferdo ULINOVI, Jugoslavija izmeu dva rata, Zagreb, 1961., str. 276277. 29 Riva Derna koja je od dolaska komunistikih vlasti nosila ime Istarska obala. 30 Naime, jo je 20. rujna 1943. Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH)

donijelo Odluku o prikljuenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj. Odluka se sastojala od 5 toaka, gdje je tokom 3. odreeno: Svi spomenuti hrvatski krajevi, tj. Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Dalmacije i svi Jadranski otoci (ukljuivi ovamo i Lastovo, Cres, Loinj i druge), prikljuuju se matici zemlji Hrvatskoj, a preko nje novoj demokratskoj bratskoj zajednici naroda Jugoslaviji, za koju se nai narodi bore. Preuzeto iz: Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske, Zbornik dokumenata 1943., Zagreb, 1964., str. 397. Ovu Odluku potvruje 30. studenog 1943. Predsjednitvo Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ).

31 Od 1963 mijenja ime i naziva se Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija.


711

Naravno da je takav sveobuhvatni zaokret sa sobom donio, nama ovdje napose zanimljiv, novi politiki odnosno ideoloki stav nove vlasti (meu ostalim) prema imenovanju ulica i trgova u gradu Zadru. U tom je kontekstu, to se odmah zamjeuje, bila i namjera cjelovitih i temeljitih preimenovanja svih gradskih ulica i trgova.32 Kao takva, manifestirala se postupnim brisanjem dotadanjeg talijanskog nazivlja, odnosno dodjeljivanjem novih imena ispisanih na hrvatskom jeziku, ali s posebnom obvezom naglaavanja novouspostavljenog politiko-ideolokog svjetonazora. Pritom se imperativno upotrebljavala sintagma tzv. ravnopravnosti naroda i narodnosti Jugoslavije.

Tako su u staroj povijesnoj jezgri grada, kao i na njegovu pristupnom dijelu (takoer i na irem gradskom podruju), mnoge ulice i trgovi trebali biti znakovito obiljeeni imenima ireg jugoslavenskog karaktera. Upravo su iz tih razloga pojedine ulice dobile imena po glavnim jugoslavenskim republikim gradovima poput: Sarajevska ulica, Ljubljanska ulica, Skopljanska ulica itd. Isto tako i imenima s naglaeno boljeviko-staljinistikog znaenja poput: Put Oktobarske revolucije, Put Molotova ili pak Staljinov put.33 No, ono to je u ovom sluaju napose primjetljivo, jest bitna promjena imena Riva Vittorio Emanuelle III u novo ime Obala marala Tita. Time je kao u prethodnim sluajevima ponovno najvrjedniji obalni gradski lokalitet dobio ime po aktualnom dravnom poglavaru, to je nedvojbeno bio i jasni znak iskazivanja tono odreene politike orijentacije.

Takoer, jo je jedna znaajka bitno obiljeila razdoblje iroko obuhvaenih promjena, temeljenih na komunistiko-ideolokim postavkama. Naime, pod politikim se okriljem u drutvu sustavno nametalo ozraje tzv. bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije, te se takvom formulacijom provlaila unaprijed odreena strategija obveznog deklarativnog zastupanja narodne jednakosti. Takav je obrazac imao izravne posljedice i u imenovanju ulica i trgova u Zadru. Zbog toga su pojedine ulice ili pak trgovi grada dobivali imena po pripadnicima drugih jugoslavenskih naroda, preteito politiara, pisaca, revolucionara. U toj kategoriji svrstana su imena poput: Jovana Sundeia, Filipa Vinjia, Jerneja Kopitara, i dr.

Slijedom prethodno kazanog jasno proizlazi kako je motiv pokretanja sveobuhvatnih politikih (komunistikih) izmjena tijekom 1945. odnosno 1947. veoma kompleksan, a ipak po svom sadraju primarno provoen s ideolokih pozicija. Kao relevantan dokaz za takvo stajalite slui nam upravo spoznaja o principu odabira imena za imenovanje ulica i trgova u staroj povijesnoj jezgri grada. Prevladavali su kriteriji dodjeljivanja tuih, za

32 S obzirom na golemo razaranje Zadra, pa time i potpuno izmijenjenu urbanu sliku grada, preimenovanja

ulica i trgova odvijali su se postupno, u ovisnosti o stavljanju u funkciju pojedinih gradskih dijelova. U prilog tome govore i Odluke Gradskog narodnog odbora Zadar, izdane pojedinim osobama u svezi s dodjelom stanova u Zadru od 1945. pa tijekom 1946. i 1947. Vidi: DAZd, br. fonda: 149., Narodni Odbor Opine Zadar 1945., 1946., 1947. Opirnije o prijedlogu u svezi s preimenovanjem ulica i trgova u gradu Zadru vidi: DAZd, fond: Nazivi ulica, trgova i predjela u Zadru (1945.1992.), svenji 1945.

