30 kn GOD. , PROSINAC 2019.journal.marignacija.hr/download/injigo-11.pdf · Rufus Pereira. Prevodila sam s engleskog pet njegovih seminara u Hrvatskoj i Bosni i Hercego-vini. Vidjela

GOD. 4, BR. 11, PROSINAC 2019.

Godišnjak za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

30 kn

ISSN 1849-5885

| 11 | prosinac 2019. | 3

RIJEČ GLAVNE UREDNICEFo

toal

bum

M. Č

unčić

Nakon 30 godina ignacijanskih duhovnih vježbi i 10 godi-na Katoličke karizmatske obnove, upoznala sam 2000. god. rimskoga doktora biblijske teologije i fi lozofi je. Taj dvo-

struki doktor znanosti bio je vlč. Rufus Pereira. Prevodila sam s engleskog pet njegovih seminara u Hrvatskoj i Bosni i Hercego-vini. Vidjela sam prvi put đavolsku mržnju na svetinje, svećeniko-vu ljubav prema tlačenima i njihovu radost nakon molitve osloba-đanja. To nije bio egzorcizam. Kasnije sam prisustvovala obredu egzorcizma te na konferencijama IAE (International Association of Exorcists – Međunarodno udruženje egzorcista) i IAD (International Association for Deliverance – Međunarodno udruženje za molitvu oslobađanja).Postoji zloduh i postoji Božja sila jača od zloduha koju smo dobili na Krizmi: »Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njego-voj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvi-ma đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv … zlih duhova po nebesima. … U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spa-senja i mač Duha, to jest Riječ Božju.« (Ef 6,10-17). Nekima treba 40 godina nakon Krizme da uvide što to znači.Krist je križem pobijedio đavla jer đavao ne razumije križ i ne može ga slijediti. Zloduh ne razumije ni tvoju žrtvu iz ljubavi. Na prašta-nje nemoćno bijesni, kajanje za grijehe ga uzaludno ljuti, protiv po-niznosti očajnički divlja, čistoću bijedno ismijava. Božja prisutnost ga neizmjerno muči. Kad usprkos svemu ljubiš Boga, sebe i bližnje-ga, đavlu pada mrak na oči – i ti si pobjednik s uskrslim Kristom.

Pročitajte u ovome broju što papa Franjo misli o đavlu i gledajte umjetničke slike na kojima sv. Ignacije oslobađa ljude od zloduha.Potražite svjedočanstva sudionika Programa Injigo, upoznajte tak-tike odgoja, svoje emocije i radosti stvaranja.

Dr. sc. Marica Čunčić

Božja sila jača je od đavla

S A D

Osnivač: dr. sc. Marica Čunčić

Izdavač: Marignacija d. o. o.www.marignacija.hr

Za izdavača: dr. sc. Marica Čunčić

Glavna i odgovorna urednica: dr. sc. Marica Čunčić

Izvršna urednica: Ivana Šimunić, mag. croat., mag. comm., bacc. theol.

Uredništvo: Nensi Crnjac, mag. theol.; dr. sc. Marica Čunčić; doc. art. Simon Dešpalj; mr. sc. moralne teologije Branka Gabrić; Biserka Jelenić, prof.; Ana Knežević; Marija Kolak, mag. oec.; mr. sc. Jasna Košćak, prof.; Saša Matika, mag. psych.; Božena Pavlović, Domagoj Penava, bacc. trenerske struke; Emina Simunić, dipl. psiholog, prof.; Martina Šimunić, prof.; Ana Talajić, dipl. oec.

Teološki recenzent: prof. dr. sc. Ivan Antunović, D. I.

Grafi čka priprava: Gradalis d. o. o.

Grafi čka urednica: dr. sc. Marica Čunčić

Fotografi je: Nada Brkić; Saša Ćetković; Mara Čičak; Marica Čunčić; Achim Dörr; Branka Gabrić; Marko Gulić; Ana Knežević; Ktabkbih; Kunsthistorisches Museum, Beč; Petar Milošević; Nikola Mraović; Museo de bellas artes de Sevilla; Bogdan Nagornyak; Božena Pavlović; Domagoj Penava; PhotoPin.com; Pixabay; Boris Poluta; Suzana Puljić; Shutterstock; Mira Stjepanović; Ana Talajić; Natalija Vasić; Sladjana Zovko

Prevođenje: Suzana Stanković, mag. philol. angl. i mag. educ. philol. ital. (engleski); mr. sc. Milivoj Vodopija (engleski);

Lektorica: Jelena Vrsaljko, prof.

Adresa uredništva: Tomacova ulica 16, Kuče, 10410 Velika Gorica, Hrvatska

Adresa e-pošte: [email protected]

Tisak: Tiskara Velika Gorica d. o. o.

Injigo (Iñigo) je krsno ime sv. Ignacija Lojolskog (1491. – 1556.)

Naslovnica: Čudesa sv. Ignacija, Petar Pavao Rubens (1577. – 1640.)

Foto: Kunsthistorischen Museum Wien (KHM)

3 RIJEČ GLAVNE UREDNICE

II. DUHOVNE VJEŽBE

6 Pontifex – Graditelj mostova Marica Čunčić:Papa Franjo o zlodusima

8 Upoznajmo duhovne vježbeAna Knežević:Postupak izbora u duhovnim vježbama

11 Što mi se dogodiloJelena Hotnjan:Moj izbor za brak

12 Kutak za pratiteljeJohn Veltri: Pravila za razlučivanje duhova – sredstvo iscjeljenja

17 MagisMartina Huljev: Zagledana u vječnost Razgovarala Jasna Košćak

23 Putovima sv. IgnacijaMarica Čunčić:Ignacije oslobađa opsjednute

28 Struja milostiDavid Mangan: Moja je strast služiti CrkviRazgovarala Branka Gabrić

32 Duhovno vodstvoHerbert Alphonso:Duh molitve

34 Gorući grmMarica Čunčić: Moj prvi susret s nekatolicima

38 Psiholog u duhovnostiEmina SimunićPoruke emocija

Časopis za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

Mas

lina,

Ivan

a M

arov

ić, 2

015.

