22.osagm.hr/wp-content/uploads/2016/02/ZBORNIK_LiDraNo_2013.pdf · Kao mala sjedila bih pored kamina i slušala bakine priče o dalekim i nepoznatim prostranstvi-ma, o nadnaravnim

LiDraNo 2013. // 1

Lidran

o 20

13.

22. s m o t r azagreb, svibanj 2013. gRAdSki uRed zA ObRAzOvAnje, kuLTuRu i špORT

22. s m o t r a

22. s m o t r a

SMOTRA

LiTeRARnOg,

dRAMSkO-ScenSkOg

i nOvinARSkOg STvARALAšTvA

učenikA OSnOvnih i SRednjih škOLA

gRAdA zAgRebA

2013.

SMOTRA LiTeRARnOg, dRAMSkO-ScenSkOg i

nOvinARSkOg STvARALAšTvA učenikA OSnOvnih

i SRednjih škOLA gRAdA zAgRebA

LiDraNo 2013.

22. s m o t r a

Pokrovitelj

gRAdOnAčeLnik gRAdA zAgRebA

Rene Križ, 7. razredOš Antuna gustava Matoša

Organizatori

gRAdSki uRed zA ObRAzOvAnje, kuLTuRu i špORT

OSnOvnA škOLA AnTunA guSTAvA MATOšA

pRiROdOSLOvnA škOLA vLAdiMiRA pReLOgA

Ira Kovač, 8. razredOš Antuna gustava Matoša

nakladnik GRAD ZAGREB gRAdSki uRed zA ObRAzOvAnje, kuLTuRu i špORT

zbornik priredili

OSnOvne škOLe Antonio Jurčev ravnatelj Osnovne škole Antuna gustava Matoša

SRednje škOLe Goranka Lazić profesorica, prirodoslovna škola vladimira preloga

nASLOvnA STRAnicA Logotip izradila: Ana Novoselac dizajn naslovnice: Hand dizajn studio d.o.o.

Oblikovanje i grafička priprema Hand dizajn studio d.o.o.

Tisak Kerschoffset Zagreb d.o.o.

naklada 550 kom

SMOTRA LiTeRARnOg, dRAMSkO-ScenSkOg i nOvinARSkOg

STvARALAšTvA učenikA OSnOvnih i SRednjih škOLA gRAdA zAgRebA

Županijska smotra - zagreb18. - 21. 02. 2013.

zagreb, svibanj 2013.

LiDraNo2013.

zbORnik LiTeRARnih i

nOvinARSkih RAdOvA

učenikA OSnOvnih

i SRednjih škOLA

gRAdA zAgRebA

Marta Krpan, 5. razredOš Antuna gustava Matoša

Sadržaj

OSNOVNE ŠKOLE (Osnovna škola Antuna Gustava Matoša)

Literarni radovi 12

PREDLOŽENI literarni radovi za državnu smotru 58

pojedinačni dramsko-scenski nastupi 84

ODABRANI pojedinačni dramsko-scenski nastupi za državnu smotru 87

Skupni dramsko-scenski nastupi 88

ODABRANI skupni dramsko-scenski nastupi za državnu smotru 91

Samostalni novinarski radovi 92

PREDLOŽENI samostalni novinarski radovi za državnu smotru 178

školski listovi 200

PREDLOŽENI školski listovi za državnu smotru 203

Radijske emisije 204

PREDLOŽENE radijske emisije 207

SREDNJE ŠKOLE (Prirodoslovna škola Vladimira Preloga)

Literarni radovi 212

PREDLOŽENI literarni radovi za državnu smotru 242

pojedinačni dramsko-scenski nastupi 270

ODABRANI pojedinačni dramsko-scenski nastupi za državnu smotru 273

Skupni dramsko-scenski nastupi 274

ODABRANI skupni dramsko-scenski nastupi za državnu smotru 277

Samostalni novinarski radovi 278

PREDLOŽENI samostalni novinarski radovi za državnu smotru 294

*PREDLOŽENI školski listovi za državnu smotru 334

*PREDLOŽENA radijska emisija 336

*svi prijavljeni radovi su i nagrađeni

LiDraNo 2013. // 7

Anton Strmečki, 7. razredOš Antuna gustava Matoša

Zbornik LiDraNo 2013. koji imate u rukama, zbornik je razigranog

stvaralaštva učenica i učenika, koje se razvijalo tijekom ove školske go-

dine iz vječne ljudske težnje ostaviti traga za sobom, ne mirujući nego

stvarajući i oteti zaboravu ono najbolje u radu i postignućima.

Listajući stranice Zbornika otkrivamo kako LiDraNo živi u svim

osnovnim i srednjim školama Grada Zagreba te je pokazao da nema

granica ni predvidljivosti u kreativnosti učenica i učenika. Bio je mašto-

vit, odlučan, obogaćen stvaralačkim svijetom, novim spoznajama i no-

vim nadahnućima.

U svemu tome veliku potporu drage učenice i učenici imate od svojih

voditelja, učitelja i profesora koji vas uvijek potiču na slobodu stvaranja.

Ustrajte u tome, budite svoji i ne bojte se izreći svoje misli o temama o

kojim progovarate. Nadahnuti snagom materinske riječi i nošeni novim

zanosom stvaralačkog duha, naši mladi stvaratelji, učenice i učenici po-

kazali su da su istinski kreativci.

Što je to što će biti poticaj za iduća LiDraNa? To je osjećaj koji nas

vodi do stvaralaštva, našega i stvaralaštva drugih učenica i učenika,

učiteljica i učitelja, nastavnica i nastavnika do spoznaja i otkrića novih

mogućnosti kreativne snage u literarnim radovima, školskim novinama

i na sceni.

Prihvatite Zbornik LiDraNo 2013. sa zadovoljstvom i čitajte s pozor-

nošću. Stvarajte i dalje u pisanoj i izgovorenoj hrvatskoj riječi.

Ivica Lovrić

pROčeLnik

gradski ured za

obrazovanje, kulturu i šport

Dragi Lidranovci!

LiDraNo 2013. // 9

PROGRAM SMOTRE UČENIKA OSNOVNIH ŠKOLAGRADA ZAGREBA - LiDraNo 2013.

18. veljače 2013.

11.00 sati

Svečano otvorenje smotre

LidranO 2013.

gradsko satiričko kazalište

„kerempuh”, ilica 31

12.00 sati

pojedinačni scenski nastupi

učenika osnovnih škola



14.30 sati


učenika srednjih škola



Okrugli stol učenika i voditelja

osnovnih i srednjih škola za

pojedinačne scenske nastupe

Oš josipa jurja Strossmayera,

varšavska 18

18.00 sati


osnovnih škola za literarno

stvaralaštvo

Oš Antuna gustava Matoša,

Aleja A. Augustinčića 12

19. veljače 2013.

11.00 sati

Otvorenje izložbe školskih listova

hrvatski školski muzej, Trg

maršala Tita 4

12.00 sati

Skupni scenski nastupi učenika

srednjih škola


srednjih škola za skupne scenske

nastupe

kazalište „vidra”, draškovićeva 80

13.30 sati


osnovnih škola za novinarsko

stvaralaštvo

Oš Antuna gustava Matoša, Aleja

A. Augustinčića 12

15.30 sati


osnovnih škola za radijske emisije



20. veljače 2013.

12.00 sati


osnovnih škola - i. dio


12.00 sati


srednjih škola za literarno

stvaralaštvo, novinarsko

stvaralaštvo i radijske emisije

prirodoslovna škola vladimira

preloga, ulica grada vukovara 269

21. veljače 2013.

12.00 sati


osnovnih škola - ii. dio


osnovnih škola za skupne scenske

nastupe


10 // LiDraNo 2013.

OSNOvNa ŠkOLa

antunaGustavaMatoša

LiDraNo 2013. // 11

12 // LiDraNo 2013.

učeNika OSNOvNih ŠkOLa

Literarniradovi

LiDraNo 2013. // 13

Boje

Plava je Sava,

crvena je lava,

žuto je lišće.

Jedna je osoba šarena,

a to je učiteljica.

U srcu svom

ima šareni vlak dobrih djela.

Njena dobrota je kao duga,

za takav vlak ima puno pruga.

Ivana Boršić, 3. razred

Oš špansko Oranice

voditeljica: Alemka cerjan

Dora Kršek, 3. razredOš Antuna gustava Matoša

Literarni radovi učenika osnovnih škola

14 // LiDraNo 2013.

Božićna priča

Kao mala sjedila bih pored kamina i slušala bakine priče o dalekim i nepoznatim prostranstvi-

ma, o nadnaravnim likovima koji bi se pojavljivali u svakom blagdanskom raspoloženju. Djed Mraz

koji jaše sanjkama po Sjevernom polu sa svojih sedam sobova koje ponosno vodi Rudolf, sob crve-

nog nosa. Zubić Vila koja noću tajanstveno leti po sobama djece koja nestrpljivo iščekuju jutro ne

bi li zatekla koju sitnicu ispod svojih toplih, pernatih jastuka. Sveti Nikola koji zajedno s Krampusom

pregledava bijeli papir načrčkan zlatnim vijugavim slovima, popis djece koja su ispunila svoja srca

dobrotom i radošću, a i neposluhom. Sva ta čudesna bića bila su dio moje mašte i mog čarobnog

djetinjstva.

Kao malu, nakon ispalog zubića, dočekalo bi me čudesno pismo Zubić Vile, prekriveno čarob-

nim ružičastim prahom ispisano nestrpljivim i nekako čudesnim rukopisom koji je bio jedini dokaz

njenog postojanja. Čarobnu komunikaciju održavali bismo putem pisama. Od malih nogu pisala sam

želje na ukrasni kolaž papir srebrnim markerom koji je ostavljao nježan svjetleći sjaj.

Majka bi mi dolazila i vrlo ozbiljno, kao da je to njeno poslanje, rekla da je pismo uspješno uru-

čeno Djedu Mrazu i da ga vjerojatno baš u ovom trenutku čita.

Svoje zadnje pismo Djedu Mrazu napisala sam kao prvašica, sjedeći na mekom, svijetloplavom

naslonjaču na meni posebnu Badnju večer. Slušala sam snažno zavijanje vjetra koji je ispunjavao

svaku pukotinu u stanu svojim hladnim prstima. Dugo sam i pomno promatrala svako napisano slo-

vo i samozadovoljno se smiješila. Napisala sam svoje želje na posljednji kolaž papir svoga djetinj-

stva i stavila ga u čistu bijelu kovertu. Na rub pisma napisala sam adresu Djedice na Sjevernom polu

i odložila kovertu. Srce mi je snažno lupalo, baš onako kako djeci lupa srce pod utjecajem čarolije.

Probudila sam se u ranu zoru samo kako bih mogla promotriti svoj predivno umotan dar koji je

ležao kao da iščekuje i vabi me da ga što prije otvorim. Na svoje veliko zaprepaštenje otkrila sam

kako se, tamo gdje bi se trebala nalaziti krpena lutka s dugom zlatnom kosom i zelenim očima, na-

lazila knjiga. Tamo je ležalo pismo u kojem nije bila napisana isprika zbog pogrešnog dara, već riječi

napisane poznatim rukopisom.

O tome sam raspravila sa svojim školskim kolegicama, koje nisu imale isti problem kao i ja, te

se nisu mogle poistovjetiti s mojim razmišljanjem. Izbezumljeno sam hodala po svojoj ružičasto

obojenoj sobi, zabrinuta.

Roditelji su primijetili moju uzrujanost. Potanko su mi pokušali objasniti no ja nisam slušala. Mi-

slila sam da se nešto tragično dogodilo Djedu Mrazu, možda kakva nesreća sa saonicama. Počela

sam jecati. Na mojim rumenim obrazima vidio se jad i očaj, zbog svih tih godina tajnovitosti. Napo-

kon, rekli su mi istinu.

Pokušali su me uvjeriti kako su to sve radili kako bi meni bilo ljepše.

Membrana moje čarolije i svega u što sam ikada vjerovala, prsnula je i rasula se u milijune ko-

madića svugdje po svijetu. Obrisala sam suze i ponosno rekla da to sve ne može biti laž jer imam

pisma koja dokazuju postojanje svih mojih prijatelja iz djetinjstva. No, ubrzo, kako sam odrastala

i odlazila u više razrede, tako su misterije o postojanju ili nepostojanju mističnih likova sve više i

više otkrivali, do čega su me doveli da pomislim kako je cijeli svijet poludio, ali nije, negdje u dubini

srca, znala sam da nije.

Taj događaj promijenio je ono kakva sam sada osoba i razmišljam da se takva stvar dogodila

toliko puno djece na svijetu, koja su se iz maštovite, znatiželjne dječice, pretvorili u ozbiljne i namr-

gođene odrasle koji žure na posao i uzimaju kavu za van, jer nemaju vremena da uživaju u lijepom

danu, pijući topli napitak u porculanskoj šalici.


LiDraNo 2013. // 15

I zato sam našla čaroliju Božića i ostalih blagdana, ne u nekim izmišljenim likovima, već u čaroli-

ji povezanosti ljudi oko sebe. Zar nije u tome sva čarolija blagdana, provesti ih s ljudima koje volite.

Čaroliju možemo naći na osmjesima djece koja ugledaju snijeg po prvi put ili u sjajnim lampicama

koje krase cijeli grad. U ljubavi majke koja sa svojom djevojčicom peče kolače. U tati koji stavlja br-

kove i bradu kako bi obradovao svog mališana...

Jer nam svaki trenutak treba biti poseban i ispunjen na najbolji mogući način.

Tara Šitum, 7. razred

Oš Stenjevec

voditeljica: zlata begović

Josipa Gavran, 1. razredOš Antuna gustava Matoša


16 // LiDraNo 2013.

Čovjek - zvijezda

Moj djed potječe iz prigorskog kraja. Visok je, snažan, bijele brade i neustrašivog duha. Uvijek

mi je govorio da je čovjek zvijezda. Njegova kuća se nalazila na drugom kraju sela. Često sam kra-

domice dolazila njemu i tamo provodila vrijeme. Djed je rano ustajao i pekao mi kruh u krušnoj peći.

Zatim smo išli u staju pomusti krave i nahraniti koke. Nakon toga u vinograd pa u šumu. Na kraju

dana djed mi je volio pričati o zvijezdama.

Jedna noći sam ga upitala: „Djede kako to da ti toliko znaš o zvijezdama?”. Iznenađen mojim

pitanjem djed je podigao glavu i rekao: „Prije nisam shvaćao koliko su ljudi vrijedni. Svakoga sam

podcjenjivao i omalovažavao, čak i vlastitu obitelj, sve dok nisam izgubio nekog vrlo bitnog i vrlo

dragog”. „To je bila baka, zar ne djede?” upitala sam. Očiju punih suza odgovorio je: „Da, to je bila

baka. Ona je bila moja zvijezda i svjetlo u mome životu! Nisam bio svjestan koliko sam bio sretan

sve dok je nisam izgubio. Mojim životom zavladala je tuga sve dok jedne oblačne noći poput ove ni-

sam izašao van iz kuće i pogledao u nebo. Bilo je tajanstveno i mračno – baš kao moj život. Okrenuo

sam se i ulazeći u kuću opazio zvijezdu koja je žarko sjala. To je bila tvoja baka. Sve ovo vrijeme

nikad nisam bio sam, ona je cijelo vrijeme bila sa mnom. Tada je zazvonio telefon i ja sam primio

radosnu vijest – da sam postao djed i da sam dobio divnu unučicu. Tek tada sam shvatio da je čovjek

od rođenja zvijezda koja sjaji punom snagom. Čak i kad umre ostaje zvijezda jer je tu uvijek netko

tko će ga pamtiti”. Djedu je niz lice potekla suza. Okrenuo se prema meni i rekao: „Nikada ne budi

tužna zato što jednim pogledom u zvijezde možeš otkriti da su na nebu svi koje si voljela.”

Bila je jesenja večer. Najljepša večer u mom životu. Za ruku sam vodila dječaka plave kose i

velikih zelenih očiju koje su me podsjećale na mog djeda. Povela sam svog malenog brata djedovoj

kući. Bila je noć, a kuća je bila prazna. Djeda nije bilo. Izašla sam van iz kuće i pogledala u nebo. Bilo

je vedro i prepuno zvijezda. U oku mi suza zasjala. Pogledala sam brata, poljubila ga i rekla: „Braco,

zvijezdo moja, najljepša i najsjajnija, učit ću te o životu kao što je moj djed učio mene!”.

Magdalena Carek, 7. razred

Oš čučerje

voditeljica: Aleksandra pšeničnik


LiDraNo 2013. // 17

Drugačija od drugih

„Joj, ta Ema! Pa ona sve zna!”, „Ajme, kako si ti pametna!”, „Pa kako to uspijevaš?!” Takve re-

čenice najčešće čujem od svojih vršnjaka. Priznajem, to mi laska. Drago mi je što sam takva osoba.

Želim biti takva. Samo ponekad pomislim kako sam postala takva. Koja je moja motivacija? Zašto

sam toliko drugačija od ostalih? Je li to dobro?

Lako je postavljati pitanja, ali naći odgovor je daleko teže. Svejedno, mislim da vrijedi pokuša-

ti. Istina je da sam počela od nule. Zbog gluhoće sam progovorila tek u trećoj godini. Dakle, dvije

godine sam zaostajala za svojim vršnjacima. Teško za povjerovati! Često se pitam kako su se moji

roditelji osjećali kad su saznali za moju gluhoću. Gdje su pronašli snagu za odgajanje gluhog djete-

ta? Drago mi je da su uspjeli jer zbog njih ja sam danas takva kakva jesam. Toliko su truda uložili

u mene. Svaki dan smo vježbali izgovor, učili razne pjesmice... Više se i ne sjećam svega. Bila sam

zbilja mala. Malo pomalo i pojavio se napredak. Ispalo je da sam ja sve to dobro upijala. Kako je

vrijeme prolazilo, moj govor je sve više sličio normalnome govoru. Onda sam krenula u školu. Sve

učenje bilo mi je mačji kašalj u usporedbi s učenjem govora. Preskakala sam sve veće i veće prepre-

ke. Osjećaj zadovoljstva je bio sve bolji. „Pa, ja to mogu!” pomislila sam. Imam toliko mogućnosti.

Zašto ih ne iskoristiti? Motivaciju sam našla u svojoj želji za lijepim i normalnim životom. Najveći

su mi uzor moji roditelji. Vjerujem da mnogi moji vršnjaci ne razmišljaju previše o svojoj buduć-

nosti. Istina je da sam dosta zrela za svoje godine. Gluhoća mi je otežala život, ali me pretvorila u

osobu kakva jesam. Naučila me da se trudim. Zbog nje sam stekla marljivost i upornost. Puno više

cijenim svoj uspjeh. Ja sam živi dokaz da se vježbom može postići nezamislivo. Ne bih to ni za što

mijenjala.

I dalje ću nastaviti s upijanjem znanja i vještina. Postigla sam mnogo, ali znam da mogu više.

Uvijek ću tražiti još. Znam da nikada neću biti savršena, ali mogu biti blizu savršenstva. I što je naj-

važnije, bit ću slobodna!

Ema Subotičanec, 8. razred

Oš Ljubljanica

voditeljica: Marija brković


18 // LiDraNo 2013.

Dugine boje

Davno prije, u vrijeme kad nije bilo svađa i sukoba, laži i prijevara, mržnje i pohlepe, živjelo je

biće koje nije bilo kao ostali. Imalo je krila poput sokola i kljun poput ptice kukavice. Nije bio običan

čovjek, već Gorgon - mistično biće s drugoga svijeta.

Gorgoni su poznati po svojim krvavim pohodima u kojima uništavaju sve što im se nađe na

putu… Bilo ono živo ili mrtvo… Zbog toga se nitko s njime nije družio pa je od usamljenosti poludio,

a tuga se pretvorila u ljutnju.

Odlučio je otići daleko od ljudi. Daleko od našega svijeta. Preletio je sve gradove na Zemlji, sve

otoke, mora i oceane, no nikako nije mogao otići. Bilo da je letio u visinu, lijevo ili desno, stalno se

vrtio u krug.

Nakon dugotrajnoga leta, ugleda prekrasnu dugu. U to vrijeme duge nisu bile česta pojava pa

nije znao što je to. Odlučio je pratiti jedan kraj duge. Naišao je na vilenjaka koji je sjedio na panju i

čuvao vrč zlata.

Gorgon ga upita za put do vrata koja odvajaju ovaj svijet od drugih svjetova. „Nema vrata”,

kaže vilenjak, „jedini je izlaz na drugome kraju duge. Samo ja mogu otvoriti portal koji odvaja dvije

dimenzije, i to tako da ubacim jedan od sto tisuća zlatnika koje čuvam u vrču.”

Kad je Gorgon čuo koliko se zlatnika nalazi u vrču, nije ga više zanimao bijeg iz ovoga svijeta.

Pomisli kako bi mogao ukrasti zlatnike i živjeti kao kralj u nekome velikom dvorcu gdje bi mu se svi

pokoravali.

Bez razmišljanja približi se vilenjaku, uhvati ga i baci na pod. Dok se vilenjak dignuo na noge,

Gorgon je već pobjegao sa zlatom.

Vratio se u svoj grad, kupio velik dvorac i zaposlio sto slugu. Krenuo je kupiti kola i dva vola da

ih vuku. Na putu je naišao na dva dječaka u prljavoj, poderanoj odjeći kako prose.

„Zar nemaju dom?” pitao se. U to su vrijeme svi imali dom, čak i oni koji nisu imali novca, no njih

su dvojica izgledala kao da nemaju obitelj da se brine o njima, ni udoban dom u kojem bi živjeli… No

nije se previše time zabrinjavao, već je pošao dalje. Kad je kupio kola, ponovno je ugledao jednog

od tih dječaka kako krade hranu od drugih ljudi. Sažalio se nad njime, ali je ipak nastavio svojim

putem. Kad je nakupovao mesa i najskupljih vina, broj siromašnih se povećao. Ljudi su krali, tukli

se i svađali, a djeca su se bahatila i radila svakakve nepodopštine. Duga je nestala, a boje su izblije-

djele. Svijet je postao siv, a ljudi su sve više lagali, krali, zlostavljali jedni druge, prostačili i ubijali…

Gorgonu nije trebalo dugo da shvati da su ovom svijetu potrebne boje kako bi se ljudi bolje

osjećali i bili dobri jedni prema drugima. Odlučio je skupiti sve zlatnike koje je potrošio i vratiti ih

vilenjaku.

Jedan po jedan, skupljao ih je i tražio u svakome dijelu svijeta. Pedeset je godina trajala nje-

gova potraga, a boje su postajale jasnije. Sakupio je gotovo sve zlatnike, osim sedam, i odnio ih vi-

lenjaku ispričavši mu se za sve što je učinio. Duga se vratila. Boje su se vratile. Ljudi su se počeli

ljepše ponašati.

No sedam izgubljenih zlatnika još uvijek nije nađeno, što se odrazilo na sve nas pa zato i dan-

danas još uvijek ima zlih ljudi koji čine strahote, a Gorgon još uvijek luta Zemljom u potrazi za pre-

ostalim zlatnicima kako bi donio mir nama i našem svijetu…

Edin Ibramović, 6. razred


voditeljica: diana greblički-Miculinić


LiDraNo 2013. // 19

Hiža

V drevene hiže navrh brega

nikči više ne živi.

Stara vura klata na steni,

ampak dede več zdavna ni.

Vu kredencu kipec

babe i deda bledi.

Na hiži krov od slame

još diši i stoji.

Spod krova drobni ftič se skril

da z oblaka dežd na njega ne curi,

zato stara hiža još navek tu stoji.

Manje poznate riječi:

hiža- kuća ampak- iako

stena –zidnikči- nitko

curi-pada dežd- kiša

kipec- snimka, fotografija drobni- sitni

Matea Šporčić, 5. razred

Oš brezovica

voditeljica: Mirjana Rajter

Nikola Bedić, 5. razredOš Antuna gustava Matoša


20 // LiDraNo 2013.

Intonacija

Intonacija, vječna je inspiracija.

Od tona nečijeg glasa može te ugristi stotine pasa.

Kad začujem: Anja!!!!,

postajem sve manja.

Znam, nešto sam kriva

i to tako uvijek biva.

Ali kad: Anjice,

mama tiho prozbori

s nogu me odmah obori.

Poljubac njen tad’ stiže,

osjećam sve je bliže i bliže.

Hej, Anja!, kad me pozovu,

znam prijatelji su na krovu,

trebaju nešto za sići vješto.

Ali Anja?! kad tata kaže,

ni tiše ni blaže

intonacija se slaže.

Anja Mandić, 4. razred

Oš horvati

voditeljica: gabrijela kukanja


LiDraNo 2013. // 21

Isuse, kako bih voljela

Isuse, kako bih voljela

Da jednog dana

Kroz vrat moga doma prođeš

I kao prijatelj u posjet mi dođeš.

Zajedno bismo kroz prozor gledali

Pahuljice dok po zraku lete

I slušali zimu koja svoju bijelu haljinu plete.

Pričala bih ti o školi

I praznicima koji sve su bliže,

Razgovarala o godini novoj,

Čestitala ti rođendan

Koji ubrzo stiže.

Molila bih te za dobrog djeda

I milu baku, da još dugo žive

I prožive s nama dogodovštinu svaku.

Molila bih te za maloga brata

Da se više u školi trudi

I da ne ljuti se na njega tata.

Pričala bih ti o razredu svome

I o svemu što me muči.

Pričala bih ti mnogo toga

Sve dok ne bi morao poć svojoj nebeskoj kući.

Kada došao bi taj trenutak

I sve se svelo na rastanka čas

Rekla bih ti nježno:

Isuse, hvala ti na svemu,

Sada moraš kući poć,

Čut ćemo se još večeras

U molitvi za laku noć.

Karla Žulj, 6. razred

Oš vukomerec

voditeljica: Marija petrović


22 // LiDraNo 2013.

Jesen

Kad jesen na glavu

zlatnu krunu stavi,

u srebrnoj haljinici

maslačak ju slavi.

Pauk plete svilene niti,

lišće se šarenilom zore kiti.

Noću se čuje veseli zvon,

trava pjeva, vjetar daje ton.

Jesen svježe plodove

i kruh u košarici nosi,

jabuke, grožđe, kukuruz

šarene joj se u kosi.

I dok jesen šarenim kistom riše,

ljeto se s vjetrom sve tiše, tiše briše.

Chiara Pumper, 4. razred

Oš dragutina kušlana

voditeljica: Anica kroflin

Lara Harapin, 1. razredOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 23

Lisica za faks

Bila jednom lisica Max,

vjerovali ili ne, spremala se za faks.

nakon dugotrajne školske muke,

krenulo joj sve od ruke.

Želja joj je bila uzgajati koke,

da za krizne dane ima najdraže obroke.

Nekad jaje kajgano, na oko, na tavu,

ponekad i piletinu domaću pravu.

Sljedećeg jutra probudi se mrsko,

shvativši istinu poče lajat drsko.

Vidite, lijep je to bio plan,

no ipak samo san.

Leonarda Maria Šitum, 5. razred

Oš dragutina Tadijanovića

voditeljica: jasminka deban

Tija Tkalčević, 6. razredOš Antuna gustava Matoša


24 // LiDraNo 2013.

Ljetno glagoljanje

Ležim na plaži, zrake sunca griju mi tijelo.

Nožnim prstima igram se pijeskom.

Ulazim u more, prolaze me trnci.

Plivam.

Zaronim.

Izronim.

U daljini nazirem brod.

Osjećam miris soli i nježnost povjetarca.

Sunce me obasjava.

Smiješim se moru.

Izlazim na obalu i hrlim u zagrljaj starome čempresu.

Anita Zbinjovski, 6. razred

Oš Trnjanska

voditeljica: vesna dobrinić

Nikola Bedić, 5. razredOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 25

Ljubav dviju zvijezda

Na jednom su nebu živjele dvije zvjezdice. Zvale su se Lun i Lunica. Bile su podjednakih godina

i od nastanka su stajale jedna uz drugu. Malene i sjajne, često su se igrale dobacujući se svemir-

skim krijesnicama. Kako su bivale sve većima, tako su se sve češće gledale. Lun je znao namignuti

i tako se snažno zavrtjeti da su iskrice svjetlosti padale po Lunici. Ona se samo sretno osmjehivala

i uživala u njegovim ludorijama. Dvije su se zvijezde jako zaljubile.

Međutim, njihovi su roditelji već miljunima godina bili jako posvađani. Više se nisu ni sjećali za-

što, ali su znali da ne žele razgovarati niti se družiti. Kad su zamijetili da se Lun i Lunica lijepo sla-

žu, odlučili su ih razdvojiti.

Luna su poslali u najudaljeniji dio svemira i svojim golemim tijelima zaklonili pogled na njega.

Lunica ga više nije mogla vidjeti, a ni osjetiti njegovu svjetlost. Uzalud se micala i pokušavala izvi-

riti iza kamenih ramena svojeg oca. Pokušala se vrtjeti oko svoje majke. Međutim, sve je bilo uza-

lud. Bila je još uvijek mala i preslaba da bi se uspjela toliko pomaknuti u svemirskom prostranstvu.

Uskoro su obje zvjezdice, svaka na svojoj strani, počele gasnuti. Svakog su dana sve manje svi-

jetlile i činilo se kao da se smanjuju. Roditelji su se zabrinuli i prestrašili. Bojali su se da bi jednog

dana umjesto svojih zvjezdica mogli ugledati samo tamne i mrtve planete. Morali su nešto učiniti.

Lunovi su roditelji hitro pozvali Luna ponovo k sebi. Smjestili su ga na staro mjesto uz Lunicu.

Taj su trenutak oboje jedva dočekali. Smjesta su ponovo zasjale i njihov je sjaj svakim danom bio

sve jači. Uskoro se činilo kao da to nisu više dvije već samo jedna velika, blještava zvijezda. Nešto

poput novog Mjeseca koji se mogao vidjeti i s naše Zemlje. Ipak, nitko se nije preplašio, stoga što

je Zemlja odjednom dobila dva Mjeseca. Mnogi nisu ni primijetili novi Mjesec.

To je zato što su Luna i Lunicu mogli vidjeti samo zaljubljeni - i nitko drugi.

Nina Horvat, 5. razred

Oš ivana Filipovića

voditeljica Ljiljana puljar Matić


26 // LiDraNo 2013.

Maturalac u svemiru

„Zijev!” zijevnem glasno kao sneni medo u brlogu i hitro se osvrnem na svoju budilicu. I to ne

bilo kakvu! Pravu staklenu lebdeću budilicu s fluorscentnim kazaljkama i brojevima. Kazaljke su

pokazivale da je već prošlo osam sati ujutro.

Osam sati ujutro?! Na svemirskoj postaji za Jupiter već sam trebao biti. Živim u 2525.godini i

ljudi su već odavno u svemiru. Moguć je život na svakom planetu osim na Zemlji, ali o tome ćemo

kasnije. Automobili više ne postoje (u trendu su svemirske letjelice i „space mobili”). Novine su

„demode” jer su izumljene mnogobrojne elektronske sprave i spraviceod kojih će vas zaboljeti gla-

va. Možemo se teleportirati uređajem za teleportiranje kada, gdjei kako želimo. I sve je to savrše-

no, ali meni je u mislima samo jedno: Maturalac!

Budući da završavamo 20. razred (strašna tortura), ravnatelj naše škole, Timor Spacey, odlu-

čio nas je povesti na Jupiter. E, da! Više ne postoje gradovi poput New Yorka iliPariza jer se Zemlja

rasplinula prije nekoliko stotina godina. Zašto? Dogodio se onaj dugo najavljivani smak svijet, i to

2125. godine. U međuvremenu su otkriveni tragovi života na većini planeta. Ljudi su pohrlili kako

bi se spasili od očekivane apokalipse. Zemlja postade nenaseljena. Teleportirao sam se na Jupiter

i potražio ravnatelja i prijatelje, ali bezuspješno.Maturalac je propao. Osjećam se izgubljeno i ne

znam što bih rekao. Došao sam pokunjeno kući, a na vratima mama: „Zar nisi na maturalcu?”

„Ne, on je propao”, uzdahnem tužno.

„Znači bacila sam sto versa* ni za što!” pjenila se mama otišavši u kuhinju.

Vratila se nakon nekoliko minuta smijući se na sav glas. „Što je tako smiješno?” upitah ljutito.

„Zvao te Luka i zabrinuo se jer te svi čekaju na Uranu”, reče i pogleda me majčinskim pogle-

dom. „Jupi! Hvala ti!” i uđem u uređaj za teleportaciju.*tadašnji novac

Karlo Mati, 6. razred


voditeljica: Mila galić

Marko SaragaOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 27

Moj djed

Odmalena moj djed ima posebno mjesto u mom srcu. Svaki bih Božić otputovao u Osijek. Zajed-

no smo kitili drvce i uređivali jaslice zlatnom slamom.

Moj djed imao je plave oči, plave kao nebo, kao beskrajna pučina. Njegov pogled bio je čaroban,

pogledom bi mi pokazao koliko me voli. Imao je namreškane rumene obraze. Njegov mi je osmijeh

puno značio, uvijek bi me oraspoložio i razveselio, što god da se dogodilo. Na svojoj okrugloj gla-

vi imao je svega nekoliko sijedih vlasi koje bi išle okomito prema gore. Dok bi baka radila božićne

sarme, a strina kuću ispunila mirisom čokoladnih kolača, djed i ja bismo igrali šah i pili topli kakao.

Moga djeda je jako boljela noga pa nismo mogli puno šetati. Dane bi provodio gledajući kroz prozor

u svojoj toploj fotelji. Obično bih sjeo karaj njega, a on bi me svojim starim, pjegavim rukama mazio

po glavi. Dani provedeni s njime bili su prava bajka. Kad sam ga zadnji put vidio, rekao mi je: „Dođi

da te poljubim, tko zna kad ću te opet vidjeti.”

Nakon nekoliko mjeseci, dok sam čitao lektiru, tata je poslije ozbiljnog telefonskog razgovora

rekao mami: „Umro je.” Mama je brzo, pognute glave otišla u sobu.

Nemaju sve bajke sretan završetak, kad-tad to naučimo. Jedino mi je žao što sam to morao

naučiti na ovaj način.

Ivo Bilić Subašić, 6. razred

Oš vrbani

voditeljica: Ana jakić

Rita Fiket, 2. razredOš Antuna gustava Matoša


28 // LiDraNo 2013.

Moj djed

Moj je djed umro prije sedam godina, zvao se Đuro. Bio je izvrstan slikar.

U ateljeu je tišina. Sunce udara u kut sobička, a na drvenoj stolici sjedi starčić i slika. Slika

mene. Moje lice, portret. Ima gustu, bijelu bradu i vrlo guste obrve. Oči boje modrog neba i lulu u

ustima. Ima lijep osmijeh, koji otkriva prekrasne bijele zube. Njegovi su prsti poput mrava u mravi-

njaku. Stvaraju divne slike, a često slika govori više od tisuću riječi.

Po njegovim sam koracima znala što osjeća. Kada je hodao dugim polaganim koracima, zna-

la sam da je tužan, a svoju tugu bi tada prenosio na platno. Stvorio bi tužnu i sjetnu sliku. Maleni,

lagani, živahni koraci govorili su mi da je jako sretan, zamišljen, da ima ideju koju će prenijeti na

platno i stvoriti razigranu sliku. Svaka mi je njegova slika govorila kakvog je raspoloženja bio kad

ju je naslikao.

Djed i ja smo voljeli ići u prirodu i slušati pjev ptica, šuštanje lišća, a on bi to sljedećeg dana na-

slikao. Bijelo platno bi se pretvorilo u prirodu, u pjev ptica, žubor potoka... Volio je pomagati i usre-

ćivati druge... i mene je usrećivao.

Ubrzo nakon što me počeo slikati, oslijepio je. Više nije mogao gledati. Bila sam tužna, razoča-

rana, ljuta na sebe iako nisam znala razlog. Pokušavao je još slikati, ali nije uspijevao. Moj nedovr-

šen portret bila mu je posljednja slika. Nedugo zatim umro je. Bila sam neutješna.

Ubrzo nakon njegove smrti umrla je i baka. Vjerojatno od tuge za djedom. Tuga za tugom... Nije

prestajala.

Često me djed vodio u park. Ljuljao me na ljuljački, a ja sam letjela i dodirivala nebo... A nakon

sedam godina sve mi se čini kao san koji se ne ostvaruje... već se svakog dana pretvara u sve veću

uspomenu.

Nives Mlinarec, 6. razred

Oš dragutina domjanića

voditeljica: kristina kraljević


LiDraNo 2013. // 29

Moj svijet

Moj svijet je pun slatkiša

i nikada ne pada kiša.

U njemu briga nema,

Slatki kakao mama sprema.

U mom svijetu igračke su žive,

a prijatelji rastu kao gljive.

Evo, takav je moj svijet,

u njemu je sve za pet!

Lea Janković, 1. razred

Oš julija klovića

voditeljica: kristina pravica

Nuša Šavor, 3. razredOš Antuna gustava Matoša


30 // LiDraNo 2013.

Moja učionica

Kada svi bučimo,

Učionica nam postaje bučionica.

Kada svi čučnemo,

Postaje nam čučionica.

Kada svi hučimo,

Postaje nam hučionica.

Kada se netko ljuti,

Postaje nam ljutionica.

Kada nam dođe teški zadatak,

Postaje nam mučionica.

Kada dižemo ruke,

Postaje nam ručionica.

Kada se dečki tuku,

Postaje tučionica.

Kada se cure vuku,

Postaje nam vučionica.

A kada učiteljica vikne:

DA NITKO NIJE NI ZUCNUO!

moja učionica postaje

NEZUCIONICA!

Ana Živković, 5. razred

Oš dragutina Tadijanovića

voditeljica: Ljiljana Staroveški


LiDraNo 2013. // 31

Moja ulica

Moja je ulica uvijek „živa”. U bilo koje doba dana ili noći možete vidjeti aktivne ljude jer ima i

onih „noćnih ptica” koji trče oko ponoći.

Čini se malo vjerojatnim, ali u toj ulici ima jako malo životinja. Samo ludi Jankec zvan Koži-

ca dovoljno je lud da ima tri pekinezera i sedam mačaka koji se međusobno potuku i „pomalo” ga

uznemire. Dođe mu da ih šutira kao nogometne lopte. I to one gumene koje lete i po dvadeset me-

tara u zrak. To boli. Jednoj mački to je već napravio. Mogu zahvaliti staromodnom gospodinu Ivi

na velikoj livadi koju je bio spreman preuzeti nakon što mu se brat ugušio graškom. Ali ne običnim.

Kad smo već kod graška, Matej preko puta ima mozak kao grašak. Dizao je jedan težak uteg. Tako

svaki dan vježba. No, jednom, uhvatio ga je strašan grč, pa je uteg skliznuo iz njegovih ruku i pao

na Tima. Tim je zamorac, samo da se razumijemo. Imao je što za čistiti. Čudno je kako je Tim uopće

uspio izaći iz kaveza jer je jako krupan. Bio. Usput, u mojoj ulici nema baš puno auta. Prođe ih do 10

na dan, pa se mi možemo bez problema igrati. Sjećam se kako nam je jedno lijepo i sunčano jutro

pokvario jedan kombi. Iz njega se čulo: „HDZ. Najbolji kad je najteže. Glasajte za nas! Za pravdu!”

Neki su taj kombi gledali, a neki ga ignorirali. Onda se čulo opet: „HDZ. Najbolji kad je najteže!”

Ljudi su pomalo počeli gubiti živce, ali, nakon sekunde, ponovo su se okrenuli svom poslu. A nakon

toga: „HDZ. Najbolji kad je najteže. Glasajte za nas! Za pravdu!” To je bila kap koja je prelila čašu!

Ljudima od tog trenutka nije bilo teško riskirati pokoju rajčicu uzgojenu u vlastitom vrtu. Uskoro je

cijeli kombi „plivao” u rajčici. Ono što su govorili opisat ću događajem kad je moj prijatelj nasred

ulice postavio kartonskog čovjeka s trometarskim znakom „CENZURA” između nogu.

I to vam je, ljudi, moja ulica! Puna sreće, smijeha i radosti! Puna zbivanja, događaja i zabave,

„vidljivog i nevidljivog”! Bilo je tu još puno događaja koji su „usavršavali” moju ulicu, ali ovi prepri-

čani bili su vrhunci. Ako ste doista uživali, jedan susjed prodaje kuću!

Kristian Hanzić, 6. razred

Oš braće Radić

voditeljica: helena Marić


32 // LiDraNo 2013.

Možemo li isključiti savjest?

„Biti ili ne biti, pitanje je sad!” Ako je savjest mučila likove iz knjiga, kako tek muči žive ljude?

Čovjek se dnevno susreće s mnogim odlukama. Neke od njih su bitne, a neke nisu, ali sve traže dje-

lovanje savjesti. To djelovanje može biti neprimjetno malo, ali i toliko veliko da nas zaboli glava. Čak

i u situaciji kad nam netko ponudi dvije odluke, ako mi kažemo da nam je svejedno, prebacujemo

moć odluke na tu osobu.

Bilo bi lijepo odmoriti se od moralnog svijeta i prepustiti instinktima da preuzmu sve odluke.

Jedan lijep primjer toga jest ovo: hodam ulicom i uočim mrava na mjestu gdje će mi noga stati za

par koraka. Naravno, s uključenom savješću zaobići ću ga jer ga ne želim zgaziti. Ali, s isključenom

savješću zgazio bih ga da ga ne moram zaobilaziti i da mi ne troši kisik.

Moralne stvari se ne moraju ticati samo odluka. Mogu biti i u raspravama. I tu savjest igra ve-

liku ulogu. Primjer tomu bila bi jedna obična prijateljska svađa. Ništa bitno, svađa traje iz dosade.

Savjest nam tijekom takve svađe ne dopušta da odemo predaleko i da slučajno ne povrijedimo pri-

jatelja. Bez savjesti bismo se izvrijeđali i povrijedili jedan drugoga.

Savjest je čudna stvar i nekada nam pomaže, a nekada ne. Nekad je neutralna, ili nam se tako

čini. S razlogom sam napisao da mogu isključiti savjest, a ne da ju nemam.

S vremenom se naučimo nositi s teškim odlukama i savjest radi bez problema. Trebat će vre-

mena da se savjest dresira po našoj volji, ali vjerujem da svatko na kraju uspije.

Leon Kondres, 8. razred

Oš Malešnica

voditeljica: Ladislava vidović

Lucija Tandara, 8. razredOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 33

Muke po školskoj zadaći

Svaki put kad pišemo školsku zadaću, znam da će to biti dva jako teška i naporna sata Hrvat-

skoga jezika za nas koji smo nadareni za pisanje kao i debeljuco za igru skrivača. Još ako ste pra-

vopisno i gramatički ispravni kao ja, onda vam je muka garantirana.

Za školsku zadaću se nitko nikada ne priprema, ali, Bože moj, niti ne možemo se pripremiti.

Moja priprema sastoji se u tome da na sat ponesem Rječnik hrvatskoga jezika kojega nikada niti

ne stignem otvoriti. Uvijek se nadam da će biti neke zanimljive teme, da ću pisati s lakoćom i dobiti

odličnu ocjenu. Ali naravno, odmah pri ulasku u učionicu nestaje mi osmijeh s lica. Zurim u ploču,

znoje mi se dlanovi, ne znam otkuda da krenem… „A ne znam!” viče Matoš dok svojim tupim po-

gledom promatra etiketu na penkali i mrmlja: „Made in Japan.” Ironično se smijem, a zapravo sam

na rubu plača. Stvarno ne znam o čemu bih pisao. To nije ona nedoumica kad ne znaš što ćeš bolje

napisati. To je ono kad ne znaš što će ispasti manje loše. Pola sata zujim po razredu i zavidno pro-

matram učenike koji su već ispisali prvu stranicu, a ja jedva da i datum imam. Kako početi? Najveća

je dilema: „Bok, ja sam Fran.” Ma to mi je već ocjena manje. Napokon napišem prve dvije rečenice

(od čega rečenicu i pol iskrižam) i onda uočim da je od onih nekoliko preostalih riječi pola pravopi-

sno netočno. Pišem, pišem i pišem pa napišem i sljedeću rečenicu. Ponosan sam. A onda se oglasi

on: „Napokon sam odredio temu!” Probajte pogoditi na koga mislim. Profesorica nas obavještava

da polako završavamo, da je ostalo još dvadeset minuta. A ja, ponosan na svoje dvije rečenice, do-

bivam nadnaravne moći i pišem tako da se sve puši ispod olovke. Napokon sam pri kraju. Ostalo je

još pet minuta. I tako opet završavam u zadnji tren. Opet! Ali dobro. Završilo je.

Kada nam je profesorica donijela ocijenjene zadaćnice, ponovno je uslijedila napetost. Toliko

sam jako htio peticu (više zbog uloženog truda nego zbog ičega drugog). Dobivam zadaćnicu, otva-

ram je, tražim gdje je napisana ocjena…

Fran Miškić, 8. razred

Oš gustava krkleca

voditeljica: Ana-Marija šoštarić


34 // LiDraNo 2013.

Na valovima ruku za žrtvu nasukana

Još prošlog ljeta, ranom zorom, vukla se uvalom gajeta, falkuša stara. Valjala se tromo, umorna

od tereta mreža, ulova ribe, cviljenja vesala, olujnoga juga i mrtvoga mora.

Ponosno se propinjala i odolijevala udarima maestrala sve do večeri kad je olujni vjetar garbin

navalio i krmu joj odvalio. I dok ju je druga gajeta teglila do obližnjeg žala, prisjećala se ona svih

svojih putovanja i premda ranjena, znala je da njenom putu nema kraja.

Na žalu je dočekao graditelj-čovjek te udarcem čekića o njen bok presudu izrekao: Gnjilo!”

U predvečerje blagdana Nikole svetog, Komiže grada, tu na žalu poput ribe pod svijećom, sku-

pljala se mladež da ponesu falkušu i za žrtvu je sv. Nikoli prinesu.

U tišini noći i bez daška vjetra jedrila falkuša ulicama pustim, tek uzdasima trudnim i žuljavih

ruku pratila je svita na tom noćnom putu. Na valovima ruku, kao uz plimu, penjala se falkuša bre-

žuljkom do malene crkvice.

Kod groblja stade na čas da pozdravi ribare i „kumpanje” koji za života svog, slavu su joj dali.

Na kamenu, pred crkvom nasukana, pramcem prema moru otpočine falkuša, a zvonjava s crkve u

slavi narodu oglasi: „Za žrtvu spremna!”

S izlaskom sunca, rosom ko’ biserjem okićena i uz buket cvijeća, trzala se snena, te u vatrenoj

baklji zaplovila u ognjene valove jedne nove zore.

Vatreni ježičci, poput valova, navaljivali joj o bokove, sve veći i veći, a oblak dima uzdizao se kao

jedra, spreman da je bar u priči, preko Atlantika u „Iseljenu Komižu”, ponese.

Kad vatra je stala, poput pjene na žalu ostao je pepeo gajete koji će za koji dan žalu stići i u ko-

bilicu nove gajete leći, pa će sa svojim pređima opet na put daleki.

RJEČNIKgajeta - veća ribarska lađa s jednim jedrom i pokrivenom palubommrtvo more - mirno, more bez vjetrafalkuša - vrsta jače i brže gajete, korištena za ribarenje u srednjoj dalmaciji u 18. st.maestral - sredozemni vjetar, puše s mora na kopno garbin - olujni jugozapadni vjetar na morukumpanja - kompanjon,sudrug u zajedničkom posluotpočinuti - predahnuti,odmoriti sekobilica broda - glavni dio brodskog trupa, određuje oblik i čvrstoću brodapređi - od predak, množina preci

Ivan Božanić, 7. razred

Oš Marina držića

voditeljica: vera devčić


LiDraNo 2013. // 35

Najveći su uvijek ljudi


jer većina njih se trudi

da u drugom sreću

probudi.


jer im mašta čuda nudi.

Oni stvaraju

i vrata novih svjetova

otvaraju.

Jedni drugima

pomažu,

zajednički život slažu.

Mogu lijepe stvari

reći.

Mogu nova znanja

steći.

Mogu sanjati,

razmišljati,

otkrivati i

smišljati.

Različitih su ćudi,

ali mogu osjetiti

dobrotu

koja drugima

ne sudi.

Najveći su

stoga uvijek

ljudi.

Luna Frenštacki Živković, 6. razred

Oš ksavera šandora gjalskog

voditeljica: Lidija Sykora-nagy


36 // LiDraNo 2013.

Nije uvijek dobro biti sladak

kada sam bio mali, često sam čuo rečenicu: „Baš si sladak!” I svi su imali smiješak na licu. A

onda, kada sam imao šest godina, slično mi je rekao „striček doktor”. Ali, tada ni on ni moji roditelji,

nisu se smješkali. Shvatio sam da bolujem od dijabetesa tipa 1.

Naučio sam se s tim živjeti. Sastavni dio takvog života su i posjeti bolnici.

NEDJELJA 16.11.2012.

Danas je nedjelja. Idem s tatom u šetnju. Vrijeme je pravo jesensko; tmurni i sivi oblaci na nebu,

ali svejedno osjećam se dobro. Mama završava ručak i tako „fino” miriše. Baš sam gladan.

Uhvatila me tuga; znam što me čeka. PET DANA U BOLNICI. Hvata me strah. Najviše razmi-

šljam o tome kako ću zaspati u bolnici. Moram uzeti svoj jastuk. To će me podsjetiti na moj dom; ne

sviđa mi se miris jastuka u bolnici. Trudim se ne razmišljati o tome, ali teško je.

PONEDJELJAK, 17.11.2012.

Probudio sam se i prvo što mi pada napamet je kako se mogu sakriti. Ali…shvatio sam da mi

nema spasa. Uzimam spakirane stvari, grlim zeca i krećem s mamom na tramvaj. Cijelim putem

razmišljam tko će biti sa mnom u sobi. Mama se silno trudi utješiti me, ali joj to nekako ne uspije-

va. Na bolničkom ulazu vidim Mariju. „Trknem” mamu i kažem: „Mama, ja nju znam.” Dizalom se

penjemo na četvrti kat. Čekaonica nikada nije bila tako puna. Uzimam stvari i krećem s Marijom do

sobe. Završili smo s pregledom i u sobu je došla Iva. Nekako mi se to čini u redu. Odmah smo počeli

pričati i zezati se.

Popodne je, dolazi vizita. Glavna liječnica razdvojila me od cura. Moram u sobu s dečkima. Oni

su puno stariji od mene i tako dosadni. Žao mi je što sam s njima; oni samo spavaju i igraju igrice

na svojim mobitelima. Sto puta sam bio na vratima sestre Martine i molio ju da me vrati curama,

ali bez učinka.

Začudo, mislim da ću brzo zaspati. Ne znam koliko je sati, ali sestra mora stišavati dečke. Malo

sam teže zaspao.

UTORAK, 20.11.2012.

Još spavam. Stigla mi je poruka. Tata me pita: „Mačak, jesi li budan?” Evo opet poruka. Mamina:

„Micek, jesi li budan?” Da im odgovorim: „Ne, spavam!” U sobu ulazi sestra i svima daje toplomjer

da nam izmjeri temperaturu. To je meni jako, jako „bedasto”. Hoću spavati!

Evo, sad će mi vaditi krv. Sve je bilo dobro, ali odjednom mi je loše. Idem prema sobi za sestre

i zadnje čega se sjećam je crna slika. Pao sam u nesvjest. Što to vidim? Puno glava oko mene i svi

ne pitaju kako sam. Sav sam se preznojio, ali bolje je. Zovem mamu i tatu da im ispričam što se do-

godilo. Usred bolnice meni šećer 2!

Dan se nastavlja. Došla mi je baka, pa mi sada neće biti dosadno. Igramo igru šibicama. Na rub

stola staviš šibice, a u sredinu kutiju u koju ih moraš ubaciti. Naravno pobijedio sam. Idemo u bora-

vak u radionicu. Od gline sam napravio suverine za mamu i baku, ali „psst”, to je iznenađenje. Želim

im nešto donijeti s izleta iz bolnice!

Uskoro će večera, ali ja idem s tatom u kratku šetnju. Večera je kao i sva druga jela – „bljuta-

vo”! Sve moram posoliti, ali ni to ne pomaže. Idem u sobu k curama, pa ćemo pričati do kasnih sati.

SRIJEDA, 21.11.2012.

Danas opet sve isto. Meni se spava, a sestra mjeri temperaturu, mjeri šećer i stalno mi smeta.

Sad su mi rekli da moram na pregled bubrega. Jako se bojim. Zovem mamu. Želim s mamom na

pregled. Uspio sam uvjeriti liječnicu da čekamo mamu. Evo, sad mi je lakše.


LiDraNo 2013. // 37

Opet me gnjave sa „školom u pidžami”. Iva i ja se skrivamo u ormaru jer ne želimo ići u takvu

školu. Pokušavam objasniti profesoru da je moja mama profesorica i da će ona danas sa mnom uči-

ti. Uspio sam; danas nema škole. Navečer sve po starom; došao je tata, malo „matke”, šetnja, a sad

idem k curama na „čašicu razgovora”.

ČETVRTAK, 22.11.2012.

Rano je jutro. Mama je stigla. Idemo na pregled bubrega. Bojim se jer ne znam što će mi raditi.

Ništa strašno. Dobio sam „pikicu” u venu i uštrcali su mi radioaktivnu tekućinu, tako da mi svijetle

bubrezi. Baš me zanima što to oni mogu vidjeti. Ležim sam ispod aparata i pričam s mamom što će

mi napraviti za ručak u petak kada dođem kući. Znam: hoću mesnu štrucu i krumpir salatu. Idem i

na očni pregled. Ne bojim se jer znam što me čeka.

Popodne je, odmaram se i dolazi tata. Sve sam mu ispričao što sam toga dana proživio. Idem u

sobu k curama. Još samo jedna noć i …

PETAK, 23.11.2012.

Probudio sam se. Tako sam pun energije. Jedva čekam vizitu, a onda će me napokon pustiti van.

Vizita je gotova. Još malo pričam s liječnicom i svojim bolničkim prijateljicama. Idem kući! Cijelim

putem razmišljam: sad ću izgnjaviti zeca, okupati se, jesti …

Bolnički dani su iza mene. Bar za ovu godinu.

Sven Aralica, 6. razred

Oš Otok

voditeljica: jelena bunijevac Matičić


38 // LiDraNo 2013.

Oblak

Stari mudrac sa

planina maglovitih

smiješi mi se.

Hrvoje Vraneš, 7. razred

Oš kralja Tomislava

voditeljica: karmela Farkaš

Barbara Jalšenjak, 7. razredOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 39

Ostavljeni ručak

Radoznalo dijete jednog dana došlo je baki pa je zatraži igru. Baka predloži karte i dijete prista-

ne, ali je radoznalo upita: „Bako, kako ti tako dobro igraš?”

Odjednom s bakinog naboranog lica nestane osmijeh, labave joj ručice popuste i karte ispadnu

na stol. Baka položi dijete sebi u krilo i započne priču:

„Znaš, kada je tvoj djed...”

„Moj djed?” upita baku blistavi par očiju.

„Da,” reče baka, „još kada je bio ovdje, jednom je zaprimio poziv svog brata. Dugo su razgova-

rali, djed je nakon sat vremena prekinuo poziv i povjerljivo mi šapnuo, tako da ništa ne čuju tvoja

majka i tvoja teta.”

„Što ti je šaputao?” opet će dijete.

„Rekao mi je da ide... u... ovaj... rat...”

Baka duboko udahne. Dijete joj se privije u krilo kad je osjetilo jecaj.

„I otišao je”, nastavi baka, „nakon dva dana. Zadnje što mi je bio rekao bilo je: ‚Ostavi mi malo

ručka, može, draga?’ Kada je otišao u Vukovar, svako malo su pristizala njegova pisma. Jednom mi

je kazao: ‚Ruše vodotoranj, smrskat će ga do temelja...”

„Jesu li ga srušili?” upita dijete.

„Nisu, ljube bakino. Taj je vodotoranj bio izdržljiv baš kao i tvoj djed, kao svijeća za Vukovar koja

gori cijelu noć. Svako malo mi je slao pisma. A dok sam ih nestrpljivo čekala, kartala sam se sama

sa sobom. U svakom novom pismu djed je spominjao vodotoranj i čudio se kako još stoji usprav-

no. Njegova su mi pisma stizala sve do jednog dana. No, i tada je pismo došlo, ali ne djedovo, već

poručnikovo. U tom pismu na papiru nije bilo čađe iz djedove lule koja bi ispala svaki put kad bi se

nagnuo da bi nešto napisao.”

Baka se kratko osmjehne. Ali i taj osmijeh brzo nestane.

„Što je bilo u pismu?” dijete će radoznalo.

„To sad nije važno,” tiho će baka, „nije važno...”

Baka pogleda u sliku na zidu na kojoj je bio djed u vojničkoj odori sa svojom poznatom lulom.

Dijete, u želji da pridobije bakinu pažnju, upita: „Bako, a onaj ručak što si ga ostavila djedu... Je li

ga pojeo?”

„Ne.”

„Zar mu ga nisi ostavila? „

„Jesam, ali on se nije niti vratio.”

I potekne krupna suza, padne baki u krilo, djetetu na dlan.

Lana Kuretić, 6. razred

Oš Luka

voditeljica: Marija gerovac Đurčević


40 // LiDraNo 2013.

Pahuljice

Volim pahuljice

kad zabijele moj grad,

kad me probude hladnoćom,

kad mi zatrpaju kuću pa ne mogu van.

Volim pahuljice

kad mi nježno padaju na trepavice,

kad mi zarumene lice

i smoče čarape kao male bezobraznice - volim.

Paola Šurina, 5. razred


voditeljica: Meri pupačić

Greta Đegerec, 2. razredOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 41

Plava dijagonala autobusne linije 209

Na raskrižju glavne i jedne pretjerano „skrpane” sporedne ulice, moja je početna postaja au-

tobusne linije broj 209. Niknula je u županiji Grad Zagreb, ali na krajnjoj, da krajnija ne može biti,

periferiji plavoga grada, plavih tramvaja, plavih taksija broj 1777, plavih autobusa te vječito namr-

gođenih plavouniformiranih vozača. Pod užarenim suncem, plavim nebom ili okružena blještavilom

plavičastog novonapadalog snijega, čekam već godinama, iz dana u dan, taj plavi nepotopni brod.

Plavokosa, kao i autobus linije 209, ali nordijsko plave nijanse, pubertetski živčana (tako mi bar

kažu), hipotrofičnih mišića i pogrbljenih leđa koja samo što ne ukazuju na duboki naklon, nestrplji-

vo tapkam u mjestu. Ojačana sam preuhranjenom školskom torbom koja mi pri vožnji plavim brun-

dalom uopće nije potrebna, jer knjige u njoj nisu ni približno činjenične kao putnici. Oni zauzimaju

poze velikih znanstvenika, scenarista, filozofa, povjesničara, astrologa i, naravno, reportera. Baš

kao u svakom takvom plavom prometalu.

Usporava plava grdosija, škripe zastarjele kočnice…

Ulazim u plavi autobus i vadim plavu godišnju propusnicu za nezaboravna putovanja plavom li-

nijom… kad moja, ovaj puta crvena i predebela torba, pošteno, pri mom naglom atletskom zaokretu

zahvati jedan isto tako podebeli nos.

„Balavica jedna neodgojena! Kaj buš ti mene s knjigama mlatila! Ja ti to ne bum trpila! Poznam

ti mamu, sve joj bum spripovedala…!”.

Krešti li! Ajme, sramote!

„Ma znaš kaj, slobodno si mami reci da bi znala, da te je dobro odgojila, da je batina iz raja izašla!”.

Ona krešti, a ja odjednom osjetim da se i moja jezičina bacaka po usnoj šupljini.

„Znate kaj, madam?! Da ne gurate nos u tuđe torbe i plave telefone, po njemu vas možda nikad

niš ne bu tresnulo. A ak je batina iz raja izašla, onda vi, madam u plavom kaputu, u taj raj drage

volje bute i ušla!”.

Iznenadan neugodan muk, koji je odjednom nastao u inače razularenom prostoru ove plave

nemani, poremetila je škripa već spomenutih kočnica. Odahnula sam. Ovo je moja izlazna postaja

plave linije 209!

Zajapurena, dijelom poplavjela od sramote, nestajem…Osjećam prijekorni pogled gospođe u

plavom kaputu na svom nordijsko plavom zatiljku.

Anja Hađur Šušković, 8. razred

Oš čučerje

voditeljica: vesna Orešković


42 // LiDraNo 2013.

Potok

Zlatne zrake sunca,

nose slike kraja

teče mali potok

pun zelenog sjaja.

U njemu se njišu,

u čarobnoj slici

jablanovi vitki,

zeleni vrbici.

Bistra, tiha voda,

obala od mulja

u dubini vode

mali most se ljulja.

Ivana Perušić, 3. razred

Oš prečko

voditeljica: jadranka ninić-horvatić

Anja Ožanić, 6. razredOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 43

Prvi pahuljin let

Pa bilo je to u jesen kad se rodila mala kapljica Stipe. Stipe je bio dobra kapljica i sve ga je za-

nimalo, ali najviše to što neke kapljice vježbaju u timu „skoči kao kapljica, padni kao pahulja”. Stipe

je živio u gradu Kapokaplje. To je bilo mjesto iznad oblaka.

Stipe se upisao u školu „Skoči kao kapljica, padni kao pahulja”. Tamo su učili skakati s oblaka u

drugi oblak, umjesto s oblaka na zemlju. Uskoro su pisali provjeru znanja i Stipe je dobio pet. Majka

se njime ponosila. Uskoro je došla zima, bilo je hladno. Neke kapljice su se srušile i pale na zemlju.

Došlo je vrijeme da kapljica padne na zemlju s prijateljima. Pripremaju se, stavljaju ruksake i skaču.

Skoči i Stipe. Stipe nije imao tremu. On je jedva čekao da skoči. Dok je padao, povuče uže uz ruksak

i otvori mu se jedinstven bijeli padobran. Padao je i više nije bio kapljica nego pahulja. Pao je na

nečiji automobil kao što je i očekivao.

Skupio je svoj alat i napravio rupu. Uskočio je u nju i našao se u podzemnom svijetu. Tamo je

Stipe smočio svojim tijelom sjemenku i izraslo je drvo.

Jan Malus, 4. razred

Oš bukovac

voditeljica: vlatka bugarin

Kristina Katić, 7. razredOš Antuna gustava Matoša


44 // LiDraNo 2013.

Pudingomanija

Na kraju 2013. godine dva mlada znanstvenika izmislili su mikrovalnu pećnicu koja govori, ali

nisu stavili patent na svoj proizvod. Velike međunarodne tvrtke ukrale su im ideju pa su svi poče-

li s proizvodnjom uređaja koji govore. Toster koji govori, hladnjak koji govori, mikrovalna pećnica

koja govori,... itd. Dva mlada znanstvenika bili su na rubu bankrota i gubili su 400 kn na mjesec.

U travnju 2014. godine dvojica mladih znanstvenika izmislili su hranu koja govori. Znanstvenici u

tvrtkama bili su začuđeni, te se pitali kako je to moguće. Pitali su mlade znanstvenike da im pošalju

primjerak, jer pudinzi koji govore još nisu bili u prodaji. Prije nego što su im poslali pudinge, mladi

znanstvenici su stavili patent na svoj proizvod, ali znanstvenici u tvrtkama izjavili su da je to njihov

proizvod i da su mladi znanstvenici ukrali njihovu ideju.

Mladim znanstvenicima je bilo dosta kada su na vijestima vidjeli da su pudinzi donijeli tvrtkama

više od 20 milijardi kn. Mladi znanstvenici su ovo predvidjeli i prije nego što su im poslali patent,

modificirali su čip umjetne inteligencije tako da čip može raditi sve što i kompjutor. Ušli su u raču-

nalo koje kontrolira semafore i stavili sva svjetla da budu zelena. Posljedica toga bili su masovni

sudari i tisuće ljudi je poginulo, a više njih je ranjeno. Promijenili su blesimetar na vijestima tako

da istina izađe na vidjelo. Promijenili su putanju tramvaja, aviona i helikoptera. Zavladala je total-

na anarhija.

Krajem 2016. godine mladi znanstvenici su imali sav novac na svijetu i mogli su imati sve što

bi poželjeli, ali su se međusobno posvađali, jer je jedan znanstvenik osjećao krivnju za ljude koji su

poginuli, ali drugi je htio imati sve za sebe. Nisu razumjeli da čip u pudinzima može postati svjestan

i raditi što hoće.

Pudinzi su ušli u sigurnosne sustave u stanu dvojice mladih znanstvenika i isprogramirali robo-

te da ubiju znanstvenike. Tako su u svakoj većoj tvrtki počeli ubijati ljude. Policijski roboti na ulici

ubijali su sve koji su bili na ulicama, no nakon dva dana su prestali.

Uveli su novi ustav koji omogućuje da obavljaju smaknuća na ulicama svakom tko nije bio sre-

tan. Razina sreće se povisila za 100%. Prvi ikad govoreći puding, zvan Helios se spojio sa tijelom

predsjednika i njemu je dana apsolutna vlast.

Do kraja 2023. godine svijet se vratio u normalno stanje, ali još uvijek su morali poštivati pra-

vila ustava i morali su hodati svugdje, jer su auti bili onesposobljeni.

Iako se sve činilo normalnim, ljudi su živjeli u komunizmu. Nitko ništa nije radio , te nikad ništa

novo nije otkriveno.

David Šesto, 7. razred

Oš kustošija

voditeljica: emilija center čižmešija


LiDraNo 2013. // 45

Sastavak bez inspiracije

u zadnje vrijeme mnogo toga mi se događalo u životu. Puno uspjeha u stvaralačkom svijetu,

točnije petica iz školske zadaće, nagnalo me da napišem još jednu pisanu uspješnicu. Naravno, kao

i u sve bitne stvari u mom životu, i u to je bila upletena moja najbolja prijateljica koja mi je ulila nadu

u srce i vjerovala u mene svim svojim bićem.

Bila je subota. Kasno poslijepodne kasnog proljeća. Uzela sam bilježnicu i olovku, udobno se

smjestila pod stablo trešnje u dvorištu i htjela započeti s pisanjem. Jedini problem je bio u tome da

nisam znala o čemu bih mogla pisati. Ništa mi nije davalo potrebno nadahnuće da sastavak bude

duži od dvije rečenice. Nazvala sam prijateljicu i pitala ju zna li gdje bih mogla pronaći inspiraciju

za svoju priču. Rekla mi je da ju potražim u prirodi. Odlučila sam ju poslušati jer mi je želja za pisa-

njem svakog trena bivala sve veća i veća. Uzela sam dekicu, sendvič i bocu vode, stavila ih u ruksak

i zaputila se u dobri stari park Maksimir. Tamo sam ionako uvijek pronalazila mir i utjehu. Možda

nađem i inspiraciju.

Otišla sam duboko u šumu i sjela na srušeno deblo. Deblo kao deblo, bilo je grube, smeđe kore,

djelomice prekriveno zelenom mahovinom. Ogledala sam se po šumi, ali sve što sam nalazila, bila

su stabla visokih, bujnih, zelenih (dosta epiteta) krošanja koje su činile ugodnu hladovinu pri tlu

gdje su rasle trave raznih oblika i boja. No, ništa od toga nije mi davalo potrebno nadahnuće. Prišla

sam jezeru i zagledala se u mutnu vodu. Kao i u gotovo svakom sastavku, u njoj je sunce gledalo

svoj odraz i pozlaćivalo joj površinu. Pred očima mi je odjednom izronila pačja glava šireći savršene

krugove po sunčevu odrazu i remeteći mirnoću vode (mislim da bi čak i moja profa bila zadovoljna

s ovom pjesničkom slikom). Patka je doista bila prekrasna. Sivo-smeđe perje njezinih leđa i krila

bilo je u divnoj suprotnosti (službeno, kontrastu) s njenom tamno-zelenom glavom. Gledala me oči-

ma crnim poput ugljena (usporedba) u kojima je sjala snaga potpune slobode i života (metaforički

izraz). Produžila sam uz rub jezera i ugledala dva prelijepa labuda. Svojom ljepotom bili su dostojni

kralja. Jedan je bio bijel poput snijega, a drugi crn kao noć (opet kontrast). Plivali su tako usklađeno

da sam na tren pomislila da plešu poznati balet „Labuđe jezero”.

Svatko bi pomislio da sam nakon te divote napokon dobila inspiraciju. Ali, ne! I dalje nisam zna-

la što napisati. Otišla sam u Zoološki vrt razgledavati životinje s još ono malo nade što mi je ostalo

u srcu. Vidjela sam sve moguće vrste divljih mačaka, morskih životinja, gmazova, ptica, majmuna

i ostalih kopnenih životinja. Sve su ih krasile razne boje, ali meni niti to nije bilo dovoljno za umjet-

ničko nadahnuće Vratila sam se kući bez imalo nade.

Izgubila sam i zadnju trunku volje za pisanjem i otišla u dvorište. Prišla sam drvetu i sjela pod

njega. Taj tren mi je kao blijesak u noći malena crvena trešnja pala u dlan. Pogledala sam u biljež-

nicu koju sam ostavila na travi i shvatila da sam nesvjesno pisala svaki dio svojeg malog izleta u

Maksimir. Nisam mislila da je to moguće, ali sad mi je postalo jasno da za priču nije uvijek potrebna

inspiracija, već samo avantura. Tražila sam inspiraciju i u svojoj potrazi pronašla priču. Priču bez

inspiracije.

Antonija Šepec, 7. razred

Oš Marija jurić zagorke

voditeljica: ivana hrenar


46 // LiDraNo 2013.

Sjeme smrti

Ni slutio nisam da ću jednog dana zavoljeti Zemljopis, predmet, koji oduvijek nisam volio. Nisu

me privlačili podatci o državama, njihovu stanovništvu, klimi, gospodarstvu… Ta je ljubav buknula

poput požara kad je moj otac Ante, hrvatski časnik, otputovao u daleku azijsku zemlju Afganistan.

Postao je dijelom misije međunarodnih mirovnih snaga ISAF-a. Za svoj odlazak otac je znao mnogo

prije, ali je to vješto skrivao od nas te nam je za Božić 2011. g. darovao obilje straha koji je postao

suputnik naše obitelji. Nisam mogao zamisliti da ga mjesecima ne ću vidjeti ni čuti jer su vojna pra-

vila stroga.

Noć očeva odlaska, pamtit ću zauvijek. Bila je tiha Badnja noć, puna mjesečine boje bijelog

ljiljana kad smo se opraštali s njim. Moja majka i brat prilično su se hrabro oprosili od njega, a ja

sam tiho plakao, držeći čvrsto očevu ruku koju nikako nisam želio pustiti. Otac me poljubio i po-

žurio prema džipu boje Sahare, a ja sam promatrao kako ga guta noć. Penjući se stubama, sporim

koracima, činilo se da mi se srušio sav moj svijet. Zamišljao sam da oca vidim posljednji put. Pred

ulaznim vratima našeg stana, obrisao sam suze i u sobi, ispunjenoj nježnim zvucima Tihe noći, za-

tekao brata i majku u nijemoj šutnji. Zagrlio sam majku i otišao u svoju sobu ne dočekavši Božić

s njom. Želio sam zaspati kako ni na što ne bih mislio, ali nisam uspio. Kauč je bio neudoban kao

da sam legao na užareni pijesak. Samo sam se okretao čas na lijevu, čas na desnu stranu. Misli su

se rojile o dalekoj zemlji Afganistanu u kojoj bijesni rat i koja mi je možda zauvijek otela oca. O toj

zemlji skoro ništa nisam znao. „ Internet je zakon!” dosjetio sam se. Brzo sam „uguglao” čarobnu

riječ Afganistan i preda mnom se otvorila karta te egzotične zemlje. Čitao sam sve što sam prona-

šao o njezinim gradovima, stanovnicima i gospodarstvu… Otkrio sam i neke fotografije koje su pri-

kazivale beskrajne planinske visoravni na kojima mladi pastiri napasaju mršava tamna stada koza i

neizmjeran ocean pustinje Rigestan koja se širi kroz još jedanaest azijskih država. Saznao sam da

Afganistan gotovo i nema kulturne baštine jer su je uništili talibani. Riječ taliban doslovno prevede-

na na hrvatski znači „vjerski učenik”. To je skupina odmetnutih Afganistanaca koji ne žele boljitak

svojemu narodu držeći ga u ekonomskoj i kulturnoj bijedi kako bi oni lakše vladali. Pročitao sam

kako su upravo „vjerski učenici” naložili rušenje najstarijeg i najvećeg Bude na svijetu u pokrajini

Banijanu. Od njihovih kulturnih razaranja, preživjele su samo neke džamije na sjeveru zemlje poput

Plave džamije u Mazari El Sharifu. Na fotografiji kroz ljubičastu maglicu dižu se plavi vitki minareti

na čijim se oštrim vrhovima oblaci gnijezde, a ispred nje na trgu bijele se poput planinskog snijega

jata golubova. Jedna fotografija otkriva i glavnu ulicu u Kabulu, glavnom gradu Afganistana. Taj

dio zemlje na fotografijama doima se pravim Rajem u odnosu na ostatak zemlje gdje naselja sliče

mnoštvu kamenih utvrda i ruševina, rugajući se civiliziranom životu. Napokon sam otkrio i fotogra-

fije hrvatske mirovne misije koja je prikazivala skupinu vojnika i časnika koji su smješteni u vojnom

kampu, u blizini grada Kandahara na jugu zemlje.

Kasnije sam saznao da je upravo u taj vojni kamp stigao i moj otac u plemenitu misiju pružanja

sigurnosti afganistanskom narodu u sklopu međunarodnih snaga ISAF-a, koje se bore protiv tali-

banskog režima, koji uništava svačiji život. Iako sam postao stručnjak za Afganistan, nisam propu-

štao vijesti na Al Jazeeri jer su se tu mogle stalno čuti novosti iz Azije.

Gledajući danas Discoveryjev dokumentarac o životu ljudi u planinskom seocetu na jugu Afga-

nistana, upoznao sam dječaka, moje dobi, koji razgovara s novinarem o svojoj školi i objašnjava mu

da uče samo tri predmeta: Kuran, Algebru i Dari, (materinski jezik). Uveo je novinara u svoju uči-

onicu koja je bila nalik golemoj špilji, a tri reda improviziranih klupa popunjavali su samo dječaci.

Na novinarev upit gdje su djevojčice spremno je odgovorio da one uče odvojeno u drugo vrijeme.

Razmišljao sam o životu Dječaka iz dokumentarca, odjevenog u prljave dronjke poput Olivera TWi-


LiDraNo 2013. // 47

sta, bosih prašnjavih nogu. Shvatio sam da nitko za nj ne mari i da je svaki pedalj njegove domovine

pretvoren u bojište, u otpor prema „vjerskim učenicima” koji posvuda siju sjeme smrti, bez kraja.

U tom otporu za bolji i pravedniji život, pomaže i moj otac. Ta me spoznaja čini ponosnim mada

mi je svaki dan ispunjen strahom da ne primim lošu vijest o ocu. Zato samo „visim” na internetu jer

je Afganistan postao moj hobi. Majka se zatvorila u sebe. Vrlo malo govori o ocu. Pravi se hrabrom

Ivanom Orleanskom i često se smiješi. Brat i ja znamo da je to samo maska za nemir i strah kojim

je ispunjena kao i nas dvojica. „Ulovio” sam je jučer u spavaćoj sobi s međugorskom krunicom u

rukama, suznih očiju, uprtih u Raspelo na zidu iznad uzglavlja. Tu je objesila i očevu sliku iz Domo-

vinskog rata iako ga tada još nije ni poznavala.

Silno mi nedostaje očev smijeh, glas, njegove priče o pticama (jako voli ptice), njegova dosadna

ponavljanja: „Uči, ništa bez znanja!” Iako voli čitati neobične knjige (Stoljeće rata, W.Engdahla, Hr-

vatski masoni, R. Tafre…), sa sobom je uzeo samo CD- Skladbe o pticama, Olivijera Messiaena koji

sam mu darovao za rođendan. To me jako razveselilo jer sam znao da će tako, bar u mislima, biti

sa mnom. Noćas sam u snu vidio onog Dječaka u dronjcima iz dokumentarca kako trči prema svojoj

školi dok po njemu s neba sipe ružičaste latice i prekrivaju pustinju poput prvog snijega. Pred njim

se otvaraju vrata učionice i on ugleda za stolom mojeg oca, lica izborana poput orahove ljuske, bra-

de do pojasa u maskirnoj odori. Otac ustaje s Marulovom Juditom u rukama i počne glasno čitati:

„Dike ter hvaljenja presvetoj Juditi, / smina nje stvorenja hoću govoriti…”

Dječak se prestraši i pobježe van.

”Filipe, Filipe,” vikao je moj brat, stojeći nada mnom, „zar si umro?!” „ Već je jedanaest sati,

zakasnit ćeš u školu!” S mukom sam ustao prisjećajući se čudnog sna i oteturao na predsat iz En-

gleskog jezika.

Filip Tolić, 7. razred

Oš brestje

voditeljica: Antica Tomljanović


48 // LiDraNo 2013.

Snovi ne traju dugo

Snovi. Riječ tako sudbonosna. Snove ima svaki čovjek; lijepe, ružne, ostvarene ili neostvarene.

Snovi u mojem životu zauzimaju posebno mjesto i daju neobičnu snagu. Sretna sam jer pripa-

dam onima koji se sjećaju svojih snova i koji ih slijede. Neki kažu da se iza snova kriju strahovi i

neostvarene želje. No, snovi su mnogima spasili život, zbog snova su otkriveni novi svjetovi i čude-

sni krajevi, neobični izumi nastali su zbog nečijih snova. Zar bismo imali struju, rakete, mobitele,

računala, automobile i štosvene da nije onih koji su bili vjerni svojim snovima? Zbog snova su spa-

šeni, ali i izgubljeni mnogi životi, ostvarene su mnoge ljubavi, a neke su i zauvijek izgubljene. Zbog

snova rado odlazim spavati. Moji me snovi tješe i hrabre. Zbog nečijih snova ja imam domovinu,

svoju lijepu Hrvatsku. Često sanjam da su u mojoj zemlji otključani automobili, domovi, trgovine

i škole. Sanjam kako naslovnice slave talentiranu djecu, poštene radnike, velikodušne bogataše i

mudre vladare. Sanjam kako je moja Hrvatska zemlja u koju se rado dolazi i koju se teško napušta.

Sanjam moju Hrvatsku, uzor-državu, u kojoj je crna kronika prošlost, a nasilje, droga, alkoholizam,

razbojstva i nezaposlenost tek su teme nekih starih filmova. Sanjam zadovoljne roditelje, ljubazne

i otkačene profesore kojima nije teško katkad biti dijete i biti učenik... koji se boji i kojega nije sram

biti drukčiji, ili biti slabiji. Sanjam da moja tajna i najdublje rane neće biti vijest i poslastica na face-

booku. Sanjam prijatelje koji su sa mnom zbog mene, s kojima šutim i smijem se. Često sanjam i da

mi ON lajka status i da je oduševljen mojim mudrolijama na „zidu” pa makar napisala da je zdravo

piti puno vode, baviti se sportom i na vrijeme leći. Sanjam kako će me pozvati u kino i reći mi da je i

on u mene zaljubljen od 5. razreda. Sanjam kako će me mati uvijek slušati i srcem i kako će me po-

ljubiti prije spavanja i reći mi da sam posebna, i da sam njezina sreća. Sanjam kako cijeli svijest ima

jedan kalendar, jedan jezik i jedan zakon u kojem su svi jednako vrijedni i prema kojem svi zaslužuju

poštovanje i ljubav. Sanjam kako je ON konstruirao jedan uređaj koji crveno zasvijetli kada su neki

gladni. Tada ON i ja putujemo, nosimo hranu i sve što je potrebno. Sanjam i kako moja duša često

izlazi iz tijela i lebdi nad svijetom, te kao Sretni kraljević, pomaže i tješi. Snovi su moje uporište. Ne

traju dugo, tek jednu noć ili jedan sat. U njima se moja duša odmara i lagana zaleprša u novi dan.

Dok postoje snovi, postojim i ja.

Tea Horvat, 7. razred

Oš brestje

voditeljica: Ankica pokos


LiDraNo 2013. // 49

Što je potrebno za sreću

Za sreću nije potrebno mnogo.

Trenuci pažnje, minute uspomena, šaka osmijeha

I osoba koja će biti dio toga.

Tvoja siva, maglena jutra, okaljana samoćom,

Svečana povorka bjeline nečijeg osmijeha

Može rascvjetati i najmanje pupove tvoje duše.

I zagrljaji,

Toplina dodira oko tvojega tijela,

Sunce na tvojem obrazu obasjanu cjelovom,

Strujanje jagodica prstiju na tvome tjemenu.

Ljubav. I oni koji ti ju poklanjaju.

Tajna izvora sreće dopire upravo odatle,

Od naših osjećaja, naših potreba.

Note radosti plove na tome izvoru,

Samo ako za kormilom stoje oni

Koji su spremni razbiti valove i otjerati nemir.

Za sreću je potrebno malo,

Trenuci pažnje, minute uspomena, šaka osmijeha

I osoba koja će biti dio toga.

Mateja Radoš, 8. razred

Oš gustava krkleca



50 // LiDraNo 2013.

Šuškava pjesma

Šššš, ššš - lišće šušti,

Pljus, pljus - voda pljušti.

Kre, kre - žaba krekeće,

Mee, mee - ovca mekeće.

Fijuu, fijuu - frizbi fijuče,

Cijuu, cijuu - miš cijuče.

Skok, skok - zec skače,

Šmrc, šmrc - beba plače.

Dok je još dan, oni će još:

I šuštati i pljuštati

I kreketati i meketati

I fijukati i cijukati

I skakati i plakati

I neće prestati, dok ih ne zaboli glava

Ili dok ne padne noć pa im se ne prispava!

I pjesma je ova došla do svršetka,

Al’ nema veze, kreće sutra ispočetka!

Stella Pezer, 6. razred

Oš Antuna gustava Matoša

voditeljica: vesna velić


LiDraNo 2013. // 51

Tisuću priča u njezinoj glavi

Svakoga dana Ines putuje tramvajem, bilo u grad, bilo u srednju školu koju pohađa. Rijetko se

nađe kakvo slobodno mjesto u tramvaju gdje bi na miru mogla sjesti i ponavljati gradivo, čitati neku

knjigu, igrati igrice na mobitelu i dopisivati se s prijateljicama. Ne razlikuje se previše od svojih vrš-

njaka ni po odjeći ni po interesima, ali možda po svome (kako ga naziva) hobiju. Svi koji su se ikada

vozili tramvajem znaju kako je strahovito dosadno (osim ako nisu išli s prijateljima/prijateljicama) i

da se nema ništa raditi osim prisluškivati tuđe razgovore (što se sigurno nalazi u bontonu pod na-

slovom - ne činite), gledati kroz prozor (to postane dosadno nakon nekoliko tjedana svakodnevne

vožnje) i čekati svoju stanicu. No vratimo se sad njezinu „hobiju”. Što je zapravo taj hobi? To je smi-

šljanje priča o drugim ljudima sudeći prema njihovoj vanjštini. Ali to je obična razbibriga, način da

odagna neugodne misli poput: „Hoće li me nenajavljeno pitati profesor iz geografije? Nije da sam

naučila zadnju lekciju...” Ima mali ritual prije samog početka. Od trenutka kada uđe u tramvaj pa do

sljedeće stanice traju pripreme. Stavi slušalice svog mp-a u uši, izvadi energetsku pločicu i lagano

je gricka. To joj je svojevrsna užina. Uz melodije svojih najdražih pjesama promatra ljude koji ulaze,

a danas joj je za oko zapeo kršan čovjek, vjerojatno u kasnim dvadesetima. I njezina priča počinje:

„Odjeća je uredna i ispeglana. Vjerojatno živi s majkom ili djevojkom/ženom. Ruke su mu ispucale i

pune žuljeva i rana, to upućuje da sigurno ne radi za računalom već neke fizičke poslove. Najobični-

ja odjeća, traperice i jakna. Ah, znam koji mu je posao! On je građevinski radnik. Blizu je gradilište

pa ih zadnjih dana viđam sve više.” Bila je u pravu, barem što se njegova posla tiče. Izašao je na

stanici koja je najbliža gradilištu. Kad se malo bolje razmisli, Ines ne radi ništa čudno ili neobično.

Svi procjenjujemo ljude po njihovom izgledu, kakvu odjeću nose, kakav mobitel koriste. Na temelju

prvog pogleda odlučujemo hoćemo li prići nekoj osobi ili ne. Takvo što radi veći dio nas. Ako vidimo

beskućnika koji prosi, previše ljudi će se udaljiti od mjesta na kojem stoji i praviti se da ne postoji.

Neki to rade nesvjesno, a neki svjesno, sve zbog slike kakvu su u nas usadili još u djetinjstvu o ta-

kvim osobama. Nasreću, nisu svi ljudi takvi, Ines primjerice. Zna da se u čovjeku krije puno toga,

više od njihovog izgleda. Onaj beskućnik koji prosi možda je izgubio sve što je posjedovao u požaru,

onaj građevinski radnik možda je prihvatio posao samo zbog toga da plati sestri lijekove. Svi imamo

neku svoju priču zbog koje smo postali kakvi jesmo, nešto zbog čega smo donijeli određene odluke

koje su obilježile naš život. Ogromnu većinu ljudi to neće zanimati, a tek nekolicina poput Ines će

se potruditi saznati tu priču. Šteta je što je takvih ljudi premalo.

Ivana Benić, 8. razred

Oš ivana Mažuranića

voditeljica: irena Serpak Makše


52 // LiDraNo 2013.

Valovi bez vjetra kao ja bez nje

Upoznala sam ju tu na ovom istom mjestu, na ovoj stijeni s koje se jasno vidi zalazak sunca u

duboko crno more. Toga dana odmah je sjela kraj mene. Nikad nismo razgovarale niti išta slično,

samo smo šutjele i gledale u more. Nikad mi nije rekla ništa o sebi, ali ipak sam ja znala sve o njoj,

a ona svaku sitnicu o meni.

Svake bi večeri ona i ja zajedno došle i sjele na ovu istu stijenu i iznova promatrale zalazak sun-

ca. Jedne je večeri vjetar nosio sitne kamenčiće i bacao ih u more. Kako je vjetar bivao sve jači i

jači, i valovi su sve jače i jače udarali u stijenu na kojoj smo sjedile. Toliko su snažno udarali da sam

u jednom trenutku pomislila da mi ju žele oduzeti. Polako sam okrenula glavu prema njoj, ali tiho

i neprimjetno da ju ne bih omela. Ona je morala biti mirna i sabrana jer me čuvala od svega. Ipak

nisam mogla biti toliko neprimjetna. Kad sam okrenula glavu kako bih ju pogledala, ona je brzinski

okrenula svoju glavu u suprotnom smjeru od mene tako da joj nisam uspjela vidjeti lice. Promatra-

la sam njenu crnu kosicu koja je uzbuđeno vijorila na jakom vjetru. Toliko sam se zagledala u nju

da nisam više znala što su valovi, a što njena kosa. Bila je crnkinja i uvijek je nosila samo tamnu

odjeću. Neki bi rekli da je neprimjetna i neugledna, ali njena ljepota je svijetlila i u mraku. Toj svo-

joj prijateljici dala sam ime More jer je bila poput mora. Imala je kosu boje olujnih valova, nosila je

odjeću punu crnih školjaka i bisera koji se mogu naći samo u tamnim dubinama mora. Svoju visinu

i širinu mijenjala je kao i more kad se izmjenjuju plima i oseka. Da, to je malo začuđujuće, ali ona

nikada nije bila iste visine.

Voljela sam sjediti s njom pokraj mora jer mi je jedino ona bila prava prijateljica. Dala bi mi mir

kada bi mi bio najpotrebniji, ništa me nije ispitivala, uvijek me u potpunosti razumjela, a u nevolji bi

uvijek stala pred mene i branila me od svega. Katkad me znala i nasmijati, iako nije znala govoriti.

Bila je nijema. Stvarno mi je puno značila, a sada na ovom istom mjestu sjedim i plačem sama. I pri-

je bih se znala rasplakati uz šum mora, ali tada je ona bila tu, tada bi i ona plakala sa mnom. Sada

sam sama. Ni more me ne može utješiti. Sjedim i osluškujem ne bih li možda začula njene korake jer

je uvijek bila tiha i neprimjetna. Sunce je već odavno zašlo, a njeno mjesto pokraj mene je još uvijek

prazno. Čekala sam i osluškivala još neko vrijeme, ali nje nije bilo. Shvativši da neće doći, ustanem,

raširim ruke i stanem uz rub stijene. Pod mojim su se nogama lomili komadići stijene i gubili se du-

bokoj tami mora. Htjela sam da tako bude i sa mnom, da se izgubim u neistraženim morskim dubi-

nama, ali odjednom se prenem iz tih misli. Začuju se koraci. Stadoh kao ukopana. Mislila sam da je

to ona, ali nije bila. S ceste iznad stijena pojavi se neki čovjek s dugačkim štapom. Podigne štap,

upali uličnu svjetiljku i pojavi se ona! Lijepa, draga, slatka i mila, puna sjaja, pojavi se iza mojih leđa.

Pravila sam se da ju ne primjećujem jer sam se jako ljutila na nju, no nisam dugo izdržala. Ljutnja

me brzo prošla jer ipak mi je bilo drago da je tu kraj mene. Stajala sam onako još neko vrijeme, a

onda sam se okrenula prema njoj i raširila ruke kao znak dobrodošlice. Ona je također raširila ruke

i zagrlila me najjače što je mogla.

U tom trenutku puhne jak vjetar i odnese sve kamenčiće sa stijene i velik kamen s moga srca.

Vjetar ponese sa sobom i jedan veliki val koji udari o stijenu kao da želi pokazati svu snagu i moć

mora. Valovi bez vjetra kao ja bez nje, svoje jedine i prave prijateljice sjene.

Valentina Čupić, 8. razred

Oš granešina

voditeljica: Ana domjan


LiDraNo 2013. // 53

Zima i ja

Zima je. Nakon dugog iščekivanja pada snijeg.

Jesam li baš to željela?!

Gledam kroz prozor igru pahulja.

Pijuckam čaj i uživam u prizoru njihove nestašne igre lovice u zraku.

Privlačne su one, ali me nisu nagovorile na izlazak iz tople sobe.

Skupljam hrabrost kako bih se suočila s temperaturnim minusom.

Po kretnjama golih grana naslućujem snagu vjetra.

Jesam li sretna?!

Zima je čarobna… s prozora moje sobe!

Stella Dendić, 6. razred

Oš čučerje


Stela Pavičić, 8. razredOš Antuna gustava Matoša


54 // LiDraNo 2013.

Zima

Snijeg pada, sve spava.

Drveće blješti ispod mjeseca.

Srna nekud juri, potok k jezeru žuri.

Djed konje obilazi.

Zvijezde se jutrom ruše, vjetar odnekud puše.

Djeca na sanjkama jure niz brijeg.

Galama dopire s livada.

Leonardo Vajdić, 6. razred

Oš ivana granđe

voditeljica: darijo Marković

Marija Djevelekaj, 8. razredOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 55

Znaš li da znam? poruka svih žrtava

Vjeruješ li

da još uvijek vjerujem

da ti je žao?

Osjećaš li

da još uvijek želim

zajedno s tobom

sanjati?

Opet sjati

pod onim istim oblacima.

Znaš li da znam

da ti je teško?

Znam. Osjećam.

I zato,

kada hodaš,

hodaj umjesto mene.

Kada mirišeš,

čini to za mene.

Kada pjevaš,

pjevaj

kao da pjevam

Ja.

I sjeti se.

I ja bih danas

hodao istim ulicama.

Trčao livadama.

Svirao neke nove pjesme.

Volio!

Oprostio sam ti.

Zovem te.

Čuješ li da te zovem,

svaki dan,

ispod onog sunca?

Vidiš li da vidim

da bi i ti htio

da sam s tobom,

sada,

tu?!

Ana Ljubičić, 7. razred

Oš brestje

voditeljica: josipa Markić


56 // LiDraNo 2013.

Zvjezdani život nebeskih visina

Zvjezdani život mora biti vrlo zanimljiv. Zvijezdama je na raspolaganju cijeli visinski beskraj.