33 Imena ulica Put Molotova i Staljinov put brisana su nakon objave Rezolucije Informbiroa iz 1948. Ulica Put Oktobarske Revolucije ostala je pod svojim imenom do uruavanja komunistikog sustava iz 1990.


712

grad relativno beznaajnih imena (primjerice Proleterska ulica, Trg Crvene armije), a pritom se zanemarivala imena znamenitih i vrijednih Zadrana ije je ivotno djelovanje u prolosti bilo podreeno iskljuivo interesima grada ili iroj nacionalnoj potrebi.

Takva se tendencija nastavljala i tijekom 1947., kada je zbog specifinosti nove politike situacije, preimenovanje ulica i trgova bilo dodatno optereeno vanou naglaavanja otprije zauzetih politiko-ideolokih stajalita.34 Naime, osnovni razlog leao je u injenici da se u Parizu koncem 1946. odnosno poetkom 1947. odravala mirovna konferencija pod patronatom etiriju velikih sila (SAD, SSSR, Velike Britanije, Francuske). Na konferenciji je poetkom 1947. potpisan ugovor o miru izmeu Jugoslavije i Italije, kojim je trebalo okonati nesuglasja u pogledu jugoslavensko-talijanskog teritorijalnog razgranienja. Pod takvim okolnostima, jugoslavenske su komunistike vlasti zahtijevale pojaano ideoloko djelovanje u promidbenom smislu, napose na podrujima koja su do tada bila predmetom sporenja s Italijom. S obzirom da je grad Zadar u tom pogledu zauzimao izuzetno vano mjesto, sasvim je jasno da su se takvi postupci morali znaajnije odraavati i na gradskoj problematici imenovanja ulica i trgova.35

U nastavku teksta pokuat emo, uz pomo primjera koji slijede, ukazati na dugotrajnu hrvatsku tenju za ispravkom prethodno uspostavljenih neloginih ideolokih rjeenja.

Tako je ve za vrijeme posjeta Miroslava Krlee Zadru tijekom 1952. s njegove strane pokrenuta inicijativa da se prilikom dodjeljivanja imena ulica i trgova, napose na Poluotoku, koriste imena zaslunih Zadrana kao i ona iz bogate hrvatske kulturne prolosti grada. Na tom je tragu ve 1954. dolo do sazrijevanja ideje o nunosti izrade novoga prijedloga imenovanja ulica i trgova u Zadru.36 U tom je pogledu kao jedan od predloenih zahtjeva bila i potreba preimenovanja svih ulica koje su tada nosile imena ivuih osoba. To traenje, iz razumljivih politikih razloga, nije obuhvaalo ime Josipa Broza Tita.

Nadalje, prijedlogom je s poluotonog dijela grada trebalo brisati imena ulica s primarno ideolokim predznakom, primjerice Ulica Karla Marksa ili pak Pionirska ulica. Umjesto takvih, kojih je pored spomenutih bilo jo, predlagatelj je namjeravao ulice i trgove nazvati po imenima znamenitih starih hrvatskih osoba iz podruja znanosti,

34 Meutim, ovdje moramo napomenuti kako je (prema tvrdnjama dr. Vjekoslava Matrovia) u Zadru

tijekom 1947. uspostavljena komisija za nazive ulica u sastavu: Stjepan Antoljak, Grga Otri, Luka Stanin i V. Matrovi, iji se prijedlog imenovanja ulica i trgova nije realizirao. Dokumentacija o radu ove komisije nije sauvana.

35 Vie o Parikoj mirovnoj konferenciji 1947. i njenom tijeku vidi: H. MATKOVI, Povijest Jugoslavije, Hrvatski pogled, Zagreb, 1998., str. 290.

36 Novi prijedlog koji nije realiziran ponudila je komisija u sastavu: dr. Vjekoslav Matrovi (direktor Naune biblioteke), Grga Otri (konzervator) i Luka Stanin (u ime gradskog komiteta SKH). Vidi: DAZd, Nazivi ulica, trgova i predjela u Zadru (1945.1992.)., svenji 1954.