R Ž A J

II. PRIMJENA DUHOVNIH VJEŽBI U ŽIVOTU

45 O braku iz brakaNensi Crnjac: Ljudsko tijelo ima ženidbeni karakterN. N.: Ljubeći svoju obitelj, muževi ljube Crkvu

48 Mali veliki svijetSaša Matika: (Pre)zaposleni roditeljiMarko: Kada se vikendom zajedno organiziramo Klara: Uvijek pričamo o zanimljivim temamaEna: Poslije svete mise idemo na obiteljski ručakRedakcija: Službenica Božja Anne de Guigné u Ukrajini

54 Na brduFra Mate Kolak: »I kad sve izbrojiš...«Č. s. B. J.: On želi biti sa mnom iako me ne treba

56 Hrvatski braniteljiUredništvo: Blaženi Alojzije Stepinac –stup Crkve u HrvataAnte Vrvilo: »Krećemo u bitku za spas duša.«

59 TesarMarija Kolak: MobbingN. N.: Bog traži da se borimo za sebe

63 Srce sportašaDomagoj Penava: Sport i idolopoklonstvo

65 Vrijeme žetveBiserka Jelenić: Jedinstvo u dvoje koje obogaćujeJadranka Vinković: Oslobođenje od viteškoga oklopa

III. ZNANOST I UMJETNOST68 Crtice iz psihologije

Martina Šimunić: Što emocije govore o nama?

71 PredstavljanjaRedakcija: Predstavljena knjiga »Osobni poziv«

74 Radost stvaranja Marica Čunčić:Akvareli – slike Kate Jelovčić

80 Ti si, Bože, pravo nadahnućePetar Elez: Pater Toma Zdelarić o dvi horugve

81 Glazbom otključati srceSimon Dešpalj: Gioacchino Rossini: Agnus Dei

IV. KRONIKA

83 Kronika događanjaGodina dana Programa i Zajednice InjigoPriredile Ivana Šimunić i Ana TalajićStatistikaPriredila: Marica Čunčić

92 Iz kronike – Iz medijaMara Ivančić u Glasu KoncilaDomagoj Penava na Hrvatskoj katoličkoj mrežiVlatka Taradi na Obiteljskoj televiziji LaudatoIlinko Baotić u Župnom listićuNadbiskup Đuro Hranić susreo se i s članovima Zajednice InjigoDr. sc. Marica Čunčić na slavonskoj televizijiNjemačke novine o Programu Injigo

96 Iz kronike – Izvan HrvatskeProgram Injigo 17 godina u Bosni i Hercegovini

98 DV humor

Foto

: Pho

toPi

n.co

m

6 | 11 | prosinac 2019. |

graditelj mostovaPontifex

Lako je naći izjave pape Franje o zlodu-sima iako ih novinari često izostavlja-ju. To je po sebi općenito teška tema za

slušanje i pisanje. Razlog leži u činjenici da je đavlu stalo da o njemu što manje znamo. Ma-skiran u bezbroj obličja i pojava, mrzi one koji ga raskrinkavaju, pa nastoji spriječiti duhovno razlučivanje. Razlučivanje je u odnosu na raši-renost i silinu demonskoga djelovanja slabo ra-zvijeno, malo se gdje uči, a još manje prakticira.Razlučivanje duhovnih pokretâKatoličko razlučivanje duhovnih pokretâ uključuje mogućnost da čovjeka pokreće ili on sam, ili Božji duh, ili zloduh. Papa Franjo: »Mislim da nam razlučivanje daje ovu spo-sobnost, osjećaj nadnaravnog: osjećaj božan-

Papa Franjo o zlodusima

skoga i dijaboličkoga u trenutcima ljudskoga života i povijesti. Moramo tražiti da upozna-mo obje namjere: Gospodina, i one nepri-jatelja ljudske prirode i njegove obmane. … I tu je stolica od vatre i dima o čemu sveti Ignacije govori u svojoj meditaciji o dvjema zastavama. (Ignacije Lojolski. Duhovne vjež-be, 137 – 147). Ali se s Gospodinom ne treba bojati. Ali s Gospodinom, ne sa svojim prko-sima. Bog je jak, Bog je najjači.« (Papa Fra-njo isusovcima Baltičkih zemalja 22. 9. 2018. La Civilta Ca olica 17. 10. 2018.)

O đavlu se ili šuti ili ga se reducira na neku metaforu Kardinal Bergoglio upozorava da je najveći uspjeh đavla kada ne vjerujemo da on postoji


»Ove generacije često misle da je đavao mit, fi gura, neka ideja, ideja zla. Ne, đavao postoji i mi se moramo protiv njega boriti.«

Papa Franjo

(On Heaven and Earth by Jorge Mario Bergo-glio and Abraham Skorka). Kao Papa u prvoj godini pontifi kata (2013.) često je spominjao đavla. ( omas Rosica, C.S.B. Salt and Light TV, https://www.youtube.com/watch?v=K-tEb6yRqSmQ 27. 10. 2014.). Na susretu s kardinalima 15. 3. 2014. rekao je: »Nemojmo nikada podleći pesimizmu, toj gorčini koju nam đavao nudi svaki dan.« Na audijenciji 17. 4. 2014. istaknuo je da nas Isus brani od đavlove podmuklosti koja se sastoji u tome da nas napastuje neprimjetno, polako i po-stupno sve jače, širi to na drugu osobu i želi biti dio zajednice, a na kraju se, da bi smirila dušu, osoba opravdava. Počinje kao kap, za-vršava kao poplava, npr. ogovor. »Govoreći o đavlu, Papa odstupa od suvremenih propovi-jedi u kojima se šuti o đavlu ili ga reduciraju na neku metaforu. Minimalizacija đavlova djelovanja toliko je raširena da baca sjenu čak i na Papine riječi o đavlu.« ( omas Ro-sica, isto; posjećeno 21. 6. 2019.).