One čine visinsko plemstvo koje u nezagađenim mjestima i po vedru vremenu osvjetljavaju noćni

mračan svijet. Iako čine visinsko plemstvo, nemaju podanike, niti ljude podređene sebi. Sve bo-

gatstvo i raskoš koje imaju stekle su bez vlastitoga truda i bez truda sebi podređenih, koje ionako

nemaju. Znači da mora postojati netko viši i moćniji od njih što one ne znaju, a zapravo i ne razmi-

šljaju o tome.

Danju se zvijezde odmaraju u svojim odajama i usput prate što se zbiva na Zemlji. Zemaljska

zbivanja prate kroz prozirno tlo, jer Zemlja je zapravo njihovo duboko podzemlje. Ali one imaju ta-

kav zadatak da pozorno prate to podzemlje, jer iznad nezagađenih mjesta i za vedrih i bistrih noći

sastaju se u svojim glavnim, najvećim i najraskošnijim utvrdama da raspravljaju o svojem podze-

mlju: što bi bilo najbolje da stanovnici podzemlja učine, kako da postupe i slično. O tome razgovara-

ju na raskošnoj gozbi punoj svakovrsnih jela koja su im ondje dana. A na tim su gozbama odjevene

u odjeću po kojoj su prepoznatljive: raskošno svileno ruho okićeno uglavnom žutim, gotovo zlatnim,

draguljima. Ta boja žuto-zlatnih dragulja vrlo je privlačna stanovnicima njihova podzemlja, a umjet-

nici iz redova tih stanovnika proslavili su se upravo zahvaljujući svojim nadglednicima ili visinsko-

me plemstvu – zvijezdama. Njihov je vid čak oštriji od sokolova, pa su im svi zemljopisni detalji po-

znati i mogu bilo kada nesmetano proučavati sve dijelove zemaljske kugle.

Zato bih ja volio biti barem trenutak na njihovu mjestu jer bi mi bilo uistinu zanimljivo, a i po-

učno, promatrati Zemljine raznolikosti. A ovako im malo zavidim na njihovu položaju. One također

imaju i nezamislivo bogat muzej svijeta: replike svih predmeta svjetskih muzeja i prijepise svih po-

vijesnih izvora, te još mnogo toga što može biti povod znanstvenim istraživanjima i materijal za

razboritije vijećanje o životu zemaljskih stanovnika. A napokon, imaju i neizrecivo veliku knjižnicu s

djelima pisaca iz vlastitih redova kao i iz redova zemaljskoga stanovništva. I zbog muzeja i knjižni-

ca vrijedilo bi barem nakratko svratiti u zvjezdani svijet. No, meni se kod visinskog plemstva, kakvo

ja predočujem, ne sviđa to što ono misli da je najmoćnije i ne zapitkuje se o tome kako bi trebalo biti

zahvalno svojemu Svemogućem Gospodinu Kralju, koji im je i podario takav položaj. Isto tako visin-

sko plemstvo ima malo previše zanimljivih mogućnosti djelovanja, u njihovome beskraju ne može

se živjeti običnim svjetovnim životom na koji sam ja ipak navikao. Ali ipak, ipak me jako privlači taj

zvjezdani život i valjalo bi makar proviriti u njega. Takvo je to moje zvjezdano predočivanje.

Dubravko Čepulić Polgar, 7. razred

Oš ivana Filipovića

voditeljica: Ljiljana puljar Matić


LiDraNo 2013. // 57

58 // LiDraNo 2013.


Literarniradovi

PReDLOŽeNi*

*predloženi radovi za Državnu smotru

LiDraNo 2013. // 59

PReDLOŽeNi

Frazem do frazema

U ordinaciji kod psihijatra.

Gospođa Ljubić: „Morala sam Vas vidjeti - voda mi je došla do grla.”

Psihijatar: „Gospođo Ljubić, izvolite, kad ste već ušli.”

Gospođa Ljubić: „Ma zamislite, onaj moj stavlja ključ u bravu.”

Psihijatar: „Mislite muž?”

Gospođa Ljubić: „Muž, naravno.”

Psihijatar: „Mlad je on i naći će drugi posao.”

Gospođa Ljubić: „Mlad kao rosa u podne, aaaaaa - na niske je grane pao.”

Psihijatar: „Gledajte to s vedrije strane, gospođo Ljubić, imat će više vremena za Vas.”

Gospođa Ljubić: „Za mene? Ne, ne trebam ja njegovo vrijeme, vrijeme je novac! Meni treba nje-

gov novac.”

Psihijatar: „Smirite se, gospođo Ljubić, nije sve u novcu.”

Gospođa Ljubić: „Ne stavljajte mi sol na ranu. Znate da sam se predbilježila na operaciju kod

dr. Fejsića. Pogledajte moje lice, izgledam kao da me krava žvakala.”

Psihijatar: „Ma gospođo Ljubić, Vaš muž Vas voli i s borama.”

Gospođa Ljubić: „Ma, on, da - ne vidi ni prst pred nosom. Pitam se što će na moje bore reći oku-

list. Hoću li se njemu svidjeti?”

Psihijatar: „Zar nije dr. Bebić pedijatar?”

Gospođa Ljubić: „Ma taj je dao petama vjetra. Sada me zanima dr. Đozlić, okulist.”

Psihijatar: „A, tako dakle, opet ste bacili oko na liječnika i dr. Đozlić je sada kamen smutnje? Vi

ustvari sjedite na dva stolca. Gospođo Ljubić, s Vama čovjek nikako doći na zelenu granu!”

Gospođa Ljubić: „Ma, pustite sad to - moram naći lovu za operaciju, milom ili silom.”

Psihijatar: „Smirite se, smirite se gospođo Ljubić, nije sve tako crno.”

Gospođa Ljubić: „Puca mi film, kako da se smirim kad gubim tlo pod nogama. Ooooo, u komi sam.”

Psihijatar: „Ne brinite se toliko, svaka priča može imati sretan kraj.”

Gospođa Ljubić: „Je, je, kao Djevojčica sa šibicama, je li?”

Psihijatar: „Vi, gospođo Ljubić, niste više djevojčica i nemate šibice.”

Gospođa Ljubić: „Kupit ću ih, kupiti i sve zapaliti!”

Psihijatar: „Smirite se, molim Vas, ne budite histerični.”

Gospođa Ljubić: „Vama se baš sve mora crtati, stvarno Vas je vrijeme pregazilo.”

Psihijatar: „Smirite živce i stavite sve karte na stol…Vaš muž još nije ostao bez posla, razmi-

slite svojom glavom i birajte liniju manjeg otpora. Pokušajte naći s mužem zajednički jezik. Vi se, u

biti, dobro slažete, ne živite kao pas i mačka.

(zzzrr-zzrrr-zzzrr) Oprostite, moram se javiti.”

„Halo, da draga, da draga, razgovarat ćemo o tome kad dođem kući! Kako misliš

nećeš biti…koliko će to koštati? O, zar je to baš neophodno?

Što nedostaje tvomu nosu? O, ne!!!! Dobro, dobro, obećavam da ću razmisliti o tome. Pacijent

me čeka.”

Gospođa Ljubić: „Opa, pa u tom grmu leži zec. Čitajte između redaka - Vaša ženica ima ljubav-

nika- a Vama je ona „prva violina”. Vidite, vrag nikad ne spava.

Vi tu kao neki knjiški moljac trabunjate trla baba lan da joj prođe dan, a Vaša ženica bježi od Vas

k’o vrag od tamjana. Eto, imate i Vi putra na glavi.”


60 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Psihijatar: „Gospođo Ljubić, kako se usuđujete dirati u tuđe rane. Ne gurajte nos tamo gdje mu

nije mjesto. Nastavite sa svojom pričom.”

Gospođa Ljubić: „Čekajte, čekajte, dragi doktore, Vi ste duša od čovjeka, a ja Vam samo želim

pomoći. Kolo sreće se okreće!”

Psihijatar: „Ne dolijevajte ulje na vatru, nego čistite ispred svojih vrata.”

Gospođa Ljubić: „Ja sam svoj problem upravo riješila, a Vi ste svoj otkrili. Iako u mom

braku ne cvjetaju ruže, on je ipak za mene dobitna kombinacija. Neću pasti u stupicu i navrat-

nanos izgubiti ono što imam. Bolje vrabac u ruci nego golub na grani. Doviđenja!”

Psihijatar: „Gospođo Ljubić, a platiti? Kamo ste pojurili kao munja?”

Gospođa Ljubić: „Ma ne treba Vama novac - novac kvari ljude…Uostalom, njih bi Vam ionako

žena potrošila.” (smije se, izlazi van i zalupi vratima)

Psihijatar: „Ah, ta žena...”(uzima mobitel i zove) „Bok draga , upravo sam završio s poslom…

hahaha pa tebi nisu sve daske na broju….neću ja plesati kako ti sviraš… ma platit ću ti to kad na vrbi

rodi grožđe… nisam ni ja veslo sisao… sjediš li ti na ušima …stavljam točku na i, ne može - i kvit.”

Karla Flegar, 8. razred

Oš vladimira nazora

voditeljica: Milena Lelas

Klara Andrić, 8. razredOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 61

PReDLOŽeNi

„Jednog dana iznenada, vrpci je kraj”

Uvijek sam se sramila svoje bake. Malo prije mog rođenja, ona se razboljela. Dok je još bila rela-

tivno zdrava, bila je kod kuće i moj je djed pazio na nju, no nakon nekog vremena, morala je u dom.

Bila je kao prikovana za krevet, nije mogla hodati, micati rukama, a kasnije ni govoriti. Kada god

bismo je došli posjetiti, moj tata bi je pitao prepoznaje li me. Uvijek bi me prepoznala, ali ja sam je

se sramila i nisam je voljela. Bilo mi je neugodno jer ona nije bila kao moja druga baka koja me je

mazila i pazila. Ponekad sam prešućivala da imam dvije bake jer sam je se sramila. Mrzila sam je

posjećivati, mrzala sam kada bih joj trebala dati ruku ili je poljubiti u obraz. Mrzila sam je zbog toga

što je bila bolesna. Bila sam mala i nisam razumjela. Htjela sam da se druži sa mnom, vodi me u

šetnje i kuha, da mi peče palačinke dok se brat i ja igramo u dvorištu. Htjela sam imati baku. Htjela

sam imati dvije bake. I imala sam, ali nisam to razumjela. Sjećam se kad je moj djed umro. Kako li

je samo bila u kolicima jadna, tužna i slaba, pored lijesa držeći djeda za ruku. Nije ga htjela pustiti.

Tako je bilo i meni.

Kada smo primili poziv da je umrla, bili smo u stranoj zemlji na skijanju. Bio je 31. prosinca, Sta-

ra godina. Trebala je biti velika zabava i sve je već bilo isplanirano, ali mi smo morali kući. Ponovno

sam se ljutila na baku i mislila sam zašto nije još malo poživjela, bar još nekoliko dana da prođe ta

zabava i da se vratimo u Zagreb, ali kada sam je vidjela u lijesu, kada sam vidjela koliko se mučila i

borila pred kraj svoga života, shvatila sam da sam bila glupa. Moja baka je borac. Moja baka borila

se cijeli život, a ja sam joj tako uzvraćala. Uvijek bi mi se veselila i bila sam jedna od rijetkih kojih bi

se sjetila. Voljela me, a ja sam bila grozna prema njoj. Sramila sam je se i nisam je voljela.

Cijeli sprovod nisam pustila ni suzu, samo sam razmišljala o svojim postupcima, ali kada su je

položili u grob i kada sam je posljednji put vidjela, u meni se prelomilo. Život je prekratak. Ne trebaš

se sramiti svoje obitelji i prijatelja jer ćeš kasnije to požaliti. Jednog dana iznenada, vrpci je kraj i

ne možeš ispraviti svoje postupke.

Mislim da je sada vrijeme za počinak s Bogom, bako, da se malo odmoriš i da paziš na mene, da

me usmjeravaš na pravi put i pomažeš mi kroz probleme što ih život postavlja.

Oprosti za sve, molim te.

Klara Labaš, 7. razred

Oš petra zrinskoga

voditeljica: iva Franić


62 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Jesen nam (još ne) stiže

Nekako se ne mogu uživjeti u naslov. Kako da kažem, ne odgovara ovom trenutku. Kao da se

netko šali. Opet mislim, možda je baš u tome stvar - da te zavede na krivi trag. Kao ono - nema je, a

ona te dočeka iza ugla i izlije ti vrč vode na glavu! Ma, kako god se izrazila, dočeka me nespremnu,

ta jesen. Ovo neće biti ona vrsta zadaće na koju biste pomislili pročitavši (samo) naslov. A ne, ne,

ovdje će stvari biti potpuno lišene literarnih izraza u smislu „žuto lišće, kiša pljušti”. Ne zato što

sam ja neskromna i vrsna spisateljica, nego zbog toga što nema materije za jesenski kič. Nemaaa!

Ovo je jesen bez jesenskog kiča?! Sama po sebi je nedostatna za sastavak o njoj.

Po nečemu ipak slutim da je stigla. Ona, nejesen. Po nepredvidljivosti. Pazite ovo, naprimjer:

Sredina rujna, drugi tjedan škole. Pišemo tzv. Inicijalnu provjeru iz matematike. Lijepo su mi svi

rekli: Prve ocjene su najvažnije. Što zaradiš prvih dana, to će pratiti do kraja. E, sad... Ja sam, bez

lažne skromnosti, odlična učenica. Ne volim četvorke. A ova me zaskočila. Nije da mi je netko pri-

govarao, nije ni upisana u „rubriku”, ali se dogodila. Najgore je to što znam zašto. Dok smo pisali

test, vani je žarilo i palilo sunce. Ljetni ugođaj. Kako raditi dok je vani ljeto? Ljeto i rad , nespojivo,

oksimoron, kao bijelo crnilo. Nisam od kamena, sunce utječe na mene i masom i gravitacijom. Veće

je, jače je, pobjeđuje. Zaključak broj jedan: Nisam savršena.

Druga priča koja mi je potvrdila kako nas nejesen okrenula naglavačke ide ovako: Moja mamica

je prestala ili prestaje pušiti. Ne znam je li prošlo svršeno ili sadašnje nesvršeno vrijeme, samo da

ne ode u daleko buduće. Ona je dokazano poduzela sve što se moglo po tom pitanju, ali očekuje još

podršku meteorologa da krenu kiše pa da nitko ne puši vani na terasama kafića i tako je prestane

navoditi na grijeh. Ne, nije pokleknula,ali kaže, ako „celzijevci” budu i dalje rasli, možda će morati.

Zaključak broj dva: Ni majke nisu savršene.

Slušajte dalje. Dobila sam moderne, krasne gumene čizme koje pristaju baš na sve odjevne

kombinacije, čak i na „šljokaste” čarape, tako kažu u OK-eju. Na nešto ipak ne pristaju. Na vrijeme

bez lokvica i pljuskova. Na ovaj pejsaž golotinje i naizgled mrtvih biljaka.

Zaključak broj tri: Zar ni OK nije savršen?!

E, a neki dan, ma 23. rujna, pitao me profesor iz zemljopisa koji je danas dan. Ja mislila da ga

zanima, radi li knjižnica ujutro ili poslije podne, ali on je želio da kažem... Aha. J...J... ponavlja on

ovaj suglasnik. Pa što mu je? „Jesen!” uzvikne. Ma kako bismo rekli „jesen”. Bili smo u ljetnoj odje-

ći. Ja u sandalama. Zar jedino profesor iz zemljopisa vjeruje u ovaj gore navedeni naslov?

Zaključak broj četiri: Profesor iz zemljopisa je možda savršen. Njemu je jesen.

Meni će se ovo rogoborenje protiv jeseni već nekako obiti o glavu. Kad bolje razmislim, baš sam

nepravedna prema njoj. Pa nitko nije takva učiteljica strpljenja kao priroda. Baš kad se navikneš

na ljeto i vrućinu, eto jeseni. A kad shvatiš da je imaš i više nego dovoljno, bijeli te ogrtač dočeka,

opet nespremnu! Malo po malo, za koji mjesec, dok sunce još nesigurno grije, a kiša okrepljuje, sve

se opet vraća u život. Okruži nas čudesna aktivnost proljeća. Sve je opet živo! Promatrajući njene

ritmove, učimo o usponima i padovima. To mora ohrabriti i najmalodušnije među nama! Zaključak

posljednji: Ja sam nestrpljive prirode. Priroda me uči strpljenju.

PRIRODA JEST SAVRŠENA.

Uma Gradac, 5. razred

Oš jabukovac

voditeljica: Senija badić


LiDraNo 2013. // 63

PReDLOŽeNi

Jesen pred mojom hižom

S dreva pred hižom

otpal je zadnji list.

Sve uokoli na kišu diši.

Bregi su pusti i sva zemla spi,

i cucki i mački doma su svi.

Vu rajngli na vatri kesten se peče,

a vanjkuši zovu na miran san.

Vura več bije deset sati,

mesec je hrabro zišel van.

Gorice i kleti zgledaju pusto

poneka buča na njivi stoji,

mam se vidi da prišla je jesen

i laste su prešle, pozabil sem gdi.

MANJE POZNATE RIJEČIdrevo - drvo, stablo

hiža - kućacucki - psi

rajngla - metalna zdjelavanjkuš - jastuk

vura - satpozabil sem - zaboravio sam

Dražen Bičanić, 7. razred

Oš Frana galovića

voditeljica: Ana vukušić Mahin


64 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Koraci u snijegu

Najviše volim jutra... Ona su uvijek puna mogućnosti... U njima pronalazim svu radost iščekiva-

nja onih sretnih događaja kojima se nadam i koje želim doživjeti. U njima moja mašta postaje stvar-

nost i zbog toga se u meni stvara snaga i volja da svaki novi dan pretvorim u ostvarenje svojih želja.

I jutros sam ustala rano. Uz šalicu vrućeg čaja uživam u tišini zimskoga jutra. Prozori okovani

snijegom i ledom kao u nekoj bajci... Vani bjelina... Kao da je netko debelim kistom nanio previše

bijele boje i tako, sasvim slučajno, napravio savršeno umjetničko djelo. Pogled u snježnu hladnoću

još jače grije moju sobu. Toplo mi je oko srca i duša je mirna i spokojna kao rijetko kada. Veselim

se ovom danu jer je toliko drugačiji. Radujem se svim nadolazećim događajima jer znam da će ova

snježna čarolija u mnogima probuditi iskre one radosti koju svatko čuva u sebi kao uspomenu iz

svog djetinjstva.

U kući preko puta moje upalilo se svjetlo. Na prozoru se pojavio lik čiji su obrisi toliko odudarali

od snježne bjeline. Nikada ga nisam upoznala, no s vremenom mi je postao jako blizak jer je, izgle-

da, volio jutra, kao i ja. Svjetlo se na njegovu prozoru palilo u isto vrijeme kada i moje i napamet

sam već znala sve njegove jutarnje rituale.

Prvo bi, kao i jutros, promolio glavu kroz prozor i dugo gledao van. Onda bi nestao i nakon ne-

kog vremena, otvarala bi se kućna vrata na kojima bi se pojavio on u svojim invalidskim kolicima.

Zaključao bi, tako sjedeći, vrata i zatim se sam, u kolicima, odvezao dvadesetak metara dalje do

svoga automobila. Spretno bi se pomoću svojih snažnih ruku prebacio na vozačko sjedalo, a potom

složio kolica i stavio ih u automobil.

Ispočetka su me ti prizori žalostili i predstavljali mi tužnu mrlju na mojim sretnim jutrima. Pro-

čulo se po susjedstvu da je stradao u Domovinskom ratu od granate i ostao nepokretan, da je do-

šao iz Slavonije i dobio stan kao vojni invalid. Od svega me najviše pogađalo to što je bio mlad, čo-

vjek u najvećoj snazi... Ponekad ga je posjećivala jedna starija žena. Ostajala bi kod njega nekoliko

dana i brinula se o njemu. Ljudi su pričali da mu je to majka. Ne znam koga sam više žalila, nju ili

njega... Nikada mi nije bilo jasno zašto je odlazila i ostavljala ga samog. Dolazila mu je ponekad i

jedna cijela obitelj s dvoje male djece. Navodno brat, njegova žena i mali nećaci. No, uvijek su ga

ostavljali, vraćali se svojim životima, a on je ostajao sam.

S vremenom sam se počela diviti njegovoj hrabrosti i njegovoj samoći. Sve u vezi s njim, što

me nekad žalostilo i užasavalo, potpuno je nestalo. Naučila sam živjeti dijeleći svoja jutra sa svojim

nepoznatim susjedom. Shvatila sam da tom svojom hrabrošću i potrebom da brine sam o sebi do-

kazuje da je život za njega nešto divno i sveto te da ga želi proživjeti kako najbolje može.

Jutros se zadržao na prozoru dulje no obično. Vjerojatno je i on bio zatečen prizorom koji ga je

vani mamio svojom ljepotom. Možda se u njemu probudio onaj djetinji dio duše i u mislima je potr-

čao svojim beskrajnim ravnicama, radujući se kako se samo maleno dijete može radovati snježnoj

čaroliji. Možda se sjetio neke ratne godine i neke zime u kojoj je vodio bitke, koračao stazama na

kojima nitko nije ugazio put. Nitko prije njega...

Gotovo sam čula njegove korake... Zvuk vojničke čizme kako prodire u duboki snijeg, odlučno i

snažno... Ili zvuk dječjih čizmica kako tapšaju lagano i veselo vrhove snježnog pokrivača... Vidjela

sam i tragove u snijegu... Ugažen snijeg i stazu koju su napravile čizme junaka ili male tragove čiz-

mica koje čak nisu imale snage upasti u najdublji snijeg, koji su kao tragovi anđela, napola lebdeći...

Snježno je jutro postalo bajka. Bjelina se pretvorila u svjetlo i iznenada sam posvuda mogla

vidjeti tragove koraka čovjeka kojega nikada nisam vidjela kako hoda. Tisuću koraka i još više tra-

gova, znakova da je prošao mnogo, mnogo više nego drugi. Bile su to staze njegova djetinjstva,

zavojiti putevi razigrane mladosti, duboko utabani prolazi ratnih vremena... Kao da se sve vrtjelo u

krugu zajedno s pahuljama koje su sve jače počele padati. I nije bilo kraja jer je svako novo jutro i


LiDraNo 2013. // 65

PReDLOŽeNi

svaki novi dan za njega bio jedan korak više. Nije se predao i nije stao. Nastavio je život i prihvatio

ga takvog kakav je bio. Njegove staze dovele su ga baš ovdje gdje je sada. To je bio njegov put. Na

njemu su mu hrabrost, upornost i vjera u dobro bile najbolje prijateljice, a njegova je samoća bila

dokaz da još uvijek može sam upravljati svojim životom.

Iz razmišljanja su me naglo prekinuli veseli dječji povici. Njegovi nećaci i njegov brat izašli su

čistiti snijeg oko kuće. Iako nisam znala da su došli, bilo mi je drago da su tu, uz njega. Kao da su

znali kada ih treba najviše.

Nakon nekog vremena, kad je snijeg već bio poprilično očišćen, pojavio se i on, nasmijan i vedar

u svojim kolicima. Djeca su ga počela gađati grudama, a on im je veselo uzvraćao.

Tako je i moj dan počeo smijehom koji je poput najvećeg praznika svetkovao toga jutra. Nasmi-

ješila sam se i ja i krenula u novi dan s radošću i optimizmom koji je prenio na mene taj divni čovjek.

Najviše volim jutra...

Lucija Pigl, 8. razred

Oš Luka

voditeljica: Marija gerovac Đurčević

Marija Kristina Josipović, 8. razredOš Antuna gustava Matoša


66 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Ljubavna

Još v vrtiču sem te gledel

I nikom te nisem dal,

Bombone za tebe

Mami z žepa sem fkral.

Pa v školu smo došli,

Ni tu ljubavni jadi nisu prošli.

Štel sem ti blizu biti,

V klupi s tebum sedeti,

Šeptati ti kaj ne znaš,

Zadaču pisati,

Smehljati se,

Z tebom disati.

Al, ništ od tega ni bilo

Ni se ostvarilo:

Ti z drugim v klupi sediš,

Z njim se smehljiš,

I zadače mu pišeš.

Ti

Za njega,

Kak ja za tebe,

Dišeš.

Eh, kak je ljubav teška,

Baš, preteška.

Luka Garić, 7. razred

Oš prečko

voditeljica: ksenija kancijan


LiDraNo 2013. // 67

PReDLOŽeNi

Maraton kruha

Uskoro su Dani kruha pa bismo trebali ispeći kruh za školsku izložbu. Čim sam došao doma s

tom idejom, baka je rekla:

- Fantastično! Sad ćemo ti i ja ispeći kruh.

Baš tog dana u posjet su došli drugi djed i baka. Kad je djed, umirovljeni pekar, vidio da pečemo

kruh, odmah se primio posla.

- Ne miješa se to mikserom. Treba ovako, rukama... - ljutio se djed.

Dojadilo mi je njihovo nadmudrivanje pa sam se iskrao iz kuhinje. U dnevnom boravku mama i

druga baka počele su me zasipati pitanjima:

- Što se tamo događa???

- Zašto iz hodnika praši brašno???

- Ma, ništa, baka i djed igraju se Masterchef-a.

Nakon nekog vremena svađa se proširila na cijelu kuću:

- Svi znaju da bake peku najbolji kruh.

- Nije točno! Logično je da ja pečem najbolji kruh. Ženska glavo, cijeli život pečem kruh i sad

ćeš ti meni soliti pamet! - vikao je djed mašući baki pred nosom prstom s kojeg su letjeli komadići

tijesta.

Da stvar bude bolja, ubacio se i tata:

- Onda ću ja ispeći kruh u pekaču.

- Ne može to tako, to se mora s dušom, sine, a gdje je duša u stroju?

I tako bi se oni svađali tko zna dokle da se nije umiješala mama:

- Smirite se! Zašto ne ispeče svatko svoj kruh pa ćemo saznati koji je najbolji?

- Ali mama, neću ja u školu nositi pekarnicu! - pobunio sam se.

No, bilo je prekasno. Svi su se primili posla pa se Masterchef pretvorio u Survival.

Kad se iz kuhinje počeo širiti miris svježe pečenog kruha, nestalo je ljutnje među suparnicima,

čak su djed i baka pričali ne podižući glasove. Sjedili smo u dnevnom boravku i čekali pištav zvuk

tatinog pekača da bismo odlučili čiji ću kruh nositi za izložbu.

Pi!Pi!Pi!Pi!Pi!Pi!Pi!!!

Svi smo otrčali u kuhinju. Baka je stigla prva i počela se smijati:

- Ha, ha, ha! Imate tu jednog štetočinu.

A kad tamo, moja sestra maže pekmez na djedov kruh. Bakin kruh je s jedne strane malo zago-

rio, a tatin se nekim čudom nije digao pa smo dobili pogaču, ali to nam više nije bilo važno. Navali-

smo dok na stolu nisu ostale samo mrvice kruha.

U školu sam na kraju nosio kruh iz PAN-PEK-a.

Stjepan Bogutovac, 7. razred

Oš većeslava holjevca

voditeljica: nada jacmenović


68 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Moj prijatelj

Moj je prijatelj Luka Milačić jako draga osoba, rijetko se može naći takav prijatelj. Mislim da bi

ljudi poput mene željeli baš takvog prijatelja.

Luka ima smeđe oči, a kosu i obrve poput čokolade. Ima dobru frizuru svaki dan. Nokti na ruka-

ma su mu smrtonosni. Ali ljudi, uistinu mislim smrtonosni. Jako je pametna osoba, zna matematiku,

geografiju, prirodu, povijest, a i sve druge predmete. On doslovno „razvaljuje” u učenju i odgova-

ranju. Kada nešto ne znam, on mi uvijek pomogne.

Luka je jako brz. Kada bi netko rekao da trči... ja se ne bih složio. Prije bih rekao da leti poput

jastreba. Vikendima igramo s prijateljima nogomet na Gornjem Stenjevcu. Milačić igra kao Cristia-

no Ronaldo. Ja sam obično na golu. Uvijek od njega dobivam dobre kritike. Kada on protivničkom

timu puca na gol, dugo se namješta pa se netko uvijek zadere „Ajde, pucaj!” Luka tada promaši i

napravi jako smiješnu grimasu pa svi prasnemo u smijeh.

Ima ruke poput Rokija jer kada on baci loptu... pazi se! Pravi je snagator. Izdržljiv je i strpljiv.

Voli igrice, sport, društvene igre, ma svašta on voli. Trenira karate i ima plavi pojas, no tuče se kao

Bruce Lee.

Ponekad se zapitam je li to ptica, avion ili leopard?! Ne, nije ni ptica, ni avion, ni leopard. On je

Luka Milačić.

Luka, drago mi je što te imam za prijatelja.

P. S. Ako se ne slažete s ovim tekstom, posjetite svoga liječnika ili ljekarnika.

Borna Jurak, 6. razred

Oš dragutina domjanića

voditeljica: kristina kraljević

Ines Kocijan 7. razredOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 69

PReDLOŽeNi

Moja črešnja

V mojem je trnacu

črešnja precvela

dišeču kiklju

na se je dela.

Gizdava i lepa

kak da zamuž ide

rascvela je grane

si naj ju vide.

Hiljadu čmeli

kak motori zujiju

i mam na kratko

k nebu zletiju.

Taki bu došlo

vreme gda bum

črešnje jela i fini med

vu čaju pila.

V mojem je trnacu

črešnja precvela

dišeču kiklju

na se je dela.

Tea Milinković, 6. razred

Oš vjenceslava novaka

voditeljica: Aleksandra kulari


70 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Pod stresom

Danas je u mojoj kući bilo ludo, luđe nego inače. Dolaze nam gosti i cijela kuća je bila prevrnuta

naglavačke kako bi se pronašli oni divni svijećnjaci koje moje mama obožava. Ako mene pitate, ja

sam ljepše mogla napraviti još dok sam išla u vrtić, ali...

- Gdje bi mogli biti? Gdje bi mogli biti? - očajavala je mama nakon neuspjelog sata potrage za

svojim „unikatnim” svijećnjacima.

- Ne znamoooooo!

Sestra i ja umorne smo od pretraživanja kutija i krenemo se izležavati na trosjed.

- Da se niste usudile vas dvije! - zaprijeti nam mama prstom. - Dok ne pronađemo svijećnjake,

nitko nigdje ne sjeda.

- Pa nismo ih mi uzele! - hrabro se pobunim.

Tako nas je pogledala da smo ostale bez riječi. Znamo da se nema smisla svađati s mamom, po-

gotovo kad je pod stresom.

- A evo ih! - ushićeno govori mama izvlačeći svijećnjake iz stare kutije. Potamnjeli su jer ih ni-

smo koristili od posljednjeg puta kad su nam Niševići i Cvitkovići došli u posjet.

Pronalazak maminog izgubljenog blaga nije bio kraj mojih muka jer tada je bilo vrijeme da na-

pokon krene kuhati objed. Opet joj je trebala moja pomoć.

- Dina, dušo, molim te miješaj mi ovaj umak za lazanje!

I miješala sam ja umak i miješala sve dok mi nije zazvonio mobitel. Tada sam potrčala da se ja-

vim. To je mogao biti vrlo važan poziv. Nazvala me Helena da mi kaže kako je Jura, njen Jura, bio

u kinu s Katarinom, a nju nisu pozvali, a mislila je da joj je Katarina prava prijateljica… I dok sam

ja tješila Helenu, umak je nestao, a ono malo što je ostalo, zalijepilo se za dno posude i širilo vrlo

neugodan miris.

- Neee, moj umak! - očajavala je mama.

- Oprosti, oprosti, oprosti, oprosti, oprosti, oprosti, oprosti! Nisam htjela…

- Sad sve moram ispočetka, a nemam više mlijeka. Kako ću napraviti novi bešamel bez mlijeka?

Idi van i kupi mlijeko, nema druge!

- Što??? Mama, vani je minus pet stupnjeva, smrznut ću se!

- Onda pošalji tatu.

- Znaš da tata spava.

- Probudi ga!

Ako mislite da je to lagan zadatak, varate se. Mog je tatu teško probuditi i tijekom tjedna kada

ide na posao, a pogotovo preko vikenda. Srećom, ja sam već usavršila tatino buđenje.

- Dinamo gubi protiv Hajduka! - viknem mu na uho i on već skače iz kreveta.

- Što?!?!

- Mama kaže da odeš kupiti mlijeko.

- No, što je s Dinamom?

- Ništa, mama samo želi da kupiš mlijeko.

- Trebao sam znati da me varaš. Tako si me probudila već tri puta ovog mjeseca - gunđao je.

Tata je kupio mlijeko, ja sam besprijekorno miješala umak i mama je bila zadovoljna jer smo sve

uspjeli napraviti na vrijeme.

Kada su gosti došli, mi smo se smiješili kao anđelčići praveći se da se ranije toga dana nije do-

godilo ništa neobično, a zapravo i nij jer tako je to svaki put kad nekog ugošćujemo.


LiDraNo 2013. // 71

PReDLOŽeNi

- I onda, vidimo se sljedeće subote kod vas? - pita mama Niševiće koji su ostali još malo poslije

Cvtikovića.

- Nažalost, ne možemo vas pozvati, pokvarilo nam se grijanje, a majstor će doći tek za dva tjed-

na, stoga bismo li mogli sljedeće subote ponovo k vama?

- Naravno! - mama se ljubazno smješkala, ali već sam vidjela horor u njenim očima.

Dina Javorić, 7. razred


voditeljica: nada jacmenović

Laura Fučkar, 6. razredOš Antuna gustava Matoša


72 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Priča jedne kapljice

Tko sam i kome uopće trebam? Zašto postojim?

Iz dana u dan pitala sam se u sebi i naglas, živeći u ogromnom oceanu. Neprestano sam tražila

odgovore na ista pitanja. Ponekad sam stvarno svima išla na živce, ali uglavnom su mi, uz osmijeh

ili podsmijeh, opraštali.

Iz dana u dan sam radila isto…postojala… ne znajući tko sam, zašto postojim i kome je važno

da postojim. U očekivanju odgovora, igrala sam se s prijateljima, promatrala akrobacije dupina i

ponekad učila od rakova.

Uskoro mi je sve dosadilo. Odlučila sam otići na površinu s nekoliko kapljica istomišljenica.

Što sam se više uspinjala prema površini, bivalo je sve toplije i toplije. Gotovo sam odustala od

te avanture kad sam shvatila da se nešto događa. Posve sam se približila površini i osjetila snažan

nemir. Htjela sam zamoliti prijatelje da odustanemo i vratimo se, ali njih više nije bilo- nestali su. U

trenutku sam osjetila i tugu i strah, ali nisam dugo mogla misliti ni na tugu ni na strah jer sam na-

slutila da se nešto važno događa. Nije me boljelo, no na neki sam čudan način nestajala. A uskoro

sam cijela isparila.

Polako sam se dizala s tugom gledajući ocean koji se udaljavao.

Ubrzo je naišao oblak i progutao me. U njemu sam se vrlo brzo opet zgusnula u kapljicu.

Nisam znala gdje sam, ali mogla sam vidjeti cijeli svijet. Moje se zadovoljstvo uskoro pretvorilo

u ushit. Upravo sam saznala tko sam i kako izgleda svijet.

Svijetu sam se iz oblaka divila dulje od dva mjeseca. Primijetila sam da zadnjih dana postajem

sve teža i teža pa sam naposljetku zbog težine ispala iz oblaka. Dugo sam padala, a potom upala u

nekakvu napravu u kojoj je već bilo mnoštvo meni nepoznatih kapljica.

Nakon nekog vremena došao je čovjek i izlio sve kapljice u nekakve epruvete. Taj mi je čovjek

bio zanimljiv i drag jer je želio doći do odgovora koji su i mene zanimali. Radio je mnoge pokuse, a

potom i neke druge stvari koje nisam razumjela. Uglavnom, bilo mi je ugodno jer sam osjećala da

sam sve čišća i čišća. Naposljetku sam blistala od čistoće, kao i ostale kapljice koje su me okruži-

vale.

Jednog je dana čovjek sve nas blistave kapljice utovario u oveći kamion, kamion se poslije ukr-

cao na brod, a potom smo opet putovale kamionom… Na kraju puta saznala sam da sam u sahar-

skoj Africi. U prvi sam mah bila zbunjena ne razumijevajući gdje se zapravo nalazim i što to znači.

Odjednom…izlila sam se u čašu koju je držalo mršavo tamnoputo dijete. Kad je žedno dijete is-

pilo sadržaj čaše kojeg sam i ja bila dio, otkrila sam odgovor na svoje najvažnije pitanje: Kome ja

trebam?

Hana Krajčević, 7. razred

Oš Augusta šenoe

voditeljica: Ariana etlinger


LiDraNo 2013. // 73

PReDLOŽeNi

Puhovita priča

Pričam ponoćnu priču pored prozora:

Poljoprivrednik Petar ponosno proizvodi poljoprivredne proizvode: papriku, poriluk, patlid-

žan, prokulicu, peršun. Prijatelj Primož putuje Petru po povrtnice. Ponedjeljkom poslije podne pra-

ve pinđur. Potom peku pšenično pecivo pod pekom. Pojedoše pola patke polivene pšeničnim pi-

vom, pogrickaše pecivo. Potom prijatelji pričahu pučke priče pijući pivo. Poslije ponoći prijatelji

pozaspaše. Pjev ptica probudi prijatelje prije poziva prekrasnog pijetla. Preko podneva poručahu.

Poslijepodne Primož pođe prijateljici pa Petar počne piliti panjeve. Pila pukne, Petar padne. Pozove

Primoža. Primož pritrči pa pridigne Petra. Primi pilu pa popravi pribor. Počnu piliti ponovo. Prona-

đu pod panjem povelikog puha. Puh pobježe. Prijatelji potrčaše po putu prema platanama. Pucahu

puškom pa poplašiše ptice. Podivljali puhovi poskakali po Primožu. Petar puškom pogodi puhove.

Primož presretan pozove Petra pa prodaše puhove postolaru. Pripraviše presjajnu proslavu. Po-

zvaše pisca priče. Pisac povečera pa počne pisati priču.

Predragi pričoljupci, priču pozdravite pljeskom!

Ivana Mahovlić, 6. razred

Oš dr. Ante Starčevića

voditeljica: dubravka Rovičanac

Klara Garma, 7. razredOš Antuna gustava Matoša


74 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Put na more

„Svaki odmor je dobrodošao!” kaže stara japanska poslovica s kojom se svi možemo složiti.

Nakon naporne školske i radne godine i mukotrpnog pakiranja jedva smo čekali trenutak kada

će se naše oči susresti s ogromnim natpisom: Dobrodošli u Istarsku županiju!

Takve misli bile su spas za moju obitelj. Nakon devet dugih i mučnih mjeseci mislim da smo svi

zaslužili malo zabave i opuštanja.

Uputili smo se u Pulu, prekrasan grad na jadranskoj obali. Par sati vožnje nisu se činili pretjera-

no dugi i sve je trebalo proteći u najsavršenijem miru. Moj tata, veliki „zaljubljenik” u vožnju spre-

mno je prihvatio izazov.

„Pula? Pih, to je mačji kašalj za vrsnog vozača poput mene. To ti je kao da kuharu daš da ti is-

peče jaje na oko”, rekao je glasom punim samopouzdanja.

Vrijeme je prolazilo, prolazilo i prolazilo. Pogled na ručni sat moje sestre pomalo me uznemi-

rio. Iako mi matematika nikad nije bila jača strana, prema mojoj računici već smo se trebali kupati,

uživati na plaži u toplini sunčevih zraka. No jedina toplina u kojoj smo uživali bila je temperatura

neklimatiziranog auta koji se pušio na +35 celzijevih stupnjeva, a vrućina užarenog asfalta samo je

pridonijela nervozi koju smo već odavno svi osjećali. Ali ne i tata.

Njegov samouvjereni pogled govorio je da ne shvaća kako smo autoput već odavno trebali za-

mijeniti morem te je mirno vozio dalje.

„Tata! Gdje smo mi? Pa već smo odavno trebali stići!” rekla je moja sestra vidno nervozna.

„Blizu smo, blizu smo! Samo što nismo stigli”, odgovorio je pomalo nesigurno, kao da ni sam ne

vjeruje u svoj odgovor.

Odlučili smo ne dolijevati ulje na vatru i pustiti tatu da nastavi dalje. Sati su i dalje mirno prolazili i

polako se počela spuštati noć. Krajolik oko nas se promijenio, ali more smo mogli samo sanjati. Auto-

put je zamijenila krivudava seoska cesta. Odjednom tata naglo zakoči! Što? Zašto? Što se dogodilo?

Podigla sam pogled koji se susreo s vrlo uzrujanom kravom.

„MUUUU!” začulo se kao znak čuđenja.

Nakon par trenutaka, još uvijek vrlo iznenađena, odlučila je nastaviti dalje.

„Tata! Ako dosad nisi shvatio, nismo ni blizu Pule. Jedino ako krave nisu iznenada naučile pli-

vati”, oglasila se moja sestra.

„Dragi! Da ipak pitamo nekoga za pomoć”, rekla je moja mama molećivim glasom.

„Ne, ne i ne! Blizu smo, osjećam to!” rekao je ljutito i sam znajući da je potpuno u krivu.

Nastavio je dalje, ali ne zadugo. Iznenada nas je zabljesnula jaka svjetlost potpuno nas razbudivši.

„Putovnicu,molim!” progovorio je policajac na vrlo lošem engleskom.

„Zašto?” upitali smo svi na puno boljem engleskom nego naš sugovornik.

„Gospodine, ne znam kako ste mislili prijeći talijansku granicu bez putovnice”, opet se začuo

loš engleski naglasak.

„Talijansku granicu?!” povikali smo ponovo u kvartetu.

„Da gospodine, na ulazu ste u Italiju. Putovnice na sunce,” rekao je strogim glasom.

„Ali mi nemamo putovnice. Krenuli smo u Pulu,” rekao je tata bojažljivim glasom.

„Pulu?! Daleko ste vi od Pule! Giovanni, vodi ove zalutale u stanicu!” dobacio je policajac ne-

strpljivo kolegi.

„Italija, tako draga zemlja, tako ljubazni ljudi, to se ne viđa svaki dan”, reče moj otac s neuvjer-

ljivim osmijehom promatrajući glavnu prostoriju granične policijske postaje.

Matea Erceg, 8. razred

Oš Žuti brijeg

voditeljica: kata Mišković


LiDraNo 2013. // 75

PReDLOŽeNi

Sretan i zdrav

Tlak mi je skočio do neba, crven sam k’o čili papričica, znojim se, usta su mi suha, oči lete po

ekranu, prsti nervozno udaraju po tastauri, u glavi mi bubnja, u ušima zuji...

Ne, nisam se zaljubio! Tako izgledam dok igram igrice! Ja sam hipertenzičar ili tlakaš, kako kaže

moja baka tlakašica, a četrnaest mi je godina tek!

Sasvim slučajno otkrilo se da imam visoki tlak. U petom razredu na sistematskom medicinska

sestra Mara ozbiljno je klimala glavom mjereći mi tlak treći put zaredom. Čudom se čudila i mislila

da se tlakomjer pokvario. Tlak mi je bio pre pre previsok i u sljedećoj sam sekundi bio u ordinaciji

školske liječnice Šarac, preko reda. Šaracka mi je počela objašnjavati kako trebam promijeniti na-

čin prehrane, kako se trebam više kretati, kako ne smijem puno sjediti ispred računala, a mami je

napisala podužu čitabu. Hitno se moram javiti svojoj obiteljskoj liječnici! Već drugi dan, s gomilom

uputnica, mama i ja u Klaićevoj smo cijeli dan proveli na detaljnoj obradi i promatranju. Internisti,

pedijatri, laboranti, kardiolozi pregledavali su me od glave do pete, izvadili pet bočica krvi, prikop-

čali me na EKG i detaljno snimili ultrazvukom. Doma se vraćam s holterom krvnoga tlaka, malom

spravicom koja mi u sljedeća 24 sata mjeri tlak. I gle čuda! Nalazi su bili skoro pa OK.

Kardiologica je u meni odmah prepoznala ljubitelja visokokaloričnih ćevapa i kebaba, bucu koji

obožava svoj laptop i dan provodi uz veliki ili mali ekran. Baka i ja redovito smo mjerili svoje vrijed-

nosti tlaka ujutro i navečer. Hipertenzija je nasljedna. Tlak mi je oscilirao od visokoga do normal-

noga, ali svoje navike prehrane i kretanja uopće nisam mijenjao do jedanaestoga mjeseca prošle

godine. Tad se dogodio jedan veliki KLIK! Otvorile su mi se oči i uši u onoj istoj Klaićevoj!

Moja me kardiologica ubacila u poseban program za regulaciju krvnoga tlaka kod djece i mladih.

Za početak nema pretjeranoga naprezanja i ništa ne radimo na silu. Psihologica iz tima pročitala

me poput Bonda, Jamesa Bonda, i u mom psihoprofilu piše da sam iznadprosječno intelektualno

razvijen pa sam mogu donositi dobre, a (kao od šale) odbaciti loše životne navike. Fizioterapeutki-

nja je razradila trening pješačenja (s kojim se još nisam sljubio) od pet kilometara dnevno. Pješače-

nje mogu kombinirati s điranjem na bicu, a u šetnji me prati moj labrador Švrćo. Mama je nabavila

orbitrec i bučice pa zajedno vježbamo dok mjuza trešti do daske. Ne ubijamo se od aktivnosti! Ako

se oznojimo, odmah napravim pauzu. Najviše me razveselila nutricionistica. Žena me tjera da je-

dem ne tri, ne četiri, nego šest puta dnevno. Kvaka je u količini. Malo, ali zdravo! Doručkujem sve u

light verziji. Nemasno mlijeko ili jogurt, raženi kruh i malo pureće salamice. Ručam i večeram ku-

hano meso i povrće, a za dva međuoborka maznem koji keksić ili voćku, a prije spavanja jogurt i zo-

bene pahuljice. Master šefica mama napunila je kuhinju zdravim začinima (kurkumom, đumbirom,

korijanderom, kardamomom) i grickalicama. Ne, ne jedem smokiće i kokice! U umjerenim količina-

ma potamanim bademe ili lješnjake, a od čipsa u obzir dolazi samo onaj od jabuke.

Bome sam se stesao! Imam punih osam kila manje! Uskoro ću u šoping po nove trapke.

U Klaićevoj sam se sprijateljio s Josipom koji nema viška sala, ali ima srčanu manu zbog koje

boluje od hipertenzije. Vršnjaci smo. Josip će, nažalost, cijeloga života piti tablete za snižavanje

krvnoga tlaka jer ne može utjecati na svoje zdravstveno stanje kao ja. Tlak će s vremenom ostaviti

posljedice na njegovim unutranjim organima.

U Klaićevoj sam naučio razmišljati pozitivno. Laptop mi više nije najbitniji. Vikendom igram

igrice i zapjenim se i pocrvenim kao danas, a onda pauziram do sljedećega petka. Zgriješim po-

vremeno i s čokoladom, ali pojedem samo par kockica. Prema savjetu nutricionistice potpuno sam

odbacio gazirane sokove i pijem isključivo čistu vodu. Zdrav sam i sretan, bolje i pametnije brinem

o svom mladom životu. Jes!

David Lončar, 8. razred

Oš Marije jurić zagorke

voditeljica: Melita horvatek Forjan


76 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Susret dvaju svjetova

Ponekad se zapitam kako je to biti slobodan, kako je to živjeti bez straha. Moram priznati, ni-

sam ni najmanje zadovoljna sobom; nemam se čime ponositi i zato sam jako ljubomorna na Darka

koji je tako sjajan da bi mu i najsjajniji biser pozavidio. A tek Stela! Ona je doista prekrasna! A ja?

Ja sam ništa. Uvijek stojim na istome mjestu, zaokupljena svojim brigama, usamljena. No dobro

- nisam posve sama. Slani je moj prijatelj koji je uvijek pored mene i drago mi je što nisam jedina

školjka u ovome moru. Znam da nitko nije savršen, ali ja sam najdalje od savršenstva. Sada sigurno

mislite da sam ljuta na cijeli svijet. Ne, nisam ni najmanje, nego samo želim reći da... Ali za mene

ionako nikoga nije briga.

U posljednje vrijeme zaokupljaju me nove brige. Moje su misli svaki dan usmjerene „onome”

što je nedavno zaronio ovamo, do morskoga dna, a na sebi ima par prozirnih kristala. Od pomisli

na nj zaledi se cijela moja ljuštura i moje srce. Dobro, dobro, ne zalede se baš, ali da se to stvarno

i dogodi, sigurna sam da za mnom ni suzu ne bi pustio nitko, baš nitko! Osim... možda, mojega pri-

jatelja Slanoga.

Kako „onaj” uspijeva doći u naš svijet? Kad pogledam visoko, prema površini mora, odmah mi

je jasno da ja nikad, baš nikad ne bih mogla doći do onoga vanjskoga svijeta. A oni... Slani mi stalno

govori o tim stvorenjima. Ja ih još nisam vidjela izbliza, a izdaleka, „onaj” mi izgleda baš kako mi ih

je moj prijatelj opisao: velik je, boje pijeska, s nekakvim algama na glavi i, naravno, sa sjajnim kri-

stalima koji mu skrivaju oči. Pitala sam Slanoga što takvo stvorenje radi ovdje, među nama, a Slani

je samo zašutio i zatvorio se. Zatim je rekao da su „oni” naši najveći neprijatelji. Te su me njegove

riječi proganjale nekoliko dana. Od straha i patnje počela sam razgovarati sama sa sobom, a pro-

laznici su me zaprepašteno gledali. Slani me tješio da „oni” rijetko zalaze među nas, no moj strah

nije nestao. A dani i noći su se smjenjivali.

Ta je noć bila mirna, moglo se čuti disanje ribica i šum iz daljine. Smirena, gledala sam Slanoga

i razmišljala o njegovoj sigurnosti i bezbrižnosti. Bilo mi je drago da bar netko nije zabrinut kao ja.

Odjednom se sve promijenilo. More se zalelujalo, pijesak se podigao, ribe su u strahu počele bježa-

ti, zapravo pobjegli su svi osim mene i mojega prijatelja. Začuđeni, gledali smo što se to događa.

I onda sam ugledala „njega”. Približio mi se. Veliko stvorenje, baš onakvo kakvo sam i zamišljala.

Nisam se mogla pribrati, htjela sam u pijesak propasti, nestati. Pogledala sam Slanoga i shvatila da

je jako prestrašen. A „on” se još više približio, gledao nas je dugo, polako nas je obilazio, ma cijelu

vječnost je to trajalo. Skoro sam uginula. Onda se počeo odmicati, pa opet približavati. Pogledala

sam mu oči velike i crne kao morsko kamenje ukopano u pijesak. Moj se odraz pojavio u njegovim

velikim očima i u sjaju kristala koji su ih zaklanjali. Onda me pokušao dodirnuti. A zatim se lagano

okrenuo i udaljio.

Tada su me preplavili i strašni i blagi osjećaji: strah, nemir, sreća. Nisam mogla ni progovoriti,

samo sam gledala u morske daljine. Prvi je progovorio Slani. Rekao je da je ovo nemoguće i da smo

imali veliku sreću. Ja sam nakon svega rekla da valjda ni „oni” nisu svi jednaki. Naš nam posjetitelj

ne bi učinio ništa nažao, osjećala sam to.

Sljedećih dana i godina bila sam na oprezu. Još me mučio strah, strepnja, iščekivanje, briga,

neizvjesnost. Stalno sam razmišljala o onom susretu, životu, opasnosti. U mirnim trenucima prije

spavanja sebi sam govorila da smo svi različiti. Ha, pa ni mi, plemenite periske, nismo sve jednake,

a kako bi onda „oni” mogli biti!

Martina Madžar, 7. razred

Oš dr. ivana Merza

voditeljica: boženka dolić


LiDraNo 2013. // 77

PReDLOŽeNi

Više se ne okrećem na svoje ime

Zovem se Petra. Pa, prilično sam sigurna da se zovem tako. Ime je nešto što nam je dano pri

rođenju i kojim se služimo za identifikaciju. Često se dogodi da drugi ljudi ne misle o tvom ime-

nu isto što i tvoji roditelji te sami sebi daju ovlasti da ga promijene. I tako dobivamo nadimke. Vari-

jacije našega imena, a ponekad potpuno drugačija imena kojima nas drugi zovu i oslovljavaju.

No, što se dogodi ako imaš toliko nadimaka u upotrebi da se ljudi više i ne koriste tvojim ime-

nom? To se upravo meni dogodilo.

Moja mama, kao i svaki drugi roditelj, prestala me zvati mojim imenom isti dan kada mi ga je

dala. Umjesto njega nadjenula mi je toliko nadimaka da svi ne stanu na papir. Čak sam naučila pro-

cijeniti što želi i kakve je volje po tome kako me zove.

Mihi ili Mihica sam kada želi razgovarati ili se potužiti. Kiki kada želi nešto posuditi, bez obzira

što, čarape, moju staru ogrlicu, moje sandale ili novac kad bankomat u susjedstvu ne radi. A kada

je ljuta na mene i kad viče na mene, onda me uvijek zove Nera, iako je prava vlasnica tog imena

naša mačka.

Ponekad mi je stvarno žao te mačke.

Tata je još gori po tom pitanju. Kad je zbog nečega ponosan na mene ili sam ga usrećila, zove

me Mačak ili još češće u vokativu, Mačko! Ponekad me, iz čista mira, nazove Maja ili Marina, imeni-

ma moje polusestre i pomajke, dok je ime Petra pripalo Maji.

Jednom, kada me, ničim izazvan, nazvao Maja rekla sam mu: „Znaš, život bi ti bio mnogo lakši

da si meni dao ime Maja, a Maji Petra. Onda bi me tek počeo zvati Petra.” On se na to samo veselo

nasmijao kao da zna nešto što ja ne znam. Lukavac.

Ni Maja nije ništa bolja. Kad je shvatila da me iritiraju nadimci, samo što nije zaboravila moje

ime. Sada me zove: Kogame, Kikyou, Winksica, Pepa, Panda, Ronma...i još mnoštvom imena iz de-

set različitih crtića.

A u školi je noćna mora! Kao da nije dovoljno da se cijeli razred ponaša kao da ih je demon kaosa

nahranio ludim gljivama, svi me zovu: Pepa, Pepi, Pepić, Pepica.

Ponekad na Pepa dodaju i onaj sramotni sufiks pig. Užas!

No profesori su šlag na, već ionako prevelikoj, torti nadimaka. Većina me jednostavno oslovlja-

va službenim prezimenom, a profesorica iz kemije, čiju bih osobnost željela da ima moja baka, zove

me, ma kako to bizarno zvučalo, Ivana. To je također ime jedne djevojke iz našeg razreda. No mi

uopće ne sličimo jedna drugoj pa sam se ja podugo češkala po glavi od čuda.

Naime, Ivana ima dugu, gustu i nevjerojatno kovrčavu crnu kosu, okruglo lice i tamne oči. Veliki

kontrast mojoj zlatnosmeđoj i poput ravnala ravnoj kosi, izduženom licu i plavim očima.

Još bih se i pomirila s tim da me nova časna, profesorica iz vjeronauka, iz nekog nerazumljivog

razloga, ne zove Dora, imenom plavokose djevojke iz razreda. To nas je ostavilo jednu zbunjeniju

od druge.

Mislim da je to dovoljan razlog kada me ljudi jedanput u plavom mjesecu zovnu „Petra!”, da se

ne okrenem, kao da zovu nekog drugog, imenom koje je nekad bilo moje.

Petra Crnić, 8. razred

Oš Lovre pl. Matačića

voditeljica: Ljiljana Mirt-kruc


78 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Vražja kutija

Ovo je istinita priča iz djetinjstva moje none. Živjela je u malom selu u Istri po imenu Bričanci.

Zbilo se 1962. godine. Otac moje none je radio kao stolar. Jednog dana odlučio je svojoj obitelji

prirediti iznenađenje. Otišao je u Pulu i kupio televizor. Zvao se ‘’Ei-Niš’’ i dolazio je iz Srbije. Svi

seljani su čekali da vide to „čudo’’. Bili su oduševljeni. Svi su sjeli u dnevni boravak i gledali vijesti.

Svaki dan bi dolazili. Mislili su da ih voditelji vide kroz ekran.

Jednog je dana odjednom nestala slika, televizor se pokvario! Opet su morali proći sav taj put

da ga odnesu na servis u Pulu. Kada su se vratili, seljani su već bili pred vratima i čekali. Moj pra-

nono Bepi je napravio puno klupica, stavio televizor na vitrinu i pozvao sve seljane. Pranona Ana je

očistila orahe koje su poslužili kao kokice. Imali su pravo malo kućno kino.

Moja pra-pra nona Marija je bila uvjerena da je voditelji vide i uvijek bi ih pristojno pozdravila.

Jednom je ručala, a drugi su gledali vijesti, pa se izderala: „Zapri tega vraga da me ne gledaju dok

jin! Stavi po manje!!!” Svi su joj govorili: „Ali, baba, ma ne vide te oni!’’ Ona im nije vjerovala: ‘’Ma

vide, vide, vidiš da me glediju!’’

Za nekoliko mjeseci skoro je svaka kuća imala po jedan televizor.

Rebeka Šantek, 6. razred

Oš Marina držića

voditeljica: božinka dokuzović

Lina Kovačević, 5. razredOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 79

PReDLOŽeNi

Zgode i nezgode mega deda Đureka

Blagdanska nedela, liena. Spružil sem se na bužične slame kak maček. Čuje se: cok-cok, cok-cok,….

Moj deda Đurek vu svem stolcu se ziba.

Da ga vidite, pravi ded Bužičnak, blagi pogled, miren, nasmejan.

Puno toga je deda: mužikaš, pubožen i spometen, vinar i ekunumista. Ud sega deda Đurek naj-

rojši je same i navek deda.

Deda Đurek voli pripovedati, a ja poslušati, lepe mi je kak se šali na svoj račun.

Puslušajte kakuv je moj deda Đurek:

Četrte je od petere dece. Mama im je rane mrla, a za njih se briguval tatek (preded Lovro pu

terem sem ja dobil ime). Teške su živeli, ali si su se vu Zagrebu školuvali. Tatek mu je bil mužikaš

„Farkaševec” (farkaš je najstareši štim za tambure), vinar i mogle bi se reči selski intelektualec (to

su valda oni kaj pune čitaju?!). A valda je i moj deda „to”, a mojsti bum i ja intelektualec, vu te nade

su mi dali ime Lovro.

No dobre, deda Đurek je uz svo mirnoću kaj mu je dragi Bogek dal, navek vu neke neprilike.

Vo dobe ud pet let opal je vu žive blate. Sirumak je počel ud straha kričati i na su sreču čula ga

je jedna strina i bome jedva zvlekla vun. A mene je jasne zakej zna reči: „Z blata se nigdar zvlekel

nebum!”.

Bil je poslušen i vreden, a razme se i dober đak. Mlajša sestra Marija (po našemu Marica) i on

išli su vu Moravču školu, a druga braća vu Zagreb. Trebale je pisati pisam, a jedne bratu Karlu je

zgledele uvak: „Draga Kalica, Đurek piše, ja puvedam, gda buš došla dimen?”

Kak su bili verski udgajani i bili fest dobri z župnikem, deda Đurek je saku nedelu dumištruval.

Jenu nedelu se tak ublačil vu šekestrije i dojde župnik. Deda se naklojnil: „Falen Isus”, a župnik nje-

mu: „A gde si Mariju ostavil?” Deda spretne udguvara: „Velečasni, nisem ju ostavil, z mamu je već

vu cirkve”. A župnik njemu „Đuro, Đuro, blaženu djevicu, kaže se hvaljen Isus i Marija!”.

Dečki ove nebute veruvali! Dekle su išle na zabavu z mamami. Zabave su bile ob nedela vu va-

trogasnome domu. Na jedne strane sedele su dekle, a prek puta dečeci. Kad je mužika zaigrala, šte

prvi negva dekla. O, moj deda Đurek sigurne nu svuje drage. Dok je on mudruval, već ju je drugi vt-

pelal na tanec. Tak si bar ja mislim. Mogle bi biti da je negva draga (moja baka Dragica) prva pusko-

čila, tak da su se ipak sretne stali na placu za tanec. Nekak mi zgleda da baka i denes vodi „tanec”.

Jesam to lepe i kulturne povedal?

Kak da velim, svi zname da je deda Đurek lovec. Iskrene vam velim, ne sećam se da je igda ne-

kaj dunesel z lova. Tobož, lov je vu službe očuvanja prirode i divlači ili puška nije štela puknuti baš

kad se fazan zdigel……

Nije dimen dunesel odstrel, al znate je dunesel neke druge: pugurene lače.

Uvak je bile: završila je lovačka hajka i lovci su puseli kraj ogna. Na botine su nateknuli špek i

kubase i pomučku vrteli nad ognjem pa pupevka za pupevku…….. lepe se bile greti jer lovna sezo-

na je navek vu zime. Najmput su se svi počeli zgledavati, vrteti: „Đure, Đure, lače…” Deda udmara

zmučene noge, lepe popeva, stopil se i tak zanesel da nije ni primetil kak je bez jedne lačnice ostal

– zgorela je du kolena. Niš, došel je dimen, skril zgurene i navlekel druge lače. Mudrijaš, pri Vartek-

su vu Varaždinu (tam je delal) majm vu pondelek je kupil nove zelene samterice. I fletne ih pod-

smeknul vu vrmar. Nakon pola leta, nešte mudreši je sve razaznal. Pretpustavite kaj je mogle biti?!

Baka! A kaj je nastradal. I za lače i za tajnu, za lov kaj služi same bedarijam…….. Najvekši greh je

kaj je putrošil peneze, a baka je mogla bermude zošiti!

Na naše veselica rada se popevaju varaždinske popevke vu čast dedu Đureku teri je dvadeset

let putuval na posel vu taj lepi barokni grad. Ne razmem se vu taj barok, al verujem da je tak. Du

baroknuga grada i nazaj saki dan je trebale prejti stodvajst kilometruv. Suputnik i kolega mu je bil


80 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

svak (sa sreča jer bi deda pomučku potrušil vremena kak da ide na more pu stare ceste čez lička

sela). Imeli su običaj stati v jedne bertije polek Novoga Marufa , gde su bili tak dragi gosti da ih je

sake jutre čekala kavica. Jenoga zimskuga jutra kavica se ladila, a njih nije bile. Završili su put vu

ledene reke Bednje, odskliznuli su z ceste i pud mostem čekali unesvešteni. Bertašica Danica nije

dobre slutila pak je zdigla celu bertiju na noge i krenula je potraga. I tak je bila mrzla kava, al spa-

šena glava.

Na ove slamice mi je tak lepe, tople. Deda Đurek se pomučku cojnče vu svem stolcu, gladi svoju

sedu bradu z mislima negde daleke. A ja, naslednik imena, mojsti bum i ja intelektualec, a mojsti

mužikaš. Mojsti bum pipe utpiral rujnemu vincu i vrtel kupici z zlatnu prigorsku kaplicu. Sneži, sla-

mica me na lenost vleče, a deda, moj deda Đurek tak lepo pripovedati zna.

Lovro Zenko, 5. razred

Oš ivana granđe

voditeljica: Ankica dmejhal

navek = uvijekdimen = domašekestriju = Sakristijudumištruval = Ministriraovun = vancirkva = crkvablate = blatoMajm = OdmahLače = hlačeStopil = ugrijaoOgen = Oganj, vatra

botine = štapovipomučku = polakopopevka = pjesmaFletne = Spretno, brzoigda = ikadapodsmehnul = podmetnuovrmar = Ormarbedarijam = glupostimazošiti = Sašitidenes = danasMužar = cijev Sa barutom

cucek = pas prispudoben = SličanFirunga = zavjesaTece = Tetecajt = čas, vrijemeSedele = Sjedile Tenec = plesvleče = vuče vrtel = vrtioekunumist = ekonomistbertašica = gostioničarka

Sven Laušić, 5. razredOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 81

PReDLOŽeNi

Život je školski odmor

Zazvonilo je zvono za odmor, za petominutni užurbani život nas malograđana. Državljana ove

države, učenika ove škole. Stala sam kod vrata dok je krdo učenika nemilosrdno gazilo preko mene.

Netko mi je čak zgnječio lice. Naravno, zadnja izlazi Talia, kao i uvijek. Pogledala me od glave do

pete, promumljala da izgledam pregaženo i nastavila dalje. Popravila sam kosu i nastavila dalje.

Dok smo spuštale torbe, do nas je došao Martin panično lamatajući rukama i vrišteći:

- Ljudi, ona pita! Ona pita, ljudi!

Mi smo se sinkronizirano okrenule, no Martin je već trčeći otišao i širio paniku dalje. Talia me

smireno pogledala i rekla:

- Ne može nas pitati. Ne smije.

Kimnula sam glavom.

-Jel’ bilo zadaće?- upitala sam Martinu.

- Ma je, nešto malo.

- Daš mi da prepišem?- upitala sam ju vadeći bilježnicu. Pružila mi je bilježnicu otvorenu na

stranici sa zadaćom. Stranicama, točnije.

- Malo?! Malo?! Kaj ti briješ, pa to uopće nije malo! - uzviknula sam gledajući stranice, potpuno

ispisane.

Brzo sam pisala, ponekad griješeći zbog brzine. A onda je do nas došao Fran držeći nekakve

papire u rukama.

- Kaj ti je to? - upitala ga je Talia.

Nacerio se i odgovorio: - Čuo sam da pita. A po ovom članku, 3. odlomak, 5. red, piše da ne smije.

I dalje je listao i podebljavao stvari važne za raspravu s profesoricom, koja je jednostavno ne-

izbježna.

- Ma je, sigurno - promrmljala sam i dalje pišući. Pogledala sam oko sebe jer mi se učinilo da me

netko zove. Bila sam u pravu. A taj netko bila je Stella. Jela je pizzu i išla prema meni s Veronikom

i Lunom.

- Hej, pita cijeli sat. Just so you know - veselo joj je rekla Talia koja je odavno odustala od bilo

kakvog učenja ili ponavljanja prije sata. Stella je u sekundi prosijedjela. Hm, zanimljiva reakcija.

- Šta?! Pita?! Pa nije rekla! - vikala je.

Veronika je isto čula tragičnu vijest tako da je naše sugrađane već ispitivala tko se javlja. Na-

ravno, nitko nije bio dovoljno lud za to.

Stella je stala kraj mene i ponavljala listajući bilježnicu. Ja sam završavala zadaću i također joj

se pridružila u ponavljanju. Samo što ona (i ostatak razreda) imaju koristi od toga jer ipak nešto

zapamte. A ja? Ne. Valjda je 90% memorije moga mozga zatrpano tekstovima raznih pjesama. To-

liko o pametnom korištenju mozga. Sada je već i Talia s Franom listala Pravilnik i gledala korisne

stvari. Zazvonilo je. Mogla sam vidjeti paniku na licima svojih sugrađana. Dio cura izašao je iz WC-a

i stao kraj vrata s izrazom lica koji je sve govorio. Profesorica se stvorila niotkuda. Možda je do-

letjela, ne znam. Uzela sam torbu i ušla u učionicu. Batur je već sretno sjedio za stolom, a ja sam,

jadna, morala sjesti kraj njega. Nije da želim, moram zbog nekih razrednih „anđela” koje ipak neću

morati imenovati. Pogledala sam po razredu. Talia je hodala prema svom mjestu s izrazom lica koji

je govorio samo jedno: „Umrijet ću časno.”


82 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

U razred je ušla profesorica, sjela za stol i upisala sat.

- Danas pitam cijeli sat - mirno je rekla zapisujući koga nema na satu. Zadnja stvar koje se još

sjećam iz tog traumatičnog događaja je Stjepan koji dovikuje:

- Ali, profesorice…

I Fran koji je već počeo vaditi Pravilnik o ocjenjivanju.

Tea Horvat, 8. razred

Oš gustava krkleca


Ozana Jakšić, 6. razredOš Antuna gustava Matoša


LiDraNo 2013. // 83

84 // LiDraNo 2013.


Pojedinačni dramsko-

scenskinastupi

LiDraNo 2013. // 85

Tia Brlek, 2. razredOš ivana cankaragrigor vitez: Strahvoditeljica: katija jurčić

Katja Rožmarić, 2. razredOš ivana cankarazoran pongrašić: ivica i Marica na drugi načinvoditeljica: irena Sremić

Ante Čolak, 2. razred Oš ksavera šandora gjalskogSanja pilić: kakav takavvoditeljica: irena vitaljić

Niko Pavlinović, 3. razred Oš Ljubljanica Renato Ruk: Želim pričati o ljubavivoditeljica: Mira jurić

Laura Majerić, 4. razredOš RudešMladen kopjar: Ljubav je sve, a sve je u novcuvoditeljica: Ana Medved

Leona Rosandić, 4. razred Oš Augusta harambašićaivan kušan: Lažeš Melitavoditeljica: irena Strikinac

Marko Kordić, 5. razred Oš horvatidragutin Tadijanović: da sam ja učiteljicavoditeljica: Linda šimunović-nakić

Noa Nikolić, 5. razredOš pavleka Miškinevlasta vrandečić Lebarić: u zrcalu kužinevoditeljica: Ankica pavković

Vid Ban, 5. razredOš Frana galovićaStjepan jakševac: novi škrlakvoditeljica: Mihaela pleše

Ela Katina Krizmanić, 6. razredOš Antuna gustava Matošaela katina krizmanić: Moje forsko litovoditeljica: Marija Đerek

Stella Dendić, 6. razredOš čučerjeFran galović: Lastavicevoditeljica: vesna Orešković

Marko Matusina, 6. razred Oš TrnjanskaAntun gustav Matoš: jesenje večevoditeljica: vesna dobrinić

Nika Bokić, 7. razredOš izidora kršnjavogaLewis carrol: karazubijadavoditeljica: valentina Lugomer

Petra Ružić, 6. razredOš većeslava holjevcaSanja bužimkić: čarobne cipelicevoditeljica: vesna Matković Maljković

Antonija Vlašić, 7. razredOš Tituša brezovačkogdobriša cesarić: vagonašivoditeljica: nevenka Mihovilić

Anđela Primorac, 8. razredOš kustošijaivan Mažuranić: Agovanjevoditeljica: gordana kajić

Marija Radoš, 7. razred Oš horvatiizvor Oreb: jutro u veloj Lucivoditeljica: Linda šimunović-nakić

Lukrecija Bednjički, 7. razredOš Marije jurić zagorkejasminka Tihi-Stepanić: imaš fejs?voditeljica: nataša jakob

Juraj Hrstić, 7. razredOš vjenceslava novakaindijanska narodna: Molitvavoditeljica: Aleksandra kulari

Iva Maljak, 8. razredOš vugrovec - kašinaSlavica Sarkotić: prekriži me babicavoditeljica: dijana dill

Ana Ljubičić, 7. razredOš brestjeMiroslav krleža: v meglivoditeljica: Ankica blažinović-kljajo

Paula Kardum, 8. razredOš Lukadragutin domjanić: ciklame, krvave ciklamevoditeljica: josipa Sabljo

Barbara Sobota, 8. razredOš Marije jurić zagorkepajo kanižaj: horvacka zemlicavoditeljica: dinka Tolić

86 // LiDraNo 2013.

*odabrani nastupi za Državnu smotru

ODaBRaNi*

Pojedinačni dramsko-scenski

nastupiučeNika OSNOvNih ŠkOLa

Vita Jozić, 6. razred Oš jure kaštelanagrigor vitez: prepelicavoditeljica: ivanka herak

Ruđer Brkić, 6. razred Oš dragutina Tadijanovićazlatko krilić: prvi sudarvoditeljica: Marija gelo Lisičak

Tin Devčić, 7. razredcentar za odgoj i obrazovanje goljakMiroslav krleža: baba cmizdri voditeljica: Đurđa zrinšćak

Antonia Žaja, 7. razredOš brestjevjekoslav Majer: Moj otac i javoditeljica: Ankica blažinović-kljajo

Klara Naka, 8. razred Oš Antuna MihanovićaWilliam Shakespeare: San ivanjske noći (helenin monolog)voditeljica: nives glavak

Zvonimir Zebec, 8. razredOš vladimira nazorajure karakaš: Frajerska pjesmavoditeljica: Milena Lelas

LiDraNo 2013. // 87

88 // LiDraNo 2013.

Skupni dramsko-

scenskinastupi


LiDraNo 2013. // 89

LUTKARSKE IGRE

Učenici 1. razreda Oš julija klovićagrigor vitez: kakve je boje potokvoditeljice: Alka Mirna Ančić igrec i kristina pravica

Učenici 2. razredaOš Trnskod. buntak (prema h. c. Andersenu: graškova bajka)voditeljica: dorotea buntak

Učenici 4. razreda Oš Frana galovićaprema predlošku josipa prudeusa: ne dam ni pedlavoditeljica: ines polanšćak

Učenici 4. razreda Oš ksavera šandora gjalskogLjerka bogović šaš: šuma Striborovavoditeljica: Ljerka bogović šaš

DRAMSKO-SCENSKE IGRE

Učenici 1. razredaOš Mladostgrigor vitez: A zašto ne bi...voditeljica: vlatka Troha

Učenici 3. razreda Oš Remetedimiter inkiov: ježić u ogledaluvoditeljica: Ana ercegovac

Učenici 3. razredaOš prečkoezop: Lav i mišvoditeljica: jadranka ninić horvatić

Učenici 4. razredaOš Retkovecgordana Fašnik: kak je babica jagica spasila božić voditeljica: gordana Fašnik

Učenici 4. razredaOš Sesvetenataša peunić: grad u oblacimavoditeljica: nataša peunić

Učenici 4. razredaOš gustava krklecaiva Milley: panika u Strahograduvoditeljica: Snježana Fegić

Učenici 4. razredaOš dragutina Tadijanovićabranko Ćopić: ježeva kućicavoditeljica: božica posarić

Učenici 4. i 6. razredaOš jure kaštelanaObrada tradicionalnoga teksta: kad drvo sanjavoditeljica: Snježana pandžić

Učenici 4. razredaOš Tina ujevićanina birolla nikolić: zaljubljena giricavoditeljica: nina birolla nikolić

Učenici 5. i 8. razreda Oš Sesvetska Sopnicaboris bakarić i dramska grupa: volim se gibatvoditelj: boris bakarić

Učenici 5. razredaOš Rudešprema narodnoj priči: Muž i ženavoditeljica: Mirjana jukić

Učenici 7. razreda Oš StenjevecTihana Lipovec Fraculj: Miss Facebookvoditeljica: Tihana Lipovec Fraculj

Učenici 7. razredaOš pavleka MiškineMiloš Macourek: djevojčica s rezervnom glavomvoditeljica: natalija Stipetić čus

Učenici 7. razredaOš Miroslava krležedaniela dukat i patricia Majdandžić: vijesti s Olimpa s patriciom Olimpović bogovskomvoditeljica: daniela dukat

Učenici 8. razredaOš špansko OraniceMila galić: briljantinvoditeljica: Mila galić

Učenici 8. razreda,Oš Augusta šenoeAugust šenoa: kameni svatovivoditeljica: ivka bašić

Učenici 8. razredaOš ive Andrićaučenici (prema tekstu Aska i vuk ive Andrića): Slučaj „koliba”voditeljica: dana vuković

Učenici 8. razreda Oš LukaTin kolumbić: dečki, nađite si curevoditeljica: josipa Sabljo

Učenici 8. razreda Oš Augusta harambašićavlatka bašić: kino s pet zvjezdicavoditeljica: iverka kraševac

Učenici 7. i 8. razreda Oš dr. vinka Žgancaprema stihovima zvonimira baloga: planinavoditeljica: Snježana čubrilo

Učenici 8. razreda Oš Lovre pl. Matačićaučenici i voditeljica: izletvoditeljica: Ljiljana Mirt - kruc

Učenici 6. razredaOš dr. vinka Žgancaprema enesu kiševiću: Svoj djeci svijetavoditeljica: Snježana čubrilo


90 // LiDraNo 2013.


ODaBRaNi*

Skupni dramsko-scenski

nastupiučeNika OSNOvNih ŠkOLa

DRAMSKO-SCENSKE IGRE

Učenici 6. razredaOš dragutina kušlanaMichael Rosen: čokoladna tortavoditeljica: Sanja ilčić

Učenici 8. razredaOš Žitnjakprema tekstu Tomislava zagode: Monodramavoditeljica: Margareta Milačić

Učenici 8. razredaOš petra zrinskogavoditeljica i učenici: ko u filmuvoditeljica: vera piščević

LiDraNo 2013. // 91

92 // LiDraNo 2013.

Samostalninovinarski

radoviučeNika OSNOvNih ŠkOLa

LiDraNo 2013. // 93

inTeRvju S bRAnkOM pRiMORAc

Bilo mi je prvi putKnjiževnica, novinarka, fotografkinja Branka Primorac posjetila je našu školu 23. 11. 2012. na

dan sprovoda Ivana Kušana, njezinog prvog urednika koji je pročitavši Maturalac rekao: „To se meni

sviđa”. Tako je započelo Brankino književno stvaralaštvo koje se do danas nije zaustavilo. Pred-

stavljajući svoju novu knjigu Zvonka Zmaj i tri kavalira, upoznala nas je s kulturom drevne Kine i sa

samom sobom.

Jeste li znali:

- da su ona i suprug lažni primorci (nitko od njih nije iz primorja bez obzira na prezime)

- da je ime Strahimir prati od rođenja do danas ( rodila se u Ulici Silvija Strahimira

Kranjčevića i udala se za Strahimira koji je dobio ime baš po književniku)

- da će uskoro postati 1. put baka jedne male unuke - „Bit ću najbolja bakica na svijetu”

- da je htjela biti 1. učenica koja bi pročitala cijelu knjižnicu po abecednom popisu (u tom

svom naumu stigla je do slova A)

- da se 1. put zaljubila s 13 godina u pristojnog, dvadesettrogodišnjeg Dalmatinca koji ju je raz-

govorima potaknuo da bude novinarka

- da se sjeća 1. poljupca i kaže: „Nije mi bio fin.”

- da je 1. put putovala autostopom u London gdje je godinu i pol dana provela učeći engleski

- da je bila primljena u Novinarsku školu otvorenu u Zagrebu u 1. generaciji

- da joj je 1. radno mjesto bilo uredništvo Večernjeg lista gdje je radila 38 godina

- da ju je njezino 1. računalo potaklo na pisanje

- da je njezin 1. maturalac, ujedno i jedini, roman Maturalac koji je nadahnut sinovljevim matu-

ralcem

- da joj je 1. boja žuta (to je boja sunca koja je podsjeća na pozitivne stvari)

- da joj je 1. susret s Ivanom Kušanom bio hladan (Obratila mu se: Moja djeca obožavaju čitati

vaše knjige., on nije rekao ni riječi.)

Što mislite čitaju li današnji mladi?

Znam da ne volite čitati, zanimljiviji vam je Internet. Ponovit ću rečenicu koju ste čuli bezbroj

puta TREBA ČITATI, ne zbog ocjene, već zbog svoje komunikacije.

Kako natjerati nekoga da čita?

Čitajte zbog sebe. Predstavljajući sebe: Ja sam super, ja sam ok., siromašite svoj rječnik. Bit će

vam dosadno i sumorno u životu, ukoliko ne znate razgovarati.

Što biste nam poručili?

Čitajte, jer čitanje vam pomaže da razumijete svoje emocije za koje niste znali da postoje.

Karla Milinković, 7. razred

Oš braće Radić

voditeljica: ivana bilić

94 // LiDraNo 2013.

Novinarski radoviučenika osnovnih škola

Branitelji iz zagrebačke Dubrave„Jeste li se ikad upitali što su sve prolazili hrvatski branitelji? U kakvim su se uvjetima borili? S kojim su se sve opasnostima suočavali i koliko su straha proživjeli dok su se borili za našu domovinu? Hrvatski branitelji i njihove zasluge velikim dijelom danas su zaboravljene. Time im je nanesena velika nepravda koju oni vrlo teško podnose. Međutim, neka imena kao sto su Božidar Čižmešija, Slobodan Dujaković, Ivan Fabijančić, Mario Talan, a najviše ime generala Ante Gotovine nikada ne bi smjelo biti zaboravljeno.” čuli smo u predavanju koje nam je održao jedan od pripadnika 145. brigade.

1. listopada 2012. godine učenici 7.a i 7.b razreda Osnovne škole Čučerje posjetili su pripadnike

145. brigade u njihovim prostorijama u Retkovcu u zagrebačkoj Dubravi. Dočekao nas je jedan od

pripadnika brigade - gospodin Miljenko Bađun koji nam je nakon kratkog filma o Domovinskom ratu

održao i predavanje o 145. brigadi. Predavanje je bilo vrlo zanimljivo čime je još više potaknuo naše

zanimanje za Domovinski rat. Nakon predavanja učenici su mu postavili mnoštvo pitanja. Zanima-

lo nas je kako su vojnici bili opremljeni, koje su oružje koristili, gdje su sve ratovali, koje im je bilo

prvo ratište na kojem su bili, kako su svladavali neprijatelje, čega su se najviše bojali, je li im netko

pomagao te koliko je vojnika poginulo u ratu. Iscrpno je odgovarao na svako postavljeno pitanje na

vrlo jednostavan i nama razumljiv način. I iz filma i iz predavanja gospodina Miljenka Bađuna puno

smo saznali o 145. brigadi i o Domovinskom ratu.

Zagrebačka 145. brigada Hrvatske vojske ustrojena je na području općine Dubrava 12. kolovoza

1991. godine. Prvi put je mobilizirana u razdoblju od 6. do 9. listopada 1991. Kroz brigadu je od 1991.

do 1995. godine prošlo i mobilizirano 6400 pripadnika Hrvatske vojske.

Čim smo ušli u prostorije 145. brigade, na zidovima sam zapazila velik broj slika poginulih voj-

nika. Nisam mogla vjerovati da se toliko ljudi žrtvovalo za našu zemlju. Rekao nam je da je u ratu

poginulo oko 1600 građana i oko 400 djece. Još je mnogo onih koji su nestali i koji nikad nisu pro-

nađeni. Od pripadnika 145. brigade poginuo je četrdeset i jedan vojnik, a dvjesto četrdeset i šest

ih je ranjeno.

Iako je bio rat, u nekim je dijelovima Hrvatske ipak bilo mirnije. Najmirniji dijelovi Hrvatske bili

su Istra, Međimurje i Zagorje. Kad smo ga pitali na kojem mu je ratištu bilo najteže, odgovorio je da

je, osim u Vukovaru, najteže bilo ratovati na području Banije, Korduna i oko Hrvatske Kostajnice.

Njemu je samome bilo najteže na područjima oko Hrvatske Kostajnice.

Jako nas je zanimalo što se događalo s braniteljima koji su bili ranjeni i kako su se uopće mogli

brinuti za njih. Rekao je da su se uvijek vraćali po svoje ozlijeđene prijatelje, kad god su to mogli,

osim ako je to bilo previše opasno. Kad su vidjeli da je netko već mrtav i da bi oni koji odu po njega

mogli i sami poginuti, jedino tad su ga ostavljali. Morali su se snalaziti na različite načine. Ponekad

su svoje ranjene prevozili i u tačkama. Brinuli su se i za ranjene, zarobljene neprijateljske vojnike.

Za jednog ranjenog neprijateljskog vojnika mogli su u razmjeni dobiti pet naših živih branitelja.

Ponekad su vojnici bili prisiljeni dugo vremena boraviti u istoj odjeći jer nisu imali mogućnosti

da je promijene. Ispričao nam je da im se odjeća ponekad raspadala od starosti i prljavštine. Iako im

je odjeća bila problem, rekao je da su barem imali dovoljno hrane. Sve tvornice hrane u Hrvatskoj

slale su im hranu i brinule se da vojnici svaki dan imaju što za jesti.

Gospodin Miljenko Bađun je ratovao skoro na svim ratištima, osim u Vukovaru. Kostajnica mu je

bila prvo ratište na kojem je bio. Koristio je pješačko oružje. Ispričao nam je i nekoliko zanimljivost

iz života vojnika. Između ostalog i da vojnik mora stalno raditi i to - kopati rovove da bi se mogao

LiDraNo 2013. // 95


nekamo skloniti i zaštiti za vrijeme neprijateljskog napada. Cijeli život vojnika je rad i kopanje ro-

vova. Pri tom su bolje prolazili oni vojnici koji su niži rastom jer su oni morali kopati pliće rovove za

razliku od onih koji su bili visoki.

Našim je vojnicima bilo vrlo teško jer su bili nedovoljno opremljeni. Nisu imali ni odgovarajuće

naoružanje. Premda nisu imali oružja, neprijatelje su svladavali mudrošću i hrabrošću, a kasnije i

željom i trudom. Svi su se htjeli boriti za svoju domovinu. Najmlađi vojnik koji je došao da se pri-

druži brigadi imao je samo sedamnaest godina. Bilo je još takvih mladića, ali su ih vraćali kući jer

su oni bili premladi da bi shvatili rizik odlaska u rat. U ratu su im pomagali i ljudi iz stranih zemalja.

Neki su se od njih došli boriti zajedno s braniteljima na našoj strani, a neki su im pomagali u dopre-

manju oružja.

Gospodin Bađun je rekao da se u borbama najviše bojao zarobljavanja. To je za njega bilo nešto

najstrašnije. Kad smo ga pitali zašto, rekao je da je to zbog toga sto su neprijatelji nekršćanski po-

stupali prema zarobljenima. Dokaz tome je i to da su protivnici uništavali Isusov križ. Nisu poštivali

ništa što je bilo hrvatsko bez obzira radilo se o imovini, ljudima, kulturi ili vjeri.

Na naše pitanje je li mu teško prisjećati se tih događaja sada, gospodin Bađun odgovorio je:

„Jako mi je teško, ali to je moj život. Teško je sjećati se da je moja obitelj mogla izgubiti mene ili ja

njih.” Rekao nam je da se posljedice toga što je bio u ratu na njegovoj obitelji i djeci vide još i da-

nas. Kad su njegova djeca polazila u prvi razred, on je morao ići na ratište. Dok je on bio na ratištu,

njegova obitelj je strepila za njegov život. To se na njima vidi još i danas.

Gospodin Bađun je u ratu pretrpio mnogo toga. Dok je bio na ratištu, šuma i livada postale su

njegov drugi dom. Bilo mu je jako teško živjeti bez čiste odjeće, a najgori su od svega bili stalni

strah i nemir.

Iz svega što sam čula i vidjela zaključila sam da se nikada ne bih htjela naći ni u kakvom ratu,

a to ne želim ni drugima. Mislim da ne bih mogla podnijeti sve užase života u ratu i da sam rat ne

bih ni preživjela.

Paula Čuk kostrec, 7. razred

Oš čučerje

voditeljica: Aleksandra pšeničnik

96 // LiDraNo 2013.


Da se ne zaboravi Pred zoru, 26. listopada puni iščekivanja i uzbuđenja krenuli smo prema Vukovaru. Nad ce-

stom se nadvila gusta, bijela magla. Iako je bilo tmurno, naše je raspoloženje bilo potpuno suprot-

no. Naravno, otprilike smo znali što nas čeka, ali nismo bili nimalo svjesni težine i ozbiljnosti Grada

heroja i Domovinskoga rata.

Što smo se više približavali našem odredištu, autocesta je polako iščezavala, a zamijenile

su je velike, većinom novoizgrađene slavonske kuće. Magla je polako nestajala, a nadomještavalo

ju je zubato sunce. Napokon smo stigli na odredište. Najprije smo bili u Vukovarskoj bolnici, u po-

drumskom muzeju Mjesto sjećanja. Iznad ulaza nalazio se veliki crveni križ s rupama, simbol bol-

nice. Takav je križ u ta tri mjeseca 1991. bio na krovu bolnice kada su ih Srbi granatirali. Kada smo

ušli, dočekao nas je vodič koji nam je pokazao kratki video. Iako kratak, taj je video bio potresan, a

u meni je pobudio tugu, ali i ogromno strahopoštovanje prema svim civilima, braniteljima i liječni-

cima te uopće žrtvama rata. U toj je sobi bio veliki kirurški stol, preko kojeg je mnogo ljudi i stiglo

u bolnicu. Gledajući ga, zamišljala sam takvu situaciju i povezivala ga s videom. Moja tuga, straho-

poštovanje i ogorčenost prema ratu samo je raslo. Sišli smo u hodnik bolnice koji sam mnogo puta

vidjela u televizijskim reportažama. Iako je hodnik očišćen i preuređen te pretvoren u muzej, ti zi-

dovi i pod ne mogu izbrisati užase, velike zločine i poniženja koje su nedužni ljudi pretrpjeli. Iako je

krv očišćena, nikada neće do kraja biti izbrisana s tog mjesta. Spustili smo se u atomsko sklonište,

gdje se nalazila šok soba, rađaonica i mnoštvo pomoćnih ležajeva gdje su bili smješteni bolesnici.

Iako su ih zamijenile lutke, sve je drugo ostavljeno onako kako je bilo tada. Težina rata pala je na

mene kao grom iz vedra neba. Postala sam svjesna ozbiljnosti o kojoj sam do tada mogla samo sa-

njati. Vidjeli smo i mjesto gdje je bačena ogromna bomba krmača, a i oštećena mjesta na kojima

su padale bombe koje su razarale skloništa. Iako očuvane kao spomenik, osjećaj zvjerstva mogao

se napipati u zraku. Nakon razgledavanja bolnice, krenuli smo na Ovčaru. Bili smo u Spomen-domu

Ovčara gdje smo vidjeli spiralu u podu koja označava početak i kraj života, ali i vječnu svijeću koja

za njih gori. Na zidovima su se svakih trideset sekundi izmjenjivale sličice 261 poginulih, a u podu

su bile sačuvane njihove stvari: lijekovi, krunice, dokumenti i fotografije. S nama je bio vodič Davor

koji je preživio rat, a tada je imao 12 godina. Divila sam se njegovom dostojanstvenom prepričava-

nju rata i njegovim najvećim strahotama koji je nakon toga izrastao u normalna čovjeka i bio uopće

sposoban pričati o tim strahotama. Posjetivši Spomen-dom, pitala sam se je li ove ljude bilo strah.

Strah od umiranja? Neki je glasić u meni progovorio: „Da…ali to je najmanje strašno što su im radili,

a nisu mogli ni dostojanstveno umrijeti, onako kako to svaki čovjek zaslužuje.” Mnogi su mislili da

je strahotama kraj, ali nismo još došli do Ovčare. Samo stajući na to tlo, mogla sam osjetiti vapaj

nevine krvi, užasa i sablasne tišine koja dočarava rat u svim svojim strahotama. Ondje je pokopana

261 žrtva, a među njima i jedna trudnica kojoj je vojnik propucao trbuh. Koliko su samo bahatosti,

zvjerstva i iživljavanja morali imati ti ljudi da bi to napravili? Nadovezala mi se misao: „Ti su ljudi

zaista prokleti.” Ubijali su ih po grupicama, a posljednja dvojica morala su ostati kako bi bacila u

jamu svoje susjede, sugrađane, obitelj... Osjetila sam jedan veliki prijezir, a u meni su vikale riječi:

„NIKADA više!” s kojima sam se susrela u obaveznoj lektiri već u šestom razredu. Sada sam ih ko-

načno shvatila. Među prvim ubijenima bio je i Siniša Glavašević, za kojega najmanje možemo reći

da je heroj. Moji majka i otac još se i danas sjećaju njegovih riječi, a njegova djela za mene označa-

vaju pobjedu nad svim zločinima i ubojstvima. Posjetili smo i Memorijalno groblje gdje su grobovi

branitelja, prvenstveno i Blage Zadre, najvećeg od svih branitelja. Ondje je i 938 bijelih križeva,

od njih najmlađa je žrtva bilo dijete od šest mjeseci i najstarija baka od 104 godine. Ondje je i križ

koji gleda na četiri glavne strane svijeta i vječni plamen koji gori za sve njih. Teška tuga preuzela je

svaki djelić moga tijela čim sam kročila na groblje. U središtu grada posjetili smo i veliki bijeli križ

LiDraNo 2013. // 97


visok 9 metara i težak 40 tona koji gleda i na srpsku stranu, a koji podsjeća na počinjene strahote.

U njega su uklesani stihovi Frana Krste Frankopana: „Navik živi ki zgine pošteno.” Ništa više nije se

trebalo dodati. Vidjeli smo i dvorac Eltz i usporedili fotografije kuća iz ‘91. s današnjim izgledom.

Ozračje rata ondje će uvijek biti prisutno, makar sada došao mir. Kao što se ne mogu izbrisati sje-

ćanja ljudi, tako i tlo pamti. Zaputili smo se u Đakovo, ali sjećanja na viđeno teško su nas napuštala.