713

kulture odnosno politike. Tu su se, prema prijedlogu, meu ostalim trebali nai Grgur Ninski, Petar Kreimir, piro Brusina i drugi.37

Kao dodatnu zanimljivost iz 1954. ovdje emo navesti i postavljeni zahtjev za preimenovanje dotadanje Ulice 1. novembra 1944. novim imenom Ulica 1. studenog 1944. (to se, s obzirom na nadnevak, tada smatralo danom osloboenja Zadra). Razumijevajui sadraj traene preinake, moe se sasvim jasno zakljuiti kako je to ipak u osnovi bila intervencija u jezinom smislu, ime bi i pisani nadnevak dobio hrvatsku formu. Naravno, pritom ovdje neemo ulaziti u problematiku vjerodostojnosti samog nadnevka, iako se takav injenino promijenio 1966., od kada se slubeno u istu svrhu koristi 31. listopada 1944.38

S obzirom na to da veina navedenih izmjena ipak nije prihvaena odnosno realizirana, ostala su i nadalje u funkciji otprije odreena imena uspostavljena iskljuivo na politiko-ideolokoj osnovi.

Nastavak tenje za ispravkom postojeeg stanja jasno se mogao raspoznati i kroz pokuaje zadarskih intelektualaca i povjesniara, dr. Ive Petriciolija i dr. Dinka Foretia. Oni su tijekom 1965. odnosno 1966., u pisanom obliku temeljito obrazloili potrebu uvaavanja povijesnih injenica prilikom dodjeljivanja imena ulicama i trgovima u gradu Zadru. Naravno, to se upozorenje posebice odnosilo na staru povijesnu gradsku jezgru. U tom je smislu dr. Petricioli izmeu ostalog naglasio: No zadarski je puk bez obzira na vlast i slubene tue nazive upotrebljavao svoje samonikle hrvatske.39

Posljedino tome nova se mogunost pojavila koncem 1969., odnosno tijekom 1970./71. Tadanje zadarsko politiko vodstvo, iako komunistiko, ipak hrvatski orijentirano, uz olakotnu okolnost nastupa novih opih prilika u zemlji (hrvatsko proljee), krenulo je odlunije s namjerom konanog brisanja ideolokog nazivlja ulica i trgova u Zadru. Tako je Skuptina opine Zadar, odnosno njeno Prosvjetno-kulturno vijee, 1969. formiralo Komisiju za izradu prijedloga izmjena naziva predjela, ulica i trgova u gradu Zadru.40 Kljuni zadatak ovog odbora (komisije) sadran je u nekoliko toaka, a jedna od najvanijih jest u konstataciji da sadanji Poluotok ili, nakon prokopavanja kanala,

37 Vidi: DAZd, fond: Nazivi ulica, trgova i predjela u Zadru (1945.1992.), svenji 1954. 38 U svezi nadnevka ulaska Zadarskog partizanskog odreda Narodno oslobodilake vojske Jugoslavije

(NOVJ) vidi: Vinko KOUL, Zadarski partizanski odred NOVJ, Zadar, 1991., str. 119120. Vinko Koul bio je na funkciji politikog komesara I. bataljona ZPO NOVJ, koji je 31. listopada 1944. uao u Zadar. Grad je nakon javne objave kapitulacije faistike Italije od 8. rujna 1943., ve 10. rujna okupiran od strane njemakih vojnih postrojbi. U narednom razdoblju do 30. listopada 1944. bio je sustavno razaran od strane saveznikih zrakoplovnih snaga. Rezultat toga razaranja bilo je skoro potpuno njegovo unitenje (razoren oko 85%). Upravo zahvaljujui tekim stradanjima tijekom 1943./44. Zadar je doekao ulazak prvog bataljona ZPO NOVJ razoren i od stanovnitva potpuno ispranjen.

39 DAZd, fond: Nazivi ulica, trgova i predjela u Zadru (1945.1992.), lanak dr. I. PETRICIOLIJA, Stari hrvatski nazivi gradskih predjela u Zadru.

40 Komisija je formirana 23. rujna 1969., a lanovi su bili: Marcel Uglei, Milan Dijan, dr. Dinko Foreti, dr. Milan Vladovi, dr. Vjekoslav Matrovi, Vinko Koul, Valentin Uranija, Ivan Aralica i Stjepan Kaurloto. Vidi: DAZd, navedeni fond, svenji 1971.