Udarne izjave pape Franje o Paklu i đavluU TV reportaži »Udarne izjave pape Fra-nje o Paklu i đavlu« (Pope Francis’ stronges statements on hell and the devil. Rome. 4. 4. 2018. h ps://www.youtube.com/watch?v=-R3PDfBoyrSY, posjećeno 21. 6. 2019.) repro-duciraju se tri propovijedi u kojima je Papin stav posve jasan: prva je svećenicima u Sv. Marti: »Ove generacije često misle da je đa-vao mit, fi gura, neka ideja, ideja zla. Ne, đa-vao postoji i mi se moramo protiv njega bo-riti.«; druga je u Meksiku 2016.: »Jer, braćo i sestre, shvatimo jasno jednu stvar, čovjek ne smije s đavlom razgovarati. Mi to ne može-mo zato što će uvijek đavao pobijediti. Jedino snaga Božje riječi može pobijediti đavla«; u

trećoj poručuje mafi ji: »Promijenite se. Još uvijek imate vremena da ne završite u Paklu. To vas čeka ako nastavite ovim putem. Duž-nost je nas kao kršćana da molimo za njih da im Bog da milost pokore tako da ne umru s pokvarenim srcem jer će inače psi Pakla liza-ti njihovu krv.«

Vražja je svrha i poziv uništiti Božje djeloU apostolskoj pobudnici Radujte se i kličite kaže: »Upravo uvjerenje da je ova zloćudna sila prisutna u našoj sredini, omogućuje nam da shvatimo zašto zlo ponekad može ima-ti toliku destruktivnu snagu.« (Gaudete et exsultate, 160-161.). Papa upozorava: »Čuvaj-te se prijateljskih ljubaznih demona koji lu-kavstvom i uvjeravanjem vode u svjetovnost. Kada đavao ne može čovjeka uništiti izrav-no porocima, ratovima ili progonima, čini to suptilno lukavstvima, postupno vodeći ljude u duh svijeta. Prava borba je prva bitka izme-đu Boga i stare zmije, između Isusa i đavla. Ta se borba odvija u nama. Svatko se od nas bori, čak možda to niti ne znamo, a borimo se. Bit demona je da uništi. Vražja je svrha i poziv uništiti Božje djelo.« Robin Gomes, https://www.vaticannews.va/en/pope-francis/mass-casa-santa-marta/2018-10/pope-francis-ma-ss-santa-marta-demons.html(h p://www.asianews.it/news-en/Pope:-the-devil-destroys-with-vices-and-wars-or-wi-th-the-spirit-of-worldliness-45196.html po-sjećeno 18. 3. 2019.).

| 11 | prosinac 2019. | 7

Pontifexgraditelj mostova

Diego Mane i (ur.)Papa Franjo: Ima đavla. Kako djeluje, kako ga nadvladatiKršćanska sadašnjost, Zagreb 2019.

8 | 11 | prosinac 2019. |

Upoznajmo duhovne vježbe

Kako ću prepoznati put na koji me Bog poziva? Kako između dva dobra odabrati veće dobro? Koji su predu-vjeti dobroga i valjanoga izbora? Što se krije iza tri vremena izbora? Kako teče postupak izbora u sedam koraka?

Postupak izbora u duhovnim vježbamaAna Knežević

Postoje ljudi koji sve što im se u životu događa pripisuju volji Božjoj i tako se, svjesno ili nesvjesno, lišavaju odgovor-

nosti, a za loše ishode spremni su optužiti i samoga Boga. Katekizam Katoličke Crkve (KKC) kaže: »Bog je stvorio čovjeka razu-mnim, udijelivši mu dostojanstvo osobe ob-darene inicijativom i gospodstvom nad svo-jim djelima. Bog je htio čovjeka prepustiti u ʻruke njegove vlastite odlukeʼ (Sir 15,14), tako da sam od sebe traži svog Stvoritelja i da slo-bodno prianjajući uza nj dođe do potpunog i blaženog savršenstva. Čovjek je obdaren ra-zumom i u tome je sličan Bogu, stvoren slo-bodan i gospodar svojih čina.« (KKC 1730). »Po svojoj duši i duhovnim moćima, razumu

i volji, čovjek je obdaren slobodom, ʻizuzet-nim znakom slike Božjeʼ«. (KKC 1705)Slobodni smo birati Bog nas je obdario slobodom i u toj slobodi možemo birati između dobra i zla, pri čemu nam pomaže naša savjest i Božje zapovijedi. Možemo također birati između manjega i ve-ćega dobra gdje je neophodno razlučivanje od kojeg nam duha dolazi poticaj. Biramo li između dobra i zla ono što je dobro, na si-gurnom smo putu spasenja; birajući između dva dobra veće dobro koje je na veću slavu Božju, kročimo stazom posvećenja. Upra-vo nas sv. Ignacije u duhovnim vježbama poučava kako ćemo između dva dobra pre-poznati i odabrati veće. John Veltri, D. I., u