Osobito me se dojmio posjet crkvi sv. Filipa i Jakova, priče o sv. Boni, zaštitniku Vukovara. Naime,

vojnicima je bilo rečeno da, sve dok čuvaju sv. Bonu, neće gubiti rat. Ali, kada su ga počeli gubiti,

zapalili su sv. Bonu i potom izgubili rat. Kako su samo uništavali svete slike i relikvije, a i oni su kr-

šćani! „Pa imaju li trunku savjesti? Je li ih stigla pravda?” pitala sam se. „Pravda je spora, ali učin-

kovita”, uvjeravala sam samu sebe. Đakovačka je katedrala uistinu prekrasna, kao i korzo. Sedam

milijuna cigli čini katedralu, a tek živopisne freske i svod! Samo sam mogla zamisliti kako korzo

izgleda danju s mnoštvom ljudi.

Vraćajući se, vladala je pozitivna energija, ali polako sam postajala svjesna svega što smo

vidjeli. Žao mi je što me Đakovo i nije toliko dojmilo kao Vukovar, ali tako treba biti. Kada sam te

večeri prepričavala roditeljima doživljaje, u meni je gorjela rečenica: „Da se ne zaboravi.” Užasno

je što današnja vlast svakim danom sve više zaboravlja naše krvavo oslobođenje, dok su naši hero-

ji u zatvoru, optuženi za genocid. Srbi, koji su tada optuživali svoje susjede, danas slobodno šeću

Vukovarom. Šteta što nas Pravda nije izvela iz rata do kraja, ali ja nikoga neću mrziti, ali NEĆU za-

boraviti!

Mare Stojić, 7.razred

Oš Augusta šenoe

voditeljica: dijana Mihelčić galović

98 // LiDraNo 2013.


Dijabetes - bolest ili način života?Kažu da zdrav čovjek ima stotinu želja, a bolestan samo jednu, da bude zdrav. Neke su bolesti bezazlene, druge opasnije i možda neizlječive. Ako obolite upravo od ove druge, nakon prvotnog šoka, učite kako s bolešću živjeti što normalnije. Jedna od takvih bolesti je i dijabetes ili šećerna bolest.

Sve je počelo prošlog ljeta

Do prošlog ljeta bila sam „zdrava k’o dren”. Najteže oboljenje bila je kakva viroza ili prehlada.

Osim školom, bavila sam se plesom i glumom u ZKM-u. A onda su došle ljetne vrućine i kako su ra-

sla ljetna uzbuđenja u meni, rasli su i neki čudni simptomi za koje sam mislila da su prolazni. Bila

sam užasno žedna i unosila nenormalne količine vode u svoj organizam. Uvijek sam voljela jesti, ali

tada sam počela provoditi sate za stolom, a sva hrana koju bih pojela, jednostavno bi isparila. Kad

sam usto počela gubiti kilograme, počela je polako rasti i sumnja da nešto nije u redu. Međutim,

još nitko nije htio vjerovati da imam neke zdravstvene probleme jer je bilo užasno vruće i svi su se

hladili većom količinom tekućine. A onda je počeo umor, otežano sam se penjala stepenicama i naj-

važnije mi je bilo negdje sjesti. Ja više nisam bila ja. Jedne večeri, na kumin prijedlog, pokušali su

mi izmjeriti šećer. Nije se mogao izmjeriti. Tada je počela panika, pozivi svim poznatim medicinskim

sestrama i doktorima i hitan odlazak u bolnicu.

Boravak u bolnici i dijagnoza

Došavši u bolnicu, bili smo svjesni da to neće biti laka noć. Brzo su me uveli u ordinaciju, oko

mene se najednom sjatilo pet sestara i liječnica, radili su mi brojne pretrage i neprestano mi mjerili

šećer. Bila sam bespomoćna, počela sam plakati: „Molim vas, recite mi da nemam šećer, molim vas,

ja ne mogu imati šećer, to je nemoguće, je l’ da?” Pokušavale su me umiriti, ali ja sam neprestano

imala pred očima našu susjedu s mora koja ima dijabetes. Mama bi uvijek govorila: „Jadna cura,

stalno se mora bosti” i te su mi riječi sada odzvanjale u ušima. Ne sjećam se da mi je netko jasno

izrekao dijagnozu, ali ona mi je postala jasna kad je medicinska sestra došla s inzulinom.

Edukacija za čitavu obitelj

Nakon zaista velikog šoka, i za mene, i za moje roditelje, počela je edukacija za sve nas. Iz dana

u dan saznavali smo više o dijabetesu - kakva je to bolest, kako ju držati pod kontrolom i dalje nor-

malno živjeti.

Medicina kaže da je dijabetes „poremećaj povećavanja razine šećera u krvi žlijezde gušterače

(pankreas), koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzu-

lin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu po-

trebnu za život.” Znači, čak i medicina ne kaže bolest, već poremećaj. Ja također ne volim reći bo-

lest, jer ne osjećam se bolesnom. Samo sam morala promijeniti način života, što sam već drugoga

dana boravka u bolnici shvatila. Naučila sam da se moram zdravo hraniti, izbjegavati puno masne

hrane. Ali, zar to ne bismo trebali svi? Također moram voditi računa o redovitim obrocima, ali zar i

to nije pravilo koje vrijedi za sve? Provoditi tjelesnu aktivnost, što sam radila i prije. Jedina je novi-

na što moram mjeriti šećer prije svakog jela. Kažu da osoba s dijabetesom mora imati dva liječnika,

a jedan je on sam jer mora naučiti kako si može sam pomoći.

LiDraNo 2013. // 99


Je l’ se ti to fiksaš?

Tijekom boravka u bolnici, osim edukacije, imali smo i susrete s psihologinjom. Obično bi imali

grupni susret na kojem bismo razgovarali kako se nosimo s šećerom, kako je u školi, s prijatelji-

ma.... imamo li kakvih problema. Tu sam saznala i tuđa iskustva svojih vršnjaka koja su mi pomogla

da lakše podnesem svoju situaciju. Malo sam se pribojavala početka nove školske godine i odlaska

u školu. U početku mi je bilo užasno, najprije mi nisu ni vjerovali da imam šećer, a onda bi me deč-

ki zafrkavali da se fiksam jer sam znala u razredu mjeriti šećer. Kad bih si davala inzulin na hrani,

ponekad bi netko rekao da smrdi i to me živciralo. Ali, sad to više nikome nije ništa novo i više ne-

mam takvih problema.

Epidemija 21. stoljeća

Trenutno u svijetu od šećerne bolesti boluje više od 150 milijuna ljudi, a prema podatcima Svjet-

ske zdravstvene organizacije broj oboljelih u stalnom je porastu, tako da će se već za 25 godina da-

našnja brojka od 150 milijuna udvostručiti na 300 milijuna oboljelih. U Hrvatskoj danas od šećerne

bolesti boluje više od 180.000 ljudi. Ono što još više zabrinjava je predviđanje epidemije šećerne

bolesti kod djece izazvane debljinom. Kažu liječnici u zagrebačkom KBC-u Rebro gdje sam se i ja

liječila da nikada do sada nije primljeno više djece s dijabetesom nego prošle, 2012. godine. Hrvat-

ska tako postaje zemlja visokoga rizika za razvoj šećerne bolesti.

Važno je znati i prepoznati

Iako za dijabetes nema lijeka kojim bismo ga izliječili, iako se ne može spriječiti njegov nasta-

nak, pravilnim odnosom prema prehrani i tjelovježbi može se odgoditi ili se mogu smanjiti njegove

posljedice. Ljudi danas, na žalost, premalo znaju o šećeru i često imaju predrasude prema oboljeli-

ma. Naporno je iz dana u dan objašnjavati što je to zapravo i slušati komentare: „ Jadna ti. Žao mi

te.” Zaista nema razloga za sažaljenje jer djeca i mladi koji u današnje vrijeme boluju od te kronič-

ne bolesti žive normalan život kao i njihovi vršnjaci, jednako su radno sposobni i dožive normalnu

starost zahvaljujući novim tehnologijama i dostignućima u liječenju, samokontroli i edukaciji. Ja

dijabetes ne doživljavam kao kaznu jer mislim da svatko od nas može nositi teret koji mu je dan.

Antonia Žaja, 7. razred

Oš brestje

voditeljica: Ankica blažinović-kljajo

100 // LiDraNo 2013.


Dubai - grad „staklenih divova”

Moja zimska avantura počinje darom ispod

božićnog drvca. Božićni dar bilo je obiteljsko pu-

tovanje u Dubai.

Pri samom spomenu Dubaija prve asocijaci-

je su: bogatstvo, najviše zgrade, turizam, zlato te

najskuplji hoteli čiji vrhovi dodiruju nebo. Teško je

zato zamisliti da je prije nekoliko desetljeća Dubai

bio pustinja puna beduinskih plemena. Beduini su nomadska, arapska plemena koja su živjela na

području Ujedinjenih Arapskih Emirata. Biti nomad znači biti član skupine ljudi koji nisu vezani za

jedno mjesto te se kreću u potrazi za hranom, vodom i ispašom. U prošlosti većina beduinskog sta-

novništva živjela je od ribolova. Život je otežavala iznimno vruća pustinjska klima te pustinjske olu-

je. Situacija se drastično promijenila pronalaskom nafte. Otkada su se 1971. godine Dubai i ostalih

šest emirata ujedinili u Ujedinjene Arapske Emirate, ovaj emirat je na vrhu svjetskih proizvođača

nafte. To je omogućilo Dubaiju, kao i cijelom istoimenom emiratu, brzo napredovanje. Znajući da re-

zerve nafte neće trajati vječno, tadašnji emir Dubaija imao je ideju kako Dubai učiniti bogatim i po-

slije nestanka naftnih rezervi. Počeo je s detaljnim planom za razvoj najvećeg svjetskog turističkog

mjesta. Ogroman novac dobiven od nafte potrošen je na naglu izgradnju grada. Dubai je zapravo iz-

mišljeni, „umjetni” grad stvoren usred pustinje pored Perzijskog zaljeva s izraženim motom: „Veće

je bolje.” Najviše zgrade, najveći trgovački centri te luksuzni i veliki automobili na svakom uglu – to

je slika Dubaija. Meni najprivlačniji dio grada bez dvojbe je Marina, najmirnije i jedno od malo pro-

hodnih mjesta u cijelom gradu. U Marini živi najveći dio europskog stanovništva. A kako i ne bi?

Nestvaran pogled na „staklene divove” i mirna šetnica puna lokalnih restorana i kafića koja vodi do

predivne plaže. Arhitektura u Dubaiju iznimno je zanimljiva i pomalo šokantna jer morate uzeti u

obzir da su sve te visoke zgrade izgrađene na jednom od najgorih temelja: pijesku. Najzanimljivije

zgrade su Burj Khalifa, najviša zgrada na svijetu, visoka 828 metara i Burj Al Arab, najluksuzniji i

najskuplji hotel na svijetu. Burj Al Arab nalazi se na umjetnom otoku naparavljenom samo za hotel.

Većina stanovništva emirata islamske je

vjere. Zapravo ima jako malo domicilnog sta-

novništva. Većina stanovnika je indijskog, pa-

kistanskog i filipinskog podrijetla. Arapskim

muškarcima zakonom je osiguran uspješan i

bezbrižan život - posao, kuća, auto i druge be-

neficije. Sve to samo ako ste rođeni Arapin. Za

razliku od muškaraca, žene arapskoga podri-

jetla nemaju takvu budućnost, osim ako se ne

udaju bogato. To je jedina stvar koja mi se nije

svidjela u Dubaiju - diskriminacija žena.

Jedna od uzbudljivijih stvari koje smo na-

pravili za vrijeme putovanja bila je vožnja dži-

povima kroz pustinju.

pogled na Marinu i grad s broda

pogled sa 124. kata burj khalife

LiDraNo 2013. // 101


Adrenalinska vožnja po dinama te

stanke kako bismo slikali pustinju i hori-

zont bile su vrhunac provoda. Džipovima

smo došli u tradicionalno beduinsko selo

gdje su nas očekivali čajevi (najviše crni

ili od istočnjačkog ljekovitog bilja), tetova-

že od kane, plesači, tradicionalna odjeća

šarenih boja, arapska zakuska i jahanje na

devama. Naučila sam kako peći kukuruz na

otvorenoj vatri i svirati beduinske svirale.

I kao šećer na kraju dolazi jednodnev-

ni izlet u Abu Dhabi. Najuzbudljiviji događaj

putovanja je na vidiku. Prvo smo razgleda-

li najluksuzniju džamiju, a mi žene morale smo

obući abaje, tradicionalne crne halje koje po-

krivaju od glave do pete jer se u islamskoj vjeri

smatra da se niti jedan dio žene ne smije vidjeti

kako ne bi izazvao požudu kod muškarca. Na-

kon toga dio grupe odlazi u razgledavanje gra-

da, dok mi „adrenalinci” idemo u Ferrari Centar.

Simulacije vožnje Ferrari automobila i Formule

1 te ostale atrakcije prolazimo s uzbuđenjem,

dok ono što očekujemo je vrhunac adrenalina:

vožnju najbržim vlakom smrti na svijetu. Vlak

smrti „Formula Rossa” ubrzava do svoje maksi-

malne brzine koja je 240 km/h za otprilike 4,9

sekundi pomoću pokretnog sustava koji gene-

rira otpuštanje brzine slične onoj kod svemir-

skog transportnog nosača. To je bio jedan od

najuzbudljivijih trenutaka u mojem životu.

I tako završava moja zimska avantura u Du-

baiju, gradu nastalom kao spoj nespojivog.

Vanda Petrak, 7. razred

Oš petra zrinskoga

voditeljica: iva Franić

džipovi i pustinja

beduinsko selo usred pustinje

102 // LiDraNo 2013.


Fejs, pošast novog doba - zabava ili ovisnost?

Od odlikašice do ovisnice

Opće je poznato da je danas sve više prisutna ovisnost o društvenim mrežama, ponajviše o fa-

cebooku. Kao i većina mojih vršnjaka, i ja imam svoj fejs profil. No prije svega, voljela bih se pred-

staviti. Zovem se Dunja i idem u osmi razred osnovne škole. Odlična sam učenica i mogu reći bila

sam ovisna o fejsu. Prije samo par mjeseci fejs mi nije značio gotovo ništa, no svakog sam dana

sve više i više vremena provodila na njemu. Mislila sam da mi nije bitniji od ocjena i druženja s pri-

jateljima, no bio je.

Nije neka tajna da mladi dnevno provode sate i sate dopisujući se i dijeleći svoje osobne podat-

ke s ostalim korisnicima te društvene mreže. Danas težimo ka toj popularnosti na fejsu i tisućama

virtualnih prijatelja. Željno iščekujemo što više lajkova, jer o svakom lajku ovisi naša popularnost.

Objavljujemo statuse i slike, i svakim klikom na „podijeli” naš ego raste. Budući da smo cijele dane

na fajsu, ne ostaje nam vremena za učenje i pisanje zadaća što se rezultira lošim ocjenama.

Fejs je ugasio prave vrijednosti.

Žalosno je, ali i istina, da nam je više stalo da lajkova i komentara nego iskrenog mišljenja dra-

gih nam osoba. Počinjem shvaćati kako fejs mijenja ljude. Više si ništa ne govorimo u lice, svađamo

se, mirimo i iznosimo osjećaje preko poruka. Slike koje većina nas objavljuje svode se na lica s puno

šminke i fotošopa. Vrijeđanja su konstantna, a psovke se naziru na skoro svakom statusu i komen-

taru. Česte su i osude o ljudima koje ni ne poznajemo te širenje (gotovo uvijek lažnih) tračeva o isti-

ma. Nismo ni opazili, a postali smo robovi interneta. Teško je izdržati dan bez računala i društvenih

mreža gotovo kao i napisati zadaću.

Više ne marimo za ocjene, sve se okreće oko opet spominjane facebook popularnosti. Zašto su

nam život i zabava nezamislivi bez facebooka, i kako to da smo toliko ograničeni? Zašto si to uop-

će dopuštamo i što imamo od te popularnosti? Postali smo agresivni i sve manje zainteresirani za

tuđe osjećaje i potrebe. Čini nam se kao da ‘mi’ nismo ‘mi’ bez ovih ovisnosti suvremenog doba.

Voljela bih biti primjer drugima da se odupru ovisnosti.

Ali kada bismo se samo potrudili shvatiti da fejs neće naučiti umjesto nas, neće donijeti teške

odluke i neće nas izvesti na pravi put. On će upravljati našim životima neko vrijeme i unijeti kaos

u njih, a na nama je da sve to ispravimo. Tada će biti teško stati pred nekoga i reći mu molim te ili

oprosti, bit će teško naučiti nagomilano gradivo i preboljeti propuštene prilike.

Ne znam hoću li ovime ikoga potaknuti na razmišljanje, ali ja sam svakako uvidjela svoje propu-

ste. Teško je ovo podijeliti s nekime, pogotovo jer me dosta ljudi ne shvaća. Ali isplati se! Shvatila

sam da me fejs kontrolirao i sputavao bez da sam to primjećivala. Sve sam manje bila zainteresira-

na za školu i svakodnevne obveze te sam pokušavala biti nešto što nisam. Svemu dođe kraj, zar ne?

Svoju ‘ovisnost’ ne pokušavam zaboraviti, štoviše dobro sam ju upamtila. Sada mi služi kao lek-

cija, ali i upozorenje. Voljela bih da i ostali čuju upozorenje prije nego što bude kasno. Prije nego

što fejs izmami sve ono dobro iz mladih i usadi kroničnu ovisnost o suvremenim opijatima. Prije no

što zaboravimo prave vrijednosti djetinjstva!

Dunja Stanković, 8. razred

Oš jelkovec

voditeljica: jasenka glavić

LiDraNo 2013. // 103


zvučnA kupkA ObnAvLjA TijeLO i duh bOLje Od nekOLikO SATi SnA

Gong majstorica Jedanaestogodišnji blizanci Leone i Renato leže na podu dnevnoga boravka dok mama Želj-

ka Brašnić lagano udara malim palicama maletama po površini gonga. Prostorijom se širi ugodan

zvuk, dječaci se smiješe zatvorenih očiju, ispred vratiju drijema zlatni retriver Aron, a dvije velike

perzijske mačke predu na polici. Nakon zvučne gong kupke blizanci vježbaju s fizioterapeutkinjom.

Profesionalno se bavite glazbenom terapijom?

Ne. Radim u jednoj informatičkoj kući, vodim odjel službenih automobila i to je moj „ozbiljni”

posao. U glazbu sam se rano zaljubila. Pjevala sam u zboru, plesala akrobatski rock’n’roll, ludovala

za pop i rock zvijezdama. Queenovce i danas obožavam! Tek kad sam otkrila gong, zaokružila sam

ljubav prema glazbi, on je postao najvažniji instrument u mom životu. Naučila sam da je zvuk gonga

ljekovit, da opušta tijelo i um i odlično potiče na aktivnost. Moji sinovi imaju posljedice cerebralne

paralize i fizioterapija im je svakodnevno potrebna. Terapija glazbom opušta mišiće i lakše vježbaju

s „mekanim” rukama i nogama.

Pohađali ste tečajeve za gong mastera?

Još prije desetak godina počela sam pohađati gong master tečajeve u Velikoj Britaniji, Slove-

niji i Hrvatskoj. U Velikoj Britaniji djeca se već u vrtiću susreću s blagodatima glazbene terapije

koja im omogućuje bolju koncentraciju. Britanci su terapiju gongom uveli i u zatvore jer smanjuje

agresivno ponašanja među zatvorenicima i čuvarima. Usporedo sam pohađala i tečaj za masažu

tibetanskim zdjelama. Stečena sam znanja odmah primjenjivala na svim članovima obitelji i svi su

se bolje osjećali nakon gong kupki.

Gong kupka je...

opuštajući događaj kada se u udobnoj odjeći opustimo uz zvukove gonga ili ostalih instrumen-

ta, najčešće u ležećem položaju, i uživamo 20 do 60 minuta. Riječ kupka rabi se radi učinka koji

sviranje gonga ima na naše tijelo, kupamo se u zvukovima i vibracijama. Regeneracija našega ti-

jela i duha rezultat je zvučne kupke i osjećamo se kao da smo odspavali nekoliko sati. Uz vibracije

gonga i tibetanskih zdjela automatski se opuštamo, ulazimo u stanje meditacije, budnoga sanjanja.

Zvuk gonga, zvuk je svemira - univerzuma

Vaš gong je ručni rad?

Da, gongovi se danas, kao i prije 3500 g. prije naše ere, izrađuju ručno. Ne mogu se iskovati

dva ista gonga iako izvana izgledaju isto. Svaki gong proizvodi drugačiji zvuk. Prvi su gongovi ko-

vani iz mješavine bakra i bronce na području nekadašnje Mezopotamije, a današnje Turske, Iraka

i Irana. Gong sadrži broncu i nikal, koji mu dodaje posebnu snagu i zvučnost, ali i zlato i srebro u

tajnom omjeru. Moj gong kupljen je u Sloveniji. Imam i pjevajuće tibetanske zdjele. Vrlo su kvalitet-

ne, izrađene od bronce kojoj je dodana kombinacija sedam metala - zlata, srebra, merkurija, bakra,

željeza, kositra, olova te

metali u tragovima – cink i nikal. Tibetanske zdjele stavljaju se na tijelo, na ruke i noge. Posu-

de šire vibracije koje pospješuju cirkulaciju, oslobađaju nas napetosti i boli. Takve vibracije odlično

opušaju moje sinove nakon školskih obveza.

Ponekad cijela vaša obitelj zasvira na neobičnim instrumentima.

Imamo punu kutiju neobičnih udaraljki: ocean bubanj, djembe, indijanske bubnjeve, frulice,

zvečke, školjke, kišni štap, tingsha bubnjiće... U obiteljskom bendu suprug puše u velike školjke ko-

jima je s donje strane izbušena rupa. Kad se puhne, školjka proizvodi glasan zvuk sličan trubi na

104 // LiDraNo 2013.


brodovima. Leoneu je najdraži ocean bubanj koji ima olovne kuglice, koje se pomicanjem prebacuju

s jedne na drugu stranu, i proizvode zvuk sličan morskim valovima. Kišni štap, kao što mu ime kaže,

asocira na zvuk kapljica kiše i vjetra. Renato svira na tunder bubnju čiji zvuk podsjeća na zvuk oluja

i gromova. Zvuci prirode potiču nas na opuštanje.

Zadnji smo put svirali na rajnglama udarajući kuhačama i prstima. Uz glazbenu terapiju imali

smo i terapiju smijehom istovremeno, proveli smo idealno obiteljsko popodne. Možda je, ipak, naj-

posebniji instrument naš glas i smijeh:-).

Postoji li neko glazbalo koje želite imati u svojoj kolekciji?

Uvijek želim još neki instrument! Željela bih nabaviti hang drum, posebnu vrstu bubnja, koji je

napravljen od tankoga metala i svira se rukama. Zvuk, koji proizvodi, drugačiji je od svih koje sam

čula – vrlo je umirujuć, nježan i ugodan.

Obitelj Brašnić ne može bez glazbenih tonova?

Od začetka, još u mom trbuhu, sinovi su reagirali na zvučne podražaje. Kroz terapiju glazbom

svatko može i svirati i pjevati, a ne treba biti profesionalni glazbenik ili pjevač. Meni je najbitnija ra-

dost koja proizlazi iz sviranja i pjevanja, naša su tijela stvorena za gibanje. Odnedavno sam počela

odlaziti na terapeutski ples. Plešem uz glasnu glazbu i osjećam se odlično, izbacim svu napetost i

brige, a ostaje mi samo dobro raspoloženje.

U dobrom društvu s terapijskim kućnim ljubimcima

Uz vašu glazbu opuštaju se i četveronožni ljubimci?

Imamo terapijskog psa Arona koji je s nama skoro 7 godina. Njegova je ljubav prema mojoj dje-

ci bezgranična. Za njih će napraviti sve! Raduje se i maše repom čim ih ugleda na kućnom pragu,

a kad su tužni privije se uz njih. Pas je idealan terapeut jer ga treba prošetati bez obzira na vre-

menske uvjete, treba ga redovito češljati i voditi na preglede veterinaru. Uz njega djeca uče i o or-

ganiziranju vlastitoga vremena, vode brigu je li Aron jeo, ima li čistu vodu, treba li otići u šetnju...

Imamo i dvije mace, Blondi i Alehandra. One su dečkima najveći zabavljači i velike maze, a svojom

ih skakanjem i izmicanjem pozivaju na igru i kretanje.

Leone i Renato pohađaju i terapijsko jahanje.

Jašu na konjima bez sedla, samo na dekici, tako da osjete sve pokrete konja koji imaju veliki

terapeutski učinak. Kada konj lagano hoda, radi pokrete koji su najsličniji ljudskom hodu i na taj

način tijelo jahača dobiva impulse kao da hoda. Leone i Renato jako su dobro prihvatili i taj oblik

vikend terapije.

Samouka krojačica

Vaša vedrina i kreativnost odražava se i u vašem stilu odijevanja!

Hvala, nikada nisam učila šivati, jednostavno sam isprobavala. U početku nije sve uspijevalo

kako sam željela, ali ubrzo sam svoje ideje provodila u djelo. Jučerašnji posjet zoološkom vrtu po-

taknuo me da sa sinovima sašijem pingvine jer su im se oni najviše svidjeli. Predivan sunčani dan

završio je na Leoneovoj svilenoj kravati. Oslikavam i svilu i tkanine! Šijem, pletem, kukučam i kom-

biniram! Drago mi je da vam se sviđa moja glazbena suknja ukrašena notama.

Dani su vam, doista, ispunjeni aktivnostima.

Trudim se raditi ono što volim i to dijelim sa svojim dečkima, suprugom i četveronožnim čupav-

cima. Sve se može učiniti ako je obitelj složna.

Glazba je radost u kojoj uživamo, a radost pokreće svijet!

Antonija Maričić, 8.razred


voditeljica: Melita horvatek Forjan

LiDraNo 2013. // 105


šTO je pReTiLOST, kAkO nASTAje i kOje pRObLeMe MOŽe pROuzROčiTi?

Hrvatska djeca prva u Europi - u debljanju!Pretilost (ili još debljina i gojaznost) (latinski: obesites), kronična bolest koja nastaje prekomjernim nakupljanjem masti u organizmu i povećanjem tjelesne težine. Svako povećanje 10% više od idealne težine smatra se gojaznošću. Epidemija ove bolesti je u porastu te se ubraja u vodeće bolesti suvremene civilizacije.

Zabrinjava podatak koji je iznijela pravobraniteljica za djecu kako se hrvatska djeca debljaju

najbrže u Europi.

1/5 prvašića prilikom upisa u prvi razred ima previše kilograma. Kako smo došli do toga? Što

radimo pogrješno?

S. F. učenik je naše škole. Ima problema s debljinom. Ne bavi se sportom, debljinu pokušava

prekriti odjećom, a tugu što ne može sudjelovati u igri s drugima (pa i na satovima tjelesne i zdrav-

stvene kulture) liječi - slatkišima.

Roditelji učenika S. F. svjesni su problema. Također ne znaju kako ih riješiti, ne znaju reći NE

pretjeranim količinama zdrave i nezdrave hrane jer „on tako voli jesti”. Nadaju se da će se kilogra-

ma riješiti kad bude veći (!).

KOJI SU UZROCI?

Najčešći uzrok pretjeranoj debljini jest

nezdrava i nepravilna prehrana. Djeca vole

jesti brzu hranu, a roditelji ih često za po-

stignute uspjehe (dobre ocjene) nagrađu-

ju kupovinom upravo takve hrane ili velikih

količina slatkiša što je u potpunosti krivo.

Hrana ne smije služiti kao sredstvo nagra-

đivanja, već sredstvo zadovoljavanja nor-

malne fiziološke potrebe.

Djeca obožavaju i, također nezdrave,

gazirane sokove. (Jeste li znali da je riječ

Coca-Cola druga najpoznatija riječ na svijetu?!) U jednoj litri nekog gaziranog pića nalazi se i više

od 100 grama šećera (20-ak čajnih žličica!). Ne zavaravajte se natpisima 0% šećera ili slično jer je

tada šećer zamijenjen drugim kemikalijama, također štetnim.

Mnogi će stručnjaci koji se bave ishranom reći kako je doručak jedan od važnijih obroka. U na-

šoj školi 62% učenika uzima doručak u školskoj kuhinji. Ostali učenici od kuće donose sendviče ili

ne jedu ništa! U školi su pet, šest, sedam ili čak osam sati, a kad dođu kući najlakše je glad utažiti

nekom brzom hranom.

106 // LiDraNo 2013.


Veliki pomoćnik debljini je i nedovoljna tjelesna aktiv-

nost. Često od svojih baka i djedova čujemo rečenice: „U

naše vrijeme u školu se išlo pješice i po nekoliko kilometa-

ra, a danas djeca samo sjede pred televizorima i računali-

ma!” U našoj školi, u predmetnoj nastavi, postotak učenika

koji se izvan škole ne bave niti jednim sportom, tj. ne treni-

raju ništa u nekom klubu kreće se od 21% do 58%.

U sedam razreda dječaci se u većem postotku od uče-

nica bave sportom. U jednom razredu učenica koje se bave

sportom ima više od dječaka.

Među učenicima koji se bave sportom dječaci zauzimaju od 62 do 90%, a djevojčice najčešće

manje - od 18 do 78%.

Najčešći sport među dječacima je košarka, a slijedi je nogomet. Među djevojčicama najrašireniji

je ples, a slijede ga tenis i odbojka.

Hrvoje Đurak, profesor TZK-a, misli da postoji više razloga za neaktivnost djece i nesudjelova-

nje u sportskim programima:

1. prerana selekcija djece u klubovima i prezahtjevni kriteriji u odabiru ekipa

2. roditelji sami financiraju program - skupe članarine i troškovi puta

3. informatizacija društva i kompjutorizacija koja je dovela do sjedilačkog načina života - djeca

su sve manje aktivna

4. velika količina različitih sadržaja - kulturnih, jezičnih, glazbenih (dramske grupe, škole stra-

nih jezika, glazbene škole) i zahtjevni školski programi - sve to dovelo je do preopterećenosti djece

u gradovima te sve manje participiraju u sportskim programima i klubovima.

JOŠ MALO O POSLJEDICAMA…

Pretilo dijete u cjelini je krupnije, razvijenije, ono ranije ulazi u pubertet, kaže naša školska li-

ječnica dr. Željka Štimac-Miling. Dodaje kako su ta djeca najčešće sitnog lica, a masno tkivo im se

nakuplja u gornjem dijelu trupa, a u djevojčica najče-

šće u donjem dijelu tijela i na nogama. Često na koži

imaju strije.

Posljedice pretilosti su brojne: psihološki proble-

mi (zbog kozmetičkih učinaka), poremećaji u statici,

spuštena stopala, metaboličke promjene, kardiova-

skularne bolesti, povišen krvni tlak, sklonost šećernoj

bolesti. Dr. Štimac-Miling upozorava da se na djecu ne

primjenjuju dijete već se preporučuje promjena pre-

hrane. Cilj je zadržavanje na istoj težini, a rastom doći

do normalne težine.

ŠTO UČINITI? ŠTO MOŽE POMOĆI?

Od ove školske godine u škole je uveden zdravstveni odgoj s modulom Živjeti zdravo. Od prvog

razreda djecu se kroz predavanja, prezentacije ili radionice podučava zdravom načinu života tema-

ma o pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti.

Neke od tema su: Piramida zdrave prehrane (za djevojčice i dječake u dobi od 7 do 9 godina) i

higijena jela; Pravilno držanje tijela (za učenike 1. razreda); Važnost prvoga jutarnjeg obroka i me-

đuobroka; Vrste tjelovježbenih aktivnosti u slobodnom vremenu (za učenike 2. razreda); Značaj re-

LiDraNo 2013. // 107


dovitoga tjelesnog vježbanja kao važan čimbenik re-

gulacije tjelesne mase (za učenike 5. razreda) do teme

Poremećaji hranjenja (za učenike 8. razreda).

NAPOSLJETKU - JESU LI KRIVCI DJECA ILI

RODITELJI?

Roditelji, vi ste oni koji odlučuju koja i kakva hra-

na i piće će se konzumirati u vašem domu, jer, napo-

sljetku, vi sve to kupujete i donosite kući. Ako želite

da vam se dijete počne zdravo hraniti, budite mu uzor

i podrška, pa se i vi počnite tako hraniti. Ako želite da

se dijete bavi nekom aktivnošću, pođite i vi s njim, npr. na izlet u prirodu, na igralište odigrati koju

utakmicu košarke ili „biciklirati” oko Jaruna. Budite im nada za bolju budućnost!

Kristina Kelava, 6. razred

Oš ivana Meštrovića

voditeljica: gordana Ljubas

Isabella Margeta, 4. razredOš Antuna gustava Matoša

108 // LiDraNo 2013.


huLk i jA kOd MAdAMe TiSSAud

Put u LondonPrvi put u avionu

Kad me tata pitao bih li htjela ići u London, skoro sam srušila susjedov strop od uzbuđenog ska-

kanja. Pozvala nas je Marinina prijateljica, Marijana, koja je otišla u London tijekom studija, tamo si

našla dečka i udala se, pa sada živi u Londonu. Usput, Marina je tatina nova supruga.

Do Londona smo putovali avionom. To je bio moj prvi let i želudac mi je bio u čvorovima od ner-

voze, iako se nije činilo tako. No let je prošao bez problema. Istini za volju, zapravo sam prespavala

pola puta. Tata me probudio kad smo bili tik iznad engleskog kopna. I dobro da je, pogled iz aviona

bio je nevjerojatan! Nepregledna, uređena polja svih boja. Prevladavala je žuta, uljana repica. Pred

samo slijetanje ušli smo u oblak pa se više nisam mogla diviti pogledu.

Slijetanje je također dobro prošlo. Mini-busom su nas vozili do druge strane luke. Zanijemila

sam dok sam gledala uokolo. Sve je na engleskom jeziku, nema ni slova hrvatskoga. Uhvatila me

trema pred razgovor s nekim tko zna samo engleski jezik, iako sam ga znala dovoljno za sporazu-

mijevanje. Najviše me brinulo kako ću se sporazumijeti sa Marijaninim sinom koji je rođen London-

čanin.

Macanovi stripovi u Londonu

Došli smo do Marijanine kuće u jugozapadnom Londonu, u četvrti Battersea. Sve su kuće u nizu

i vrlo su slične, s neograđenim vrtom ispred i većim, ograđenim, iza kuće. Vrata nam je otvorila Ma-

rijana koja nas je veselo pozdravila na hrvatskom jeziku. Pozvala nas je unutra i pokazala nam sobe

u kojima ćemo spavati. Moja je imala krevet na kat. Krenula sam se raspakirati kad je došao Tarik,

Marijanin sin. Prije nego sam zinula, pozdravio me na hrvatskom! Dalje se nije bilo teško sprijatelji-

ti. Torbe su mogle čekati. Sprijateljile su nas video igrice, lude igre u stražnjem vrtu i stripovi. Iako

je pričao hrvatski s engleskim naglaskom, čitanje mu je teže išlo. Rado sam mu čitala Macanove

stripove, a on je mene naučio igrati igrice na play stationu.

Sutradan nas je na stolu dočekao pravi engleski doručak: Sunny siele up (tost s rupom u koju se

smjesti jaje), prepečena slanina, kobasice, čaj.

Ulicama Londona

Siti i odmorni, krenuli smo u obilazak Londona. Prioritet nam je bio sklopivi londonski most,

Tower Bridge. Most stoji na kockastim stupovima između kojih prolaze brodovi. Ima i automobilsku,

pješačku i biciklističku stazu. Pogled s mosta na Temzu skoro me stajao glave. Kad je ispod prolazio

brod, toliko sam se nagnula preko grede da bih vjerojatno pala da me nije Marina držala za jaknu.

Londonskim ulicama vozili smo se crvenim Double deckerima bez krova. Od jakog vjetra nisam

čula sve što je vodič govorio. Ipak, bar nije padala kiša, iako su nam podijelili i kišne kabanice. Samo

su glavne londonske ulice široke, sporedne ulice su uže, popločane pločama (kao kod nas u Rijeci) i

spojene na glavne. Čovjek bi se tamo mogao lako izgubiti. Dodaj tome još i maglu i nije teško shva-

titi zašto nikada nisu otkrili tko je bio Jack Trbosjek.

Londonski javni parkovi ostavili su me bez riječi. Kad smo bili u Reagent`s parku, mislila sam da

smo završili na nekakvoj livadi. Nisam mogla vjerovati. Hrvatska ideja parka je mali prostor izme-

đu zgrada s ljuljačkom, vrtuljkom i klackalicom gdje se djeca igraju a tinejdžeri čekaju da nastava

počne. Engleska definicija parka je golemi prostor prekriven jednako pošišanom travom, vitkim dr-

većem (da stvara hlad) i, tu i tamo, gredicama cvijeća. Idealno mjesto za piknik ili igru.

Kina u Londonu

LiDraNo 2013. // 109


Kad smo se konačno izvukli iz parka, krenuli smo u šetnju, bez ikakvog odredišta. Na kraju smo

završili u kineskoj četvrti. Bilo je kao da smo odjedanput izašli iz Londona i magijom završili u Kini.

Ulica kojom smo prolazili bila je prepuna ljudi koji su nešto prodavali, izvodili ili samo prolazili. Na

zidovima zgrada bile su freske i reljefi mitskih bića, uglavnom kineskih zmajeva koji su se uvijali i

izvijali kao kakvi šareni slinkiji. Ja sam vjerojatno izgledala kao riba na suhom jer mi je tata rekao

da bih trebala zatvoriti usta i prestati zuriti. I onda, kao da smo prošli kroz portal, na kraju ulice,

opet smo se našli u normalnim londonskim ulicama. Nevjerojatno!

Muzej Madame Tissaud

Treći dan je tata nestao u nepoznatom smjeru (valjda je htio biti malo sam), a Marina i ja smo

otišle u Muzej Madame Tissaud, muzej voštanih figura. Prolazile smo muzejem kao da prolazimo

kroz povijest slavnih osoba poredanih po tome u kojem su vremenskom razdoblju živjeli. Tamo su

bile i figure slavnih engleskih kraljeva, poput Henrika VIII.. Postoji i soba s likovima iz filma i s li-

kovima iz crtića. Slikala sam se s Hulkom. Na kraju smo došli do hodnika koji je išao u dva različita

smjera. Bio je to horror odjel. Na desno je bio vrlo strašan prolaz sa zabranom za one ispod trinaest

godina. Tako da smo otišle na lijevo, gdje su bile voštane figure na srednjovjekovnim spravama za

mučenje, što nije bilo ni realistično ni zanimljivo. Na kraju smo se ukrcale u vlakić koji nas je vozio po

ostatku izložbe gdje su nas, tu i tamo, pokušali prestrašiti bljeskovima i padajućim lutkama. Marina

se zabavljala kao da je u lunaparku, a ja sam izgledala kao da sam umrla od dosade. Prekasno sam

vidjela kameru; slikala me prije nego sam se mogla nasmijati ili barem prestati izgledati kao jedna

od onih figura koje su mučili na horror odjelu. Kad su dijelili slike na pultu, kraj izlaza, skoro sam

naglas uzdahnula od olakšanja. Slike su bile bezobrazno skupe pa nismo ponijele to ruglo doma.

Opet u avionu

No, kao što svemu dobrom dođe kraj, došlo je i vrijeme povratka u Zagreb. Obećala sam Tariku

da ću nagovoriti tatu da kupi još Macanovih stripova i da mu ih pošalje poštom.

Naime, čitanje i razumijevanje hrvatskog mu se općenito poboljšalo pa ih je mogao čitati sam.

Pozdravili smo se s našim domaćinima s obećanjem da ćemo se uskoro vidjeti u Hrvatskoj.

Povratak avionom bio je manje uzbudljiv nego dolazak. Možda zato što sam već znala što me

očekuje ili možda zato što sam bila pomalo tužna što napuštam grad koji me se toliko dojmio.

Petra Crnić, 8.razred



110 // LiDraNo 2013.


I mozak možemo bildatiMoždane se vijuge ne razvijaju samo čitanjem, učenjem ili druženjem s knjigama, već i u zani-

mljivoj aktivnosti bacanja u zrak loptica, čunjeva ili balansnih tanjura. Pogodili ste, riječ je o žon-

gliranju. Učenici 4.a (današnjeg 5.a) razreda naše škole, pod vodstvom učiteljice Sandre Huzjak,

uključili su se u neobičnu izvannastavnu aktivnost žongliranja i već nas godinu dana oduševlja-

vaju svojim školskim nastupima. Bacanje loptica u zrak ne jača samo mišiće ruku, već i mozak

jer tom radnjom povezujemo dvije strane mozga i tako ga „bildamo” (stručno rečeno, razvijamo

križno-lateralne kompetencije) jer se od žonglera zahtjeva koordinacija pokreta, koncentracija,

okretnost, brzina, ali i kreativnost. Znanstveno je dokazano da vježbanje žongliranja potiče uče-

nje i oblikuje inteligenciju i preoblikuje mozak. U razgovoru s učiteljicom razredne nastave i vo-

diteljicom žonglerske grupe, Sandrom Huzjak, doznali smo detalje o pokretanju žonglerske grupe

u školi, izradi rekvizita, savladavanju osnovnih koraka u bacanju (zvanih kaskada). Prezentaci-

jom uvježbanih vještina stvorili su zanimljivu predstavu, ne samo žonglersku već i plesnu, s de-

taljima klauniranja, a cijeli su dojam pojačali vlastitom glazbenom montažom. Njihove odlične

rezultate mogli smo vidjeti na školskim priredbama i događanjima, ali i u reportaži Hrvatske te-

levizije. Žongliranje je 5.a donijelo i pobjedu na natječaju jednog trgovačkog centra „Moj razred

je najbolji” na kojem je cijeli razred osvojio školske ruksake. Nagrade ne dolaze same od sebe, za

ovu je vještinu potrebno puno truda i vremena. Nije lako i mnogi odustaju na prvim neuspješnim

bacanjima loptica u zrak. Ipak, kao ni općenito u životu, ne treba odustajati pri prvom neuspjehu.

Poslije početnih napora slijedi zabava i veliko zadovoljstvo kad primijetite napredak.

Kako je pokrenuta ideja za osnivanjem žonglerske izvannastavne aktivnosti u našoj školi?

Svaka učiteljica razredne nastave vodi neku izvannastavnu aktivnost koja je u skladu s njezi-

nim sklonostima i sposobnostima. Kako sam ja žongler, a iskustvo je pokazalo da djeca u četvrtom

razredu mogu svladati osnove ove neobične discipline, upustila sam se u tu avanturu s 4.a školske

2011./2012. godine.

Koliko su učenici bili zaiteresirani da se prijave u žonglersku družinu?

Učenici su bili iznimno zainteresirani za žongliranje. Cijeli je razred je dio žonglerske družine.

Kada ste se Vi osobno upoznali s vještinama žongliranja?

Počela sam bacati loptice prije kojih sedam godina. To je bilo pred kraj fakulte-

ta kada sam htjela steći dodatne vještine koje bi mi pomogle pri radu s djecom. Nakon do-

nekle svladanih loptica krenula sam s čunjevima i dalje nastavila s ostalim rekvizitima.

Postoji li stručna definicija kojom biste opisali žongliranje?

Ono se može još nazvati i „razvijanje križno-lateralnih kompetencija”. Taj zapetljani naziv za-

pravo znači da se bacanjem loptica povezuju dvije strane mozga i time se mozak „bilda”. Učenje i

bavljenje tom vještinom potiče i ubrzava rast neuronskih veza kako kod sive, tako i kod bijele mož-

dane materije.

Moraju li učenici biti posebno spretni i talentirani da bi se mogli baviti žongliranjem?

Ne moraju. Osnove žongliranja može naučiti doslovno svatko. Bitno je redovito vježbati. Oni

koji su talentirani brže napreduju, no i njima je potreban svakodnevni trening.

LiDraNo 2013. // 111


Koliko je vremena potrebno da se usvoje najosnovnije vještine?

Kaskadu (osnovnu figuru vrtnje tri loptice) desetogodišnje dijete u prosjeku savlada već kroz

tjedan dana. U početku su loptice u zraku još nestabilne, ali uz upornost i redovito vježbanje sigur-

nost se stječe kroz nekoliko tjedana.

Što je od rekvizita potrebno za bavljenje tom vještinom?

Rekviziti ovise o osobnim sklonostima žonglera. Najpoznatiji rekviziti su loptice, čunjevi, ringo-

vi, diabolo, devil’s stick i kiwido. Najčešće se kupuju u dućanima izvan Hrvatske jer kod nas nema

specijaliziranog dućana za žonglersku opremu. Ipak, znala sam u posljednje vrijeme naići u pojedi-

nim dućanima na loptice ili diabolo koji nisu vrhunske kvalitete, ali posluže svrsi. U školi smo sami

izrađivali loptice od čarapa koje smo punili rižom i šivali. Komete također. Čunjeve smo naručili in-

ternetskom prodajom iz drugih zemalja.

S kojim je rekvizitima najlakše, a s kojim najteže žonglirati?

Iskustvo je pokazalo kako su loptice jednostavnije od čunjeva, jer je za čunjeve potrebno po-

znavanje figura s lopticama. Komete (kiwido) bolje leži djevojčicama jer sadržava u sebi i plesne

elemente, pa su njima zanimljivije. Balansne tanjure se uglavnom može najbrže svladati, ali oni ne

pružaju napredovanje u smislu novih figura i zanimljivosti nastupa.

Koliko dugo se učenici moraju pripremati za neki javni nastup , priredbu ili slično?

Naravno da to ovisi o prethodnom iskustvu javnih nastupa učenika, razini vještine žongliranja,

organizaciji nastupa, duljini trajanja nastupa i sl. Prošle godine su učenici počeli žonglirati u rujnu,

na početku školske godine, i uspjeli smo se spremiti za božićni nastup u prosincu. To je nekakav

maksimum brzine jer smo krenuli od samog početka izrade loptica, prvih bacanja, scenskog nastu-

pa, glazbe...

Kako postupiti ako prilikom izvođenja nešto krene krivo, npr. loptica vam ispadne iz ruke?

Tada je najbolje nasmiješiti se (kako nitko ne bi vidio da se zapravo grozno osjećate), uzeti lop-

ticu i krenuti raditi dalje. Ponovno uz smiješak.

Gdje ste sve do sad nastupali i kakve su reakcije publike na vaše točke?

Nastupali smo na nekoliko školskih priredbi, kao i na humanitarnoj akciji kojom su prikupljana

sredstava za rehabilitaciju našeg prijatelja iz razreda koji ima cerebralnu paralizu. HRT je o žon-

glerima snimio i reportažu, prikazanu 5. listopada 2012. g. u emisiji obrazovnog programa „Puni

krug”. Uz to, neki su učenici prošlog ljeta na rivi stavili šešir, žonglirali i tako si zaradili pristojan

džeparac. Reakcije publike su uvijek veoma pozitivne. Ljudima je neobično da djeca mogu savla-

dati toliko neobičnih vještina. Oduševljenja nikad ne manjka, žongleri ipak mogu ono što većina ne

može.

Kako na žongliranje gledaju nastavnici i roditelji?

Svi su uvijek imali samo pohvalne komentare, kako su odlični, spretni i atraktivni. Roditelji su

posebno oduševljeni i pozitivno iznenađeni sposobnostima svoje djece za koje nisu znali da su im

dostupne. Većina misli da se žonglerom rađa, a ne postaje velikim trudom.

112 // LiDraNo 2013.


Kome sve možete preporučiti žongliranje?

Baš svakome, jer je istraživanjima na Sveučilištu u Oxfordu i njemačkom sveučilišnom medi-

cinskom centru Hamburg-Eppendorf dokazano kako mozak napreduje čak i kod žonglera kojima

žongliranje i ne ide najbolje te da takav rad rukama potiče razvoj pamćenja, govora, fokusa i drugih

bitnih procesa povezanih s učenjem i razmišljanjem. Stoga loptice i čunjeve u ruke da budete pa-

metniji, okretniji i vrlo zabavni i zanimljivi svojoj okolici.

Žonglerski rekviziti: Žonglerske loptice - loptice veličine teniskih, ali mekane i načinjene od pamučnog materijala (baggy balls)Čunjevi - plastičnog materijala, mnogi kažu kako ih podsjećaju na boce šampanjcaBalansni tanjuri - posebni plastični tanjuri koji se vrte na štapu predviđenom za tu svrhuDiabolo - poznat još i kao kineski jo-jo - cilindričan predmet koji se vrti na konopcuKomete - kugle spojene na konopcu na čiji se vrh, radi estetskog dojma, prišiju trakicePing pong - figura u žongliranju u kojoj se jedna loptica prebacuje iznad ostalihHalf shower - figura u žongliranju u kojoj se jedna loptica prebacuje samo iz jedne ruke iznad ostalih (postoji desni i lijevi half shower)Noževi - podsjećaju na sablje, tupi su (iako se i njima može ozlijediti jer su im vrhovi metalni) i tehnikom najsličniji vrtnji čunjeva

Iva Duvančić, 6. razred

Oš Stenjevec

voditelj: zoran šutić

Leona Škrinjarić, 7. razredOš Antuna gustava Matoša

LiDraNo 2013. // 113


RAzgOvOR S RAkAnOM RuShAidATOM, jedniM Od nAjbOLjih MLAdih hRvATSkih kAzALišnih i FiLMSkih gLuMAcA

Igranje životaTreba biti čistog srca i otvoren. To ne vrijedi samo za glumce. Sve ostalo dolazi samo od sebe. Glumce ne dijelim na talentirane i netalentirane. Dijelim ih na one iskrene i predane svome radu i na one koji to nisu.

Rakan Rushaidat rođen je 1977. godine. Od 1990. član je Dramskog studija ZKM-a. Akademiju

dramske umjetnosti završava 2000. godine u klasi Joška Juvančića. Snimio je desetak filmova od

kojih je u nekima igrao glavne uloge. U Trešnji je u angažmanu od 2004. godine. Trenutno igra u

predstavama: „Oliver Twist” (Charley), „Čudnovate zgode šegrta Hlapića” (Bundaš) te „Alisa (pre-

ma onoj u zemlji čudesa L. Carrolla)”. Njegov rad je zapažen u Teatru Exit. Za ulogu u predstavi

„Istok” dobio je nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Osim u Exitu, kao slobodni dram-

ski umjetnik igrao je u svim nacionalnim kazalištima i Gavelli. Za ulogu Mira u predstavi „Komšiluk

naglavačke” HNK-a Ivan pl. Zajc dobio je nagradu Fabijan Šovagović. Dobitnik je priznanja Hrvat-

skog društva dramskih umjetnika: nagradu za najbolju mušku glumačku ulogu 2006/2007. godine

u predstavi „Smisao života gospodina Lojtrice.”

Koja Vam je najdraža uloga i zašto?

Ne mogu baš neku posebno izdvojiti, vremenom se mijenjaju. Jako mi je bila draga uloga Pino-

kija. Ta se predstava više ne igra, ali je bila odlična, izuzetno zahtjevna i bilo je veliko zadovoljstvo

igrati u njoj.

Zašto se bavite glumom?

Glumom sam se počeo baviti za vrijeme osnovne škole. Bila mi je hobi i uživao sam pohađajući

sam učilište ZKM-a. Tamo sam ušao u novo društvo, stekao prijatelje i kako je vremenom taj interes

bivao ozbiljniji na kraju sam se odlučio baviti time i živjeti od toga. Odluka je zapravo došla sama

po sebi pa ne mogu reći točno zbog čega.

Je li se ponekad teško motivirati za rad?

Kada ima jako puno posla, puno predstava zna biti jako teško. Ponekad odigram i 40 predstava

mjesečno što me jako umara. Obično se poklope i druge životne obveze, ali čim izađem na scenu

stvari ponovno postanu lake.

Što Vas na poslu najviše uveseljava, a što rastužuje?

Najviše uveseljava igra s kolegama na sceni. Pretvaramo se u malu djecu koja se istinski igraju.

Najviše me rastužuje kad primijetim da netko na sceni samo odrađuje posao kao nešto što napro-

sto treba dovršiti pa otići doma.

Kakva će biti uloga kazališta u budućnosti? Ima li ono utjecaj na društvo?

Mislim da definitivno utječe na društvo. Svaka predstava na svoj način. Bez obzira na medije

koji dolaze, kazalište nikada neće izumrijeti. Nisu ga uspjeli izgurati film, televizija niti sada inter-

net. Ljudi će uvijek imati potrebu dolaziti gledati druge žive ljude na pozornici.

114 // LiDraNo 2013.


Mogu li kazališta poput Trešnje mijenjati poglede mladih na svijet?

Mislim da svako kazalište to može. Sve ovisi o odluci kakve i na koji način raditi predstave. U

Trešnji smo se zadnjih godina više posvetili sceni za mlade, a ne samo za djecu. Oni ulaze u osjetlji-

vo vrijeme puberteta. Naišli smo na dobre reakcije. Komuniciramo s publikom i često ih pitamo što

misle o određenim predstavama, odnosno kako one utječu na njih.

Brinu li Vas mišljenja kritičara i medija?

Kritika me ne brine zato što većina hrvatskih glumaca smatra da trenutno nema ozbiljnijih kriti-

čara. To je žalosno. Nisu dovoljno temeljiti i posvećeni kazalištu. Novine se i u ovom segmentu ma-

nje-više svode na žutilo i površne osvrte. Smislenu kritiku zapravo volim. Čovjeka može natjerati

da popravi greške i tjera ga da napreduje.

Je li teško naučiti tekst? Improvizirate li nekada na sceni?

Improvizirati se može u predstavama koje to dopuštaju, naravno u dogovoru s redateljem. To

se ponekad i zapravo traži. Tekst se uči uz radnju, pokret. To nije bubanje teksta, niti obično izgo-

varanje rečenica. Kada se kombinira radnja ili odnos prema nekome, automatski se pamti i tekst.

Glumci imaju izraz tijelo pamti. To se stvarno događa. Čim se počnemo kretati po sceni tekst dođe

sam po sebi i nakon što neku predstavu nismo igrali nekoliko mjeseci.

Surađujete s raznim kazalištima i igrate u različitim prostorima. Mijenja li se osjećaj u odnosu

na prostor?

Da, svako kazalište i svaki prostor ima neku svoju energiju. Ona je povezana s ljudima koji tamo

borave i rade. Drugačiji su pristupi ljudi u gradskim kazalištima u odnosu na one u privatnim. U pri-

vatnim manje ljudi radi više poslova što stvara svojevrsni kaos koji mi se također sviđa. Studentski

centar opet ima svoju atmosferu budući da se miješaju različiti performansi, izložbe, koncerti, ra-

zna događanja i slično. Čudna je tamo grupa umjetnika.

Prati li hrvatsko kazalište moderne trendove i treba li se mijenjati?

Ovisi o pojedinom kazalištu. Iskreno ne znam što je trend, ali znam da neka kazališta pokušava-

ju biti suvremenija svakim danom. Trenutno u tome prednjači ZKM. Mijenjati se treba u odnosu na

ljude, pratiti njihov razvoj kao i razvoj kulture. Život oko kazališta mijenja se pa se i kazalište mora

mijenjati jer je ono ogledalo društva.

Koje kolege posebno cijenite i zašto?

Cijenim mnoge, ali moram priznati da je na mene najviše utjecao Vili Matula. Zbog njegove dis-

cipline i predanosti radu. Od njega sam najviše naučio.

Igrate u predstavi Rent a friend koja govori među ostalim i o društvenim mrežama. Što mislite

o njima?

Nemam Facebook profil, iako sam vidio da je to netko napravio u moje ime. Ne koristim ih iz

jednostavnog razloga što računalo nije dio mog kazališnog posla. Tako da nisam primoran sjediti za

računalom. Informiram se o nekim stvarima, pročitam novosti, malo pretražujem i to je to. O njima

ne mislim ništa loše, dapače mislim da su odlične. Ljetos smo na Ljetnim večerima Exita mijenjali

raspored jedne izvedbe i našli smo se u problemima. Ipak, promjenu smo razglasili putem društve-

nih mreža i u kratkom vremenu obavijestili veliki broj ljudi i tako napunili gledalište.

LiDraNo 2013. // 115


Koje su osobine dobrog glumca?

Mislim da je najvažnija iskrenost, kako iskrenost na sceni tako i iskrenost prema radu. Treba

biti čistog srca i otvoren. To ne vrijedi samo za glumce. Sve ostalo dolazi samo od sebe. Glumce ne

dijelim na talentirane i netalentirane. Dijelim ih na one iskrene i predane svome radu i na one koji

to nisu.

Što mislite o skidanju filmova i glazbe s interneta?

Svakako bi se trebalo pravno zaštititi autorska prava. Ljudima koji nešto naprave, a za to ne do-

biju zasluženi novac sigurno nije lijepo. Nisam nikad ništa skidao zato što to ne znam. Moji prijatelji

jesu i često su mi davali neke materijale pa ne znam što bih rekao na to. S jedne strane mi je dra-

go da mogu doći do neke glazbe do koje inače ne bih mogao doći, a s druge razumijem i umjetnike.

Kada biste morali birati između filma i kazališta što biste odabrali?

Odabrao bih kazalište. Na filmu je teško raditi i nikada ga do kraja nisam zavolio. Stalna su zau-

stavljanja i ponavljanja. Nije mi to blisko jer najviše volim kad se iziđe van i priča ispriča od početka

do kraja.

Ponovno se budi interes za dječje filmove poput filma Koko i duhovi. Što mislite o tome?

To je odlično. Godinama nisu snimani takvi filmovi. Stvarno je žalosno da su djeca morala gle-

dati stare filmove. Sada su snimljene i Čudnovate zgode šegrta Hlapića i dobro je da su ljudi počeli

obraćati pozornost na to. I djeci se treba malo posvetiti za promjenu.

Koliko spremate nove predstave?

U prosjeku pripreme traju dva mjeseca, iako nužno ne mora biti tako. Nekad traju i do šest mje-

seci, dok same probe traju dva mjeseca otprilike. To ovisi o predstavi. Obično se započne čitačim

probama. Tih prvih tjedan-dva se sjedi za stolom, iščitava se tekst, staje na nerazumljivim mjesti-

ma, raspravlja, pojašnjava, razgovara, traže određene emocije i odnosi. Nakon toga ljudi zapamte

što trebaju govoriti nakon čega se kreće uvježbavati kretanje po sceni. Na kraju dolaze kostimi i

rekviziti. Vrijeme potrebno za stvaranje dobre predstave je relativno. Ponekad glumi jedan čovjek,

a ponekad je uključen cijeli ansambl tako da vrijeme ovisi o mnogim čimbenicima.

Igrate li često uloge koje vam se ne sviđaju?

Nastojim ne prihvaćati takve uloge i do sada sam imao sreće. Svojim radom sam stekao odre-

đeni status koji mi omogućava da mogu nešto izbirati, a nešto odbiti. Glumci inače često nisu u toj

poziciji, na žalost. Sjećam se da sam jednom prilikom prigovarao jednoj kolegici zato što je glumila

u sapunici. Nemam dobro mišljenje o sapunicama jer se rade prebrzo i nedovoljno kvalitetno. Po-

sramio sam se kad mi je obrazložila da to radi zato što nema novaca nit izbora. Završila je glumu i

nešto je morala raditi da bi preživjela. Ispričao sam joj se i bilo mi je jako neugodno. Ljudi naprosto

moraju nekad pristati na ono što im se nudi.

Čije filmove volite gledati?

Volim filmove P. Thomasa Andersona, J. Jarmuscha i braće Coen. Iako sam prije rekao da ih baš

ne volim snimati, volim ih gledati.

Sjećate li se neke nezgode koja vam se dogodila za vrijeme predstave?

Prije mi je često znao pucati glas od umora. Više sam puta istezao razne tetive na nogama i

rukama. Imao sam tešku ozljedu ramena, ali sam unatoč tome morao igrati. Jednom sam ozlijedio

116 // LiDraNo 2013.


koljeno do te mjere da sam morao otkazati predstavu. Bilo mi je mučno, sjedio sam doma i plakao.

Žao mi je bilo ljudi koji su kupili kartu.

Koja vam je bila omiljena knjiga u djetinjstvu?

Roman S. Kinga The body. Po njoj je snimljen i film.

Čega se sjetite kad pomislite na svoje osnovnoškolske dane?

Sjetim se cura. Bio sam potpuno lud za njima. Radio sam apsolutno sve što je bilo u mojoj moći

kako bih uspostavio kontakt s njima. Zapravo, možda sam se zato i počeo bavit glumom.

Koliko Vam je glumački talent pomagao ili odmagao na nastavi?

Rano sam svladao tehnike šarmiranja, ali ne bih rekao da je to dobro. Puno bi bilo bolje da sam

više grijao stolac, nego šarmirao u trenutcima kada nisam znao gradivo. Puno je bolje potruditi se

i naučiti.

Maja Štefanić, 6. razred

Oš horvati

voditelj: ivan kardum

Matea Brekalo, 8. razredOš Antuna gustava Matoša

LiDraNo 2013. // 117


Intervju: GORAN VLAOVIĆNogometaš Goran Vlaović obilježio je najplodonosnije razdoblje Hrvatske nogometne reprezentacije. Osvajač je brončanog odličja na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, 1998. godine.

LJUDSKE VRIJEDNOSTI I POČETCI

Koje su po vama najveće ljudske vrijednosti? Zašto ste se uopće odlučili baviti nogometom?

Za mene su najveće ljudske vrijednosti poštenje, dobrota i odgovornost. A zašto sam se odlu-

čio za nogomet? Pa mislim da se tu čak nije radilo o odluci. Jednostavno, od najranije dobi koje se

sjećam, lopta mi je bila magična i privlačna do te mjere da je se nisam mogao riješiti. Sve je samo

od sebe išlo u tom smjeru.

Koja je vaša najdraža uspomena iz djetinjstva?

Bilo je lijepih događaja, ali najdraže mi je bilo vrijeme kad nije bilo škole - vrijeme ferija. Tada bi-

smo, tamo gdje sam živio, u prirodi izmišljali razne igre. Optrčavali bismo sve te livadice i šumice…

U djetinjstvu, kada biste izgubili volju za treninzima - što se mnogima događalo, na koji biste

način vratili motivaciju i jesu li vaši roditelji imali u tome presudnu odluku?

Što se tiče gubljenja volje, to mi se nikad nije događalo. Gubljenje volje sam osjetio tek na kraju

karijere. Zapravo, zato sam i prestao igrati profesionalni nogomet. Ali za igranje nogometa s prija-

teljima, ta volja me nikad nije prestala!

Viđate li se još s prijateljima iz osnovne škole?

Pa ne baš, zato što sam rano otišao iz mjesta u kojem sam proveo djetinjstvo. Međutim, sred-

njoškolsko prijateljstvo još uvijek održavam i prijatelji koje sam stekao u srednjoj školi su mi i dan

danas prijatelji i viđamo se.

Tko je bio vaš prvi nogometni trener?

Prvi nogometni trener se zvao Krešo Brkan u Nogometnom klubu Mladost iz Cernika u kojem

sam upravo i započeo igranje u pionirskim kategorijama.

Kako ste se osjećali u HNL-u? Kakav je bio osjećaj kada ste 1992. zaigrali u Hrvatskoj

reprezentaciji?

Moram reći da sam igrao i u bivšoj Jugoslaviji, koja vjerojatno vama mlađim generacijama ni-

šta ne znači, i to je tada bilo jako nogometno prvenstvo. Znači, sa sedamnaest godina prvi put sam

nastupio i osjećao sam se jako ponosno i uzbuđeno pošto sam tada bio srednjoškolac. A igranje u

Hrvatskoj nogometnoj ligi bio je samo nastavak toga iako je to bilo vrijeme rata.

Gdje ste uopće započeli profesionalnu karijeru?

Karijeru sam započeo u Nogometnom klubu Mladost iz Cernika i tamo sam igrao do petnaeste

godine kada su me ljudi iz Nogometnog kluba Osijek primijetili na nekim selekcijama mlađih uzra-

sta. Pozvali su me da dođem u Osijek te tamo nastavim školovanje i igranje nogometa. Osijek mi je

bio najdraži nogometni klub u kojem sam igrao.

118 // LiDraNo 2013.


Je li vam bilo teško otići iz Dinama u Padovu nakon četiri godine?

Svima nama igračima važno je da odemo u neke bogatije i poznatije klubove u Europi i napravi-

mo karijeru. Bitno je i financijski, ali prednost bih dao profesionalnoj nogometnoj razini. Taj odlazak

uvijek je stepenica više i svi želimo u neki bolji europski klub, u veću ligu kako bismo se tamo dokazali.

Jeste li oduvijek bili na poziciji napadača?

Dolaskom u NK Osijek, da. Dok sam još bio u Mladosti iz Cernika, znao sam igrati različite pozi-

cije. Recimo da mi je pozicija napadača od početka profesionalne karijere bila stalna.

Koji vam je najdraži domaći, a koji strani suigrač? Viđate li se s njima?

Najdraži domaći suigrači bili su mi Davor Bajsić, Nenad Bjelica i Igor Cvitanović. A što se tiče

stranih suigrača, to je Romario.

NEISPUNJENE ŽELJE, LIGE PETICE, LIGA PRVAKA

Imate li neispunjenu želju?

Moja neispunjena želja bila je zaigrati za Barcelonu. Eto, ta želja nije mi se ispunila.

Koja je po vama idealna liga ‘Petice’? Kakav je osjećaj istrčati na te svjetske stadione?

To je dosta teško reći u ovom trenutku s obzirom da se to brzo mijenja i postoje određene razli-

ke, a ako gledamo sa stajališta igrača, Španjolska je jako interesantna s obzirom da se tamo igra, po

meni, najkvalitetniji nogomet. Meni je osobno najviše pasala Talijanska nogometna liga i možda mi je

malo žao što sam tamo bio samo dvije godine. A o izlasku na velike stadione u Europi, osjećaj je pr-

venstveno uzbuđenja, pogotovo kad se stadion napuni navijačima. To je baš lijep i uzbuđujući osjećaj.

Koji je vaš najveći uspjeh u karijeri?

Najveći uspjeh je svakako osvajanje trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998.

godine. Hrvatska je kao mlada nogometna država uspjela ostvariti taj veliki rezultat koji i danas

pamtimo kao najveći rezultat hrvatskog nogometa.

LJUBAV, GLAZBA I OSTALO

Kada vam se dogodila prva ljubav?

Ah, ne znam, vjerojatno kad i vama - u djetinjstvu, negdje u osnovnoj školi.

Kakvu ste glazbu slušali kao tinejdžer?

U glazbi nisam imao i nemam neki određeni smjer. Jednostavno, neke me pjesme u svim glaz-

benim pravcima koji postoje mogu dirnuti, mogu mi se svidjeti. Tako je i danas. Sve što mi se svidi

počnem slušati, neovisno iz kojeg smjera dolazi - bilo da je rock, pop ili narodna glazba. Sve mi se

sviđa.

Kakvo vam je bilo vladanje u školi? Sjećate li se prve jedinice?

Ne sjećam se prve jedinice, a vladanje mi je bilo uglavnom uzorno. Bilo je tu i tamo nekakvih

nereda, ali ništa ozbiljno. Često sam bio predsjednik razreda tako da sam imao i neke odgovornosti.

LiDraNo 2013. // 119


Koji vam je bio najbolji, a koji najgori predmet u školi?

Najbolji mi je, naravno, bio tjelesni s obzirom da sam igrao nogomet i da se na tjelesnom igrao

nogomet. Nisam imao predmet koji mi izrazito nije pasao, svi su mi pasali. Možda, nažalost, strani

jezik - ruski koji sam učio, a nije me zanimao.

SUĐENJE, EURO 2012., MESSI

Vratimo se na nogomet. Koliki je utjecaj moderne tehnologije na suđenje?

S obzirom da se u zadnje vrijeme dosta toga uvodi kako bi se olakšalo suđenje, moj stav je da

ne utječe previše. Volio bih da nogomet ostane što čišći od moderne tehnologije jer mislim da ista

ne će puno doprinijeti. Najbitnije je da sučeve odluke budu iz dobrih namjera, kakve god one bile.

Mislite li da je Hrvatska mogla i bolje na EURU 2012. s obzirom na to da je bila u skupini s

dvije vrlo jake reprezentacije (Italijom i Španjolskom)?

Moglo je ispasti bolje, ali mislim da je naša reprezentacija dala svoj maksimum što se tiče onoga

što se traži od igrača. Dala je maksimum zalaganja i trke na terenu. Izostao je onaj jedan faktor koji

nam je trebao, a to je malo sreće. Malo je falilo u zadnjoj utakmici protiv Španjolske da sve dođe na

našu stranu i da mi pobijedimo. To se nije dogodilo, igrali smo protiv trenutno najjače reprezenta-

cije na svijetu, i u konačnici mislim da nemamo razloga žaliti.

Po vašem mišljenju tko je bolji, Messi ili Ronaldo?

U svakom trenutku jednostavno odgovaram da je to Messi i mislim da se, zapravo, oni nogomet-

no gledano niti ne mogu uspoređivati. Messi je daleko ispred svih. Vrhunski su to sve igrači: Ibrahi-

mović, Ronaldo, Falcao i Iniesta… Međutim, Messi je iznad svih.

Tko bi mogao biti pobjednik ovogodišnje Lige prvaka i jeste li se nadali prošlogodišnjoj pobjedi

Chelsea?

Da, iznenadila me prošlogodišnja pobjeda Chelsea. Samim time odgovor na prvi dio pitanja vrlo

je težak. Moguće je opet očekivati iznenađenja. Prošle godine najozbiljniji kandidat bila je Barcelo-

na sa svojom igrom, kvalitetom i prvenstveno - Messijem. No, nogomet pobuđuje toliko uzbuđenja

baš zato što je nepredvidiv. Koliko god se u nekom trenutku neka momčad činila posebno jakom i

kvalitetnom, opet može izgubiti, a osobito ako su u pitanju jedna ili dvije utakmice. Opet vjerujem

da će Barcelona pobijediti što ne mora značiti da stvarno i hoće.

Što mislite o prijedlogu predsjednika FC Barcelone da Liga prvaka ima 64 umjesto 32 kluba

(tako da sve države imaju svog predstavnika), te bi li ta zamisao mogla uništiti ugled Lige prvaka

kao što je i Liga 16 bila pogubna za HNL?

Iskreno rečeno ni ne znam za taj prijedlog, ali mislim da će to biti teško izvesti s obzirom da

igrači igraju svoja prvenstva i razno razne kupove. Teško bi to bilo uskladiti jer već u ovom trenutku

vrhunski klubovi imaju previše utakmica. Navijači uvijek traže da najbolja momčad istrči na teren,

a onda se događa da ti veliki klubovi s velikim budžetom uzimaju najbolje igrače i stvaraju vrhun-

ske momčadi i na taj način još više oslabljuju slabe. Na taj način mislim da se zakida navijače jer

jednostavno nije više interesantno, gubi se interes za nogomet kad se zna da su jedan ili dva kluba

toliko jaki da će osvojiti prvenstvo.

120 // LiDraNo 2013.


Koje je vaše mišljenje o idealnoj trenutnoj postavi Hrvatske reprezentacije?

To je teško pitanje za nekoga tko nije izravno uključen u vođenje reprezentacije. Između osta-

loga, ne postoji takva idealna momčad. Idealna momčad je uvijek ona koja pobijedi u određenoj

utakmici. Nekad izbornik ima slatke brige - onda kada, naravno, ima puno igrača koji su u formi, i

obrnuto - teške brige kada treba sastaviti momčad, a u momčadi je puno problema.

OBITELJ I OČINSTVO

Kako se snalazite u ulozi oca?

Meni to nije novost, već duže vrijeme sam u toj ulozi i nije lako. Ima puno odgovornosti, puno

brige jer želja je uvijek da se dijete izvede na pravi put, da bude u životu sretno, zadovoljno i bez

problema. Najteže je, zapravo, uskladiti ono što ti misliš da je dobro, a dijete želi. Dijete uvijek ima

neke svoje potrebe i probleme, a ti s druge strane imaš neka iskustva koja želiš prenijeti i onda se

to ponekad razilazi.

Luna Ivandić, 7. razred

Oš jabukovac

voditelj: Slaven šekuljica

Ariana Kovačićek, 6. razredOš Antuna gustava Matoša

LiDraNo 2013. // 121


kAkO pOSTATi i OSTATi zdRAv?

Intervju sa školskom liječnicomVezano uz temu ovogodišnjeg broja našeg internetskog školskog lista ZAG, a to je Zdravlje,

odlučili smo saznati najbitnije o zdravlju od mjerodavne osobe za to, naše školske liječnice, Sanje

Šarac, dr. med., spec. školske medicine.

Kako se zaštititi od prehlada i ostati zdrav?

ZAG: Što je bitno raditi i koja pravila poštovati da bismo ostali što je više moguće zdravi?

Dr. Šarac: Osnovna pravila su pravilna prehrana, tjelovježba i dovoljna količina spavanja. Djeca

moraju spavati 8-9 sati dnevno do petnaeste godine života.

ZAG: S kojim se bolestima kod školske djece najčešće susrećete?

Dr. Šarac: To su uglavnom uobičajene infekcije gornjeg i donjeg respiratornog trakta.

ZAG: Kako se najbolje zaštititi od prehlada, sada kada je vani hladno i kada smo svi boležljivi?

Dr. Šarac: Treba se slojevito oblačiti jer pothlađivanje je prvi efekt. Ako je imunitet malo loši-

ji, dođe do pothlađivanja, a onda organizam lako uhvati bilo kakav virus, bakterije i slično. Prema

tome, ne treba u školi biti pretoplo obučen, nego slojevito: imati dvije majice tako da se ne znojimo

i da nam ne bude prevruće pa po potrebi skidamo. Druga važna stvar je konzumacija velike količine

voća i povrća te redovita prehrana: doručak, ručak i večera

Najvažnije je jesti umjereno i zdravo

ZAG: Što mislite o dijetama, jesu li štetne, pogotovo za djecu u ovoj dobi?

Dr. Šarac: Mislim da su dijete koje se drže radi mršavljenja i regulacije tjelesne težine zapravo

potpuno neučinkovite zbog toga što su kratkoročne, a dugoročno smanjuju količinu kalorija koje di-

jete ili odrasla osoba unosi. Kada dijete prestane s dijetom, dobije se toliki apetit koji je daleko jači

nego što je bio prije. Prema tome, treba radije regulirati sustav prehrane. Dakle, važna je redovita

prehrana: pet malih obroka dnevno bez dodatnih grickalica, slatkih stvari, sokova i sličnoga. To je

najučinkovitije da se djeca nauče pravilno hraniti za cijeli život.

ZAG: Koji način prehrane je najzdraviji?

Dr. Šarac: Bitno je da imamo 5 obroka dnevno, da se jede dovoljna količina žitarica, povrća,

voća i da se ima najmanje jedan voćni obrok dnevno. Ne smijemo miješati ugljikohidrate i proteine,

što znači da se ne miješaju meso, jaja, riba i mliječni proizvodi, koji se upotrebljavaju kao protein-

ska prehrana s ugljikohidratima kao što su riža, tijesto i krumpir jer organizam upotrebljava ono što

mu je brže, a to su ugljikohidrati, stoga onda proteini samo prođu kroz tijelo.

Najveće pogreške i zablude tinejđera

ZAG: Koliko na zdravlje utječe šminka koju tinejđerice koriste u velikim količinama?

Dr. Šarac: Na samo zdravlje šminka nema poseban utjecaj, ali ima na izgled i kakvoću kože kad

odrastete. Pogotovo ako se upotrebljava lošija šminka pa koža ne može dovoljno disati, osobito

122 // LiDraNo 2013.


ako je vani vruće. Kada je vani jako hladno, onda se preporučuje tanki sloj pudera da zaštiti kožu

od hladnoće, ali obavezno je skidanje šminke, pogotovo prije spavanja. Šminka neka bude što kraće

vrijeme na koži, neka bude dobre kvalitete i neka se koža poslije dobro očisti. U stvari, šminka loše

djeluje na kožu koja se razvija i trebalo bi je izbjegavati u većim količinama do šesnaeste ili seda-

mnaeste godine.

ZAG: Koje su kožne bolesti česte u školskoj dobi?

Dr. Šarac: Najčešće su to alergijske upale kože i akne koje nastaju zbog djelovanja hormona

i puberteta. Pogotovo se to događa kod kože koja je više masna, dok se hormoni ne stabiliziraju.

Akne su zapravo najveći pubertetski problem.

ZAG: Što učiniti kako djeca naše dobi ne bi posegnula za cigaretama i alkoholom?

Dr. Šarac: Prvo treba djecu naučiti da vode računa o svome zdravlju, jer ono što si sami stvo-

rimo dugoročno nas prati. Kod djece je to malo teži problem jer ona smatraju da se njima ništa ne

može dogoditi, a onda bi odrasli trebali biti oni koji će svojim primjerom pokazati djeci da se te

stvari ne smiju raditi. Dakle, treba se što više baviti sportom, imati druge aktivnosti koje su daleko

zanimljivije od cigareta i alkohola. Kada djeca, mladi ili odrasli konzumiraju alkohol, oni se ne sjeća-

ju gotovo ničega. Tako da će im veći dio života biti u magli, a bolje je sjećati se nekih lijepih stvari.

ZAG: U kojim količinama su štetna gazirana pića, gumeni bomboni i grickalice?

Dr. Šarac: Gazirana pića su štetna prije svega zbog velike količine šećera, boja i aditiva koji se

u njima nalaze, a izazivaju u visokom postotku alergene, i uzrok su debljine kod djece. Dva decilitra

gaziranog pića dnevno udeblja osobu 2 kg godišnje, tako da oni koji su skloni debljanju trebaju, to

što više izbjegavati. U gumenim bombonima se nalaze aditivi, emulgatori i boje koji izazivaju visoki

alergenski potencijal, a s druge strane stvaraju određenu ovisnost, a ako se previše uzimaju, mogu

biti kancerogeni zbog boja.

ZAG: Možete li povezati sve duži boravak djece pred računalima sa sve češćom pojavom

skolioze ili su ipak uzrok preteške torbe?

Dr. Šarac: Oboje. Sjedenje je najneprirodniji položaj čovjekova tijela. Nažalost, puno se sjedi i u

školi, ali i pred računalom, sjedenja je općenito previše. Sjedi se za vrijeme učenja, za računalom,

televizijom. Kad se ide van, i tamo se opet sjedi. Sjedenjem kalcij izlazi van iz kostiju, tako da dugo-

ročno možemo imati problema s osteoporozom i drugim bolestima. Pune đačke torbe su zasigurno

preteške za kralježnicu u razvoju i one nikad ne bi smjele prelaziti 3-5% težine čovjeka.

ZAG: Utječe li i loša obuća na pojavu spuštenih stopala ili bi se to pojavilo i radi nekih drugih

razloga? Ako da, kojih?

Dr. Šarac: Postoje spuštena stopala koja su genski transformirana. Loša obuća sigurno utječe

na oštećenje stopala, te na kralježnicu, koljena. Kada se obuća kupuje, mora se paziti da se noga

osjeća udobno bez pritiska na bilo koje mjesto.

Možemo li sami učiniti više?

ZAG: Mislite li da projekti kao ‘’Vrtim zdravi film’’ koji provodimo u našoj školi pomažu

osvijestiti djecu o štetnim, ali i korisnim navikama?

LiDraNo 2013. // 123


Dr. Šarac: Mislim da da. Jer ako se bilo koji materijal prokomentira više puta i ako potakne raz-

mišljanje kod mladih ljudi, te djeca daju svoje mišljenje i protumišljenje, bit će učinkovito. Jednom

pogledati i više ništa o tome ne reći mislim da nema veći efekt.

ZAG: Koliko učenici i njihovi roditelji doista znaju o programu Zdravstvenog odgoja, čija slika

je o njemu najtočnija?

Najtočnija slika je onih koji su ga stvarali. No, mislim da niti roditelji niti učenici još uvijek nisu

upoznati sa zdravstvenim odgojem, sa smjernicama, razlozima i rezultatima pa je zbog toga na-

pravljena pomutnja. Da su roditelji upoznati kako treba, do pomutnje ne bi ni došlo.

ZAG: Mislite li da će uvođenje zdravstvenog odgoja u školama biti korisno?

Dr. Šarac: Da, mislim da hoće.

ZAG: Koliko ste zadovoljni razinom zdravstvenog osvješćivanja u našoj školi?

Dr. Šarac: Vrlo sam zadovoljna.

ZAG: I na kraju, utječe li zdravlje na naš osjećaj sreće?

Dr. Šarac: Apsolutno. Zdravlja može biti bez sreće, ali potpune sreće ne može biti bez zdravlja.

Franka Šprajc, 7. razred



Lorena Jerebić, 5. razredOš Antuna gustava Matoša

124 // LiDraNo 2013.


Katar - zemlja bisera i nafteUčenici šestih razreda u školskoj su godini 2011./2012. ostali bez profesorice engleskoga jezika Tihane Banko. Školom se pronijela priča kako je profesorica otišla raditi u inozemstvo, u Katar. Katar? Malo smo prosurfali i saznali da se Katar nalazi na sjeveru Arapskog poluotoka, jedna je od najbogatijih zemalja u svijetu čiji je zaštitni znak biser zbog velikih nalazišta bisernih školjaka, najveći je svjetski izvoznik nafte, bogata zemnim plinom, veliki uzgajivač datulja i sjedište poznate arapske TV-postaje Al-Jazeera. Kako je raditi, živjeti i školovati se u toj zemlji ekonomskog blagostanja pitali smo prof. Banko.

Iskorištena poslovna prilika

KLIK: Prošlu ste školsku godinu proveli u inozemstvu. Odakle želja za radom vani i kako ste je

ostvarili?

Želja za putovanjima i upoznavanjem novih kultura kod mene je oduvijek prisutna. Sjećam se da

sam odmalena zamišljala život u drugim krajevima svijeta, čitala mnogo putopisnih priča i gleda-

la brojne putopisne dokumentarce. Na jednom internacionalnom učiteljskom forumu saznala sam

da brojne inozemne škole zapošljavaju profesore engleskog jezika s iskustvom. Bez neke posebne

nade da će mi se itko javiti, poslala sam svoj CV na desetak mjesta... sjećam se da je jedna od škola

bila u Dubaiu, a jedna čak u dalekoj Kini. Neobično je to što se sve odigralo u par dana, tako da se

nisam niti snašla. U petak ujutro sam poslala svoj životopis, a u nedjelju popodne zove me ravnate-

ljica iz Cambridge International School iz Dohe i nakon kraćeg telefonskog intervjua nudi mi radno

mjesto prof. engleskog u svojoj školi.

KLIK: Je li vam bilo teško otići u nepoznato, daleko od doma?

Pa, nije bilo baš jednostavno, ali s obzirom na moj pustolovni duh i još više na okolnosti u kojima

se sve to odigralo, činilo mi se da nikako ne smijem propustiti tu priliku. Imala sam veliku podršku

obitelji i prijatelja - sjećam se da su mi svi govorili da je nevjerojatno što sam dobila odličnu poslov-

nu ponudu u roku od svega par dana i da se takvo što ne propušta, pogotovo u današnje vrijeme

kada ljudi teško dolaze do posla.

KLIK: Tko vas je dočekao u Kataru?

To je bilo baš smiješno. Moj avion je sletio u Dohu u 1 sat poslije ponoći. Škola je na aerodrom

poslala vozača koji me, jadan, čekao još nekoliko sati nakon što je avion sletio, s onom tablom u

ruci, a ja se nikako nisam pojavljivala iza aerodromskog stakla. Zvao je ravnateljicu nekoliko puta

da ju obavijesti da nisam došla, ali ova mu nije dala da ode, nego mu je naložila da me čeka, pa ma-

kar i do jutra. Imali su informaciju da sam se ukrcala na taj avion i znali su da sam došla - pa nisam

mogla nestati u zraku! Ono što nisu znali je da je u letu nestao moj kofer sa svom odjećom i obućom

koju sam ponijela, te sam zaglavila na šalterima rješavajući dugotrajnu proceduru prijavljivanja iz-

gubljene prtljage. Kad sam se konačno pojavila iza stakla, bez kofera i sva iscrpljena, umorni vozač

me dočekao i na isprekidanom engleskom izrecitirao poruku dobrodošlice, a na licu mu se vidjelo

da jedva čeka da ode spavati.

LiDraNo 2013. // 125


KLIK: Možete li opisati prvi dojam koji je na vas ostavio Katar?

Kako sam stigla ljeti, u kolovozu, moj prvi dojam je bio totalan šok zbog visoke temperature

zraka. Kada sam izašla iz zgrade aerodroma, koja je naravno klimatizirana na ugodnih 22 stupnja,

sjećam se da nisam mogla dovoljno duboko udahnuti i da sam imala osjećaj kao da mi se pluća

stišću, jer je vani bilo kojih 50 stupnjeva. Prvo što sam se pitala je: „Pa kako, zaboga, ljudi ovdje

dišu?”

KLIK: Jesu li se prvi dojmovi tijekom boravka promijenili?

Jesu, na temperaturu sam se uspjela priviknuti, odnosno naučila sam da treba izbjegavati bo-

ravak vani tijekom ljetnih mjeseci. Krajem listopada, temperatura se spustila na nekih 30-35 cel-

zijevaca, što je podsjećalo na naše ljeto, tako da sam slobodno vrijeme u studenom i prosincu pro-

vodila na plaži. Od siječnja do travnja bilo je vrlo ugodno vrijeme, koje podsjeća na naše proljeće i

tih sam mjeseci, osim boravka na plaži, konačno mogla i šetati vani. A kada su u svibnju ponovno

stigle visoke temperature, primijetila sam da mi je organizam već naviknut na tamošnju klimu i da

vrućine mnogo lakše podnosim.

KLIK: Kako je izgledao vaš svakodnevni život?

Tijekom radnog tjedna, ustajala sam u 5.30 i kretala u školu između 6 i 6.15 ne bi li stigla do

7.00. Iako je moj stan bio udaljen svega par kilometara od škole, i tu relaciju se inače prođe autom

za desetak minuta, ujutro je strašna gužva jer svi ljudi idu na posao a djeca u škole (sve počinju u

isto vrijeme), pa vožnja može potrajati i sat vremena. S poslom sam obično završavala u 3 popod-

ne. Nakon škole nekad sam s kolegicama znala otići do malla, ali uglavnom sam takve aktivnosti

ostavljala za vikend. Kako u Arapskim zemljama radni tjedan započinje nedjeljom, a završava če-

tvrtkom, tako su moji slobodni dani bili petak i subota.

KLIK: S kime ste se družili?

Upoznala sam mnogo ljudi iz svih krajeva svijeta, a družila sam se uglavnom s kolegicama iz

škole. One su bile iz Engleske, Irske, Škotske, Južne Afrike, Zambije, Zimbabvea, Libanona, Indije

i Filipina.

Prvi put bila dio Zapada

KLIK: Tko čini stanovništvo Katara?

U Kataru ima mnogo više doseljenika nego autohtonog stanovništva. To su uglavnom ljudi iz

Južne Azije, ponajprije Indonezije i Filipina, te Indije i Pakistana. Zatim tu su, u manjem broju, Eu-

ropljani i Amerikanci, koje tamošnje stanovništvo svodi na zajednički nazivnik: Westerners ili Za-

padnjaci. Tako sam i ja, po prvi puta u životu, bila dio nečega što je zapadno, a ne istočno, hehe.

KLIK: Kako izgleda grad Doha u kojem ste radili?

Sam grad ima više lica - poslovno središte grada svojim ogromnim high-tech staklenim nebode-

rima podsjeća na vizure američkih gradova. Novi dio grada, tzv. Pearl iliti Biser, koji je načinjen od

umjetno nasipanih otoka raspoređenih u bisernu nisku, svojom šetnicom uz azurno more i usidre-

nim bogataškim jahtama podsjeća na francusku rivijeru. Stariji dijelovi grada su prljavi i prašnjavi,

niskih građevina boje pijeska bez krovova. Neki dijelovi grada predviđeni su za rušenje i privreme-

no pretvoreni u velika smetlišta i odlagališta otpada. Zapravo, grad je jedno veliko gradilište i u pri-

premi za nogometni Svjetski Kup, koji će se tamo održati 2022. godine, grad se stalno preuređuje

i ušminkava

126 // LiDraNo 2013.


KLIK: Katar je islamska zemlja. Imaju li žene uopće slobodu hodati same ulicama?

Katar je jedna od liberalnijih arapskih zemalja pa je ženama dozvoljeno ne samo da se kreću

same ulicom, nego i da voze aute. Pritom, naravno moraju biti potpuno pokrivene. Na strance se

ti zakoni ne odnose i ja sam imala potpunu slobodu kretati se kud me volja, ukoliko sam pristojno

odjevena, u svoju zapadnjačku odjeću koja mi pokriva gornji dio ruku i noge. To znači samo da sam

iz garderobe morala izbaciti kratke hlače i majice na bratelice, što nije bio nikakav problem.

KLIK: Ima li tamo katoličkih crkava i jeste li slobodni uopće ispovijedati vjeru ako nije islam?

U Dohi ima jedna kršćanska crkva i u njoj se okupljaju kršćani različitih denominacija. Crkva je

ogromna, smještena je na rubu grada i gotovo okružena pustinjom. Misa se služi na desetak jezika

paralelno.

Učenici poštuju autoritet učitelja

KLIK: U kakvoj ste školi radili? Kojem razredu ste predavali?

Radila sam u privatnoj školi Cambridge International School for Girls prema nacionalnom ku-

rikulumu Ujedinjenog Kraljevstva, a predavala sam u 3. i 4. razredu. Kako tamo djeca kreću sa 5

godina u 1. razred, sve je pomaknuto za godinu ili dvije u odnosu na nas. Predavala sam engleski i

social studies, što je miks geografije, povijesti i kulture, te kratko informatiku.

KLIK: Kakva su djeca, jesu li bolja od hrvatskih učenika?

Djeca su djeca, nema bolje ili lošije djece. Sva djeca, bez obzira na narodnost, imaju iste fore,

raduju ih, ljute i žaloste iste stvari. A što se tiče respekta učenika prema profesorima, tu mogu reći

samo najbolje - vlada kultura poštivanja autoriteta bez pogovora.

KLIK: Koliko vremena djeca tamo provode u školi?

Dosta. Imaju 6 sati svaki dan. Nastava počinje u 7.30, a završava u 13.30 i jednom tjedno u

14.30 kada se iza redovne nastave održavaju izvannastavne aktivnosti. Sat traje 50 minuta, a na-

stava se odvija u dva bloka, po tri uzastopna sata bez odmora između satova. Postoji samo jedan

odmor, od 10 do 10.30 kada djeca izlaze na školsko dvorište ili u kantinu. Takav je tempo dosta na-

poran, naročito za najmanje, zamislite prvašiće, djecu od 5 godina kako imaju nastavu od 7.30 do

10.00 bez odmora, pa onda opet od 10.30 do 13.00, isto bez stanke. Školska godina im traje slično

kao i nama, od rujna do kraja lipnja, s time da je podijeljena na tri semestra, s kratkim praznicima

između.

KLIK: Imaju li ocjene?

Sustav praćenja i vrjednovanja pomno je razrađen, i naravno, učenici imaju izvrsnu povratnu

informaciju o svom uspjehu. Ali, ta informacija ne dolazi u vidu ocjene od 1 do 5, već ako se radi o

pisanom ispitu, u postotku riješenosti testa ili, ako se radi o usmenom izražavanju, lepeza je dvo-

struko šira, dakle 1-10, s time da je 10 najviša ocjena. Svi ti postoci i brojevi koje učenici skupe tije-

kom tromjesječja, zbroje se i nađe se srednja vrijednost, ali to predstavlja tek 40% ukupne ocjene.

Preostalih 40% podijeljeno je na završni ispit, koji se piše nakon svakog semestra od 3. razreda

osnovne škole pa sve do 4. razreda srednje škole i po svojoj formalnosti provođenja podsjeća na

našu državnu maturu. Ako ste dobro zbrajali, uočili ste da nedostaje još 20% do konačne ocjene. E,

tu spada redovito pisanje domaćih zadaća, redoviti dolasci na nastavu i zalaganje ili ponašanje na

satu. Tako se dobije konačna ocjena iz svakog predmeta, koja se izražava slovima A (outstanding),

B, C, D, E, F, G, U (critical).

LiDraNo 2013. // 127


KLIK: Što im je najteže učiti?

Mislim da djeci najveći problem predstavlja engleski jezik, jer im to nije materinji jezik, već dru-

gi jezik i govore ga uglavnom u školi, dok se kod kuće služe arapskim jezikom. Kako su svi predmeti

na engleskom jeziku, postoje određene jezične barijere, naročito kod zahtjevnijih predmeta.