714

STARI GRAD bude spomenik hrvatstva Zadra i svih onih koji su vjekovima radili na njegovom ugledu ili afirmaciji.41 Isto je tako zamjetna primjedba odbora kojom se kae: U Zadru su nazivi, oni to su ih stvorili sami stanovnici, i oni to su nastali upravnim putem, ili potpuno negirani ili nekim udnim kriterijem postavljani.42 Tim slijedom odbor je izradio potpuno nove prijedloge naziva koji su se zasnivali na principu da se treba pridravati godinama traenog naela da se nazivi ulica i trgova na Poluotoku ili prema novom prijedlogu STAROM GRADU rezerviraju za imena dogaaja i osoba lokalne zadarske povijesti, preporoditelja, znanstvenika, knjievnika, umjetnika i nekih drugih osoba i dogaaja iz zadarske prolosti, i samo neka imena nacionalne hrvatske prolosti vezana za Zadar i zasluna za njegov razvoj ili orijentaciju.43 Unutar takva okvira svoje su mjesto trebali dobiti: Zadarski mir, Madijevci, Mihovil Klai, Mihovil Pavlinovi, Federiko Grisogono, Petar Preradovi, Petar Zorani, Juraj Barakovi, braa Bersa, Grgur Ninski, Kreimir IV., Hrvatski narodni preporod, drug Tito, 31. listopada 1944., i drugi.44 Ovako izraen prijedlog prihvaen je 31. srpnja 1971. na sjednici Skuptine opine Zadar, sa zakljukom da se realizira najkasnije do 1. lipnja 1972.

Meutim, nakon prihvaanja reenih promjena u Zadru su zapoeli politiki napadi, prvenstveno upereni prema odboru (komisiji) koji je dostavio prijedloge izmjena, ali i prema skuptinskom politikom vodstvu, koje je prijedloge podravalo. Stoga emo ovdje, zbog izuzetne zanimljivosti, iznijeti neke od optubi kako bismo time pribliili dosege politikog uplitanja, kao i dalekosenost posljedica koje su odatle proizlazile.

Tako je za sjednicu Skuptine opine Zadar, koja se odrala u veljai 1972., Opinski odbor Saveza udruenja boraca NOR-a45 izrijekom zahtijevao: Traimo da se poniti Odluka o nazivu ulica, da se izmijeni komisija koja te poslove priprema odnosno da se u istu imenuje jedan lan predstavnik SUBNOR-a46 koga bi mi predloili. Ovo zato da bi nae Predsjednitvo bilo blagovremeno obavijeteno o svim tim prijedlozima, kako bi na vrijeme mogli dati i nae primjedbe.

Za istu sjednicu dostavila je Radna grupa Opinskog komiteta SKH Zadar47 ocjenu promjena naziva ulica u Zadru. Tu se, izmeu ostalog, zakljuuje i donosi ocjena u etiri toke koje ovdje donosimo u skraenoj verziji. Kao prvo konstatiralo se: Polazno stanovite komisije, da stavi u prvi plan linosti i dogaaje iz povijesti Zadra na Poluotoku iz starije povijesti, a u drugim dijelovima grada iz novije povijesti smatra se u

41 DAZd, nav. fond, svenji 1971., Obrazloenje o novim nazivima predjela, ulica i trgova na podruju

grada Zadra, koje je sastavila Komisija. 42 ISTO. 43 ISTO. 44 O znaenju spomenutih imena vidi: Roman JELI, Imena ulica i trgova na zadarskom poluotoku, Zadar,

1993. 45 Narodnooslobodilakog rata. 46 Savez udruenja boraca narodnooslobodilakog rata. 47 Savez komunista Hrvatske Zadar.