Snim

ila M

aric

a Č

unčić

Ignacije piše Duhovne vježbe po nadahnuću Blažene Djevice Marije, oltar u špilji u Manresi

| 11 | prosinac 2019. | 9


Smjernicama (za one koji prate u duhovnim vježbama) naglašava: »Želimo li da nam duhovne vježbe budu korisno sredstvo u osobnom, javnom i društvenom životu, du-hovnost vježbi treba shvatiti s gledišta do-nošenja odluka jer je to stajalište iz kojeg ih je Ignacije pisao.« Potvrdu tome nalazi-mo već u prvoj napomeni knjige sv. Igna-cija Duhovne vježbe (DV): »… duhovnim se vježbama naziva svaki način da se duša pripravi i skloni da odstranimo sve neured-ne sklonosti te da, pošto smo ih odstranili, tražimo i nađemo Božju volju, uredivši svoj život za spasenje duše.« Duhovne vježbe su zapravo dugotrajni duhovni trening u kojemu, razmatrajući zadana otajstva, ula-zeći u kontemplacije Evanđelja, kročimo na »sveto tlo« i tu neminovno susrećemo Duha Svetoga, upoznajemo njegovu narav, osob-nost, način djelovanja. To nam upoznavanje pomaže da u svakodnevnim situacijama ra-zlikujemo i razlučimo njegove poticaje od poticaja zloga duha. Tijekom života svakod-nevno donosimo razne odluke, izabiremo što ćemo učiniti, a što nećemo. Te odluke, ti su izbori nîti tkanja našega života i određu-ju smjer kretanja: prema Kraljevstvu Božje-mu ili prema vječnoj propasti. Bog želi da se svi ljudi spase. »… kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu živ-ljenju.« (1 Pt 1,15). Slobodni smo birati što i kako ćemo činiti. »Dokle god se nije ko-načno utvrdila u svom posljednjem dobru, a to je Bog, sloboda uključuje mogućnost biranja između dobra i zla, a to znači napre-dovanja u savršenosti ili malaksanja i grije-šenja. Ona je glavna oznaka ljudskih čina u pravom smislu. Ona postaje vrelo pohvale ili ukora, zasluge ili krivnje.« (KKC 1732)

Uvjeti za dobar i valjan izbor? Tu se valja zapitati: što me potiče i vodi pri oda-biru puta kojim ću poći? Kako ću prepoznati onaj najizvrsniji na koji me Bog poziva? Sva-koj odluci prethodi nakana, svrha i cilj. Svaka misao, riječ ili djelo nekamo smjeraju i nužno je propitati se ostvarujem li time svrhu svojega postojanja, a to je da Gospodina Boga svojega hvalim, da ga štujem, da mu služim i da tako spasim svoju dušu. Je li moja nakana čista, na slavu Boga, ili me vodi neuredno, sebično na-gnuće? Koliko je važna čistoća nakane, potvr-đuje molitva za milost koju je sveti Ignacije stavio kao neizostavnu pripravu za početak sva-koga razmatranja: »… da sve moje nakane, čini i djela budu upravljeni čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.« [DV 46], a u kontekstu izbora naglašava: »Pri sva-kom dobrom izboru, koliko je do nas, treba da je oko naše nakane čisto, gledajući jedino na svr-hu za koju sam stvoren, naime na slavu Boga, našega Gospodina, i na spas moje duše. Stoga, što god budem odabrao, treba da mi pomogne u svrsi za koju sam stvoren… .« [DV 169]. Uvjet za valjani izbor je stanje duhovne utjehe kada duša plamti ljubavlju prema svojemu Stvoritelju pa u svjetlu Božje prisutnosti gleda, sluša, motri što se događa u otajstvu koje razmatra i prepoznaje pokrete i poticaje Duha. Sljedeći uvjet je spre-mnost da na njih odmah i odgovori, a ta se spre-mnost propituje u vježbi o tri vrste ljudi [DV 149-156]. Predmet izbora može biti samo i jedi-no ono što je po naravi dobro. To pretpostavlja slobodu čak i od sâme pomisli na teški grijeh, kao i slobodu od neurednog nagnuća prema bo-gatstvu, slavi, dugom životu, zdravlju i drugim vremenitim dobrima. Očišćeni od grijeha i ne-urednih sklonosti, možemo tražiti, prepoznati i vršiti volju Nebeskoga Oca.

10 | 11 | prosinac 2019. |


Tri vremena izbora Naše odluke (izbori) imaju različitu težinu, plo-dove i posljedice. Neke odluke donosimo »na prvu« jer naprosto osjetimo da nas je potaknuo Duh Sveti: »… kad Bog i naš Gospodin tako po-kreće i privlači volju da takva pobožna duša, ne sumnjajući i ne mogavši sumnjati, ide za onim što joj se pokazalo, kao što to učiniše sveti Pa-vao i sveti Matej, pošavši za Kristom, našim Gospodinom.« [DV 175]. To je tzv. prvo vrijeme izbora. Ponekad nas Bog provodi kroz iskustvo utjehe i suhoće kako bi nam pokazao gdje nas njegova milost čeka: »… kad čovjek primi mno-go svjetla i spoznaje iskustvom duhovne utje-he i suhoće, kao i iskustvom u prepoznavanju različitih duhova.« [DV 176]. To je tzv. drugo vrijeme izbora. Ima, pak, situacijâ u kojima svo-je odluke trebamo dobro i temeljito propitati i za njih nam sv. Ignacije nudi postupak izbora: »… kad netko najprije razmišlja zašto je čovjek na svijetu, naime da hvali Boga, našega Gos-podina, i da spasi svoju dušu; te zadahnut tom željom odabire za sredstvo neki način života ili neki stalež u granicama svete Crkve da mu to pomogne u Božjoj službi i u spasenju vlastite duše.« [DV 177]. Takav postupak izbora poma-že nam da automatsko odlučivanje podredimo promišljenom razlučivanju, a osobne predodž-be Božjem planu koji nam je namijenjen. To je tzv. treće vrijeme izbora.