Vraćam se Hrvatska, tebi

KLIK: Što je utjecalo na Vašu odluku da se vratite u Hrvatsku?

Imala sam priliku potpisati ugovor na godinu dana ili ga produžiti na dvije, no ja sam se odlučila

za prvu opciju, jer mi je godinu dana u tom svijetu bilo više nego dovoljno da skupim vrijedna isku-

stva, po koja sam tamo i otišla.

KLIK: Što Vam je najviše nedostajalo?

Obitelj, pas i mačka. Okruženost prirodom, šuma, livada, zelenilo.

KLIK: U kojem je pogledu život u Hrvatskoj bolji?

U svakom, osim u ekonomskom.

KLIK: Biste li ponovno otišli na rad u inozemstvo?

Definitivno, to i planiram, doduše ne ovog trenutka, ali čim se ukaže neka dobra prilika. Ovog

puta ću, međutim, u neku zapadnjačku zemlju, koja mi je bliža i po sustavu vrijednosti i po klimat-

skim uvjetima.

KLIK: Što biste, na temelju svog iskustva, poručili našim učenicima?

Naš je život prekratak da ga provedemo na jednom mjestu. Putujte, istražujte, otkrivajte, ra-

stite! Ima još toliko toga što čovjek treba vidjeti, iskusiti i doživjeti, toliko mora i planina, pustinja i

oaza. Kada upoznate različite kulture, proživite različita iskustva i boravite na različitim mjestima,

tek tada uviđate koliko ste bogati. Stoga, učite, školujte se, rastite, a onda, letite!

Do Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru 2022. godine možda će netko i od nas biti jedan

od brojnih stranaca zaposlenih u toj prebogatoj zemlji. A ako netko misli skoknuti na koju utakmicu,

ne mora brinuti o vrućini jer stadioni će prvi u svijetu imati klima uređaje. Samo nek ponese vode

jer je voda tamo duplo skuplja od benzina.


Oš brestje


128 // LiDraNo 2013.


dRugAčiji SATi LekTiRe

Lektira - miješana bez masline„Konačno smo svi, ali baš svi u razredu, pročitali lektiru,” tvrde šestaši

Lektire su raznolike. Neke su zanimljive, a neke ne možemo shvatiti niti da ih pročitamo sto

puta. Gotovo uvijek ih izabiru profesori. No, kako biste reagirali da vam dopuste da sami izaberete

knjigu za lektiru? Biste li bili oduševljeni ili zgranuti? Zbunjeni ili veselo iznenađeni?

Avantura zvana izbor lektire

Upravo se u Osnovnoj školi Bartola Kašića to dogodilo. Zadatak, koji je profesorica postavila

pred nas, bio je: „Izaberite bilo koju knjigu za lektiru. Svatko svoju. No, primjerenu godinama. I,

svatko će je prezentirati na svoj način. Što maštovitije! Sjetite se igara, iskoristite ih! Vi to možete!”

Svi su bili oduševljeni osim Ane D. Kaže kako joj se ideja u početku nije svidjela jer nije znala

kako će odabrati knjigu, kako će prezentirati. Rastrčali smo se po knjižnici. Koju knjigu? Zavirivali

smo jedni drugima u izbor knjige, čitali kratke sažetke. Dotle je Pavo G. mirno sve promatrao i na

kraju knjigu izabrao po principu copy-paste. Vidio je što je posudio Patrizio K. pa je i on postudio

istu knjigu. I nije požalio. Toni Š. obožava internet i računalo pa je tako birao i knjigu. „Detektivi in-

terneta” su ga oduševili. Kana je birala knjigu po principu „eci-peci-pec”. Florijan L. nije knjigu ni bi-

rao. On ju je već imao u rukavu. Četiri je puta pročitao, na iznenađenje i same profesorice, „Starac i

more”. Njegova je prezentacija bila morska. Svi smo uživali u pozadinskim valovima za vrijeme Flo-

rijanovog izlaganja i filmskog isječka nastalog prema tom romanu. Kana H. K. je napravila mix. Ona

je svoju lektiru istovremeno prezentirala na laptopu i odglumila pred razredom. Bilo je tu različitih,

ozbiljnih i duhovitih načina izlaganja. Čak je i, na početku spomenuta Ana D., na kraju promijenila

mišljenje. Iznenadila je sama sebe. Oduševila je razred odglumivši odnos i razgovor dvaju potpuno

različitih likova iz lektire. I, iako se na početku nekima činilo kako je to lako, nije tako. Svi smo tra-

gali za što većom originalnošću. Neki su u tome uspjeli više, neki manje, ali pljesak nije izostajao.

Križaljke, memory igre, zanimljive igrice kroz koje je razred pogađao likove, sakriveni papirići po

razredu koje smo svi tražili i slagali u odgovor, kvizovi u kojima su neki bili i stranci pa su odgovarali

na engleskom, padanja, ustajanja, nježni i povišeni tonovi, kravate koje su dečki vezali oko vrata,

rekviziti koji su stizali iz naših soba, tih su nas sati preplavili. Uglavnom, svi smo se na kraju složili

kako je ova ideja sjajna i kako svatko, baš kao što je rekla profesorica, može biti poseban. Potrebno

je samo misliti, misliti i ne odustajati. Bilo je, kako je to rekao Pavao Lj., romantično iskustvo. Mož-

da malo i zbog toga što smo sve pretočili u film.

Naravno, krajnji je zadatak bio, kroz svoje izlaganje, zainteresirati ostale učenika razreda da

pročitaju baš tu knjigu. A knjige, koje već kolaju po razredu, su Pa Šu, Korelina i tajna ogledala, Put

na Mjesec, Profesorica iz snova, Finka Fi, Dijete iz limenke, Otok plavih dupina.

Nova lektira, novi zadatak

Upravo je silno oduševljenje učenika bilo poticaj za novi zadatak. Izbor knjige po vlastitom izbo-

ru, izlaganje još maštovitije i još drugačije, ali ovaj put nas veže ista tema. Svima tema izabranoga

djela treba biti znanstvena fantastika. Čitanje je završilo, a mašte još slažu izlazak na „pozornicu”.

Jedva čekamo.

Ana Dujić, 6.razred

Oš bartola kašića

voditeljica: Marina zlatarić

LiDraNo 2013. // 129


Lice i naličje televizijske ponude

U ovoj eri ponude svega i svačega ni televizijske postaje ne propuštaju priliku. Nude i hvataju.

To je pomno ispletena mreža u kojoj i oni posve razumni zapnu. A kako i ne bi kad je opet bilo na-

porno na poslu, u školi, pa svi ti sastanci i rastanci, sastavci i nastavci… Što ima loše u tome da se

čovjek malo opusti ispred tako malozahtjevnog TV-izloga? „Samo nakratko”, brane se oni koji ne-

što i vide, a oni drugi utrnuše već odavno unutarnji sat i živahan mu bat.

Tako sve počne: samo malo, samo kratko.

(Ne)mogućnost odabira

Programi se neprestano vrte jedni za drugima. Plijeniti pažnju, to je njihov posao! Da nas barem

netko pita što danas želimo vidjeti, u koga se zagledati, uz koga opustiti! Ali ne, programski je tele-

vizijski sadržaj osmišljen tako da u čovjeku poraste nemoć i znatiželja, pa mnogi, nakon što ispra-

žnjena uma i osjećaja jedva ustanu od jedne postave zanosnih sapunica, požele da sutra što prije

dođu kući kako bi mogli ponoviti scenarij. A ima tako dobrih filmova i reklama i emisija i mogućnosti

odabira! Zašto onda čovjek nema snage ustati i potražiti sebe u sebi ili nekome, u tračku prirode ili

zrnu sebedarja istoga trena kada osjeti da je zaveden? Zašto se dade tako lako uvjeriti da je odmor

pasivno primanje nanizanih slika i namještenih događaja koji iz stvarnosti ne uspijevaju iznjedriti

snagu poruke nego tek privid dobra? Tko i zašto tu ovisnost nudi djetetu i starcu, putniku i patniku

pod posve bezazlenim imenom i u tako privlačnom odijelu? I sve je dobro dok tkogod ne prekine

sponu opuštanja koja zapravo prikiva oči, noge, um i srce.

Onaj koji gleda u tom trenutku postaje onaj koji tjera i viče, još umorniji i beznadniji nego u tre-

nutku zauzimanja pozicije promatrača slatke TV-ponude.

Dobro je imati oči i vidjeti da je dobro vidjeti dobar film u dobro odabrano vrijeme i s dobrom

namjerom prepoznavanja dobra! Lice i naličje televizijske mreže odraz je vlastita lika u ogledalu, a

tko ne voli sjajan i radostan lik?!?

Sara Komljenović, 8. razred

Oš josipa jurja Strossmayera

voditeljica: Ana Mesić

130 // LiDraNo 2013.


inTeRvju S knjiŽevnicOM i LuTkARSkOM uMjeTnicOM jAdRAnkOM čunčiĆ-bAndOv

Lutkarica koja lutkama daje glas i dušuPosjetila nas je poznata spisateljica dječjih igrokaza i vrsna lutkarska umjetnica. Svojom kolaž predstavom Šale, trice, zvrnadlice oduševila je najmlađe učenike naše škole koji su u igrokazu aktivno sudjelovali. Jadranka Čunčić-Bandov oživljava lutke koje sama izrađuje od svakodnevnih prirodnih materijala. O svojim počecima u lutkarskom i spisateljskom svijetu saznajemo od same spisateljice i nadasve kvalitetne lutkarice.

Što Vas je navelo da se počnete baviti lutkarskom umjetnošću?

Prije dosta godina pohađala sam srednju školu za odgajateljice u kojoj je postojao predmet

lutkarstvo i scenska kultura. Na satovima lutkarstva jako sam zavoljela lutkice te sam spontano

počela za njih pisati tekstove i glumiti. Osjetila sam da imam dara za to, a to je primijetila i moja

nastavnica lutkarstva koja me je u tome poticala. Kroz daljnje školovanje aktivnije sam nastavila s

pisanjem kratkih igrokaza i uskoro sam postala članica lutkarske družine „Kvak” koju je vodila ta

ista nastavnica lutkarstva, Vlasta Pokrivka. Tu je zapravo počelo moje ozbiljnije bavljenje glumom

i pisanje za predstave kazališta „Kvak”.

Jeste li ikad sanjali da ćete postati ovako uspješna lutkarica?

Ne, nisam o tome sanjala. Bila sam skromna djevojčica koja je odrastala u blizini Velike Gorice.

U osnovnoj školi pisala sam vrlo lijepe sastavke, a moja tadašnja učiteljica je to primijetila i uvijek

ih je znala istaknuti na panou. Sve do srednje škole nisam ni pomišljala da ću jednog dana biti knji-

ževnica i lutkarica.

U igrokazu koji ste nam uprizorili igrate desetak likova koji su potpuno različiti. Koliko je takva

višestruka gluma zahtjevna?

To je jako naporno, ali ja to radim već petnaest godina. Sama sam odigrala više od tisuću pred-

stava. Naravno, za to je potrebna velika ljubav, fizička kondicija i energija. Tko nije spreman uložiti

napor, bolje da se time i ne pokušava baviti. Osim toga, vrlo su bitne glasovne sposobnosti, često se

mijenjaju glasovi što je izuzetno naporno. Olakotna okolnost je što predstave odrađujem sezonski,

dva mjeseca naporno radim, pa se onda odmaram, dok se glas i tijelo malo oporave.

Većina vaših radova nastala je za djecu. Iz čega crpite inspiraciju za maštovite dječje igrokaze?

Kada sam radila u kazalištu lutaka inspiracija su mi bile same lutke. Moja bi nastavnica, Vlasta

Pokrivka, napravila neku lutku, a ja bih za nju napisala tekst. Kasnije sam inspiraciju pronalazila

uz česta druženja s djecom i u ilustracijama iz lutkarskih časopisa. Vrlo je bitna ta vizualna kom-

ponenta, kad vidite neku lutku ili sliku dobijete ideju da nešto napišete. Moram spomenuti i svoje

dvoje djece, Hrvoja i Tinu, koji su mi također veliki izvor inspiracije, osobito dok su bili mali. Dosta

sam pjesmica napisala pod nazivom „Iz života Hrvice Mrvice i Tinke Fakinke”, kako sam od milja

zvala svoju djecu.

Jeste li oduvijek bili tako veseli i razigrani kao danas?

Jesam, uvijek sam vesela i razigrana, u sebi nosim neki optimizam i pokretačku snagu, to mi je

valjda urođeno. Uvijek razmišljam o veselim i pozitivnim stvarima u životu, one tužne otjeram od

sebe i tako valjda privlačim lijepe događaje.

LiDraNo 2013. // 131


Poznati ste po izradi lutaka za predstavu od svakodnevnih predmeta i materijala. Uživate li

više u izradi lutaka ili u pisanju igrokaza?

Jedno i drugo jako volim, to dvoje je nerazdvojivo. Volim pisati igrokaze, ali iz mene uvijek pro-

govara i likovnjak jer sam diplomirala povijest likovne umjetnosti i veoma uživam u likovnom izra-

žavanju i izradi lutaka.

Kada ste izradili svoju prvu lutku?

Još u srednjoj školi izradila sam jednog lutka, a nastavnica me je tada pohvalila i rekla mi kako

osim dara za glumu i pisanje imam smisla i za izradu lutaka. Morala sam poraditi na svojim glasov-

nim mogućnostima, u čemu sam i uspjela upornim vježbanjem.

Tko je Vaš najdraži pisac?

Od dječjih pisaca najviše sam voljela pjesnike Stanislava Feminića i Ratka Zvrka.

Dosta sam naginjala poeziji. Jedan od najinspirativnijih književnika svakako je bio i Luko Pa-

ljetak sa svojom knjigom „Miševi i mačke naglavačke”. Omiljene su mi bile humoristične pjesme.

Koliko Vam znači to što su vaša djela uvrštena u redovne lektirne naslove u osnovnoj školi?

To mi je veliki poticaj, nagrada i priznanje. Osobito mi puno znači kad dođem u školu i vidim

kako djeca recitiraju moje pjesme, što smo mogli vidjeti i na današnjoj predstavi kad je jedan dje-

čak prepoznao tekst koji je naučio još u vrtiću. Nekad se dogodi da malo i posustanem, ali onda se

sjetim da djeca vole moje knjige i igrokaze i to mi je veliki poticaj za pisanje.

Imate li ideju za neku novu predstavu?

Sada uglavnom izvodim predstavu „Šale, trice, zvrndalice” koja je dosta zahtjevna, zato što u

njoj ima puno glasova što iziskuje veliki napor, pa je malo nezgodno paralelno raditi još neku pred-

stavu. U Hrvatskoj ima jako puno vrtića i škola, tako da još puno djece nije vidjelo moju predstavu.

Svake godine pojavljuju se i nove generacije kojima su moje predstave nešto sasvim neobično i za-

nimljivo. Naravno, u predstavu stalno ubacujem neke nove likove, neke stare izbacujem i prilago-

đavam se interesu djece.

Postoji li u Vašem životu još neki zanimljivi hobi osim pisanja i igranja igrokaza?

Volim jako puno čitati i na televiziji gledati dokumentarne i putopisne emisije. Dok sam bila mla-

đa dosta sam putovala, privatno i s kazalištem lutaka. Za neki drugi hobi zbog trenutnih obaveza

nemam baš puno vremena.

Za kraj, možete li nam dati savjet kako da sami izradimo neku lutku?

Danas ste vidjeli da od obične kuhače i podmetača za vruće zdjele možete izraditi vrlo zgodnog

pijetla, a od košarice za kruh možemo izraditi još zanimljivijeg puža. Lijepe se lutke mogu izraditi i

od običnih starih rukavica. Uzmite moju knjigu „Lju ju”, u njoj se nalaze igrokazi i fotografije lutkica

koje sam sama izradila, možda dobijete neku ideju.

Marta Paladin, 6. razred

Oš Stenjevec


132 // LiDraNo 2013.


Mali LošinjPutovanja su knjige: iz njih učimo, gledamo nove slike, s iščekivanjem im se prepuštamo i uži-

vamo. U takvom sam raspoloženju krenula s obitelji na Lošinj.

Krčkim smo se mostom odvojili od obale i došli na naš, po mišljenju mnogih, najveći otok ne

znajući da su Krk i Cres zapravo suparnici u borbi za tu titulu. Navodno imaju istu površinu. S Krka

trajektom stižemo na Cres. Put nas dalje vodi na Lošinj. Cres je s Lošinjem povezan tek malim mo-

stom tako da se stječe dojam da ta dva otoka tvore cjelinu kao dvije ruke stisnute u pozdravu.

Na Lošinju smo. Duga asfaltirana cesta vijuga otokom kao tamna neman i naš se auto lagano

kretao njome slijedeći krivine. Pored nas su se kao kadrovi iz nekog filma izmjenjivala polja krša

s mediteranskom šumom, naseljena mjesta s gotovo pustim područjima iz kojih izranja tek poko-

ja napuštena kamena kuća, ostavljena slučajnim prolaznicima na milost i nemilost. Siva pročelja

uzmiču pred zelenom bojom puzećeg bršljana. Stoje te kuće kao spomenici nekadašnjeg otočkog

života, a sada se iz njih ne čuje ni plač ni smijeh. Na nekim se mjestima cesta kojom je klizio naš

automobil, opasno približavala moru kao da se želi napiti morske vode ne sluteći da je slana. Vrući

zrak je titrao na obzoru, a ja sam priželjkivala natpis s naslovom našeg odredišta.

Rijetka stabla maslina debelih listova i krivudavih grana nalik naboranim rukama starice, gura-

la su od sebe krševito kamenje. Na laganom vjetru graciozna i tanka, poput mlade djevojke, njiše

se lavanda. Stvoritelj je, zasigurno, hodajući ovim otokom nehotice posipao boje i mirise s jednom

jedinom namjerom – nepovratno oduševiti.

Prolazimo kroz Mali Lošinj koji je, suprotno očekivanjima, veći od Velikog Lošinja. Povijest Malog

Lošinja seže u daleku prošlost kada su ovim prostorima vladali Iliri i stari Rimljani. Njegovi su sta-

novnici bili poznati kao najbolji moreplovci Mediterana. 1999. godine iz lošinjskog je podmorja izro-

njen antički brončani kip Apoksiomen. Smatra se da potječe iz 2., odnosno 1. stoljeća prije Krista.

Napokon dolazimo u Veli Lošinj. Nekad se zvao Velo Selo. Na ulazu u mjesto uzdiže se crkva sv.

Antuna Opata, građena od 1767. do 1774. godine. Za raskošni interijer crkve zaslužne su generacije

velološinjskih pomoraca koje su je nesebično darivale. Nedaleko od visoke crkve malene kuće se

stišću jedna do druge i intenzivnim bojama svojih pročelja, crvenom, žutom i narančastom natječu

se u privlačenju pažnje brojnih prolaznika. Drvene brodice privezane uz kamenu popločanu obalu

prate lagani ritam mora primičući se jedna drugoj u povjerljivom došaptavanju.

Sve je na mene ostavljalo dojam bliskosti kakvu se može osjetiti samo u maloj sredini: ljudi,

more i kuće postaju jedno. Iza otočkih odškrinutih škura radoznalo proviruje pokoja glava i ne pro-

pušta ništa što se zbiva na malom trgu, srcu mjesta. Ljetni dani donose živost, mnoštvo je pridošli-

ca kao što sam i sama. Ipak, zamjećujem mještane s licima na kojima su zapise ostavili jake vrućine

i nemilosrdne bure. Kretnje su im spore i odmjerene. Za drvenim stolom obližnje konobe dva starca

sjede i promatraju gužvu ispijajući svoju bevandu. Suhi im i grubi prsti spleteni oko drvene bukare

kao opijeni nazdravljaju životu, moru i suncu.

Na rubu kamene obale, s nogama uronjenim u vodu, sjedi ribar. Bijela mu majica naglašava

preplanulu put. Grube smežurane ruke jedva primjetno zadrhte dok prebire po istrošenoj ribarskoj

mreži. Može li ta mreža zarobiti more ili je ono zarobilo nju koja je osuđena da se uvijek vraća u

njegove dubine.

Zahvaljujući izuzetno blagoj klimi ovaj je otok 1892. godine proglašen klimatskim lječilištem.

Osim toga, Lošinj je poznat i kao otok dupina. Ovdje je osnovan rezervat za dupine, prvo takvo po-

dručje na cijelom Mediteranu. Ukoliko želite, možete jednog i posvojiti. Lošinj je otok koji ispunjava

mnoga očekivanja suvremenih nomada.

LiDraNo 2013. // 133


Brzina kojom su prošla moja dva otočka tjedna, zatekla me nespremnu na istoj cesti, lijeno

ispruženoj duž čitavog otoka, u istom autu, u istom društvu, samo ovog puta u suprotnom smjeru

– u smjeru povratka.

Okrenula sam leđa suncu i ono je duboko utisnulo lošinjske slike u moje misli.

Elena Čolak, 8. razred


voditeljica: Milena Lelas

Marko Škrtić, 5. razredOš Antuna gustava Matoša

134 // LiDraNo 2013.


Moja Balada iz predgrađaSvi znamo da je situacija u Hrvatskoj vrlo teška. Kada vidite pristojno odjevenu gospođu starije

životne dobi, kako sramežljivim pogledom prebire plastične boce po kontejneru ne bi li preživjela,

sigurno vam nije svejedno.

U današnje vrijeme nikom nije lako. Osim naravno „pravednim, poštenim” političarima koji

„svojim rukama” i zaslugama zarađuju svoje „skromne plaće”. Naravno da ima i prosječnih lju-

di koji žive normalan život, ali i oni su bili primorani mijenjati svoje životne navike. U ovoj situaciji

ne mogu ne spomenuti umirovljenike koji žive vrlo loše. Preciznije, oni jedva žive. Svaki mjesec su

tu njihove rutine plaćanja svega i svačega, a mirovina im je sve manja i manja. Roditelji mi govo-

re kako je školovanje najbitnije i da bez njega nema budućnosti. I ja sam svjestan toga, ali kako da

ostanem ravnodušan kada vidim „tatine sinove” s pet razreda osnovne škole u bijesnim automo-

bilima koji se ponašaju kao da je cijeli svijet njihov. A da ne govorim da im ni očevi nisu drugačiji.

Svoje su „bogatstvo” stekli ili ratnim profiterstvom ili iskoristili pretvorbu 90-tih. Što bi se reklo:

„Do jučer su svjetla gasili sjekirama, a sad su u odijelima”. Osjećaju li takvi ljudi slobodu ili su pak

zatočeni u svojoj prijevari? Iz vlastitog iskustva mogu primijetiti kako je u današnjem društvu mla-

dih posvećena prevelika pozornost materijalnim stvarima. Sve je manje pravih prijateljstava i istin-

skih vrijednosti. Sve se svodi na to da si bez „markirane” robe nitko i ništa. To je žalosno... Nisu svi

u mogućnosti biti besprijekorno odjeveni. Moramo biti svjesni toga. Uostalom pravi prijatelj je onaj

koji je prema tebi dobar, pošten i s kim se dobro slažeš, a ne onaj koji ima iste tenisice kao i pola Za-

greba. Možda bi bilo najbolje da se na trenutak vratimo u pradoba kada su ljudi hodali goli i bosi i svi

bili jednaki. Mnogo djece u današnje vrijeme je nesigurno u sebe, ali samo zato što živimo u svijetu

gdje su površne stvari bitne. Hodajući gradom možemo zamijetiti ljude koji teturaju na marginama

društva. Takvi ljudi su bez doma, hrane i prihoda. Oni žive od danas do sutra.

Iz dana u dan viđam različite ljude s različitim sudbinama. Kakvu pouku iz toga svega mogu

izvući za sebe? Kuda će me život nanijeti? Želim li živjeti u takvom društvu? Što ja mogu učiniti da

se to promjeni? Odrastajući uz takva pitanja nadam se da dovoljno mojih vršnjaka razmišlja slično

kao i ja, a to je: svatko od nas ima neki talent, netko ih ima više, a netko manje. Te talente treba

usavršavati iz dana u dan, oni nam donose bolje i optimističnije sutra. Ljudi koji svoje talente nisu

razvili, jer su mislili da im to u životu neće trebati, puno su ograničeniji i isprazniji od ljudi koji su

svojim radom postigli barem nešto. Ako svatko u svojem daljnjem životu napravi nešto dobro za

napredak hrvatskog gospodarstva i društva, ona gospođa s početka priče neće biti moja niti vaša

majka.

Dominik Vicković, 7. razred


voditelj: Marin Marinović

LiDraNo 2013. // 135


Neodržana izložba (ne)poznatog slikaraNepoznati slikar i poznati pisac Ivan Kušan preminuo je 20.11.2012.

Zadnjih godina života Kušan je pripremao izložbu svojih likovnih radova. Naime, malo tko zna

da je po zanimanju bio akademski slikar (završio je Akademiju likovnih umjetnosti). Slikao je i pi-

sao. Mnoga svoja likovna djela poklonio je, a da bi se izložba održala trebalo je pronaći sve te slike.

Na kraju je to, zbog njegove bolesti, neodržana izložba, te nam je Branka Primorac, na dan nje-

govog sprovoda, otkrila da možda nikada nećemo uživati u radovima (ne)poznatog slikara.

Mateja Iveta, 7. razred

Oš braće Radić

voditeljica: ivana bilić

Nika Kežman, 4. razredOš Antuna gustava Matoša

136 // LiDraNo 2013.


Od Dubrovnika do zvijezdaMalo je hrvatskih sportaša koji su u svojim sportskim karijerama uspjeli nadmašiti svoje snove i postaviti šesnaest svjetskih rekorda, osvojiti dvadeset i šest medalja na velikim sportskim natjecanjima te se okititi brončanom medaljom na POI u Londonu. Sve je to uspjelo njemu, dubrovačkom ,,dupinu”, Mihovilu Španji.

Kada ste se i zašto počeli baviti plivanjem?

Plivanjem sam se počeo baviti kada sam imao godinu i pol. Bio sam mala beba kada sam pro-

plivao u moru. No, budući da sam sa šest mjeseci prebolio dječju paralizu koja je kod mene uzroko-

vala određene zdravstvene poteškoće zbog kojih se danas teže krećem, a u bazenu sam puno brži,

odlučio sam se baviti plivanjem.

U kojim se disciplinama natječete?

Natječem se u brojnim disciplinama, i to u 50 - 100 metara prsno, 100 metara leđno, 100 metara

delfin, 400 metara slobodno, 200 metara mješovito, u štafeti... Dakle u gotovo svim disciplinama.

Koja su Vam odličja najdraža?

Svaka medalja ostala mi je u lijepom sjećanju jer je do svake medalje jako teško doći.

Potrebno je uložiti puno truda i rada da bi se uspjelo osvojiti medalju na tako velikim svjetskim

natjecanjima. Do sada sam osvojio preko 400 medalja na međunarodnim natjecanjima. Od toga

27 sa europskih i svjetskih natjecanja te paraolimpijskih igara. Ukupno sam 16 puta oborio svjet-

ski rekord. No najdraže su mi ipak olimpijske medalje kojih dosada imam četiri. One su san svakog

sportaša. Kada se osvoji olimpijska medalja, i kada zasvira Lijepa naša, svi napori koje smo uložili

kako bismo do njih došli istog se trena zaborave. Mogu biti, i jesam, izuzetno zadovoljan ostvare-

nim uspjehom u dosadašnjoj karijeri.

Pamtite li sportska natjecanja samo po medaljama?

Naravno da ne. U hrvatsku reprezentaciju ušao sam 1998., znači već punih 15 godina sam u pr-

voj ekipi hrvatske plivačke reprezentacije te sam, zahvaljujući svojim uspjesima, proputovao čitav

svijet, obišao sve kontinente, stekao puno prijatelja i to je ono najvrjednije što sam uspio ostvariti

tijekom svoje karijere. Upoznavanje različitih kultura i ljudi najveće je bogatstvo koje sportaš može

steći.

Kakva su bila Vaša očekivanja vezana za posljednju Olimpijadu u Londonu?

Očekivanja su bila, kao i uvijek, jako visoka s obzirom na sve moje rezultate koje sam uspio

ostvariti u dosadašnjoj karijeri. Letvica je, reklo bi se sportskim rječnikom, bila postavljena dosta

visoko i zaista sam imao visoke ambicije za nastup na POI u Londonu. Izuzetno sam sretan što sam

uspio ostvariti ciljeve koje sam si postavio osvojivši brončanu medalju.

LiDraNo 2013. // 137


Kako ste se pripremali?

Pripremao sam se svaki dan trenirajući između 10 i 12 km u bazenu, naravno, dva treninga dnev-

no, a treći sam odrađivao na suhome u teretani. Doista sam činio sve što je u mojoj moći da se što

kvalitetnije pripremim za London. U Londonu sam uspio izboriti finale u sve četiri discipline u koji-

ma sam nastupao te sam na 100 m leđno uspio osvojiti broncu koju sam posvetio poginulim vatro-

gascima na Kornatima, njihovim roditeljima i prijateljima. Tim nastupom odlučio sam se oprostiti

od nastupa na POI.

Imaju li paraolimpijci jednake uvjete za treniranje i sudjelovanje na natjecanjima?

To je jako teško reći... Naime, ja imam jako dobre uvjete za rad u mom rodnom gradu jer su u

Dubrovniku plivanje i vaterpolo jako važni sportovi. No, nažalost mnogo je mojih kolega koji treni-

raju u Hrvatskoj i nemaju tako dobre uvjete za treniranje. Nadam se da će se uskoro to promijeniti i

da će svi imati jednake uvjete kako bi se uspjeli pripremiti za velika europska i svjetska natjecanja.

Što je potrebno da bi se ostvarili ovako dobri rezultati?

Potrebna je vjera u samog sebe. Ne samo svaki sportaš, nego svaki čovjek koji želi uspjeti u ži-

votu, mora imati sliku onoga čime se želi baviti i što želi raditi. Ja sam zaista od malih nogu znao

što želim u životu. Želio sam uspjeti, a plivanje mi je samo pomoglo da to uspijemostvariti. Želio

bih spomenuti da plivanje nije jedino u čemu sam uspješan. Naime, bio sam uspješan i u školskim

klupama. Završio sam i fakultet te sam time dokazao sebi i drugima da, ako je čovjek uporan, može

sve ostvariti.

Iva Perić, 7. razred

Oš Retkovec

voditeljica: Mirella boehm

138 // LiDraNo 2013.


inTeRvju: pROFeSOR dRAgAn kATunAR

Paraolimpijci trebaju biti uzor svimaProfesor TZK u OŠ Otok u Zagrebu otkriva kako se u životu nemoguće može učiniti mogućim.

U OŠ Otok u Zagrebu tje-

lesnozdravstvenu kulturu

već dvadeset sedam godina

(dakle, od početka rada ove

škole) poučava profesor Dra-

gan Katunar. Mnoge su gene-

racije sloboštinskih učenika

prošle „kroz njegove ruke”,

a danas su neki poznati eu-

ropski i svjetski sportaši kao

što su Vedran Ćorluka i Alek-

sej Puninski. I to možda ne

bi i bila neka zanimljivost da

se profesor Katunar uz ovaj

svakodnevni, „obični” rad, ne

bavi i nečim neuobičajenim.

Naime, on je trener osoba

koje nesvjesno sažalijevamo

jer to su osobe s invaliditetom. Međutim, mnoge takve osobe su snažne, uporne ličnosti koje (ne)

priznaju svoj hendikep i uspijevaju ponekad, čini nam se, nemoguće.

Rad posvećen tjelesnozdravstvenoj kulturi i paraolimpijcima

Što vas je potaklo da svoj rad posvetite tjelesnom odgoju osnovnoškolaca i paraolimpijaca?

Moje školovanje je bilo usko vezano s aktivnim bavljenjem sportom. Kao vrhunski sportaš, nor-

malno je da sam se onda opredijelio za daljnje školovanje vezano uz sport. Bio sam reprezentativac

u rukometu u bivšoj državi. Zapravo sam krenuo sa studiranjem matematike na PMF-u, ali sam se

prebacio na Kineziološki fakultet. Danas se tako zove, a nekad se zvao Fakultet za fizičku kulturu.

Sa paraolimpijcima sam se susreo prvi put tek 1996. godine, nakon Domovinskog rata. Neki moji

kolege su, nažalost, nastradali i ostali vezani za kolica i da ih vratimo u život bavljenjem sportom

započelo je osnivanje Hrvatskog paraolimpijskog odbora.

Koji su vaši dojmovi iz rada s paraolimpijcima?

Osobe s invaliditetom su izuzetno motivirane za razliku od djece iz redovne škole jer imate dje-

cu koja i vole i ne vole tjelesni. Invalidi i osobe s invaliditetom su izuzetno motivirani da nauče nešto

novo, a pogotovo da se mogu dokazati sebi i zajednici da zapravo mogu sve napraviti kao i osobe

koje nemaju invaliditet. Zato je s njima jako lijepo i zahvalno raditi jer na svakom satu treninga oni

pružaju 200% sebe za razliku od naše djece na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture gdje većina

djece čak pokušava izbjeći ono što se treba raditi.

profesor dragan katunar s paraolimpijcima u vancouveru 2010.

LiDraNo 2013. // 139


Koliko često vježbate s paraolimpijcima?

Pa ja sam sad zadužen za zimske sportove, dakle alpsko skijanje, nordijsko skijanje i karling.

U zimskom periodu to je učestalo, tako reći svakodnevno ste na snijegu skoro šest mjeseci. Čak i

ljeti, u sedmom i osmom mjesecu, mi smo na skijalištima tako da se praktički svaki dan viđamo. I

kada nismo na snijegu, suhi su treninzi i opet smo u nekoj teretani tri do četiri sata na dan pa sva-

kodnevno viđam sportaše vezane uz alpsko i nordijsko skijanje.

Na koja ste sve natjecanja išli s paraolimpijcima?

S paraolimpijcima smo bili na svim međunarodnim natjecanjima kao što su nacionalna prven-

stva država, europska natjecanja, svjetska natjecanja i paraolimpijske igre. Ja sam osobno od

Atlante pa sve do sada bio na svim ljetnim i zimskim paraolimpijskim igrama što kao trener, što kao

funkcioner Hrvatskog paraolimpijskog odbora.

Nema granice u postizanju cilja

Što paraolimpijcima znače ta natjecanja?

Pa znače im jako mnogo. Na taj način oni pokušavaju javnosti i svima oko sebe pokazati da

mogu dostići određeni rezultat iako se ti rezultati nikada ne mogu mjeriti s onima osoba koje ne-

maju invaliditet. Oni ne mogu, na primjer, trčati ispod 10 sekundi, ali je bit da se oni žele natjecati i

boriti da pokažu da zapravo nema granice u postizanju cilja. Mogu se baviti bilo kojim sportom kao

i osobe koje nemaju invaliditet. Paraolimpijci trebaju biti uzor svima.

Kako se vi kao osoba osjećate u tom radu?

Kao što sam već rekao, volim raditi s paraolimpijcima i to je jedan veliki izazov. U našoj državi

nemamo svugdje otvorena vrata i trebamo se boriti za paraolimpijce i za osobe s invaliditetom. To

je jedan proces koji treba duže trajati, treba društvo i narod priviknuti na osobe s invaliditetom,

a pogotovo što u državi imamo više od 500000 osoba s invaliditetom, a to je jedna velika brojka.

Najviše „zahvaljujući” ratu imamo toliko osoba s invaliditetom pa je potreba za rehabilitacijom još

jasnija.

Svijest o mogućnosti bavljenja sportom osoba s invaliditetom razvija se i kroz

„Paraolimpijski dan” u hrvatskim školama

U nekim zagrebačkim školama provodio se program „Paraolimpijski dan”. Mislite li i dalje

nastaviti s time?

Da. To je projekt Hrvatskog paraolimpijskog odbora koji traje do kraja paraolimpijskih igara u

Londonu do 2012. I dalje ćemo nastaviti s time kako bismo upoznali prvo srednjoškolce, a onda i

osnovnoškolce s uvjetima bavljenja sportom djece s invaliditetom jer većina takve djece ide u re-

dovnu školu, tako da i ostala djeca vide da se svi mogu baviti sportom. Krenuli smo s tim progra-

mom ne samo u Zagrebu, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Obradili smo stotinjak škola; dakle, tamo je

osmišljen Paraolimpijski školski dan.

Kako je u svijetu zastupljen ovakav način rada?

U svijetu je to riješeno na puno drugačiji način. Država i pojedinci pomažu u razvoju sporta.

To su velike fondacije koje se ulažu u materijalna sredstva. International Paralympic Committee ili

Međunarodni paraolimpijski komitet je čak po financijama jači nego Olimpijski međunarodni komi-

tet. Osobe s invaliditetom lakše se bave sportom, lakše kupuju potrebnu opremu... Kod nas je to

140 // LiDraNo 2013.


zasad malo teže, tek je „u povojima”. Ušli smo u državni proračun i sada se treba riješiti financira-

nje po županijama i gradovima.

Što bi trebalo učiniti da se taj rad poboljša ili proširi?

Prvo bi trebalo doći do djece s invaliditetom, do mladih koji se, kao i njihovi roditelji, boje uopće

upustiti u bavljenje sportom. Moramo educirati sve. Djeca su sada pretežno upisana u redovne ško-

le i zato će Paraolimpijski školski dan pomoći da djeca uvide da se mogu baviti sportom. Trebamo

educirati njihove roditelje, medicinsko osoblje, a onda i pomoći političarima koji određuju kamo se

novac usmjeruje da shvate da je to budućnost jer je skoro svaki dvanaesti građanin Hrvatske osoba

s invaliditetom. A svakom čovjeku trebaju se pružiti iste mogućnosti.

Marija Blažanović, 8. razred

Oš Otok


Mara Matić Soldan, 8. razredOš Antuna gustava Matoša

LiDraNo 2013. // 141


Prema DalmacijiDeset sati vožnje busom! Deset sati za razmišljanje! U deset sati, neke vrste kukaca prožive

svoj cijeli život!

Prolazimo pored Karlovca grada kojeg okrunjuju četiri rijeke. Kupa, Korana, Mrežnica i Dobra!

Okružuju ih dvorci poznatih plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana. Dubovac i Starigrad na Dobri!

Izgledaju zapušteno, obavijeni sjenom prošlosti. Razmišljam kako su se u njima nekad priređivali

balovi, večere i primanja i čitale knjige.

Sljedeći prizor bio je zaista lijep - gradić Obrovac, smješten na obali rijeke Zrmanje. Učinio mi

se tako malenim da bi mi mogao stati na dlan. Ali, ispod razrušene utvrde knezova Kurjakovića,

smjestio se gradić dovoljno velik da ispod njegovog mosta može proći modra Zrmanja koja se šireći

vrlo brzo ulijeva u Jadransko more.

Iz ruku sam ispustila knjigu svoje omiljene autorice i prepustila se uživanju. Rijeka krivuda, sti-

jene slijede njen tok. Koliko je godina trebalo da nastane taj prekrasan kanjon i koliko dugo Zrma-

nja već teče? Nimalo umorna, već naprotiv svježa i plava! Kako je čovjek sitan i nemoćan stvor u

odnosu prema snazi prirode!

Most na Maslenici zatvoren je, a vjetrenjače na vrhu brežuljka, također, ne rade zbog prejakog

vjetra. Još jedan ljudski izum pokleknuo je pod čvrstom rukom prirode.

Ubrzo smo se našli u Sokolarskom centru, nedaleko Šibenika. Naš voditelj, Emilio Menđušić, na

zoran i vrlo duhovit način govori o sovama i sokolima. Sova Morkai dobro se osjeća u njegovim ru-

kama, iako joj je bivši vlasnik otkinuo perje za letenje da bi je mogao zadržati kao ljubimca. Gledala

nas je svojim staklenim narančastim očima. Čini mi se da nas drži na oku. Sokol se držao ponosno

i nadmoćno, pa sam se, iako desetak puta veća od njega, osjećala posve sićušno. Raširivši krila još

jednom je pokazao svoju veličinu. Zajedno s našim voditeljem pitamo se zašto su ptice i životinje

uopće zaštićene. Ne samo da nam svijet bude lijep i raznolik, nego da i dalje učimo od prirode. Čo-

vjek je od sokola posudio vještine letenja i napravio zrakoplov. Sova ima velike zjenice koje po volji

povećava i smanjuje. Ima zoom u očima. Dalekozor!

Konačno cilj našeg putovanja, kamp u Zaostrogu! More nas je dočekalo objeručke. Obasja-

no sunčevim zrakama koje su se u suton zrcalile o njegovu modroplavu površinu, činile su prizor

koji je podsjećao na zvjezdano nebo. Vojni brod sa svojim teškim željeznim tmurnim oklopom, vra-

tio me u stvarnost!

Zaostrog, gradić koji živi u sjeni Makarske! Malo tko je čuo za njega. Je li zao i strog? Na sreću,

nije, nego je ime dobio po starom Ostrogu, skrivenom u planini. Sunce je činilo prekrasne blještave

slike na moru. Riva je lijepa, spokojna i mirna, unatoč graji djece koja stižu na svoj dugo očekivani

maturalac! Nisam mogla, a da se ne zapitam kako bi bilo tamo živjeti? U tako tihom i mirnom mje-

stu, za razliku od bučnog i prenatrpanog Zagreba. Bi li bilo dosadno, ili zapravo nekako opuštajuće?

U Zaostrogu se nalazi franjevački samostan sv. Marije, također nazivan i Kačićevim samosta-

nom, posljednji dom fra Andrije Kačića Miošića, prosvjetitelja, franjevca, književnika, teologa i du-

šebrižnika. U samostanu je proveo posljednje desetljeće svog života, napisavši svoje najveće djelo

Razgovor ugodni naroda slovinskog, najčitaniju hrvatsku knjigu, tiskanu sedamdesetak puta.

U samostanskoj blagovaonici nalazi se velika slika Posljednje večere iz 16. stoljeća, nepozna-

tog autora. Zanimljiva, ne samo povjesničarima umjetnosti, već i kinolozima. Ispod nogu jednog od

apostola ugodno se smjestio bijeli pas s crnim točkicama – dalmatiner, dokaz da je dalmatiner hr-

vatska pasmina pasa.

Zastajemo ispred reljefa Rane sv. Frane, glasovitog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Na re-

ljefu primjećujem napukline – franjevci su ga uspjeli dopremiti u Hrvatsku, izrezavši ga u nekoliko

142 // LiDraNo 2013.


dijelova i ilegalno ga, u vrijeme komunizma, prenijeli preko granice. Na ranjenom reljefu, Sv. Frane,

sv. Franjo podiže ruke prema suncu, a oštre sunčeve zrake prolaze mu kroz dlanove.

Prolazeći pored kipa fra Andrije Kačića Miošića, zapažamo njegov pognut lik i zamišljeno lice,

sjećajući se njegovih mudrih poruka.

Penjemo se prema samostanskoj knjižnici. Šokirani smo količinom knjiga koje se tu nalaze, te

njihovom starošću i zapuštenošću. Među njima je i nekoliko inkunabula – knjiga tiskanih nedugo na-

kon izuma tiska. Pitam se zašto se još nitko nije pobrinuo za njih. Htjela sam viknuti: Ljudi, postoji

svijet izvan metropole, ljepši no što možete zamisliti!

Putujući dalje, sljedećih dana, zapisujem samo bitno!

Vožnja Neretvom i njezinim rukavcima u lađama! Čarobno, iz vode boje žada izviruju trske, li-

stovi lokvanja, lopoča i mjestimice prekrivaju površinu vode. Kao da se livada spustila u rijeku. Po-

neki otvaraju svoje latice kao leptiri krila. Žuti i bijeli! Na plantažicama, zapuštene kućice i ostav-

ljen alat. Prolazimo pored mreža za jegulje.

Pri povratku u daljini se nazire moćna utvrda Klis. Nekad strah i trepet turske vojske, kameni

div koji je dijelio mediteransku Hrvatsku od kontinentalne. Kasnije smo saznali od vodiča da se ne-

kad dogodi da s jedne strane pada kiša, a s druge snijeg. Zaista je zanimljivije kada su vodiči do-

maći ljudi. Naš vodič je bio obučen kao Uskok i to ga čini još zanimljivijim. Razgledavanje utvrde, uz

njegovo vodstvo i pomoć pri uporabi luka i strijele, ovaj posjet čini još zanimljivijim. Istovremeno

je bio i predstavnik uskoka, branitelja Europe i kršćanstva. Također smo saznali da je bio sudionik

Domovinskog rata.

Utvrda Klis dostojno je sjedište hrvatskih kraljeva i knezova. Najnovija istraživanja pokazuju da

je bio njihova prijestolnica u 9. stoljeću. Neslužbeno saznajemo da je pronađen natpis s imenom

prve hrvatske kraljice. No pričekat ćemo riječ znanstvenika! Bio bi i dostojna scena za snimanje

Gospodara prstenova. Između dva rata bio je omiljeno izletište Splićana koji su u kavani na njego-

vim zidinama uživali u fantastičnom pogledu.

Vratimo se Uskocima, o kojima se tako malo zna. Spartanski odgajani bili su neobično hrabri

ratnici. Njihove žene, ravnopravne s njima, vodile su brigu o odgoju djece, dogovarale otkupe za

zatvorenike. Kako su im muževi bili izloženi pogibelji, često su se udavale, što nije bila sramota,

već obaveza.

Klis je pao 1537. godine, a zapovjednik Petar Kružić izgubio je glavu. Zapravo, Turci su njegovu

glavu odnijeli u Istambul, a njegova ju je sestra otkupila da bi ga mogla dostojno pokopati. Preo-

stale Uskoke, njihove žene i djecu Turci su pustili, smatrajući ih dostojnim protivnicima. Povukli su

se u Senj i od tada postoji turska uzrečica Bog vas čuvao senjske ruke. Hrabrim Uskocima August

Šenoa posvetio je roman Čuvaj se senjske ruke.

Kao da se ova naša divna, mnogima još uvijek skrivena i neotkrivena Dalmacija, turističkim

prospektima nevažna, prikazana s nekoloko nepoznatih kamenčića pretvorila u još jednu tajan-

stvenu palaču, ili kako je u uvodu jedne od najčitanijih hrvatskih knjiga zapisao A. Kačić Miošić, po-

tičući nas da stvaramo riječima-kamenčićima: (…) evo sam ti kamenje pripravio, pilaj ji, teši ji i kreši

ji s tvojzim alatom koga si stekao, ter načinjaj visoke, plemenite i gospodske palače.

Tako njezinu čudesna ljepotu vidimo, osjećamo i zapisujemo putujući, potvrđujući i drevnu mu-

drost da Bog spava u njezinim mineralima, sanja u njezinim biljkama, hoda njezinim životinjama i

misli u čovjeku.

Laura Glavinić, 8. razred

Oš Tituša brezovačkog

voditeljica: biserka glasnović

LiDraNo 2013. // 143


PrepisivanjeJe li prepisivanje lektire ili zadataka iz ispita snalažljivost ili varanje? Kako kazniti učenika koji je prepisivao i treba li ga uopće kazniti?

Zamisli da si imao za lektiru jako dugi roman i da si ga pročitao. Nije ti se dalo pisati lektiru i

zato si ju prepisao od prijatelja i malo s interneta, te si, prepisujući, tekst malo promijenio da pro-

fesor teže primijeti. Profesor doista nije ništa primijetio.

Zanima li te što učenici i profesori misle o tvome postupku? Anketirala sam 32 učenika 5.b i 7.c

razreda te 17 profesora, pogledaj što oni misle o tome:

a) Snašao se, bitno da je pročitao roman. (44% učenika, 52% profesora)

b) Mislim da je jako loše postupio (56% učenika, 48% profesora)

Što ako se ipak sazna za tvoje prepisivanje? I što ako se sazna da si nedavno uhvaćen kako pre-

pisuješ za vrijeme ispita iz geografije? Pogledaj što naši učenici i profesori misle kako bi te trebalo

i treba li te uopće kazniti?

a) Mislim da bi ga trebalo usmeno opomenuti ili možda sniziti ocjenu za jedan broj.

(85% učenika, 63% profesora)

b) Trebao bi dobiti jedinicu iz lektire. (15% učenika, 32% profesora)

c) Trebao bi dobiti jedinicu, trebalo bi pozvati njegove roditelje i sniziti mu vladanje.

(0% učenika, 5% profesora)

Vidimo da ni učenici ni profesori nisu prestrogi, čak je više profesora nego učenika smatralo da

se učenik snašao, a većina profesora ne bi učenika za to niti strogo kaznila. Pa svi prepisuju, zar

ne? I u njihovo je vrijeme bilo tako.

Ministarstvo prosvjete je prije nekoliko go-

dina najavilo da će se kazne za prepisivanje vrlo

postrožiti, ali od toga nije bilo NIŠTA. Pa kad se

čovjek na nešto navikne, to je jako teško promi-

jeniti, zar ne? Kako to da kod nas ne postoji mi-

šljenje da je prepisivanje jako loše? Na internetu

sam pronašla da je u mnogim zapadnim drža-

vama kažnjavanje za prepisivanje dosta strogo.

Pronašla sam novinski članak o jednom dječaku

iz Kalifornije kojem je zbog prepisivanja na ispitu

zabranjeno sudjelovanje u bilo kakvim dodatnim

školskim aktivnostima. Izbačen je iz školskog ko-

šarkaškog kluba, u kojem je obožavao igrati.

Kod nas to nije tako strogo i djeca kod nas misle da prepisivanje uopće nije loša stvar. Možda

djeca ne bi tako mislila da su ih roditelji naučili drugačije ili da ih je škola naučila drugačije. U na-

šem društvu postoji mišljenje da je prepisivanje nešto kao da si se snašao. Mislim da to razmišljanje

uopće nije dobro te da bi to trebalo promijeniti. Možda bi škola i mediji trebali više utjecati na rodi-

telje i učenike da se to promijeni. Trebalo bi više razgovarati o tome, a roditelji bi trebali od malih

144 // LiDraNo 2013.


nogu učiti djecu da nikakvo varanje, a u varanje spada i prepisivanje, nije dobro i da ništa od toga

ne spada pod snašao si se.

Ima puno ružnih posljedica ako se djeca nauče da je prepisivanje ili ikakvo varanje dobro. Reci-

mo, što će takva djeca kada odrastu raditi na poslu? Možda će, ako misle da se to neće lako primi-

jetiti, uzeti novac od tvrtke u kojoj rade i misliti kako su se samo snašli. Ima puno, puuuno primjera

kada se to u Hrvatskoj i dogodilo. Zato mislim da bi to razmišljanje kako je prepisivanje dobro i kako

spada samo pod snašao si se trebalo hitno promijeniti.

Barbara Kos, 5. razred


voditelj: Mate Milas

Sara Kišević, 8. razredOš Antuna gustava Matoša

LiDraNo 2013. // 145


RAzgOvOR S TOMOM budAnkOM, gLuMceM u FiLMu zAgOneTni dječAk

Pročitao sam sve Kušanove knjige za djecuMislio sam da će to biti nekakva zezantska uloga, međutim bila je jako zahtjevna i teška • Na filmu nije teško naučiti tekst. Kad pogriješimo, snima se ponovo, to nije ništa neobično • Zbog jednog psa koji nikako nije htio ležati, morali smo 32 puta ponoviti kadar

U novom filmu Zagonetni dječak, snimljenom prema djelu Ivana Kušana, naslovnu ulogu glumi

učenik 2. razreda MIOC-a Toma Budanko. Film je režirao Dražen Žarković, a Daniel Kušan sudjelo-

vao je u snimanju filma i savjetovao je Hanu Jušić pisati scenarij. Imali smo čast družiti se s Tomom

u našoj školskoj knjižnici. Znamo da će nakon prikazivanja filma (premijera će biti početkom 2013.)

Toma dati mnogo intervjua, ali neka se zna da je ovo prvi njegov intervju za novine!

Je li ovo tvoje prvo glumačko iskustvo na filmu?

- Nije. Glumio sam u nekoliko epizoda TV serije Nedjeljom ujutro, subotom navečer koja se sada

prikazuje na HTV-u. Prijatelj i ja glumili smo ulične huligane i dobro smo se zabavili. Poslije su me

zvali za ovu ulogu. Dok sam glumio u ZKM-u, pozvali su nas na audiciju za film Koko i duhovi, ali

nisam dobio ulogu jer sam bio prenizak za Zlatka.

Kako izgledaju te audicije?

- Nije to ništa posebno. Prije užeg izbora potrebno je samo pokazati možeš li odglumiti tugu ili

sreću i sl., a ako uđeš u uži izbor, onda dobiješ tekst s dijelom scenarija i glumiš s ostalima koji su

pozvani pa se onda opet odlučuje tko će dobiti ulogu.

Kako je proteklo snimanje? Je li bilo kakvih problema oko pohađanja nastave?

- Nisam baš puno izostajao s nastave. Snimanje je trajalo oko mjesec i pol dana, a ja sam imao

28 dana snimanja. Snimalo se na raznim lokacijama, u Karlovcu, a i ovdje blizu vas kod Save.

Imao si glavnu ulogu. Jesi li uvijek znao tekst?

- Mislio sam da će to biti nekakva zezantska uloga, međutim moja je uloga bila jako zahtjevna i

teška. To se na kraju pokazalo dobro jer sad mislim da bih lakše glumio bilo kakvu drugu ulogu. Ali,

što se teksta tiče, na filmu nije kao u kazalištu, tu se tekst može pogledati i na setu i naučiti ono što

ti treba. Naravno da se znalo dogoditi da pogriješim, ali onda se snima ponovo, to nije ništa neo-

bično. Međutim, najviše smo puta ponavljali kadar zbog jednog psa koji nikako nije htio ležati. Zbog

njega smo morali 32 puta ponoviti kadar.

Kako to da su psi tako loši glumci?

- Ma, nisu, nego pas nije bio dovoljno istreniran. Dreser je imao samo tjedan dana vremena pri-

je snimanja, a to nije bilo dovoljno. Sigurno ste čuli za razne trikove kojima se postiže uvjerljivost,

primjerice, kad vas pas treba polizati po licu, onda vam obraz namažu paštetom koja se, naravno,

na filmu ne vidi.

146 // LiDraNo 2013.


Je li bilo još kakvih nepredviđenih situacija za vrijeme snimanja?

- Toga uvijek ima. Sjećam se scene s čamcem koji je potonuo pa smo svi završili u vodi.

Glumi li Koka u ovom filmu isti glumac?

- Da. Koko je sada malo stariji, ide u 8. razred. Jasno, radnja se opet događa u osamdesetima

jer je Daniel Kušan tako odredio u Koku i duhovima. Automobili za snimanje posuđivali su se od ko-

lekcionara, pomagali su i članovi ekipe koji su imali stare automobile.

Reci iskreno, jesi li u osnovnoj školi volio čitati Kušanove romane?

- Jesam, stvarno! Pročitao sam sve njegove knjige za djecu.

Čuli smo da u školi imaš jako puno energije. Baviš li se nekim športom?

- Da, bavim se tajlandskim boksom.

Bi li se želio profesionalno baviti glumom?

- Ne. Gluma mi može biti hobi, ali želim postati pilot vojnih zrakoplova.

Ena Andruza, 6. razred

Oš jure kaštelana

voditeljica: Maca Tonković

Ivana Dasović, 6. razredOš Antuna gustava Matoša

LiDraNo 2013. // 147


Pustolov koji živi svoje snoveStipe Božić, bez sumnje, najpoznatiji i najuspješniji hrvatski alpinist, među najboljima u svijetu, osvojio je najviše vrhove svih sedam kontinenata, spustio se u Lukinu jamu na Velebitu duboku 1395 m, na skijama stigao na Sjeverni pol, napisao knjige Put na vrh svijeta, Sedam vrhova i Svete planine svijeta, snimio i režirao brojne dokumentarne filmove prikazane na HTV-u, razgovarao je s nama o svojim pothvatima i hrabrosti potrebnoj u izuzetnim, ali i svakodnevnim životnim situacijama

Osvajanje planina...dubina...pustinja

Vaši roditelji, osobito otac, nisu bili oduševljeni Vašom strašću za penjanjem i tome su se

protivili?

Roditelji nisu bili sretni kad sam se počeo baviti alpinizmom jer su strepili za moju sigurnost i

nisu posve razumjeli zašto mi sve to treba.

A zašto Vam sve to treba?

Kad se popnete na vrh planine, osjećaj da ste visoko nad oblacima, na putu prema nebu, dok je

pod vama cijeli svijet, zaista je veličanstvem. Pogotovo ako ste svjesni da ste to postigli snagom

svojih mišića i uma, te da ste u tom trenu iznad milijarde ljudi na svijetu.

Jednu od svojih knjiga nazvali ste Svete planine svijeta jer su, prema različitim religijama,

tamo bila staništa vrhunskih božanstava. Jeste li Vi imali takav osjećaj boraveći u tim planinama?

Sve su visoke planine imale značajnu ulogu u raznim razdobljima razvoja naše civilizacije. Za

gotovo sve religije vrhovi planina su bili mjesta gdje žive bogovi. Penjanjem ili približavanjem tim

vrhovima čovjek zaista osjeti božansku moć prirode i zato ga nerijetko obuzima uzvišeni osjećaj.

Osim penjanja, spuštali ste se i u Lukinu jamu na Velebitu, istraživali podmorje, rijeke,

pustinje...? Biste li rekli za sebe da ste avanturist?

Osim što volim putovati i istraživati cilj mi je i napraviti priče. Sport kojim se bavim nema gleda-

telja zato ih ja nastojim pridobiti svojim napisima, dokumentarnim filmovima i fotografijama. I čini

se da mi to polazi za rukom. Za sebe bih mogao reći da sam nepopravljivi pustolov.

Sva ste svoja putovanja (ili većinu) snimili. Kako je snimati u već ionako zahtjevnim

situacijama kao što je penjanje najvišim planinama svijeta, nositi snimateljsku opremu...?

Oprema za snimanje je dodatno opterećenje ali i izazov. Oprema je teška i nije lako s njom ba-

ratati u svakoj prilici i ekstremnim vremenskim uvjetima. Ali svejedno, kad se nešto u tim uvjetima

snimi, onda to i vrijedi. Ja sam imao sreće što sam mogao snimati na najvišim vrhovima svih kon-

tinenata.

Na svojim ste putovanjima upoznali brojne zanimljive ljude i običaje, to pokazuju i Vaše

fotografije i dokumentarci. Biste li nešto ili nekoga posebno izdvojili?

Teško je od tisuće fotografija ili od stotine kilometara filmske i video vrpce nešto odvojiti. Ipak,

možda su mi snimci s Arktike najdraži jer su tamo i motivi bili najneobičniji.

148 // LiDraNo 2013.


Putovali ste u surova područja (Sibir, Sjeverni pol, pustinje) gdje su velike hladnoće ili vrućine.

Jeste li kada bili bolesni? Jeste li rekli: „Što mi je to trebalo? Nikad više.”

Obično bih za vrijeme opasnih uspona sam sebi stotinu puta rekao: „Stipane glupane, što ti sve

to treba?!” U prilikama kad nije opasno, često sebi govorim kako sam ja najsretniji čovjek na svi-

jetu jer uživam u onome što drugi samo sanjaju. Na putovanjima sam uvijek imao sreće biti zdrav.

Hrabrost je pobijediti vlastite slabosti

Jeste li često bili u životnim opasnostima na svojim putovanjima?

Samo kad se penjem na neku visoku i opasnu planinu. Sama putovanja su za mene do sada bila

uvijek bez velikih opasnosti.

Znamo da su neki od Vaših kolega poginuli prilikom penjanja. Kako se čovjek nakon toga ipak

penje dalje?

To su najteži trenuci i velika iskušenja u mom životu. Pedeset posto mojih prijatelja alpinista

više nije među živima. Poginuli su u planinama. Svaki put kada se to dogodi mislim kako ne može

biti gore i da će me to potpuno odvratiti od penjanja, ali vrijeme ipak liječi rane.

Što je najhrabrije što ste učinili u životu? Kada Vam je trebalo najviše hrabrosti?

Spašavanje unesrećenih uz pomoć helikoptera traži dosta hrabrosti. Kad sam se spustio među

vatrogasce koji su stradali na otoku Kornat, morao sam skupiti svu energiju da nastavim spašavanje.

Što je za Vas uopće hrabrost?

Hrabrost je pobijediti svoju slabost.

Tko je hrabar čovjek, a koga smatrate kukavicom?

Hrabar je onaj koji nesebično pomaže drugom. Kukavice obično iznevjere sami sebe.

Koliko je hrabrost povezana s razumom?

U hrabrosti treba imati razuma i obrnuto.

Je li hrabrost dobiti jedinicu?

Veća je hrabrost dobiti peticu.

Nesebična pomoć ugroženima

Član ste Hrvatske gorske službe spašavanja. Zašto i kada ste se uključili u HGSS?

Alpinizam je vještina koja je neophodna pri spašavanju iz nepristupačnih predjela. Prvo sam se

počeo baviti spašavanjem jer sam htio pomoći prijateljima alpinistima, kao što bi i oni meni pomo-

gli. Kasnije sam u okviru GSS-a pomagao mnogima i to od 1968. godine.

Jesu li i spasioci često u opasnosti prilikom spašavanja unesrećenih?

Često su spašavatelji i sami u opasnosti dok spašavaju i zato je prvi zadatak što više paziti na

sigurnost u akcijama spašavanja.

LiDraNo 2013. // 149


Koji Vam je slučaj spašavanja bio najupečatljiviji?

Možda dok smo iz zraka tražili dvije Poljakinje na Biokovu. Nakon što smo ih pronašli, uz pomoć

blicanja njihovog fotoaparata, helikopter nas je spustio na vrh stijene. Zatim smo se užetima spu-

stili do njih. Jedna je zadobila opasne ozljede glave pa smo je cijelu noć spuštali niz 300 metara

okomitu stijenu do jedne police gdje su nam ujutro iz helikoptera spustili uže i podigli mene i nosila

s unesrećenom.

Jesu li se ljudi koje spašavate našli u opasnim situacijama češće zbog svoje lakomislenosti,

nego zbog nepredvidivih okolnosti (poput čeških turista koji luftićima žele do Brača)?

Sve više ljudi odlazi u planine i bavi se raznim pustolovinama. To povećava broj nesreća koje su

uglavnom subjektivne naravi, ali mi spašavamo bilo koga, u bilo koje vrijeme, i bilo gdje.

Znamo da se u svijetu takva služba spašavanja plaća, dok je kod nas besplatna. Što mislite o

tome?

Gorski spašavatelji su volonteri kao što je to u većini zapadnih zemalja. Mi nismo ovlašteni niti

želimo naplaćivati spašavanja. Ostale službe koje s nama surađuju, kao na primjer MORH i MUP,

kad su angažirani helikopteri, mogli bi naplaćivati svoje usluge pogotovo stoga što je većina naših

„klijenata” osigurana.

Što biste rekli djeci - budućim planinarima, alpinistima, gorskim spašavateljima?

Neka slijede svoje snove koliko im je to u zadanim okolnostima moguće ili, ako ništa, da poku-

šaju ne zaboraviti o čemu su nekoć sanjarili.

Nadamo se da ćemo i mi živjeti svoje snove, barem koliko i naš nepopravljivo pustolovni sugo-

vornik, Stipe Božić. I očekujemo još mnogo zanimljivih dokumentaraca s njegovih novih „osvajač-

kih pohoda”.


Oš brestje


150 // LiDraNo 2013.


puTOpiSnA RepORTAŽA

Put pod noge u Zagorjejutro je. Tek je prošlo osam, a mi već krećemo u pohod na Krapinu. Dok se vozimo,

gledam kroz prozor. Sve je sivo, hladno i maglovito. I zgrade su nekako sive. Prolaze kraj mene...

Vodička Aleksandra priča o nečemu, ali ja je ne slušam. Previše sam zadubljena u svoje misli. Gle-

dam u daljinu. Zgrade polako nestaju... Zamjenjuju ih zagorski bregi sa svojim kućicama drveće

koje je svoje lišće obuklo u boje jeseni - narančastu, smeđu, žutu, cr-

venu...

Nakon otprilike sat vremena stižemo u Krapinu. Na putu do Mu-

zeja Ljudevita Gaja zastajemo kod njegovog spomenika na istoi-

menom trgu. Atmosfera je toliko dobra da nam se pridružuju i neki

dečki iz srednje škole. Nastavljamo užurbanim koracima do muzeja

- Gajeve rodne kuće. Ubrzo su nas okružili portreti Gaja i njegovih

članova obitelji, lutka u Gajevoj prirodnoj veličini, fotografije, knjige

i... Danica ilirska, te Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopi-

sanja. Zanimljivo nam je sve to vidjeti na jednom mjestu! Prisjetili

smo se i ilirskoga pokreta, zapjevali Gajevu budnicu „Još Horvat-

ska ni propala dok mi živimo...” Uz rješavanje kviza brzo je prošao

sat povijesti hrvatskoga jezika!

Čim smo izašli iz muzeja, hladnoća nam se uvukla pod kožu.

Maglica obavija Krapinu i njezinu Krapinicu koja tiho vijuga. Prelazimo most i

penjemo se prema crkvi sv. Katarine. Tamo upoznajemo fra Peru, debeljuškastog prosijedog redov-

nika. Ulazeći u crkvu osjećamo neki posebni mir oko sebe i... u sebi. Dolazimo i do stare knjižnice.

Oduševljeno zapitkujemo fra Peru o starim knjigama. Svaka ima svoju priču. Neke imaju i preko par

stotina godina. Posebice nas je zainteresirala velika knjiga s notama, pa druga opet jako velika, ali

s drvenim koricama, pa ona druga najmanja knjiga na svijetu koju možeš čitati samo uz pomoć po-

većala... Na trenutak zaboravili smo na vrijeme.

Čekajući autobus, u daljini se nazire stari srednjovjekovni grad. Ispod maglenog plašta provi-

ruju njegove zidine, a neki od nas sjetili su se i stare legende o Čehu, Lehu i Mehu. Požurili smo

veselo prema restoranu Preša koji se smjestio na brežuljku iznad Krapine. Ugodna dobrodošlica,

pun tanjur ražnjića i krumpirića, a za desert zagorski specijalitet - zna se, štrukli!

I nastavljamo sat hrvatskoga - interpretiramo kajkavsku pjesmu

Pračlovek Stjepana Jakševca. Baš je lijepi taj naš KAJ!

Put nas dalje vodi do obližnje osnovne škole u Petrovskom.

Za nekoliko minuta stižemo do škole koja se zove Osnovna ško-

la Antuna Mihanovića. Topao doček učenika i njihovih profesora.

S radošću našim novim prijateljima predajemo košaru punu malih

darova.

Na satu nam osmaši čitaju svoje literarne uratke napisane na

kajkavskom narječju.Pažljivo ih slušamo. Zatim se selimo u drugu

učionicu gdje smo počašćeni bućnicom, kolačima i sokom. Ugodno

je i toplo.Osjećamo se baš kak doma! Srdačno se pozdravljamo s go-

stoljubivim domaćinima i krećemo prema suvremenom Muzeju kra-

pinskih neandertalaca.

LiDraNo 2013. // 151


Polako stižemo i razgledavamo eksponate

slušajući vodiča. Priča nam o evoluciji, nean-

dertalcima i nastanku svemira. Teče sat bi-

ologije... Toliko zanimljivosti na jednom mje-

stu. Da bismo upotpunili doživljaj, penjemo

se na Hušnjakovo brdo. Jasno - slijedi zajed-

ničko fotografiranje uz neandertalce, Dede-

ka Kajbumščaka i njegovu obitelji!

I... sada je na redu naše posljednje odre-

dište - Tuheljske toplice. Posjet dvorcu An-

tuna Mihanovića (danas je to restoran) kao i

njegovom spomeniku koji se smjestio u pod-

nožju dvorca. Prisjetili smo se Lijepe Naše.

I posjeta Zelenjaku u blizini Mihanovićevog

rodnog mjesta Klanjca gdje se nalazi spomenik našoj himni, jedinstven

na svijetu. Da, to je bila naša terenska nastava u petom razredu... prije tri godine. Već je kasno po-

slijepodne. Za kraj terenske slijedi i omiljeni rekreativni dio. Kupanje u bazenima Tuhelj. Društvene

igre, palačinke... Šala i zabava!

Svima nam je dan tako brzo prošao! Pri povratku u Zagreb razmišljam o ovoj terenskoj nastavi,

posljednjoj u osnovnoj školi. I pomislim: Ne ću je zaboraviti. S razlogom!

Elena Mikuš, 8. razred

Oš jabukovac

voditeljica: Senija badić

152 // LiDraNo 2013.


Razgovor s gospodinom FredomU svibnju 2012. našu je školu posjetio gospodin Fred Ovey. Gospodin Ovey, ili poznatiji pod na-

dimkom Mr. O., umirovljeni je učitelj iz Velike Britanije. Došao je na poziv naše profesorice engle-

skoga jezika Lane Duka Zupanc, koja je pretprošloga ljeta bila na seminaru u Velikoj Britaniji, u

regiji Devon, gdje joj je domaćin bio Fred Ovey. Mr. O. je jedna vrlo zanimljiva i simpatična osoba.

Došao je čak iz Engleske kako bi nam nešto rekao o sebi, svojim običajima, ali i običajima mjesta u

kojem živi. Profesor Ovey razgovarao je s učenicima šestih i osmih razreda (na engleskom, dakako)

o tome što znači biti profesor i učenik u Engleskoj.

Učenici su osmislili pitanja, a on im je odgovarao: Dobro jutro, djeco!

Koji Vam je bio najdraži školski predmet kada ste Vi bili dijete?

U osnovnoj školi najdraži mi je predmet bila matematika, a u srednjoj školi su to bile igre, po-

sebno ragbi (zovemo ga muškom igrom).

Kakvu vrstu glazbe volite i koji su Vam najdraži glazbeni sastavi?

Volim rock, klasičnu glazbu (kada želim biti smiren i zaokupljen mislima), a najdraži glazbeni

sastavi su mi Rolling Stonesi, Beatlesi i Beach Boysi.

Što mislite o našoj zemlji? Što Vam se najviše svidjelo?

Vrijeme provedeno u vašoj zemlji jedno je od najboljih sjećanja koje imam. Zemlja je prekrasna,

hrana je ukusna (pivo također), a Hrvati su najsimpatičniji ljudi koje sam ikada susreo. Posebno

vaši učitelji!

Tko vam je najdraži hrvatski nogometaš?

Luka Modrić je sjajan!!

Znate li koju hrvatsku riječ?

Živjeli... Volim jesti kolači... molim te... rakija (znam ju izreći, piti, ali ne znam ju slovkati)... do-

bar dan... Vi govorite jako dobro engleski, nisam imao potrebu učiti puno riječi!

Jeste li se susreli s Kraljicom ili nekime iz kraljevske obitelji?

Kada sam bio u osnovnoj školi, Kraljica i Vojvoda od Edinburgha posjetili su moj grad pa su se

sva djeca okupila da ih vide. Vojvoda je došao popričati s ravnateljicom sestrom Martinom (redov-

nica iz samostana), a kako sam stajao pokraj nje, rekao mi je „Čuvaj ju, mladiću”. Sjećam se kako

sam se osjećao ponosno.

Imate li kućne ljubimce? Kako se zovu?

Imam četiri psa koji se zovu Flora, Fern, Bracken i Herbie. Dijele naš dom i dio su obitelji. Imamo

i jednooku mačku Blossom. Ona je šefica u kući! Profesorica će vam reći više.

Koliko dugo ste učitelj?

Umirovljen sam 2008. godine nakon 42 godine učiteljskog rada. Podučavao sam učenike od 5

do 75 godina starosti. Nije mi žao niti jedne sekunde koje sam radio kao učitelj.

LiDraNo 2013. // 153


Koliko često vježbate i jedete li zdravu hranu?

Prije sam se dosta bavio sportom, ali sada sam prestar za baviti se njime, no volim gledati ve-

ćinu sportova. Ipak, najdraži mi je ragbi. Trudim se jesti zdravije, ali često isperem zdravu hranu

nezdravim pivom!

Što obično doručkujete?

Većinom žitarice ili tost i šalicu čaja. Povremeno doručkujem pravi engleski doručak: jaja, sla-

ninu, prženi kruh, kobasicu, pečeni grah, gljive, tost i šalicu čaja.

Jeste li ikad susreli Jamiea Olivera?

Ne, nisam nikada sreo Jamiea Olivera, ali se divim njegovom kuhanju.

Biste li mogli ikada postati vegetarijanac? Zašto?

Volim meso i ne mogu zamisliti sebe kao vegetarijanca. Ne protivim se drugima koji žele jesti

vegetarijansku hranu, ali iako je povrće zdravo, više volim meso i ribu. Žao mi je.

Koje je najpopularnije jelo u Velikoj Britaniji?

Najpopularnije jelo su riba i krumpirići te pečeno meso i povrće (posebno nedjeljni ručak).

Što biste promijenili u svome djetinjstvu da možete?

Kao djeca igrali smo igru zvanu Kiss Chase. Lovili smo djevojčice kako bismo im dali poljubac

ili bi one lovile nas da nas poljube. Kada bih mogao promijeniti jednu stvar, bilo bi to da trčim brže

kada sam lovio i da trčim sporije kada su me lovili! Moje djetinjstvo me učinilo ovakvim kakav sam

sada, i budući da sam sretan i zadovoljan, ne želim mijenjati nešto što bi promijenilo kako se osje-

ćam sada. (Nadam se da to ima smisla.)

Jeste li postigli u životu što ste željeli?

Da. Veselim se što postoji negdje u svijetu netko tko je sretniji zbog mene. Taj netko može biti

bivši učenik ili prijatelj.

Na kraju intervjua je dodao:

Nadam se da su vam koristili ovi odgovori. Imam prekrasna sjećanja na vrijeme provedeno u va-

šoj zemlji. Fotografije iz vremena provedenog ovdje dragocjene su mi. Molim vas, vjerujte mi kada

kažem da ste sretni što živite u tako prijateljski raspoloženoj zemlji. Sretan sam što sam mogao

vidjeti vašu školu koja je divna. Vaša ravnateljica je tako brižna i puna pouzdanja u budućnost, a

profesori koje sam susreo najbolji su koje sam ikada vidio. Brinu o učenikovim osjećajima i znanju.

Sretno s vašim novinama.

Love from Mr. O.

Mihovil Crnković, 6. razred

Oš Luka

voditeljica: Lana duka zupanc

154 // LiDraNo 2013.


SjeĆAnje nA vukOvAR

Razgovor s braniteljemVukovar je pao u ruke JNA 18. 11. 1991. godine. Ukupno je ubijeno oko 5000 ljudi. Vukovar je bio

meta srbijanske agresije, stratište, koncentracijski logor i mjesto konačnog pada srpske agresivne

nacionalne ideje. Svi znamo ove činjenice, no rijetko se dobije prilika za razgovor s braniteljem i

slušanje njegove priče. Ja sam je dobila zato što je u mojoj školi organiziran sastanak s predsjed-

nikom Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damirom Jašarevićem. Mislim da je vrlo važno čuti

iskustvo, stvarnu priču o ratu koji je dio povijesti naše domovine. Razgovor s braniteljem me jako

dirnuo, saznati sve te potresne činjenice vrlo je tužno.

Kako je izgledao Vaš život prije odlaska u rat?

Moj život prije odlaska u rat bio je stabilan. Radio sam u banci, a moje troje djece, koji su danas

odrasli ljudi, bilo je tada u nižim razredima osnovne škole.

Zašto ste dobrovoljno otišli u rat?

Jednostavno sam osjetio da je to moja dužnost. Bilo je to pitanje obrane moje domovine, moga

naroda i zato sam tako odlučio.

Kako su Vaša djeca i supruga reagirali na to?

Supruga se ljutila na mene. Kad sam odlazio, rekla mi je odem li, ne moram se ni vraćati. Bojala

se. Brinula je što će biti sa mnom, a i što je ostajala sama s troje djece.

Svejedno ste otišli?

Da, ništa me nije moglo spriječiti.

Kakav ste odnos imali s ostalim vojnicima?

Odnos između mene i ostalih vojnika bio je prijateljski, bili smo ekipa. Međusobno smo si po-

magali.

Kakvi su bili uvjeti za život tijekom rata?

Bili su vrlo teški. Na ratište u Vukovar došli smo ljeti pa smo bili odjeveni u laganu i tanku odje-

ću. Naravno, ponijeli smo i zimsku odjeću, ali nismo očekivali da će se rat toliko odužiti.

Kako ste funkcionirali nakon što je grad opkoljen?

Puno smo improvizirali. Nakon što je Vukovar opkoljen, ništa nije moglo ući niti izaći iz grada.

Zalihe hrane i streljiva bile su najveći problem.

Koja vam je bila strategija tijekom ratovanja?

Međusobna pomoć bila je cijela strategija našeg ratovanja. Stalno smo trčali pomagati prijate-

ljima u nevolji, nikada nikoga nismo ostavili na cjedilu.

LiDraNo 2013. // 155


Zna se da Hrvatska nije imala oružja i ratnih vozila koliko i napadač. Kako je bilo nositi se s

tako moćnim neprijateljem?

Osjećaj, koji nas je obuzimao dok smo slušali zaglušujuću buku tenkova i gledali kako nam se

približava neprijatelj, neopisiv je. No, kao što sam i rekao, međusobno pomaganje bila je naša naj-

veća snaga.

Priča o bolnici u Vukovaru vrlo je dirljiva. Kako ste Vi to doživjeli?

Bilo je to tužno mjesto. Previše ranjenika i bolesnika, premalo mjesta, lijekova i liječničkog

materijala. Svi su davali sve od sebe. Bolesnicima i ranjenicima pružali su i liječničku i psihološku

pomoć, a preminule ljude nastojali su dostojno pokopati kako bi njihove obitelji jednog dana znale

gdje su njihovi najmiliji. Liječnici i medicinske sestre bili su pravi heroji.

Jeste li i Vi završili u logoru?

Jesam, bio sam u logoru.

Kakvo je to bilo iskustvo?

Iskustvo je bilo vrlo teško. Prema nama su se ponašali kao prema manje vrijednima, bili smo

odjeveni u dronjke i nisu nam davali dovoljno hrane. No, naša je vojska ostala snažna zajednica. Bili

smo zatočeni, ali nismo dopuštali da nas ponižavaju. Zadržali smo svoju strategiju međusobne po-

moći i u logoru, što nije bilo lako.

Je li Vaša obitelj za vrijeme rata znala što se s Vama događa?

Nekad su znali, a nekada ne. Ovisilo je o trenutku. Ponekad sam im se mogao javiti, ali većinu

vremena nisu znali jesam li živ. Nakon što sam se nakon dugog vremena javio supruzi, nije mogla

vjerovati da sam to ja. Bila je uvjerena da sam poginuo.

Koji Vam je bio najgori dio rata?

Rat je najgori dio rata. Ne postoji neki dio, najgori dio, koji bih mogao izdvojiti. Cijeli rat je strašan.

Što biste poručili mladima?

Ne zaboravite Vukovar!

Novinarka: Jelena Lara Marinković

Sugovornik: Damir Jašarević, predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara

Jelena Lara Marinković, 7. razred

Oš Malešnica

voditeljica: Sanja bosak

156 // LiDraNo 2013.


Sport za hrabre dečkeHokej je sport u kojem gledamo kršne mladiće koji jurcaju po ledu pod punom ratnom spremom u namjeri da uguraju maleni pak protivničkoj ekipi u gol. Na prvi pogled ne djeluje nimalo bezazleno. No, u našoj školi pronašli smo učenika koji se izvrsno snalazi u ulozi krilnog napadača Zagrebačkog hokejaškog kluba Medveščak. Marko Fernandez pojasnio nam je sve što nismo znali o tom još uvijek slabo zastupljenom zimskom sportu koji privlači sve više zagrebačkih dječaka.

Marko, kako to da si se počeo baviti hokejom?

Pa, sve je počelo kad je moja mama upoznala gospođu koja je poznavala jednog hokejaškog tre-

nera. Taj trener tražio je nekog dječaka koji bi se bavio hokejom. Kad mi je mama to predložila, rado

sam pristao trenirati i taj sport mi se ubrzo svidio.

S koliko godina si počeo trenirati hokej?

Sa sedam godina dolazimo živjeti iz Španjolske u Hrvatsku te tada ujedno počinjem i trenirati.

Pretpostavljamo da je preduvjet bavljenja hokejom znati dobro klizati?

Naravno, treba znati dobro klizati, biti brz i stabilan na ledu.

U kojem klubu igraš i na kojoj si poziciji?

Igram u Zagrebačkom hokejaškom klubu Medveščak desnog krilnog napadača.

Koliko često treba trenirati?

Treninzi su svakoga dana po dva sata. Postoje treninzi na ledu i suhi treninzi koji su za zagrija-

vanje i kondiciju.

Što je sve od opreme potrebno da bi uopće mogli početi trenirati hokej?

Opreme ima jako puno. Tu spada: ovratnik, ribano(hlače i majice ispod opreme koje služe za

zaštitu od štitnika, šiceri(štitnici za koljena), suspenzor (štitnik za genitalije), posebne hlače, štuc-

ne, laktobrani, plastron (za prsa i ramena), kaciga, dres, rukavice, klizaljke, palica i štitnik za zube.

Treba mi 5-6 minuta da svu tu opremu navučem na sebe. Kad je oprema navučena, tada izgledam

krupan kao medo.

Je li oprema za hokej skupa i gdje se može nabaviti?

Jako je skupa. Samo jedna rukavica košta 200 eura. U Zagrebu je malo teže doći do kvalitet-

ne opreme zato svake godine idemo u Graz u Austriju kupovati opremu poznatih brendova poput

Reebooka i CCSM-a.

Koliko je teško nositi svu tu opremu na sebi?

Na početku izgledaš kao medvjed, sve je robusno i teško, ali kasnije se navikneš.

LiDraNo 2013. // 157


Je li ta oprema dostatna da se zaštitimo od svih mogućih ozljeda?

Nažalost, vrat je najugroženiji. Za njega ne postoji zaštitna oprema kao i za listove na nogama.

Nedavno je u svjetskom profesionalnom hokeju jedan igrač nažalost dobio nezgodan udarac pakom

u vrat od čega je preminuo. Inače najčešća ozljeda je udarac preko kacige u glavu koji može izazvati

potres mozga. Toga se uvijek trebamo čuvati.

Na malim ekranima ponekad vidimo da dođe do naguravanja i fizičkog sukoba za vrijeme igre.

Događa li se to često?

Da, jako često, najčešće kad jedna ekipa gubi, dođe do trzavica pa izbije naguravanje, a pone-

kad se i više igrača potuče. Naravno, to nije dobro i obično se kažnjava.

Možemo li hokej okarakterizirati kao grub sport?

Svakako. To je dosta grub sport. U Kanadi, koja je kolijevka hokeja; slovi kao najpopularniji, ali

i najgrublji sport.

Jesi li se kad ozbiljnije ozlijedio za vrijeme igre ili treninga?

Na svu sreću, nisam imao teže ozljede. Moja najveća ozljeda je izbijen prednji zub pri jednom

nezgodnom padu preko drugog igrača.

Imaš li nekog sportskog idola?

Imam, to je najbolji hokejaš na svijetu Sidney Crosby i Brendon Buck, igrač zagrebačkog Med-

veščaka.

Tvoji najveći uspjesi?

U svojoj vitrini imam već tridesetak medalja. Na Zagrebačkom velesajmu osvojio sam jedan pe-

har. Na jednoj utakmici postigao sam het trick, to znači unutar jedne tekme zabio tri vrijedna gola.

Što kad dođe ljeto? Igra li se hokej i tada jer znamo da je hokej zimski sport?

Utakmice se igraju samo u zimskom periodu, ali treninzi se obavljaju i u ostala godišnja doba.

To obično budu suhi treninzi na rolama, te zagrijavanje da se ne bi izgubila kondicija.

Osim toga ja treniram i boks koji mi u tom ljetnom periodu pomaže da očuvam kondiciju koja će

mi biti potrebna u novoj sezoni.

Imaš li možda u planu da se jednog dana možda i profesionalno baviš ovim sportom?

Moja želja je da što duže ostanem u hokeju. Naravno, i druge životne okolnosti mi to moraju

dozvoliti.

Despina Vounasis, 6. razred

Oš Stenjevec


158 // LiDraNo 2013.


inTeRvju S pAvLOM AniĆeM

Sreća u tami„Sretan sam što ne vidim sve tužne stvari oko sebe. Mogu ih samo čuti¨, riječi su osmaša

Pave iz Siska.

Od rođenja ne vidi. Svoje život-

ne etape provodi u svladavanju novih

vještina koje su mu potrebne za ži-

vot. Voli strane jezike, piše poeziju, za

koju je često nagrađivan, svira klavir i

harmoniku, igra video-igrice, otvoren

je i razgovorljiv. No najviše su mu u

srcu sevdah i harmonika. Ostala sam

iznenađena svestranošći i posramlje-

na predrasudama za koje sam spo-

znala da i kod mene postoje o onome

o čemu najmanje znam. Razgovarali

smo u njegovoj sobi.

U razgovoru često spominješ različite zemlje i krajeve? Odakle si podrijetlom?

Ja sam, recimo, mješun. Imam talijanske, bosanske, slavonske i ličke krvi. Pokojna baka mi je

iz Slavonije, a bosanska strana me najviše vuče jer volim taj sevdah, volim i njihove specijalitete. S

ličke strane jako volim pole od krumpira sa špekom i kupus na salatu. To mi je odlično. Kad mama

napravi zelenu salatu bunim se, a kad napravi kupus na salatu onda bih pojeo Boga oca.

Pavo, pročitala sam tvoju pjesmu Sreća u tami. Kako je nastala?

Pjesma je nastala na temelju dvaju proznih tekstova koje sam napisao. Prvi prozni rad bio je na

temu pjesme Side Košutić Samo srce i naslovio sam ga Poklonio sam svoje srce, a drugi prozni rad

naslovio sam Bog mi je darovo. Učiteljica mi je pomogla na temelju tih dvaju radova pomogla složiti

pjesmu Sreća u tami. S tom sam pjesmom bio na Lidranu 2011. godine.

Što te inspiriralo da napišeš te prozne radove?

U prvom proznom radu Poklonio sam svoje srce inspirirala me ljubav prema glazbi i prijatelji-

ma, a u drugom proznom radu Bog mi je darovao inspiriralo me kako mi je Bog darovao sluh i kako

nisam nesretan što ne vidim jer ne vidim sve te ružne stvari koje se događaju u svijetu. Na sreću,

mogu ih samo čuti.

Često spominješ svoju prvu učiteljicu. Što te toliko veže za nju?

S prvom učiteljicom najviše me veže to što smo imali, i još uvijek imamo, a to je dobar odnos.

Kad se sretnemo na hodniku, uvijek se pozdravimo i popričamo. I kad ne progovori, prepoznam ju

po hodu. Uvijek će me vezati naše prijateljstvo, njezina strpljivost i upornost u radu sa mnom.

LiDraNo 2013. // 159


Pamtiš li prvi susret s učiteljicom?

Prvi susret s učiteljicom pamtim po tome što su joj se tresle ruke. Pitao sam ju: ¨Učiteljice, za-

što se vama tresu ruke?¨ Nije ništa odgovorila, ali ja sam shvatio da se ona bojala kako će sve ispa-

sti, jer ja sam slijepi učenik i znam da sam drugačiji.

Ideš u redovnu školu. Družiš se s djecom koja nemaju zdravstvenih problema koji im

ograničavaju kretanje, zahtijevaju dodatne napore u svladavanju školskih prepreka. Pomažu li ti

prijatelji u školi?

Roditelji me dovedu ispred škole, a potom mi prijatelji pomognu doći do razreda. Kad bih išao

sam, kako je gužva na stepenicama, zabio bih se ili bi me neko grunuo. Jedanput sam išao sam i

svako malo sam se u nekoga zabio. Prijatelji me vode iz razreda u razred, a pod tjelesnim trče sa

mnom...

Tko je tvoj najbolji prijatelj?

Imao sam posebnog, najboljeg prijatelja. Bili smo poput braće. Zove se Mateo. Imao je proble-

ma s roditeljima. Mama mu je bila bolesna, a tata ga je ostavio. Bilo mi je strašno teško kad je otišao

u Bjelovar u dječji dom. Nismo više u kontaktu. Ponekad mu pošaljem poruku preko Facebook-a, ali

on ne odgovora. Kada je pitao svoje udomitelje da dođe u Sisak posjetiti svoje prijatelje, oni su mu

rekli da tamo nema više što raditi i da njih zaboravi jer mu oni više nisu prijatelji. Baš tužno!

Ideš li na izlete s razredom?

Išao sam s prijateljima na izlete do petog razreda. Otkad je otišao Mateo, više ne idem s njima

na izlete jer to je doslovno našutavanje sa mnom. Stalno se svađaju tko će me voditi. Svima sam

teret jer nitko ne želi gubiti vrijeme sa mnom. Osjećam, kako odrastamo, da sam im na dulje vrije-

me problem. Idem k njima na rođendane, ali ne izlazim s njima van.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Svoje slobodno vrijeme provodim svirajući ili gledajući neku komediju, uglavnom stare filmove

više nego nove ili igram igrice na računalu.

Čula sam da imaš osobnog asistenta.

Da, Josip je moj osobni asistent. Dobio sam ga prošle godine. On me ponekad odveze u školu ili

doveze iz škole, idemo na piće, igramo zajedno igrice, vozi me u dnevni centar. Uglavnom, dobro se

zabavljamo. Otkad sam s njim, slobodno mi je vrijeme puno zabavnije, a i pošteno, puno smješnije.

Tko pobjeđuje u igricama?

Pa on je bolji u novijim igricama zato što vidi, a ja sam bolji u ovim starijim jer sam bolje naučio

neke detalje. Još sam bolji ako ubacim neku šifru gdje mi metak ne može ništa.Onda sam majstor.

Kako pišeš u školi?

Ja znam pisati na brajici pa tako i imam stroj za pisanje na brajici. Jedan se nalazi u školi, a je-

dan kod kuće. Kada sam krenuo u prvi razred dobio sam Braille wave. To je elektronska bilježnica

poput računala. U njega ne ide papir, sve se automatski sprema i ima osam točkica za razliku od

normalnog stroja za pisanje koji ima šest točkica i u njega ide papir. Lakše mi je pisati sa Braille

wave, no s ovim strojem na papir moram pisati matematiku jer se na Braille wave ne može potpi-

sivati jedno ispod drugog, a to mi je veliki problem kada množim, zbrajam ili oduzimam neke veće

brojeve.

160 // LiDraNo 2013.


Koju srednju školu namjeravaš upisati?

Evo sad sam na kraju osmog razreda, odličan sam učenik, hvala Bogu. Od prvog do osmog ra-

zreda prošao sam s pet i odlučio sam se za srednju jezičnu jer sam uvidio da mi jezici idu, a posebno

engleski pa nisam imao nikakvih dvojbi.

Živiš u Sisku. Hoćeš li upisati srednju školu u Zagrebu ili u Sisku?

Odlučio sam ostati još u Sisku jer poznajem grad. Zagreb je novi grad i nova okolina. I tamo bih

imao problema.

Čija je želja bila da ideš u glazbenu školu?

U početku je glazbena škola bila moja želja i izabrao sam harmoniku, ali roditelji su me prebacili

na kalvir jer ne mogu držati harmoniku i čitati brajicu u isto vrijeme.

Koliko godina sviraš klavir?

Klavir sam izdržao svirati pet godina. Više mi se nije dala svirati klasika. U međuvremenu, u

četvrtom razredu osnovne škole prosviro sam na harmoniku. Nešto sam brljavio i mrljavio i našao

basove. Klavijature sam već znao, klavir mi je puno pomogao. Mama mi je nešto pomogla oko svi-

ranja jer je ona isto išla u glazbenu i svirala harmoniku.

Čime te harmonika privukla?

Harmonika me privkula svojim zvukom. Prije sam tražio pjesme u kojima se čuje harmonika.

Slušao sam cajke, turbo folk... Jednom mi je tata rekao da poslušam sevdalinke. Ja sam skužio da

one imaju puno više smisla nego cajke i počeo sam ih slušati. U četvrtom razredu sam ih počeo i

pjevati. Nema ništa što bi me moglo odvojiti od mog sevdaha.

Što je to sevdah?

Sevdah je bosanska narodna urbana glazba ili bosanaska romansa.

Koju još vrstu glazbe pjevaš?

Pored sevdalinki slušam i pjevam starogradske pjesme. Ali sevdah sam zavolio i u srcu mi je.