715

osnovi dobrim i prihvatljivim. Meutim, u konkretizaciji tog stanovita se je pretjeralo, jer su se brisala imena vrlo znaajnih svjetskih linosti i linosti jugoslavenskih naroda, a umjesto njih stavlja neka imena iz povijesti Zadra za koje se ni u Zadru ni u irim razmjerima skoro nita ne zna. U tom smislu podvrgava se kritici uklanjanja s Poluotoka ulica s imenom Lenjina, Lole Ribara, Karla Marksa, Vladimira Gortana, Borisa Kidria, kao i uklanjanje iz Zadra uope ulica sa imenom Karla Marksa, Borisa Kidria, Vladimira Gortana, Save Kovaevia, Ivana Milutinovia i jo nekih. Istovremeno sa izostavljanjem tih znaajnih imena dano je mjesto pojedinim osobama iz povijesti Zadra, naroito iz starije povijesti, koje su vrlo malo poznate iroj javnosti, a o ijem znaenju i doprinosu razvoja Zadra se nije informiralo javnost niti joj davana ikakva objanjenja. Na taj nain izgledalo je kao da se neka opepoznata i znaajna imena podcjenjuju, a malo poznata ili nepoznata imena precjenjuju. Koliko komisija nije bila ni dosljedna u svom polaznom stanovitu da ulicama dade ime prvenstveno po linostima iz povijesti Zadra vidi se na primjeru dosadanje ulice Save Kovaevia, koja je dobila naziv po linosti iz vrlo daleke prolosti hrvatskog naroda, koja linost nema neke posebne veze sa Zadrom, tj po imenu Ljudevita Posavskog. Ili nadalje: Opepoznato je, da je u vrijeme kada je Prosvjetno-kulturno vijee prihvatilo prijedlog Odluke, tj. u travnju 1971. u naoj Opini politika situacija bila proeta, izmeu ostalog, i nacionalistiko-ovinistikim primjesama, jer su tom periodu prethodili poznati neprijateljski leci, priprema za popis stanovnitva i dr., a u vrijeme kada je Skuptina donijela Odluku, tj. u srpnju 1971. masovno su se osnivala povjerenitva Matice hrvatske po selima, odravale javne priredbe s nastupanjem nacionalistikih elemenata i td. Naroito je intenzitet nacionalistiko-ovinistikih akcija bio znaajan u vrijeme donoenja Odluke od strane Skuptine. Sve to, meutim, nije za funkcionere Skuptine bio dovoljan znak i upozorenje da uoe, porazmisle i zakljue, da donoenje ovakve Odluke o promjenama naziva ulica u tom politikom trenutku moe znaiti doprinos daljnjem zaotravanju i kompliciranju politike situacije u Zadru i okolici na nacionalnoj i klasnoj osnovi. Koliko je taj propust u procjeni politike situacije bio velik i da je zaista bio velik pokazale su se odmah sa objavom da je takva Odluka donesena, jer su na nju reagirale mnoge politike organizacije, pojedini lanovi SK i pojedini graani. Na koncu, Radna grupa Opinskog komiteta SKH Zadar, predlae najotriju politiku odgovornost za odgovorne osobe koje su pripremile i podrale ovu inicijativu i donijele Odluku, pritom se kao najodgovorniji poimenice navode lanovi komisije i politiko vodstvo Skuptine opine Zadar. Takoer, to je veoma bitno, zahtijevalo se: Da Skuptina opine Odluku o promjenama naziva ulica ne objavljuje u slubenom glasilu i tako ne dopusti da stane na pravnu snagu.48

Na koncu, moe se prema prethodno iznesenom primjeru zakljuiti da je i ovaj pokuaj ostao samo na razini namjere. Naime, protivljenjem i napadima tvrde komunistike, odnosno projugoslavenske politike opcije, ideja da se odstrani ideologija u nazivlju ulica

48 DAZd, nav. fond, svenji 1972., Materijali za sjednicu Skuptine opine Zadar, br. 01/S-5/1-1972., od 28.

sijenja 1972.


716

i trgova u Zadru, sprijeena je na najgrublji nain s tekim politikim posljedicama. Ovime je dodatno prokazana sva irina politiko-ideolokog utjecaja, ali ujedno slui i kao segmentarni prilog boljem razumijevanju funkcioniranja totalitarne komunistike vlasti.

IMENA ULICA I TRGOVA U ZADRU NAKON 1990.

Tek 1990., nakon odranih prvih viestranakih izbora, kada je u Hrvatskoj nastupila prva demokratski izabrana vlast, pored ostalog, stvorili su se preduvjeti za ispravljanje nametnutih neloginosti u imenovanju ulica i trgova grada Zadra. Stoga je ve koncem listopada 1990. Skuptina opine Zadar utemeljila Komisiju za utvrivanje prijedloga imena ulica, trgova i naselja te javnih poduzea i ustanova.49 Ona je u svom djelokrugu rada utvrdila naela pomou kojih e prvenstveno ostvariti da se isprave tendencioznosti, neloginosti i nepoznavanje zadarske i hrvatske prolosti u spisku zadarskih ulica i trgova.50 Tako je Komisija sebi u zadatak postavila ostvarenje prethodno iskazanih tenji, naznaenih jo 1952., odnosno 1954., struno podranih 1965./66., kao i 1971.