Izbor u sedam koraka U Smjernicama je isusovac John Veltri raš-članio Ignacijev izbor na sedam koraka. Na početku je važno prepoznati područje i kon-kretan predmet izbora prema kronološkome i hijerarhijskome kriteriju, te imati neophod-nu neopredijeljenost prema ishodu, a to znači dostatnu spremnost da pristanemo uz ono što

prepoznamo da je Božja volja za nas. Potom slijedi razumsko iznošenje prednosti i nedosta-taka za mene ako prihvatim; i prednosti i ne-dostataka za mene ako ne prihvatim predmet izbora. Nakon razumskoga promišljanja sve te razloge »za« i »protiv« podvrgavam moli-tvi u svjetlu Duha Svetoga. Slijedi propitiva-nje kako moja duša odgovara na odluku »da« i »ne« iskustvom duhovne utjehe ili duhovne suhoće tako da dva dana prigrlim odluku »da« kao konačnu i osluškujem pruža li mi takav ishod utjehu ili suhoću, a onda postupam isto s odlukom »ne«. Zatim isto to ponovim jedan dan za »da« i jedan dan za »ne« Nakon što su iskorištena sredstva razuma, molitve i iskustva utjehe i suhoće, donosim svoju preliminarnu odluku. »Pošto sam tako prošao sve u duhu i razgledao sa svih strana predloženu stvar, vi-djet ću na koju stranu razum više naginje; pa prema tome većem poticaju razuma, a ne pre-ma kojem putenom nagnuću, treba da stvorim zaključak o predloženoj stvari.« [DV 182]. S tom odlukom se razmatraju otajstva Isusove muke, osluškuje se i traži mir u muci i na kraju raspetom Gospodinu Isusu »… prikaže taj iz-bor, da ga njegovo Božansko Veličanstvo milo-stivo primi i potvrdi ako je to na njegovu veću službu i proslavu.« [DV 183]. Brojna su pozi-tivna iskustva onih koji su prolazili postupke izbora u duhovnim vježbama. Bog često izne-nadi s onim na što nas poziva, a kad to prepo-znamo i prihvatimo, u nas se spusti dubok nu-tarnji mir unatoč napastima kojima neprijatelj nastoji spriječiti dobar i autentičan izbor.

Svjedočanstvo o izboru »Moj izbor za brak« pročitajte u rubrici »Što mi se dogodilo« na sljedećoj stranici.

| 11 | prosinac 2019. | 11

Što mi se dogodiloSvjedočanstvo o izboru

Moj

izbo

r za

brakImam 37 godina. Tolike godine sam čekala da

budem zaprošena, a onda kada se to dogo-dilo, nisam znala hoću li pobjeći ili se suo-

čiti sa strahom. Čak nisam bila sigurna je li on osoba za mene s obzirom na brojne različitosti. Nije bio toliko blizak Bogu i vjeri kao što sam ja nastojala biti i to me plašilo. No on je bio i jest dobar čovjek koji se trudi živjeti po svojoj savjesti i u mnogim stvarima je bolji od mene. U duhovnim vježbama u šutnji pratitelj mi je predložio da učinim izbor i »riješim tu dvojbu za svagda«. Prvo sam bila skeptična, dolazile su mi sumnje hoće li taj konačni Gospodinov odgovor biti 100 posto točan, no onda sam shvatila da je to strah i neprijatelj koji ne želi da to učinim. Postojao je strah i od toga da će mi možda Bog kazati ili dati nešto što ja nisam spremna čuti ili primiti. No kako je ovo izbor za cijeli život, ipak sam se odvažila na tu »avanturu« s pra-titeljicom i Duhom Svetim u tandemu. A onda je krenulo: svakodnevna razmatranja, spoznaje, Božja riječ. Od početne opterećenosti i straha od konačnoga rezultata, razmatranja su me poče-la ponovno zbližavati s mojim Bogom – mojom prvom ljubavi i mojim savršenim zaručnikom. Ponovno sam se zaljubila u Njega, a moja prvot-na nakana izbora za brak padala je u drugi plan. U razmatranjima sam se prisjetila kako sam kao mlada djevojka govorila da se neću udati jer ni-sam prihvaćala sebe i bojala sam se muškaraca. Molila sam Gospodina da mi to oprosti i svojom svetom Krvlju poništi posljedice tih mojih riječi i zaključaka. On me je hrabrio cijelo vrijeme i govorio: »Imaj strpljivosti, dušo moja. Tvoj se Otac brine za sve i za najmanji detalj u tvojemu životu i za onu mašnu u kosi koju ćeš nositi na svojemu vjenčanju. Vjeruj mi, i prepusti se mo-jemu vodstvu, hvala ti!« I nakon što je prošlo gotovo mjesec dana traganja, propitivanja, opa-žanja i uočavanja prednosti i nedostatka mojega izbora, došla sam sa svojom odlukom pod križ i rekla Isusu: »Odlučila sam se udati za njega, že-lim ga za svojega supruga i ljubiti ga i poštovati