Jesi li sudjelovao na nekom natjecanju u pjevanju?

Prvi se put za mene pročulo na Prvom amaterskom festivalu pjesme sevdalike 2009. u Sisku.

Bio je 30. listopada i dobio sam prvu nagradu s pjesmom Ah, merakl večeri rane. Od tada sam po-

čeo s nastupima i pjevanjem. Nastupao sam u Kostajnici, u Zagrebu, za Z1 televiziju i na još mno-

gim mjestima.

Čula sam da si izdao CD.

Da, nedavno sam snimio sam svoj CD u Bosni, u Srebreniku, kod Zlatana Muratovića, najboljeg

harmonikaša. CD još nije izašao.

Znaš li čitati note na brajici?

Note, doduše, ne znam čitati na brajici, ali ih znam odsvirati na instrumentu. Kad mi se pjesma

svidi i kad je hoću sam probati odsvirati, ne treba je puno puta poslušati. Znam je već drugi i treći

put svirati. Posebno slušam i pamtim neke prijelaze koji mi obično ne idu. Ja naime imam apsolutni

sluh. To su mi rekli na predškolskom tečaju u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog.

LiDraNo 2013. // 161


Kako učiš pjesme?

Kada učim pjesmu, sagnem glavu, pokrijem lice rukama i naučim je samo tak. Treba mi samo

minuta, dvije, koji puta se zamislim pa mi promakne koja riječ, pa slušam ponovo. To mi se događa

rijetko jer kad mi se neka pjesma sviđa, nema šanse da mi koja riječ promakne.

Pomaže li ti glazba u rješavanju stresova?U kojim situacijama?

Stresova i napetosti rješavam se tako da počnem svirati i to me liječi. Nedavno mi je umrla

baka. Bože mi oprosti, ja sam jedva čekao da prođe osam dana žalovanja da mogu svirati. Kad sam

se vozio na motoru nisam se bojao, nego sam u sebi pjevao i riješio se straha. Ljutinje, bijesa i sve-

ga ostaloga riješim se pjevanjem i sviranjem.

Što radiš u dnevnom centru?

U dnevnom centru radimo, za sada, orijentaciju i kretanje u prostoru. Sada smo radili tehni-

ke videčeg vodiča, znači uski prolaz, promjena smjera, promjena strane. Dobio sam neki štap koji

mi dođe do brade, a pravilni štap bi trebao doći maksimalno do prsa. Drago mi je što idem tamo.

Imam jako dobru profesoricu. Od socijalnih vještina učim kao držati pravilno čašu prinošenje čaše

do usta, komunikaciju. Kada pričam da se okrećem prema ljudima, da se rukujem normalno, da sti-

snem ruku. Ja inače, kad pijem vodu, spustim glavu pa tek onda ruku. To trebam promijeniti.

Možeš li izrecitirati, za kraj razgovora, dio pjesme Sreća u tami?

Kako da ne.

Sreća u tami

U tami mojih snova, bukti glazba kao lava.

Ugasle oči moje slute to je samo iskra koja spava,

a sreća, sreća je u žuboru potoka, u ljubavi bogastvu duše

u blagosti majčina glasa, u pjesmi vjetra što puše.

Bože ja imam prijatelje, ruke što me vode i

oči i moje želje njihovim srcima brode.

A glazba, ona ruši sve stijene, cvjeta ljubav, osmjeh

ljepota, zbližava i tebe i mene.

U srcima raste samo dobrota.

Petra Tršek, 7. razred

Oš Rudeš

voditeljica Mirjana jukić

162 // LiDraNo 2013.


SReTnA LicA u gOndOLi

Put u VenecijuZa vrijeme ljetnih praznika, u mjesecu kolovozu, otišao sam s obitelji na jednodnevni izlet u

Veneciju.

Ustali smo u pet sati ujutro kako bismo stigli na autobus koji je kretao u šest sati iz Mošćeničke

Drage za Rovinj. Tamo nas je čekao hidrogliser koji je vozio do Venecije.

U Mošćeničkoj Dragi čekali smo autobus trideset minuta. Još je uvijek bila noć kada smo kre-

tali, a vozač se na pola puta sjetio da je zaboravio na putnike u Opatiji i Lovranu. Ipak je odlučio

nastaviti s putovanjem i ne vraćati se po njih.

Došli smo u luku. Prije ulaska u brod St. Paul, pregledali su nam putovnice. Smjestili smo se na

svoja mjesta, a vodiči su nam pričali o povijesti Venecije. Putovanje je trajalo dva i pol sata.

Kad smo stigli u Veneciju, brodićem su nas odvezli do Trga sv. Marka. Prošli smo samo pedeset

metara od ogromnog kruzera sa čije palube su nam putnici mahali. Iskrcali smo se na molu u blizini

Trga sv. Marka i putem vidjeli najpoznatiji most u Veneciji, Most uzdisaja. Taj most povezuje sudni-

cu sa zatvorom i bio je zadnja prilika osuđenima na smrt da vide svjetlo dana.

Prošli smo trgom, gledali smo i slušali muzičare koji su svirali u najstarijoj i najskupljoj europ-

skoj kavani Florian. Kavana Florian otvorila se 1720.g. i u njoj su pili Carlo Goldoni, Goethe, Casa-

nova, lord Byron, Marcel Proust i Charles Dicknes. Ipak, nismo se odlučili sjesti u kavanu jer jedna

coca-cola košta sto kuna.

Umjesto toga, provozali smo se gondolom. Kad smo sjeli u gondolu, dobili smo bocu pjenušca

kojom smo se počastili. Zanimljivo je da gondole mogu voziti samo muškarci rođeni u Veneciji. Dok

smo se vozili kanalima, gondolijer se odgurivao o zgrade nogom. Kraj nas su prolazile druge gon-

dole i svi ljudi u njima bili su sretni.

Nakon vožnje gondolom nastavili smo razgledavanje i napravili cijeli krug po Veneciji koja je,

zapravo, u obliku ribe.

Na povratku prema našem brodu vozili smo se vaporettom koji je, ustvari, vodeni autobus jer u

Veneciji ne postoje ceste po kojima voze automobili. Vaporetti voze po Grand Canalu koji je najveći

kanal u Veneciji. Nismo nigdje mogli kupiti kartu pa smo se švercali.

Na povratku kući bili smo jako umorni i boljele su nas noge. Zaspao sam u autobusu. Sanjao

sam da sam u Veneciji u doba karnevala. Možda mi se taj san i ostvari. Tko zna!?

Borna Karapetrić, 8. razred



LiDraNo 2013. // 163


Svi puTOvi vOde u RiM

U Vječnom GraduVeć duže vrijeme moja obitelj planira putovanje, a odluka je pala na Rim - Vječni Grad. Putova-

nje avionom prošlo je u iščekivanju.

Žudimo za povijesnim građevinama kao što su rimski forumi, amfiteatri, bazilike.

To su samo neke od građevina koje nam pričaju priču o Rimu, gradu Romula i Rema. Posjetili

smo stari dio grada, sami početak duge povijesti, i najstarije građevine.

Fontanu di Trevi posjetili smo čak tri puta i svaki nas je put sve više očarala. Naravno, kao i svi

ostali ljudi, bacili smo novčić za ispunjenje želje. Ja sam poželjela vratiti se u Rim. Nakon mnogih

trgova, odlučili smo posjetiti Koloseum. Zadivio nas je svojom veličinom, ali još više svojim tajnim

prolazima. Ovaj amfiteatar, poznat po gladijatorskim borbama, dobio je ime po kolosalnoj skulpturi

cara Nerona koja se nalazila ispred amfiteatra. Ljudi se uvijek pitaju kako su stari Rimljani izgradili

Koloseum, no bojim se da to nikad nećemo saznati, ali zato je uvršten među sedam novih svjetskih

čuda 2007. godine.

Panteon je još jedno čudo iz vremena starih Rimljana. Otvor u sredini na vrhu kupole omogu-

ćuje pogled u nebo iznutra i prodor sunčevih zraka izvana, što otkriva čudesnu igru svjetla i sjene.

Postjetili smo baziliku u kojoj je navodno bio zavezan sv. Petar. O ljepotama Rima ne mogu govoriti

a da ne spomenem dva velika umjetnika, Michelangela i Leonarda da Vincija. Poznati Michelange-

lov Mojsije krije još jednu tajnu; naime, u njegovoj bradi veliki je umjetnik isklesao lik pape. Leonar-

do da Vinci, poznati izumitelj i slikar, svima je poznat po tajanstvenoj Mona Lisi. Nakon dva sata

čekanja napokon ulazimo u vatikanske muzeje. Vrijedilo je toliko čekati jer ništa nije čarobnije i ta-

janstvenije od građevina, slika unutar muzeja, no čitavo putovanje jedva sam čekala vidjeti Miche-

langelovu Sikstinsku kapelu. Spokoj unutar Kapele stvarno me iznenadio, a posebno me je oduše-

vila stropna slika „Stvaranje Adama”. Predivna je. Bila sam toliko sretna što sam i ja jedna od onih

koji su vidjeli to čudo ljudskoga umijeća. Kao i do sada, i ovdje se krije jedna tajna. Michelangelo je

svoj iskrivljeni i izobličen autoportret umornoga starca naslikao skriven u oguljenoj koži što je mu-

čenik, sv. Bartolomej drži u ruci. Nakon Sikstinske kapele šećemo jednim od najljepših trgova na

svijetu, Trgom sv. Petra. Čitav Rim, osobito stare građevine, spomenici i umjetnička djela svjedoče

o prošlosti i životu kakvog više nema. Oduševile su me svojom ljepotom Španjolske stube i Piaza

del popolo. Kao da putujem vremeplovom hodajući gradom u kojem se zadivljujućom arhitekturom

susreću prošlost i sadašnjost.

Približava se vrijeme povratka. Umorni, ali puni dojmova napuštamo jedan od najznamenitijih

gradova na svijetu.

Nadam se da će se ostvariti moja želja iz Fontane di Trevi i da ću se opet vratiti u Rim.

Izabela Barišić, 6. razred

Oš gustava krkleca

voditeljica: Marija Ćavar Sopta

164 // LiDraNo 2013.


Šaptačica psimaJunior handling - što je to? Kakve to veze ima sa psima? Tko se time bavi? Junior handling je za većinu ljudi hobi, a to je zapravo ‘’umijeće’’ vođenja pasa. Ljudi koji vode psa zovu se vodiči, a internacionalni naziv za vodiče je „handleri”. Ta riječ potječe od engleske riječi „to handle”, koja znači podnijeti ili obuzdati nešto, u ovom slučaju psa, ali i sebe, jer vodič treba biti smiren i usklađen sa psom. Saznali smo da se u našoj školi junior handlingom bavi Mirta Moslavac, učenica 7.b. Postavili smo joj desetak pitanja te dobili jako zanimljive odgovore!

Možeš li nam objasniti čime se ti baviš?

Bavim se junior handlingom i idem na izložbe pasa.

Koja je svrha junior handlinga?

Svrha toga je bolja povezanost između djeteta i psa. U junior handlingu morate biti pažljivi i

brižni prema svom psu, a ne ga natezati i vući po cijelom ringu.

Koliko se dugo baviš time?

Junior handlingom bavim se od svoje šeste godine, a na izložbe idem čitav život.

Kako si otkrila junior handling?

Kako od malena idem na izložbe, uvijek je na onom svečanom dijelu izložbe bio junior handling.

Meni se to jako sviđalo pa su moji roditelji predložili da na specijalnoj izložbi pinčera i šnaucera, na

kojoj sudjelujemo svake godine, bude i junior handling. Tako je uz pomoć roditelja započela moja

‘’karijera’’ i evo danas ‘’hendlam’’ neke pse za druge ljude što je najveći san svakog handlera!

Zašto je lijepo baviti se junior handlingom?

Lijepo je zato što se tako može sklopiti puno prijateljstava diljem svijeta, što je definitivno plus,

i zato što svaki put kada izlažem pse naučim nešto novo!

Koji su ti najveći i najdraži uspjesi?

Najveći i ujedno najdraži uspjeh definitivno mi je uspjeh na jednoj noćnoj izložbi, točnije njih

četiri. Trajale su četiri noći zaredom i tu sam bila najbolji, „Supreme Junior Handler”, među više

od 65 handlera iz cijeloga svijeta, što je za mene bila velika čast. Sudio je jedan od najuglednijih

sudaca za junior handling te su me čak dolazili pitati najveći junior handleri svijeta tko sam ja i ot-

kuda sam! Kako bi se sjećala tog posebnog trenutka, dobila sam veliki pehar koji sada ima posebno

mjesto u mojoj sobi!

Na koliko si izložbi dosad bila i koliko si nagrada osvojila?

Toliko da ne mogu izbrojati, ali su mi neke posebno ostale u sjećanju!

Čuli smo da imaš uzgajivačnicu pasa, kakvu pasminu uzgajaš i zašto?

Da, imam uzgajivačnicu patuljastih šnaucera crne i papar-sol boje. Moji roditelji dali su ime uz-

gajivačnici po meni, Mirta’s Haus, ali još puno stvari veže se uz ime naše uzgajivačnice. Da nije bilo

LiDraNo 2013. // 165


šnaucera, ne bi bilo ni mene, ni mojih roditelja zajedno, kao ni ove uzgajivačnice i svega ovoga čime

se danas bavim, jer su moji roditelji imali šnaucere odmalena i zaljubili su se u tu pasminu, kao i ja,

te su se ‘’našli’’ preko prijatelja i eto...

Koji ti je najdraži pas?

Pa... teško je reći, ali ako baš moram izabrati rekla bih Roykoji, jer je mali smotanko, a njega

danas izlažem po izložbama i na junior handlingu, ali ima još tu i moja Sovica, Foka i moja pokojna

Keti koja je započela cijelu ‘’zbrku’’ oko uzgajivačnice!

Planiraš li se baviti time i u budućnosti?

Naravno! To je sada moj način života i kako se kaže: ‘’ This is how I roll!’’ Ne mogu se ‘’odviknu-

ti’’ od toga i nadam se da ću što dulje biti u junior handlingu, na izložbama pasa i u samoj kinologiji!

Helena Grubačević, 7. razred

Oš Stenjevec


Kristina Katić, 7. razredOš Antuna gustava Matoša

166 // LiDraNo 2013.


Šestaši u LepoglaviUčenici šestih razreda Osnovne škole Otok iz Zagreba išli su 10. listopada 2012. na terensku na-

stavu u Lepoglavu. Posjetili su staru pavlinsku crkvu, Muzej čipke, Muzej minerala i nalazište ahata.

Često gradić Lepoglave ima negativan predznak jer je tu i poznati zatvor pa postoji i anegdota

da je Lepoglava najveći grad u Hrvatskoj jer od centra Zagreba do izlaza iz grada treba pola sata,

a od centra Lepoglave do izlaza - najmanje tri godine!

U lepoglavskoj crkvi koja potječe iz 15. stoljeća nalazi se izrazito lijep drveni ikonostas i mnoš-

tvo anđela.

Lepoglavska čipka koja se izrađuje na kompliciran i poseban način može se vidjeti u Muzeju čip-

ke i pod zaštitom je UNESCO-a.

Najviše pozornosti privukli su izlošci različitih minerala, odnosno poludragog kamenja, a po-

sebnost je što jedan takav - ahat, može pronaći gotovo svaki posjetitelj vulkanskog nalazišta Ga-

veznica. I među šestašima iz OŠ Otok bilo je takvih sretnika. Istina, u izvornom obliku taj poludragi

kamen ne izgleda privlačno, ali obradom postaje ukrasni predmet.

Ni tmurni jesenski dan nije mogao pokvariti oduševljenje učenika OŠ Otok lepoglavskim pro-

storom.

Luka Miljak, 6. razred

Oš Otok


Viktoria ZorićOš Antuna gustava Matoša

LiDraNo 2013. // 167


Tamo gdje vječno sunce sja, tamo je MakedonijaU travnju 2012. godine, učenici sedmih razreda naše škole prisustvovali su tribini pod nazivom „Makedonija”. Tribina se održala u prostoru Knjižnice Vladimira Nazora. Vrlo poučno i zanimljivo predavanje o Makedoniji održao je Želimir Ciglar, lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu „Sveti Ćiril i Metod” u Republici Makedoniji. Gospodin Želimir Ciglar diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Više od dvadeset godina radio je kao novinar, kazališni kritičar i reporter Večernjeg lista. Dvije godine proveo je na najvećem makedonskom sveučilištu kao lektor hrvatskog jezika i književnosti. Zaposlenik je Ministarstva znanosti obrazovanja i športa Republike Hrvatske, a trenutno radi kao suradnik za kazalište u Centru za kulturu Trešnjevka. Na ovoj tribini gospodin Ciglar upoznao nas je s Makedonijom na jedan vrlo simpatičan način.

Što jedan lektor radi?

Hrvatska ima na desetke lektorata u svijetu koji poučavaju na stranim sveučilištima. Zadaća

lektora je da studente poučava hrvatski jezik, književnost, hrvatsku kulturu i običaje. Isto tako, u

Hrvatskoj na nekoliko sveučilišta postoji mjesto gdje se uči makedonski jezik i književnost. U Re-

publici Makedoniji bio je veliki interes za naš jezik i književnost tako da sam 2009./2010. imao 110,

a godinu dana kasnije 80 studenata. Hrvatski jezik vrlo rado uče Makedonci, Albanci te ostali na-

rodi. Tamo se može upisati Studij hrvatskog jezika, kao jednopredmetni studij, a od jeseni će za-

živjeti kao dvopredmetni studij. Dakle, osim što lektor predaje sve predmete vezane uz hrvatski

jezik, on dovodi i profesore iz Hrvatske, koji također održavaju predavanja iz tih predmeta. Lektor

hrvatskog jezika isto tako pomaže kod prevođenja, surađuje s hrvatskim veleposlanstvom u zemlji

u kojoj radi te pomaže organizirati razna kulturna događanja, a to su obično priredbe, predstave,

izložbe i slično. Lektor ima zadaću da bude most između zemlje iz koje dolazi i koju zastupa, i one

zemlje u koju je došao raditi, biti njen gost te zastupati obostrane interese.

Za one koji ne znaju, ili nisu sigurni, recite gdje se nalazi Makedonija?

Makedonija se nalazi na jugoistoku Europe, okružena je Kosovom, Republikom Albanijom, Grč-

kom, Bugarskom, a na sjeveru Republikom Srbijom.

O čemu ste pričali prisutnima na ovoj tribini?

Želio sam s njima podijeliti svoja iskustva iz života i rada u Republici Makedoniji te pokazati

kako je moguće, uz dobru volju, premostiti kulturološke razlike. Osobito je važno naučiti jezik te

upoznati kulturu zemlje u koju dolaziš. Moramo paziti da poštujemo kulturološke i jezične razlike,

na taj način postižemo da se jezik i kultura naše domovine priznaje i uvažava u svijetu. To je oso-

bito važno za male kulture koje se boje da će velikom globalizacijskom snagom u svijetu nestati ili

doći skroz na periferiju.

168 // LiDraNo 2013.


Kako je djeci u školama, razlikuju li se njihove škole od naših?

Njihove su škole vrlo slične našim školama, program je isto tako vrlo sličan. Dosta se polaže na

učenje vlastitog jezika i vlastite kulture. U onim dijelovima u kojima je većinsko albansko i tursko

stanovništvo, naglasak se stavlja na učenje njihovog jezika i kulture, to je recimo neka mala razlika.

Je li vam bilo teško savladati makedonski jezik?

Nije, zbog toga što sam bio okružen Makedoncima i kad si u situaciji da si s izvornim govorni-

cima u kontaktu, to nije problem. Treba gledati makedonsku televiziju, slušati makedonski radio i

vrlo brzo ti to uđe u uho. Odmah sam na Sveučilištu zatražio početnicu koja je bila vrlo dobra i na-

kon nekog vremena krenuo sam čitati knjige. Najbolji put je slušati, gledati i čitati, na taj način se

upoznaje jezik i kultura.

Makedonsko pismo je ćirilica, jeste li je svladali i s kakvim uspjehom?

Ćirilicu sam svladao do te mjere da na tipkovnici s deset prstiju mogu pisati daktilografskom

brzinom ćirilicu isto kao i hrvatsku latinicu odnosno gajicu. To nije teško zato što se na tipkovni-

ci sva slova nalaze na istome mjestu. Dakle, svatko tko želi može na izborniku izabrati opciju koja

omogućuje prebacivanje pisma u makedonsku, srpsku, rusku ćirilicu. Pismo nije teško naučiti, uz

malo dobre volje, vrlo brzo se može svladati i naučiti čitati i pisati.

Je li vašim studentima u Makedoniji bilo teško svladati hrvatski jezik?

Njima je bilo najteže razlikovati kada se piše ije, a kada je. To im je bilo teško zbog toga što su

Makedonci ekavci i njihov refleks jata je e, dok je u Hrvatskoj ije i je. U jezičnom kontekstu to im je

predstavljalo najveći problem. Međutim, oni puno gledaju naše sapunice i hrvatske filmove te puno

bolje poznaju naš jezik, nego mi njihov, tako da im i nije bilo tako teško svladati naš jezik.

Ima li kvalitetnih pisaca u Makedoniji i jesu li njihova djela prevedena na naš jezik?

Makedonija ima mnogo izuzetno kvalitetnih pisaca. Jedan od možda najvećih živih dramatičara

je Goran Stefanovski, brat velikog gitarista Vlatka Stefanovskog. Mnoge njegove drame prevedene

su i izvode se u Hrvatskoj. Tamo sam na Sveučilištu upoznao Venka Andonovskog, mladog make-

donskog romanopisca. Njegov roman ‘’Pupak svijeta ‘’ objavljen je i preveden u Algoritmu, a pre-

veo ga je dr. Borislav Pavlovski. Napisao je i roman ‘’Veštica’’ tj. ‘’Vještica’’, dio radnje odvija se u

Samoboru u vrijeme inkvizicije. Jedna Makedonka dolazi u Samobor i biva optužena da je vještica.

Prevodi se i uskoro će biti objavljen u Algoritmu.

Vole li djeca i mladi u Makedoniji knjigu i kulturu čitanja?

U Makedoniji se puno piše za djecu i razvijena je kultura čitanja, no s pojavom novih tehnologija,

posebno kod studenata, prestaje ona čitalačka strast koja je nekad postojala kod moje generacije.

Preko nekih poznanstava s književnim kritičarima, za makedonsko sam Sveučilište uspio sakupiti

i donirati oko 400 knjiga, većinom kroatističke suvremene literature. Tu knjižnu građu stalno sam

nudio svojim studentima. No primijetio sam da su studenti većinom na Facebooku, internetu i čita-

ju samo što moraju.

Možete li usporediti današnju Makedoniju s Makedonijom Aleksandra Velikog?

Na aerodromu koji se danas zove Aerodrom Aleksandra Velikoga u Skoplju, dočeka vas velika

glava Aleksandra Makedonskog. Na središnjem skopskom trgu, koji se zove Makedonija, nalazi se

veliki spomenik visok 30-ak metara. Na vrhu tog spomenika nalazi se 10-tak metara visoki konja-

nik koji predstavlja lik Aleksandra Makedonskog. Treba reći da ima jako puno Makedonaca koji se

LiDraNo 2013. // 169


zovu Aleksandar i svojoj djeci rado daju to ime. Uočio sam da današnji Makedonci sebe doživljavaju

kao baštinike Makedonije Aleksandra Velikog. Današnja Makedonija od Aleksandrove Makedonije

razlikuje se po smanjenom teritoriju, zato što je antička Makedonija bila puno veća. Današnja Ma-

kedonija iznosi jedva jednu trećinu tadašnje Makedonije.

Saznali smo da postoji problem priznavanja naziva „Makedonija” koji osporavaju Grci. Kako to

komentirate?

Naravno postoji velika problematika oko naziva „Makedonija”. U Grčkoj sam razgovarao s Gr-

kom koji je kulturni ataše, počasni konzul Republike Hrvatske u Grčkoj i onda sam ga pitao: ,,Dobro,

zašto vi ne priznajete Makedoncima ime? Na što biste vi pristali?’’ Odgovorio je: ,,Mi bismo prista-

li na Vardarska Makedonija, Sjeverna Makedonija, Slavenska Makedonija, ali nikako ne pristajemo

samo na ime Republika Makedonija zato što je dobar dio tj. dvije trećine tog teritorija antičke Ma-

kedonije u Grčkoj, jedna trećina u Bugarskoj, a tek preostali dio u Republici Makedoniji i to je nešto

što je predmet spora. Međutim, treba reći da se vrlo često kultura i povijest zloupotrebljavaju. Iza

svega zapravo stoje ekonomski razlozi, a ne povijest. S druge pak strane Makedonci ne mogu za-

misliti nikakvo drugo ime za svoj jezik nego makedonski i nikakvo drugo ime za svoju zemlju nego

Republika Makedonija.

Usporedite život u Makedoniji sa životom u Hrvatskoj.

U Makedoniji se mladi ljudi zabavljaju na sličan način kao i u Hrvatskoj. Ipak, čini mi se da odra-

sli ljudi mnogo više izlaze u restorane i jedu vani, češće se zabavlja uz živu glazbu, prvenstveno

govorimo o tradicionalnoj makedonskoj glazbi. Osim toga, u Makedoniji se ljudi puno više dodiruju.

Uglavnom se kod svakog susreta rukuje i ljubi tri puta u obraz.

Možete li preporučiti neko tradicionalno makedonsko jelo?

U Makedoniji se puno jede meso. Meso je odlično. Nude su velike porcije, salata sa sirom (šop-

ska salata), zatim komadi povrća s velikim komadima sira. To je samo po sebi dovoljan obrok. Po-

stoje također vrlo fine sarmice, puno sitnije nego naše, poput palca, a nekad znaju biti i bez mesa.

Makedonci imaju vrlo zanimljivu kuhinju i što god odaberete dobro je, ali većinom će vam ponuditi

meso s prilogom.Većina tog mesa priprema se na žaru i vrlo je ukusna.

Za kraj, istaknite nam neka mjesta u Makedoniji koja bi bilo lijepo posjetiti.

Svakako treba vidjeti Skopje, treba u Skopju otići na staru tursku čaršiju. Treba otići u Kanaan

Matku i tamo vidjeti pećinu koja je po dubini treća u Evropi. Treba vidjeti antičke ostatke Stobija.

Predlažemo da odete i u Tetovo. Tamo je najstarija džamija u jugoistočnoj Evropi. Ona je samo malo

mlađa od kosovske bitke. Tetovska šarena džamija vrlo je neobično i lijepo uređena. Treba vidjeti

antički Ohrid, utvrdu iz doba cara Samuila, uz što je vezana i vrlo tužna priča. Legenda govori o

tome kako su se zaratili Car Samuilo i Bugari. Stari car popeo se na svoju tvrđavu gdje se ostaci i

danas vide. Vidio je svoju vojsku kako silazi i shvatio je da je car Simeon oslijepio njegove vojnike.

Svakom stotom vojniku ostavio je samo jedno oko. Kad je to car Samuilo vidio, od tuge mu je puklo

srce. To je makedonska povijest, ona je prepuna tužnih priča i to je jedna od njih. Ohrid je vrlo lijep.

Ljeti je toplo, gotovo kao da ste na moru. To je golemo jezero s endemskom vrstom pastrve i vrlo

lijepim mjestima na koja se može izlaziti. Ako vam se ukaže prilika, svakako morate posjetiti neko

od ovih predivnih mjesta.

Despina Vounasis, 6. razred

Oš Stenjevec


170 // LiDraNo 2013.


U Primoštenuu Primoštenu se od 15. do 17. listopada 2012. održala Smotra učeničkih zadruga RH.

Među zadrugarima iz 71 školske zadruge nalazile smo se i moja prijateljica Viktorija

Čmarec Buhin i ja. Odabrane smo, između vrijednih zadrugara naše škole, da predstavimo

rad zadruge Čučerski kinč. U Primošten su nas vodile č. sestra Ivanka Darojković

(voditeljica zadruge), prof. Aleksandra Pšeničnik i učiteljica Biljana Fluka.

Na put u Primošten krenuli smo autobusom ispred OŠ Vjenceslava Novaka u zagrebačkoj Dubravi.

Višesatno putovanje nastojale smo skratiti slušanjem glazbe i promatranjem zanimljivih krajolika.

Po dolasku na odredište, hotel Zora u Primoštenu, smjestile smo se u sobu i užurbano krenule

slagati izložbeni štand naše zadruge. Premda smo iz Zagreba ponijeli najbolje proizvode koje smo

tijekom prethodne godine napravili, posao nije bio jednostavan. Oko nas su svoje štandove slagali

učenici i profesori koji su, također na županijskim i međužupanijskim smotrama izborili državnu ra-

zinu te su nam se pogledi često zadržavali na njihovim izložbenim eksponatima.

Na uređenje štanda i osobno uljepšavanje potrošile smo nešto više vremena pa smo ,nenamjer-

no, kasnile na čin svečanog otvorenja. Premda su se domaćini potrudili, osjećala sam da mi je do-

voljno aktivnosti za prvi dan pa se nisam mogla iščekati večere i odlaska na spavanje.

Drugoga dana (16. listopada) trebalo je rano ustati. Nakon doručka i kratke šetnje, morale smo

zauzeti svoje mjesto za štandom. Nestrpljivo smo iščekivale članove Državnog prosudbenog povje-

renstva koji su počeli obilazili štandove. Zanimali su ih brojni podaci o radu naše zadruge i proizvo-

dima koje smo izložile. Potrudile smo se dati što iscrpnije odgovore i u najljepšem svijetlu prikazati

zadrugarstvo u OŠ Čučerje.

Do našeg štanda su dolazili i drugi sudionici i posjetitelji smotre. Iznenadio nas je njihov interes

za izložene predmete. Većinu smo prodale, a najviše zanimanja pobudio je naš minijaturni drveni

lutak DAR ko. Riječ je o malom privjesku čovječuljka - simbolu prijateljstva. Darujući ga, ustvari

govorimo: „Tvoj sam prijatelj!”.

Dobar dio dana provele smo obilazeći štandove drugih zadruga. Nazvala bih to potragom za no-

vim idejama. Naime, osim predstavljanja svojih najboljih proizvoda, mnoge zadruge su i praktično

prezentirale svoj rad, tako da smo prikupljale vrlo konkretno znanje za buduće aktivnosti. Mogle smo

se uključiti i u radionice u kojima su se od raznih materijala izrađivali ukrasni i uporabni predmeti.

Osim predmeta izrađenih od stakla, keramike, čipke i dr. materijala, neke štandove je krasilo

voće uzgojeno u vrtovima školskih zadruga, med, čajevi i razni drugi pripravci koji su nastali radom

zadrugara u okrilju školskih zadruga.

Desetak škola je na Smotri prezentiralo istraživačke radove koje su realizirali kroz program

učeničke zadruge, a povjerenstvo je iste vrjednovalo.

Sadržaji i dinamika zbivanja ovoga dana Smotre, kao da su skratili dan pa sam se iznenadila kad

je došlo vrijeme polaska na spavanje.

Treći i posljednji dan Smotre bio je dan pakiranja, pospremanja štandova i svečanog zatvaranja.

Na svečanosti zatvaranja, koja je upriličena u Kongresnoj dvorani hotela Zora, predstavljeni su nagra-

đeni istraživački radovi učeničkih zadruga i dodijeljene plakete za najproizvode prikazane na Smotri.

Za mene su ovo bila tri savršena dana i pravi dokaz da je zadrugarstvo drugo ime prijateljstva.

Katarina Puklek, 6. razred

Oš čučerja


LiDraNo 2013. // 171


inTeRvju S MARkOM kRniĆeM, učenikOM 8. b RAzRedA

Vjeruj u sebe, ostvari svoje snoveVećina ljudi ima snove koje želi ostvariti.

Neki žele postati političari i odlučivati o sudbini svijeta.

Neki žele imati puno novaca, voziti lijepe automobile, ostvariti snove o bogatstvu. Nekima je

san uspješna karijera, znanstvena ili umjetnička.

A neki ljudi sanjaju o stvarima koje se drugima uopće ne čine velikima.

Marko Krnić, moj prijatelj iz razreda, sanjao je o tome da prestane mucati.

Kada je sa četiri godine počeo govoriti uz zastajkivanje, osjećajući da mu ponestaje zraka na

početku izgovora svake riječi, djeca u vrtiću ispitivala su ga: „Zašto ne govoriš brže? Što ti je?”

Marko nije znao odgovor na ova pitanja, ali mu je jako smetalo što ne može brzo i tečno govoriti

i silno je želio je da taj problem nestane.

To je godinama bio njegov san. San koji se u osmom razredu osnovne škole ostvario. Marko da-

nas ne zastajkuje u govoru, on više ne muca.

Budući da ovaj problem muči i drugu djecu, razgovarao sam s Markom kako ga je on uspio riješiti.

LUKA: Je li se problem s govorom pojavio u tvom životu čim si počeo govoriti?

MARKO: Nije. Ja nisam mucao do svoje četvrte godine. Tada sam iznenada dobio visoku tem-

peraturu zbog koje sam morao otići u bolnicu i tamo ostati pet dana. Roditelji me nisu smjeli posje-

ćivati i to mi je bilo jako teško. Zbog temperature i straha počeo sam uznemireno disati, a s takvim

poremećajem disanja nisam više mogao neprekinuto govoriti. Počeo sam mucati u bolnici, ali i na-

kon izlaska iz bolnice mucanje nije prestalo.

LUKA: Kako si se osjećao zbog toga?

MARKO: Bilo mi je teško govoriti i izražavati se jer bi to uvijek dugo trajalo i u društvu mi je zna-

lo biti jako neugodno. Kasnije, u školi, kad god bi se čitao neki sastavak ili domaća zadaća, ja se ne

bih javljao da je pročitam. Iako mi je zadaća bila dobro napisana i želio sam je pročitati, nelagoda i

strah da će mi se potajno smijati zbog mucanja bila je prevelika.

LUKA: Jesu li ti se prijatelji rugali zbog mucanja?

MARKO: Prijatelji nisu, ali bilo je neugodnih situacija s nekom djecom pa čak i s odraslima koji

bi postali nestrpljivi čekajući da ja nešto kažem.

LUKA: Kome si se obratio za pomoć?

MARKO: Roditelji su me vodili na logopedske vježbe, ali najviše mi je pomogao boravak i rad s

dr. Novoselom i njegovom ekipom u lječilištu u Varaždinu.

LUKA: Kakve si vježbe tamo radio?

MARKO: To su bile prvenstveno vježbe disanja. Svi ljudi koji mucaju zapravo prebrzo i uznemi-

reno dišu i zbog toga ne uspiju rasporediti dah na sve riječi u rečenici. Zato smo morali učiti kako

da kontroliramo disanje. Imali smo jedan plastični model koji je predstavljao pluća. Imao je dvije

ručke koje bih uhvatio rukama i raširio ga. Tako bih napunio model zrakom. Zatim bih polako i rav-

nomjerno stiskao ručke spajajući ih što sporije i govorio pritom neku rečenicu. Tim pokretom učio

172 // LiDraNo 2013.


sam kontrolirati izlazak zraka iz plastičnog modela, ali sam zapravo kontrolirao i izlazak zraka iz

svojih pluća. Istiskujući zrak iz modela počeo sam isto tako polako izdisati zrak iz svojih pluća. To

mi je pomagalo da rečenicu koju sam izgovarao izgovorim bez prekida.

LUKA: Znači kontrola disanja ti je pomogla da govoriš bez zastajkivanja?

MARKO: Da, puno mi je pomogla, ali to je nešto što se mora dugo i puno vježbati. Da bi se usvo-

jila kontrola disanja, dobro je baviti se i nekim borilačkim sportom.

LUKA: Zašto?

MARKO: Zato što se u borilačkim sportovima uče pokreti koji su povezani s disanjem. Ja sam

zbog toga tri godine trenirao tae kwon do i to mi je pomoglo jer se u tom sportu mnogi pokreti ru-

kama i nogama izvode uz svjesno udisanje ili izdisanje zraka.

LUKA: Treniraš li još tae kwon do?

MARKO: Ne, ali treniram hokej koji mi također pomaže da održim kondiciju pluća i kontroliram

disanje.

LUKA: Koliko si dugo bio u Varaždinu?

MARKO: Bio sam samo tjedan dana, ali smo svi mi koji smo tamo vježbali govor dobili zadatak

da više mjeseci nakon toga svakoga tjedna međusobno vodimo telefonske razgovore i tako vježba-

mo tehniku disanja i govor. Također, morali smo svladati i nelagodu kada bi nam se na telefon javio

netko koga nismo očekivali pa bismo se morali brzo predstaviti te zatražiti osobu koju smo željeli

čuti. To je također bio dio vježbe.

LUKA: I to je bilo sve?

MARKO: Ne, morao sam kod kuće svakodnevno raditi vježbe koordinacije pokreta kako bi se

izjednačila moždana aktivnost obje moždane polutke. Te vježbe radio sam prema knjizi Brain gym

u kojoj ima puno slika i fotografija koje pokazuju kako se vježbe izvode.

LUKA: Jesi li sve to radio sam?

MARKO: Mama i tata često su mi pomagali u vježbama. Puno mi je pomogao i stariji brat jer je

jako brbljav i s njim sam morao stalno pričati. Tjerao me da mu prepričavam igrice ili filmove i uvi-

jek je bio raspoložen za razgovor pa me to poticalo da govorim. To mi je zaista bila velika pomoć.

LUKA: Znači brbljavost nije uvijek loša osobina?

MARKO: Ne, nipošto. Ona čovjeku može puno pomoći.

LUKA: Radiš li vježbe i danas?

MARKO: Ne, više ne. Puno godina marljivo sam ih radio svakoga dana, ali sada samo idem na

hokej i to mi pomaže u održavanju kondicije pluća i u koordinaciji pokreta.

LiDraNo 2013. // 173


LUKA: Danas više ne mucaš?

MARKO: Uglavnom ne. Ponekad mi se zna dogoditi, ako sam jako uznemiren ili preplašen, da

zamucam ili sporije govorim. Još uvijek mi to izazove nelagodu, ali puno manje nego prije, a i puno

se rjeđe događa.

LUKA: Što bi poručio djeci koja mucaju?

MARKO: Neka uporno vježbaju disanje i neka se bave nekim sportom. I neka budu jako uporni i

ne odustaju dok ne ostvare svoj cilj.

LUKA: Jesi li ponosan što si uspio ostvariti svoj cilj?

MARKO: Jesam jer to je bio dug i težak put.

LUKA: Hvala ti na razgovoru.

MARKO: Hvala i tebi na zanimanju za ovaj problem.

Luka Nola, 8. razred


voditeljica: Lidija Sykora-nagy

Renata Grgesina, 8. razredOš Antuna gustava Matoša

174 // LiDraNo 2013.


Zabin prilog 90 sekundiJeste li se ikada sreli s nečim nadnaravnim, poput duhova? Mnogi ljudi će na ovo pitanje od-

govoriti negativno, pa i izrugati činjenicu da takve stvari postoje. No drugi su sigurni u to i znaju

da susresti se s nečim takvim nije ugodno niti preporučljivo. Toliko ste puta išli kući noću kad ste

čuli čudne zvukove, no kad ste se okrenuli, niste vidjeli ništa. Toliko puta su vam stvari nestajale

u poznatim prostorima, kao da su propale u zemlju. Toliko puta… ma ništa, shvatili ste poantu. Za-

grebačka banka nastoji održati svoje klijente živima, kako bi i dalje mogla zarađivati od njih, pa se

pobrinula za taj problem. Novi program Zagrebačke banke pod nazivom „Istjerivači duhova” nudi

upravo takve usluge. Ovaj program će nastojati kuće, ulice, gradove i sela Republike Hrvatske osi-

gurati od neugodnih nadnaravnih pojava i učiniti život stanovnika sretnijim i kvalitetnijim. No, osim

standardnog paketa za osiguranje većih zajednica, omogućen vam je i privatni odnosno kućni pa-

ket. Na taj način specijalizirane osobe će posjetiti vašu kuću kad vam djeca budu sama, ispuniti sve

prostorije vonjem (ne samo onim iz specijaliziranih alata, nego i svojim tjelesnim) i ostaviti vašoj

djeci doživotne traume, no očistiti kuću od duhova! Uzmite ili ostavite, no zapamtite: vaša sigur-

nost je u našim rukama!

Ah… Sarajevo… egzotično srce Balkana. Zračna luka, Stadion Grbavica, Gazi Husrev-bego-

va džamija… mjesta koja svakom turistu oduzmu dah. Nažalost, uz današnje okolnosti, putovanje

u egzotično Sarajevo zbilja je skupo. Zbilja. No kao i uvijek, Zagrebačka banka priskače u pomoć.

Uz novi program, nazvan „Sarajevo na dlanu” Zagrebačka banka donosi vrhunsku tehnologiju u

vaš dom u obliku, tzv. holograma. Maleni projektor koji stane na dlan projicira sliku u obliku cijelog

Sarajeva s bližom okolicom koju je moguće zumirati, oblikovati i putovati po njoj. Moći ćete ulaziti

u fascinantne sarajevske građevine i komplekse kao da ste tamo! Sve zvuči sjajno zar ne? Cijena

paketa neće biti spomenuta tijekom ovog priloga, kako neke građane ne bi izazvala na nasilno re-

mećenje javnog reda i mira. No, paket možete naručiti putem interneta ili telefonski. Pružite sebi,

obitelji i prijateljima nezaboravno putovanje po Sarajevu u blagdanskom ugođaju i ne brinite ništa!

Pavao Jančijev, 7. razred

Oš bukovac

voditelj: Robert katalinić

LiDraNo 2013. // 175


šTO MLAdi znAju O pROgRAMu zdRAvSTvenOg OdgOjA

Zdravstveno prepucavanjeZimske je praznike, osim čijenice da nije pao snijeg, uglavnom obilježilo neprestano prepuca-

vanje oko zdravstvenog odgoja. Svaki Dnevnik tih dana počinjao je prilogom na tu temu, svatko je

imao potrebu izreći svoje mišljenje, a pojavu novih udruga bilo je već teško pratitit i odraslima, a

kamoli nama mladima. U početku sam bila nezainteresirana, no kad je majka s roditeljskog o zdrav-

stvenom odgoju donijela popis tema koje ćemo obrađivati, počela sam pratiti zdravstveni medij-

ski rat. Nisam se uopće iznenadila izborom tema, većinu njih obrađivali smo i dosad, uglavnom na

satovima razrednog odjela. Iznenadila me briga roditelja, njihovo došaptavanje i odmahivanje gla-

vom.

Svrha zdravstvenog odgoja je uspješan razvoj djece i mladih da bi stasali u zdrave, zadovoljne, uspješne, samosvjesne i odgovorne osobe.

• Program zdravstvenog odgoja i obrazovanja sastoji se od četiri modula:

• Živjeti zdravo

• Prevencija ovisnosti

• Prevencija nasilničkog ponašanja

• Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje

Čitam popis tema koje je razrednica podijelila roditeljima: Umor i oporavak (radne vještine u

službi zdravlja), Prva pomoć u situacijama kad je ugrožen život, Kvaliteta učenja – prevencija izbje-

gavanja (obveza, neopravdanog izostajanja), Vršnjački pritisak i samopoštovanje, Pravila lijepog

ponašanja i uljudnog ophođenja, Pomoć i međusobna suradnja, … Sve te teme čine mi se korisni-

ma, nimalo spornima, i sasvim sam sigurna, nisu predmet spora kojem svjedočimo. Od tema iz 4.

modula prepoznajem: Komunikacija o spolnosti, Vršnjački pritisak, samopoštovanje i rizična pona-

šanja i Prihvaćanje različitosti u seksualnosti. Vjerojatno ih ne shvaćam u potpunost, ali ne čine se

tako opasnima.

Udruga roditelja Grozd ponovno je komentirala uvođenje zdravstvenog odgoja u škole. Posebno im smeta to kako je obrađena rodna i seksualna tematika. Literaturu za taj predmet smatraju lošom. Traže od ministra Jovanovića da suspendira program zdravstvenog odgoja.

Katolička crkva, koja je u temeljima našeg društva, predstavlja najglasniju opoziciju odluci uvo-

đenja zdravstvenog odgoja. O navedenim temama se treba govoriti sa znanstvenog stajališta, koje

zanemaruje, a ponekad i vrijeđa vjerske stavove.

Hrvatski helsinški odbor navodi kršenje dviju točaka Ustava Republike Hrvatske, dviju točaka

Obiteljskog zakona RH, te dviju točaka Ugovora između Svete Stolice i RH u području odgoja i kul-

ture. Ono što najviše zabrinjava je kršenje dviju točaka Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a,

rezolucije Vijeća Europe te čak triju točaka Konvencije o pravima djeteta.

176 // LiDraNo 2013.


Dakle, roditelji ne samo da imaju pravo, nego i obvezu savjesno birati vrstu obrazovanja za svo-

ju djecu, u skladu sa svojim uvjerenjima i svjetonazorima. Ipak, kod uvođenja spornog programa,

roditelji nisu imali pravo glasa.

Neki roditelji smatraju da je zdravstveni odgoj dobar te da će djecu naučiti odgovornom spol-

nom ponašanju, smatraju da će uz taj program bolje upoznati sebe. To je svakako prednost jer je-

dan od ciljeva zdravstvenog odgoja je i prevencija nasilničkog ponašanja. No, i dalje se javljaju sku-

pine građana protiv zdravstvenog odgoja.

Građanska inicijativa Nepomireni mirno je prosvjedovala na Markovom trgu u Zagrebu. Prosvjed pod naslovom „Ne dirajte mi djetinjstvo!” jedinstven je po tome što su u njemu sudjelovale - dječje igračke.

Zamjećujem da nitko nije zapitao djecu što misle o tome. Ipak su djeca ta koja bi trebala slušati

predavanja i učiti spomenute sadržaje, a njihov se glas ili ne čuje, ili čuje i zanemaruje. Stoga raz-

govaram sa sedmašima i osmašima u školi. Čuju se razna mišljenja. Dosta ih je protiv, vjerojatno

zbog utjecaja roditelja, crkve ili javnosti. Ima i onih koji ne znaju što bi mislili, ili ih uopće ne zanima

ta tema. Ono što im je uglavnom zajedničko su zablude. Nazivaju zdravstveni odgoj predmetom,

mada je zasad program, i to eksperimentalni, dijelom uključen u satove razrednog odjela, a dije-

lom u predmete kao što su Biologija te Tjelesna i zdravstvena kultura. Neki se brinu hoće li ocjena

iz zdravstvenog ući u prosjek, a ima i onih koji se pitaju hoće li im to otežati upis u srednju školu.

Sama činjenica da nas nitko ništa nije pitao, stvara adolescentski bunt i odbijanje novog programa.

Zasad smo iz zdravstvenog odgoja naučili da se ljudi lakše svađaju, nego dogovaraju i da je lakše

potegnuti uvredu nego argument. Uvjerena sam da ni jedna strana u ovom sporu to nije željela po-

stići.

Roditelji znaju što je najbolje za njihovu djecu, ako nisu sigurni onda ih i sami pitaju, jer iako su

maloljetni, njihovo je mišljenje važno! Potičemo djecu na razmišljanje i razvijanje vlastitog identi-

teta i stavova, a kad se radi o njhovom dobru, ne slušamo njihov glas. Mnogi se učenici sada, kada

je sve gotovo, bune i govore kako na te satove neće dolaziti. Zar ćemo dopustiti da djeca umjesto u

školi sjede u obližnjim kafićima i parkovima? To se moglo predvidjeti, ali izgleda da to jednostavno

nije bilo važno. I kako bi sada roditelji, zajedno sa svojom djecom, trebali dokazati da ne odustaju

od svoga glasa? Protestom? Kako da djeca nauče što znači živjeti u slobodnoj, demokratskoj drža-

vi kada ih se ne čuje? Čini se da što god rekli, neće biti uvaženo. To nije pravedno i zato se pitam:

„A što s djecom?”

Lorena Palić, 7. razred


voditeljica: nataša jakob

LiDraNo 2013. // 177


178 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi*


radovi


LiDraNo 2013. // 179

96 sati mrakaFinska - zemlja snijega i otoka, u kojoj sam pro-

veo četiri nezaboravna dana, bila je odredište bo-

žićnog odmora moje šire obitelji. Poletjeli smo avi-

onom iz Zagreba u jutarnjima satima te dugo letjeli

do te sjeveroistočne zemlje okovane snijegom i le-

dom. Listajući po atlasu saznao sam da ta nordijska

zemlja ima blizu 200 000 jezera i isto toliko otoka

pa sam se zapitao kako to u stvarnosti izgleda.

Dolaskom u Helsinki bilo mi je jasno. Ako nije led,

onda je otok ili ako nije otok onda je led. Ova zemlja vode i kopna koju nazivaju amfibijskom

zemljom nama južnjacima je pravo otkriće. Iako je snjegovita, njena nadmorska visina ne prelazi 1

300 m jer je finski krajolik blago šumovit i pun nizina.

Smjestili smo se u središnjem dijelu zemlje kojoj pripada najpoznatiji dio Finske, u Laponiji, koja

zamislite nema ni jednog jezera. Oštra hladnoća, suhi zrak koji reže po tijelu podsjetio me da sam

blizu arktičkoga kruga pa sam umoran od bjeline otišao spavati.

Ujutro, točnije oko podneva, probudio me - mrak.

Shvatio sam da sam u Finskoj upravo u vrijeme po-

larne noći i nikako mi nije bilo jasno kako ljudi znaju

kada spavati, a kada ustati.

Drugi dan otišli smo na trosatnu vožnju motor-

nim saonicama u obilazak tog prekrasnog krajolika.

Posebno me oduševila polarna svjetlost koja se spu-

štala iznad ledenih stabala borova i jelki.

Finci su od te svoje bjeline napravili čudo u tu-

rizmu. Svi uživaju u krajoliku iako snijega ima u ci-

jeloj Europi. Vodiči su nas odveli u male drvne tra-

dicionalne kuće u kojima su nam pričali o finskoj

prošlosti, a ja nisam ništa razumio jer su govorili

na švedskom jeziku.

To me malo zbunilo pa sam saznao da Finci imaju dva

službena jezika: finski i švedski.

Kod njih nepismenost ne postoji. Obrazovanje je u potpunosti besplatno za sve, a mladi mogu

upisati fakultet koji žele.

Finska je zemlja knjiga i čitača. Za njih ne postoje vodiči kroz lektiru ili skraćena lektira na in-

ternetu. Oni su najbrojniji posjetitelji biblioteka u Europi.

Predvečer, iako ja to nisam ni osjetio zbog mraka, vratili smo se u apartman u kojem nas je do-

čekalo pucketanje vatre u kaminu i topao šumski čaj.

Treći dan bio je poseban. Na dogovorenom mjestu dočekali su nas sobovi koji vuku sanjke.Uži-

vali smo u zveckanju zvončića oko njihovih glava, ali poseban doživljaj bio je kada smo sami lasom

lovili sobove i to je za neke od nas potrajalo malo duže. Oni su nas vukli i vukli u bjelinu, a onda je

slijedilo iznenađenje. Došli smo pred kuću „pravog” Djeda Božićnjaka. Stajao sam u dugom redu i

strpljivo čekao sjesti pored njega.

180 // LiDraNo 2013.

Novinarski radovi učenika osnovnih škola

PReDLOŽeNi

Bio sam oduševljen što sam imao priliku doći u kuću iz

koje Djed svake godine kreće u svijet noseći pune torbe po-

klona. Mislio sam da je to sve, ali su nas vodiči za taj dan još

jednom oduševili. Pripremili su nam haskije koji su nas vukli

brže od motornih sanjki. Umorni od cjelodnevnog obilaska

vratili smo se u naš apartman te sutradan teška srca krenuli

prema Zagrebu.

Nažalost, nismo imali vremena uživati u još mnogim izu-

mima finske kulture, kao što su finska sauna ili kolači od viša-

nja jer polovicu njihovih slatkiša čine jela od višanja. Zanimlji-

vo, a ja sam mislio da višnje uspijevaju samo na Mediteranu.

Nakon mraka i nepregledne bjeline na tlu, dočekala me bjelina oblaka u zraku pa gotovo ništa

nisam osim nje vidio do Zagreba. Potpuno oduševljen nepreglednim jezerima, zaleđenim kopnom,

stalnim mrakom te užasnom hladnoćom, vratili smo se u suncem okupani Zagreb koji mi je nakon

96 sati mraka izgledao svjetliji, prirodniji i potpuno drugačiji.

Lovro Ivan Guljelmović, 6. razred

Oš Rudeš

voditeljica: Miranda kekez

Lola Sirovec, 1. razredOš Antuna gustava Matoša

LiDraNo 2013. // 181


PReDLOŽeNi

Čestitka Hrvatskom olimpijskom odboruSvi učenici i učitelji Osnovne škole Gustava Krkleca na poticaj i u organizaciji prof. TZK Ivane

Olivari, svojim su tijelima oblikovali svih pet olimpijskih krugova.

Fotografija snimljena iz vatrogasnog vozila upućena je Hrvatskom olimpijskom odboru povo-

dom obilježavanja njihova dana, 10. rujna 2012.

Lucija Opić, 6. razred

Oš gustava krkleca


182 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

FAcebOOk

Je li nas Face približio ili udaljio?Facebook je trenutno najpopularnija društvena mreža na svijetu. Izmislio ju je Mark Zuckerberg

prije nekoliko godina da bio olakšao komunikaciju na daljinu i kako bi se obogatio. U ovome drugo-

me izuzetno je uspješan, a o komunikaciji na daljinu moglo bi se raspravljati.

Na prvi pogled Facebook izgleda kao genijalna, gotovo savršena inovacija; besplatno dopisi-

vanje, razmjenjivanje fotografija, zajedničko igranje video igara… No, dopisivanje može biti s na-

mjerom da drugoga povrijedi, a fotografije mogu biti kompromitirajuće, sa svrhom da se nekoga

izolira iz društva ili osramoti. Postavlja se i pitanje privatnosti na Facebooku. Zbog milijarde kori-

snika, policija putem Facebooka može pratiti sumnjive ljude. Na jednak način i hakeri mogu pratiti

bilo koju osobu i krasti njezine osobne podatke. Ukoliko ste protivnik Facebooka, ne morate izraditi

profil. No, kako se društvo mijenja, danas se, nažalost, bez korištenja Facebooka brzo postaje izoli-

ranim. Čak i ako dobro komunicirate s prijateljima putem chata, često se možete posvađati. Razlog

je tome što se u elektroničkom dopisivanju ne vide emocije, ne čuje se ton glasa niti se vidi pogled

i izraz lica. Upravo zbog takve komunikacije, ljudi postaju sve površniji u osobnom kontaktu uživo.

Tako je sredstvo koje je izmišljeno da olakša komunikaciju na daljinu otežalo svakodnevnu komu-

nikaciju izbliza i uživo.

Svijet se sve više virtualizira, no nadam se da će djeca i dalje ići van i družiti se u parku te raz-

govarati uživo. Nadam se da neće doći do toga da ljudi postanu gluplji od računala. Ja ću se potru-

diti da to toga ne dođe, a vjerujem da ćete se i vi boriti za to!

Lovro Fabijanić, 8. razred

Oš zapruđe

voditeljica: Anabela crnković

Andrina Olebić, 8. razredOš Antuna gustava Matoša

LiDraNo 2013. // 183


PReDLOŽeNi

inTeRvju S RedATeLjeM OLiveROM FRLjiĆeM

‘’Odgovornost je režirati predstave za djecu’’

...kazališni redatelj koji podjednako voli stvarati predstave za djecu i za

odrasle, a u OŠ je uživajući pisao za školski list, koji se zvao ni manje ni više nego Žubor.

Što je zapravo režija?

Režija je ono što se u kazališnoj predstavi ne vidi, a što je tu i bez čega kazalište ne može. Vidi-

mo glumce, vidimo scenografiju, vidimo kostime, čujemo glazbu, ali ne vidimo režiju. A režija je sve

ono što vidimo na sceni i što ju organizira i pokreće. Tako ju ja sebi pokušavam objasniti.

Odakle i kako je nastala ljubav prema režiji?

U Splitu tijekom Srednje škole. Voditeljica smjene, gospođa Gabrić, omogućila mi je da idem na

probe Hamleta koji se radio u splitskom HNK. Također sam gotovo svakodnevno išao gledati pred-

stave u kazalištu. Pojedine predstave sam gledao i više puta.

Kada ste se počeli zanimati za režiju?

Za vrijeme svog prvog studija. Studirao sam filozofiju i osnovao svoju kazališnu skupinu. S tom

kazališnom skupinom sam nastupao i paralelno režirao. Tad nisam znao da ću se time baviti profe-

sionalno u životu. Međutim, kada sam završavao prvi studij upisao sam Akademiju dramske umjet-

nosti i evo me sada tu gdje jesam.

Režirati li radije predstave za djecu ili za odrasle?

Volim podjednako, ali moram priznati da osjećam veću odgovornosti kad režiram predstave za

djecu. Tu se i više zabavljam. Pokušavam koliko god da je tema teška, o njoj govoriti na veseo način

i prikazati stvari s dosta optimizma i humora.

Kao redatelj, što sve morate činiti dok radite na predstavi?

Puno toga. Najprije treba pripremiti tekst po kojem se radi predstava. Zatim dolaze čitači pro-

be s glumcima. Tu im objašnjavam njihove uloge. Nakon toga idemo u prostor, postavljamo mizan-

scen. Na kraju dodajemo svjetlo, scenografiju i glazbu. To sve znači puno, puno probanja.

Gledala sam u kazalištu Žar ptici predstavu Strah u Ulici lipa. Primijetila sam da se ne

poklapaju svi dijelovi predstave s knjigom. Što ste time željeli postići?

U kazalištu obično ne možemo postaviti sve epizode koje su u romanu. Najprije zato jer bi bilo

previše likova, a onda i zato jer bi predugo trajalo. Zbog toga se neke stvari moraju izostaviti. To

pomaže i dinamici predstave, nije razvučena i lakše nam je pratiti priču. Onda su i djeca zaintere-

siranija kada gledaju.

Gdje pronalazite inspiraciju za predstave?

Svugdje. Vjerojatno će me i ovaj intervju inspirirati za nešto. Čini mi se da u svemu što radim,

bilo da čitam, gledam film ili slušam glazbu, tražim inspiraciju za ono što radim.

184 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Koja je od vaših predstava imala najveći uspjeh?

Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje. ‘’Otac na službenom putu’’ je imao dosta uspjeha. U ne-

kim međunarodnim okvirima najviše je uspjeha imala predstava ‘’Turbofolk’’. Sve ovisi što smatra-

mo uspjehom.

Volite li raditi svoj posao?

Da. Koliko god znam biti iscrpljen, zapravo jako volim raditi svoj posao. To nije posao koji se radi

u nekom strogo određenom radnom vremenu. Nije kao u tvornici u kojoj se radi od 8 do16 sati. Ne-

kada provedem cijeli dan u kazalištu, nekada samo par sati. Ponekad sam jako sretan onim što na-

pravim, a ima dana kad i nije tako. Ali kada sve zbrojim i oduzmem, još uvijek volim raditi svoj posao.

Vaše slobodno vrijeme, kako ga provodite?

Volim gledati filmove, šetati, a zavolio sam i plivanje leptir stilom. Također, volim provoditi vri-

jeme sa svojom kćeri Sašom.

Jeste li pisali u Osnovnoj školi?

Da. Pisao sam za školski časopis koji se zvao kao i vaš - Žubor. Jedna pjesmica bila mi je objav-

ljena na naslovnoj stranici. Mama i tata bili su jako ponosni.

Imate li svoje „favorite” glumce na hrvatskoj sceni?

Naravno da imam, ali bilo bi nepošteno spominjati ih, jer bi se oni drugi, koji nisu „favoriti”, mo-

gli uvrijediti.

A sada kratko i zanimljivo:

a) školski predmeti - hrvatski jezik ili TZK: hrvatski, naravno

b) špagete ili špinat: špinat

c) boje - bijela ili crna: crna

d) klizanje ili plivanje: plivanje, klizat ne znam

e) dokumentarni ili igrani film: ako su dobri, volim i jedan i drugi

Dvije drage riječi na slovo s:

subota - jer se ne radi

sunce - jer nas grije

5 naj _____

NAJ predmet u OŠ: hrvatski jezik

NAJ grad: Berlin

NAJ film: Građanin Kane

NAJ knjiga: Kiklop Ranka Marinkovića

NAJ slastica: tiramisu

Saša Frljić, 7. razred

Oš vjenceslava novaka

voditeljica: Sanda damjanić

LiDraNo 2013. // 185


PReDLOŽeNi

Jesu li današnji mediji objektivni?Neobjektivnost je sveprisutna, ali se katkad pokušava podmetnuti kao objektivnost. Naš je zadatak to razotkriti.

Nedavno su u Hrvatskoj mljekari prosvjedovali zbog navodno preniskih otkupnih cijena mlijeka.

Traktorima su blokirali prometnice, čak su prolijevali mlijeko. U vrijeme prosvjeda, 23. listopada

2012., u Jutarnjem listu je naslov bio ovakav: ,,Naši proizvođači za litru mlijeka dobiju 50 lipa više

nego u EU’’, što pokazuje da Jutarnji list napada mljekare. Isti dan u Večernjem listu naslov je ova-

kav: ,,Ogorčeni mljekari prolili 100.000 litara mlijeka kod Đakova’’, čime se ističe bijes mljekara i

daje im se potpora, što se vidi i u samom članku.

Kako je moguće da mediji prenose istu vijest na potpuno drugačiji način? Jednostavno, zato što

nisu objektivni. Što je uopće novinarska objektivnost? Objektivnost je neutralno prenošenje vijesti

bez uplitanja svojih stavova i razmišljanja, dok je neobjektivnost prenošenje i formuliranje vijesti

tako da se unose vlastiti stavovi o nekom problemu. Ima raznih vrsta neobjektivnosti, a ovdje je

riječ o političkoj neobjektivnosti. Kako to prepoznajem? Jutarnji list je poznat kao novine priklo-

njene ljevici, a Večernji desnici, pa i jedni i drugi pišu ovisno o tome. Budući da je Jutarnji list sklon

ljevici, zapravo je trebao braniti mljekare, no on to ne čini. Zašto? Zato što je Jutarnji list sklon

ljevičarskoj Vladi i pokušava je zaštiti. Isto tako, Večernji list brani mljekare jer tako napada Vladu.

Neobjektivnost nije naša posebnost, već se ona pojavljuje posvu-

da. Kao što su kod nas Večernji i Jutarnji list, tako su u Americi The

New York Post i The New York Times - jedni su skloni republikanci-

ma, drugi demokratima pa će i vijesti ovisiti o tome. U Ujedinjenom

Kraljevstvu je tako Guardian sklon laburistima, a The Daily Telegraph

konzervativcima.

Mediji su izvrstan izvor informacija o zbivanjima sa svih strana

Svijeta i većina je tih informacija objektivna, no kad je riječ o politici,

mediji su lako kvarljivi te neobjektivno prenose vijesti da bi dali pot-

poru političkoj stranci koju preferiraju, a koja možda nije uvijek u pra-

vu. Kako onda prepoznati pravu istinu? Mislim da je dobro znati kome

su neke novine naklonjene, te da je dobro pročitati i „lijevu” i „desnu”

vijest u potrazi za istinom.

Martin Ilić, 7. razred


voditelj: Mate Milas

186 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

O knjizi „iMAš FejS?” jASMinke Tihi-STepAniĆ

Koliko je zapravo važan fejs u pubertetu?

„Imaš fejs?” pitanje je koje mladi u današnjem društvu jedni drugima vjerojatno najčešće po-

stavljaju. Pitanje je to koje je zamijenilo mnoga druga kao: Koja ti je najdraža boja? ili Koju glazbu

slušaš? iIi Koji si znak u horoskopu?

Što je to „fejs”? Prije čitanja romana Jasminke Tihi-Stepanić „Imaš fejs?” potražila sam točno

objašnjenje te riječi.

„Fejs” je skraćenica za naziv društvene mreže Facebook, internetske mreže koja se proširila

svijetom u rekordnom roku, a danas je pojam pomodnosti. Imati profil na fejsu znači „faca sam” ili

„cool sam”. A u svakom svijetu, bio virtualan ili ne, postoji potreba za uklapanjem. Na fejsu tome

služe „lajkovi”. Znači, objaviti dobru sliku, komentar, link ili što drugo, za cilj ima da „frendovi” s

fejsa to „lajkaju”.

No, jedan od većih problema je to što znamo da će mnoge djevojke na slikama napućiti usne i

obući odjeću koja više otkriva nego skriva, a dečki će poskidati majice, ući u kupaonicu i slikati svo-

je „pločice” samo za - lajkove. Isto tako, problem može nastati kada fejsbukovci kao „frendove” na

fejsu dodaju i ljude koje ne poznaju što može biti vrlo opasno…

U knjizi „Imaš fejs?” riječ je upravo o tome: radostima, intrigama i opasnostima na fejsu. Glavna

junakinja Kata je četrnaestogodišnja djevojka koja je odrasla u posve uobičajenoj obitelji sastavlje-

noj od roditelja, brata i psa. Ne ističe se ni po čemu i što je nama najbitnije: nema fejs! Dok, s dru-

ge strane, njena najbolja prijateljica Nataly se ističe po modernom odijevanju, ima fejs, popularna

je, lijepa i fotogenična. I upravo se ona uhvatila u mrežu dopisivanja s Tommy Boyem, nepoznatim

starijim dečkom kojeg je upoznala preko fejsa, a privukao ju je svojom slatkorječivošću i zgodnom

profilnom slikom.

U međuvremenu, Kata prolazi kroz puno osobnih problema: nije popularna, često je ismijavana,

a dečko koji joj se sviđa ne uzvraća joj pažnju. Unatoč tome ostala je prisebna i odana svojoj naj-

boljoj prijateljici Nataly, iako ju je ona u potpunosti zapostavila zbog Tommy Boya. Iz opisa Katina

odnosa s roditeljima i bratom zaključujemo da je konzervativni obiteljski odgoj ono što ju je održalo

prisebnom i uglavnom suzdržanom. No, i Kata je podlegla utjecaju društva. Potajno je izradila fejs

profil kako bi provjerila Tommy Boyeve namjere, na rođendanskoj se proslavi napila i zbog toga za-

vršila u bolnici i na novinskoj naslovnici, sudjelovala je u neprimjerenim verbalnim okršajima s vrš-

njacima. Srećom po Katu, njena je obitelj uvijek bila uz nju.

Roman je pisan u obliku intimne ispovijesti glavne junakinje Kate, a fabula je vođena linearno

što pridonosi lakšem praćenju zbivanja. Njene situacije možemo usporediti s onima Adriana Mo-

lea, no, istina, Adrianovi su bili više pubertetski i često neozbiljni, koje je on pokušavao riješiti na

vlastiti način bez uključivanja medija. Katina situacija je primjer pritiska medija i okoline na mladež

što upućuje na to da se današnji tinejdžerski problemi događaju u složenijem svijetu od onog Adri-

anovog. U Adrianova doba tinejdžeri nisu imali računala, mobitele i ostalo, a slobodno vrijeme su

provodili uglavom u međusobnom druženju. Osjećaji i razmišljanja mladih u pubertetu neiscrpna je

tema i mnogi se spisatelji bave njome, ali koliko god ova i druge knjige pokrivale tu temu pubertet

i dalje ostaje mistično i neizvjesno razdoblje u životu svakoga od nas.

Treba napomenuti kako se autorica Jasminka Tihi-Stepanić koristi standardnim hrvatskim je-

zikom u kojeg ubacuje žargon ili sleng ulice što priči daje uvjerljivost i životnost, a likovima vjero-

LiDraNo 2013. // 187


PReDLOŽeNi

dostojnost. U svakodnevnom govoru i dopisivanju, pogotovo na fejsu, koristimo se skraćenicama

u stilu: „msm” umjesto mislim, „dns” umjesto danas, a također imamo i LOL što je skraćenica za

engleski izraz „laughing out loud”, odnosno smijanje na sav glas. Često se govori da fejs loše utječe

na jezik i izražavanje mladih, no nije li istina da svaka generacija ima neki svoj novi jezik?

Poruka ove priče je da kakve god mi mladi gluposti izvodili, naša će obitelj uvijek tu biti uz nas

i podupirati nas. Ne neki virtualni prijatelji, nego upravo obitelj koju nikako ne smijemo zapostaviti

zbog nečeg poput fejsa. Sve u svemu, ja ovu knjigu definitvno lajkam! ;)

Olja Bošnjak, 7. razred

Oš Augusta harambašića

voditeljica: ksenija ivanović

Leon Kirchmayer, 7. razredOš Antuna gustava Matoša

188 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Natjecanje za kvalitetniji i radosniji životRazgovarali smo s Ankom Slonjšak, nekadašnjom perspektivnom rukometašicom RK Podravka, danas pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom.

Anka je bila perspektivna rukometašica RK Podravka. Jedna jesenska kišna večer i automobil-

ska nesreća njezin su život okrenule naglavce. Sportsku dvoranu i loptu zamijenila je dugotrajna

rehabilitacija i na kraju, invalidska kolica. No, ona nije odustala od utakmica. Završila je fakultet i

danas radi kao pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.

AKTIVNA RUKOMETAŠICA I STUDENTICA

Čime ste se bavili prije nesreće?

U osnovnoj školi počela sam igrati rukomet, pjevala sam u crkvenom zboru, živjela sam vrlo ak-

tivno. Potom sam završila srednju ekonomsku školu i krenula na Ekonomski fakultet.

Moja ljubav prema rukometu je rasla. Igrala sam za RK Trešnjevku i, na zahtjev tadašnjeg tre-

nera Podravke i izbornika jugoslavenske reprezentacije, prešla sam u Podravku i tako postala ak-

tivna sportašica.

Preselila sam u Koprivnicu. Naporno sam trenirala te tri puta u tjednu vlakom putovala na pre-

davanja.

Kada i što se dogodilo?

Kao devetnaestogodišnjakinja 1992.g. doživjela sam prometnu nesreću u kojoj sam ozlijedila

vratnu kralješnicu. Tada sam bila studentica druge godine Ekonomskog fakulteta i aktivna rukome-

tašica RK Podravka. Posljedice ozljede su moje sadašnje stanje, odnosno dijagnoza tetraplegija. U

potpunosti sam ovisna o pomoći druge osobe.

Nakon nesreće sigurno niste odmah znali konačnu dijagnozu. Kakva je bila prognoza liječnika?

Tijekom liječenja u Traumatološkoj bolnici u Zagrebu, i kasnije na rehabilitaciji u Specijalnoj

bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske toplice, nikad nisam čula od liječnika da ću ostati

nepokretna, već samo da će oporavak biti dug u kojem trebam imati neizmjerno strpljenje i vjeru

da će biti bolje.

U Varaždinskim toplicama sa mnom su na liječenju bile i osobe koje su stradale tijekom Domo-

vinskog rata od kojih sam zapravo i prvi put čula da ću vjerojatno trebati pomoć druge osobe čitav

život.

Znamo da su takvi trenutci bolni. Kako ste se vi nosili s tom situacijom?

Vrlo teško sam prihvatila stanje, bilo je mnogo kriznih i bolnih trenutaka. Nadala sam se da ću

ponovno zaigrati rukomet i nastaviti svoj dotadašnji život. Nisam se mogla pomiriti s činjenicom da

ću ostati nepokretna, potpuno ovisna o drugima.

Nakon humanitarne utakmice za moje liječenje u organizaciji RK Podravka shvatila sam da po-

vratka ne će biti.

LiDraNo 2013. // 189


PReDLOŽeNi

UTAKMICE ZA UKLJUČIVANJE U ŽIVOT

Tko vam je bio podrška i najviše vam pomogao u oporavku?

Upoznala sam dvije krasne osobe koje su mi svojim iskustvom ukazale da se opet mogu vratiti

ako prihvatim svoj invaliditet i iskoristim one sposobnosti i mogućnosti koje su mi preostale. To su

bile Nikolina Pavlović iz Našica (također invalidna osoba koja je studirala teologiju) i Manda Kne-

žević iz Zagreba. Uključio se i Rukometni klub Podravka koji je organizirao humanitarnu utakmicu

kako bi mi materijalno pomogli.

Osim njih velika podrška su mi bili, i danas jesu, moja obitelj i prijatelji.

Što ste sve činili za svoj oporavak?

Nakon rehabilitacije i osnovne prilagodbe na novi način života, imala sam suženi izbor. Ili pri-

hvatiti i živjeti život s posljedicama koje su bile vrlo evidentne i nimalo jednostavne za organizaciju

svakodnevnog života ili prihvatiti stanje invaliditeta kao tragediju i životariti.

Izabrala sam prvo. Uzela sam svoj život u svoje ruke i krenula. Prvo u učenje i organizaciju živ-

ljenja s novim stanjem, a nakon toga uključenje u život - nastavak studija i uključivanje u rad udruga

koje se bave pitanjima osoba s invaliditetom.

Kako ste se odlučili za daljnje školovanje?

Tijekom rehabilitacije saznala sam od Nikoline da osobe s invaliditetom bez obzira na težinu

invaliditeta uz kvalitetnu podršku mogu nastaviti studirati. To mi je bio signal da krenem ponovno

studirati i tu sam zapravo vidjela svoje svjetlo i smjer kuda želim ići...

Snagu za daljnji oporavak dobila sam od ljudi koji su mi podrška.

DANAS OPET AKTIVNA, VEDRA I ZADOVOLJNA

Danas radite kao pravobraniteljica osoba s invaliditetom. Što je vaš posao?

Ohrabrena od suradnika iz udruga u kojima sam volontirala i vodila razne projekte, prijavila sam

se za kandidatkinju na mjesto pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Cilj mi je bio i danas je:

unaprijediti kvalitetu življenja osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, pružati kvalitetne informaci-

je, osigurati zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom, biti posrednik između osoba s invalidite-

tom i Vlade RH, državnih institucija, struke i znanosti.

Završili ste fakultet, radite odgovoran posao. Kako ste sve to postigli?

Postigla sam zahvaljujući svom borbenom duhu, velikoj želji, vjeri i podršci obitelji i prijatelja.

Jeste li danas zadovoljni svojim životom?

Danas se osjećam zadovoljno jer sam jedna od rijetkih osoba s invaliditetom koja uopće radim,

jer radim posao koji volim. Zagovarajući prava najosjetljivije skupine građana RH, osjećam da je

preda mnom još težak i dug put djelovanja u tom smjeru, ali vjerujem da će taj trud i energija na

kraju pozitivno utjecati na osobe s invaliditetom.

Shvatila sam da je u životu važno biti aktivan, uključen u život, važno je prihvaćati izazove. To

je ključ kvalitetnog življenja.

Ana Krajina, 6. razred

Oš brestje

voditeljica: ivana Rešetar

190 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

ObAvijeST O OTkAzivAnju nASTAve

Dragi učenici!Obavještavamo vas da sljedeći tjedan od 4. do 8. ožujka 2013. godine u OŠ Grigora Viteza neće

biti nastave zbog dolaska poznatih filmskih zvijezda koje će ovdje snimati najnoviji film.

Najzanimljivije od svega jest što će u filmu glumiti učenici petog i sedmog razreda naše škole

koji su prošli na audiciji održanoj prije nekoliko tjedana.

Ukoliko učenici dobro odrade svoje filmske uloge, troje najboljih otputovat će na jednomjeseč-

nu turneju po Americi koju plaćaju filmske zvijezde.

Nadamo se da će film biti uspješno snimljen i da će postati novi filmski hit diljem svijeta.

Također, tražimo i statiste pa molimo zainteresirane učenike viših razreda da se do sutra jave

u filmski studio Celebrity na broj 0700 77 77.

Nika Čajić, 5. razred

Oš grigora viteza

voditeljica: elida Trusić

Ana Fiket, 8. razredOš Antuna gustava Matoša

LiDraNo 2013. // 191


PReDLOŽeNi

Ocjena za neocjenjivanjePokušaj novinarke početnice da shvati pravilnost odluke o nezaključivanju ocjena na polugodištu

Da, ne, možda, sigurno…tko to zna?

Ideja, a kasnije i odluka, o ukidanju ocjena na polugodištu mi se ispočetka činila sjajnom. Neće

biti više nepotrebnog štrebanja za završne polugodišnje ispite i usmene provjere. Nitko me od uku-

ćana neće tjerati da „gubim” vrijeme na rješavanje još jednog zadatka za vježbu iz matematike ili

„brusim” rečenice u pripremi za školsku zadaću. I moji su prijatelji mislili slično. Bili smo gotovo

sigurni u svoj uspjeh, ne obazirući se na poneka zanovijetanja dežurnih zanovijetala. Ali….tada se

probudio moj novinarski crv sumnje. Kako ću prikazati svoj uspjeh kad ne znam koliki (brojčano)

jest? Krenula sam u istraživanje i osluškivanje glasa naroda.

Istraživačko novinarstvo u najužoj obitelji

Naravno, po odgovor nisam otišla daleko, a usput sam dobila odgovor 2u1 jer je moja mama

ujedno i učiteljica informatike. Njoj se ta odluka činila lošom jer „djeca nisu prisiljena stisnuti, mi-

sle da ima vremena, manje se trude.” Rekla mi je: „Ja ih manje mogu „ganjati” jer ocjene zapravo

ne trebaju niti ispraviti prije polugodišta.” Niti kao roditelj nije reagirala puno drugačije: „Sad neću

znati na čemu sam niti s tvojim ocjenama” (što se meni baš i nije učinilo lošim). Jedinu pozitivnu

stranu vidjela je u tome da mi zapravo niti ne treba kupiti dar za završetak polugodišta jer ne zna

procijeniti kakav bi trebao biti (što se meni baš i nije učinilo dobrim). Odgovor sam potražila i u

muškom uglu naše kuće, mom zaštitniku, tateku Davoru. Odgovorio mi je da bez zaključene ocjene

roditelj nema uvid u konačni rezultat, na primjer,

kao i u nogometu, rukometu, uvijek se gleda gol razlika na poluvremenu da se bolje „stisne”

do kraja utakmice.

Tko je, zapravo, na gubitku?

Nakon ovog ponovo neprihvatljivog odgovora otišla sam malo dalje od kuće, baki, jer kažu da su

stariji i mudriji. Kad je bakica išla u školu, bilo je ocjena na polugodištu i to je bilo dobro, i ona ne

vidi „zakaj bi se nekaj kaj je dobro, mijenjalo”. Osim toga, sad ni baka više neće moći na polugodi-

štu otvoriti moju đačku knjižicu, ili pogledati izvješće, i nagraditi moj izvrstan polugodišnji uspjeh

nekom materijalnom nagradom. Dakle, obje smo na gubitku.

Činilo mi se da sam u svojoj potrazi tapkala na mjestu, svi dotad ispitani govorili su protiv nove

odluke i zato sam odlučila potražiti još neka razmišljanja za koja sam bila sigurna da će biti drukči-

ja. Razgovarala sam s nekim maminim kolegicama, npr. učiteljicom hrvatskoga jezika i urednicom

našeg školskog lista. Priznala mi je da će joj ukidanje ocjenjivanja na polugodištu dosta smanjiti

posao oko razredničke administracije, što znači da neće morati svaku zaključnu ocjenu unositi u

računalo i zatim ispisivati izvješća o uspjehu. Ponekad se ta zaključna ocjena niti ne smatra bitnom

za kraj godine jer je prvo polugodište dosta kraće od drugoga. Ali, s druge strane, misli da će sada

onim roditeljima koji ne dolaze često u školu biti još teže odrediti kakav je zapravo uspjeh njihovog

djeteta. Neće ga ni moći potaknuti na više učenja jer za to ne će imati opravdanja.

Mjerodavni odgovor od mjerodavne osobe

Kako iz tog odgovora nisam baš puno saznala, ohrabrila sam se na razgovor s ravnateljem naše

škole koji mi je objasnio svoje razmišljanje: „Nezaključivanje ocjena na polugodištu? Kao i za sve

ostalo, potrebno je i neko vrijeme koje će pokazati koliko je to ispravna odluka.

192 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Mišljenja će kao i sada sigurno biti podijeljena, ovisno čiji stav slušamo. Mislim da su učenici s

radošću primili tu odredbu, to kažem i kao roditelj koji ima kćer u 2. razredu gimnazije. Učitelji su

s negodovanjem dočekali tu odredbu. Moram priznati da sam na taj način i ja razmišljao, ali sada

mislim da je odredba pozitivna jer je zaključna ocjena na kraju godine rezultat cjelogodišnjeg rada,

pa će i ta ocjena biti rezultat ukupnog rada, a ne samo „silne količine truda” u svibnju ili lipnju. Uče-

nici će vremenom shvatiti da je možda slabija ocjena na kraju godine rezultat „spavanja” u prvom

polugodištu. Drugi razlog je što je prvo polugodište znatno kraće, a s ocjenjivanjem se zapravo po-

činje tek u 10. mjesecu, pa jedna ili dvije ocjene iz pojedinih predmeta čija je tjedna satnica manja

ne mogu biti pravi pokazatelj rada. Zamislite učitelje likovnog, tjelesnog ili glazbenog koji imaju po

400 i više učenika od 4. do 8. razreda koliko su na mukama da pravedno zaključe jer moraju vred-

novati nečiji rad na temelju jedne ili dvije ocjene. Naravno, niti jedno dijete ne smije biti zakinuto za

ocjenu. Kod učenika tada slijedi ono mučno javljanje i učenje preko noći kako bi se na zadnjem satu

izvukla što bolja ocjena. Na ovaj način sve to ćemo rasporediti tijekom čitave godine ili proživljavati

„samo” jednom, u lipnju. Iz navedenih razloga podržavam polugodište bez zaključivanja.”

Vraćam se na početak, bez rješenja

Ravnatelj se stvarno potrudio opširno mi objasniti zašto je odluka o ukidanju ocjena na polugo-

dištu dobra, a ja sam se vratila na početak priče, svojim prijateljima u razredu da vidim kako će ci-

jela priča završiti. Shvatili smo da roditelji ipak neće ostati zakinuti za informaciju o našem uspjehu

onoga trenutka kad nam je razrednica uručila prijepis svih ocjena iz imenika. Neke učenike to baš i

nije oduševilo, a i razrednici su dobili još više posla nego prije, ali barem će roditelji znati koliko tre-

bamo napredovati do kraja godine. Većina mojih prijatelja se pomirila s tim da se od roditelja ipak

mnogo toga ne može sakriti, baka je dobila papir kojem može priložiti moju financijsku nagradu, a

onima koji se s ovom promjenom još nisu pomirili mogu samo poručiti neka pričekaju konačne re-

zultate ove promjene.

Tea Trčak, 5. razred



LiDraNo 2013. // 193


PReDLOŽeNi

Postoji li energija dobrote?učenici sedmog razreda pisali su iz hrvatskog jezika sastavak na zadanu temu o energiji dobro-

te, a iz fizike su upoznali pojam sile i energije. Sa znanstvene strane, takvo što ne postoji, no u duši

čovjeka možda uspijemo pronaći trunak sreće i zadovoljstva, sastavnice energije dobrote. Ona se

pojavljuje u dva slučaja: pomogli ste nekome ili je netko pomogao vama. Ono što predstavlja ener-

giju dobrote, ljudi ne mogu izgovoriti, oni je osjećaju. Kad je određena osoba sretna i zadovoljna,

kad je ponosna i cijeni vaš rad i trud, osjeća se „energija dobrote”.

Proveli smo i istraživanje, a naši ispitanici su učenici 7. a razreda. Što oni misle o takvoj energiji?

Jedna od učenica ispričala nam je dvije priče. Jednog je dana pomogla Ivanu, dobru prijatelju

iz susjedstva koji je već tjedan dana molio, vikao, plakao da ima problem. Njegovo je računalo bilo

puno virusa. Odlučila mu je pomoći. Bilo je potrebno dva sata da se računalo „očisti”. Ivan joj je za-

hvalio i ponudio je cedevitom, a naša „svjedokinja” osjetila je energiju dobrote.

Je li energija dobrote jača kad vam netko drugi pomogne? Dokazat ćemo da je i ta tvrdnja isti-

nita. Sljedeći ispitanik će nam sve opisati. U četvrtak na odbojkaškom igralištu, igrala se prijatelj-

ska utakmica. Razlog je bila samo zabava. Tražila sam pomoć od svoje prijateljice Ive koja zna igrati

odbojku bolje od svih naših prijatelja iz susjedstva. Napokon sam došla na red za servis. Servirala

sam „gornji” i nekim čudom prebacila mrežu. Ivina i moja skupina je pobijedila. Poslije igre Iva mi

je pokazala kako servirati preciznije i jače, i obje smo osjećale energiju dobrote koja se ne uspore-

đuje s drugim osjećajima.

Energija dobrote može osvijetliti najcrnju stranicu života, ona je vrhunac jednog prijateljstva,

vrhunac dobrote koji osvijetli „tunel” zlobe i pakosti te pomaže ljudima prevladati ljubomoru i za-

vist. Ona se osjeća u jednom trenutku kad zabljesne i zapali svu pakost i gnjev. Pojam „energije

dobrote” nijedan znanstvenik nikada nije dokazao, no ona će vječno počivati u našim srcima, sve

dok je mi sami ne pronađemo u sebi i ne otvorimo svoje srce za osobu do koje nam je stalo i koju

cijenimo.

Lana Crnobrnja, 7. razred


voditelj: Marin Marinović

194 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

pOšTenje, nepOšTenje i pOnekA kAznA

Prevari me kreativnoU posljednje vrijeme na internetu ima puno stranica na kojima studenti mogu kupiti eseje, magistarske radnje i doktorske disertacije. Može li varanje na ispitima dovesti i do takvih krađa, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Istina je jedino to da nepošteno postupanje počinje već u osnovnoj školi.

Varanje na ispitima u mnogim se državama smatra najgorim prekršajem koji se može napraviti

u školi. U SAD-u su kazne za takav prekršaj suspendiranje, pa čak i izbacivanje iz škole.

U Hrvatskoj kazne nisu tako stroge. Za prepisivanje ili šalabahter najčešća kazna je uzimanje

testa uz jedinicu u imeniku. Neki učenici misle da ih profesori ne vide dok prepisuju, no to nije toč-

no. Za razliku od svojih američkih kolega, naši su profesori tijekom godina rada upoznali stotine

načina prepisivanja.

Šalabahteri su kod nas postali toliko popularni i kreativni da postoje internetske stranice

koje nas uče prepisivati na ispitima i praviti kreativne šalabahtere. U posljednje vrijeme na interne-

tu ima i puno stranica na kojima studenti mogu kupiti eseje, magistarske radnje i doktorske diser-

tacije.

Može li varanje na ispitima dovesti i do takvih krađa, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Istina

je jedino to da nepošteno postupanje počinje već u osnovnoj školi.

Proveli smo anketu među 77 učenika od 6. do 8. razreda. Pitali smo ih: Što misliš o varanju na

ispitima? Je li to pošteno? Ako nije, treba li ukazati na nepoštene postupke?

Većina učenika (50 ili 65%) misli da to nije pošteno, no njih 40 (80%) ne bi nikome ukazali na

takvo ponašanje (ne žele biti cinkaroši i tužibabe) i ne misle da bi takve učenike trebalo kažnjavati.

Takvo bi ponašanje strogo kaznilo tek 10 učenika. Ostalih 27 (35%) anketiranih izjavilo je da vara-

nje na ispitima nije nepošteno. To su obrazlagali tvrdnjama: Ako nešto ne znamo, trebamo se ne-

kako snaći; To samo dokazuje da učenik vodi brigu o sebi; Pošteno je jer pomaže; Pošteno je, ali su

loše posljedice kad te uhvate; Pa to je samo timski rad, izmjena znanja.

Učenici tvrde da je izrada šalabahtera dobar način ponavljanja za ispit pa im on ponekad na

testu nije ni potreban. S druge strane, većina profesora misli da su šalabahteri u svakom pogledu

neprihvatljivi, dok rijetki podržavaju šalabahtere, ali ne na svome satu. Pitala sam jednu mladu pro-

fesoricu što misli o prepisivanju: Prepisivanje pomaže kratkoročno, no problem gradiva koje učenici

nisu naučili pratit će ih i dalje.

Postoje mišljenja da se prepisivanje i šalabahteri u hrvatskim školama ne shvaćaju dovoljno oz-

biljno, dok se u nekim državama to smatra velikom sramotom. Možda je baš to ključna riječ. Sramo-

ta, a ne strah od kazne. Dok ne shvatimo da radimo nešto loše i ne postidimo se sami pred sobom,

nikakve nam kazne neće pomoći.

Mara Krnić, 6. razred

Oš jure kaštelana

voditeljica Maca Tonković

LiDraNo 2013. // 195


PReDLOŽeNi

inTeRvju S ivAnOM šARiĆeM, TiMARiTeLjeM MAjMunA u zAgRebAčkOM zOOLOškOM vRTu

Rad u kavezu U potrazi za ljudima koji se bave neobičnim zanimanjima, sjetih se da ne znam kako se zove za-

nimanje kojim se bave ljudi koji čuvaju različite vrste životinja u zoološkim vrtovima? Kako je raditi

taj posao? Koju školu moraš završiti? Gdje se educirati?

Tamo ima i opasnih životinja. Npr., majmuni su opasni. Uvijek se bojim ući u njihov prostor jer

tako viču, a da nisu opasni, ne bi bili u kavezima.

Pronašla sam Ivana Šarića, mladog gospodina, timaritelja majmuna koji je pristao na intervju sa

mnom, upoznao me s prostorom u kojem radi i spremno mi pokazao što sve radi. Njegovi mu prija-

telji, gotovo uvijek govore:„Čuj, svaka čast tebi, ali ja to nikada ne bih mogao raditi.”

A on svima odgovara: „Životinje treba voljeti, a one to trebaju osjetiti.”

Ivane, koji posao obavljate u zagrebačkom zoološkom vrtu?

Obavljam posao timaritelja majmuna. Završio sam srednju veterinarsku školu i želja mi je bila

raditi sa životinjama.

Tko vam je pomagao da svladate način obavljanja svojeg zanimanja?

Prilikom obavljanja ovoga posla u pravilu uvijek pomažu stariji timaritelji koji rade duže u ovom

sektoru. Tako je i meni pomogao stariji kolega.

Jeste li mogli birati s kojim će te životinjama raditi?

U pravilu prilikom zaposlenja u ovome sektoru imamo unutarnji i vanjski dio. Unutarnji dio je

rad s majmunima, vanjski dio je rad s morskim lavovima. S time da mene više zanimaju majmuni pa

sam ostao s majmunima.

Sjećate li se početaka rada u ZOO vrtu? Kako ste se osjećali? Je li Vas bilo strah?

Prvi radni dan bio je dosta zanimljiv. Kolege su mi pokazale čimpanze. One su, naime, najak-

tivnije životinje u Zoološkom vrtu. Nakon prvog radnog dana, pitao sam se hoću li moći raditi kao

timaritelj majmuna. Spadao sam s nogu od umora, a i buka mi je smetala.

Kako nakon pet godina rada u ZOO vrtu izgleda vaš radni dan?

Radni dan zimi traje osam sati, a ljeti dvanaest sati. To su dvije bitne velike razlike.

Prvo, ujutro prekontroliramo brojnost i zdravstveno stanje životinja. Kreće prvo hranjenje, a

nakon hranjenja čistimo kaveze.

Često sam vidjela da djeca žele dobaciti majmunima nešto svojih grickalica. Je li

posjetiteljima dozvoljeno hraniti majmune?

Posjetiteljima nije dozvoljeno hraniti majmune ničime i ni u kojem slučaju, zato što životinje

dobivaju kontroliranu hranu. O njihovoj prehrani brinu nutricionisti s točnom količinom i vrstom

hrane. Listojedni majmuni u prosjeku jedu više povrća, voćni majmuni jedu voće dok svejedi na je-

lovniku dobivaju i meso.

196 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Na koji ste način stjecali povjerenja životinja o kojima brinete?

Dobra poslovica kaže da ljubav ide kroz želudac. Dakle, hranom, brigom i čišćenjem životinje se

polako oslobađaju i otvaraju prema vama. Prepoznaju vas, postaju bliske i privržene.

Ulazite li, kada ih hranite, u njihov kavez? Kako se ponašaju prema vama?

Kod svih majmuna ulazimo u kavez. Imamo izravan kontakt s njima, osim s čimpanzama. One su

svojom veličinom i nepredvidljivošću izuzetno opasne pa i za nas timaritelje.

Imaju li majmuni svoja imena i odazivaju li se na njih?

Svaki majmun po rođenju dobije svoje ime, navikne na njega i dolazi na poziv. Najveći i najopa-

sniji majmun je čimpanza King.