Prema novom prijedlogu Komisije, Skuptina opine Zadar je u lipnju 1991.51 prihvatila cjelokupnu promjenu naziva ulica i trgova u Zadru, posebno vodei rauna da se ulice i trgovi u staroj gradskoj jezgri obiljee imenima najvanijih dogaaja, osoba i institucija iz zadarske povijesti, kao i starim hrvatskim nazivima za gradske predjele i ulice te imenima najznamenitijih hrvatskih vladara.

Od tada na Poluotoku, tj. u staroj povijesnoj jezgri grada, brisana su imena ulica ili trgova obiljeeni ideolokim predznakom poput: Ulica Karla Marxa, Pionirska ulica, Lenjinovo etalite, Obala marala Tita i niza slinih. Umjesto njih povijesnim sreditem grada prevladala su imena: Obala Petra Kreimira IV., Obala kralja Tomislava, Trg sv. Stoije, iroka ulica, Ulica pire Brusine i mnogi slini. Nedvojbeno je da su upravo ova imenovanja bila na tragu davno iskazanih traenja potivanja i uvaavanja povijesnih injenica.

Meutim, ovdje moramo takoer istaknuti injenicu u svezi promjene imena prethodno esto spominjane gradske obale na Poluotoku. Naime, taj je lokalitet, to nam je otprije poznato, tijekom XX. stoljea u pravilu nosio ime po aktualnom vladaru odnosno dravnom poglavaru (Riva Francesco Giuseppe I., Riva Vittorio Emanuelle III., Obala marala Tita). U ovom sluaju naprosto nije dolo do nastavka takvog slijeda, jer od 1991. taj poluotoni dio nosi ime Obala kralja Petra Kreimira IV. (a ne dr. Franje

49 Komisija je utemeljena 31. listopada 1990., a njeni lanovi bili su: Radovan Dunatov, Ivan Aralica, Julije

Derossi, dr. Nikola Jaki, dr. Roman Jeli, Stjepan Kaurloto i dr. Eduard Perii. DAZd, nav. fond, svenji 1990./91.

50 DAZd, nav. fond, svenji 1991., Obrazloenje prijedloga Odluke o izmjeni naziva ulica i trgova u gradu Zadru, koje je podnijela Komisija za izmjenu naziva ulica i trgova u gradu Zadru.

51 Skuptina opine Zadar donijela je Odluku 5. lipnja 1991. DAZd, nav. fond, svenji 1990./91.


717

Tumana), to nedvosmisleno potvruje prekid dotadanje prakse politiko-ideolokog utjecaja prilikom imenovanja ulica i trgova u gradu Zadru. Kao prilog ovome navest emo i nekoliko primjera koji jasno potvruju reenu tvrdnju. Tako su izvrene promjene imena gradskih predjela: Ulica JNA u Ulicu kralja Dmitra Zvonimira; Lenjinovo etalite u Bedemi zadarskih pobuna; Trg 27. marta 1941. u Trg sv. Stoije; Ulica Ive Lole Ribara u iroka ulica; Ulica Mihajla Pupina u Ulicu Kraljskog Dalmatina; Ulica Narodne milicije u Ulicu Ruera Bokovia i tako redom.

Iako opeprihvaene, promjene su u svojim zaetcima imale negativnih odjeka, napose kod odreenih drutvenih skupina koje su bez obzira na potpuno nove politike okolnosti i nadalje ostajale na otprije poznatim ideolokim stajalitima. Kao potvrda toga moe nam izvrsno posluiti djelomian citat iz pisma to ga je u srpnju 1991. iz Beograda predsjedniku Skuptine opine Zadar i Skuptini uputila skupina boraca XIX. sjevernodalmatinske narodnooslobodilake udarne divizije Treeg pomorskog sektora. Oni su u svom dopisu traili da se Skuptina opine Zadar svakako upozna s, kako navode, njihovim opravdanim protestom, jer ste bez naeg konzultovanja, u nama dragom Zadru, za ije smo osloboenje sve uinili, izbrisali skoro sva imena naprednog i revolucionarnog pokreta, Narodnooslobodilake borbe i socijalistike revolucije, za ije je osloboenje narod Zadra i njegove okoline i narod sjeverne Dalmacije i Like dao velike ljudske i materijalne rtve. U nastavku stoji: Ostavljamo na savjest svim graanima Zadra da procjene zato su iz Zadra protjerani Jurij Gagarin, Darvin, Mihailo Pupin, Vuk i Dositej, Cankar, Delev. Takoer se postavlja pitanje: A zato se niste sjetili 'zadarske rezolucije' iz 1905. godine kojom hrvatsko-srpska koalicija prihvata Supilovu 'politiku novog kursa' i kojom se obavezno prizna ravnopravnost srpskog naroda sa hrvatskim narodom?