do kraja života… u zdravlju i bolesti, u bogatstvu ili siromaštvu, u dugome ili kratkome životu, u Hrvatskoj ili tamo gdje ti već odrediš da idemo… s djecom ili bez njih… ali pod jednim uvjetom, a to je: s Tobom, Gospodine, da ti budeš cen-tar našega braka!« A On mi je s križa odgovo-rio: »Dijete moje malo, ti koja klečiš sada ispod mojega križa i moliš, ti koja si upravo prolazila moju muku svim svojim bićem, želim ti reći da se ne moraš više bojati! Možeš skinuti terete i okove, sada možeš disati punim plućima. Ja, tvoj Kralj, sada blagoslivljam tvoju odluku i govorim ti da je ona u skladu s voljom Očevom koju je On imao za tebe još od početka. Ti nisi bila spre-mna to prihvatiti i bježala si, tražila dalje, a on te je čekao. Idi sada i ljubi i poštuj svojega budu-ćega supruga: dijeli s njime svoju nutrinu, svoje vrijeme i svoju ljubav! Ne brini se za budućnost, sve će vam se dati u svoje vrijeme. Dopusti sada da te Krv moja pere, čisti, slama i ulijeva bla-goslov u tvoje biće. Ja sam tvoj dobri Otac, vje-ruj mi… prihvati to u svojem srcu i ne boj se, ja sam s tobom, ja ću biti s vama!« I taj susret s Isusom ispunio mi je cijelo biće… potvrdu sam čula, ali ona nije bila u centru… Krist je bio u centru i susret s njime, i to me je radovalo. Prije tjedan dana ispunila se godina dana otkada smo sklopili sakrament ženidbe. Vjenčanje je bilo li-jepo, osjetila sam kako su Isus i njegova Majka bili s nama cijelo vrijeme: ʻjeli su i piliʼ, plesali i veselili se s ostalim uzvanicima. Osjećam kako sakrament ima veliku snagu, jer nas smo dvoje i dalje jednaki sa svojim dobrim i lošim stranama, manama i vrlinama, ali nam Gospodin daje sna-gu da to sve prihvaćamo i idemo dalje s Njime. I na kraju bih rekla da je izbor za brak nešto najbolje što sam mogla učiniti u svojoj situaciji. Ne samo da sam dobila jasan odgovor nego mi taj odgovor koristi i u teškim danima kada dođu sumnje. Tada se samo sjetim Gospodina na kri-žu i Njegovih riječi potvrde: »Ti ga ljubi, a meni prepusti sve ostalo!«

Jelena Hotnjan

12 | 11 | prosinac 2019. |

Kutak za pratitelje

Pravila za razlučivanje duhova kao sredstvo iscjeljenja

John Veltri, D. I. (1933. – 2008.)Orientations, Volume 2, Part B, For those who accompany others on the inward journey, Guelph, 1998., 328-333.

Foto

: Int

erne

t

Kojim tehnikama se možete koristiti u procesu iscjeljenja? Kao i drugi du-hovni voditelji vjerojatno već znate

pregršt tehnika iz vlastitoga iskustva i isku-stva drugih koje bi mogle omogućiti vježba-teljima proces ozdravljenja.

Uporaba tehnikâ iscjeljenja s kontemplacijom evanđelja Svaka metoda može koristiti kao pomoć dje-lovanju Duha u ozdravljanju tijekom vježbi, uz uvjet da se obavljaju zajedno s metoda-ma vježbi. Na primjer, pri vježbama tematski vezanima uz Isusovu raniju dob mogli biste predložiti da se i vježbatelj nađe u Isusovoj dobi (ili da je Isus u onoj godini života za koju je vježbatelju potrebno iscjeljenje) i da uđe u interakciju s Isusom za vrijeme kon-templacije evanđelja. Onda ga možete ohra-briti i da odrasta kao što je Isus odrastao: - »U nadolazećem tjednu provedite neko vri-

jeme odrastajući s Isusom … Zamislite da imate sedam godina dok obavljate neku određenu vježbu … Idite u Nazaret kao sed-mogodišnjak i budite s Isusom u mašti … Bu-dite ondje i posjetite Svetu obitelj … Budite s Isusom i gledajte Josipa kako radi u tesarskoj radionici … Zatim u sljedećoj molitvenoj cje-lini možete nastaviti imati toliko godina ili možete imati osam godina kao i Isus … Une-site u molitvu svoju srdžbu zbog ravnoduš-nosti vaših roditelja prema vama …«

Na raspolaganju su nam mnoge tehnike koje se mogu uključiti u kontemplaciju evanđelja.- Marija ili Josip mogu predstavljati roditelj-

sku sigurnost i njegovati dijete kojemu je sigurnost potrebna.1

1 Lucia Capacchione: Recovery of Your Inner Child, (New York: Simon & Schuster, 1991).

| 11 | prosinac 2019. | 13

Kutak za pratitelje

- Ako vježbatelj kao odrasla osoba ne može ući u dijalog ili se prema Isusu ikako odno-siti, često to nutarnje petogodišnje dijete u njemu može.

- Koji put se neki oblik umjetničkoga rada, kao što je npr. slikanje, može uključiti ili unijeti u vježbu molitve da kreira siguran prostor za iskustvo iscjeljenja.

Vježbe tematski vezane uz Isusovu raniju dob, zajedno s navedenim korisnim natuknicama, mogu postati sigurno mjesto gdje vaš vježba-telj može dopustiti da rane iz prošlosti izađu na površinu i prinositi ih Bogu. U ovome pro-cesu jednostavno potičete sigurnu strukturu u kojoj vaš vježbatelj rješava svoj problem s Bo-gom. Sigurnost se pojačava kada potičete vjež-batelja na ravnopravno sudioništvo s vama u otkrivanju odgovarajućih načina na koje se treba suočiti ili postupati s ranjenim sjećanji-ma koja naviru u molitvi. Ovo se događa kada želite zajedno raspraviti kako najbolje ući u molitvenu vježbu i ustanoviti što će najvjero-jatnije pomoći na putu do iscjeljenja. Općenito, mudro je predložiti nekoliko razli-čitih pristupa, što daje vježbatelju slobodu da odabere pristup koji je za njega manja pri-jetnja, a veća mogućnost da ostane u skladu sa svojom spremnošću. Zatim pričekajte da zajedno otkrijete što je tu djelotvorno i što može dovesti do »veće utjehe«, iscjeljenja koje vježbatelj traži. Nakon toga pustite da se proces odvija sam po sebi jednostavno po-tičući »utjehu«. Kad jednom dođe »utjeha«, sve što trebate učiniti jest njegovati je.