Kako majmuni reagiraju na posjetitelje?

Većinom su životinje već navikle na ulazak posjetitelja u paviljon. Ako su posjetitelji bučni, za-

pravo dobiju kontra reakciju od čimpanza. Čimpanze ih smatraju nekakvim susjednim plemenom

koje moraju svojom bukom potjerati sa svoga terena.

Koju starosnu dob dožive majmuni?

Starosnu dob ovisi o vrsti majmuna i o uvjetima u kojima žive. Najdugovječnije su u našem Zo-

ološkom vrtu čimpanze. Mogu doživjeti do pedeset godina.

Sjećate li se neke anegdote sa svojega radnog mjesta?

Imao sam telefon u džepu. Najmlađa čimpanza mi je uzela telefon, i zaigrala se s njim nasred

kaveza. Njezina majka je otišla po telefon i vratila mi ga neoštećenog. Iznenadio sam se. To dokazu-

je da majmuni spadaju pod intelektualno malo više životinje i da nas često znaju iznenaditi. Mislim

da sam joj zahvalio.

Što mislite, doživljavaju li oni ovo mjesto kao zatvor ili Zoo vrt ima neke prednosti u njihovom

životu?

Majmuni osobno ne znaju za bolje uvjete i prilagođeni su životu u ovim kavezima i u ovim pro-

storijama. Moje osobno mišljenje o Zoo vrtu kao takvom načinu držanja životinja je pozitivno jer

smatram da tako spašavamo većinu životinja koje se daju razmnožiti u zatočeništvu. Njihovo po-

tomstvo potom možemo vratiti u prirodu, a neke vrste, koje izumiru, na ovaj se način spašavaju.

Ako se King razboli, kako ga liječite?

Ako se King razboli, liječimo ga tako da pozovemo našu veterinarku, a ona zajedno s nama na-

pravi jedan pregled stetoskopom da provjeri njegovo disanje i otkucaje srca. Pogledamo simptome

vezane uz određenu prehladu ili bolest i odredimo terapiju.

LiDraNo 2013. // 197


PReDLOŽeNi

Uspavljujete li životinje prilikom pregledavanja?

Prilikom pregledavanje ne uspavljujemo životinje zato što smo treniranjem i kontaktom sa ži-

votinjama stekli njihovo povjerenje pa nam dopuštaju do jednu aktivnost.

Odakle su majmuni? Kako su došli do našeg Zoološkog vrta?

Stariji majmuni su dolazili preko donacija drugih Zooloških vrtova. Svi noviji majmuni dolaze

preko europskih udruženja Zooloških vrtova, koji se zove Oaza. Kada nam treba nekakav majmun,

pošaljemo zahtjev za novom životinjom i oni nam ju poklone.

Smatrate li svoje zanimanje neobičnim? Kako reagiraju vaši prijatelji kada im kažete da radite

kao timaritelj majmuna?

Moje zanimanje je neobično zato što u cijeloj državi ima stotinjak timaritelja kojima je to zani-

manje. Timaritelj se postaje isključivo kao radnik zoološkog vrta.Što se tiče opisa radnog mjesta i

gledanje mojih prijatelja kada im kažem da radim kao timaritelj majmunima, prva pitanja koja po-

stavljaju u vezi su s hranom. Zanima ih jedu li uistinu banane kao što ih se uvijek u crtićima i filmo-

vima predstavlja. Iako imaju jednu određenu dozu poštovanja kada uđu u ovaj prostor i vide komu-

nikaciju između životinje i timaritelja, većina ipak kaže: „Čuj, svaka čast tebi, ali ja to nikada ne bih

mogao raditi.” A ja im odgovaram: „Životinje treba

voljeti, a one to trebaju osjetiti.”

Nikolina Capan, 7. razred

Oš Rudeš

voditeljica: Mirjana jukić

Lea Bulaja, 7. razredOš Antuna gustava Matoša

198 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Zarobljena sjećanjaSve do neki dan mislila sam da je moja najveća tuga ne dobiti novi mobitel ili nove tenisice. Mislila sam da moram biti jako tužna ako sve moje želje odmah ne budu ostvarene, a onda sam „upoznala” Vukovar.

Krenuli smo ranom zorom pospani, ali veseli, radujući se još jednom zajedničkom putova-

nju. Kroz ravnu Slavoniju vodio nas je glas turističke voditeljice. Krajolik se mijenjao. Prostrane

zlatne ravnice zamijenio je meni do tada nepoznati krajobraz. Srušene i spaljene kuće, puste ulice

i uspavane rijeke. Krenuli smo u Muzej sjećanja u gradskoj bolnici. Prvo smo pogledali film, a onda

krenuli u obilazak. Bilo me je strah, strah od onoga što su oni preživjeli, strah od onoga što smo

gledali i najviše strah od onoga što sam osjećala. Svaka lutka, svaka kapljica krvi i svaki vrisak ne-

čija je sudbina. Htjela sam pobjeći. Htjela sam da to nikada nismo vidjeli. Krenuli smo prema Ovčari,

putem koji je za mnoge bio zadnji put kojim će kročiti. Svjedokinja sjećanja pričala nam je o ljudima

koje je poznavala, o Siniši Glavaševiću, tadašnjem najpoznatijem hrvatskom novinaru i pjesniku iz

Vukovara. Njegovi pozivi u pomoć iz ostavljenog grada nikada nisu bili uslišeni. Na Memorijalnom

groblju pomolili smo se za duše onih koji su umrli u vjeri da se budućim generacijama to više ni-

kada neće dogoditi. Ostavili smo 928 križeva, najmlađu žrtvu od šest mjeseci i najstariju od 104

godine. Posjetili smo i Vodotoranj, simbol obrane grada Vukovara, spomenik Blagi Zadri, zapovjed-

niku Vukovara. Prošetali smo dvorcem Eltz, vidjeli rodnu kuću nobelovca Lavoslava Ružičke, vidjeli

franjevački samostan i crkvu sv. Filipa i Jakova. Napuštamo Vukovar. Svojom bjelinom pozdravlja

nas Križ na ušću, Vukovar ostaje uspavan na svoje dvije rijeke. Na putu do Đakova bili smo sretniji

jer smo znali da slijedi nešto veselije od Vukovara. Đakovo me očaralo svojom veselom crvenom

katedralom. Prošetali smo korzom, Strossmayerovim perivojem i Strossmayerovim trgom. Nakon

slobodnog vremena krenuli smo na put prema Zagrebu.

Nikada u životu neću zaboraviti ovaj izlet. Postalo mi je jasno koliko teška može biti ljudska

patnja, koliko može biti velika ljudska okrutnost i hladnoća u srcima. Vukovar se dogodio, ali se ni-

kada ne smije zaboraviti!

Maja Elez, 7. razred

Oš Augusta šenoe

voditeljica: dijana Mihelčić galović

LiDraNo 2013. // 199


PReDLOŽeNi

200 // LiDraNo 2013.

Školski listoviučeNika OSNOvNih ŠkOLa

LiDraNo 2013. // 201

Školski listovi

KRGUS

Oš gustava krkleca

urednica: Tea vergaš


ASKA

Oš ive Andrića

urednica: Marta Margeta

voditeljica: julijana jurković

BREZA

Oš brezovica

urednica: Lucija Ružić

voditeljica: evita Morana

bratković

PTIĆ

Oš braće Radić

urednica: Mateja iveta

voditeljica: helena Marić

BOSILJAK

Oš čučerje

urednica: paula čuk kostrec

voditeljica: Aleksandra

pšeničnik

KREK,

Oš Luka

urednik: Filip Sente

voditeljica: zdenka drožđan

STEN

Oš Stenjevec

urednica: Marta paladin


TIN

Oš Tina ujevića

urednik: domagoj dolički

voditeljica: daria Talić

KONČIĆ

Oš Lauder-hugo kon

urednik: ivan petar preradović

voditeljica: Maja cimeša

Samokovlija

ZADNJA KLUPA

Oš ivana gundulića

urednica: ema šaler

voditelj: pavao jerolimov

SLAP

Oš dobriše cesarića

urednica: Anja kovačić

voditelj: Sanja Fuchs

SELCE VESELCE

Oš Sesvetska Sela

urednik: nika Latinčić

voditeljica: diana dolić

STARČEK

Oš dr. Ante Starčevića

urednik: Lea Mršić

voditeljica: dubravka volenec

na početak

WEB Školski listovi

ZAG


urednik: dorijan grivić

vojnović


ZVON

Oš vugrovec - kašina

urednik: Filip Marčec

voditeljica: dijana dill

WOR(L)D OF HORVATI

Oš horvati

urednica: petra Mišak

voditelj: ivan kardum


Školskilistovi

202 // LiDraNo 2013.


*predloženi školski listovi za Državnu smotru

PReDLOŽeNi*

Školskilistovi

SIGETOŠ Većeslava HoljevcaUrednica: Veronika MilinovićVoditelj: Mate Milas

GUSTAVOŠ Antuna Gustava MatošaUrednica: Marta AlerićVoditeljica: Marita Batinović

LOVORKOOŠ Lovre pl. MatačićaUrednica: Martina LedićVoditeljica: Ana Grgurić

ŽUBOROŠ Vjenceslava NovakaUrednik: Saša FrljićVoditeljica: Sanda Damjanić

ŽUBOROŠ VukomerecUrednica: Sarah BauerVoditeljica: Marija Petrović

KRESNICEOŠ Ivana GranđeUrednica: Antonia BukovacVoditeljica: Dragica Vidaković Jurčević

KLIKOŠ BrestjeUrednica: Ana LjubičićVoditeljica: Dubravka Ljubičić

MEŠTRIOŠ Ivana MeštrovićaUrednica: Nika BilićVoditeljica: Gordana Ljubas

JARUNSKI LOPOČOŠ Bartola KašićaUrednica: Dora StražaVoditeljica: Štefanija Turković

ODRAZIOŠ RudešUrednica: Martina DujićVoditeljica: Meri Farac Jemrić

CANKAREVACOŠ Ivana CankaraUrednik: Robert BuzjakVoditeljica: Isabela Jeromela-Brlek

ČAROBNA FRULAOŠ Jure KaštelanaUrednica: Ena AndruzaVoditeljica: Maca Tonković

MIHIĆOŠ Antuna MihanovićaUrednica: Marija VujevićVoditelj: Vanja Jurilj

LiDraNo 2013. // 203

Radijskeemisije

204 // LiDraNo 2013.

Radijskeemisije


LiDraNo 2013. // 205

Radijske emisije

Ivanivan haubrih, 7. razred i petra Rašperić, 7. razredOš Trnskovoditeljica: vesna dresto

Vukovar - srce jače od oružjaFran Tomljenović, 6. razred i Roko Mihalić, 6. razredOš braće Radićvoditeljica: helena Marić

Vrt plavih ružakarla Mamić, 8. razred i Ana Lulić, 8. razredOš dr. Ante Starčevićavoditeljica: dubravka Rovičanac

Razgovor s veslačem Damirom Martinompierpaola Saračević, 8. razred i klara štingl, 8. razredOš Matije gupcavoditeljica: Silvija novak

Jednom davnoArmina hrstić šafro, 5. razred i iva vidišević, 5. razredOš josipa Račićavoditeljica: Arijana zakanj ivasović

206 // LiDraNo 2013.

Radijske emisije

Što može čitanje?Franka Troha, 8. razred i Andrija dvorski, 8. razredOš Mladostvoditeljica: Maša Rimac jurinović

Omiljena igra mi je... nogometnika Oštrić, 8. razred i ivona dragičević, 8. razredOš Marije jurić zagorkevoditeljica: Ana brčić bauer

Iza kavezaLeona pašiček, 7. razred i nikolina capan, 7. razredOš Rudešvoditeljica: Mirjana jukić


*predložene za Državnu smotru

PReDLOŽeNe*

Radijskeemisije

LiDraNo 2013. // 207

ŽUPANIJSKO POVJERENSTVO ZA PRIPREMU I PROVEDBU SMOTRE UČENIKA OSNOVNIH ŠKOLA GRADA ZAGREBA - LiDraNo 2013.

pRedSjednik pOvjeRenSTvA

Antonio Jurčev

ravnatelj Osnovne škole Antuna gustava Matoša

TAjnicA pOvjeRenSTvA

Blaženka Tomljenović, profesorica, Osnovna škola Antuna gustava Matoša

čLAnOvi pOvjeRenSTvA

Marija Đerek, profesorica hrvatskoga jezika, Osnovna škola Antuna gustava Matoša

Marijan Šimeg, glavni urednik školskih novina

Sanja Pilić, književnica

Ksenija Rožman, dramska pedagoginja, centar mladih „Ribnjak”

Branka Manin, ravnateljica hrvatskog školskog muzeja

Mirjana Ljubić, ravnateljica Osnovne škole Rudeš

Mirjana Knežević, ravnateljica Osnovne škole Stenjevec

Zdenka Kapović, ravnateljica Osnovne škole Lovre pl. Matačića

Tomislav Filić, ravnatelj Osnovne škole Augusta harambašića

Nada Šimić, ravnateljica Osnovne škole Trnjanska

Marina Sabolović, ravnateljica Osnovne škole Luka

Slavica Vukčević, ravnateljica Osnovne škole gustava krkleca

Lidija Sosa Šimenc, ravnateljica Osnovne škole izidora kršnjavoga

208 // LiDraNo 2013.

PROSUDBENA POVJERENSTVA ZA ŽUPANIJSKU RAZINU SMOTRE - LiDraNo 2013. ZA UČENIKE OSNOVNIH ŠKOLA



Ana Đokić-Pongrašić, književnica

Silvija Šesto, književnica

Marijan Šimeg, novinar, školske novine

Mirela Lilek, novinarka, vjesnik

Bosiljko Domazet, novinar, Ministarstvo turizma

Branko Nađ, novinar, školske novine

Ksenija Rožman, dramska pedagoginja, centar mladih „Ribnjak”

Marina Petković, profesorica fonetike i redateljica

Ozren Grabarić, glumac

Maja Sviben, dramska pedagoginja

Višnja Biti, novinarka, hrvatski radio

Maja Flego, novinarka, ured pravobraniteljice za djecu

Irena Plejić Premec, urednica, hrvatski radio

LiDraNo 2013. // 209

PROGRAM SMOTRE UČENIKA SREDNJIH ŠKOLAGRADA ZAGREBA - LiDraNo 2013.

18. veljače 2013.

11.00 sati

Svečano otvorenje smotre

LidranO 2013.



12.00 sati


učenika osnovnih škola



14.30 sati


učenika srednjih škola




osnovnih i srednjih škola za

pojedinačne scenske nastupe

Oš josipa jurja Strossmayera,

varšavska 18

18.00 sati


osnovnih škola za literarno

stvaralaštvo

Oš Antuna gustava Matoša,

Aleja A. Augustinčića 12

19. veljače 2013.

11.00 sati

Otvorenje izložbe školskih listova

hrvatski školski muzej, Trg

maršala Tita 4

12.00 sati


srednjih škola


srednjih škola za skupne scenske

nastupe


13.30 sati


osnovnih škola za novinarsko

stvaralaštvo



15.30 sati


osnovnih škola za radijske emisije



20. veljače 2013.

12.00 sati


osnovnih škola - i. dio


12.00 sati


srednjih škola za literarno

stvaralaštvo, novinarsko

stvaralaštvo i radijske emisije


preloga, ulica grada vukovara 269

21. veljače 2013.

12.00 sati


osnovnih škola - ii. dio


osnovnih škola za skupne scenske

nastupe


PRiRODOSLOvNa ŠkOLa

vladimira Preloga

212 // LiDraNo 2013.

učeNika SReDNjih ŠkOLa

Literarniradovi

LiDraNo 2013. // 213

Baobab

Duboko pod zemljom. Isprepletene žile i dlake. U zemlji mjehurići. Smjena plinova tjera ih na po-

vršinu. Odupiranje. Šestonogo, okom vidljivo stvorenje i mikroskopske male oči. Ioni lutaju u svaki

kutak labirinta. Radost. Smijeh. Život.

Neboder. Četiri milijuna puta veći od stvorenja. Kao dizalom hrana stiže u neboder, visinu ko-

jega crni šestonožac ne vidi. Penju se. Na glatke, kliske zidove svaka im noga savršeno prianja.

Dolaze na balkon. Sunčeva svjetlost zasljepljuje. Vide život. Pjesma šupljikavih kapilara igra se s

prostorom u kojem se nalazi. Zelenilo. Surađuje sa zrakopušcem. Izmiču se. Sklad života malih še-

stonožaca. Rupa u zgradi. Kaos. Vrištanje pernatih paperjara guši tišinu protoka. Lepet evoluira-

nih ruku. Urlikanje rupe. Naguravanje. Genetički slična jedinka šuti. Migoljenje malog kolutićavca.

Lijevo, desno, neuspješno. Otvaranje vrata. Još jednih. Ponovno isto. Skakanje s urlikovriscima.

Pobjeda. Gutanje. Iznova. Šestonošci putuju s oprezom. Nedostatak kolutićavih niti straši crna

stvorenjca. Jurnjava. Prometna gužva nastala u trenu. Kolona. Red. Nestrpljivost. Bijeg. Neboder

se pomiče. Potres. Zrakopuh šalje Zrakove. Poplava. Nered u zgradi. Zatvaranje prozora. Skriva-

nje. U daljini vidljiva je zraka svjetlosti. Tišina poplave. Život je nestao. Neboder pjeva. Svjetla su

poludjela. Pjevaju zastrašujuće. Visokim i niskim glasovima kriješte i urliču. Noć. Uzdiže se nebo-

der. Deblja se. Gradnja novih stanova počela je. Šupljikave slamke mahnito usisuju poplavu. Blato.

Padajuće lokve prskaju neboder. Dijelovi otkinuti. Padaju u blato. Natopljena zemlja guši kolutićave

gmizavce. Proboj. Mnoštvo izlazi u tamu. Koprcaju se. Lijevo, desno, neuspješno. Svjetlost dolazi.

Nepce se riješilo nabora. Poplava upijena. Buđenje.

Šupljikave slamke vraćaju nepcu malo poplave. Kraj obavija neprozirna tvorevina. Sljepoća.

Nevidljivost. Zatvaranje slamki. Izvire kolonija crnih šestonožaca. Napor posao zajedništvo korist.

Skupljaju otpad. Nose ga. Dubina zemlje s dlakama zahvaljuje. Rupa u zgradi. Kaos. Padanje na ze-

mlju. Tišina. Gutanje. U susjednom neboderu urlikanje prije pada. Tišina. Gutanje. Zatvoren krug.

Hana Hajsok, 4. razred

v. gimnazija

voditeljica: vesna Muhoberac

Literarni radovi učenika srednjih škola

214 // LiDraNo 2013.

Crvena ruža

Jutro je. Svjetlost lagano prodire u sve kutove moje sobe. Obilnom toplinom prekriva površinu

mojeg lica. Budi me svojim umirujućim, nježnim zrakama, obavija me osjećajem nemirne samoće i

spokojne mirnoće vlastite duše. Tugujem, ali u isto vrijeme neizmjerno sam sretna što postoji moja

nesreća. Doziva me nostalgičan majčin glas koji me vraća u prošlost, dopušta mi ponovno živjeti u

svijetu koji je nježan.

Osjećam kako je vrijeme da ustanem. Izvlačim se iz udobnog kreveta s kojim sam se savršeno

stapala. Protežem se i navlačim zavjese, istjerujući tako onu svjetlinu koja mi je trenutak prije pru-

žala i sreću i tugu, bila moj izvor jutarnjih slutnji. U pomalo ofucanoj pidžami prolazim tamnim hod-

nikom. U nosnicama već osjećam miris svježeg kruha i vrele kave. Ulazeći u dnevni boravak, idila

postepeno nestaje sve dok potpuno ne iščezne. Bespomoćno ju pokušavam uhvatiti, proživjeti ju

makar na trenutak. Iako to ne želim, počinjem shvaćati da majke više nema. Nema niti kave, kruha,

smijeha… Nema svjetlosti koja bi me koliko-toliko usrećila i povratila mi onu čudnu toplinu u srcu.

Gledam kroz prozor. Čisto nebesko prostranstvo prožeo je sivo-crni oblak. Nadvio se nad obi-

teljsku kuću koja je ionako izgledala dovoljno sjetno. Kiša počinje lagano sipiti. Pročišćava me od

svega što sam dosad osjećala. Ispire sve za čime sam žalila, čemu sam se radovala. Oblačim crnu

košulju, crne hlače i kaput. Navlačim cipele i oko vrata stavljam ogrlicu sa žarko crvenom ružom.

Pod mišicu stavljam kišobran i napuštam svoje sigurno utočište koje me štiti od hladne, daleke, ta-

mne, nesigurne, vlastite sadašnjosti. Zaključavam svoj dom. Čini mi se kako mi ništa ne ide od ruke.

Posjetit ću svoju majku. Na grob ću joj staviti nove, svježe crvene ruže, zapaliti svijeću i muko-

trpno nastaviti borbu svoje svakodnevnice: iz dana u dan, iz sata u sat…Hodam ulicom i počinjem

shvaćati bit ljudskog postojanja i postojanosti. Ljudi postoje radi ljubavi, jer onaj tko ljubav nije oku-

sio, vlastitu patnju ne može proživjeti. Onaj, pak, tko voli, zna za što živi, zbog čega se budi. On zna

da postoji smisao koji vječnost pretvara u trenutak.

Ana Mihaljević, 1. razred

škola za medicinske sestre vinogradska

voditeljica: claudia Matković


LiDraNo 2013. // 215

Hirondelle

Zamagljen prozor. Pahulja po pahulja lijepi se uz staklo stvarajući bijeli mozaik. Ne bi li mozaici

trebali biti šareni, živopisni? Očito je sada sve drukčije. Svijet je izgubio svoje boje. Izblijedjele su

zajedno s pahuljama. Prehladno je za ovo doba godine. Proljeće je već trebalo stići. Zar me i ono

zaboravilo? Pitam se znaju li lastavice da je još zima ili se vraćaju kućama u smrznuta gnijezda?

Lastavice se uvijek vrate kući, tako si govorila. Kamo god daleko otišle, na kakve god prepreke

naišle, čak i ako se odvoje od jata, lastavice uvijek pronađu put do svojeg doma. I ti ćeš se vratiti,

zar ne? I zajedno ćemo obojiti svijet.

Kad si mi onoga dana rekla da trebaš pauzu i da moraš otići iz ovog tmurnog, turobnog grada

ili ćeš poludjeti, htio sam razbiti nešto! Slušao sam te kako mi suznih očiju pričaš kako osjećaš da

je nešto pošlo po krivu, kako je nešto napuklo i sad se odlama, komadić po komadić. Bila si tako

očajna. Lice ti je bilo potpuno blijedo, a tvoje velike plave oči okružila su dva siva koluta. Možda si

već danima plakala, a ja to nisam primjećivao. A kad smo se brinuli za one dvije lastavice čije smo

gnijezdo spasili, bila si tako sretna! One su bile naše čudo. Vjerovali smo da ćemo i mi, kao i te dvije

lastavice, zauvijek biti zajedno. No, ne znam što nam se dogodilo. Gledajući tvoju iscrpljenu figuru,

tvoje blijedo upalo lice, oči pune suza i slomljeni glas shvatio sam koliko sam te povrijedio. Tvoja

silueta prerezala me napola. Vjerojatno zato nisam ništa rekao. Previše je boljelo. Pa sam te pu-

stio. Mislio sam da činim pravu stvar. Morao sam te pustiti, tebi nije bilo mjesto u kavezu. Uvijek si

to govorila. Treba ti nebesko prostranstvo, plavetna širina, sloboda… A ja sam te zaključao u kavez

jer sam se bojao da ću te izgubiti. Otišla si, odlepršala.

Pogriješio sam, naravno. Tada nisam prepoznao tvoj bezglasan poziv u pomoć. Oglušio sam

potpuno. Vlastiti strahovi nadglasali su našu ljubav. Trebao sam poviti tvoja slomljena krila i onda

bismo, krilo uz krilo, lebdjeli zajedno plavim nebom. Ali nismo.

Kad si otišla, ostao sam sjediti. Vruću ljetnu sparinu zamijenile su hladne duge kiše. Lišće je po-

čelo mijenjati boju. I dalje sam sjedio. Lišće je počelo padati. List po list. Crveni. Žuti. Smeđi. Ogo-

ljela su stabla. Sjedim. Zamagljeni prozor. Sjedim. Pahulja po pahulja lijepe se po staklu stvarajući

bijeli mozaik. Pitam se gdje si sada. Putuješ li oko svijeta? Hirondelle, jesi li sretna?

Rajna Racz, 2. razred

klasična gimnazija

voditeljica: Anđela vukasović korunda


216 // LiDraNo 2013.

i can hardly speak.

stisni mazohizam u sve što radiš.

grčki si savršen pod narančastim svjetlima.

trudim se ne gledati te.

e, a na vlaškoj sam te počela osjećati poput onog velikog balona punjenog helijem i vezanog oko

moga struka.

borim se s gravitacijom kako me ne bi povukao sa sobom.

jer me strah.

da me ne bi odnio 823 kilometra iznad zagreba i baš tada eksplodirao, a ja bih se, naravno, stropo-

štala prema tlu i udarila svom snagom.

ne bi vjerovao, bojim se toga.

potpuna apatija dobitna je karta kad kraj nebodera ugledaš gomilu vatrogasnih kola i policije.

znat ćeš sve kad shvatiš da te u pravom trenutku nitko neće primijetiti.

i da ćeš zatvorenih očiju uvijek biti sam.

tvoja taština mi se gadi baš kao kad cyberosobe uspoređuju u2 i prljavo kazalište.

jesi li primijetio?

ne, trepnuo si.

sad ne mogu više ponoviti.

volim te kao one trzaje u kutu usana što liče na osmijeh.

znaš,... ma ono kad se svim snagama trudiš ostati ozbiljan, ali ti ipak pobjegne onaj trzaj.

baš tako.

misliš li da sam krležijanski lik?

odlazim s mjesta na koje sam te utisnula.

rok iseljenja 15 dana.

pa ti vidi.

posljednja cigareta na račun tvog idola.

razmisli...

što bi rekao posljednjim dahom?

Rea Kamenski Bačun, 4. razred

privatna umjetnička gimnazija

voditeljica: Tea hofmann


LiDraNo 2013. // 217

Idemo dalje

Leona D. je bila napola zavučena ispod korijenja nekog drveta masne, mrvljive kore, sklupčana

poput mačeta u vlažnoj tami jesenskog sumraka koji se tek počeo spuštati. Bosih stopala privuče-

nih tijelu, ruku skrivenih ispod debelog pokrivača rahle crnice i šumskih bića, njezina kosa rasula se

poput vilinske mreže i uhvatila svjetlost udaljenih reflektora.

Perun, lica blijedog gotovo poput djeteta ispod njih, izgledao je kao da će povratiti. „Dovraga,”

progrglja kroz čvrsto stisnute zube i naglo zatvori oči. Veriga ne pomakne pogleda s minijaturne

smrti u plitkoj jami i sam proguta žuč. Prizor nije bio lijep, ali čovjek bi očekivao da će nakon broja

pet postati lakše. A eto. Inspektor ili ne, Veriga ne bi odbio trenutnu teleportaciju na bilo koje mje-

sto osim ovoga.

U blizini, zvijezde su počele padati iz fotoaparata i lice djeteta bilo je preoštro osvijetljeno. Ve-

riga osloni dlanove na koljena i nagne se, škiljeći, nad jamu. U trenutku koji je bio potreban da se

neprirodan žar bljeskalice ureže ispod inspektorovih kapaka, nekoliko je poznatih prizora izronilo

iz polumraka.

Veriga dugo izdahne kroz nos i ispravi bolna leđa. Perun ga pogleda mutnih očiju dok se uda-

ljavao, ali bude zanemaren. Koliko god mladi kolega bio darovit, ono što je Verigi u tom trenutku

trebalo više od ičega bio je trenutak tišine.

Nakon nekoliko minuta, zadnji trag ljudskoga žamora izblijedio mu je iz ušiju. Tama mu ispuni

oči a hladan noćni zrak hladio mu je čelo poput hladnog obloga. Napokon, pomisli, napokon se može

posvetiti onome što radi najbolje. Izvuče se iz sakoa, prostre ga preko lišća i sjedne. Zapalivši ciga-

retu, on sklopi oči i duboko udahne dim.

Podaci su mu letjeli glavom poput komadića slagalice. Sve su djevojčice nađene u razmaku od

mjesec dana na istoj planini, pokrivene i s jastukom kao da spavaju. Sve sličnosti tu su prestajale,

a inspektorovi brojni problemi počinjali.

Mršteći se, Veriga je razmišljao u tami i borio se protiv osjećaja koji mu je u toku ovoga slučaja

postao i previše blizak. Razdraženo lupne nogom i smrvi cigaretu na deblu obližnjeg drveta. Još od

broja četiri u njemu je rastao osjećaj žurbe koji je sa mnogočime mogao povezati. Kada bi se samo

mogao usredotočiti i pogledati dalje od te druge stvari....

Ravnomjeran ritam koji su njegovi prsti udarali odjedanput se prekine. Nešto je krcnulo u bli-

zini i Veriga postane svjestan zvuka koraka koji se približavaju. Tek mu je sada sinulo da je sam u

mraku, nekoliko minuta hoda od poprišta ubojstva. Skinuvši nebu par zvijezda i nekolicinu manje

poznatih svetaca, on se maši pištolja ali iznenada bude zaslijepljen. „Šefe?” Dopre do njega izgu-

bljeni glas koji zvučao izrazito nalik na Perunov. „Jeste to vi?”

„Miči mi tu stvar iz očiju ako ne želiš otkaz,” zareži on i treptanjem otjera suze koje su mu se

stvorile u očima. Škiljeći iza podignute ruke, Veriga ugleda poznatu siluetu kako se uzdiže iznad

treperavog svjetlokruga svjetiljke i napokon ga odmiče s inspektorovog lica. „Koga vraga radiš u

šumi?”

„A vi?” uzvrati mladi policajac prkosno. „Pola vas ekipe traži. Fotograf se već ponadao vašemu

portretu, iako poriče.”

„Neka se nada,” reče Veriga i spusti ruku. „Nemam namjeru dijeliti autograme.”

„Jeste sigurni da ste u stanju?” Promrmlja Perun a Veriga ga zbunjeno pogleda. „Mislim...

izgledali ste malko uzrujano, a sa onime što se dogodilo... ” Perun nemoćno slegne ramenima.

Fatalna svađa inspektora Verige s nadređenima odjeknula je internim kanalima snagom omanjeg

skandala. Na njegovo neizmjerno čudo, inspektor Veriga se samo tužno nasmiješi i odmahne ru-

kom. „Prijevremena mirovina nije tako loša stvar, Velja. Više vremena za putovanja, manje papiro-

logije. San snova, kažem ti.”


218 // LiDraNo 2013.

„Možda ste najbolji detektiv kojega smo ikada imali, šefe,” reče Perun polagano i ozbiljan kao

smrt, „ali kao lažljivac ne vrijedite ni pišljivog boba.”

Nastupi tišina. A onda Veriga osjeti kako više ni za što ne mari. Srdačno se nasmije i potapša

mladoga kolegu po ramenu. „Ja ću poludjeti, Velja,” reče istim raspoloženim tonom. „Rješavat ću

zločine iz novina dok mi pamet ne iscuri kroz uši, a onda će tek postati zabavno. Moj otac je sku-

pljao stare boce za viski, znaš, a nemoj misliti da su prazne.”

Perun ga dugo, u tišini pogleda. Namršten i ozbiljan pred izljevom svoga nadređenoga, počne

kopati po jakni. „Ako želite poludjeti, učinite to odmah. Nakon toga se otrijeznite i vratite na posao,

zato što niste gotovi.” Veriga ga je nasmiješen promatrao kako vadi fotografiju i okreće je prema

njemu. Bila je to Leona D. u kostimu za maškare, nasmiješeno i vedro dijete koje nikada neće odra-

sti. Njegov smiješak polako se otopi, ali Perun još nije završio. „Prvi ili posljednji, ovo je još uvijek

vaš slučaj i nećete imati mira dok ga ne riješite. Dajem vam pet minuta, a onda zovem fotografa,

zato što ako se inspektor Branko Veriga dotle ne vrati, dobit će svoj portret!” Zadnje riječi viknuo

je takvom snagom da su odjeknule u tami.

Veriga se osjećao kao da mu je Perun istresao kantu hladne vode za vrat. Pokuša nešto reći, ali

shvati da ne zna što. Zapanjeno je gledao u mladoga kolegu kao da ga vidi prvi put. A zatim zatvori

usta i udahne zrak novom odlučnošću. Čvrsto uzvrati Perunov pogled i kimne. „Hvala ti.” Bio je to

samo još jedan radni dan. „Idemo dalje.”

„Nema na čemu, šefe.” Mladi kolega vidljivo odahne i slegne ramenima. Zatim se široko nasmi-

ješi i zubi mu zablistaju u polutami. „Samo radim svoj posao.”

Hana Gotovac, 4. razred

ii. gimnazija

voditelj: Leo juko


LiDraNo 2013. // 219

Karta za Mjesec

nekad nemam vremena

nemam snage

za savršen redoslijed.

puštam vlakovima

da odnesu moju sudbinu

i otputuju je

umjesto mene.

i dalje krivim sebe

što karte nikada nisu ni puštene

u prodaju.

vraćam se pješice

ali zašto?

to nisam ja.

da barem

to nisam ja.

Jana Biluš, 3. razred

X. gimnazija „ivan Supek”

voditeljica: Ružica Filipović


220 // LiDraNo 2013.

Koščica

Knez mog straha nečujno kreće.

Otvara vrata. Miriše jesen.

Šapat vuka. Toplo je veče.

Čuvar djetinjstva ime donese,

Ime što budi osmijehe moje,

Cjelove nudi, mladosti boje.

Ispod mi grudi ime je tvoje.

Slušaj me, biće, slušaj moj dah.

Rastu u meni život i strah,

Cijeli se svemir ruši i gradi,

Al’ danas smo mi, danas smo mladi.

Moj si trenutak, suza na usni,

Odaje mira u treptaju oka.

Glasom me ljubi, ljubit’ dopusti.

Agape lijepa, ti srca si moga...

Petra Ilić, 2. razred

klasična gimnazija

voditeljica: nevenka šuvajić


LiDraNo 2013. // 221

Lažni sjaj današnjih idola

Kada biste nekoga upitali koji mu je životni ideal, uzor na koji se ugleda zbog postignuća ili prin-

cipa, ili pak neko životno načelo (ili više njih) po kojemu nastoji voditi svoj život, u većini slučajeva

taj odgovor ne bi bio poštenje, dobrota, sloboda, marljivost, skromnost ili nešto slično (preapstrak-

tno za shvatiti a kamoli primijeniti), već novac prerušen u frazu „dobar posao i uspješna karijera”

ili pak slava pod krinkom mogućnosti pomaganja drugima. Naravno, postoje osobe koje u vlastitoj

medijskoj eksponiranosti vide priliku za humanitarni rad i javne apele u borbi protiv gladi, siromaš-

tva, neobrazovanja i drugih nedaća kojima je pogođen velik dio svijeta, ali uglavnom su to prazne,

izlizane fraze.

Današnji je čovjek opsjednut novcem i opijen moći u tolikoj mjeri da je izgubio kompas, osnovne

ljudske vrline i osjećaju potisnuo je beskrupuloznošću vlastitih sebičnih ciljeva. U neumornoj trci

za uspjehom, čovjek je naučio gaziti druge. Čini mi se da se nove generacije rađaju s već urođenom

ambicijom - no ne onom pozitivnom koja tjera preko granica vlastitih mogućnosti, dajući ti osjećaj

da si učinio nešto veliko i važno, već čistim častohlepljem koje pobuđuje čovjekove najniže nago-

ne i izvlači ono najgore iz njega. Ljudi su zaboravili ideale, principe i vlastita načela zamijenivši ih

lažnim idolima. Ta su nova božanstva svuda oko nas, ponekad vrlo dobro skrivena jer Zlo se nikad

naivno ne otkriva. Ne postoji bez razloga izreka da je ponekad i put do pakla popločan dobrim na-

mjerama. Onoliko koliko su ljudi snažni, toliko su i slabi. Krhki smo, podložni, dovoljan nam je vrlo

mali poticaj da nas skrene s puta. Ni ne snašavši se, nađemo se u bespućima ljudske gluposti i zla,

gdje smo završili jednom nerazboritom odlukom ili odstupanjem od svojih principa makar za mili-

metar. Nitko ne mora doznati - uvjeravamo sami sebe dok postavljamo svoga nećaka na neku funk-

ciju. Samo ovaj put - govorimo si stavljajući plavu kovertu u džep. Tako tonemo sve dublje, ne pre-

poznajemo se, odmičemo se od osobe koju smo nekad poznavali, pretvarajući se u ljude kojih smo

se do nedavno grozili, s gnušanjem gledali na njih i kleli se da nikada nećemo postati takvi. Vođeni

opravdanjima „Svi to rade, zašto ne bih i ja” i „Ako su svi pokvareni, koja je poanta da ja ostanem

pošten”, u prašnjavi mali kutak svoga uma spremamo sve svoje snove, ideale, nade i djetinjasta

uvjerenja kojima smo nekoć bili vjerni. Propadanju ljudskog dostojanstva i integriteta kumovali su

krivi idoli. Novac i moć na tron su postavili mediji kao njihovi najvjerniji glasači i sponzori. Medi-

ji nas uvjeravaju da nam je potreban baš taj proizvod kako bismo bili ljepši, mršaviji, privlačniji te

nadasve bolje i ispunjenije osobe koje lako možemo postati pribavimo li Prada torbicu, spravu za

trbušnjake, skupu (ali navodno učinkovitu) kremu protiv bora ili celulita. Nismo li savršeni (prema

nekim umjetno postavljenim mjerilima), nismo dovoljno vrijedni. Prava kršćanska misao, produkt

jednog duboko katoličkog naroda koji još nije u potpunosti iskorijenio teokratsku državu, koji vje-

ruje u Božje jamstvo da smo svi jednako vrijedni, uspješno se gubi u šarenilu mogućnosti koje nudi

homocentrični svijet. Takav svijet odbacuje Boga kao staromodnog idola nepismenog, praznovjer-

nog svijeta, a lažnim idolima razmotava crveni tepih.

Tim se idolima klanjamo i robujemo im. Zaslijepljeni njihovim sjajem, ne vidimo pravi put. Više

nismo slobodni jer svojevoljno pristajemo robovati vlastitim bolesnim ambicijama i nametnutim

standardima. Samo se srcem dobro vidi, ono bitno očima je nevidljivo, a idoli nas ne zaslijepe samo

fizički, nego i duhovno, mentalno. Naše ideale zamijenila je korporativna utopija: svi za jednoga,

jedan za sebe.

Iva Bevanda, 1. razred

Xi. gimnazija

voditeljica: ivana babić


222 // LiDraNo 2013.

Ležiš ondje bespomoćan

Tap... tap... tap. Zakucala je po prozoru.

„Ne vidim.”

Ustrepetalim prstima, u čije je vrške sitnim koracima ulazio strah, stao je opipavati svoje vjeđe.

Pomno i meko, ne bi li našao kakav trag, nekakvo objašnjenje. Jer to je jutro počela padati kiša, a

on je ostao slijep. Panični krik prolomio se njegovim tijelom. Sekund’ po sekund’ sve je više gubio

strpljenje. Jedino objašnjenje bilo je da sanja, ali kada je silom krenuo trljati... i trljao svoje oči, u

sobi je tek ostao onaj isti zvuk kiše.

Tap... tap... tap.

„Bože, Apsolute, Apeironu, Majko - zašto? Što se to događa? Pomozi, POMOZI... pomozi.”

Razum u njegovom tijelu govorio mu je kako mora postojati neko objašnjenje, kako ovdje zasi-

gurno nije kraj (ovdje nije mogao biti kraj). I što je više o tome na taj način razmišljao, njegova su

se pluća i srce punili snagom - učinilo mu se kao da problema ni nema, da tek treba pričekati na

rješenje. Jer nelogično je bilo da je samo padala kiša, a on je bio slijep. Ispunjen vjerom u smisao,

hrabro odluči iskoračiti iz topline postelje.

U trenutku kad je golotinjom svoje kože dotaknuo onu hladnoću poda i osjetio snagu vlastitih

mišića što su s takvom lakoćom uspravili cijelo njegovo biće, osjeti se jačim od bilo kakvog boga i

đavla te se grohotom nasmija. Sobom je odjeknuo smijeh, glasno, iskreno. Osluškujući svoje hiho-

te i uzdahe, ni sam im nije mogao naći razloga - je li to dolazilo od ironije ili straha ili možda čak

sreće?, jer ono što je znao tada je da osjeća, kao nikada dotada, karnalno i živo, nesputano. Odlu-

či ostati u tome trenutku i ne razmišljajući o tome da ionako nije vidio, zatvori oči, blago i sjetno,

kao što je to znao raditi kad bi odlazio u neke svoje svjetove, daleko od ove proždiruće stvarnosti.

Tap... tap... tap.

Čuo ju je kako mu šapuće. Poželi joj prići bliže, dotaknuti je i poljubiti njezine kapljice, svaku,

pažljivo i nježno. Krenuvši prema prozoru i sam se začudi sigurnosti svoga koraka - ovaj puta tek

se tiho osmjehnuo samome sebi i svim onim sitnicama što smo prozvali navikama, a kada je svo-

jim grubim, suhim dlanom uspio dohvatiti okno prozora, učini mu se kao da je našao neki novi dom,

prijazan i topao, poput majčinog zagrljaja. Oko njega bio je neki drugačiji zrak, ispunjen mirisom

kiše i dahom novog života što je lebdio oko njegovog bića, blago ga grickajući i zadirkivajući, kao

da ga je zvao na igru. Iako je on već odavno zaboravio kako se igrati, dopustio mu je da se poigra-

va s njime. Vršcima prstiju napipao je kutiju cigareta (koju je sinoć ostavio ondje nakon beznadnog

bdijenja, u dimovima, u mraku) te odluči pripaliti jednu. Povuče dim, a žar, kakav dosad nije osje-

tio, stane mu probijati usta, grlo i pluća, nemilosrdno i žestoko. Neobeshrabren, povuče još jedan

i kada ponovno osjeti onaj žar, obrgli ga i prihvati te stade uživati u njegovoj razarajućoj snazi što

je u polaganim oblacima dima izlazila iz njegova tijela. Zajedno s onim dimovima kao da je i otpu-

hao sav svoj strah, učini mu se sasvim nebitnim hoće li ikad više vidjeti ili ne, hrlio je ususret nekim

drugim putevima i bio je spreman primiti ih pod svoje okrilje, bezbrižan i nevezan za ono što postoji

izvan ovog trenutka.

Tap... tap... tap.

Na to mu ona zapjeva glasnije no prije i poput gudala stade svirati žice njegovog tijela. U svojoj

utrobi, on osjeti njenu glazbu i prepusti se da ga nosi, lelujaći prostorijom, noseći se jedino ritmom

njezine duše. Raspara svoju odjeću sa sebe, želeći jedino osjetiti ton njenog dodira na svojoj koži.

Mahnito ga je opipavao svojim rukama, tražeći ga u svakom komadiću svoga tijela i tada na sebi

opipa slavu i slobodu, u sebi osjeti muškarca i ženu, jednu bezvremensku priču, ljubav i strast i uči-

ni mu se kao da je nakon toliko godina otkrio smisao života. Danas, na ovaj dan, kad je ujutro počela

padati kiša, a on je ostao slijep.


LiDraNo 2013. // 223

Ostali su tako, jedno vrijeme, u žaru trenutka, on i ona, njegovo tijelo i njezina glazba i stihovi

te jedne bezvremenske priče. A onda je ona utihnula.

Još je dugo nakon toga (barem mu se tako činilo jer onog stvarnog pojma o vremenu više nije

imao) čekao da ponovno čuje njezin glas, ali ona mu se više nije javljala. Legao je na pod i ponov-

no osjetio poraz svoje čovječnosti, obuzeše ga sram potrošenih sekundi i bestemeljnih fantazija.

Osjeti kako ga iznova kamenuju oni isti božji podanici što se jedino srame tuđih neokajanih grijeha

i postade mu hladno, mučno. Na to se začuje zvono na vratima. Ustade i ponovno, ne razmišljajući,

zaklopi oči ne bi li možda osjetio miris kiše, ali više ničega nije bilo. A kada je otvorio oči, pred so-

bom je ugledao razbacanu postelju i razderanu odjeću što mu je bila pod nogama.

„Vidim.”

Na njegove, te tiho izgovorene riječi, vrijeme kao da se stade vraćati unazad i on zaboravi - na

zvukove, na mirise, na dodire. Osjeti tek olakšanje što je ponovno samo čovjek crnih slova na bi-

jelome papiru. Brzo navuče neku odjeću na sebe i pogleda na sat - prošlo je tek sat vremena. Po-

kupi one spise što je još ranije jutros trebao pogledati i otvori vrata. Bila je to susjeda preko puta,

donijela mu je poštu što je netko zabunom stavio u njezin sandučić. Na brzinu, gotovo otresito joj

je zahvalio i zatvorio vrata. Morao je hitno pregledati te spise, ipak je danas radni dan, a on za dva

sata mora biti u uredu i uistinu mu se žuri.

Od toga dana, nitko se ne sjeća kada je zadnji put padala kiša.

Lucija Klarić, 4. razred

prirodoslovna škola vladimira preloga

voditeljica: Lana Rušnov perić


224 // LiDraNo 2013.

Ljubica Golubić, mentor: Tomislav Tomićškola primijenjene umjetnosti i dizajna


LiDraNo 2013. // 225

Monarh bez Riječi

Poput vatre na svijeći,

Presvijetli je monarh bez riječi.

Njegov je plašt od vune i zlata krojen.

Nije sin pastira,

Već je od majke kraljice dojen.

Nema lice klesano od anđela,

Jer lice svoje skriva.

Sjena i glas je naroda,

Kralj koji s njima jede, pije i počiva.

Ne diči se snažnim prsima, niti umom kojeg predvodi dobrota mila.

On spava na postelji od slame,

Dok mu tijelo obliva svila.

Čovjek bez lica i bez riječi,

Zlu i grijehu oprost daje.

Milostiv je kralj prema duši,

Koja se duhom kaje.

Putovao je kroz polja i šume,

Zna sve podanike i muke kraljevstva svog.

Jer kralj sa srcem,

Kralj je srca mog.

Beskrajna je ljubav što je daruje ljudima.

Beskrajna je ljubav što je osjećam u grudima.

Poput vatre na svijeći,

Presvijetli je monarh bez riječi.

Klara Raškaj, 2.razred

prva privatna gimnazija

voditeljica: Renata kostanjevec


226 // LiDraNo 2013.

Mrak

„Hoda, brz mu korak, u duši osjećaj smrtno gorak,

U glavi misao, pucanj - ćorak, on će korak ubrzat morat',

Došao je do Savskog mosta, koji ga ugosti k'o tamnog gosta,

On zna da onaj čin, života će ga koštat',

Pošao je do sredine, pustog, mračnog i tihog mosta,

Popeo se na ogradu, al' tamo ne misli ostat',

Jer mrtva lica onih ljudi progone ga u snovima,

A ima i osjećaj straha, osjeća da netko lovi ga,

Netko prati ga, nije sam, pogled mu leti, osjeća strah,

Oko mu trepne, nastade mrak, pogleda ulijevo, tamo je vrag,

Nalijevo od njega, na ogradi stoji netko,

Sav u crnom, smije se, on shvati to je demon,

Koji ga neprestano goni, koji se neprestano smije,

Shvati da mora to riješit', pa teško al' vješto strah skrije,

Blijedo lice, crne oči, crni kaput, on duša je noći,

Đavoljim jednim korakom naprijed, on prema njemu kroči,

Gledaju se i šute, čovjeku duša pomalo gori,

Zapuše lagani vjetar, a tada demon progovori,

„Ivane, znaš tko sam, ubio si, patit ćeš znaj,

I to ne jednu dušu, već osam, ja tvoj sam kraj”,

Čovjek hladnokrvno stoji, iznenada u sebi snagu stvori,

Vjetar prestade da puše, zatim čovjek progovori,

„Ono učinio sam s razlogom, i ne želim ni vidjet' rajski vrt,

Ti možda mirišeš na sumpor, al' ja mirišem na smrt,

Misliš da te se bojim, al' tu se, đavle, grdno varaš,

Ovo je tvoja posljednja stanica, ovdje ti, đavle, padaš,

U stvari padamo zajedno, jer smo prokleto isti,

Prokleto slični, isti kaput s ramena nam visi”,

I zaista taj prizor, bio je zla i smrti izlog,

Čovjek shvati da nema izbor, sjeti se rijeka je ispod,

Krene na đavla, krene u sukob sa svojom noćnom morom,

Prima ga za kaput, a zatim ga baca zajedno sa sobom,

U posljednjem letu demon strašno i sablasno vrisne,

A čovjek je samo razvukao preko lica smiješak iskren,

Most postade pust i tih, u trenutku pada te noći,

Mladić prestravljen od sna, mokar otvara oči,

mrak!”

Josip Tomić, 4. razred

graditeljska tehnička škola

voditelj: Ante kekez


LiDraNo 2013. // 227

Oda banalnome čovjeku

Ono što je ona odbacila bilo je gore,

Riječi su izumrle još godinama prije, njih je više ljubila.

Ono što je trebalo bilo je jednake vrijednosti,

Njene napuštene misli i otpuštene sate.

Voljela je vjenčanja, i zamršene zavjete,

A on je bio čovjek od banalnih riječi.

Ono što je ona odbacila, čuvao je usnama,

Između noktiju, pod krvlju, na lijevom stopalu.

Ono što je ona odbacila, plakao je nad njima,

Nad svezom crvenih stihova i pijanih uzvika,

Nad bolnim uzvicima i zveckavim psovkama,

Nad njenim ljudskim savršenstvima, božanskim greškama,

Skupio je okuse, i čuvao ih je usnama.

Voljela je opere, herojstva i dramske završetke,

A on je bio čovjek od banalnih riječi.

Ono što je htio sačuvati u zlatnom kavezu,

Milovati dok zaista ne pozlati, ona je odbacila.

Ono svoje što je uništio da bi sačuvao njene dijelove,

Bilo je jednostavno.

Voljela je davno, skupo i strastveno,

A on je bio banalan čovjek.

Ana Horvatin, 3. razred

klasična gimnazija

voditeljica: Anđela vukasović korunda


228 // LiDraNo 2013.

Olujno more nepoznatog

Hodaju oni ulicama. Sitni, maleni, sivi obrisi. Trebali bismo ih zvati ljudima, kako i priliči, onako

iz poštovanja. Svatko u svom smjeru, sudarajući se. Vjerojatno su nevažni,

ti slučajni sudari, kiseli osmijesi. Oni izmiču i nastavljaju. Njihov um ne možemo pročitati, mi-

sli razaznati pa ih gledamo kako užurbano koračaju ulicom dok ne zakrenu za ugao tamo negdje,

u nepoznato. Možda je to jedino i važno, da prolaze, dišu, postoje. No zar postojati znači isto što i

živjeti?

Ona se budi ujutro kako bi im podarila lica i kreirala njihove živote. Na način svojstven samo

njoj. Ona to čini pisanjem - razrađuje scenarije njihova života i daje im osobnost otkrivajući pojedi-

nosti koje kod Sivih lica inače možda ne bi bile zamijećene. Daruje im slobodu, kreativnost, život-

ni put, no tek na papiru, jer tih Sivih lica ima previše, a njeno vrijeme paralelno s njihovim istječe.

Sada ponovno sjedi ovdje, na svom starom mjestu, osjećajući se kao i uvijek - ponosnom, marlji-

vom, dovoljno odvažnom da pliva nepoznatim vodama tuđih sudbina. Možda ju najviše potiče baš

to - način mijenjanja tuđih sudbina koji nije moguć u njenoj svakodnevici.

U pisanju je sve moguće i sve je dozvoljeno, prepreke ne postoje. Možda otplovi daleko i zabo-

ravi na pučinu jer se, tamo negdje na olujnom moru, ona osjeća sigurnom; sama sa sobom i svojim

riječima.

Živi u stihovima više no što živi u stvarnosti. Dopuštaju joj da, ispisujući ih na glatkim, bijelim

stranicama, uoči sve što postaje kada piše. Pravo biće.

Mattea Merdita, 3. razred

Linigra

voditeljica: Sanja Mataga


LiDraNo 2013. // 229

PET HAIKU PJESAMA

Naglo, na svoju

Prisutnost me podsjeća

Živa priroda.

**********************

Na goloj grani

Sad visi razapeta

Kora banane.

**********************

Bitak donosi

Iz iskustva mišljenja

Dva ogledala.

**********************

Istina spava

U skupoj lijenosti

Uz mojeg oca.

**********************

U zelenom su

Izmetu se rodili

Mjesec i zvjezda.

Filip Drača, 4. razred

grafička škola

voditelj: Žarko gazzari


230 // LiDraNo 2013.

PET HAIKU PJESAMA

usporavam hod-

par kosova u travi

sklada ariju

**********************

ispod stabla ptić

zelene grane vrbe

dotakle travu

**********************

netaknut snijeg

na proplanku srna

osluškuje muk

**********************

pusti brežuljak

tek pahulje sipaju

po pašnjaku

**********************

božićna noć

djevojčica još čeka

prve pahulje

Aisha Bushara, 1. razred

iii. gimnazija

voditeljica: branka Milković


LiDraNo 2013. // 231

Pokucaj još jednom

Zapravo, ja sam tek danas doista shvatila što ti se dogodilo.

Bila sam jutros na kavi s Helenom. Ispijala sam polako vrući čaj ne znajući što će se dogoditi

za nekoliko minuta. Smijale smo se i bile sretne, no onda je zazvonio mobitel. Zvala je Sarma sva u

suzama, jecala je. Nikada ju nisam čula, a kamoli vidjela kako plače.

Zvala je da mi kaže kako joj je umro tata. Ostala sam u šoku kao i Helena kada sam joj rekla,

problijedjela sam u sekundi. Netko se iza nas smijao, ali u tom trenutku za mene je vladala potpuna

tišina. Bolna i duga tišina.

Mislim, Sarminog tatu sam vidjela svega nekoliko puta, ali znala sam da je bolestan. Duže vrije-

me mučio se s tumorima na crijevima ili tako negdje, bio je u bolnici i nije smio kući. Umro je jučer,

koliko sam shvatila, 18. 4. 2012. (a Sarma ima rođendan 7. 4.) i to nenadano, iako su doktori znali

da neće još dugo.

U tom trenutku htjela sam potrčati do Sarme tih dvadesetak kilometara, ako ne i više, da ju za-

grlim. Bilo mi je neopisivo žao Sarme koja to nije zaslužila, a kamoli njen tata. Ipak, taj dan nisam

išla kod nje.

Tada sam se sjetila zadnjeg sprovoda na kojem sam bila, negdje u petom mjesecu prošle godi-

ne, kada je Suzy umrla sestra Tamica sa samo 10 godina. Sprovod će mi zauvijek ostati u sjećanju

zato što sam plakala, a toga sam bila tako svjesna. Morbidna je bila ona glupa glazba u prostoriji

gdje je bio lijes u kojem je ležala mala Tamica kao anđeo koji spava. Istina, nisam ju vidjela mnogo

puta, ali uvijek je bila nasmijana. Zračila je tom djetinjastom ljubavi i dobrotom, nevinošću koja joj

je oduzeta smrću. Shrvala sam se kada sam kao i svi mladi moje dobi morala nositi vijenac. Ruke

su mi se počele tresti, a uskoro sam počela i plakati. Plakala sam dosta dugo i nisam mogla presta-

ti. Vidjela sam taj mali lijes u kojem je ona, cvijeće koje su bacali na lijes, ljude kako plaču... Bilo je

strašno i zato što sam se htjela baciti u tu duboku rupu i izbaviti ju van iz te smrtničke kutije jer ona

nije tamo trebala biti. Htjela sam ju oživjeti i igrati se s njom, smijati.

Kasnije sam shvatila da sam vjerojatno plakala iz više razloga. Mislim da si jedan bio ti. Kao

mala nisam bila svjesna svega, ali kada na to sada gledam, plačem. Znači, plakala sam zato što

tebe više nema i što se tako nisam mogla rasplakati i na tvom sprovodu, na kojem nisam niti bila.

Otišla sam bez pozdrava jer sam bila mala (ma što sam ja tada znala o smrti?) i nisam znala da te

više nikada neću vidjeti. Da sam znala, ne bih nikada otišla. Ne bih te ostavila samog tamo u onoj

velikoj kući iz koje nikada nisi izišao živ zato jer nisi smio. Imam osjećaj kao da sam ja kriva za sve

to i da si ne smijem oprostiti.

Kada sam tog dana došla kući, ispitivali su me o sprovodu kao da sam išla na koncert ili neki

izlet pa da mogu ispričati koji dobar vic koji sam usputno čula ili priču o tome kako je odlično bilo.

Pozlilo mi je pa sam svima rekla da zašute, a oni su me začudo i poslušali.

Što se tiče tebe, tek sada, tek danas sam shvatila kako si umro. Umro si sam kako si zapravo

i živio ostatak života, s obzirom na to da za moju majku nikada nisi imao vremena. Mislim da si se

promijenio kada ti je poginuo sin, ali to nikada neću znati.

Ti si bio Ranko, nisi imao niti 60 godina i obožavao si svoje unuke. Imao si šećer i prehodao si

teži infarkt kada ti je poginuo sin, imao si suicidalne misli koje si htio ostvariti, ali valjda u tome nisi

vidio zadovoljstvo. Na to gledam ili tako, ili jednostavno nisi htio Nikolu i mene, kao i mamu, osta-

viti same bez nekoga s kime bi popričali. Uglavnom, seljakao si se po bolnicama, a o zdravlju nisi

brinuo. Umro si u Bosni u onoj kućerini koju kao da si izgradio samom sebi. Sada mi je jasno zašto

uvijek imam osjećaj da me netko gleda kad sam u njoj.


232 // LiDraNo 2013.

Srce ti je puklo, eksplodiralo. Trebao si doći k nama za par dana, ali ti si otišao negdje dalje. Ja

sam te čekala, ali nikada nisi došao.

A posljednja želja dok si ležao u bolnici (očito prije nego što si otišao u Bosnu) bila je da vidiš

svoje male unuke barem na trenutak. Posljednji put i ti si to znao, ali si nam prešutio kako bi ispalo

ljepše. I hvala ti na tome, barem nisam ostatak djetinjstva provela pitajući se zašto. Iako, nedosta-

ješ mi neopisivo puno. Nedostaje mi netko tko će svojim velikim pečetnjakom kuckati na vrata rano

ujutro, tko će mi donositi slatkiše prije ručka. Nedostaje mi onaj djed kojeg svatko može poželjeti,

koji mi je htio kupiti cijeli svijet ako treba kako bih bila sretna.

Katarina Pavelić, 2. razred

Xvi. gimnazija

voditeljica: Ana bedek

Martina Gluhinić, mentor: damir brčićškola primijenjene umjetnosti i dizajna


LiDraNo 2013. // 233

Pomrčina

Vrisak. Jeka! Dugačka je noć što dolazi.

Nejasnoća misli. Opkoljena stvarnost.

Pa kako mi je mogla promaknuti ta scena.

Ljetos je bilo očaravajuće iskustvo, a prije dvije godine

svitanje dana obilježila je zvonjava telefona.

Mudro li zbore oči tog starca dok mirna rijeka odnosi

osušeno sijeno s obale dalekog mora.

Da je samoća opasna, poznato je u vijeke vjekova. (amen)

Sve do jučer kad je pčela probudila tišinu.

Sutrašnji dan predstavnik je glumaca.

Dobrih glumaca koji su klaunu uzor.

Nekako je uzburkano more što služi kao ogledalo onom

dalekom oblaku koji je pokrio sunce.

Pomrčina.

Kas konja obilježio je moju ulicu.

Galama je bila glasno tiha dok je pijetao spavao iza

popodnevnog sunca.

Kora je bila plava, a igra netopira topila se u trenu.

Napetost izjeda vrijeme!

Ovaj tren odavno je otišao i opomenuo svijet.

Vrijeme je promjena.

Kazna! Nije ni ona toliko bolna kao depresivno klupko

koje se skriva iza vrata mog sna.

Nikolina Matković, 4.razred

i. gimnazija

voditelj: ivan janjić


234 // LiDraNo 2013.

Ponekad se osjećam kao oblak

„Mama…”

Mala djevojčica potegnula je majku za ruku, upirući prstom. Majka je podigla pogled i ostala

zbunjena. Pomilovala je djevojčicu po zlatnoj kosi i okrenula se, lagano povukavši djevojčicu. Lela

je ostala sjediti na klupici.

„Da za svaki prst, uperen u mene, dobijem novčić, bila bih bogata.”

Lela je bila slična svojim vršnjacima: nosila je traperice, šarenu majicu i starke. Imala je dubo-

ke, smeđe oči i tijelo pomalo umorno i bljedunjavo. Nosila je šarenu maramu koja je izgledala kao

pletena kapa, prekrivši glavu bez kose. Tanke, ispucale usne prekrivala je zelenkasta maska, ista

kakvu nose doktori za vrijeme operacija.

„Nisam ja kriva”, šaputala si je u bradu. „Zar ljudi misle da ja želim biti ovakva? I ja bih htjela

kosu. Gustu i mekanu baš kakvu ima moja sestra pa da i meni mama može plesti pletenice...” Lela

je prije dvije godine ušla bolnicu i od tada gotovo da nije ni izašla. Jedan, tek slučajan, CT snimak

glave pretvorio se u noćnu moru. U onaj grozni san u kojem trčiš, a nisi dovoljno brz. Ne možeš da-

lje. Padneš, ali ne otvoriš oči i shvatiš da je sve u redu. Ovo je bio jedan od rijetkih trenutaka koje

je provodila izvan bolnice. Lela se navikla na ležanje u hladnoj sobi u bolničkom krevetu, s iglom u

ruci koja joj je davala život, ali i volju za njim. Navikla se ona i na miris alkohola i na slabe otkucaje

bolničkih aparata. Mučnine i slabost bile su njena svakodnevnica. No, Lela nikada neće moći shva-

titi! Zašto ja? Zašto moji snovi, zašto moj život? Sve se činilo sravnjenim sa zemljom. Trebala je

početi graditi ispočetka. Nije imala snage. Svim svojim snovima, svim osmijesima, lijepim trenuci-

ma, svime se borila protiv te bolesti, protiv tog monstruma što ju je lovio u snovima, te sjene što

ju je čekala iza svakoga ugla. Svi su joj govorili da je jako hrabra, no ona je znala istinu... Boji se.

Boji se najviše na svijetu. Nerado sklapa oči prije sna. Misli su je podsjećale na sutra. Koliko je bila

sretna zbog novog dana, toliko ga se i bojala. Samo to nije pokazivala. Kada bi joj bilo teško, sjeti-

la se majčina poljupca ili tatine podrške. Sjetila se njegovih toplih ruku na svojim hladnim, gotovo

mrtvim prstima.

U Leli je uvijek gorjela svijeća. I uvijek će gorjeti. Kada vjetrovi pušu, ona će gorjeti, kada valovi

zagrme, ona će gorjeti.

Nada... Nada se ne može ugasiti vjetrom ili vodom. Ona gori dok gori i srce.

Mirela Veršić, 1. razred


voditeljica: Svjetlana štampar


LiDraNo 2013. // 235

Remiza

Ti i ja, Remiza, prljava Trešnjevka

I noć zagasito plava

Skrivamo se se jedno u drugom od ovog čudnog svijeta

Odmaramo dušu na toplom betonu

Dugi plavi tramvaji

Lijeno pristaju na svoje finalno odredište

umorni od podnevnih vreva

Dok tvoja ruka miluje mi obraze

odlučno kao tramvaj bez kočnica

Dok vrijeme brzo teče poput užurbanog voznog reda

Želim ti reći…

Znaš li ti da sam ja samo stari, izranjavani tramvaj

Beznadno ležim na tračnicama

Previše putnika bijaše u meni

Bijahu samo par stanica

kao ni nisu bili

I na kraju dana svi su se činili isti

Želim ti reći…

Znaš li da si ti moja sigurna stanica

Prilazim ti da podmažeš moje zahrđale metale

Moja jedina postajo

Nemoj da ti zasmeta mojih par kvarova

Odmori me

Moja posljednja postajo

Tu sam da se odmorim od nezahvalnih putnika

Te noći Remiza je bivala bez zvijezda

Sakrile su se u nama, negdje u mojoj energiji

Duboko bliješte kao brojevi na noćnim tramvajima

Neke tako nježne riječi

koje ti nikako ne uspijevam reći

Ali žudim


236 // LiDraNo 2013.

...

Tu bolest vučem već odavno

Kao slijepi putnik svoju sudbinu

I voljela bih da ti mogu reći kako se osjećam

Da me ne smatraš ludilom ili očajem

Kad ti kažem

Da te volim

Moja siva, prekrasna Remizo

Norma Trkovnik, 3. razred

prva privatna gimnazija

voditeljica: Renata kostanjevec

Vendi Vernić, mentor: vinka Mortigjija Anušićškola primijenjene umjetnosti i dizajna


LiDraNo 2013. // 237

Sonet ljubljenome

Ljubljeni, od glasa vašega gorih

jer glazba ta božanska je ljepota,

gdje pronalazim smisao života

pogledom u plamen očiju modrih.

Sjećanje se vraća u dob toga trena,

kada sretoh blaženog lica smijeh,

pa pitam Boga zar je smrtni grijeh

što mislim na njeg' i budna i snena.

Ljubljeni, kao mač je u kamenu

urezan mi vaše čiste duše čar,

a slučajan dodir nebeski mi dar.

No čim se izgubi, na samom sam dnu,

pa bol i tuga zvone i javljaju,

da neću biti vaša, ponavljaju.

Ana Tomljenović, 2. razred

vii. gimnazija

voditeljica: Adrijana Markon jurčić


238 // LiDraNo 2013.

Marija Matić, mentor: damir brčićškola primijenjene umjetnosti i dizajna


LiDraNo 2013. // 239

U spomen Petrarki

Ja putujem besciljno znanim vijekom,

dani su vlakovi; dugi i duži,

tu lica su prazna, nadu mi pruži,

ti prepoznaj me u vagonu nekom.

Ja hodam polako gradom bez ljudi

u društvu sjena, a svaka je sjetna.

Sve više tamnim, tebi neprimjetna,

ti prepoznaj me i svjetlo mi budi.

K'o hladna skulptura čekam na mjestu

i blijedim u svijetu prepunom boja,

jer gledam te dugo, stojim uz cestu.

I rado bih odmah ja postala prah

ako tad bi jednu, ljubavi moja,

ti pustio suzu ili barem dah.

Iva Ajduk, 2. razred

Xvi. gimnazija

voditeljica: Ana bedek


240 // LiDraNo 2013.

Ivan Stanišić, mentor: vinka Mortigjija Anušićškola primijenjene umjetnosti i dizajna


LiDraNo 2013. // 241

242 // LiDraNo 2013.


Literarniradovi

PReDLOŽeNi*


LiDraNo 2013. // 243

PReDLOŽeNi

Bog kroz sitne rupice svemirskog cjedila promatra zemlju

U podne je kraj svijeta.

Šteta. Danas mi nije baš dan za smaknuće.

U bunilu prolazim parkom.

Nitko ne promatra kišu meteora koja se slijeva na nas.

U zadnji čas ćemo se prisjetiti Očenaša

Just in case.

U novinama još jedan popis umrlih.

Igram se žigicama

Bacam ih po snijegu

Odustani. Ne možeš spasiti sve pse iz azila.

Neki moraju biti slobodni,

Prljavi lutati od kante do mosta. Smrdjeti bez doma

Slušati: "MARŠ!"

"CRKNI PSETO!"

U podne je smak svijeta.

Pa što je svima svijet?

Ta dosta svijeta i svijesti i straha!

Odustani.

Ne možeš namjestiti svijet kao namještaj u dnevnom.

U podne je kraj svijeta.

Svijeta, svijeta, amo dajte svijeta!

Lovište snova

Sjena i utvara

Šuma razočaranja koju ne prohodaš a da ne zaglibiš u blato

Sjeti se pogledati gore između krošnji

U podne planet Zemlja još uvijek postoji.

Ana Smajo, 3. razred

Srednja škola Sesvete

voditeljica: Ana vugdelija


244 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Da dobijem na Lotu

Da dobijem na Lotu, ja bih svakako sve do zadnje kune podario siromašnima. Šalim se. Baš sam

smiješan. Sve bih spiskao na sebe i darove za meni najdražu osobu - mene.

Oduvijek sam sanjao o nekom starom američkom autu - bio to Dodge, Plymouth, Camaro SS -

nije bitno. U auto bih ugradio V8 motor i podigao ga iznad haube. Mislim da se podrazumijeva da,

dok čekam isporuku toga automobila, kupim nešto priručno, sitno, recimo Golf trojku s grijačima na

zadnjim staklima da mi se ruke ne smrznu dok ga guram, a i da ljudi ne skuže da imam nešto previše

love. Dobra kamuflaža majka je opreza. A ni vozački se neće platiti sam od sebe... I da, skoro sam

zaboravio, trebam koju kunu i za lažnu osobnu, ne mogu voziti sa 16.

Želio bih naučiti igrati tenis. To znači da bi mi trebao bar jedan teniski teren, a svi znaju da uz

teniski teren ide i ogromna vila. Naravno, s ogromnim bazenom (i vodom na 25 stupnjeva) – neću

valjda prljav i znojan ulaziti u kuću. Još nisam siguran bih li platio Rogera Federera ili Rafaela Na-

dala da me uči igrati tenis. Možda ipak Rafu, on je trenutačno u boljoj formi.

Dalje, naručio bih da mi izrade moj vlastiti laptop. On bi (od plemenitog materijala) bio izrađen

posebno za mene, onako kako ja to želim. To znači da bi imao tipke W,A,S,D,Q,E,C i eventualno F.

Naravno, Space, Ctrl i strelice se podrazumijevaju. To su tipke koje su mi potrebne za sve igrice

ovoga svijeta. Razmišljao sam i o tome da osmisle video igricu samo za mene. No dobro.

Ja obožavam svirati. Gitaru ili tamburu, nije bitno. Stoga bih si kupio sve tamburaške i električ-

ne instrumente. Plus bubnjevi i harmonika. Posebnu pozornost posvetio bih odabiru gitare. Uvje-

ren sam da bi to bio Fender s 12 žica.

Ostatak novca bio bi mi polog za kredit koji bih digao, jer sumnjam da bi mi samo Hrvatska lutri-

ja mogla priuštiti sve što mi treba. Tako bih sretno živio do kraja života. Opet se šalim. Kako ne bih

imao posao i sigurne prihode kojima bih vraćao posuđeni novac, vjerojatno bi mi banka uzela kuću,

auto, laptop od platine, gitare, tambure, bubnjeve i harmoniku, a možda čak i „Matiju X”, igricu na-

zvanu po meni. Ostao bih beskućnik, pahuljice bih jeo samo zimi, i to ravno iz tmurnog neba, a ne

iz tanjura kao do tada, nakon izlaska iz vlastite teretane i skoka u svoj bazenčić.

Matija Šainović, 1. razred

Xi. gimnazija

voditeljica: ivana babić


LiDraNo 2013. // 245

PReDLOŽeNi

Kako smo sjedili na klupi

Kako smo samo ti i ja ono sjedili na klupi

čvrsto se držeći

naprosto za to prkosno sjedenje na klupi

i nije nam to čak uvijek ni pričinjalo zadovoljstvo to

učestalo

sjedenje na klupi. Držali smo do toga

kad nismo još ni do čega uostalom znali držati,

a jedno smo drugo ipak itekako dobro

držali za ruke.

Klupa i ulična svjetiljka iritantno postavljena

odmah ispred klupe na kojoj smo

sjedili i gledali

za ljetnih večeri park osvijetljen tom fantastičnom svjetiljkom.

Voljeli smo se, jesmo, a možda smo zbog toga

voljeli i sjediti

na klupi. Na klupi na kojoj si me mrzio

ponekad više nego ja tebe ili si

mrzio sjedenje

na klupi koja nas je čuvala

jedno od drugoga i nas od svijeta i svih njegovih podvala.

Na njoj smo se

rodili,

zaljubili, naljutili, odljubili,

na klupi pomirili, poljubili, na klupi mi smo

odrasli.

Na njoj presvetoj koja neće više doživjeti

sjedenja na klupi kao što smo mi na njoj ono

nevjerojatno dobro

sjedili na klupi.

Katarina Kukavica, 3. razred

gimnazija Lucijana vranjanina

voditeljica: dragica dujmović Markusi


246 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Majstor

Mladi majstor sjedio je u tamnoj sobici za stolom. Svjetiljka mu je obasjavala ruke kojima je po-

pravljao porculansku lutku. Mijenjao je šavove na rubovima haljinice, šivao otkinuti gumb, ponovno

stavljao kristalne oči i govorio:”Evo. Dobra si, kao nova.”

„Hvala, majstore.” odgovori lutka tankim glasom.

Drhtavo se nasmiješi lutki i bolno sjećanje prostruji mladićevim umom. Ostavi jednu koju je tre-

bao obojati i sašiti novu haljinu. Ugasi svjetiljku, napipa krevet. Dugo u noć gledao je u mrak i činilo

mu se da može vidjeti obrise svojih sjećanja.

Imao je tužno djetinjstvo. Otac je bio okorjeli pijanac, nesretan zbog... pa svega. Za svoju je ne-

sreću, krivio njegovu majku. Često bi dolazio kući slijep od mržnje. Bez razloga, zgrabio bi majku

za kosu i udarao je dok joj krv ne bi umila lice. On se skrivao pod stolom, držeći igračku u naručju.

Pokrio bi uši da ne čuje majčin vrisak i očev luđački smijeh.

Rukom je prešao preko ožiljka na licu. Sjećao se kako ga je otac jednom izvukao iz skrovišta i

šakama udarao po licu. Igračka koju je čvrsto držao ispala je, a iz nekog razloga, ocu je zapela za

oko. Gnjevno je rekao: „Neće se moj sin igrati s igračkama za djevojčice!” i bacio je u peć. Smijao se

zlokobno gurnuvši mu glavu u vatru. Dugo ju je držao, sve dok nije čuo kako mu koža pucketa. Kada

se majka vratila, vrisnula je i gurnula oca snagom za koju nije znala da posjeduje.

Mladić je izgubio mnogo detalja toga događaja, makar je želio da se uopće ne sjeća nijednog.

Ružna sjećanja proganjala su ga svake noći, učinivši mu od snova noćne more. To je bio zadnji put

da je otac digao ruku na njega. Kada se oporavio, majka je s njim pobjegla.

Okrene se na bok i zažmiri, otjeravši ružne uspomene. Više nije dijete i to što mu se dogodilo,

treba biti daleka prošlost. Ali mladić nikada nije okrenuo novi list, niti se usudio odrasti. Više je vo-

lio društvo lutaka, s njima je razgovarao, one nisu bile nasilne; ljudi da.

‘Mogao bih sada obojati onu lutku,’ pomisli, no tada opazi da nema boje. Krenu do obližnje trgo-

vine u kojoj je upamtio crnokosu djevojku koja je ondje radila. Nasmiješila mu se kada je ušao. Znali

su razgovarati, to jest, ona je govorila, a on je nečujno slušao.

„Dobro jutro!” rekla je djevojka. ‘Helena. Tako se zove.’ pomisli mladić i kimne.

Prišao je polici s bojama i pogled mu je zapeo na bijeloj. Bila je poput pločica školskog zahoda.

Hladnih pločica na kojima je ležao, dok su ga učenici iz razreda tukli. Sram mu oboji lice u crveno

i stisne bočicu. Uzme nekoliko i odnese ih na pult. „Je li to sve?” Duboko uzdahne. Za razgovor s

ljudima trebalo mu je hrabrosti. „Da. Ovaj, ne. Treba mi i haljina za lutku.”

„Nemamo.” Pomisli kako bi ju mogao zamoliti da ona sašije.

„Možeš li ti sašiti? Platio bih za to.” Helena je izgledala oduševljeno, nije bio siguran je li to zato

što joj se obratio ili zato što jednostavno voli šivati haljine. „Naravno! Sašit ću. Ne trebaš mi platiti,

to je mala usluga za prijatelja, zar ne?” Prijatelja? Nije znao da su prijatelji. Ta jedva ju je poznavao!

Dok se vraćao, nešto ga je toplo grijalo u prsima. Možda je, ipak, bio u krivu što se ljudi tiče? ‘A

možda i ne,’ pomisli, gledajući dvoje kako se svađaju oko toga tko će zadržati novac koji su pronašli

na pločniku. U tišini se provukao pokraj njih, neprimjetan kao sjena. Uvijek se držao tako jer se bo-

jao. ‘Helena nije takva.’ tješio se.

Ušao je u sobu, otvorio prozor da hladan zrak uđe i osvježi zagušljivu prostoriju. Sjetio se da je

tako otvarao prozor majčine sobe. Ostavila je oca i radila je teže i češće no prije, no sjećao se kako

je bila sretna i slobodna. Bilo ga je sram priznati da ga tuku u školi zato što ne nosi skupu odjeću i

zato što mu je lice unakaženo ožiljkom. Nikada im se nije suprotstavio. Nikada se nije usudio.

Da bi prestao razmišljati, uze lutku i stane je bojati. „Bilo je i vrijeme,” reče lutka. „Čekam te

već dva dana! Trebalo ti je dugo da se vratiš iz trgovine.”


LiDraNo 2013. // 247

PReDLOŽeNi

„Razgovarao sam s Helenom.”

„Sviđa ti se?”

„Pa, ne, zašto?”

„Jer nikada ne razgovaraš s ljudima, razgovaraš samo s porculanskim lutkama.”

„Želiš li reći da umišljam tvoj glas?”

„Ne, ali voliš Helenu.”

„Jedva je poznajem.”

„Pruži joj priliku.”

„Kakvu boju kose želiš?”, promijenio je temu.

Sutradan je lutku odnio Heleni. „Prekrasna je!” rekla je.

Srce mu je snažno lupalo, u glavi mu se vrtjelo. Bio je uzbuđen. Htio ju je pozvani na izlazak,

ali nikada ni s kim nije izlazio. „Morat ću biti iskren, pomisli. Ako smo prijatelji, možda će razumjeti

moj strah.” Pitao je. Pristala je.

U tišini su hodali cestom i, začudo, mladić se osjećao dobro. Shvatio je da je zanimljivije raz-

govarati s osobom, nego s lutkom i da razgovori s ljudima teku svojim tokom, a ne u smjeru koji on

želi. Helena je vidjela leptira koji se skrivao u mladićevoj utrobi i muškarca u kojeg se Damir nije, u

svojoj usamljenosti, uspio razviti. „Vidiš, nije tako strašno,” rekla je porculanska lutka. Bilo mu je

sve teže razumjeti što govori. Glas joj je postajao tih i nerazgovjetan.

„Jednog dana više nas nećeš moći čuti”, uzdahnu lutka. „Odrasli ne čuju lutke, a tebi je vrijeme

da odrasteš. I kakvo god bolno sjećanje nosiš, trebaš ga zaboraviti.” Majstor uzdahne.

Sjetio se majčinih riječi da je čovjek poput cvijeta. Ako se ne rascvjeta, ne pronađe smisao. Je

li se on rascvao? „Ponekad treba pustiti jedno da dođe drugo”. Pogleda Helenu. Je li ona to nešto

drugo što dolazi? Odlučio je saznati.

Mirjam Bedenic, 4. razred


voditeljica: Milkica ursa


248 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Dorja Horvatić, mentor: vinka Mortigjija Anušićškola primijenjene umjetnosti i dizajna


LiDraNo 2013. // 249

PReDLOŽeNi

Miris taštine

Kada uđeš u parfumeriju i osjetiš sve te mirise

Onda ti priđe gospođa

i želi ti prodati nešto

Uspije, 700 kuna, opa!

I onda izađeš, valjda sretan iz tog dućana

sjedneš u svoj auto

i odvezeš se kući

sjedneš na svoju minimalističku terasu bez ograde

i lagano pijuckaš čaj od mente

Tu i tamo odlučiš ući u kuću i pogledati koliko je sati

Tu i tamo pomirišeš taj parfem

Opet se vratiš na terasu

Staneš na rub

gledaš u daljinu grada koji je ispred tebe

Sjedneš na rub

...

s nogu ti ispadne cipela, ali ti se ne obazireš

Nosiš kratke hlače kaki boje

bijelu košulju s plavim prugama

Košulja je ugurana u hlače

a remen sve to drži na mjestu

Frizura je postojana

ali ti nisi

Jednostavno nešto fali

jedan dio tebe

I taj perfekcionistički rub terase, taj bijeli rub

podsjeća te na to

da je tamo uvijek nešto da te sreže

nema veze

ustaneš, prošećeš nazad u kuću

hodaš po bijelom mramoru

odjednom sa stropa počne kapati krv

odlučiš da je vrijeme da odeš

uzmeš iz ormara torbu s ručkama

unutra staviš cijeli svoj život

i jednostavno išećeš van

na neko drugo mjesto


250 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

s nekim drugim balkonom,

terasom-

parfemom-

mramorom-

ali sve je ostalo isto,

još ćeš puno godina kao udaren čovjek lutati svijetom...

Tin Pugelnik Stipeč, 4. razred

graditeljska tehnička škola

voditelj: Ante kekez

Marija Matić, mentor: damir brčićškola primijenjene umjetnosti i dizajna


LiDraNo 2013. // 251

PReDLOŽeNi

Moja brazda

Smežurano novorođenče plače u strahu od životnih dubioza koje ga očekuju, žali za toplinom

majčine utrobe. Gigantske glave mame i tate smiješe se, gledaju prve sekunde života svojega pr-

vorođenca…

Redale su se svijeće na tortama, zubi su rasli i padali, stiglo je i pojačanje u obliku brata, psi

su skakutali i radosno prihvaćali novotarije. Fotić je sve bilježio. Radovalo me tatino čitanje prije

spavanja, mamine papice, rođendani moji i tuđi, sjedenje na kahlici, pletena ljuljačka u parku. Čak i

stvari koje me se nisu posebno ticale - kao na primjer tulumi subotom gdje je mamino i tatino druš-

tvo bilo u stanju smijati se satima. Uslijedio je prvi razred, borba s ravnim i kosim crtama, slovima i

brojkama, pa drugi, treći... Tata je dolazio po mene pred školu, potom bismo kupili dva „korneta za

poslije”, pokupili brata u vrtiću i u dobru raspoloženju došli doma gdje nas je mama čekala s obo-

žavanim ručkom: klasičan primjer sretne obitelji.

Jednog dana, vrativši se kući, iznenađeno sam primijetio da više nema tatinog štafelaja, ter-

pentina, boja, njegova kreativnog umjetničkog nereda. Mama je izmucala neku priču kako su tata

i mama i dalje prijatelji, vole mene i brata, ali će tata odsad živjeti u svojem stanu, a mi u našem,

pa ćemo se posjećivati, i sve će biti gotovo kao prije. Nisam to doživio tragično. Nisam ni sumnjao

da će se sve dobro završiti. Brat je, istina, stalno pitao gdje je tata i nije više htio spavati u svojem

krevetiću, već se uvaljivao mami. Ujutro je mama morala promijeniti mokru plahtu.

Za prvi odlazak u tatin novi stan imao sam puno skrivenih planova. Bio sam uzbuđen, ali i sigu-

ran da ću ga vratiti kući. Naša pomućena obiteljska idila morala je završiti s hepiendom! Međutim,

kad smo brat i ja došli, tata nam je predstavio svoju novu djevojku! Samo 24 godine, štrkljasta i s

kosom preko lica, gledala je čas nas, čas tatu. Osjećao sam da mi neka šaka neviđenih razmjera sti-

šće želudac! Nagonski sam shvatio da je kraj, da ne će biti ništa od nekadašnjeg obiteljskog raja, i

da sam, poput goluždrava orlića, izbačen iz topla gnijezda!

Susreti s ocem pružali su mi sve manje radosti, a sve više usiljenosti i neiskrenosti. Mislim da

je otac bio svjestan da, na neki način, više ne pripadamo jedni drugima. Najprije se trudio da tu či-

njenicu prikrije raznim igrama, a potom su se druženja počela prorjeđivati. Nekad je imao goste, a

nekad je bio u poslu. Znali smo ga čekati satima sa spremnim ruksacima, a on nije došao.

Odjednom je otac obznanio da je postao vegan. Znam da sam zabezeknuto promatrao na TV-u

mlade prosvjednike koji gađaju mesnice i krznarije rajčicama te prskaju žene u bundama crvenim

sprejem i bilo mi je teško zamisliti svojeg oca među njima. Nakon toga je uslijedilo posvajanje „hrpe

životinja” i, kako je koja dolazila, tako bi nas pozivao da vidimo Cmi, Njinjicu, Moa, Yogia, Kami,

Kazu itd. Osjećao sam kako više nisam dio njegove priče.

Slijedili su Sv. Nikole bez šiba i čokolada, Božići bez njegovih čestitki i igračaka, rođendani bez

poklona, praznici koje smo provodili kod bake, ljetovanja s izviđačima... Nekako se druženje s ocem

svelo na isplaćivanje mjesečne obveze za brata i mene i odlazak na pizzu.

Ubrzo je otac kupio veliko imanje, odselio se iz Zagreba i tad je ucrtana imaginarna granica iz-

među nas. Shvatio sam da čovjek koji doživi traumu postaje talac vlastite nesreće. Kao da si obi-

lježen jednim velikim žigom. Svoje osjećaje možeš podijeliti samo s najbližima. Ponekad te neprav-

da poput malja udara u čelo, a ti ju moraš ignorirati, ne obazirati se na emotivne krhotine i ostati

„pozitivan”.


252 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Kad vratim film unazad, shvaćam da sam, iako izgubivši dio bezbrižnog djetinjstva, izrastao u

osobu koja shvaća da treba davati da bi dobio, koja cijeni odanost, prijateljstvo, obitelj. Neka sam

svoja izviđačka ljetovanja platio novcem koji sam osobno zaradio. Ponosan sam na kartu za VIP-ov

glazbeni festival koju sam mami kupio kako bih ju razveselio koncertom Prodigyja. Za svaku škol-

sku godinu sam sebi pribavim knjige razmjenjujući ih s drugim učenicima. Brat i ja provodimo dva

tjedna u Zatonu s našim surferskim klubom gdje se brinemo sami o sebi i ujedno pomažemo no-

vacima koji prvi put staju na dasku. Puno su mi puta povjerili na čuvanje petogodišnjeg bratića. U

našoj zgradi radim kao blagajnik, a susjedi mi ostavljaju ključeve da pričuvam i prošetam njihove

čupavo-dlakave ljubimce, zalijem cvijeće…

To mi povjerenje puno znači jer jača moje samopouzdanje. Ponekad se pitam: „Kako bih svla-

dao sve te vještine da nisam morao?” Nije mi se jednom dogodilo da mi prijatelji sa zavišću kažu

da im „starci” mene navode kao primjer. Neki među njima žive u roditeljskom balonu: bojim se da

prekasno ne ispužu ispod njihovih skuta, i onda, možda kao tridesetogodišnjaci budu ispucani u ži-

votnu orbitu? Ja sam to proživio s petnaestak godina, na svoju sreću ili nesreću - nisam siguran.

Povremeno je potrebno sve staviti na papir - kao na primjer ja sada - poput neke mentalne in-

venture! Netko je rekao: „Svaki čovjek ostavlja brazdu iza sebe. Kad se okreneš, važno je da je trag

jasan i prav”. Imam vjere u sebe, u svoju jasnu brazdu.

Ako je tome i nesvjesno doprinio moj otac - onda sam mu na tome itekako zahvalan.

Vilen Đerek, 3. razred

geodetska tehnička škola

voditelj: nikola butorac


LiDraNo 2013. // 253

PReDLOŽeNi

Na kantunalu moje babe

Topla, narančasta kugla valjala se lagano nebom u mojim očima i zapadala sve dublje, u ponore

meni neviduće i baš zato sjetne i daleke.

Poželija san u tom trenutku da se užareno vrelo života nanovo vine prema plavom prostran-

stvu i zagrije zemju na kojoj drhtin, ogrije moje ledene ruke, osuši mi suze na obrazima, otopi bol u

mojim njedrima, napuhnutima jecajima srca što su se, isprepleteni škrgutom bure, uzdizali prema

visinama, s nečujnom molitvom na usnama…

O, ba moja, jedina moja baba!

Zauvik te otpraćamo u sjeni ove prastare crkvice čiji kampanjel, star i kamenit, cilega života

gajete broji i koji ti je zvonija i na dan rođenja, i na dan vinčanja tvojega…

Prije samo sedan dana doša san ti, bako, iz Zagreba, „grada biloga”, kako ti si znala reć, da

te vidin malo i da Božić dočekamo zajedno. Trča san, od sriće šta san doša, od rive pa do kuće onin

dobro poznatim kalama ranega ditinjstva.

Odma u portunu okružija me vonj friškine, a obujmija onaj poznati, slatki miris tvojih fritula.

Dočekala si me s osmihon i šudaron na glavi, a traverson oko pasa, bilon od brašna. „Kako si, sinko,

putova? Jel do otoka bilo mirno more?”

Uša san u kužinu, sija za stol. Ponistra je bila širon otvorena, na fortici bandira lagano se tek

vijorila, bonaca na moru nebo oslikavala, ma, ka da je bilo proliće…(A u Zagrebu me bija ispratija

snig…)

„Sa ću ja, komodaj se, dite moje! Moran nešto na šufit!” Odlepršala moja baba, a ja opušteno,

napokon, sija na svoj stolac uspomena.

Zrakom je treperija miris tek pofrigane ribe i brudeta, šta je u svom toću mirova na špake-

ru te se miša s aromom bakalara šta je, uronjen u vodu, čeka Badnjak. Na stolu se ka more modrila

tavaja na zlatne i srebrne zvizdice, a na njoj se isticala velika zelena terina u kojoj su se zlatile još

tople fritule, napravljene samo za mene. I dva pijatića, i dvi kanavače, za babu i unuka.

Pored terine obli, prozirni bocun u kome se ljeskalo crveno, mirisno vino spremno za koju be-

vandicu. Bićerini se poslagali oko trbušastog bocunića u kome se talasa prošek čekajući da se nji-

me nazdravi za dug život i mirno more.

Na škancijama stale uredno posložene teće i potići te jedan oveći bronzin, a iznad špakera, na

brokvama, visila babina „ratna oprema”: lazanjar i kacijole.

Otvorija san, dobro mi znan, škafetin i zagleda se u žlice, perune i kućarine. „Ajde, srićo, pomo-

zi babi i pripremi stol! Ne dolazu mater i ćaća svaki dan! A dida će te nagraditi kojin šoldinon…” Koji

smo mi tandem, bako, bili, takav se ritko rađa…!!!

A onda san poželija vidit kamaru u koju je, nakon didova”odlaska”, baba s težinon odlazila

spavati. U njoj se zaustavilo vrime nekih davnih dana…

Na posteji čisti, bili lancuni i veliki sukanac. Na širokoj ponistri, sa tek malo spuštenim škurama,

pletene koltrine. Poviše kreveta pozlaćena slika Majke Božje s Ditišcem Isusom. Ispod nje baba i

dida ka spozini, mladi, lipi, tek vinčani.

A s obe strane kreveta - dva oveća kantunala: babin i didov. Sićan se kako san, pri pogledu na

njih, zadrhta. Od siline osjećaja.

Na babinom je kantunalu, ka i vaik, stala vaza s kiticom, sada suve, lavande, ali miris joj je,

svedno, cilu sobu omotava nekom nježnošću i mekoćom, sigurnošću i toplinom. (Cili život prati me

taj miris sigurnosti hvarskoga doma…)

Iza vazice s lavandom stale su, u jednostavnim okvirima od svitlog drveta, poredane fotogra-

fije: dida gradi brod, dida i baba gradu kuću, dida vadi ribu iz mriže, dida i baba sa ćeron i zeton

(mojin roditeljima).


254 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Isprid svih tih fotografija stala je jedna, veća od ostalih, smištena u posebno lip okvir tirkizno

plave boje, s morskim motivima. Na njoj smo bili moja baba i ja, desetogodišnji momčić, u toplom

zagrljaju i spojenih glava. Uz moj lik, zataknuta u rub okvira, stršala je sličica anđela čuvara. Slan-

kast okus suze pomilova mi je usnicu čin san se sitija molitve upućene njemu, koju me je baka na-

učila.