Na koncu, pitaju i upozoravaju: to jo sve neete traiti od naroda i od boraca da odbacimo sve i Marksa, i pozitivna nasljea oktobarske i francuske revolucije, panskog graanskog rata i naeg narodnooslobodilakog rata njihovog internacionalistikog i revolucionarnog karaktera. ta uzaludno traite da prihvatamo samo vae teze, posebno o predstavljanju povijesti posljednjih vie od 50 godina. Ukoliko ne revidirate svoju odluku, nemojte se iznenaditi da na nekim od pomenutih trgova, ulica, prolaza i preaca Zadra uskoro i u drugom obliku civilizacijski i demokratski, ali s partizanskom energinou doivite odgovarajui protest i ne samo nas boraca.52

Pomnijom analizom i usporedbom ovoga pisma sa svojedobnom ocjenom tzv. Radne grupe opinskog Komiteta SKH Zadar iz 1971./72., evidentno se ocrtava njihova istoznanost. Naime, u jednom i drugom sluaju tono odreene ideoloke skupine drutva pokuavale su sprijeiti promjene koje su uistinu teile ienju od neprimjerenog

52 DAZd, nav. fond, svenji 1990./91., Otvoreno pismo upueno iz Beograda i zaprimljeno u Skuptini

opine Zadar, 3. srpnja 1991., pod br. 01 015-08/91-01/05 363-91-3 2. Potpisnici ovog pisma su: Petar Babi, Ilija Radakovi, Duan Plena, Gojko Jakovev, Ante Gvardiol, Rudi Bai, Vinko Koul i Drago Magi.


718

politikog utjecaja. Imperativno zahtijevajui ostanak dotadanjih naziva ulica i trgova u Zadru, pokuali su zadrati steene politike pozicije, a preko njih i nadalje ostvarivati kljunu ideoloku prevagu.

ZAKLJUAK

Nazivi ulica i trgova u gradu Zadru tijekom prve polovice XX. stoljea preteito su bili talijanskog podrijetla. Naime, tu injenicu vjerno predoavaju gradski kartografski prikazi, poevi od razdoblja prije vojnog talijanskog zauzea grada 1918., preko nastupa Rapalskog ugovora 1920, zatim faistike vladavine od 1922., pa sve do trenutka jugoslavenskog preuzimanja pri koncu 1944.

Razmatranjem prve karte koja obuhvaa vremensko razdoblje od poetaka XX. stoljea do 1918., jasno je vidljivo da su skoro svi nazivi ulica i trgova u starom gradskom dijelu, tj. na Poluotoku talijanski, izuzevi poneki drugaiji primjer. Takav je primjer upravo vrijedni obalni pojas grada, koji je u tom vremenu znakovito nosio ime austrijskog cara i kralja Franje Josipa I. Smisao toga bio je naznaiti kome Zadar administrativno pripada, bez obzira na sva ostala prevladavajua imena unutar grada. Takoer, odatle se mogla nazrijeti i nepisana poruka austrijskih vlasti o nezadiranju u lokalnu politiku odabira kriterija za imenovanje ulica i trgova u Zadru.

Niti talijanskim vojnim zauzeem grada koje je uslijedilo 1918. nije dolo do znaajnijih intervencija u promjeni imena ulica, osim to je znakovito na obalnom dijelu Poluotoka brisano ime austrijskog cara Franje Josipa I.; od tada se taj dio naziva imenom Riva Nuova. Isto tako, kada je 1920. dolo do potpune realizacije Rapalskog ugovora, ime je Zadar i u formalno-pravnom smislu pripao Italiji, nije bilo znaajnijih promjena imena, izuzev dodjeljivanja novog imena spominjanoj obali, koja od tada nosi ime talijanskog kralja Vittorija Emanuellea III. Dakako da je i ova promjena imala istu poruku: ukazati javnosti na to kome Zadar pod novim okolnostima u politikom i pravnom smislu stvarno pripada.