Pravila za razlučivanje duhova kao sredstvo iscjeljenjaPravila za razlučivanje duhova također se mogu upotrijebiti da se omogući iscjeljenje.

Kao prvo, ova Pravila mogu se upotrijebiti na način za koji su i zamišljena: da se ono što se događa u molitvi razluči kroz prizmu utje-he [316]2, suhoće [317], lažne utjehe [331], [335]. Uza sve to duhovnik može rabiti ova Pravila kako bi se bavio obrascima osjećaja i misli koji se u našoj kulturi najčešće tumače kao da pripadaju isključivo domeni psiholo-gije. Kako bismo razumjeli ovu uporabu, pri-sjetimo se kako su u Ignacijevo vrijeme oba područja, i duhovno i psihološko, bila shvaćena kao da pripadaju jednom te istom dušobrižništvu. Duhovno je vod-stvo uključivalo u sebi neke perspektive koje psihoterapija pripisuje samo sebi. (Ovo se istražuje u Poglavlju 33 »Duhovni i psihološki obzori i vaša paradigma duhovno-ga vodstva« 513-571).

Pravila za razlučivanje duhova u Prvome tjednuPravila za razlučivanje duhova u Prvome tjednu, posebice [325], [326] i [327], mogu se rabiti doslovno ako vježbatelj treba shva-titi obrasce ispunjene tjeskobom koji naviru u molitvi i raditi na njima. U kontemplaciji evanđelja ova su iskustva često obrasci koji se kriju iza neprimjerenih načina na koje vježbatelji reagiraju na određene životne si-tuacije. Bavljenje tim obrascima u kontekstu duhovnih vježbi omogućuje praktično po-znavanje samoga sebe i prihvaćanje samoga sebe, što osnažuje vježbatelja da nakon obav-ljenih duhovnih vježbi postane još zreliji Isu-sov učenik. Primjera radi, dopustite mi da uvedem pret-postavljenu osobu po imenu Robert, koja je oduvijek imala osjećaj da nigdje ne pripada,

2 Uglatim zagradama označen je broj napomene u knjizi Ignacije Loyolski, Duhovne vježbe.

14 | 11 | prosinac 2019. |

Kutak za pratitelje

i koju nikad nitko od njemu važnijih ljudi u djetinjstvu nije saslušao. Njegov osjećaj te-meljnoga povjerenja nije se pravilno razvio tijekom odrastanja. Poruke koje je primao ukazivale su mu na to da je nevidljiv za oko-linu, da ga ne uzimaju u obzir. Reakcija na to bila je da je naučio prenaglašavati svoje osjećaje kako bi ga saslušali ili uopće čuli. Ako je bio povrijeđen, morao je poprilično povrijediti, inače ga nitko ne bi saslušao. Ako je bio radostan, morao je biti ekstremno radostan. I kako su godine prolazile, Robert je naučio izražavati svoje osjećaje na prena-glašene načine. S vremenom je način na koji je iskazivao osjećaje postao način na koji ih se sjećao i doživljavao. Obrazac u njegovim međuljudskim odnosima počeo se stvarati kada bi se prijatelji povukli zbog prejakog intenziteta njegovih osjećaja. Budući da su se povukli, Robert se osjećao nesaslušanim; reagirao je dalje nastavljajući s pretjeranim iskazima osjećaja. Ti bi iskazi dovodili opet do odbacivanja kojih se toliko strašio, i tako se taj začarani krug nastavio odigravati. Po-stao je povučen, deprimiran i bespomoćan. Na koncu je potražio pomoć kod psihotera-peuta i grupnu terapiju. Uz tu pomoć Robert se naučio realističnije uhvatiti u koštac sa životom. Svejedno, nje-govo je izražavanje emocija i prosudbi i dalje ostalo pretjerano, čak i nakon što je terapija završila. Nastavio je ponavljati jedan te isti začarani krug i postao je jako uznemiren i tje-skoban, često se osjećajući vrlo povrijeđenim i odbačenim. S vremena na vrijeme potražio bi duhovno vodstvo. U jednome trenutku, tijekom velikoga prijelaznog razdoblja u ži-votu, odlučio je sa svojim voditeljem obaviti duhovne vježbe prema napomeni [19].