Na pridnjem dilu kantunala pozirala su tri, osrednje velika, drvena brodića. Napravija ih je moj

did. Volija je brode, volija je plovit: i po buri, i majštralu, i po bonaci, i neveri - nikad ga ni bilo straj.

More je bilo njegov spokoj, njegov mir. Cesto smo nas dvojica odlazili na đite, lovili ribu, vidili pola

Jadrana, bili nerazdvojni. Kako mi je samo bilo teško s deset godina napustiti otok, babu i didu,

more,…! A onda je i did zauvik zaklopija oči. Da san osta doli, možda bi još živija, ko zna??? Vaik je

govorija da se s menon osića ka dite…

Na jedan od didovih brodića bila je naslonjena sličica sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, a pored

nje bila je položena smeđa, drvena krunica, šta ju je moja baba naslidila od svoje majke, moje pra-

babe. Koliko je samo puta pribirala po njoj, dubokog pogleda i blago razdvojenih usnica… Pored

krunice sta je molitvenik.

A na bočnoj strani kantunala ugleda san grančicu masline, najlipšeg ploda škrte zemje i sunca,

radost i bogastvo, blagoslov i zaštitu. Do nje je bija upaljen lumin, za didovu dušu.

Na samom rubu kantunala, odma uz krevet, stale su babine likarije. Sićan se da san tad bija pro-

mislija kako ih ovaj put ima više nego prije tri miseca.

Dodirujući vršcima prstiju babin kantunal, osjetija san odjednom da dodirujen cilu svoju obitelj,

svoje najdraže, svoju famiju, našu prošlost, sadašnjost i budućnost. Ta tri dila života prostirala su

se upravo tu, prid mojin očima, združena u morsku mrižu naših korijena ljubavi, neraskidivu i vječ-

nu. Mrižu šta je odgojila, mrižu šta je othranila, mrižu šta i dalje poučava i daruje, mrižu šta sinu i

unuku, meni, želi raskriliti put u sritnu budućnost. Ka da san u tom trenu procva od navale nježno-

sti i ponosa…

Iz tih razmišljanja, sićan se sada, prenuli su me bakini koraci na skalama. Zvala me. Pogledon

san se oprostija od kantunala života i mirisne kamare te požurija u kužinu da se dobro išćakulamo

moja baba i ja.

Danas, sedan dana kasnije, naizgled je sve isto. Ali, to je samo prividna laž.

Bako, tebe od jučer više nema među nama, kriči moja duša!!!

Kuća je još puna mirisa bakalara, a kamara, ka i vaik, miriše na lavandu.

I kantunal je tvoj na starome mistu. I na njemu svi mi, zauvik zajedno: naša obitelj, naš ponos,

naša snaga. Likarije tvoje nismo još pomakli.

Jedino su pored masline sada upaljena dva lumina…

Patrik Jakupović, 2. razred

škola za motažu instalacija i metalnih konstrukcija

voditeljica: Orijana Torbašinović


LiDraNo 2013. // 255

PReDLOŽeNi

Oblutak (u letu)

Teško je naći zvjezdano nebo

i dobaciti oblutak

do Siriusa ili Južnog križa.

Kroz sparinu i beton predgrađa

dolutali smo do Sustipana,

uz Dylana koji želi

ostati zauvijek mlad.

Nismo toliko pretenciozni.

Mi samo želimo dobaciti

oblutak na Brač.

Hrvoje Korbar, 3. razred

Xvi. gimnazija

voditeljica: jadranka Tukša

Sara Gaćeša, mentor: vinka Mortigjija Anušićškola primijenjene umjetnosti i dizajna


256 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

17. rujna 1564.

Piero,

od mog odlaska u Veneciju prošlo je gotovo pet mjeseci. Putovao sam gotovo tri mjeseca. Iako

je dobar dio puta bio dosta strm i gotovo neprohodan, nisam mislio da će mi trebati toliko vremena

da stignem do Venecije.

Bilo je dosta hladno, pogotovo noću, s obzirom na to da sam putovao početkom proljeća. Po

danu bi vjerojatno bilo i toplije da nisam putovao kroz šumu čije su krošnje propuštale malo sun-

čeve svjetlosti, no hladnoća mi nije previše smetala, ali je zato muha, komaraca i drugih dosadnih

nametnika i štetočina bilo više nego lišća u šumi. Zamalo sam se i izgubio skrećući s puta da bih

pronašao nekakvu hranu i sklonište od hladnoće, noći, lopova i vojnika. Inače je taj putić bio pust,

nisam baš nikoga vidio i sreo, osim tih vojnika i lopova koji su ponekad znali prolaziti kroz šumu.

Venecija je prelijep i surov grad. Posvuda šeću bogataši, plemići, stražari, svirači, trgovci, lopo-

vi, prostitutke i posve obični i neobični ljudi. Zaradio sam nešto novca kao dostavljač, ali na moje

su mjesto brzo došli drugi ljudi, školovani imućni ljudi iz grada. Valjda se pretpostavljalo da netko

sa sela, netko tko do sada nije bio u Veneciji, netko kao ja, ima više motiva za krađu i manje znanja.

Novca, kao i posla, uskoro nije bilo previše, a i ono malo što sam imao bivalo je ukradeno. Lopovi

su ovdje stvarno spretni, za njih sam bio kao košara puna voća iz koje je svatko uzimao što god je

želio. Mogao sam si sakriti novac u usta, ali oni bi nekako znali gdje je i bez problema bi ga uzeli, a

da ja to ne bih ni primijetio. Morao sam se nekako snaći na ulici i tih mjesec dana što sam proveo

kao beskućnik nisam ni oka sklopio. Lopovi su me pratili kuda god bih pošao, kao vukovi srnu, mene

mladog i neiskusnog pridošlicu. Kad nisam više mogao izdržati, klonuo bih, sklopio oči na sekundu

i to im je bilo dovoljno da mi uzmu polovicu stvari. Jedne noći prišao mi je jedan mali slabašni star-

čić, nije izgledao kao lopov, ponudio mi je besplatan smještaj, rekao mi je da izgledam kao dobar

mladić i da mu je žao što neki puno gori od mene imaju sve što požele. Znao sam te priče i znao

sam da laže i da vjerojatno ipak očekuje nekakvu novčanu naknadu, ali bio sam tako umoran i nisam

mogao misliti, a i nije mi bila sila ponovno zaspati na ulici okružen lopovima. Taj starčić je ipak bio

samo slabašan starčić i prije bih ja mogao nešto učiniti njemu nego on meni. Ujutro, kada sam se

probudio u nekakvom sobičku, nestao mi je sav novac, polovica svega što sam imao i cipele. Nema

šanse da je onaj slabašni starčić to sve sam mogao nositi.

Do sada sam bio beskućnik, a sada sam postao i prosjak, ali ni to nije dugo trajalo. Pronašao

sam posao kao čistač u jednoj drvenoj radnji. Zaradio sam dovoljno da ti vratim novac koji si mi dao

za put. Novac se nalazi u košari koja je stigla s pismom.

U košari ćeš naći i bocu vina, to je za tebe. Nju su prošli tjedan u tuči izbacili kroz prozor u jed-

noj birtiji, pala je na sijeno pa se nije razbila. Ja ne pijem pa je evo tebi i podijeli je s djedom. U ko-

šari ćeš naći i jednog malog drvenog anđela. Jedan kipar ga je napravio za ženu nekog plemića, ali

nešto se među njima dogodilo i u zadnji tren plemić je odustao od narudžbe, kipić je poklonio meni

jer je već unaprijed bio plaćen, a ja ga poklanjam tvojoj sestri. Čini mi se da bi uskoro trebala roditi.

Kad smo već kod nje, vidio sam joj muža. Svinja. Sada je s jednom mladom ženom, a i nju će ostaviti

kada mu dosadi i kada joj potroši sav novac. U košari ćeš naći još nešto novca, to je za baku. Molim

te, kupi joj neko lijepo cvijeće i odnesi joj na grob. Kupi joj tulipane, sjećam se da je voljela tulipane.

Tebi, moj prijatelju, sve najbolje. Pomogni sestri i djedu i, molim te, piši mi jer u ovom gradu od

dvjesto tisuća ljudi, ja sam sâm.

Daniel

Katarina Draženović, 1. razred

škola primijenjene umjetnosti i dizajna

voditeljica: jelena popović


LiDraNo 2013. // 257

PReDLOŽeNi

Plahte nevinosti

Ušao je. Bez pitanja, bez pravila. Kroz prozor. Sva milost ostala je preplašena na okviru pro-

zora. Preplašena. Sama. Okružio me nijemim koracima. Dva nepomična oka palila su me iz svih

smjerova. Sav zrak, sav prostor, sasvim neupitno postao je njegov. Bez pitanja, bez pravila. Gdje

je? Osjećaj tamne prikaze bez srama. Strah. Gdje je?! Ubrzo sam saznala. Moje mlado tijelo naš-

lo se izobličeno na bijelim nevinim plahtama, nevažne snage u usporedbi s njegovom. I moj krevet

postao je njegov. Samo nijemi svjedok okrutnosti. Osjetila sam njegov dah na svom vratu. Tako ne-

opisivo vreo... Prostorija je postala hladna kao da me ostavila u raljama samog demona. Kao da je

odustala. Sve je bilo tako hladno... i bijele plahte, i sram, i strah, i meki jastuk u koji sam zarila lice.

Sve je bilo tako hladno osim njegovog besramnog dah. Palio mi je vrat i gotovo doticao lice. Bez

pitanja, bez pravila.

‘’ Znao sam da si me čekala.’’

Jezik što samim dodirom trga kožu. Dah mi je ubrzano slijedio drugi. Nisam mogla disati. Nisam

mogla i nije me bilo briga. Htjela sam se pomaknuti, pobjeći daleko od te proklete snage i više se

nikada ne osvrnuti, no i tijelo me izdalo. Hladno. Hladno se prepustilo odvratnim, prljavim dodirima.

Bez pitanja, bez pravila.

‘’ Da, vratio sam se. Molila si se da neću. Znaš, još uvijek si lijepa. Tako blijeda. Tako moja.’’

Sve je znao. Sve je njegovo, ali ja odbijam! Stisnula sam lice u grimasu očaja ne mogavši išta

drugo. Okrenuo me i sasvim lako privukao sebi. Oštra bol prošla mi je tijelom. Sada je mogao sa

mnom što god je htio. Znala sam to. Jesam. Znao je i on. Bez pitanja, bez pravila.

‘’Moja.’’

Te riječi odzvanjale su mi tijelom izjedajući do kostiju. Ne! Odzvanjale su mislima. Nijemo osva-

janje. Bez pitanja, bez pravila.

‘’Tako lijepa.’’

Snažni poljupci rezali su mi lice. Rezali su i dodiri besramnih prstiju, rezali kao stotinu britva!

Neopisivo. Bez pitanja, bez pravila.

‘’Oduvijek sam volio to tijelo. Moje tijelo.’’

Pod njegovim dodirima sve se činilo tako strano no bol me vraćala u stvarnost. Vrlo brzo je

moje cijelo tijelo postalo njegovo. Bez pitanja, bez pravila. Svaki kutak blijede kože ostao je osaka-

ćen prljavim dodirom. Okretao me i dirao, dirao i okretao. Mogao je, htio je. Oskvrnuo me. U potpu-

nosti. Bol. Oh, ta silna bol! Izobličena od nemoći stiskala sam oči uvjeravajući se da se sve ovo ne

događa. Ne meni. Ne opet. Bez pitanja, bez pravila.

‘’Uvijek! Uvijek ćeš biti moja!’’


258 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Vikao je. Vikao je u ekstazi užitka. Svog užitka. Bez pitanja, bez pravila. Uživao je krvi što je bo-

jala bijele plahte, u mojem nijemom kriku. Nemoći. Suze me jedine nisu izdale do samoga kraja. Bile

su vrele gotovo kao njegov dah, dodir, miris. Nije ga smetala ni krv, ni moja bol, ni već jasno vidljive

modrice. Nije ga smetala ni ledena grimasa boli uokvirena ukočenim očajem.

Bez pitanja, bez pravila.

Maja Matković, 4. razred


voditeljica: goranka Lazić

Anna Artyushenko, mentor: Tomislav Tomićškola primijenjene umjetnosti i dizajna


LiDraNo 2013. // 259

PReDLOŽeNi

Poruka Slađi

Vraćajući se kući sitnim uspavanim koracima, nisam primijetio slabu kišu studene noći. Neko-

liko velikih kapi s listova visokih kestena kanulo je kroz mrežu krošanja i našlo put do otkrivenog

dijela moga potiljka. Sledio sam se. Uhvatio sam smočen vrat i bešćutno mrsio kapi po prstima.

Stajao sam na kolniku, glavom u ravnini mesingane rampe poštanskog ureda. Shvatio sam koliko je

nedostajalo da čelom udarim o hladan metal, koliko je u gradu te noći bilo tiho i prazno, koliko sam

zapravo osamljeno stajao tamo, uz pokisle šahtove.

Odjednom mi cijelu hipnozu razbije vapaj. Nisam ga mogao smjestiti ni u jedan kut svog po-

mahnitalog kompasa. Činio se poput šapta, brižno izdahnutog na lijevo uho, poput zapomaganja iz

dubina kanalizacije.

- Čuj, dečko!

Prilazio mi je gospodin bez kišobrana, u trenirci, slabom ogrtaču i tenisicama. Imao je malo

kratke kose, velike oči i nije bio nimalo pomno obrijan. Mirisao je kako već vonjaju proćelavi stranci

na cesti ili u javnom prijevozu: na mokru zemlju, duhan, a možda i na rakiju, vino, pivo, naftalin...

Nisam ga doživio kao osobu koja je, možda, kao i ja šetala trgovima i gubila se u prazninama i ko-

lapsima svoje mašte.

- Čuj, dečko, hoćeš mi napisati jednu poruku na mobitel? - upitao je dok sam se ja izvlačio iz

svojih misli kao iz tople postelje, okrutno probuđen hladnim mlazom svakodnevice.

Moja znatiželja bila je, doduše ne zadugo, prekinuta. Savršeno sam shvaćao njegovu nevolju i

bila mi je jasna ova nevina usluga. Nije mi to bilo ništa novo, budući da sam sa svojim djedom pro-

vodio beskrajne i uzaludne minute trudeći se naučiti ga otvaranju mobilnih sandučića.

- Naravno, kako da ne..

Trudio sam se biti što susretljiviji i uslužniji. Ponudio sam svoj uređaj. Odbio je, rekavši da želi

da pišem s njegovog.

- Ma ne znam što ide prvo tu... bojim se da ga ne zablokiram, onda mi se ugasi i ne znam je li

stigla poruka...

Izmotavao se, gurajući mi svoj Alcatel u dlanove. Bio je to stari model s opipljivim tipkama i ma-

lim plastičnim ekranom. Brzo sam se snašao i otvorio prostor za unos poruke. Za to vrijeme on je

gunđao nešto meni nerazumljivo i gledao u stranu, u visinu jedne poprečne ceste, razmišljajući vje-

rojatno o sadržaju poruke. Možda je bio preblizu da bih ga mogao pošteno odmjeriti ili bar pogledati

u oči. Pogledi su nam se susreli tek nekoliko puta i ti su susreti bili iz nekog razloga posebno bolni

i neugodni. Kao da su ocrtavali neku zajedničku nit blage šenutosti.

Napokon je počeo diktirati tekst: Slađa...

Ne shvativši dubinu pauze u koju je upao spomenuvši očito ključnu ženu, upitao sam:

- Da ju potražim među kontaktima?

- Ne, ne, time počinješ, znaš... to ti je Slađa, skraćeno od Slađana - odgovorio je, očito prenut iz

neke fiksirane misli. Nabirao je čelo, otvarao usta u prazno, promucao nekoliko puta, a zatim nasta-

vio: Slađo, moram znati jes ti iskrena u vezi s Topom - to mu je nadimak, znaš...

Tipkao sam poslušno i nervozno, gubeći se pomalo u komandama telefona na koje nisam navi-

kao. Potresla me već prva rečenica, ali još nisam bio siguran o čemu se radi i zbog čega se ispituje

Slađina iskrenost. Tko je Top?

- A da nije bolje: da li si iskrena? - upitao je, vjerojatno kupujući vrijeme za smišljanje sljedećeg

sadržaja. Shvatio sam da nije došao sa složenim tekstom. Vjerojatno je usplahireno tražio bilo ka-

kvog ‘dečka’ na ulici, očajno želeći poslati poruku Slađi.

- Ne, bolje je: jesi li iskrena - odgovorio sam, dvoumeći se između znakova interpunkcije na kra-

ju rečenice.


260 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Nastavio je nesigurno, zastajkujući, ali trudeći se iznijeti svoj unutarnji nemir u jednom dahu.

- Ja ne želim više - ne, bolje bez više - Ja ne želim čuti za njega, osim ako mi govoriš o prekidu

prijateljstva s njim. Ja te volim, ako ti mene voliš znam da ti ovo neće biti teško i znam da postoji

samo jedan odgovor. Ne želim biti pion...

Uslijedila je tišina. Dok je recitirao bio sam zbunjen i uzbuđen slučajnošću cijele situacije. Bilo je

toliko pitanja koja sam mu želio postaviti, toliko upadica koje sam želio učiniti, a sve što sam radio

i mogao u tom je trenutku: udarati palčevima o slova tipkovnice. Ponašao sam se, možda iz pristoj-

nosti, možda iz puke skamenjenosti, kao da pišem najobičniju poruku o kašnjenju na ručak. Nakon

izvjesne stanke, ponovo sam vrlo zbunjeno upitao:

- Pion... Kao pijun...?

- Da, samo stavi pion, bolje će shvatiti ona.

Čovjek pljune u stranu pomalo prostački, kao da čisti usta od svega što je izrekao i nastavi:

... ne želim biti pion u našoj vezi. Moram znati varaš li me ili ne. Molim te mi javi...

U mučnim bih pauzama razmazivao mokre točke o svijetli ekran starog Alcatela. Boje su se

miješale na vodi i poruka se tada činila uplakana. Razmazivala je šarenu maskaru o svoje hladne,

obasjane obraze.

- Volim te - Završi s te dvije riječi... eto.

Bilo je tu tihe, sirove, nježne istine. Možda sam poruku tu samo prividno stavio, silno želeći neki

viši, skriveni smisao i poantu svega.

Stavio sam točku na kraj poruke i mucavo upitao za broj primateljice.

- Ah, broj, evo, sada ću.

Zbunjeno je izrecitirao broj. Pratio je očima vrtnju pisma po ekranu i malo poskočio kada se na

njemu ispisalo: poruka poslana. Želio se silno uvjeriti je li poruka zbilja otišla u prave ruke i nakon

pojašnjavanja i obilaska mobilnog menija, bio je naoko zadovoljan.

- Pa, hvala vam puno.

Prvi me put oslovio sa vi. Kao da je tek sada shvatio što mi je povjerio pa je ovo ‘vi’ izašlo iz

njegovih uplašenih usta kao strahopoštovanje. Pružio sam mu mobitel u ruke i on ga je nesigurnim

kretnjama spremio u džep.

- Nema na čemu - odgovorih.

- U redu onda... - teturao je s noge na nogu, naizgled nimalo potresen cijelom situacijom.

- Hoćete li sjesti na piće sa mnom... ili nešto...? - upitao me ustabilivši se na betonskoj plohi.

Odjednom sam pokleknuo i s nekom sućuti u očima i glasu promucao:

- Hvala, ne mogu, eto, žurim kući...

Nije mi se žurilo kući. Zaokupili su me svi oni osjeti izvana i sve što sam želio jest odmahnuti

glavom i poći. Zanimali su me Slađa, Top i jedina osoba u trokutu čije ime nisam znao, a naizgled mi

je bila najbliža. Ali to je sve sada bilo manje važno.

- Pa... hvala onda još jednom.

- Sretno sa Slađom, do viđenja! - rekao sam glasom koji je nalikovao tapšanju po ramenu.

Ne znam tko se prije okrenuo, on ili ja, ali našavši se na suprotnoj strani osjetio sam onu istu samo-

ću i izgubljenost. Zapeo sam cipelom o razvaljen plato zamrznute fontane i zamalo pao. Shvatio sam

koliko sam blizu kolnika, koliko kiša jače pljušti, koliko je zastrašujuća ova situacija sa Slađom. Što mi

je promaklo u mojim porukama? Odmahnuo sam glavom i pohitao, ne više kući, nego Najslađoj.

Zvonimir Ibrišević, 4. razred


voditeljica: diana herak-jović


LiDraNo 2013. // 261

PReDLOŽeNi

Tri nepotpuna zapisa iz bilježnica nestalih

I

Jutros sam ustao, trepćući u zoru, čije se sunce slijevalo na mene kroz otvorene prozore, i na

trenutak sam je potpuno zaboravio. Na trenutak, kratak, vječan, zastrašujući, nisam bio svjestan

njenog postojanja. Ne, krivo sam se izrazio. Taj trenutak nije bio zastrašujuć. Bio je utješan, jer sam

zaboravio ono što je bitno, ono za što se borim, ono za što ujutro navlačim papuče, zaboravio sam

ono što me vječito i smrtno plaši svojim potencijalnim odlaskom. I osjećao sam se zbunjujuće la-

gan, kao da lebdim nad svime onime što me gušilo i mučilo svih ovih godina. Osjećao sam se sam,

kao da lebdim u praznom vakumu otvorenog svemira koji me preko noći odlučio progutati.

No, već idući trenutak, njeno lice doplivalo je do mene iz beskonačne tame koja me obuzela, sa

sobom donoseći svjetlost koja me ispunjavala ushitom, i koja je osvjetljavala sve ono čega se bojim

i od čega strepim.

Volim svoje snove i osjećaje prepričavati Astrid, jer Astrid mi se nikada ne smije i nikada ih ne

osuđuje - ponekada se smije, ali samo ako se u snovima pojavljuju pingvini, što se u zadnje vrijeme

događa iznenađujuće često. Astrid kaže da je podsjećam na pingvine, i da pretpostavlja da hodam

kao pingvin. Ja nisam siguran, možda i hodam. Mislim da je podsjećam na pingvine zbog one slike

u smokingu koju sam joj poslao prije tri godine. Rekla je da sam vrlo smiješan na toj slici, ali da me

i dalje voli.

Ja mislim da i ja i dalje volim nju.

II

Htjela bih mami reći da je volim, ali sve to skupa mi se čini nekako teško. Ljudi na filmovima

to vrlo lako obave, samo kažu volim te i puno plaču i prave se kao da ih sve to skupa jako dira, ali

oni zapravo samo glume da se vole i sve to skupa nekako je grozno neiskreno i kada god pokušam

sama izreći te riječi, čini mi se kao da varam svijet oko sebe, a to mi nije u interesu.

Ali ja zbilja volim svoju mamu, iako viče na mene ponekad kada odbijam pričati ili kada namjer-

no bacim čašu ili tanjur na pod. Ne mogu si pomoći, ne radim to namjerno. Htjela sam vidjeti kako

to izgleda kad se čaša razbije, ali prva mi je pala prebrzo i nisam ništa primijetila, pa sam odlučila

drugu razbiti bliže mome licu i porezala sam si obraz, i mama je vikala da nisam normalna i da ću

se jednog dana ubiti ako tako nastavim.

Mama ponekada govori da ću je natjerati u grob, što meni zaista nema smisla jer ja mamu nika-

mo ne tjeram, a mislim da moja mama i nema grob? Samo mrtvi ljudi imaju grob, a njih nitko onamo

ne tjera, oni onamo stignu u lijesovima na kojima je cvijeće i drugi ljudi im pomognu da se spuste.

Ali ja znam da mene moja mama voli, iako je često ne razumijem i iako ona nikada ne razumi-

je mene. Ja to znam jer moja mama svaku večer dolazi u moju sobu kada idem spavati i ljubi me u

čelo i govori mi da me voli, i ponekada joj suze skliznu iz očiju i padaju u moju kosu kada to govori,

a ponekada joj se samo glas trese i šapuće u polumraku moje sobe.

Htjela bih mami reći da je volim, ali moja mama to vjerojatno zna, jer mame uvijek znaju takve

stvari, a i uostalom, ja svoju mamu često grlim, iako s njom nikada ne razgovaram i ne govorim joj

da je puno volim, što bi bila istina kad bih to rekla, ne bih lagala.

Ali nekako mi se čini iskrenije rukama obgrliti njeno veliko tijelo i izdahnuti u topao zrak između

nas, stojeći tako minutama ili satima, nego joj govoriti da je volim i nikada je ne grliti.

Ali mama bi vjerojatno htjela da joj ja to ipak kažem.

S., 19. 5. 1998.


262 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

III

Mnogo sam se puta zaljubila u Suki.

Jedanput jednostavno nije bilo dovoljno.

Moram priznati da se ne sjećam svakog od tih puta. Bilo ih je stvarno previše. Zaljubila sam se

u nju kada je sitnim nosnicama, u snu, otpuhnula komadić prašine. Zaljubila sam se u nju kada je

došla do kraja jedne od svojih bilježnica za misli, i nastavila pisati po koricama i stolu. Zaljubila sam

se u nju kada se rasula u gomilu razbijenih, razbacanih jecaja nakon što je saznala da se Seymour

ubio. Zaljubila sam se u nju kada je u sedmom razredu osnovne udarila Ivana iz osmog ce šakom

u glavu i slomila mu nos jer joj je rekao da će se udati za nju, htjela ona to ili ne. Zaljubila sam se u

nju kada su se njene izgrižene usne prvi puta otisnule u moje.

Ne znam hoću li se ikada zapravo prestati zaljubljivati u Suki. Zaljubljujem se u nju kada joj se

koža na vrhu nosa lagano nabora, jer je ljuta na mene ili na svijet. Zaljubljujem se u nju kada prsti-

ma masira donji dio zgloba ruke, jer je boli od pisanja po bilježnicama. Zaljubljujem se u nju kada

stoji na prozoru, satima samoj sebi mrmljajući u bradu.

I svakim sam danom sve više i više sigurna u to kako ću konstantno uspijevati nalaziti nove na-

čine da se u nju potpuno, besmisleno zaljubim.

I ona će naći načine da se pravi da to ne primjećuje, jer zna koliko me toga strah. I često pomi-

slim na to kako bih zbilja voljela postupno se i temeljito zaljubiti u svaku novu boru koja se, poput

ptičjeg otiska u snijegu, otisne u njenu krhku kožu. I kada više ne bude nje, i kada nestanem ja, naći

ću nove načine kako da se zaljubim u nju. Kada nas svijet izbriše i položi u svoj zvijezdani, galaktič-

ni, zaprašeni ormar, ja ću je voljeti. I kada se obje razgradimo, plutajući u zraku molekulama i spa-

jajući se s vrhovima zgrada, ja ću naći način da se ponovno zaljubim u svaki najmanji atom njenog

fizičkog postojanja.

Tek toliko da znate.

Izabela Šegedin, 4. razred

privatna umjetnička gimnazija

voditeljica: Tea hofmann


LiDraNo 2013. // 263

PReDLOŽeNi

Trideset i drugo pismo

Voljela sam boraviti u tom parku. Voljela sam sve u vezi njega. Njegove klupice išarane marke-

rima i korektorima.. Te klupice povijesni su dokaz nečijih ljubavi, prvih poljubaca, prekida, najboljih

prijateljstva… Baš kao i izrezbarene kore starih hrastova koje čuvaju tajne i stvari koje su nekada

bile i zauvijek će ostati u prošlosti. Uživala sam gledajući svu onu dječicu koja su se tako bezbriž-

no igrala ne znajući što im život nosi. Mogu reći da sam bila prilično ljubomorna na njih i da sam se

svim srcem željela vratiti u to doba. Taj park je poseban jer sam u njemu „upoznala” njega. Potpu-

nog neznanca koji je na neki čudan način promijenio moj život.

Ljetni praznici trajali su već skoro punih mjesec dana, a ja sam obišla sve rođake i provela bar

po dan sa valjda svim prijateljima koje imam, čak i s onima koje ne želim imati i stvarno nisam zna-

la kuda bih sa sobom. Silno sam se htjela izgubiti iz kuće, iz onog što bi se trebalo zvati domom.

Nešto me tjeralo van. Znala sam da trebam otići do parka, makar nisam znala zašto. Iako je kolovoz

kucao na vrata obukla sam traperice, majicu kratkih rukava i nevoljko uzela vestu. Obula sam rela-

tivno nepromočive tenisice i u torbu strpala bocu vode, mobitel, slušalice i kišobran za slučaj nuž-

de. Pri izlasku iz sobe bacila sam pogled na zid iznad kreveta i izašla u boravak. Nitko me nije doži-

vio. Stara je opet povraćala, čula se iz kupaonice, a stari je vjerojatno negdje vani kockao da bi

uspio poplaćati sve račune koji su se samo nagomilavali na stolu. Pri izlasku iz stana viknula sam

mami da idem prošetati, a ona mi je samo uzvratila da joj kupim „bombicu” votke, da ima za preko

noći. Uzela sam njenu osobnu i uputila se na ulicu. Na stubištu me zatekao uljudni gospodin iz Elek-

tre i upitao koji je stan obitelji s mojim prezimenom. Rekla sam mu da ovdje ta obitelj ne stanuje.

Čovjek je povjerovao, zahvalio mi i napustio zgradu. Žao mi je što sam mu morala lagati, ali nekako

sam morala zaštiti tu svoju jadnu obitelj. Ako se uopće možemo poistovjetiti s terminom obitelji.

Izlazeći na ulicu ugledala sam tatu s osmijehom na licu, očito je osvojio neke novce. Potvrdno mi je

odgovorio. Rekla sam mu da idem prošetati do parka i neka tim novcima plati struju. Poljubio me u

obraz i rekao da se čuvam. Nasmiješila sam mu se i nastavila prema parku. Konačno sam stigla do

parka, sjela na ljuljačku, koja se jedva držala na jednom „šarafu” i bila je u rasulu, ali svejedno se i

dalje borila i bespogovorno ljuljala iz dana u dan. Vrlo brzo sam se poistovjetila s njom. Dok sam

tako razmišljala o životu i o tome koliko su se stvari promijenile od kad je više nema, ispred mene

je prošao dječak mojih godina i ispustio nekakvo pismo. Već je prešao polovicu parka, potrčala sam

za njim i htjela mu uručiti pismo koje mu je ispalo, no nije se odazivao ni okretao, a kada sam stala

pred njega ugledala sam dva velika smeđa oka i neizmjerno duge i zaista lijepe trepavice. Iz očiju

je isijavala toplina i povjerenje. Ostatak lica brzo je prekrio duksericom. Pogledavši me, naglo se

okrenuo i otrčao iz parka. Stajala sam nepomično par sekundi, koje su se činile kao stoljeća, te sam

shvatila da mi je isto to pismo ispalo iz ruke. Palo je na poleđinu i vidjela sam natpis: „Pročitaj! Ne

vraćaj!” Otvorila sam omotnicu i iz nje je ispao papirić na kojemu je pisalo: „Viđao sam te. Viđam te

i viđat ću te u ovom parku. Voliš ga i vezana si za njega, baš poput mene. Nadam se i želim da bu-

demo prijatelji, iako me nikada nećeš upoznati. Ako se slažeš, napiši odgovor, stavi u kuvertu i za-

lijepi ispod stola. Ovo će biti naša mala tajna.” Nakon dugog razmišljanja ipak sam odlučila prihva-

titi ponudu nepoznatog dječaka. Pomislila sam: „Što li loše može biti?” Na komadić papira

napisala sam da mu želim biti prijateljica, jer me moji „pravi prijatelji” ionako živciraju. Lažu, dvo-

lični su i egoistični. Osjećala sam se bolje, kao da nakon dugo vremena netko brine za mene, kao da

je nekome stalo… Polako sam krenula kući razmišljajući o misterioznom dječaku, njegovu pismu i

drugim stvarima, dok sam u ritmu muzike, koja mi je kroz slušalice upravljala tijelom, hodala gra-

dom… Mama je popila votku praktički prije no što sam joj je uručila. U redu je, navikla sam. Poljubi-

la me u čelo i zaplakala. Samo sam joj zaželjela laku noć i zaputila se prema sobi. Legla sam u kre-


264 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

vet, pomolila se, kao i svake večeri i poljubila fotografiju na zidu iznad glave. Netko je lagano

pokucao na vrata i tata je ušao u sobu. Rekao mi je neka pokušam shvatiti mamu, da joj nije lako,

baš kao što sigurno nije ni meni.Nisam mu se suprotstavljala. Samo sam ga zagrlila i tako smo on i

ja plačući sjedili na rubu moga kreveta i nadali se boljim danima. Nakon nekog vremena smirila sam

se i utonula u san. Jedva sam dočekala jutro i čim sam se probudila izjurila sam iz stana u park.

Posegnula sam ispod stola gdje sam ostavila svoje pismo i opipala novo. Nasmiješila sam se i otvo-

rila ga. U njemu je pisalo: „1. kolovoza, 2012. – od današnjeg dana od mene ćeš primiti 31 pismo i

nadam se da ćeš me pametno iskoristiti. Možeš me koristiti kao svoju savjest, kao rame za plakanje

ili kao boksačku vreću, ako je potrebno. Biti ću što god ti poželiš A sada te molim da mi ispričaš što

nije u redu. Opusti se i znaj da te neću iznevjeriti.” Iz ruksaka sam izvadila papir i olovku i počela

pisati. Opisala sam mu jučerašnju večer i rekla mu da sam prvi put vidjela oca kako iskreno plače

nakon četiri godine. Vjerojatno i on mene (izuzev mog djetinjstva). Također sam mu napisala kako

me zabolio majčin pogled. Te zelene oči pune radosti koja je utopljena u boli, oh, kako li samo pod-

sjećaju… Nisam znala zašto mu to pišem i nije me bilo ni najmanje briga. Mislim da mi je to bilo po-

trebno. Sve to, zajedno u ovom trenutku činili su stvari tako dobrima. Nastavili su se isti dani kao i

do sada. Kupovanje alkohola, laganje, izlasci van. Klasika, samo što mi je od tog pisma život imao

više smisla. Mogla sam nekome „ispričati” svaki svoj problem bez straha da će mi se smijati. Znao

je o meni više no moji prijatelji koji me znaju godinama. I definitivno je znao o meni više no moji ro-

ditelji. Naveo me na razmišljanje o tome zašto nikome od mojih prijatelja nije čudno što ih nikada

nisam dovela kući, uz njega sam počela razmišljati zašto je nebo plavo, a trava zelena. Uz pisma je

razmišljanje postalo lako. Iako se situacija doma nije popravljala, nešto u meni je postajalo bolje.

Kako se kolovoz bližio svojoj sredini rastao je o broj pisama i „razglabanih” tema. Razgovarali smo

doista o svemu. O mojoj situaciji kod kuće, o cvijeću, o njemu, njegovim „propalim ljubavima”, o

moru i hobotnicama, te njihovim krakovima, o tome kako je ljubav sranje i kako je lijepo biti ptica.

Mogu reći da smo „razgovarali” baš o svemu. Prvi put sam se otvorila nekom, nakon dugo vreme-

na. Nakon nje sam konačno pronašla nekoga kome mogu vjerovati. Došao je i taj dan. Dan kojeg

sam mrzila. Dan zbog kojeg je sve počelo. Ne mogu vjerovati da je prošlo već četiri godine. To je

dan kada moja mama prestaje piti i u kući prestaje biti strka oko računa i hrane. Nastaje tišina, ta

nepodnošljiva tišina. Ali na taj dan svi se pravimo kako se ništa nije ni dogodilo. Bar je tako bilo

protekle tri godine. Ove godine odlučila sam tome stati na kraj! Rekla sam roditeljima da mi je do-

sta njihova poricanja njene smrti! Da želim da joj kao obitelj odemo na grob i… i ne znam što, samo

da odemo tamo, pomolimo se i da joj se zahvalimo. Ne znam za što… Samo joj imam potrebu reći:

„Hvala ti, seko.” Da, imala sam sestru i da, umrla je. Poginula u prometnoj nesreći, točnije. Kada je

ona otišla, kao da je dio nas otišao s njom… Kada sam mami spomenula groblje i seku, samo me

ošamarila i rekla da ju ne spominjem u ovoj kući, da je još prerano. Nisam mogla više, istrčala sam

iz kuće i otišla ravno u park gdje sam mu napisala još jedno pismo na četiri strane, baš onoliko ko-

liko je godina prošlo. Opisala sam mu sve. Njen izgled, miris parfema, savršen osmijeh i toplinu. Ali

i samu njenu smrt. On je bio prvi kome sam išta rekla o njoj. Sve moje prijateljice misle da se odse-

lila u inozemstvo radi studija, no nije tako bajno. Baš na ovaj dan, prije četiri godine, vraćali smo se

sa „fešte” obiteljskih prijatelja i kako je cijeli dan kišilo kolnik je bio mokar. Mama je vozila jer je tata

bio prepijan. Neki luđak je vozio neprilagođenom brzinom i zabio se u stranu automobila na kojoj

smo sjedile seka i ja. Od siline udarca automobil se preokrenuo, a ona.. jednostavno nije disala.. nije

disala tada, nije prodisala kada je došla hitna pomoć, niti ikada više… Mama si to nikada nije opro-

stila i tako je počela piti… Kakve li ironije. Zbog alkohola je otišla, bome ju on neće ni vratiti. Dok

sam došla kući shrvana od plakanja i boli koja je preplavljivala svaku stanicu moga tijela, vidjela

sam da roditelji sjede obučeni i spremni za polazak. Samo mi nije bilo jasno kamo će. Mama mi je


LiDraNo 2013. // 265

PReDLOŽeNi

rekla da su razgovarali dok me nije bilo i da su odlučili da je vrijeme da odemo na grob. Pao mi je

kamen sa srca. Iako sam sama posjećivala sekin grob skoro svakoga dana posljednje tri godine, ovo

je prvi put da ćemo zajedno nekamo otići kao obitelj nakon dugo vremena… Na groblju je bilo tmur-

no, ali kada smo prišli sekinom grobu, kao da nas je obasjala neka toplina. Mama me zagrlila i za-

jedno smo počele moliti. Tata je zapalio crvenu svijeću, pošto je crvena bila njena omiljena boja, i

nastavio moliti s nama. Zaplakali smo, ponovo smo bili obitelj. Samo sam uspjela prozboriti: „Seko,

hvala ti.„Nakon tog dana, kao da su stvari krenule na bolje. Mama je prestala piti u dotadašnjim ko-

ličinama, a tata je dobio posao na obližnjoj benzinskoj postaji. Potkraj kolovoza prebrojala sam pi-

sma. Bilo ih je 30. Baš onoliko koliko sam se bojala. Kraj je. Sutra sve završava. Neću se opirati.

Možda mi Bog podari neko novo iznenađenje. Sutradan sam išla po svoje posljednje pismo. U njemu

je stajalo samo ovo: „Hvala. Pomogla si mi i više no što sam mislio.” Također je napisao riječi pje-

sme grupe Elemental koje glase: „K’o prsti jedne ruke prijatelju, ti pozna’š me, k’o da se znamo odu-

vijek ti lako čitaš me, k’o prsti jedne ruke, prijateljice, vjeruj mi, makar ne kažem to često, hvala na

potpori, makar ne kažem to često, hvala na ljubavi. Makar ne kažem to često, hvala ti.” Odgovorila

sam mu, teška srca, zadnji put riječima pjesme „Malena” te iste grupe: „U mislima nosim tebe, ma-

leni gledam te, a vidim sebe. To što te muči nije vrijedno pažnje, upoznati ćeš ljude iskrene i lažne,

ali vjeruj sebe i slijedi taj put koji vodi te do sna, maleni, isti si ja.” 31. pismo je poslano. Život ide

dalje… Poljubila sam sestrinu sliku iznad kreveta i zamolila ju da mi pokloni čudo.

Nova školska godina. Stara „ekipa”, stari profesori, ali nova ja. S „novom” obitelji i više samo-

pouzdanja kročila sam u razred. Stara raska i novi dječak pored nje. Poznate smeđe oči i trepavice.

I znala sam… To je on. On je moje 32. pismo. Sjeo je pored mene i nasmijao se, pružio je ruku i pred-

stavio se. „Seko, hvala ti. Ti uvijek znaš što treba učiniti.” Oboje smo bili svjesni da je ovo početak

jednog divnog prijateljstva koje, kako izgleda, mijenja život… Ako ne i nečeg više…

Silvija Dumić, 2. razred

iii. gimnazija

voditeljicja: valerija bilić


266 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Mia Matijević, Magdalena Zoričić, Jovana Vlaisavljević, Lora Elezović, Ana Holjevac, Agata Lučić, Anna Artyushenko, Filip Pilj, Robert Fenrich, mentor: vinka Mortigjija Anušićškola primijenjene umjetnosti i dizajna


LiDraNo 2013. // 267

PReDLOŽeNi

Vrati me u moju stranu svijeta

Ž: Htjela sam joj reći još toliko toga. Bila je odvratno loša majka. Ležala sam sama u sobi i slu-

šala ju kako tetura po kući i psuje. Voljela sam ju. Ne mogu ti opisati koliko sam ju voljela.

M: Ne mogu se sjetiti svojih snova. Svako se jutro probudim i imam osjećaj da mi moja podsvi-

jest govori nešto bitno. Progoni me. Ne snovima, već tom prokletom žudnjom koju osjećam kada se

želim sjetiti sna. Kažnjava me za to što sam ga ubio. Pridavio sam dijete u sebi vlastitim rukama.

Ž: Jesi li ikada ležao na travi i udisao miris cvrčaka?

M: Ne.

Ž: Nedostaje mi to. Miris cvrčaka i zvuk njezine kose dok prolazi kroz travu. Dodir njezina glasa

na mome obrazu. Bila je odvratno loša majka. Ali i jedina osoba koje se sjećam iz starog svijeta. Ne-

dostaje mi. Nedostaje mi njezin pijani smijeh nakon kojeg je uvijek slijedio nekontrolirani, grčeviti

plač. Zato sam ga voljela. Voljela sam te prividno sretne trenutke za koje sam znala da im je suđe-

no da budu prekinuti. Izaći ćemo odavde, zar ne? Želim ponovno omirisati cvrčke i okusiti sunce…

Što je bilo s malim?

M: Sjeb’o sam... Sjeb’o sam. Mislim da je došao na milimetar od izlaza... i onda sam ja upropa-

stio cijelu stvar. Samo sam htio htio dotaknuti dijete u sebi. Samo sam htio dotaknuti dijete u sebi.

Samo sam htio...

Ž: Jesam li lijepa danas?

M: Ne razumijem.

Ž: Razmišljala sam o ljepoti. I nisam zaključila ništa. Osim da su oblaci lijepi. Zato... što su me

dotakli, dotakli su me. Nisam mogla maknuti pogled s njih. Podsjetili su me na stvari koje ne mogu

imenovati, koje nikada neću moći dosegnuti razumom. Poželjela sam zaplakati... i skočiti od rado-

sti. I uvući se u sebe i raspršiti se po cijelome svijetu. Je li to ljepota?

M: Ponekad poželim nestati. Kupiti kartu za Nikamo. Sjećaš li se mora? Ja se sjećam... njegove

snage, opojnog mirisa koji bi me zaveo uvijek iznova. Želim sjesti na dno mora i duriti se kao malo

dijete. Duriti se na svijet. Želim... želim izaći odavde.

Shvaćaš li ti da smo mi otpad?! Ostali ljudi koji žive u Sustavu žive sretno. Bez sjećanja, bez

mutnih sjenki starih prijatelja. Bez pitanja. Zašto smo baš mi morali postaviti pitanje? Mogli smo

živjeti u sretnom neznanju. Mogli smo biti sretno glupi.

Ž: Morali smo. Uvijek mora postojati netko tko će postaviti pitanja. Uostalom, mi smo dokaz da

Sustav nije savršen. Mi smo greška u Sustavu… rupa u zakonu. Samo postojanje naše želje za bi-

jegom… omogućit će nam bijeg.

M: Kupi me za šačicu osmijeha i prožvakani ispljuvak tvoje ljubavi. Kupi me da ti budem potroš-

na roba. Bit ću ti orden, labavo zakačen za prednjicu košulje koju ćeš odjenuti jednom u vječnosti.

Siluj moje želje i opustoši moju maštu. Prodajem se. Kao napuštena kula koja nema ponuditi ništa

više osim lažnog straha i nepostojećih krikova iz podruma. Prodajem ti svoju dušu.


268 // LiDraNo 2013.

PReDLOŽeNi

Ž: Budi moj netko, moj alter-ego. Onaj na koga ću se pozivati kada moje besramne misli slučaj-

no nađu put do mojih usana. Budi moja hrabrost, onaj koji će me pratiti kao slika u novčaniku na du-

gim putovanjima. Podsjetnik na osobu čijoj ću se sjeni vratiti. Vratiti nikada. Vrati me u moju stranu

svijeta, ono negdje koje je nekada postojalo u meni. I umrlo. Davnih dana.

M: Vrati se.

Ž: I ošamari me još jednom.

M: Onako divljački kako samo moja mašta zna.

Ž: I otiđi, nestani zauvijek.

M: Brišem te iz svoje biografije.

Ž: Biografije praznih papira.

M: Silovanih papira.

M: Jesmo li pronašli izlaz?

Ž: Možda.

Antonio Filipović, 4. razred




LiDraNo 2013. // 269

270 // LiDraNo 2013.


Pojedinačni dramsko-

scenskinastupi

LiDraNo 2013. // 271

Maria Mihalić, Ženska opća gimnazija družbe sestara milosrdnicaAnte kovačić: u registraturivoditeljica: helena Marić

Luka Štimac,klasična gimnazijad. j. Salinger: Lovac u žituvoditelj: igor Medić

Marija Stjepanović, klasična gimnazijaL. carroll: Alisa u zemlji čudesavoditeljica: nevenka šuvajić

Rajna Racz, klasična gimnazijaR. Marinković: glorijavoditelj: dario budimir

Vini Jurčić, ii. gimnazijaA. p. čehov: galeb (nina)voditelj: ivan pavlović

Helena Jerleković, gimnazija Lucijana vranjaninabranko čegec: Shopping terapijavoditeljica: diana herak-jović

Katarina Kujundžić, gimnazija Lucijana vranjaninaTatjana gromača: koliko smo sretnivoditeljica: diana herak-jović

Kristina Lepur, prirodoslovna škola vladimira prelogaRosamund Lupton: Sestravoditeljica: goranka Lazić

Anton Malbašić, prirodoslovna škola vladimira preloga Sue Towensend: Adrijan od 13. godine do godina divljinevoditeljica: goranka Lazić

Ema Drokan, Xviii. gimnazijaneil Labute: Lomvoditelj: zoran Ferić

Martina Luketić, učenički dom Tina ujevićaTin ujević: Svakidašnja jadikovkavoditeljica: Renata hruškar

Ana Rogač, iii. gimnazijaA. p. čehov: Agafjavoditelj: ilija barišić

Petra Blažeković, iii. gimnazija irena vrkljan: Marina ili o biografijivoditeljica: valerija bilić

272 // LiDraNo 2013.

Adrian Bagarić, klasična gimnazijaj. p. kamov: pjesma suncuvoditelj: zoran čorkalo

Karmela Ljubičić, v. gimnazijajean Racine: Fedravoditeljica: Majda bekić vejzović

Rea Kamenski-Bačun, privatna umjetnička gimnazija Miroslav krleža: u agonijivoditeljica: Tea hofmann

Miro Čabraja, graditeljska tehnička školadaniil harms: pomalo neobični slučajevivoditeljica: jelena brkljačić

Filip Sever, i. gimnazijaM. de cervantes: don Quijotevoditelj: ivan janjić

Luka Šatara, gimnazija Tituša brezovačkogMoliere: škrtacvoditeljica: Sandra vukić gjeldum

Leopold Rotim, Srednja škola SesveteAntun draht: Đe mi je pitavoditeljica: Marina Maričić


ODaBRaNi*

Pojedinačni dramsko-scenski

nastupi*odabrani nastupi za Državnu smotru

LiDraNo 2013. // 273

274 // LiDraNo 2013.

Skupni dramsko-

scenskinastupi


LiDraNo 2013. // 275

dramska skupina klasične gimnazijeMilan begović: bez trećegavoditelj: zoran čorkalo

dramska skupina v. gimnazijegljivamobilvoditeljica: vesna Muhoberac

dramska skupina Ž.O.g. družba sestara milosrdnicaMuzej mogućnostivoditeljica: helena Marić

dramska skupina Ž.O.g. družba sestara milosrdnicana vodivoditeljica: višnja jukić

dramska skupina X. gimnazije „ivan Supek”e. A. poe: krabulja crvene smrtivoditeljica: Andrea kosović

dramska skupina i. gimnazijezvonimir bajsić: gle, kako dan lijepo počinjevoditelj: ivan janjić

dramska skupina gimnazije Tituša brezovačkogLjubavvoditeljica: Sandra vukić gjeldum

dramska skupina Tehničke škole Ruđera boškovićahamlet poslije hamletavoditeljica: Žaneta gerovac

dramska skupina iii. gimnazijeprema drami Miroslava pilja: Rondo spleenvoditelj: ilija barišić

dramska skupina Srednje škole SesveteLeopold Rotim: predstavavoditeljica: Marina Maričić

dramska skupina prirodoslovne škole vladimira prelogaAntonio Filipović: Osoba 6.10voditeljica: Svjetlana štampar

276 // LiDraNo 2013.

Dramska skupina II. gimnazijeSofoklo/ionesco: čekajući goriota, Mala farsa o odrastanjuvoditelj: ivan pavlović

Dramska skupina Gimnazije Lucijana Vranjaninakuća čudavoditeljica: dragica dujmović Markusi

Dramska skupina Privatne klasične gimnazijeLuka vrdoljak/Stjepko zebec: ShowTimevoditeljice: ivana Fišter


ODaBRaNi*

Skupnidramsko-scenski

nastupiučeNika SReDNjih ŠkOLa

LiDraNo 2013. // 277

278 // LiDraNo 2013.


radoviučeNika SReDNjih ŠkOLa

LiDraNo 2013. // 279

uhvATi RiTAM

Intervju s članovima bivšega, dosad neimenovanog, školskog benda Prve gimnazije

Spomenete li mami, bratiću, prabaki ili mački ovaj bezimeni bend, blijedo će vas pogledati. No,

spomenete li ga nekom učeniku Prve gimnazije, odmah će reći: ‘Joj, to su oni super dečki što nastu-

paju na svakoj priredbi!’ Tko su zapravo ti dečki?

Svi znaju za vaš bend, ali malo tko zna nešto o njemu.

Filip: Zapravo, sve do četvrtog srednje nismo bili članovi jednoga benda nego bi nas petero na-

pravilo nekoliko bendova, što je bilo jako enigmatično jer čak ni mi nismo znali baš dobro tko je u

kojem bendu.

Kako je onda sve počelo?

Filip: Upoznali smo se još u prvom razredu. Bila je to tada hrpica dugokosih momaka... od kojih

je sada ostao samo jedan. Brzo se našla alternativna ekipica u kojoj je svatko svirao neki instru-

ment - Natko, Albert i ja gitaru, Ivan bas, a Josip još nije bio u toj priči.

Josip: Ja u prvom razredu nisam svirao, ali sam bio glavni fan.

Filip: Sve u svemu, ispostavilo se da nam fali bubnjar. Kako tada nisam imao električnu gitaru,

a akustičnu nisam mogao spojiti na pojačalo, sjeo sam na bubnjeve. U početku je to sličilo više na

groblje nego na bend. U ovom sastavu nastupili smo samo kao maturanti jer smo htjeli napraviti

nešto posebno za oproštaj. Kako smo u školi imali kronični nedostatak pjevača, odlučili smo se za

instrumental i tako došli na ideju filmskih tema.

Za taj nastup pripremili ste i prezentaciju na kino-platnu u pozadini...

Filip: Da, za svaku filmsku temu imali smo fotografiju na kojoj se netko glupira. To smo se foto-

grafirali dan prije, a Natkov genijalni Photoshop sredio je to.

Ivan: Ja se nisam slikao; ja sam tada prepisivao zadaću iz njemačkog.

Namjeravate li se i dalje baviti glazbom?

Albert: Naravno. Dogovorili smo se da petkom imamo probe pa koliko bude išlo, ići će.

Slušate li svi istu glazbu?

Filip: Manje-više. Svi slušamo rock i metal i svi osim Brnića volimo Metallicu.

Ivan: Da, meni je Metallica... okej.

Josip: Bitno da si bio na Metallici.

Ivan: Pa dobio sam besplatnu kartu.

Svi ste išli u isti razred u Prvoj. Zašto ste uopće upisali ovu školu?

Ivan: Živim deset minuta dalje.

Filip: Ja isto.

Natko: Nisam ni ja puno dalje. Mogao sam birati ili Prvu ili Trinaestu pa ono...

Albert: Ne znam, slučajno. Svidio mi se broj jedan. Uvijek sam htio biti Broj Jedan.

280 // LiDraNo 2013.

Novinarski radoviučenika srednjih škola

Ivan: Bila mi je blizu, škola je dobra, brat mi je išao tu...

Josip: Meni je brat govorio ‘’Nemoj u Prvu, tamo su svi štreberi. Ono, ne dopuštaju im da nose

kratke hlače.’’

Što biste vi rekli o njoj sada nakon što ste ju prošli?

Filip: Pa, čuo sam priče o Prvoj tipa da ću ‘’pišati krv’’, ali zapravo je sve to smijurija. Uvijek se

nađe nekakav način da izbjegneš sve moguće obaveze...

Jeste li bili odlikaši?

Filip: Ja jesam, ja sam bio i naj-maturant.

Ivan: Pa kad si šarmantan. Ja mislim da je sve to zbog frizure i zulufa.

Natko: Ivan, Albert i ja nismo.

Josip: Ja sam prolazio s pet, ja nisam s ovom bagrom.

Albert: Nisam ni ja s njima, ja sam iznad... iznad 4.0.

Ivan: Da, istina. Natko i ja jedini smo koji smo prolazili ispod 4.0. Ja sam se uvijek snalazio.

Albert: Naravno, kad si sjedio na najboljoj lokaciji za prepisivanje u razredu okružen s troje uče-

nika koji prolaze s 5.0.

Kako ste prošli maturu?

Josip: Natko je najbolje...

Natko: Nije, Pezer je najbolje.

Josip: Ma dobro, ali ti si briljirao s obzirom koliko si radio u srednjoj.

Natko: Istina, sve sam dobio 4 osim matematike.

Što kažete na famoznu maturu iz matematike?

Josip: Preporučam svima koji će čitati ovaj intervju: ako vam ne treba viša matematika, nemoj-

te otići na nju! Ja sam živi dokaz kako se možeš zeznuti.

Filip: Joj da, čuo sam da si pozelenio kad smo dobili taj test.

Što ste upisali?

Filip: Stomatologiju jer si kao zubar prilično samostalan. A i dobro zarađuješ.

Ivan: I nitko ti ne može umrijeti na stolu.

Albert: FER zato što volim takve stvari. Oduvijek sam stalno visio po kompu, u osnovnoj me ni-

kad nije bilo vani jer sam bio doma za tipkovnicom.

Natko: Veterinu. Nije baš da volim životnije, ali nije baš ni da ih ne volim. Činilo se kao zgodan

fakultet. Recimo, idemo na izlete svaki drugi dan.

Ivan: Engleski i švedski na Filozofskom. Mama je htjela da upišem ekonomiju, ali bih poludio na

bilo kojem drugom faksu.

LiDraNo 2013. // 281


Josip: Također engleski i švedski. Ja zbilja nisam za te znanstvene stvari, a kako ne volim štre-

bati, pravo je odmah otpalo. Otpala je čak i ekonomija jer sam loš u matematici.

Zašto ste vas dvojica odabrali baš švedski?

Ivan: Oduvijek mi se sviđao njihov mentalitet - super ljudi, hladni i distancirani. Sviđa mi se i

njihova muzika, bogati su, imaju zgodne žene... Sam jezik dosta je sličan i njemačkom i engleskom,

a opet je potpuno nov.

Josip: Švedski je cool!

Imate li za kraj kakav savjet za mlade ljude? Osim da polažu nižu razinu iz matematike.

Filip: Ja bih htio reći svima da sudjeluju u školskim aktivnostima, bilo kakvim, jer je to:

pod a) zabavno, pod b) odlaziš s većine satova i pod c) ne stigneš učiti. I uvijek te gledaju dru-

gačijim očima jer ipak radiš nešto za školu.

Jurica Katavić, 4. razred

i. gimnazija

voditeljica: Antonija Sikavica joler

282 // LiDraNo 2013.


Tihomir Hercigonja, mentor: judita šercarškola primijenjene umjetnosti i dizajna

LiDraNo 2013. // 283


nAš učenik, čiji OTAc Živi u MekSiku, SASTAviO je zA nAS puTOpiS pO TOj dALekOj zeMLji

Kroz žice do plažaKao i kod nas, i ondje veoma vole nogomet. Nogomet je postao popularan kad je meksička vlada

angažirala Britance da naprave prugu u Meksiku pa su se radnici za vrijeme pauze zabavljali igraju-

ći nogomet. Od tada nogomet postaje sve popularniji sport. Toliko je popularan da ćete za vrijeme

sezone, gdje god se okrenete na ulici, vidjeti nekoga u meksičkome dresu.

JELA BEZ KRAJA

Grad Meksiko dugo je bio najveći na svijetu po broju stanovnika. Toliko je velik da u centru po-

stoje ulice prepune dućana koji su specijalizirani za samo jedan tip proizvoda. Dakle, jedna ulica

koja prodaje samo donje rublje, jedna elektroniku, svjetiljke, odijela i tako dalje. Doduše, to nije po-

stao trend zato što je Meksiko velik grad, već je to tradicija još iz vremena Azteka. Azteci su sve

trgovce istom robom držali na okupu kako cijene ne bi bile različite. Dakako, u to je doba Meksiko

bio malen aztečki grad, a današnje velike četvrti, kao što je Xochimilco, bile su malo udaljenija sela

oko grada.

Vjerojatno najpoznatija stvar o Meksiku, osim brojnih ilegalnih imigranata u SAD, jest njihova

tradicionalna kuhinja. Meksička kuhinja, osim što rabi odlične recepte, ima i prvoklasne namirnice.

Tlo je toliko bogato mineralima da bilo što može uspijevati i ima prvoklasan okus. Hrana je toliko

raznolika da svaki dan možete jesti nešto novo, a nikada ne probati isto jelo do kraja života.

TAKSIJI I BICIKLI

Meksiko vrvi prometom. Taksija u gradu ima više nego automobila u Hrvatskoj. Taksiji su svi

jednako obojeni. Do prije nekoliko godina taksi-služba bila je prekrasnoj kombinaciji bijele i zelene

boje, ali se prema zakonu dizajn mora promijeniti svakih nekoliko desetljeća pa je uvedena zlatno-

crvena boja koja se meni ne sviđa. Inače, vlasti zakonima mijenjaju boje kako bi prisilile taksiste da

barem koliko-toliko obnove boju taksija. Ima i mini-buseva. Kako oni nisu dio taksi-službe, i dalje

imaju zeleno-bijelu boju. Toliko su loše napravljeni da izgledaju kao da su ih izradili sâmi vozači u

svojim garažama, no zato su nevjerojatno jeftini. Mještani ih zovu „peseros” jer je vožnja u njima

nekada stajala samo jedan pesos (40 hrvatskih lipa). Drugi, moderniji način javnog prijevoza jesu

javni bicikli, postavljeni posvuda po centru, zvani „EcoBici”. Takvim se načinom javnog prijevoza

već odavno koriste u razvijenijim zemljama kao na primjer u Francuskoj. Bicikli su zavezani za spe-

cijalnu metalnu gredu. Samo ubacite par pesosa i do kraja dana možete voziti bicikl. Zvuči prima-

mljivo? Niste jedini zainteresirani jer su u ovom poslovanju „interes” pronašli i meksički lopovi. Na-

ime, ovi bicikli druga su najčešća meta kradljivaca usmjerenih na državno vlasništvo. Prva je meta,

vjerovali ili ne, šaht!

REŠETKE I SMOG

U Meksiku je česta pojava da se ujutro probudite, krenete na posao ili u školu, a ispred kuće na

ulici jednostavno nema šahta! S obzirom na broj nezaposlenih i cijenu željeza, nije ni čudo. Zamije-

niti sve te šahtove, ispada, prevelik je trošak za državu te su one koji su dalje od centra jednostav-

no zabetonirali.

Krađe su u Meksiku toliki problem da više-manje svi koji si to mogu priuštiti imaju rešetke

na prozorima, a gotovo svaka ulica ima barem jednu kuću s bodljikavom žicom.

284 // LiDraNo 2013.


Ali nije sve tako sivo i zatvorski kao što se na prvi pogled čini. Meksičke kuće (i bogatih i siro-

mašnih) često su u živim bojama, a ulice su skoro posvuda pune ukrasnih biljaka.

Međutim, dio Meksika koji je itekako siv, a takvim će i ostati, jest zrak. Dvadeset milijuna sta-

novnika smješteno je na malom prostoru omeđenom planinama, tako da sav smog ostaje zarobljen.

Situacija još nije toliko loša kao u Kini, ali je stanje dovoljno kritično da je svakom automobilu sta-

rijem od pet godina (bez obzira na to koliko se koristi i u koje svrhe) zabranjeno prometovati jedan

dan u tjednu. Taj se dan točno određuje po broju na tablicama. Naravno, ovo pravilo ne vrijedi izvan

grada.

TOPLI OCEAN I GALERIJE

Meksiko je pretežito pustinjsko područje, osim juga, što je ironično s obzirom na to da im je SAD

1847. preoteo otprilike 50% teritorija, i to baš pustinje. Meksiko je zemlja s najvećom ukupnom du-

ljinom plaža. Prije su te plaže uglavnom bile napuštene, a danas su preplavljene hotelima. Budući

da se ondje vodi rat protiv droge, jedino su ovakve plaže i sigurne, tako da je Meksiko izgubio velik

dio šarma, barem što se prirodnih plaža tiče.

Moja putovanja u Meksiko svake su godine sve bolja i ugodnija. Ove godine glavna mi je destina-

cija bio gradić San Miguel de Allende, gdje smo igrom slučaja naišli na odličnog prijatelja moga oca,

Carlosa, pa smo na nekoliko dana otišli na ranč meni osobno veoma drage obitelji Perez.

Sve u svemu, Meksiko je odlična destinacija za one kojima nije problem platiti avionsku kartu.

U Meksiku se možete najesti odlične hrane, okupati u toplome oceanu ili pak uživati u brojnim ga-

lerijama u centru glavnoga grada.

Matias Plenković, 4. razred



LiDraNo 2013. // 285


O gOvORnišTvu kAO uMijeĆu

Nijedna rečenica bez zamuckivanjaU okviru modernog vremena, teško je definirati pojam govorništva. U staroj Grčkoj, osobito u

Ateni, ostvarivanjem demokratskog poretka govorništvo se stalo razvijati kao umijeće govorne ko-

munikacije koja je bila u svrsi pridobivanja sugovornika te se onaj koji je bio vješt govornik iznimno

cijenio u društvu. Sofisti, koji su u Grčku donijeli retoriku kao tehniku, svojim su kićenim govorima

privlačili mnoge mladiće koji su plaćali velike novce ne bi li stekli sposobnost vladanja riječima. Da-

nas se govorništvo i samo shvaćanje pojma govorništva gotovo izgubilo u svom izvornom obliku,

zaostalo tek u sklopu kakvih društvenih i kulturnih institucija dok ga se u javnom životu i obrazo-

vanju uporno zanemaruje i ignorira, iako same potrebe tržišta rada zahtijevaju ponovno shvaćanje

njegove važnosti i izučavanja, prilagođenog svojim zahtjevima

Osvrćući se prvenstveno na generaciju mladih (na kojoj, uvjetno rečeno, ostaje svijet), u razgo-

voru sa skupinom osamnaestogodišnjaka, gimnazijalaca i budućih akademskih građana, izjalovile

su se izjave o lošim ocjenama vlastitog usmenog izražavanja pa čak i o nepridavanju pažnje isto-

me. Nekvaliteta usmenog izražavanja jasno je vidljiva u raznim sektorima naše svakodnevice, a

najviše se ističe pri javnim izlaganjima kakvog seminara, odnosno prezentacijama koje su, ne samo

sve češća metoda rada u školama, nego i za koju godinu i za te iste ljude možda sastavni dio nji-

hova posla. Manjak fluidnosti u govoru, koja je najviše kompromitirana zamuckivanjem i poštapa-

licama, neartikuliranje glasova, nesuvislost u izražavanju pa čak i kriva uporaba izraza nisu rijetki

pri učeničkim izlaganjima, ali ni u javnim sektorima na čelu s političkim, gdje nije strano služiti se i

vulgarizmima. Odgovori na traženje uzroka tomu fenomenu su različiti, neki od sugovornika su to

protumačili pomanjkanjem diskusije, smislenih i cjelovitih razgovora u svakodnevnom životu dok

drugi smatraju da je za to kriv razvitak tehnologije i novih oblika komunikacije kao što su društvene

mreže, e-mail i SMS poruke, no ono što je sigurno jest da je taj fenomen uočen kao problem i da u

samoj njegovoj srži leži iskrivljena komunikacija.

NIJE LAKO GOVORITI

Osim što trpi posljedice samih mana u našoj međusobnoj komunikaciji, govorništvo u svom iz-

vršnom obliku podnosi i teret gestikulacije, stava, govora tijela i izražajnosti koji su kao i jasnoća i

smislenost riječi važni za njegovu uspješnost i kvalitetu. Trema kao vječita pratilja javnog nastupa

može ugroziti samopouzdanje i sigurnost u dojmu što ga govornik ostavlja i na taj način stvoriti

sumnju u same njegove izjave. Za mnoge je nošenje s tremom i suzbijanje njenog postojanja, izno-

šenje jakog i suvislog govora, otvoreno pitanje na koje se tek čeka odgovor. Pronaći ga, značilo bi

vratiti se na sam početak i definiciju govorništva koja ga opisuje kao umijeće, a samog govornika

kao umjetnika. Neosporna tvrdnja je da iza dobrog govornika stoji cijeli opus neophodnih vješti-

na, počevši od učinkovitosti same dikcije koja, osim što treba biti pravilna i izražajna, treba imati

i svoje temelje u valjanim argumentima i navodima, govora tijela koje treba izražavati pouzdanje

i čvrstinu stava, pravilne pripreme ili spontanosti razmišljanja, do karizme koja ga treba krasiti.

Ključno za svaku od tih vještina upravo je sam rad na njima osvješćivanjem vlastitog uma i tijela.

Uvježbavanjem samog govorništva i njegovim izučavanjem kao umijeća, stvorili bismo mogućnost

prevladavanja straha od publike i „svjetla pozornice” te uspješnijih prezentacija, ali i diskusija i

svakodnevnih konverzacija.

286 // LiDraNo 2013.


TRŽIŠTE RADA TRAŽI GOVORNIŠTVO U OBRAZOVANJU

Ono što alarmira na sve veću potrebu za izučavanjem govornih sposobnosti su sve veći zahtje-

vi tržišta rada za kompetentnim pojedincima koji nisu samo stručnjaci u svome području nego po-

sjeduju i niz drugih talenata s kojima mogu bolje pratiti vrtoglavi napredak ljudske zajednice. Doba

marketinških trikova u kojem živimo zahtijeva od nas da se znamo prodati, a neprekidna razmjena

informacija traži od nas da ih znamo prenijeti. U svrhu sposobnijeg pojedinca, ali i u svrhu samog

njegovanja jezika i izražaja, u obrazovanje hrvatskih učenika trebali bismo uvesti kao fakultativni

predmet retoriku ili ju primijeniti kao sastavni dio nastavnog plana i programa hrvatskoga jezika u

sklopu kojeg bi se učenike podučavalo pravilnoj dikciji i upečatljivom nastupu te boljoj argumenta-

ciji vlastitih stavova. Uz rad na samoj retorici, učenici bi imali prilike primijeniti je i u cilju pripreme

za životne izazove kao što je primjerice razgovor za posao i steći praktična i pragmatična znanja za

daljnji život (čega generalno našim učenicima upravo zahvaljajući zastarjelom obrazovnom susta-

vu nedostaje). I dok se u inozemstvu u sklopu obrazovnog programa već odavna studiraju predmeti

temeljeni na učenju retorike, prilagođeni stručnom opredjeljenju pojedinca, u našoj državi je, kao

i uvijek, naravno, sve u povojima. Pojedine škole, kao što je gimnazija „Fran Galović” u Koprivnici,

omogućile su svojim učenicima govorništvo kao izborni predmet, a pokojni prof. Ivo Škarić orga-

nizirao je Govorničku škola koja je danas pod vodstvom prof.dr.sc. Gordana Varošaneca. Sve su to

tek sitni koraci, ali daju nadu da će mladi jednog dana uistinu znati koristiti se svojim jezikom.

Lucija Klarić, 4. razred



LiDraNo 2013. // 287


RAzgOvARAMO S gLuMicOM ecijOM OjdAniĆ

Od Glorije do BobočkeKako Vam je bilo glumiti Krležinu Kseniju Radajevu u melodrami „Bobočka”?

- Rad na toj predstavi trajao je godinu dana, tako da je bilo dosta proba i prilika da razmišljam o

njenom zanimljivom, egzotičnom i kontradiktornom životu, tako da sam ju na neki način na kraju za-

voljela i prigrlila. Mislim da sam na sceni obranila tu njenu potrebu za slobodom i da živi sretno. Na

neki način sam ju, ulazeći u njen lik, počela razumijevati i shvaćati. Mislim da je ona živjela svoju fi-

lozofiju, bez obzira na to što ju je ta filozofija na kraju došla glave. Ali barem je do kraja bila iskrena!

Predstavu ste radili samostalno?

- Ne baš samostalno. Ja sam malo kazalište Moruzgva osnovala prije pet godina, a predstava

„Bobočka” četvrta je premijera toga kazališta. Prva je bila „Gola u kavezu”, koju je jako zavoljela i kri-

tika i publika, tako da smo je izveli više od sto puta. U njoj su tri lika žene od trideset godina, a pred-

stava tematizira probleme koji muče žene - strahove od usamljenosti, vezivanja, majčinstva, karijere,

nesretnih ljubavi - na smiješno-gorak način. Mislim da smo pogodili tipove žena i pitanja koja ih muče.

To je ono što je i tipično za kazalište Moruzgva: polazište je uvijek žena i progovaranje o svijetu kroz

ženske oči. O tome govori i predstava „Bobočka” jer su žene u Ksenijino vrijeme bile tretirane nerav-

nopravno, gotovo kao objekti, dok je ona živjela kao pravi subjekt.

Nalazite li sličnosti sa sobom u Ksenijinu liku?

- Moram priznati da sam manje hrabra nego Ksenija Radajeva, ali ono što mi se sviđa kod nje jest

ta težnja prema sreći. Mislim da bi svaka žena željela živjeti u njenoj koži barem na jedan dan, ali ne

bi imala hrabrosti tako proživjeti cijeli život. Jednako bi tako i svaki muškarac želio biti barem jedan

dan s takvom ženom, iako je to dosta pogubno, kao što se i vidi u predstavi. I ja bih željela živjeti kao

Ksenija Radajeva barem na jedan dan.

Kako birate uloge i koja vam je bila prva?

- Glumci su najamni radnici. Glumiš ono što ti se da, a vrlo je malo prilika birati nešto što ti želiš

raditi. Budući da mogu tu i tamo izabrati, to je lijepo. Naravno da biraš ono što te intrigira, što te za-

nima, problem s kojim bi se htio baviti, nešto što bi htio reći svijetu kao taj lik. No ako voliš glumiti,

uživaš i ako glumiš telefonski imenik!

Moja prva uloga bila je uloga kapetana Johna Piplfoksa, kada sam bila mala, u jednoj dječjoj pred-

stavi. Prva profesionalna uloga bila je u HNK-u u Rijeci, 1998. Glumila sam Gloriju u istoimenoj drami

Ranka Marinkovića. To je bila moja prva velika uloga i šansa u životu i pamtim je kao danas. Još i sada

mi nije jasno kako su mi tako mladoj dali tako veliku ulogu.

Jeste li odmalena znali da ćete biti glumica?

- Nisam nikako. Bavila sam se glumom, ali nisam mislila će od toga biti nešto ozbiljno. Mislila sam

da ja to ne mogu, da to nije za mene. No voljela sam se igrati time, u srednjoj školi smo stalno nešto

glumili i imali smo dosta kreativne sate književnosti. Profesorica književnosti predložila mi je da se

okušam u glumi i upišem se na Akademiju. Kada sam rekla roditeljima da želim upisati glumu na Aka-

demiji, oni su se jako prepali za mene i moju egzistenciju. Upisala sam engleski i talijanski u Zagrebu,

ali sam upala i na Akademiju. Da nisam uspjela iz prve, mislim da ne bih imala hrabrosti pokušati opet.

Možda bih bila profesorica engleskog i talijanskog.

288 // LiDraNo 2013.


Biste li promjenili profesiju?

- Opet bih bila glumica! Već dvadeset godina bavim se tim poslom i donio mi je mnogo lijepih stva-

ri, mnogo lijepih iskustava. Najvažnije mi je da moja obitelj i ja živimo od mog zanimanja. Naravno,

tu je uvijek želja da dobiješ „Oscara”… No u ovim hrvatskim prilikama u poslu se osjećam ispunjeno i

realizirano, a to je najvažnije.

Koji vam je najdraži trenutak u karijeri i imate li kakvih anegdota?

- Definitivno uspjeh predstave „Gola u kavezu”. To je prva predstava koju sam napravila. Imali

smo probe po dnevnim boravcima i kućama, radili smo po cijele dane, i nismo ni sanjali da će biti tako

uspješna. Igramo ju već četiri godine i gdjegod dođemo, dvorane su pune, a ljudi skandiraju, što je

stvarno prekrasno.

A anegdota… Uh, koliko ih je bilo… Ja se lako nasmijem na sceni. Kad smo izvodili komediju „Što

je muškarac bez brkova?”, bila je super ekipa. Kolege su me stalno nasmijavali dok sam ja bila na sce-

ni. Jednom sam morala otići sa scene jer sam prasnula u smijeh i nisam više mogla izdržati. Poslije

smo mi njima vraćali milo za drago!

Osjećate li se bolje u kazalištu ili na ekranima? Imate li još tremu?

- Glumačko umijeće kali se u kazalištu. Talent i vještina bruse se u kazalištu, a onda se to proda-

je na velikim i malim ekranima. Ja osobno volim šarati: kada se umorim od televizije i filma, onda se

malo vratim kazalištu. To je najljepše, kada možeš svaštariti.

A tremu imam uvijek! Svaki put kada se pripremam za predstavu mislim si: „Bože, što meni ovo

treba?” Ali kada ne budem imala tremu, to će značiti da mi više nije stalo i da se treba prestati baviti

glumom. Ako nema ljubavi, to nema smisla. Trema je pozitivan faktor, donosi kontrolu nad onim što

radiš i želju da budeš što bolji.

Je li glumački život glamurozan i blještav?

- Ne treba vjerovati previše medijima. Onaj glamurozni dio stvaraju mediji jer to prodaje projekt

na kojem radimo. Glumački posao težak je psihički i fizički. Ne mislim da je teži ili lakši od drugih po-

slova, ali se itekako moraš namučiti. Snimanja se znaju raditi po dvanaest sati u komadu, putuješ i ne

vidiš djecu, pripremaš ulogu. Ja sam „Bobočku” pripremala godinu dana, što je ogroman projekt, i

teško je čuti kada netko dođe i kaže: „Nije to baš dobro.”

To je po meni najgori dio posla, no svatko ima pravo pogledati predstavu i reći svoje mišljenje. Bila

uloga veća ili manja, tu je uloženo mnogo truda i nada jer uložiš cijelog sebe u ulogu. S druge strane,

ljudi te vole pa ti znaju prići na cesti i reći da si super! Sve ima svojih mana i vrlina.

A što se tiče glamuroznog života, te lijepe dizajnerske haljine samo posuđujemo jer nemamo nov-

ca za to, a dizajnerima je to promocija. Za ove hrvatske prilike ja živim normalno, a ne nekim glamu-

roznim životom.

Što biste poručili mladim glumačkim nadama koje se možda nalaze u našoj školi?

Što treba za uspjeh?

- Da imaš san i želju u nečemu uspjeti te veoma mnogo rada i truda, kao i u mom slučaju. Gluma

je prekrasan, ali i težak posao. Da budete glumac, treba imati malo dara, mnogo volje i predanosti te

trebate biti obrazovani i iznimno mnogo čitati. Dakle, ako želiš biti glumac, moraš biti i vješt, i obra-

zovan, i uporan, i voljeti ono što radiš.

Lara Vukovojac, 4. razred



LiDraNo 2013. // 289


Svijet je lijeprecenzija Ramirezova albuma ‘Svijet je lijep’

Ramirez je zagrebački rock-bend koji pripada takozvanome novom novom valu u hrvatskoj

glazbi. Okosnicu benda Ramirez čine pjevač i autor Aljoša Šerić, bubnjar Goran Leka, basist Tomi-

slav Šušak i gitarist Saša Jungić. Debitantski album snimaju tijekom 2004. pod ravnanjem Denisa

Mujadžića - Denykena i predstavljaju ga singlom „Iste cipele”, koji postiže zapažen uspjeh. Nastu-

pe su ostvarili kao predgrupa Hladnom pivu na njihovoj turneji, na zagrebačkom koncertu Fiju Briju

kao i koncertu s hip-hop sastavom Elemental.

KONTROVERZAN SPOT

Videospot za pjesmu „Fantastično, bezobrazno” 2009. zabranjen je na svim nacionalnim TV-

postajama u Republici Hrvatskoj. Kontroverzni videospot režirao je Filip Filković - Philatz. Spot je

prvenstveno zabranjen zbog neprikladnoga sadržaja poput prikazivanja vizualnoga nasilja te kori-

štenja alkohola i opojnih sredstava.

ČETVRTA SREĆA

U moje je ruke dopao njihov četvrti album od dvanaest pjesama pod nazivom „Svijet je lijep”,

koji je svjetlo dana ugledao 2011. godine. Doživio je vrlo dobre kritike s pohvalama da se Ramirez

napokon maknuo od „precijenjenoga novog vala” i u jednom zanimljivijem kontekstu ponovno oži-

vio zvukove osamdesetih. Album je nabijen pozitivom, pjesme kao što su „Nedodirljiv”, „Ti i ja” ili

„Berlin” dižu iz mrtvih sve uspavane i nemotivirane. Od te pozitivne vibre svojim pesimističnim

prizvukom jedino odudaraju pjesme „Zbog nas” i „Žene su lijepe kad plaču”. Dok bi prva možda

bolje prošla na nekome drugom albumu, za ovu potonju - vjerojatno najbolju pjesmu na albumu -

šteta je što je posljednja od dvanaest pjesama. Zaslužuje bolje mjesto i veću pozornost s obzirom

na to da se dotiče nasilja nad ženama. Iako se ovakva tema čini podosta „prožvakanom”, ova ju

pjesma iznosi blago ironičnim, ali sjetnim tonom koji na nju baca novo svjetlo, a sve one koji su na

to već oglušili, podsjeća da je ona itekako prisutna.

Sve u svemu, Ramirezi zaslužuju peticu za napredak u odnosu na prethodne albu-

me („Copy/Paste”, 2006. te „Divovi i kamikaze”, 2009.) kao i izvrsne tekstove, ali ukupan do-

jam ipak zaslužuje četvorku - čisto zato što su mogli biti i hrabriji što se zvuka tiče. Nekih novih,

zanimljivih melodijskih rješenja ima u tragovima, ali neke bi se pjesme gotovo neprimjetno dale

„potrpati” u album nekog od drugih bendova novog vala. No, zato će poklonicima domaće rock-

-glazbe, ali i ne samo njima, brzo ući u uho pa tko voli, nek’ izvoli!

Gabrijela Brigljević, 4. razred

i. gimnazija


290 // LiDraNo 2013.


Iva Miloloža, mentor: vinka Mortigjija Anušićškola primijenjene umjetnosti i dizajna

LiDraNo 2013. // 291


Ulične svjetiljkeU vremenu kada su mediji okrenuti isključivo profitu, a čitatelji su svakodnevno bombardirani

nebitnim vijestima o skandalima kvazi zvijezda, prava je rijetkost naći medij koji je potpuno drukčiji

od drugih, onaj koji ima jasan cilj i nosi vrijednu poruku čitateljima.

Upravo takav medij je časopis Ulične svjetiljke. Medij s potpuno drukčijim pogledom na današnji

svijet, odlično osmišljen projekt i šansa za bolji život socijalno ugroženim osobama.

O ČASOPISU

Ulične svjetiljke su prvi hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama, a po-

krenuo ga je franjevački svjetovni rad s Trsata. To je projekt koji ima cilj smanjenje broja beskuć-

nika i poboljšanja životnih uvjeta za ovu sve brojniju populaciju u hrvatskom društvu. Časopis je

nastao po uzoru na rad slovenske udruge Kralji ulice.

Ono što je specifično za Ulične svjetiljke je tematika kojom se bavi - ona govori o beskućnicima,

siromašnima, ovisnicima, djeci bez roditelja, prognanicima i izbjeglicama, jednom riječju ljudima s

ruba društva. Časopis je počeo izlaziti krajem 2008. godine, a najviše primjeraka prodano je u Ri-

jeci i Zagrebu. Planira se da svaka dva mjeseca izađe novi broj i poveća se broj gradova u kojima bi

se časopis na taj način prodavao.

Osim po tematici časopisa, Ulične svjetiljke se razlikuju od ostalih časopisa i po načinu distribu-

cije; časopis prodaju beskućnici koji časopise preuzimaju u samostanima i prihvatilištima. Od sva-

kog časopisa pola zarade ide beskućnicima, a pola se uplaćuje za proizvodnju novih časopisa. Svi

koji rade na proizvodnji novih brojeva su volonteri i ne uzimaju nikakvu proviziju.

Ulične svjetiljke se distribuiraju na ulicama i trgovima u Zagrebu, Rijeci, Vinkovcima i Osijeku.

Časopis je primljen u Međunarodnu mrežu uličnih novina te su tako postali dio velike svjetske obi-

telji uličnih časopisa. Time će Ulične svjetiljke putem Interneta moći čitati ljudi iz cijelog svijeta.

KAKO PROJEKT FUNKCIONIRA?

Cijena časopisa je osam kuna od čega prodavačima ostaje 50%, dok drugu polovicu koriste za

kupnju novih primjeraka. Prodaja časopisa funkcionira tako da prodavač dođe po časopis kod dis-

tributera po nove primjerke, koje kupuje po cijeni od četiri kune. Kako bi beskućnici dobili nove pri-

mjerke, moraju prodati prethodne. Beskućnik koji prvi put želi prodavati dobije besplatno pet pri-

mjeraka za prodaju. Novi broj časopisa financira se isključivo temeljem prodaje prethodnog broja.

U slučaju da neki prodavač potroši novac na nepotrebne stvari, a ne ulaže u nove primjerke, po-

kazuje da mu nije stalo do nove prilike i u tom slučaju onemogućena mu je kupnja novih primjeraka.

CILJ

Glavni smisao časopisa je da beskućnike-prodavače resocijalizira, da ih potiče na gospodarenje

novcem koji steknu i taj novac ulažu u sebe, u iznajmljivanje stana, plaćanje režija, za hranu i slično.

Djelatnici riječkog prihvatilišta koji su pokrenuli ovaj projekt ističu da časopisom žele javno-

sti pokazati da su beskućnici ljudi koji imaju što dati društvu, da nisu besposličari na teretu nekog

proračuna, već da mogu privređivati, biti korisni i sebi i društvu te navode da je projekt prilika da

im se pruži još jedan vid resocijalizacije i radne terapije jer osim što ga prodaju, oni ga i stvaraju.

Nadaju se da će tako i javnost pomalo mijenjati sliku o tim ljudima - kada vide da se trude, da

žele izaći iz situacije u kojoj se nalaze.

292 // LiDraNo 2013.


KAKO MI MOŽEMO POMOĆI?

Ukoliko želite pomoći u stvaranju časopisa, možete to učiniti na više načina, od pomaganja pri

distribuciji, do razgovaranja s beskućnicima, pisanjem članaka, anketama, oglasima... Najbrži način

da učinite dobru stvar je da sljedeći put kada naiđete na ove vrijedne ljude izdvojite 8 kuna i uljep-

šate im dan, a zauzvrat ćete dobiti zanimljiv časopis u kojem ćete sigurno naći kvalitetne članke

vrijedne čitanja.

Andrea Žuljević, 3. razred

ii. gimnazija

voditelj: Leo juko

Petra Jurković, mentor: Lucija gudlinškola primijenjene umjetnosti i dizajna

LiDraNo 2013. // 293


294 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi*


radovi


LiDraNo 2013. // 295

inTeRvju S IVICOM BLAŽIČKOM , bivšiM učenikOM i i i . giMnAzije

Dečko iz kvarta koji je volio nogometNe postoji klub, boja, zastava ili bilo što drugo što bi opravdalo bilo kakav čin nasilja

Ivica Blažičko dugi je niz godina bio zaštitni glas športskog programa HRT-a. Prenosio nam je

najvažnije športske događaje sa svih krajeva svijeta, a samim time bio je vrlo dobro upoznat s na-

vijačkom publikom. U posljednje vrijeme manje ga čujemo u eteru jer se prvo prebacio na privatni

televizijski kanal, a zatim je postao glasnogovornik HNS-a.

OD UNIVERZIJADE DO DANAS

Kada i kako ste došli u kontakt sa športskim novinarstvom i kako to da ste krenuli baš u

komentatorske vode?

Ja sam studirao na Fakultetu političkih znanosti, smjer novinarstvo, i na drugoj sam godini fak-

sa došao na televiziju. Bio sam neko vrijeme u Zagrebačkoj panorami, radio kao nekakav pomoćni

klinac koji je trčao gore-dolje. Diplomirao sam taman prije Univerzijade 1987. i tada prešao u šport-

ski program.

Jeste li oduvijek znali da ćete se baviti novinarstvom?

Mislio sam da ću se baviti takvim nekakvim poslom, ali ne i da ću se baviti televizijskim novi-

narstvom. Kada sam došao u redakciju i vidio tamo Mladena Delića, Milku Babović i Borisa Mutića,

gledao sam u njih kao u bogove. To su bili ljudi koji su obilježili naše djetinjstvo. Imao sam jako puno

strahopoštovanja prema njima, a onda kad je krenulo… krenulo je!

Jeste li željeli postati športski komentator?

Da, šport je bio ono što sam želio. Ja sam rođen tu u Njegoševoj, tu sam išao u školu i ovo igra-

lište bilo mi je središte svijeta. Ja nisam išao u vrtić, nego na školsko, tu smo visili cijelo vrijeme,

igrali nogomet na starom terenu.

Koliko je Vaš posao zahtjevan? Zapravo se više ne bavite samo novinskim izvještavanjem i

komentiranjem nego ste i u produkciji.

Sada se bavim svakakvim poslovima. Komentiranje se puno promijenio. Recimo, kada sam ja

počinjao, nije bilo interneta. Izvori informacija bile su knjige. Mi smo kupovali i nabavljali knjige, re-

cimo atletske godišnjake. Kupovali smo i jako puno stranih časopisa i iz toga se pripremali. Škola

Televizije Zagreb uvijek je bila daleko najbolja od svih u bivšoj državi. Bili smo dobro informirani,

bili smo obrazovani, uglavnom, na puno višem standardu. Taj se posao u posljednjih petnaestak

godina strahovito promijenio. Danas svatko može doći do informacije na webu i taj posao postaje

bitno drugačiji. Mlađe se generacije oslanjaju na statističke podatke i Internet, a vidi se da ne po-

znaju dobro šport i to je problem športskog novinarstva danas.

296 // LiDraNo 2013.

Novinarski radovi učenika srednjih škola

PReDLOŽeNi

NAVIJAČKA ISKUSTVA

Kakva su Vaša iskustva s navijačima? Kako je to gledati stadion iz komentatorske kabine?

Prvo sam i ja sam bio navijač. Svi smo mi tu s Peščenice odlazili na Dinamove utakmice i bili

smo na staroj tribini sjever. U komentatorskoj kabini nisi toliko usredotočen na navijače, nego na

ono što se događa na terenu. Iskustva su svakojaka. Radio sam neke od najljepših športskih doga-

đaja u povijesti, navijački posebnih, od Svjetskog prvenstva u atletici u Japanu 1991, preko neka-

kvih skijaških utrka u Austriji, do Sljemena. S druge strane, bio sam i komentator utakmica koje i

nisu bile toliko lijepe i na kojima je bilo navijačkih sukoba i obračuna, a to je ono što nikako ne volim.

Jeste li ikada imali problema s nasilnim navijačima?

Ne, nikada nisam bio u situaciji da me netko nasilno napadne.

Kakav je Vaš stav o nasilju na tribinama i između navijačkih skupina? Što se može poduzeti

protiv toga?

Mislim da se može poduzeti mnogo i kada bih mogao ja bih to vrlo strogo kažnjavao. Ne pod-

nosim nasilje ni prema kome i ne postoji klub, boja, zastava ili bilo što drugo što bi opravdalo bilo

kakav čin nasilja. I da, postoji način da se to riješi i da se zaustavi. Preventivno treba spriječiti uno-

šenje bilo kakvih nedozvoljenih stvari. Kada policija donese odluku da na stadion neće ući nijedna

baklja ili petarda, onda ni ne uđe. Vjerojatno se nećete sjećati utakmica visokog rizika na Maksimi-

ru, Hrvatska-Jugoslavija ili Dinamo-Partizan. Tada nije bilo nijedne baklje, a samo zato što je po-

licija tako odlučila. To je jedan način, malo čvršća prevencija, a drugi način je kažnjavanje. Često

se tu prebacuje lopta između policije i pravosuđa, mi ih zatvorimo pa ih vi pustite, ali jednostavno

nema drugog načina.

Kakav bi zakon trebao biti? Vidjeli smo razne primjere strogih kazni za nasilje na stadionima u

Engleskoj. Što možemo od njih naučiti?

Kada je buknuo val nasilja na engleskim stadionima i oko njih, konzervativna je vlada donijela

određene mjere. Uspostavljeni su sudovi na samim stadionima, sudilo se odmah na licu mjesta i

izricane su zatvorske kazne. Bez prava na žalbu, bez mogućnosti uvjetnih i blažih kazni. Jasno da

je to puno složeniji problem i da ne možete baš svakog izgrednika strpati u zatvor, ali možete za-

braniti dolazak na stadion, oduzeti putovnicu i slično.

Što mislite o bakljadama? Jesu li one poželjna koreografija ili predstavljaju opasnost?

Ja mislim da predstavljaju opasnost, meni je puno ljepša stvar u navijačkom dekoru navijač-

ka pjesma. Meni je bakljada potpuna besmislica, vrlo je opasna i može imati vrlo teške posljedice.

Kakav ste Vi navijač?

Ja sam umorni navijač. Malo je sve to sada drugačije i mirnije i nema više, uvjetno rečeno, one

strasti koja je tu bila prije puno godina. Jako se veselim još uvijek i emocija je vrlo jaka kada hrvat-

ski klubovi ili reprezentacije ostvare nekakav uspjeh, to mi jako puno znači, to me puni nekakvom

energijom.

LiDraNo 2013. // 297


PReDLOŽeNi

Kada komentirate utakmicu u kojima igra Vaš najdraži klub protiv nekog drugog kluba, koliko

je teško ostati objektivan?

Teško je ostati objektivan i koliko god se čovjek trudio, ne može uvijek sakriti emocije. Pokušaš

zažmiriti na jedno oko, naći opravdanje za ono što se dogodilo na terenu, za svoj klub, za svog pred-

stavnika. Puno si stroži prema nekome tko ti nije blizak srcu, ali u principu se mora zadržati neka

doza objektivnosti jer i za protivnički klub navija netko tko te možda sluša.

SREDNJOŠKOLSKE PRIČE

Zašto ste upisali baš Treću gimnaziju?

Tu sam doma. Tu sam se u kvartu rodio i odrastao, tu sam išao u osnovnu školu pa sam nastavio

i prva dva razreda srednje. Prva dva razreda srednje škole u III. gimnaziji bila su super, imali smo

odličnu gardu profesora, stvarno, Treća je bila na glasu kao jedna od boljih gimnazija u Zagrebu. Tu

je puno poznatih ljudi išlo u školu, tradicija je da Dinamovi igrači idu tu u školu, ali budući da sam ja

ona slavna Šuvarova generacija, to je na drugoj godini postao PTT školski centar i sve se promije-

nilo, pa sam ja otišao u Križanićevu, u jezičnu.