Dolaskom faizma na vlast, od 1922. nastupile su ipak djelomine promjene u nazivlju ulica i trgova u Zadru. U tom je smislu i jedna ulica u gradu dobila ime po glavnom talijanskom gradu, Rimu. Ostale promjene u pogledu preimenovanja dijela ulica i trgova ile su na nain da su nova imena dodjeljivana po talijanskim kulturnim i politikim djelatnicima, ije su glavne znaajke bile promicanje ideje o talijanstvu Dalmacije. Treba zabiljeiti da je obala na Poluotoku, bez obzira na znakovite politiki promijenjene okolnosti, i nadalje nosila ime talijanskog kralja Vittorija Emanuellea III.

Stvarnim preuzimanjem vlasti u Zadru koncem 1944., odnosno potpunim okonanjem ratnog sukoba sljedee, 1945. godine, komunistike vlasti iniciraju sveobuhvatne promjene imena ulica i trgova u gradu Zadru. Pritom, ta se namjera iz objektivnih razloga nije mogla realizirati trenutno, ve se odvijala postupno, u ovisnosti o sreivanju urbane situacije u


719

gradu.53 Bez obzira na okolnosti ostvarenja nakane, postupak se moe tumaiti dvojako: s jedne su strane izmjene ile u pravcu dodjele i ispisivanja imena na hrvatskom jeziku, dok je s druge, u pozadini prevladavao politiko-ideoloki motiv. Upravo zato stara gradska jezgra, upotpunjena jugoslavensko-komunistikim imenima, od tada vjerno prua sliku novouspostavljene politike zajednice.

Pokuaji koji su tijekom 1952. odnosno 1954. uslijedili od strane dijela zadarske kulturne i znanstvene javnosti, prvenstveno su svojom nakanom trebali posluiti ispravku postojeih neloginosti i neprimjerenosti. Oni su time postali zametak pravca djelovanja za budunost. Tako su tijekom 1965. i 1966. zadarski intelektualci pokuali svojim strunim pojanjenjima skrenuti pozornost vlastima na neodrivost stanja glede imenovanja ulica i trgova u povijesnoj jezgri grada Zadra. Konkretnija inicijativa u tom pogledu pokrenuta je tijekom 1969. te okonana 1971. skuptinskim prihvaanjem cjelovitih izmjena nazivlja ulica i trgova u Zadru. Meutim, brzom i politiki nasilnom intervencijom dravne komunistike vlasti, konana realizacija promjena bila je sprijeena, a predlagai i podravatelji prijedloga bili su politiki odstranjeni.

Tek 1991., nakon uruavanja jugoslavenske zajednice, stvoreno je ozraje pod kojim je dolo do ispravaka prethodno uspostavljenih neloginosti u imenovanju ulica i trgova grada Zadra.

Konano, moramo primijetiti kako je u promatranom razdoblju od poetka pa sve do pred konac XX. stoljea grad Zadar proivljavao nekoliko kljunih promjena vlasti. Svaka od njih koristila je upravo problematiku imenovanja ulica i trgova grada na nain iz kojega je bilo razvidno kome Zadar u politikom i administrativnom smislu trenutno pripada.

Dakle, moe se zakljuiti kako su upotrebom ideoloke moi bitno uspostavljani kriteriji za koritenje odonima, koji su pritom iskljuivo sluili promidbi odreene politike koncepcije.

53 Ovdje je bitno napomenuti kako jo u tom razdoblju nije bio postignut Pariki mirovni sporazum koji je

imao znaajnog utjecaja na konano razrjeenje u meunarodno pravnom smislu statusa Zadra. Vie o specifinoj poziciji Zadra u tom pogledu vidi: Ferdo ULINOVI, Dravnopravna analiza osloboenja Zadra, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. XI-XII., Zadar, 1965., str. 77108.


720

Zlatko BEGONJA: ODONYMS AS A POLITICAL MANIFESTATION ON THE EXAMPLE OF ZADAR IN THE 20th CENTURY

Summary

During the 20th century the names of streets and city squares in Zadar depended in an essential sense on the dominant political circumstances. This period, so rich in political turmoil, offered examples of using odonyms for the purpose of confirming precisely defined political-ideological conceptions. For this reason an attempt was made to analyze the naming of streets and squares in Zadar from the beginning of the 20th century to the end of the 20th century and to determine the dominant criteria for the use of odonyms. As a consequence of such a political-ideological imposition, a framework for the specific use of odonyms was established.

Key words: odonyms, Zadar, politics, ideology.

Documents

22_Begonja_703_720