Tko Vam je posebno ostao u pamćenju iz tih srednjoškolskih dana, bilo od učenika, bilo od

profesora? Jeste li s nekima još i danas u kontaktu?

Srećem neke kolege budući da se prije u školu išlo po kvartovskom principu. Imali smo krasnih

profesora, najviše mi je u pamćenju ostala profesorica koja je predavala povijest umjetnosti. Imali

smo jednu skupinu profesora koji su bili izuzetno kvalitetni i izuzetno strogi, ali odavno su u miro-

vini.

Kakav ste učenik bili?

Vrlo dobar, nisam nikada markirao.

Da se ponovno možete vratiti u prošlost, biste li krenuli istim putem?

Pa vjerojatno bih, mislim da je ovo vrlo dobar put.

Lucija Gegić, 3. razred

iii. gimnazija

voditelj: ilija barišić

298 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Luka Leov i Dora Unković, mentor: Tomislav Tomićškola primijenjene umjetnosti i dizajna

LiDraNo 2013. // 299


PReDLOŽeNi

Godine prolaze, nemam ništa s tim, volim i postojimAnketa o glazbenom ukusu učenika i profesora Prve gimnazije

Grad Zagreb ima velik broj osnovnih i srednjih škola. Iako se one u mnogočemu razlikuju, jedna

je stvar u svakoj školi već godinama ista - učenici se žale na nerazumijevanje svojih staromodnih

profesora. Kako sam i sama učenica Prve gimnazije, cijenjene zagrebačke škole, definitivno se sla-

žem s činjenicom da u školstvu vlada generacijski jaz.

Vremena i ljudi se mijenjaju, a gradivo, koje se samo proširuje modernijim istraživanjima, učeni-

cima koji dolaze postaje sve teža prepreka. Potaknuti kaosom koji vlada posvuda, pa tako i u škol-

stvu, odlučili smo svima blisku temu - kao što je različitost mišljenja profesora i učenika - provjeriti

na banalnoj i sveprisutnoj stvari kao što je glazba.

Glazba je umjetnost koja je, preuzevši svaki raspoloživi medij, počela dominirati svakodnevi-

com i sve se brže razvijati. Nekoć je polaganim razvojem isti glazbeni ukus mogao potrajati deset-

ljećima, dok danas - zbog globalizacije i razvoja industrije i tehnologije - čovječanstvo postaje pre-

zasićeno ‘’starim’’ i ‘’već viđenim’’ te počinje tražiti originalnost. Svako razdoblje donosilo je dobra

i loša djela, ali iz mnoštva dostupnoga materijala uvijek bi iznikli hitovi u kojima svatko nađe neki

nepoznati faktor zbog kojega se pretvori u patetični lik iz filma i svaku situaciju ili događaj ovjeko-

vječi u svome umu tako što ga poveže uz određenu pjesmu.

DRUŠTVO ODABRANIH

Kako bismo provjerili mijenjaju li se zaista ukusi kroz generacije toliko drastično koliko to izgle-

da, odlučili smo napraviti kratko istraživanje među profesorima i učenicima Prve gimnazije. Pred

profesore smo stavili jednostavan zadatak - razmisliti i napisati svoj maleni popis hitova od šezde-

setih do danas. Tim kratkim istraživanjem profesori Prve gimnazije uspjeli su dokazati ne samo da

su i oni jednom bili mladi nego da to svojim glazbenim ukusima još uvijek i jesu. Tako su se na nji-

hovim ljestvicama hitova našle i više-manje poznate pjesme izvođača poput INXS-a, Metallice, Dire

Straitsa, The Rolling Stonesa, Georgea Michaela, Azre, Bijelog dugmeta, Đorđa Balaševića i Adele.

Apsolutni pobjednici profesorske ankete ispali su (očekivano) The Beatlesi s 21% glasova i

The Rolling Stonesi, koji su dobili 28% glasova. Među najčešće spominjanima svoje su mjesto našli

i Metallica, Tina Turner, Joe Cocker te Queen i Parni valjak, koji su osvojili nešto manje glasova, no

ipak se našli na barem dvije liste. Umjesto da svakoga učenika pitamo može li zamisliti kako onaj

isti bezdušni profesor koji mu je maloprije dao jedinicu ili ga poslao na popravni kod kuće sluša

glazbu Georgea Michaela, Tine Turner ili Adele, drugi dio istraživanja proveli smo u formi web an-

kete.

Na školsku web stranicu postavili smo kratku anketu s jednostavnim pitanjem: ‘’Tko je dao naj-

veći doprinos popularnoj glazbi 20. stoljeća?’’. Želja nam je bila da učenici, dajući vlastito mišlje-

nje o profesorskim listama, naprave vlastiti popis hitova. Od sto četrdeset i osam osoba koje su

sudjelovale u ispitivanju njih čak 40% (59 glasova) odlučilo se kao svoj ‘broj jedan’ navesti upravo

The Beatlese. Ako malo razmislite, vjerojatno ćete se složiti da su zapravo u pravu - što zbog istin-

ski kvalitetne glazbe, što zbog svađa, raspada i smrtnih slučajeva unutar benda, Beatlesi su zaista

znali plijeniti pozornost brzo i efikasno. U svojim su najboljim danima brzinom munje znali zasjesti

na sve top ljestvice i s istih se nisu maknuti mjesecima. Ako to nije dovoljno, na prvo će ih mjesto

300 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

staviti činjenica da njihove pjesme možemo pronaći čak i u himnama poznatih nogometnih klubova

poput Liverpoola.

Pokazalo se da uratke ekscentričnoga Freddyja Mercuryja i njegove ekipe učenici cijene više

od profesora koji su grupu Queen svrstali tek u grupaciju onih koji se više puta pojavljuju na anke-

tama. Za Queenovce, koji su u prvom dijelu ankete tijesno vodili, na kraju je glasalo čak 28% ljudi

(42 glasa) pozicioniravši ih tako na visoku drugu poziciju.

Iako mnogi ne bi ni očekivali da će se na ovoj listi naći netko poput Metallice, činjenica da je ona

s osamnaest glasova, što je otprilike 12%, zasjela na treće mjesto ankete samo dokazuje da se i

među profesorima i među učenicima Prve gimnazije bez muke može pronaći i pokoji ‘’alternativac’’.

Budući da je pitanje možda bilo malo diskriminirajuće formulirano za hrvatske izvođače, nika-

da nećemo saznati bi li više ljudi odlučilo glasati za Parni valjak da je formulacija bila drugačija jer

oni, naravno, nisu mogli utjecati na glazbu više od toliko eksponiranijih stranih izvođača. Ipak, na

vjernost hrvatskoj glazbi odlučilo se desetero ljudi, to jest njih 7% glasujući upravo za ovaj bend.

‘’Stonesi’’, koji su uvjerljivo pobijedili kod profesora, nisu se najbolje proveli kod učenika osvo-

jivši tek devet glasova, što znači da je za njih glasalo tek 6% učenika. Premda su ‘’rock djedice’’ i

danas popularni, njihovo niže pozicioniranje na internetskoj anketi možda najbolje pokazuje da se

ukusi ipak mijenjaju s generacijama. Legendarna Tina Turner svojih skromnih 5% osvojenih glaso-

va (8 glasova) vjerojatno duguje činjenici da su svi bolje pozicionirani izvođači zapravo bendovi koji

i danas uživaju isti onaj kultni status kakav su uživali u danima kada su curice vrištale gdje god da

su se pojavili.

Kao posljednji na ovoj listi našao se Joe Cocker. Mnogi će reći očekivano jer, premda je riječ o

odličnom glazbeniku, njegov utjecaj na glazbu nemoguće je usporediti s utjecajem Beatlesa ili Qu-

eena. Ipak, pohvalna je činjenica da je nešto više od 1% njih u ovoj školi svoj glas dodijelilo i njemu.

IMA LI TOČNOG ODGOVORA?

Baš kao što učenici imaju predrasude i svoje profesore smatraju staromodnima, i profesori nas

smatraju mladima, nezrelima pa i iskvarenima. Iz perspektive maturantice za čiju se generaciju tvr-

di da je usmrćena tehnologijom, pomalo je uvredljivo kada profesori zbog naše mladosti pretposta-

ve da u životu nismo imali prilike vidjeti nešto ‘’antikno’’ poput video ili audio kazete.

Krivnju za svoj manjak truda učenici često prebacuju na zastarjeli način rada profesora, dok

profesori konstantno optužuju učenike kako su zbog interneta i društvenih mreža zaboravili tru-

diti se i prestali učiti - činjenica je da smo svi prepuni predrasuda! Rezultati ovih anketa pokazuju

da se razmišljanja, navike i ukusi mijenjaju, ali ne toliko drastično da se ljudi kao vrsta ne bi mogli

razumjeti.

Štefanija Kranjčina, 4. razred

i. gimnazija


LiDraNo 2013. // 301


PReDLOŽeNi

inTeRvju: ZORAN CVRK

Navijači su najveći partner nogometaMedije ne zanimaju edukacijski i preventivni programi, nego samo incidenti

Razgovarali smo s povjerenikom za sigurnost Hrvatskog nogometnog saveza, Zoranom Cvr-

kom, koji nam je pobliže opisao stanje u hrvatskom nogometu. Budući da živimo u vremenu kada

je nasilje na tribinama uobičajena pojava, pitali smo ga što se sve poduzima da bi se ono spriječilo.

Kada ste počeli raditi u Hrvatskom nogometnom savezu?

U HNS-u sam počeo raditi 1996. godine kada je Hrvatska išla na Europsko prvenstvo u Engle-

skoj kao povjerenik za sigurnost HNS-a na preporuku MUP-a. Kažu da sam došao u HNS „s pali-

com”, kao policajac.

Koji je vaš zadatak u HNS-u?

Prvenstveno trebam biti spona između tima, saveza, države i navijača. Moji bi šefovi voljeli da

moje radno mjesto ne postoji jer bi to značilo da problema na stadionima nema, ali, nažalost, kod

nas to nije realno. Tribina slijedi aktualna zbivanja. Što je društvo nezadovoljnije, tribina je turob-

nija. Klub ili reprezentacija mora biti stvarno jako uspješna da bi navijači zaboravili što se zbiva u

svakodnevici.

ZBOG NAVIJAČA SE SVE U NOGOMETU I DOGAĐA

Kako biste usporedili nogomet i navijače nekad i danas?

Danas je nogomet dosta vezan za medije i marketing. Prije je bio vezan prije svega za ljubav i

emocije. Stadioni su bili drugačiji, bila je to jednostavna četvrtasta građevina koja je imala tribine

i travnati teren i često je na utakmice dolazilo više ljudi nego što stane po službenim kapaciteti-

ma. Danas, osobito u svijetu, stadioni su arhitektonski spektakularni, vrlo uređeni. Nogomet je isti

sport kao i nekad, nogometna su pravila jedna od konzervativnijih i nisu se puno mijenjala. Ali sve

oko samog sporta, od medijske pokrivenosti, preko organizacije događanja na stadionu, gdje imate

numerirane karte i kontrole, do formiranja navijačkih skupina i subkultura, to se bitno promijenilo.

Tko su uopće navijači?

Navijači su najveći partner nogometa. Zbog navijača se sve u nogometu i događa. Razlikujemo

više tipova navijača. Jedna skupina oni su koji dolaze na utakmice jer im je to cool. Idu svi pa ću oti-

ći i ja. Ja ih zovem slučajnim navijačima. Imamo klupske ili reprezentativne navijače koji temeljito

prate svoj klub i dolaze navijati iz ljubavi. To su oni pravi navijači koji stvaraju pozitivnu atmosferu

na tribinama. Nažalost, imamo i navijače nasilnike koji su vezani za svoj klub, ali najčešće toliko ne-

zadovoljni da su nasilni i devijantni. Oni nisu poželjni. I imamo onu najljepšu grupu navijača prema

kojoj teži svaka organizacija, a to je nogometna obitelj. U Španjolskoj sam imao zadovoljstvo vidjeti

četiri generacije iste obitelji, od pradjeda do najmlađeg unuka. Gledaju nogomet i uživaju, a ujedno

su i na obiteljskom izletu.

302 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Kako ostvariti da i u Hrvatskoj obitelji prisustvuju nogometnim spektaklima?

Da biste doveli obitelj na utakmicu, vi trebate imati jedan uređen stadion, bez nasilja, gdje će se

čovjek osjećati udobno. Možemo navesti primjer Medveščaka na čije utakmice obitelji rado odlaze,

jer su u lijepim dvoranama, nema straha od nasilnika, oko kompleksa postoji dobra ugostiteljska

ponuda. Glavno je pitanje infrastrukture. Ako je ona uređena, onda ćete imati i obitelj na utakmica-

ma, a ako je ona jadna i zapuštena, neće biti ni navijača. Danas možete ostati u svojim domovima ili

u omiljenim kafićima i gledati utakmicu, a ne morate se smrzavati na gornjoj tribini gdje će padati

kiša. Da bi se obitelj vratila, klub mora biti uspješan i mora imati uređen stadion. Ako razriješimo

infrastrukturu, razriješit ćemo i mnogo drugih problema. Stadioni moraju biti dostojni građana.

BOLJA EDUKACIJA SMANJIT ĆE NASILJE NA TRIBINAMA

Kako se boriti protiv nereda i tučnjava na stadionu?

Ljude treba educirati, pogotovo mlade. Za učenike se osnovnih i srednjih škola organiziraju tri-

bine da bi im se objasnile stvari. Nažalost, današnji se mediji osvrću samo na loše vijesti. Više će se

pisati o neredima na stadionima nego o programima edukacije. Darko Tot zadužen je za educiranje

mladih o prevenciji nasilja i promotivnim akcijama, ali medije to ne zanima. Njih zanima kad netko

usred utakmice istakne nacističku zastavu, ne nužno zato što bi bio nacist, nego da natjera FIFU ili

neku drugu organizaciju da kazni klub. Posljednjih godina organizirale su se brojne tribine gdje su

se provodili projekti poput uvažavanja različitosti, promocije knjiga u kojima se iznose edukativni

procesi i aktivnosti. Knjige su podijeljene po školama, imate ih i vi u III. gimnaziji. Vaši profesori tje-

lesne kulture surađuju s Dinamom i prenose poruku svojim učenicima.

Postoje li navijači koji putuju na gostovanja samo zbog dogovorenih tučnjava i nereda?

Nažalost, postoje, i to nije rijetka pojava. Imali smo jednog navijača koji je putovao 1200 kilome-

tara do Estonije samo da bi zapalio baklju i da bi HNS dobio kaznu. Sudsko tijelo, koje je po zakonu

neovisno i nema veze s HNS-om, kaznilo je njegove prijatelje zabranom pristupa utakmicama, i on

je prošao sav taj put i išao stvarati probleme da bi u ime protesta napakostio HNS-u.

Rade li navijači namjerno nered da bi suci prekinuli utakmicu?

Ima navijača koji namjerno rade nered i prekidaju utakmice jer razmišljaju o takozvanome re-

ket-efektu. Ucjenjuju reprezentaciju ili klub da im daju nešto što žele, novac za gostovanje ili slično,

inače će im oni napraviti nered pa će klub morati plaćati visoke kazne nadležnim tijelima.

NAŠI NAVIJAČI NISU NI NAJBOLJI NI NAJLOŠIJI

Pirotehnika se često upotrebljava na utakmicama. Kakav je vaš stav o tome?

Protiv sam pirotehnike jer je opasna prije svega za same gledatelje. Navijači ih unose jer misle

da će tako stvoriti neku pozitivnu atmosferu, ali one razvijaju temperature do 1600 Celzijevih stup-

njeva i mogu uzrokovati teške opekline, a i jako su otrovne. UEFA kažnjava ako su baklje na terenu i

LiDraNo 2013. // 303


PReDLOŽeNi

često se misli da je baklja manje štetna na terenu nego na tribinama, ali nije tako. UEFA i HNS svo-

jim propisima kažnjavaju uporabu pirotehnike jer je ona prije svega opasna za gledateljstvo, a tek

onda i za službene osobe uz teren i igrače.

Kako biste ocijenili naše navijače?

Mogu reći da nismo ni najlošiji, ali ni najbolji. Naprimjer, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj

1998. godine navijači naše reprezentacije proglašeni su najboljima, ali po nekim incidentima Bad

Blue Boysa i Torcide imamo jako loše navijače. U stranim medijima često smo prikazani u lošem

svjetlu, ali to nije uvijek istina. Novine jure za senzacijama pa naslovnice često pružaju iskrivljenu

sliku o hrvatskim navijačima. Navijači na tribinama iskazuju svoj revolt, koji je ponekad i opravdan,

ali tučnjave i neredi ne mogu se nikako opravdati.

Kako navijači na kulturan i nenasilan način mogu tražiti promjene u klubu?

Mogu ih tražiti na edukacijskim i preventivnim programima koje održavamo. Moramo raditi na

boljem društvu jer se ono preslikava na tribine.

Magdalena Margić, 3. razred

iii. gimnazija


304 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Martina Gluhinić, mentor: damir brčićškola primijenjene umjetnosti i dizajna

LiDraNo 2013. // 305


PReDLOŽeNi

RAzgOvOR S DANIELOM TRBOVIĆ

Kako postati i ostati TV-voditeljicaIskreno, nije mi bilo svejedno kada je Daniela Trbović ušetala kroz vrata Kavane Lisinski.

Zar bih ja, nezreli balavac, mogao intervjuirati nju? Bojao sam se da će sve to teći

kao u „Najslabijoj karici”, gdje su natjecatelji, htjeli-ne htjeli, morali trpjeti njezine domišljate

doskočice. No iluzija opakosti izblijedjela je nakon upoznavanja. Moj prvi razgovor s respektabil-

nom osobom protekao je sasvim uredno s obzirom na početno mucanje, nekontrolirane i opasne

geste i slučajno zapljuckivanje sugovornika pri izgovoru palatala i usnenika. Daniela Trbović, ipak,

nije samo vještica iz „Najslabije karike”. Zanimalo nas je, ponajprije, kako je postala jedan zaštitnih

znakova Hrvatske televizije i što krije iza kamera...

NESUĐENA LIJEČNICA

Je li u školi bilo naznaka da ćete se jednoga dana baviti novinarstvom?

Jasnih nije bilo, ali puška se negdje krila… Bila sam najbolji učenik u generaciji. Kada svom

sinu, trinaestogodišnjaku, kažem da u osmome razredu nisam imala nijednu četvorku, njemu se

diže želudac! Plesala sam u baletnome studiju pa sam osjetila svjetla pozornice. Vjerojatno me to

okrenulo reflektorima. Paradoksalno, u Zagreb sam došla studirati medicinu jer sam mislila da ću

popravljati ljude i svijet…

I onda ste donijeli odluku da ćete postati voditeljica.

Ne. Dugo mi je trebalo da odlučim kako više neću studirati medicinu. Bila sam na četvrtoj godini

faksa i moja voditeljska karijera počela je kao tipična scena iz najgorih filmova za nedjeljno posli-

jepodne… Sjedili smo u kafiću, prišla mi je ekipa i rekla: „Bi li ti došla sutra na probno snimanje?”.

Otišla sam na televiziju „Z3”, rekla da je glupo i da neću… Ali ujutro sam se pojavila na vježbama i

tako je počelo.

Zašto ste, zapravo, odustali od medicine?

Tu hrpetinu gradiva više nisam mogla žvakati. Shvatila sam da više volim sebe od drugih ljudi.

Jeste li požalili?

Ne, nipošto. To je sjajan posao, ali iznimno naporan; učiš cijeli život. Krivo mi je što sam se tako

dugo mučila. Kad si u školi... Sve vrednuješ kroz prizmu fakultetskog uspjeha i ocjena. Pogotovo

kada si odlikaš, pa si postaviš velika očekivanja. Kada bi mi netko na faksu rekao da je pao na ispi-

tu, mislila sam: „Kakav jadnik!”. Zamisli takvu nabrijanu štrebericu kad sama sebi mora reći: „Ne,

ja više neću studirati. Odustajem od tog fakulteta.” Pa to je kao da se Marijanska brazda raskolila!

Dugo mi je trebalo da se vratim u sedlo, jer sam izgubila mnogo samopoštovanja. Mislila sam da

sam luzerica. Samo 50 godina poslije shvatila sam da nije tako… Ali zato danas znam pročitati li-

ječničke recepte. Sad sam nadriliječnica.

306 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

IRONIČNA VJEŠTICA

Što je potrebno da netko bude voditelj?

Ako je žena, mora imati četvorku i silikonske usnice... To je stereotip. Dakle: ne smiješ imati go-

vornu manu. Moraš biti svjestan svojih mogućnosti, spreman raditi na sebi, stalno sumnjati u sebe.

Trebaš znati slušati ljude i biti prepoznatljiv - da ne budemo svi klonovi istog voditelja.

Pokušavate li razviti „karakter” za različite emisije?

Vjerojatno misliš na „Najslabiju kariku”. To je bio netipičan format. Tražilo se da voditelj glumi

„neprijatelja”. Možda je to meni bilo lako jer se forsirao tip humora koji mi je blizak. Trebalo je, ipak,

vremena da to prihvatimo i ja i gledatelji. Jednom sam vodila Lovru u vrtić i prišla mi je starija žena,

uperila prstom u mene i rekla: „Vještica!”

Jeste li i u zbilji oštri kao i u „Najslabijoj karici”?

Negdje sam između „Osmoga kata” i „Najslabije karike”. Dr. Jekyll i Mr. Hyde.

Vrlo ste brbljavi, direktni. Jeste li ikada osjećali da ste prešli granicu?

Kada snimamo, katkad osjetim da sam pretjerala. Poslije sa strepnjom iščekujem kako će u fi-

nalu emisija izgledati. „Pobjegne” mi, ali ne često.

Kako se nosite s neugodnim, iritantnim, netolerantnim gostima u emisiji?

U „Osmome katu” imamo goste koji su predvidljivi. Ne radim, kao u informativnome programu,

polemičke emisije, pa da netko krene đonom. A snimljeno u montaži uvijek se odreže, pa moja bude

zadnja. Priznajem, jesam jezičava, ali nisam neugodna… Zar ne? To je više revijalnog karaktera; ne

da koga povrijedim.

Morate li izreći općeprihvaćena mišljenja ili uvijek kažete svoje?

Ta je ravnoteža stvar zrelosti. Naravno da pokušavam ubaciti svoj svjetonazor. Imali smo go-

šću koja je govorila o homoseksualnosti, tvrdeći da je to bolesno… Suprotstavila sam se. Ali to su

ekstremne situacije. U „Osmome katu” promičemo vrijednosti za koje se isplati zauzimati. Osim

stajališta nekih seksologa…

Godi li Vam kada neke stvari, koje naizgled nisu primjerene, možete izreći gostima jer Vam

opis posla to dopušta?

Čak se to od mene očekuje. Sve se može reći, samo treba pametno upakirati. A uz humor je

mnogo lakše izreći ozbiljne i teške stvari. Zgodno je prvo hračnuti na svoj račun, pa onda na tuđi.

To ljudi lakše podnesu.

NAJSTARIJA ŽIVA UPOTREBLJIVA VODITELJICA

Kako nastaju vaše emisije i kolika je vaša uloga u svemu tome?

Iza svakog TV-čovjeka stoji ekipa. Ja sam frontmen. U „Osmome katu” novinar ponudi temu,

glavni urednik kaže: „može”. Zatim novinar nađe goste, razgovara s njima, napiše scenarij. Onda

ja ubacim USB u mozak, posrčem sadržaj i sutradan snimamo. Tako u koncepciji i ne sudjelujem.

Prozivaju me kad je loše, iako s izborom gostiju nemam veze. No, kada je dobro, i ja berem lovorike.

LiDraNo 2013. // 307


PReDLOŽeNi

Kako bi izgledala vaša idealna emisija?

Od proljeća 2004. radim tempom: četiri emisije na tjedan. Nitko živ nema toliku minutažu na

TV-u. Sad bih voljela raditi jednu emisiju na tjedan, i to klasični „late night show”, uživo. Da mogu

biti svoja, opuštenija, provokativnija.

Smatrate li sebe slavnom?

Valjda. Lagala bih kad bih rekla da mi je neugodno. Ali da vidiš kojim sam autom došla… Nisam

„celebrity”. U tome smislu nitko s TV-a nije slavan. Možda netko od pjevača, tko može namlatiti 10

000 eura za jednu noć. Ja ne.

Jeste li ikada svoju slavu iskoristili u sebične svrhe?

Priznajem! Pokušavam izbjeći redove kada mi trebaju dokumenti. Obilno se time koristim kada

idem k liječniku. I pokušat ću svoje dijete u srednju upisati preko veze. Dobro, to je šala! Nisam ko-

rumpirana, još. Ali ljudi mi žele izaći ususret. No kad sam razbila auto, čekala sam 45 minuta na

cičoj zimi, unatoč tomu što sam Daniela Trbović.

Smatrate li vi slavne osobe korisnima za društvo?

Danas netko može biti slavan kada nafrlji nešto na svoj blog, anonimno, južnjački, huškački i

ružno. Može biti slavan netko tko snima pornjavu, promovira šoru i ševu i slično. S druge strane,

slavan je Ivan Đikić, naš znanstvenik. Čini mi se da možete biti pogubni za društvo jednako koliko

i korisni.

Bojite li se mirovine?

Htio si reći: „Bojim li se starosti?” Starenje na ekranima nemilosrdno je, pogotovo prema žena-

ma. Kada bolje razmislim, ja sam najstarija živa hrvatska upotrebljiva voditeljica. Postoji imperativ

ljepote i mladosti i velika doza seksizma. Ali zahvaljujući svom duhu i genetici, bogatom unutar-

njem životu, još plovim vodama šoubiznisa…

Marin Đaković, 2. razred


voditeljica: petra gverić katana

308 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

nASiLje MeĐu nAvijAčiMA

Kako su huligani zavladali tribinamaDanas su navijači često samo osobe kojima je cilj privući što više pozornosti i napraviti što veći

nered.

S vremenom ima sve više nasilja na koje se odgovara također nasiljem. Većina nas ne radi ništa.

Slušamo na vijestima o nasilju, zgražamo se, ne možemo vjerovati, no jedino što učinimo - prebaci-

mo program. Ne razmišljamo o tome kako smo to mogli biti baš mi. Mogli su nas bez mrvice sažalje-

nja pretući, bez razloga. Mogli smo se naći na krivome mjestu u krivo vrijeme. Često se ti nasilnici

opredjeljuju kao navijači. To čini manjina, ali prave takav nered da se ponekad čini da su gotovo svi

navijači takvi. Oni više ne navijaju, samo traže nevolju.

DVA TRAGIČNA DOGAĐAJA U SVIJETU OSTALA SU UPAMĆENA KAO VRHUNAC

NAVIJAČKOG NASILJA

U finalu Kupa europskih prvaka 29. svibnja 1985. godine, Liverpool i Juventus nisu ni počeli

utakmicu kada se dogodilo nešto užasno i u potpunosti neočekivano. Liverpoolovi huligani napali

su navijače Juventusa koji su u velikoj panici pokušali pobjeći preko vanjskoga zida stadiona koji

nije izdržao svu tu masu ljudi i urušio se. Poginulo je 39 osoba, a njih preko 600 bilo je ranjeno.

Utakmica je ipak održana jer su smatrali da će otkazivanje donijeti još veće nerede. Nakon te uta-

kmice svi engleski nogometni klubovi bili su izbačeni s europskih natjecanja do 1990. godine. Tali-

jani će taj dan pamtiti cijeli život, ne zbog Juventusove pobjede, već zbog svih ranjenih i poginulih.

Za najveću tragediju u povijesti engleskoga nogometa naknadno se ustanovilo da nisu krivi

navijači. Dogodila se to na stadionu Hillsborough u Sheffieldu, gdje je poginulo čak 96 navijača Li-

verpoola, a njih gotovo 800 uspjelo se izvući s ozljedama. Zbog policijske pogreške 5000 navijača

našlo se u gužvi bez izlaza. Masa ljudi nije znala da na Leppings Lane tribinama nema više mjesta, a

nitko nije ni naslućivao što se događa. Jedini spas bio je penjanje na gornje tribine, a oni koji se nisu

uspjeli izvući doslovno su umirali stojeći uz zaštitu ogradu. Nakon rušenja te iste ograde, igralište

se pretvorilo u masovno stratiše. Jon-Paul Gilhooley najmlađa je žrtva ovoga pakla, imao je samo

10 godina. Obitelji poginulih borile su se za „Pravdu za 96” i napokon je dobile nakon 23 godine

čekanja, kad se otkrila istina i skinula krivnja s navijača. Datum 15. travnja 1989. godine ostavio je

tužan trag u srcima tisuća Britanaca. Nakon ovih događaja poduzete su određene mjere, ne samo u

Velikoj Britaniji, i stadioni u svijetu puno su sigurniji, obitelji ponovno mogu bez straha dolaziti i na-

vijati za svoje timove. Ova tragedija dokazuje da nisu uvijek navijači krivi, da „državni pravednici”

ponekad također mogu neprimjereno reagirati i biti odgovorni za komešanja na tribinama, nekad

i s kobnim posljedicama, no u velikoj većini slučajeva nije tako i odgovorni su upravo huligani koji

sebe nazivaju navijačima.

BBB ŠTETE UGLEDU DINAMA

U Hrvatskoj, kao i u drugdje svijetu, najproblematičniji su nogometni navijači. Premda se s veći-

nom nogometnih navijačkih skupina mogu povezati neki incidenti, u posljednje vrijeme u medijima

se najviše govori o Bad Blue Boysima. Neki od njih lutaju po gradu i traže prvog mladića s „preru-

žičastom” majicom. To su učinili 3. ožujka 2012., kada su gotovo na smrt pretukli sedamnaestogo-

dišnjaka u zagrebačkom Trnju. Dobro je spomenuti i 1. svibnja 2010. Toga su dana na jedno oko osli-

LiDraNo 2013. // 309


PReDLOŽeNi

jepili policajca i oštetili mu sluh. Jedan od navijača Dinama teško je ozlijeđen za vrijeme utakmice

u Ligi prvaka 6. studenoga 2012. U Parizu, „gradu ljubavi”, također nisu bili mirni. Gotovo je 80 na-

vijača Dinama uhićeno u hotelu, a njih 24 jednostavno nije moglo izdržati bez nereda. BBB-i imaju

opravdanje. „Navijači su svoju ljutnju usmjerili prema vodećim ljudima u Dinamu, koji po njima, sve

rade zbog profita, a ne interesa kluba”. Možda su i u pravu, u Dinamu sve se vrti oko novaca, ali to

nije razlog za maltretiranje nedužnih ljudi.

„NASILJE NE UZROKUJU NAVIJAČI.”

To što je navijačko nasilje tek dio šire slike društvenog nasilja također ne može biti izlika za to-

leriranje huliganskih ispada na stadionima i oko njih. Sociolog Benjamin Perasović svojevremeno

je rekao: „Nasilje ne uzrokuju navijači. Nasilja ima u obiteljima, Saboru i Skupštini HNS-a. Nedopu-

stivo je ovakvo iskazivanje represije i tretiranja navijača kao građana drugog reda”. Naravno da se

državne institucije trebaju pozabaviti nasiljem u društvu uopće, no iz toga nikako ne mogu isključiti

ono navijačko, kao da će neredi nestati sami od sebe kad se riješe neki drugi problemi u državi. So-

ciolog Dražen Lalić također je istaknuo šire društvene probleme kao korijen nasilja.

„Nasilje ekstremnih navijača nije najveći društveni problem, već su to korupcija, kriminal, ne-

zaposlenost”, rekao je Lalić 2009. godine na stručnoj Konferenciji „Sigurnost gradova 2009.” No

ako navijačko nasilje definitivno nije najveći društveni problem, ne možemo ga ignorirati kao da ne

postoji i ne pokušavati ga riješiti zasebnim mjerama.

Nekad su navijači prije svega bili oni koji svojim navijanjem ohrabruju pojedinca, par ili skupinu

ljudi u izvedbi određene psiho-fizičke aktivnosti. Danas su navijači često samo osobe kojima je cilj

privući što više pozornosti i napraviti što veći nered, a nažalost riječ je u glavnom o mladim osoba-

ma. A što će biti sutra? Koja će definicija sutra za njih vrijediti? Hoće li manjina postati većina? To

ovisi prvenstveno o nama mladima.

Dorotea Dominik, 1. razred

iii. gimnazija


310 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Josip Drdić, mentor: damir brčićškola primijenjene umjetnosti i dizajna

LiDraNo 2013. // 311


PReDLOŽeNi

RAzgOvARAMO S OMiLjenOM pROFeSORicOM špAnjOLSkOgA i engLeSkOgA

Kardinalica za španjolskiJednog kišnog poslijepodneva imala sam prigodu intervjuirati jednu od naših najgolijih profe-

sorica. Možda je već s hodnika prepoznajete po golim nogama, uvijek savršenoj vatrenoj frizuri,

vedrom smijehu ili pak sa sata po brzoglasnopuno pričanju. Nakon što je skoro dospjela na crnu li-

stu stranaca u Španjolskoj, napisala je prvi hrvatsko-španjolski rječnik. Ona je Cvjetanka Božanić!

Rođena je u Stonu, školu je završila u Dubrovniku, a diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Za-

grebu. Radi obrane posljednje fronte osobnosti prokajkala nije, iako u Zagrebu živi od ‘85. godine.

Kako ste proveli srednjoškolske dane?

Pohađala sam matematičku gimnaziju, vjerovali ili ne. Svojim odabirom jer sam željela studirati

biologiju mora. Predmet koji sam mrzila iz dna duše bio je nacrtna geometrija koja danas više i ne

postoji u školama. To je bilo grozomorno. Srednjoškolski dani bili su malo manje burni nego vaši,

ali za ondašnje pojmove bili su prilično burni. Radili smo iste stvari kao i današnja djeca, ali su bila

i drugačija vremena.

Kako to da ste se odlučili za tako drastičnu promjenu u struci?

Maturalac je odredio moj životni put. Išli smo s razrednikom u Španjolsku na deset dana kamo

nitko živ tada nije putovao. To je bilo prvi put da sam putovala u inozemstvo, sa sedamnaest godi-

na. Oduševila sam se zemljom, jezikom, kulturom i svime time. Osjećala sam se kao doma jer svi

puno govore, brzo govore, glasno govore, a meni uvijek svi kažu da puno govorim, brzo govorim,

glasno govorim. Osjetila sam da je to zemlja za mene, sigurno sam se jednom ondje rodila. U avionu

sam odlučila da ću studirati španjolski.

Kako je bilo studirati u Madridu?

Na drugoj godini studiranja otišla sam u Španjolsku i nakon desetak dana ja sam progovorila

kao da sam rođena Španjolka, prokuljalo je sve znanje skupljeno do tada. Došla sam iz zemlje koja

je za njih bila komunistički nastrojena, iz Juge, pa sam im se valjda činila kao mala komunistkinja.

Nakon mjesec dana bile su političke demonstracije, a ja dolazim iz zemlje gdje to uopće ne postoji.

Pridružila sam se prosvjedima da vidim kako to izgleda. Uputim se u centar Madrida, iskrcam se iz

metroa i mislim da se nalazim u nekom filmu. Policija juri, dimne bombe, helikopteri nadlijeću, a ja

uopće ne shvaćam, naivna devetnaestogodišnjakinja, da se nalazim u srcu pogibelji.

Uglavnom, netko me povuče s ulice u trafiku, kaže: „Uđi! Uđi! Što tu radiš vani?” Uguram se u

trafiku i vidim da dolazi skupina demonstranata, a policija ih hoće tući. Shvatila sam da je protest

burna reakcija, izletim i priključim se demonstrantima. I tako hodamo mi po Madridu i skandiramo:

„Espana! manana! sera republicana!” Ja, koja se nikad nisam bavila politikom, u tuđoj zemlji skan-

diram i borim se za političke slobode.

Normalno, neću ja biti u gomili, nego onako malo s kraja, sa strane, da me ne ulove. Ne moram

ni reći da su došli s kraja i da sam jedva živu glavu izvukla. Srce mi je bilo u peti, ne u grlu, i jedva

sam preživjela strah. Vraćam se kući, ispričam gazdarici što se dogodilo, a žena u nesvijesti, narav-

no da je to bilo neprihvatljivo. Tek sam tada shvatila kakvu sam glupost napravila.

Nakon nekoliko dana putovala sam s prijateljicom na sjever Španjolske. Nije bilo mjesta u vlaku,

samo jedan kupe prazan i samo neki tip unutra. Ona je bila, uf, sva zgodna, komad iz Venezuele,

a ja nikakva. Pa normalno da smo mogle ući gdjegod želimo, tj. ona, a ja za njom. I uđemo mi sad

312 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

u taj kupe, gospodin kaže: „Da, da, da, izvolite.” I tako, prepričavamo dogodovštine, a frajer je bio

policijska pratnja vlaku. Kada sam ispričala pustolovinu s političkim demonstracijama, frajer mi je

odgovorio: „Jako lijepo. Da su te slučajno ulovili da se šećeš u blizini demonstranata, ne da sudje-

luješ, odmah bi te uhitili. Zatim, dolaziš iz tuđe zemlje, iz komunističke zemlje, čekaš proces.”

Mislila da se šali, ali ne, kaže: „Ne, ne zafrkavam se. Proces može trajati godinu dana. Kada te

konačno riješe, onda si odmah na crnoj listi, dakle imaš doživotnu zabranu ulaska u zemlju. Smatra-

ju te teroristom.” Nije više ništa trebao govoriti. Kada mi je rekao da bih bila zauvijek izbačena iz

zemlje, osvijestila sam se u sekundi i mislila si jesam li normalna. Što mlad čovjek može napraviti,

to je katastrofa.

Inače, studiranje je bio krasno jer sam napokon došla u zemlju gdje mogu govoriti španjolski.

Jedino mi je bilo neobično to što su profesori inzistirali da im se obraćamo sa ‘ti’ što je, naravno,

nama nepojmljivo. Provela sam ondje tri mjeseca i bilo je prekrasno.

Napisali ste prvi hrvatsko-španjolski rječnik u Hrvatskoj, što vas je natjeralo na taj pothvat?

Kaže stara uzrečica: „Čovjek mora postati roditelj, dakle imati dijete, zasaditi stablo i napisati

knjigu.” Ne znam jesam li zasadila stablo, ali ponosna sam majka jedne kćeri i jednog rječnika. Osje-

ćala sam dug prema sebi, prema struci i svima koji španjolski žele učiti i studirati. Takva vrsta rječ-

nika nije postojala, dakle ovo je prvi, prije se moralo ići preko drugih stranih jezika. Nisam ni znala

u što sam se upustila nego sam krenula pisati nešto za školu, prevodila sam vokabular za đake jer

im je bilo teško bez rječnika. Iz Školske knjige su čuli da ja imam ideju pa su došli pitati zanima li me

pisati rječnik. Da skratim priču, četiri godine rada utkano je u taj rječnik. Četiri godine jer sam išla

ispočetka, jer nisam imala uzor koje bih riječi upotrijebila i tako čak njih dvadeset tisuća. Jako sam

ponosna jer je to moj dug mojoj zemlji koju jako volim.

Kako provodite vrijeme kada ne obrazujete mlade umove?

Svašta ti ja radim. Imam premalo slobodnog vremena. Uvijek radim nešto rukama. Sada, na pri-

mjer, anđele za božićni sajam. Volim rukama nešto tvoriti jer sam iz obitelji šnajderica, jedna bila,

jedna još uvijek. Dakle, stvarale su rukama pa sam odmalena učila kako to raditi. Uvijek me radova-

lo nešto proizvesti i volim to pokloniti. Jako volim pjevati, mislim da lijepo pjevam, a ples je nešto

što radim spontano. Otišla sam na tečaj salse da to naučim ispravno. Volim kuhati i skupljati kuha-

rice. Kad mi dođu gosti, znaju da neće jesti nešto normalno, a drugi mi je hobi skupljanje rječnika.

Imate li neke neobične navike, poput hodanja bez čarapa?

Učenici me uglavnom pitaju zašto sam uopće počela ići bez čarapa. Zato što sam krenula na-

tjecati se sama sa sobom da vidim koliko mogu izdržati bez čarapa a da se ne razbolim. I to nekih

osamnaest godina treniram. Zadnjih osam godina nisam nijednom obula čarape, ni u kakvom obli-

ku. Ne razbolijevam se. I kad je minus dvadeset i šljiva, ne razbolim se. Lani, kod frizera, upitala

me jedna gospođa usred zime: „Vi to nemate čarape?!” i sad ja izvalim štosno, jako sam duhovita

inače: „Ne, ne, ne, to je od čiste svile pa izgledao kao da ih nema.” Očekujem da će se žena nasmi-

jati, a ona se sagne, štipa me i kaže: „Ajme kako su tanke, ja ih uopće ne mogu ulovit.” Ako mogu

Londončanke usred zime hodati u sandalama i u bundi, pa zašto ne bi mogle i Hrvatice?

Koja vam je najdraža zgoda iz Desete gimnazije?

Kad sam tek došla raditi u Desetu, dobila sam poštu. Dade meni tajnica, a ja gledam: „Božan-

ka Cvjetanić”. Kaže tajnica da je za mene, a ja kažem da sam Cvjetanka Božanić. „Ajme, stvarno!”

odgovorila je tajnica.

LiDraNo 2013. // 313


PReDLOŽeNi

Onda sam se jedne godine natjecala za stipendiju u Oxfordu i nikako da dobijem odgovor. I pro-

šao je rok, a ja si mislim kako je nisam dobila. Zove mene tajnik kardinala Bozanića, a ja si mislim:

„Majko mila, što sam sada uradila?” I kaže da me već danima traži jer su dobili neku poštu iz En-

gleske.

Imate li neke želje za budućnost?

Imam doma hrpetinu posuđa tako da bi mi bilo jako drago kada bih jednog dana mogla biti u

nekom Masterchefu. Možda jednog dana kada ne budem radila dvanaest mjeseci u godini. Inače,

jako mi je lijepo raditi u školi, najdraži mi je biti dio razrednik jer mislim da najviše mogu doprinijet

razvoju mladog čovjeka. Imala sam sreću da sam postala profesorica, jako mi je drago što imam

posao u struci te mislim da kao profesorica imam velik utjecaj na mlade ljude koji ne smijem zlou-

porabiti. Radim s mladim ljudima, tome nema usporedbe.

Klara Weygand, 4. razred


Mentorica: Ružica Filipović

314 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Agata Lučić, mentor:: jure kokezaškola primijenjene umjetnosti i dizajna

LiDraNo 2013. // 315


PReDLOŽeNi

RAzgOvOR S AnkicOM TOMiĆ, vbz-OvOM debiTAnTicOM zA nAjbOji neObjAvLjeni ROMAn 2012.

„Nije teško locirati vrijeme u kojem vam se nešto značajno dogodilo”

ŠKOLSKA KNJIŽNICA KAO ZANIMLJIVO MJESTO KNJIGOLJUBACA

U našoj školskoj knjižnici, u kojoj knjižničarke redovito organiziraju književne večeri, ove su go-

dine gostovale dvije mlade književnice, Ivana Simić Bodrožić, naša sugovovornica Ankica Tomić te

književnik Zoran Ferić. Pred punom knjižnicom, pobjednica VBZ-ova natječaja za najbolji neobjav-

ljeni roman i nagradu Kiklop 2012. Ankica Tomić, govorila je o svom romanu prvijencu „Naročito

ljeti” koji govori o perspektivi života i svijeta petogodišnje djevojčice. Zanimalo nas je kako je doš-

lo do uspjeha donedavno nepoznate profesorice hrvatskoga jezika i književnosti koja je radila kao

lektor u hrvatskim novinama.

SELIDBA KAO MOTIV SAZRIJEVANJA

U djetinjstvu ste se često s roditeljima selili. Što nosite u sebi iz toga doba?

Jedan dio onoga što nosim ispisano je u romanu, jedan dio sam zaboravila. Najvažnije što no-

sim sa sobom iz toga doba je mogućnost prilagodbe. Seljenje je obilježilo moje djetinjstvo, iako je

ponekad bilo bolno napustiti drage ljude i mjesta, zauvijek me je naučilo da se prilagodim novoj si-

tuaciji i ljudima.

Htjeli ste postati novinar, radili ste u novinama, a završili ste kroatistiku i pišete. Kako ste

uskladili želju i mogućnost?

Studij kroatistike sam upisala sa željom da postanem novinar, završila sam studij i stekla zva-

nje profesorice, ali posao profesorice radila sam kratko. Novine su me i dalje privlačile pa sam radi-

la kao lektorica i redaktorica u dnevnim i tjednim novinama, tako sam bila blizu svojoj želji.

Dobili ste otkaz od željene struke i ona koju niste htjeli donijela vam je uspjeh. Ironija ili...?

To je život, zatvara prozore i otvara vrata. Nedavni otkaz natjerao me je da se ohrabrim i poč-

nem pisati. Ta hrabrost donijela je nagradu VBz-a od 100 000 kuna. Dakle, uskladio je moje želje.

U svom romanu opisujete istinite događaje i navodite prava imena likova. Ima li ljutnje među

spomenutima?

Radnja, moje sjećanje, spominje otok Brač iz perspektive četverogodišnje djevojčice. Prema

tome, ne mora sve biti istina, već i fikcija. Nema ljutnje, svima je drago zbog romana. Ovo ljeto po-

sjetila sam Pućišća, i dalje je predivno, idilično i neoskvrnuto mjesto današnjim načinom života.

Roman ste „kuhali” 30 godina i potom ga napisali za 20 dana. Kako ste se najedanput odlučili

da je danas taj dan kada ćete početi pisati?

Počela sam pisati zbog neke vrste psihoterapije. Nisam imala očekivanja. Nisam ni znala da će

to što pišem biti roman, prije sam vjerovala da će biti neka kratka priča. Mislila sam kako nemam

316 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Roko Jurjević, mentor: vinka Mortigjija Anušićškola primijenjene umjetnosti i dizajna

LiDraNo 2013. // 317


PReDLOŽeNi

snage napisati roman. Kada sam završila, odnijela sam sve to jednom kolegi. Pitala sam je li priča

tužna? Međutim, on je rekao suprotno. Smijao se sve vrijeme. To me ohrabrilo da roman pošaljem

na natječaj.

Događaji su više manje istiniti. Doista se sjećate sami svega ili vam je obitelj pomogla?

Nisu mi pomogli jer nitko nije znao da pišem bilo što, dok nisam završila. Svi se sjećaju nečega

što je važno, jer nije teško locirati vrijeme u kojem vam se nešto značajno dogodilo. Ja sam imala

puno takvih događaja zbog čestog seljenja iz jedne sredine u drugu. Zbog toga sam zapamtila puno

događaja, jer su značajni. Dijaloge sam malo izmijenila. Jedino čega se ne sjećam je taj zadnji dan

kada sam otišla s Brača.

BESKRAJNOST ME PLAŠI

U jednom dijelu romana, vaša majka opisuje raj. Zbog čega ste se uspaničarili i pitali možete li

u raju, ipak, umrijeti?

Beskrajnost me plaši. Razmislite malo što znači Beskrajnost. Vječnost. Unedogled. Nema pre-

stanka, zvuči zastašujuće. Trenutno sam u fazi u kojoj se nadam da smrt nije kraj, ali ne znam što

je iza nje. Ne vjerujem baš pričama o raju i paklu.

Rekli ste u jednom intervjuu kako u glavi imate smišljenu fiktivnu priču. Kakav je žanr?

Krimić? Ljubić? SF? Nešto četvrto?

Priča je završena i pregovaram s izdavačkom kućom. Riječ je o bračnom paru. Obiteljska drama

s elementima krimića. I u budućnosti planiram pisati nekakvu vrstu hibrida.

MIJENJATI ŠKOLSKI SUSTAV

Gostovanje na našoj književnoj tribini nije vaše prvo iskustvo s PŠVP-om. U kakvom vam je

sjećanju ostala naša škola?

U zanimljivom! To je bila prva škola u kojoj sam radila na zamjeni i u kojoj su učenici aktivno su-

djelovali u nastavi. Trčali su hodnicima i tražili dodatna objašnjenja. Nisam bila prestroga, no bilo

je i jedinica i petica.

Kad želite biti glazbenik, učite svirati, slikar slikati. No na kroatistici gdje trebate naučiti

pisati, samo učite što su drugi pisali. Smatrate li da to treba promijeniti?

Apsolutno! Cijeli studij kroatistike treba promijeniti. Trebali bi uvesti tečaj kreativnog pisanja.

Razmišljam organizirati jedan takav tečaj. Kroatistika vas to ne nauči. Mora se program promijeni-

ti. Ali ne znam hoće li.

Ivor Zvonimir Kruljac, 2. razred


voditeljica: Milkica ursa

318 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Josip Drdić, mentor: vinka Mortigjija Anušićškola primijenjene umjetnosti i dizajna

LiDraNo 2013. // 319


PReDLOŽeNi

pjevAjMO dO zORe

Intervju s glazbenikom i odvjetnikom Aljošom Šerićem

Kako je tema ovoga broja školskih novina glazba, odlučili smo intervjuirati glazbenika koji je

išao u Prvu gimnaziju. Tako smo nagovorili gospodina Aljošu Šerića, pjevača grupe Pavel i nekada

Ramirez, da nam u ugodnom razgovoru oda tajne svoga srednjoškolskog života, ali i svoje stavove

o glazbi i pravu, koje je njegova struka.

Bivši ste učenik Prve. Kako je škola izgledala u Vaše vrijeme, ranih devedesetih?

Koliko se sjećam, ni nije sve bilo gotovo. Dvorana se, recimo, otvorila tek kada sam bio matu-

rant. Nije bilo izvannastavnih aktivnosti, samo nekih izbornih predmeta i zbor u kojemu sam bio.

Jesu li Vam neki predmeti i profesori ostali u sjećanju?

Volio sam hrvatski, ali samo književnost. Sjećam se profesorice kojoj se sviđalo moje ime jer je

zvučalo ruski i profesorice Sikavica koja ju je zamijenila. Kako je bila mlada, imala je drugačiji pri-

stup, što nam se svima svidjelo. Općenito su svi profesori bili dobri, pogotovo jer su tolerirali naše

‘nestašluke’.

S koliko ste prolazili?

Prva dva razreda s tri, a treći i četvrti s četiri.

Jeste li ikada prepisivali?

Jesam, ali tada je to bilo puno teže jer smo mi šalabahtere morali pisati pa su cure uvijek imale

najbolje pošto su imale lijep rukopis. Vama je danas sigurno lakše zbog kompjutora.

A jeste li dobili kakvu odgojnu mjeru?

Ma nisam, samo sam par puta morao na razgovor s ravnateljicom Kuček.

Je li Vam bilo teško u školi?

Nije, ja sam baš volio srednju školu. Dobro sam se osjećao u njoj iako nisam bio nešto popula-

ran. Zapravo, kod nas nije ni bilo te gradacije po kojoj su neki popularni, a neki ne. Bila je razlika

između šminkera i mene. Nije bilo narodnjaka pa je sve bilo jednostavno.

Spomenuli ste narodnjake. Što ste slušali u srednjoj?

Uglavnom nekakav indie rock - REM, U2...

Jeste li svirali već tada?

Ne baš, nešto sam nabadao. Nikada nisam bio tip koji bi uzeo gitaru i svirao ‘Krivo je more’. Ni-

sam skidao pjesme. Ozbiljnije sam počeo svirati tek poslije srednje i onda sam pisao nešto svoje.

Iako, u osnovnoj školi sam išao na privatne satove gitare.

320 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Kada ste ušli u svijet glazbe?

S devetnaest ili dvadeset počeo sam pisati, ali to su uglavnom bile grozne pjesme. S vremenom

postaješ bolji tako da sam s dvadeset i četiri napisao prvu konkretnu pjesmu i to je bio prvi Rami-

rezov album.

Znači li to da ste Vi autor Ramirezovih i Pavelovih pjesama?

Pa, ja sam napisao većinu tekstova u oba benda.

U čemu pronalazite inspiraciju?

Najviše u muško-ženskim odnosima jer je to po meni najvažnije.

Koja Vam ja najdraža pjesma koju ste sami napisali?

Trenutno mi je najdraži novi Pavelov album jer je glazbeniku uvijek najdraže ono zadnje što je

napravio. Za tri ću godine vjerojatno mrziti te pjesme jer ću im pronaći puno pogrešaka, ali sada je

album još friški pa je super.

Vaša pjesma ‘Fantastično bezobrazno’, točnije spot za tu pjesmu, naišao je na medijske

kritike. Kako inače prihvaćate kritiku?

Jako teško i svatko tko kaže drugačije, laže. Svim ljudima koje znam, a koji se bave glazbom,

kritika teško padne. Što se tiče toga spota, on je zabranjen jer sam imao viski u čaši i pušio ciga-

retu. Još uvijek mi nije jasna ta odluka uredništva. Što se tiče kritike, stvarno mislim da nikome

nije lijepo pročitati nešto ružno o sebi, a pogotovo o muzici koja je najznačajniji izraz tebe samoga.

S Ramirezom ste svirali jedanaest godina. Zašto ste se zapravo razišli? Žalite li za time?

Ne žalim. Osnovni problem bio je što nismo dovoljno svirali. Svirali smo tri koncerta godišnje, a

besmisleno je održavati bend u tom obliku jer sve to košta – snimanje spotova, snimanje u studiju...

Postalo je besperspektivno; napravili smo što smo i koliko smo mogli. A i ja sam malo promijenio

slušateljske navike - počeo sam slušati amerikanu, kanconu, šansonu... Malo sam ostario i odgova-

ra mi upravo ovo što radim u Pavelu.

Dakle, trenutno ste u Pavelu. Što i kako mislite dalje?

Ovo je moja priča bez obzira što se radi o bendu i ne osjećam se odgovornim po pitanju bro-

ja koncerata koje ćemo odsvirati godišnje. Meni se više ne da provoditi vikende u nekim birtijama

gdje će me slušati trideset ljudi od kojih petnaest neće imati pojma tko sam pa spavati kod strine

od strica od gazde... Meni je najveći užitak napisati pjesmu koja je meni dobra.

Osim što ste glazbenik, Vi ste i odvjetnik. Kako ste se odlučili za taj studij?

Upisao sam pravo jer sam kao klinac želio biti sudac. Kao što vidite, nisam sudac. Tek sam na

trećoj godini razmišljao je li to ono što želim. Onda sam neko vrijeme samo pisao recenzije i vratio

se na fakultet.

LiDraNo 2013. // 321


PReDLOŽeNi

Kako ste prošli sa štrebanjem na pravu?

Nije to tako strašno - sjedneš i učiš. Zapravo se o pravu najviše nauči tek kada se počne raditi.

Kako usklađujete odvjetnički i glazbenički život?

Teško jer, naravno, pati privatni život. Nisam samo odvjetnik, nedavno sam postao i glavni taj-

nik Instituta hrvatske glazbe. Natovario sam si još jedan posao, ali sviđa mi jer se tako spajaju moje

dvije zanimacije.

Kao odvjetnik, kako se nosite s moralnim pitanjima poput obrane osoba koje su počinile težak

zločin?

Meni i mojim kolegama u 99% slučajeva klijent nikad ne kaže ‘kriv sam’. S druge strane, narav-

no da osjetiš - i kroz dokaze koje pregledaš i kroz cijeli postupak - i svedeš svoje zaključke na osno-

vi toga. Možeš, naravno, izvući i nekakav dojam o tome je li on to počinio ili nije. Kada jest i kada si

uvjeren da jest, imaš mogućnost pomoći sudu i ukazati na neke olakotne okolnosti za branjenika

kako bi mu se izrekla što manja moguća kazna. Svako ima pravo na pravedno suđenje i na što bolju

obranu, u tome smislu nemam nekih moralnih dvojbi i problema glede moga posla.

S obzirom na situaciju u kojoj se kao društvo nalazimo, što mislite - je li bolje odabrati glazbu

ili pravo?

Mislim da se treba odabrati ono čemu vas srce najviše vuče, ali s druge strane, s obzirom na

situaciju kakva je u Hrvatskoj, ako ne radite velike hitove, jasno da je jako teško od toga živjeti. Svi

moji prijatelji koji su u nekim bendovima koji nisu na estradi, imaju svoje dnevne poslove. Ja sam

recimo pravnik, Mirela Priselac iz Elementala prevodi, Mile Kekin iz Hladnog piva predavao je en-

gleski i njemački. Imati dnevni posao sasvim je normalno.

Nemate mnogo slobodnoga vremena. Što radite kada ga ipak pronađete?

To vrijeme koje imam za sebe, to je vrijeme kada se bavim glazbom. Vrijeme koje trošim na

glazbu ne smatram nečim što mi oduzima slobodno vrijeme. Kada ništa ne radim, gledam filmove,

buljim u zid i tako.

Za kraj, imate li kakav savjet za mlade glazbenike?

Samo neka budu iskreni i izbjegavaju engleski u pjesmama – ako žele nešto reći. I neka pišu i

skladaju što više jer je uvijek neko pravilo da je samo deset posto onoga što napraviš dobro.

Josipa Petrov, 2. razred

i. gimnazija


322 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Vedrana Krivec, mentor: judita šercarškola primijenjene umjetnosti i dizajna

LiDraNo 2013. // 323


PReDLOŽeNi

uz pReMijeRne izvedbe „OdiSejA” g. STeFAnOvSkOg i „AnTigOne” j. AnhOuiLA u gdk gAveLLA

U raljama suvremenostiModerne adaptacije antičkih mitova otvorile su sezonu teatra u Frankopanskoj te su pokazale kolika je važnost prave redateljske vizije.

ODVAŽAN REPERTOARAN POTEZ

Gradsko dramsko kazalište Gavella poznato je po izboru „lektirnih” naslova za svoj repertoar, u

što smo se mogli uvjeriti i tijekom prošle dvije sezone, koje su otvorene djelima Molièrea, odnosno

Držića. Upravo se zbog toga ovogodišnji repertoar teatra u Frankopanskoj doima kao prilično od-

važan izbor suvremenih djela zaokružen tek jednim „klasikom” - uprizorenjem Voltaireovog „Can-

didea” u režiji Krešimira Dolenčića.

Sezona 2012./2013. u GDK Gavelli otvorena je dvjema režijama uglednog makedonskog reda-

telja Aleksandra Popovskog. Prva premijera, „Antigona” Jeana Anhouila, nažalost gledateljima ne

nudi mnogo više od vizualno impresivnih scenskih slika, dok je „Odisej” Gorana Stefanovskog ujed-

no i satira tranzicije, pretvorbe i ratnog profiterstva na području bivše Jugoslavije.

ODISEJ - ARHETIP PUTNIKA I RATNIKA

Odisej se danas smatra idealnim tipom putnika, lutalice na koju se namjerila sudbina, ali i lu-

kavog i snalažljivog ratnika. Iako Goran Stefanovski u svom tekstu prati narativnu liniju Homerove

„Odiseje”, njegov Odisej daleko je od heroja. Ova drama nosi brojne aluzije na ratove koji su se vo-

dili na prostoru bivše Jugoslavije pa su tako bivši ratni neprijatelji danas dobri „drugovi”, a Odisej

više nije lukavi ratnik, već obični prevarant i lopov koji polako i zaboravlja svoje zločine.

Najveća vrlina samog teksta je izbjegavanje površne karakterizacije likova karakteristične za

homerovske epove. Likovi više nisu „bogovima slični” vladari i ratnici koji se drže visokih moralnih

načela, već su obični ljudi s brojnim problemima koje nisu spremni priznati. Telemah prolazi kroz

krizu identiteta zbog nedostatka očinske figure, Penelopa više nije sigurna treba li čekati svog

Odiseja, a prosci su bijesni na Penelopu i svjesni su njene obmane. Uz to, Stefanovski je dodatno

približio svijet bogova i ljudi likom božice Atene (sjajna kreacija Nataše Matjašec Rošker), koja se

zaljubljuje u Odiseja. Uz spomenutu Matjašec Rošker, valja istaknuti i sjajnog Ozrena Grabarića u

ulozi Odiseja, te Anitu Mančić u ulozi (ne)vjerne Penelope. Vrijedi spomenuti kako je cijela glumač-

ka postava odradila sjajan posao, budući da se radi o velikoj koprodukciji (GDK Gavella, Kazalište

Ulysses, Srpsko narodno pozorište, Slovensko narodno gledališče – Maribor, Atelje 212, Festival

Sterijino pozorje, Teatar navigator, Skopje).

ANTIGONA U ZEMLJI ČUDESA

„Antigona” Jeana Anhouila jedna je od paradoksalnih kazališnih pojava 20. stoljeća. Napisana

je za vrijeme Drugog svjetskog rata, a s jednakim su je oduševljenjem prihvatili okupatori, odnosno

vlast satelitske Višijevske republike, te diktatori socijalističkih republika u kojima je Antigona često

bila postavljana. Takav podatak samo potvrđuje da je u klasičnu Sofoklovu tragediju Jean Anhouil

324 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

utkao brojna skrivena značenja i fino nijansirao likove, što nažalost iz zagrebačke izvedbe nismo

mogli zaključiti.

Naime, „Antigona” u režiji Popovskog lišena je svakog političkog značenja, te je autor pribjegao

vrlo jednostavnim (i ponekad banalnim) scenskim znakovima kao što su štule na kojima hoda Ozren

Grabarić kao Kreont. Vjerojatno se tim štulama htio naglasiti položaj kralja u društvenoj hijerarhiji,

ali on je većini gledatelja ionako jasan. Promjena visine pojedinih objekata aluzija je na legendarnu

Carollovu Alisu, iako nam poveznica između Alise i Antigone ostaje prilično nejasna. Najuspješniji

dio ove predstave definitivno je scenografija, koju je kao i za sve ostale projekte Aleksandra Popov-

skog u Hrvatskoj izveo studio NUMEN te kostimografija u izvedbi Marite Ćopo.

Ipak, predstave u GDK Gavelli uvijek može spasiti glumački ansambl. Osim već poslovično sjaj-

nog Ozrena Grabarića, Dijana Vidušin izvrsno je prikazala stalne promjene raspoloženja i nesigur-

nost mlade Antigone koja se ipak odlučila za zastupanje „apsolutne istine”. Kseniji Pajić je, u ulozi

kora, nametnuta kreacija barske pjevačice, koja se uklapa u redateljski stil Aleksandra Popovskog,

ali je pomalo upitan smisao tog lika u kontekstu ove predstave. Upravo je tekst kora, koji gotovo

teorijski govori o biti same tragedije kao vrste, možda je i najjače odjeknuo u ušima gledatelja, što

definitivno nije smisao kazališta.

PITANJE STILA

Aleksandar Popovski jedan je od rijetkih redatelja koje krasi izražen autorski stil. U njegovim

predstavama najčešće jedan glumac ima nekoliko uloga, najčešće obilježenih komičnim gegovima,

a glavni glumci dio teksta u kojem se obraćaju publici izgovaraju pred mikrofonom koji je postavljen

na sredini pozornice. Vrlo često ansambl nastupa kao kolektiv, bilo kao kor ili impresivna scenska

slika. Takav stil djelovao je vrlo originalno i prikladno u „Metamorfozama” koje je režirao u Jugo-

slovenskom dramskom pozorištu u Beogradu, a vrlo se dobro odrazio i u „Odiseju”, u kojem upravo

zaigranost cijelog ansambla daje čar predstavi. Unatoč svom trajanju od gotovo tri sata, „Odisej”

niti u jednom trenutku ne djeluje kao zamorna predstava, već pršti životom, humorom, ali i trage-

dijom Odiseja, njegove obitelji, te brojnih njegovih žrtava s kojima se susreće u podzemnom svijetu.

Nažalost, u komornoj „Antigoni” Popovski nikako nije mogao angažirati jednog glumca za više

uloga, ali je mikrofon ostao na pozornici, a za njim najčešće Ksenija Pajić, koja je zbog toga vjero-

jatno postala barska pjevačica. Sam tekst Antigone ne sastoji se od previše deklamacije i monolo-

ga likova, pa tako i mikrofon na središtu pozornice gubi smisao. Anhouilova „Antigona” nudi jedna-

ko mogućnosti za suvremeno redateljsko čitanje kao i „Odisej” Gorana Stefanovskog, ali je možda

svojim mjestom radnje (Odisej je ipak blisko vezan uz naše prostore) udaljenija i redatelju i publici,

iako to nije razlog tek djelomičnog uspjeha predstave. Jednostavno nije moguće istim stilom reži-

rati potpuno različite tekstove, pa tako u Antigoni ostaje upečatljiv samo vizualni dio predstave,

dok je Odisej sa glazbenim brojevima makedonskog sastava Foltin ostavio dojam zaokružene pred-

stave sa snažnom porukom.


Xvi. gimnazija


LiDraNo 2013. // 325


PReDLOŽeNi

Žene u dRugOM pLAnu

Ulico, zoveš se po muškarcuU Zagrebu se već godinama vodi polemika oko imenovanja ulica. Ali to nije sve. Još je žalosnija činjenica da se poznate i važne žene hrvatskog javnog života sustavno zanemaruju u imenima ulica. Samo četrdesetak ulica u Zagrebu nosi žensko ime. Toliko o ravnopravnosti spolova, toliko o zahvali najvećim hrvatskim ženama

Marin Knezović, predsjednik Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova brani se time što je

u njegovu mandatu po ženama imenovano više ulica nego u proteklih 20 godina, no to i nije neka

utjeha s obzirom da tek jedan posto ulica u Zagrebu nosi ime po nekoj ženi. Iako su žene tijekom

povijesti često bile potlačene, bez prava glasa i rijetko kad u središtu zbivanja, zar bi trebalo po-

vjerovati da ih je zaista bilo samo 40 dovoljno istaknutih da dobiju svoju ulicu? Kako protumačiti

činjenicu da svoju ulicu u Zagrebu ima drveće, npr. Ulica bagremova, cvijeće, npr. Ulica zumbula pa

čak i likovi iz crtića, npr. Ulica šegrta Hlapića? Zar Ana Katarina Zrinska nije zaslužila da se po njoj

nazove jedna ulica? Zar hrvatska kraljica Katarina Kosača Kotromanović za hrvatsku povijest ima

manju važnost od kaktusa, odnosno Ulice kaktusa ili Malog potoka? Kako to da nikome nije palo na

pamet jednu ulicu nazvati po Dori Gušić, poznatoj pijanistici, cijenjenoj i u europskim okvirima? Zar

je moguće da ime Gordane Bonetti, cijenjene televizijske ikone nije dovoljno veliko i poznato? Na-

damo se samo da je naša pjesnikinja Vesna Parun dovoljno zadužila hrvatsku kulturu i grad Zagreb

te da će jedna ulica biti dobiti čast da Zagrepčani gaze po ulici koja nosi njezino ime?

JAVNA SFERA REZERVIRANA ZA MUŠKARCE, A PRIVATNA ZA ŽENE

Možda je stvar u šovinizmu ili se ne želi priznati da su „naši stari” pogriješili kada su žene stav-

ljali u drugi plan. Bilo kako bilo, Marin Knezović poručuje da se situacija, nažalost, neće promijeniti

još desetljećima te da je ovakva diskriminacija rezultat „tradicionalne podjele društvenih uloga u

kojoj je javna sfera bila rezervirana za muškarce, a privatna za žene”. Iako promjena društvenog

uređenja vrlo lako potiče i promjenu imena u skladu s time, očito žene i dalje nisu dovoljno bitne da

bi se izborile za sebe. U 21. stoljeću smo, u stoljeću promjena, stoljeću revolucija, stoljeću brisanja

predrasuda, no ipak, ljudski mentalitet ne podržava širenje obzora niti je voljan priznati pogreške.

Mnogo se sukoba vodi zbog trivijalnih sitnica, a i dalje se ne dopušta da se vječna borba između

muškaraca i žena privede kraju. Kada bi i bio problem samo u Zagrebu, možda i ne bi bilo toliko

strašno, ali cijela je Europa posvećena muškarcima. U Milanu, drugom najvećem talijanskom gradu,

ženama je posvećeno tek tri posto ulica. Ni u Londonu situacija nije pretjerano bolja - tek 3.5 po-

sto ulica nosi ženska imena. Je li potreban novi pokret sufražetkinja ili će tek moderne amazonke

popraviti položaj žena? Koliko radikalni moraju biti ženski potezi da bi i njihov glas nešto značio?

NOVA VLAST - NOVE ULICE

Ipak, borba oko imenovanja ulica koje nose žensko ime u Zagrebu nije dominantna jer su joj

taj prestiž odnijela sveprisutna politička prepucavanja. Najžešće polemike odvijale su se oko Trga

maršala Tita ili Trga dr. Franje Tuđmana. Ništa manje spektakularno nije prošao ni pokušaj ponov-

326 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

nog preimenovanja Avenije Gojka Šuška u stari naziv Aleja izviđača. Najnoviji medijski sukobi do-

godili su se nedavno kada je svoju ulicu u Zagrebu dobio Milan Mladenović, frontmen beogradske

rock skupine Ekatarina Velika. Mladenović je svoju ulicu dobio na zagrebačkom Jakuševcu. Ulice

u tom kvartu nosit će, kako kažu SDP-ovci, imena po važnim i priznatim imenima hrvatske urbane

kulture. Hoće li se to zaista i ostvariti, vidjet ćemo ako na politički tron zasjedne nova vlast jer, kako

nas je poučilo iskustvo, nova vlast - nove ulice. I tako unedogled.

Iva Betević Dadić, 2. razred


voditeljica: goranka Lazić

Svan Radulović, mentor: nada škrlinškola primijenjene umjetnosti i dizajna

LiDraNo 2013. // 327


PReDLOŽeNi

TRivijALizAcijA iLi pOpuLARizAcijA jedne Od nAjpROdAvAnijih hRvATSkih knjiŽevnicA?

Zagorka na kioscimaJedna od najpopularnijih hrvatskih književnica svoje je romane počela izdavati u nastavcima u dnevnom tisku, a 100 godina nakon izdavanja „Tajne krvavog mosta” u Malim novinama, Zagorka se ponovno vraća – na kioske.

KVALITETAN I NEKVALITETAN ŠUND

U svibnju prošle godine Jutarnji list i Gloria (obje tiskovine u vlasništvu Europapress Holdinga)

započeli su izdavanje možda i najslavnijeg ciklusa romana Marije Jurić Zagorke, „Gričke vještice”,

uz novine, po popularnoj cijeni od 29,99 kuna. Izdavanje romana pratili su naravno i brojni populi-

stički i senzacionalistički članci o povijesnim izvorima iz kojih je Zagorka crpila inspiraciju, kao i o

njenom privatnom životu, koji je možda i najbolje prikazan u dokumentarnom filmu Biljane Čakič

Veselič.

Ipak, u tom nizu članaka niskog stila koji su u prvi plan donosili neutemeljene pikanterije iz Za-

gorkinog života istaknuo se sjajan tekst Miljenka Jergovića objavljen 28. lipnja 2012. Jergović piše

o svojoj baki koja je kao šund literaturu kategorizirala svaki ljubavni roman koji je moguće serijalizi-

rati, a Zagorkina Grička vještica savršeno odgovara tom opisu. Upravo u tom Jergovićevom tekstu

šund je sjajno kategoriziran - Marija Jurić Zagorka nije bila Danielle Steel svog vremena, već prije

Agatha Christie, koju su njeni britanski suvremenici također kategorizirali kao šund. Zagorkina ve-

lika popularnost proizlazila je iz činjenice da piše blisko jednostavnom čovjeku, a ponovno uteme-

ljeno na povijesnim činjenicama i zagrebačkom lokalpatriotizmu.

TRIVIJALIZACIJA ZAGORKE

Dok Miljenko Jergović Zagorku svrstava u kategoriju „dobrog šunda”, s čime bi se vjerojatno

složio i Centar za ženske studije koji djeluje u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke na zagre-

bačkom Dolcu, teško da bismo isto mogli reći za Europapress Holding, kojem je primarni cilj očito

bio na Zagorkinom djelu zaraditi, a ne promovirati ga.

Tako su Zagorkini romani dijeljeni u više nastavaka (npr. Tajna krvavog mosta koja je podijelje-

na u dva dijela i izdana nakon cijelog ciklusa Grička vještica, iako je svojevrsni prolog tom ciklusu),

izdavani bez ikakvog reda i bez ikakve opreme osim kratkog teksta na posljednjoj strani knjige.

Zanimljivo je i da se sam tekst izmjenjivao i prilagođavao današnjem jeziku pa je tako aorist često

postajao perfekt, a neki arhaični izrazi zamijenjeni su suvremenijima.

Ipak, posebno je bolna grafička oprema romana. Ilustracije Igora CC Kelčeca vjerojatno su stvo-

rene upotrebom digitalne tehnologije, a njihov „gotički” stil nimalo ne odgovara niti sadržaju, niti

ugođaju Gričke vještice te se može okarakterizirati tek kao prvoklasni - kič.

Nakon što je prva naklada „Gričke vještice” rasprodana, Jutarnji (odnosno EPH) se odlučio

za još jednu nakladu koju možete i naručiti putem njihove web stranice za samo 150 kuna. Gričku

vješticu na kioscima su naslijedili Republikanci i Plameni inkvizitori, također podijeljeni u četiri na-

stavka. Dijeljenje nije izbjegla niti Zagorkina romansirana autobiografija Kamen na cesti, uz jedna-

ko slikovitu opremu spomenutog Igora Kelčeca, koji je u potpunosti zanemario ne samo romane,

već i povijesni kontekst Zagorke.

328 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Kada je Zagorkina Grička vještica počela izlaziti početkom 20. stoljeća, predstavljala je revo-

luciju u hrvatskoj književnosti. Prva žena novinarka i dopisnica iz budimpeštanskog parlamenta

svojim je povijesno-ljubavnim romanima privukla brojne čitatelje koji su stajali u redovima kako bi

dobili svoj primjerak jednog od brojnih nastavaka Gričke vještice koja je izlazila svakog dana izme-

đu 1912. i 1914.

Iako je Zagorkino djelo tada bilo u potpunosti ignorirano od strane „ozbiljne” književne kritike,

Zagorku je narod prigrlio, a i stotinu godina nakon prvog njenog romana, Zagorka je itekako popu-

larna i čitana, što je dokazala i prodaja njenih romana u izdanju EPH.

TKO TO DANAS ČITA ZAGORKU?

Mlađe generacije često povezuju Zagorku sa svojim bakama i djedovima, kao i Miljenko Jergo-

vić u spomenutom tekstu, koji opisuje mapu u kojoj je njegova baka čuvala sveske romana koji su

izlazili u dnevnom tisku. Ipak, vrlo je lijepo vidjeti kako i mlađe generacije itekako vole Zagorkin

rad. Tijekom ljeta, Zagorku se moglo vidjeti na plažama diljem jadranske obale, u rukama raznih

generacija. Iznenađujuće je vidjeti i raspravu na Forum.hr koja ima 110 stranica (svaka stranica sa-

stoji se od 20 komentara ili odgovora na komentare), a u njoj sudjeluju sudionici raznih generacija i

spolova. Još više iznenađuje koliko su pojedini obožavatelji strastveni kada su u pitanju njena dje-

la - raspravljaju ne samo o zapletima i junacima heroja, već istražuju i povijesnu pozadinu romana,

omjer fikcije i činjenica, pa čak i spomenute jezične prepravke u djelu koje su temeljito analizirali.

Najavljuju se i ekranizacije Zagorkinih djela, iako brojne obožavatelje brine uspješnost tih ekra-

nizacija. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu izvedena je drama u režiji Ivice Boban, koja i

nije postigla značajan uspjeh kod kritike, ali je još uvijek na repertoaru. Turistička zajednica Grada

Zagreba prva je počela s promocijom Zagorke kao osobe koja bi mogla predstaviti grad na nov na-

čin, a posljednja dva ljeta održavaju se originalne ture pod nazivom „Tajne Griča” u kojima glume

mladi glumci, a turiste upoznaju sa starim zagrebačkim mitovima i legendama.

Budući da su „Tajne Griča” postale pravi turistički hit, kako za strance, tako i za domaće turiste

i Zagrepčane koji su odlučili „ponoviti” povijest svog grada, trebalo bi razmisliti i o predstavljanju

Zagorkinih djela na engleskom. Istina, upitno je bi li turisti bili zainteresirani za kupovinu serijala od

7 knjiga koji nije praktičan za transport, ali mogle bi se stvoriti posebne brošure o Zagrebu u dje-

lima Marije Jurić Zagorke. Budući da smo prošlog ljeta imali prilike vidjeti Krležin Povratak Filipa

Latinovicza u prijevodu na engleski, koji je vjerojatno malokoga privukao, Zagorka također zaslu-

žuje svoju priliku na stranom jeziku.


Xvi. gimnazija


LiDraNo 2013. // 329


PReDLOŽeNi

inTeRvju S gLuMceM AdAMOM kOnčiĆeM

Zlatni Histrion Adam Končić, talentirani glumac i pjevač, Akademiju dramskih umjetnosti završio je 2001. go-

dine. Uz razne predstave u kojima je glumio, plesao i pjevao, vodio je brojne manifestacije i doga-

đaje te pjevao na mnogim festivalima „kajkavske popevke”. Zaslužio je brojne glumačke nagrade i

priznanja među kojima je i Zlatni Histrion (2003.) i Porin za najbolji folklorni album Ak’ sem ti srče-

ko ranil (2007.). Iako je član glumačkog ansambla Komedija, vrlo rado igra s Histrionima, s kojima

je radio desetke predstava pa i poznatu Ni med cvetjem ni pravice, poslije koje smo razgovarali o

kazalištu, glumi i aktualnosti Krležina djela.

Kakav glumački rad Vam pruža najviše zadovoljstva?

Smatram da imam neki glazbeni talent i da sam pokazao da ljubim pjesmu, svoj kajkavski pomo-

ću glazbenog izričaja i da mi nisu strani nastupi uz pratnju tamburaškog sastava i program zagre-

bačkih starogradskih pjesama. Posebno me zaintrigirala forma cabareta koja je nepravedno zapo-

stavljena. A tu je i moj svakodnevni glumački posao u matičnoj kući. Histrion je teatar s kojim živim

od 1997. godine, a voditelj Zlatko Vitez prvi mi je dao priliku da stanem na „daske koje život znače”.

Prvenstveno mi je važna moja publika koja me u zadnjih deset godina već upoznala kao zabavljača

koji će je u raznim situacijama dobro razveseliti.

Zovu Vas „čovjek od Zagorja”, „coprnjak” i „folklorni čarobnjak” jer ste poznati kao borac za

kajkavsku riječ. Kakav je položaj kajkavskog jezika danas?

Logično je da čovjek nastoji vratiti svome rodnom kraju jedan dio onoga što je u djetinjstvu iz

njega upio. Rođen samu jednom malom zagorskom mjestu Brestovcu Orehovičkom u općini Bede-

kovčina, centralnoj općini Hrvatskog zagorja, u srcu Zagorja. Završivši Akademiju, pokrenuo sam

neke projekte na kajkavskom koji su vezani za Zagorje, a najponosniji sam na Glumački festival u

Krapini, koji se polako širi cijelom regijom i već je peta godina iza nas. Sretan sam što se time mogu

odužiti svome kraju i pokazati da je kajkavski itekako živ jezik i danas.

Izvorni ste govornik kajkavskoga, kako Vam zvuči suvremena zagrebačka kajkavština?

Zagrebačku kajkavštinu su promijenile unutarnje migracije u devedesetima i stari zagrebački

govor, nažalost, vrlo se rijetko može čuti. Zagreb je multietnički grad koji leži na korijenima kajkav-

skog jezika, ali jasno da je također i prijestolnica svih Hrvata. U njemu se može čuti, doduše rjeđe,

čakavština kao i fina i čista štokavština, ali u svakom slučaju tu je i taj jedan sočni kajkavski, koji

bi se opet mogao granati u veliko bogato stablo s puno raznih grančica. Svaka grančica zapravo je

mjesto odakle mnogi hrvatski kajkavci dolaze i unose svoj dio kajkavštine u bogati pleter kajkav-

skoga koji danas postoji u Zagrebu.

Je li kajkavski bio jedini motiv za izvedbu Krležinih Balada?

To je bio izazov. Interesantno je kako se neki životni krugovi zatvaraju. Godine 1995. upisao

sam Akademiju dramske umjetnosti s baladom Ni med cvjetjem ni pravice, a petnaest godina na-

kon toga imao sam čast igrati predstavu pod tim naslovom koju sam sâm režirao. Jednostavno

sam imao snažnu potrebu reći ljudima da kao umjetnik promišljam o vremenu u kojem živim i da

promišljam o stvarima koje nam se događaju, smatrajući i sebe negdje onim čovjekom o kojem go-

vori Krleža u Baladama i promišljajući o svemu onome što se veže uz obične ljude koji jednostavno

330 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

svojim trudom žele osigurati normalan život. Kada se spomene moje ime, zbog mnogih projekata u

kojima pjevam, očekuje se da će i u ovoj predstavi Končić uzeti gitaru u ruke i izvesti nešto smiješ-

no, zgodno ili duhovito s fazanovim perom u šeširu, no donosim Balade na jedan nov način u kojem

nema pjevanja.

Uspjeli ste nam približili Krležino djelo. Jeste li to očekivali?

Krleža zasigurno progovara o nekim temama koje su neshvatljive mladom čovjeku. No, kako čo-

vjek sazrijeva tako shvaća da je Krleža životan i sveprisutan u svima nama. Smatrao sam da ga tre-

ba približiti učenicima na jedan drukčiji i interesantniji način nego što su to možda dosad napravili

moji kolege. Iako predstavu čine minimalna scenska pomagala i simbolički kostim, pripremala se

u nekoliko faza skoro osam mjeseci. Izabrane balade smještam u prostor glumačke interpretacije

igrajući više likova. Glazba je prisutna cijelo vrijeme, ali ona samo podcrtava atmosferu. Slikovitost

se očituje u jednom jedinom scenskom elementu: dva metra visokom kubusu koji je obojen crveno,

simbol borbe i krvi, crno - ništavilo, tama, smrt i žuto - blaženstvo i uzvišenost. Kulminacija riječi i

glazbenog ludila u pozadini traje svega minutu, ali to je „šiljak” koji zapravo ubode sve nas jer na-

kon toga shvaćamo da je došlo do vrhunca predstave na jedan stravičan način gdje nam se ništa

ne daje eksplicite, već nam se nudi samo strahota uz zastrašujući zvuk i trešnjavu tog kubusa iza

kojeg se skrivam. Dakle, čovjek pokreće ludilo na sceni, a zapravo i u vlastitom životu.

Kako je biti glumac i režiser istovremeno?

Mogu reći da to samo doprinosi efektu snažnog uživljavanja u priču trinaest likova koje inter-

pretiram. Izbirao sam neke balade i tom dramaturškom luku zapravo razotkrivam osnovne proble-

me tog vremena: potlačenost, nepravdu, izrabljivanje, a iza toga slijedi gorčina i priprema na bunt.

Svojevrstan rasplet cijele situacije je balada Na mukah, koja govori o tome da se čovjeku nakon svih

silnih borbi i buna ništa nije promijenilo nabolje i je li vrijedilo sve to skupa u smislu otpora i bunta.

Balada Sectio anatomica, koja simbolično govori o „razrezavanjutelačlovečeg” zapravo govori o

tijelu koje umire i o tome ima li ili nema Boga i što je to čovjek. Na kraju je jedna pomirujuća balada

Nenadejanobogčijezveličenje koja smiruje i budi nadu. Htio sam u predstavi ponovo otvoriti neka

svevremenska pitanja.

U čemu je aktualnost Krležinih Balada?

Sam naslov je vrlo simboličan: ako ni među cvijećem nema pravde, kako će je biti među nama

ljudima! Predstava govori o „malom čovjeku” onog vremena, ali i o patnjama, bolima i nastojanjima

toga čovjeka danas. Također govori o bahatom današnjem svijetu. Svijet oko njega izrabljuje tog

„malog čovjeka” i misli samo na sebe. Koliko god se mi hvalili da živimo u socijalno osviještenom

društvu, smatram da bismo trebali biti puno osjetljiviji na ljude oko sebe i na neki način više paziti

jedni na druge.

Što je za Vas gluma?

Gluma je toliko prepletena u mom životu sa svim drugim što radim da to ne mogu u danu jasno

raščlaniti. Naravno, vi biste mogli reći da sam na poslu kada se upale svjetla pozornice ili kada sta-

nem pred mikrofon. Međutim, glumački posao jest proučavanje raznih materijala kod kuće, puto-

LiDraNo 2013. // 331


PReDLOŽeNi

vanja, druženja s mnogim ljudima. To je posao bez radnog vremena. To je ljubav i hobi. Najbolje se

to vidi po umoru. Odmor od jednog dana dovoljan je da se može ponovo dati sva energija i kreativ-

nost. No, ako se dogode u jednom danu dvije izvedbe, dovoljan je odmor od dva do tri sata. Bilo je

u mojoj karijeri raznih projekata i time sam stvorio široku lepezu poslova, ali sada bih dobro raz-

mislio što ću prihvatiti jer sam naučio kako reći ne. S trideset i pet godina naučite oblikovati svoje

unutarnje želje.

Gluma, dakle, nije posao, nego poziv. Što mislite o pozivu medicinske sestre?

- Ako glumac ne izađe na pozornicu s unutarnjim ushićenjem i sa željom da iznese sve ono na

čemu je radio, bolje je da taj dan nije ni izašao na pozornicu. Isto tako ako prilazite bolesnoj osobi,

a ona ne može osjetiti da joj želite dobro, onda je šteta što ste taj dan došli na posao. Svatko tko

prilazi bolesnoj osobi treba si ponoviti: „Mene je Bog poslao. Ja sam zdrav da pomognem nekome.

Moram zato uliti nadu i osmijeh tom čovjeku i što je najvažnije trebam uliti vjeru da će biti bolje.”

Služiti drugom čovjeku i pomoći onome kome je pomoć prijeko potrebna jest poziv i u tom je slič-

nost s glumom jer u takvom radu nema podvojenosti, nema razlike između vremena kad smo na

poslu i kad nismo na poslu, vremena koje odrađujemo i koje živimo.

Kazalište kao kulturološka potreba nepoznata je današnjim mladim ljudima. Zašto većina

mladih danas nerado ide u kazalište?

- Nezainteresiranosti je doprinijelo to da se sustavno ne prati naobrazba mladog čovjeka koja bi

uključivala i kazalište i koncerte. Naravno, ne izostavljam ni muzeje, galerije i sl. Drugi razlog jest

užurbanost i sveopće prisutna informatiziranost raznim medijima. Tim sredstvima mladi postaju u

svojem bioritmu potrošači koji više nemaju vremena sjediti dva ili tri sata u kazalištu. Za njih je to

nešto što vrlo sporo teče i nešto čemu treba posvetiti previše pažnje. Mladi ljudi ulaze time u život

koji sliči skraćenoj verziji nekadašnjeg upotpunjenog života. Današnji redatelji bi trebali puno više

promišljati kako privući mlade ljude u stolice kazališta.

Smatrate li da je kazalište danas izgubilo bitku s filmom i internetom?

- Ne, ne smatram da je izgubilo bitku. Kazališta su i danas lijepo popunjena i među onima koji

dolaze nakon vas uvijek će biti zaljubljenika u teatar, jer kazalište je neposredna, neponovljiva

umjetnost koja se rađa baš u tom određenom trenu. Nakon svake odigrane geste i izgovorene riječi

nema povratka i umjetnost, ono što ste osjetili, ostaje u vama trajno. Nakon što se svjetla pozorni-

ce ugase, djelo koje ste gledali ostaje negdje duboko u vama jer ste ga mogli doživjeti skoro svim

svojim osjetilima. Platno i ekran su nešto drugo: prizori se mogu ponavljati, brisati i dorađivati. Ka-

zalište je neposredno i ono se upija u trenu i iza njega ostaje sjećanje na nešto što vas je dodirnulo

ili nije.

Je li istina da su glumci tašti?

- Glumci jesu tašti, no neki u većoj a neki u manjoj mjeri. Ta je taština ili doza egoizma potrebna

za glumca da bi se on na neki način uopće mogao nametnuti publici. Glumac mora znati biti prisu-

tan i mora imati sposobnost pokazati samoga sebe. Glumac koji to nema nikada neće biti zamije-

ćen i zanimljiv. To imaju i Al Pacino, Robert De Niro i Dustin Hoffman ili kod nas Ivo Gregurević,

Alma Prica, Branka Cvitković, Vilim Matula i drugi. Dobri glumci svojim izvedbama ostavljaju trag

iza sebe.

Lorena Mićanović, 2. razred

škola za medicinske sestre vinogradska

voditeljica: Mila Mikecin

332 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNi

Dorja Horvatić, mentor: damir brčićškola primijenjene umjetnosti i dizajna

LiDraNo 2013. // 333


PReDLOŽeNi

334 // LiDraNo 2013.

MI MLADI

iii. gimnazija

urednica: Magdalena Margić


LABOS


preloga

urednica: Lucija klarić


CENER

X. gimnazija „ivan Supek“

urednica: Lucija Sukalić


ŠEGRT

elektrostrojarska obrtnička škola

urednik: Roberto darapi

voditeljica: dominika papić kukić

PALMA 84

Tehnička škola zagreb

urednik: josip Žlimen

voditeljica: dunja novak

INFUZIJA

škola za medicinske sestre

vinogradska

urednica: ida kolarić

voditeljica: Mila Mikecin

KRIK PRVE

i. gimnazija

urednica: Lucija šutić

voditeljica: Antonija Sikavica

joler

VRANEC


urednica: Alma davarović

voditeljica: katarina Matošević

SVITANJA

Ženska opća gimnazija družbe

sestara milosrdnica

urednica: Mihaela Trčak

voditeljica: višnja jukić

BABY BOOM

škola za primalje

urednica: ines Tarandek

voditeljica: Maja Feil Ostojić

GVAK

grafička škola u zagrebu

urednica: Marija Feldi

voditeljica: Renata šepić

PReDLOŽeNi*

Školskilistovi


*svi prijavljeni radovi su predloženi za Državnu smotru

LiDraNo 2013. // 335

336 // LiDraNo 2013.


PReDLOŽeNa*

Radijskaemisija

Radijska emisija

Bolje spriječiti, nego liječitiAna bogović, Antonio britvar X. gimnazija „ivan Supek“ voditeljica: Andrea kosović

*prijavljeni rad predložen je za Državnu smotru

LiDraNo 2013. // 337

ŽUPANIJSKO POVJERENSTVO ZA PRIPREMU I PROVEDBU SMOTRE UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA GRADA ZAGREBA - LiDraNo 2013.

pRedSjednik pOvjeRenSTvA

Zlatko Stić

ravnatelj prirodoslovne škole vladimira preloga

TAjnicA pOvjeRenSTvA

Goranka Lazić

profesorica, prirodoslovna škola vladimira preloga


Marijan Šimeg

Sanja Pilić

Ana Maras

Jadranka Korda Krušlin

Višnja Beus

Zdenka Burda

Dunja Marušić

Drago Bagić

Martin Oršolić

338 // LiDraNo 2013.

PROSUDBENO ŽUPANIJSKO POVJERENSTVO LiDraNo 2013. ZA UČENIKE SREDNJIH ŠKOLA


Ivica Prtenjača, književnik


Katarina Čičmak, profesorica

Melita Rundek, književnica

Branko Čegec, književnik

Marijan Šimeg, novinar

Damir Brčić, profesor

Anita Končar, novinarka

Mirela Lilek, novinarka

Siniša Švec, novinar

Milan Peh, novinar

Ilija Barišić, profesor

Kristian Potočki, glumac

Jadranka Korda Krušlin, dramska pedagoginja

Amar Bukvić, glumac

Jadranka Tukša, profesorica

Ivan Đuričić, glumac

Ana Maras, glumica

Kostadinka Velkovska, glumica

Nina Erak Svrtan, glumica

Andrea Kosović, profesorica

LiDraNo 2013. // 339

zagreb, svibanj 2013.

2 // LiDraNo 2013.

Lidran

o 20

13.

22. s m o t r azagreb, svibanj 2013. gRAdSki uRed zA ObRAzOvAnje, kuLTuRu i špORT

22. s m o t r a

22. s m o t r a

SMOTRA

LiTeRARnOg,

dRAMSkO-ScenSkOg

i nOvinARSkOg STvARALAšTvA

učenikA OSnOvnih i SRednjih škOLA

gRAdA zAgRebA

2013.

Documents

22.osagm.hr/wp-content/uploads/2016/02/ZBORNIK_LiDraNo_2013.pdf · Kao mala sjedila bih pored kamina i slušala bakine priče o dalekim i nepoznatim prostranstvi-ma, o nadnaravnim