Kada je tema molitve bila bijeg u Egipat, zapao je u tešku suhoću. Tijekom dana to je nepovoljno utjecalo na njegove odnose s drugim ljudima. S vremenom, razgovarajući s duhovnim voditeljem i ponavljajući odre-đena razmatranja, postao je sposoban unijeti svoje osjećaje suhoće u kontemplaciju evan-đelja. U procesu se susreo s bolnim sjeća-njima na vlastito djetinjstvo, s mnogima od kojih se već bavio u psihoterapiji. Zamolio je Isusa da uđe s njim u ova bolna sjećanja. Zamolio je Isusa da ga za vrijeme duhovnih vježbi oslobodi od svih njihovih učinaka. Robert je nastavio s kontemplacijom evan-đelja i molio za tu slobodu. U međuvremenu njegov je duhovni voditelj počeo u duhov-nim pokretima primjećivati obrasce zača-ranoga kruga koji bi se pojavljivali iznena-đujućom učestalošću. Obrazac je započeo iskustvom suhoće, potom je Robert govorio o njemu, i nakon što bi govorio o njemu, za-šao bi još dublje u suhoću. Nije to bila samo »suhoća«; bilo je to »užasno iskustvo!«. Čak bi ga opisao kao da je napušten od Boga, osjećajući se pritom potpuno ostavljenim od svih koji sudjeluju u evanđeoskome događa-ju. Duhovni je voditelj zapazio da bi se ova suhoća aktivirala svaki put kad bi pokoji vid evanđelja podsjetio na neku odbačenost iz prošlosti i kako bi zvučalo vrlo slično onim obrascima koje je uočio za njihovih susreta prije no što su započeli s vježbama. Robert nije uspio primijetiti uzrok svemu tome, pa bi se voditelj poslužio predodžbom napo-mene [327] da objasni gdje je taj »okidač«. Objasnio je kako je Robertova percepcija moguće odbačenosti kao kakav zapovjed-nik vojske koji provaljuje u utvrđeni grad s najslabije strane. Zatim, upotrebljavajući

| 11 | prosinac 2019. | 15

Kutak za pratitelje

napomenu [325] sa slikom bijesne žene, vo-ditelj ističe obrazac koji je zapazio: naime, nakon što bi suhoća zauzela utvrđeni grad, činilo se da je Roberta obuzeo strah i tada su strahovite stvari poprimile velike razmjere. Primjenom ovih uputa na njegovo iskustvo duhovni je voditelj objasnio da neprijatelj prvo ulazi nenametljivo i zatim, nakon što je ‘pokret suhoćeʼ ušao u utvrđeni grad, strah pojačava taj pokret. Prošlo je dosta vremena otkad je Robert prvi put priznao mogućnost postojanja jednoga takvoga obrasca, i kad je postao sposoban prepoznati ga u molitvi. Robert je mogao novim očima vidjeti što se događa u molitvi. Ova nova perspektiva, utemeljena na Pravilima za razlučivanje u Prvome tjednu, otkrila mu je način razu-mijevanja i ponašanja u paralelnom zača-ranom krugu pri svakodnevnome odnosu s drugim ljudima.

Analogna uporaba Pravila za razlučivanje duhova u Drugome tjednuTrebalo mu je još dulje vremena da mu i na-kon obavljenih duhovnih vježbi korištenje Pravila za razlučivanje duhova u Prvome tjednu postane navikom u svakodnevno-me životu. Kad je postalo navikom, i kad je pokret suhoće postao još suptilniji, za-počeo je primjenjivati i neke smjernice iz Pravila za razlučivanje duhova u Drugome tjednu. Iako mu reakcije nisu bile specifi č-no iste kao one predviđene za Drugi tjedan, mogao je primijeniti ova Pravila analogno. Prema tome, naučio je da se određeni način razmišljanja i tumačenja vlastitih osjećaja može činiti ispravnim, ali ga zli anđeo nei-zbježno vodi do svojega cilja, kao što je ista-knuto u napomeni [332]. Tako je na kraju

priznao, metodom pokušaja i pogrešaka, da mu je, kako bi umio prepoznati ‘prijevaruʼ, uvijek bilo od koristi razmatrati smjer ra-zvoja misli i dosljednih osjećaja koji su ga vodili do uznemirenosti [333], [334]. Kad god ne bi uspio prepoznati ovo iskrivljeno razmišljanje kao kušnju, neprijatelj bi mu mogao zauzeti utvrđeni grad [327]. Onda bi njegov strah i osjećaji odbačenosti postali još nesnošljiviji [325]. Prema tome, ciklus razmišljanja sličan onome u napomeni [332], a koji nije obustavila refl eksija pred-ložena u [333] i [334], doveo je do destruk-tivne energije opisane u [327] i do izrazitih tjeskoba u napomeni [325]. Uporaba Pravila za razlučivanje duhova na ovaj način može biti prava pomoć da osposobi vježbatelja koji je u procesu iscjeljenja. Dopustite da isto ovo ponovno objasnim na malo drugačiji način. Sjetite se moje pretpo-stavke da je Robert već učinio neke psihološ-ke unutarnje radnje i došao do razumijevanja svoje prošlosti i na neki je način prihvatio. Robert bi obično i automatski obrađivao po-datke iz svojega života kroz svoju omiljenu »funkciju osjećaja«. Ustrajnom primjenom Pravila za razlučivanje duhova u Prvome tjednu naučio je prepoznati da mu osjećaji u vezi s »funkcijom osjećaja« nisu bili vje-rodostojni onda kada bi »funkcija osjećaja« bila prevarena percepcijom moguće odbače-nosti. S vremenom je naučio prepoznati da onda kad je prevaren, sam sebi može pomoći služeći se ‒ više i bolje ‒ manje omiljenom »funkcijom razmišljanja«. Robert se naučio koristiti »funkcijom razmišljanja« po ovim stadijima:a) Kada bi ga stvarni osjećaji obuzeli, morao

je najprije naučiti djelovati protivno tim

16 | 11 | prosinac 2019. |

Kutak za pratitelje

osjećajima odbijajući svaki pokušaj da ih pronikne. Morao je odvratiti pozornost od sebe sve dok se nije konačno smirio. U protivnome bi se tjeskoba povećavala. I ove upute slijede savjete Pravila za razlu-čivanje duhova u Prvome tjednu:- djelujte izravno protiv kušnji [319]; i- suočite se s kušnjama smjelo i učinite

upravo suprotno od onoga što neprija-telj predlaže [325].

b) Onda, nakon što bi takozvane kušnje prošle, mogao je ustuknuti i »funkcijom razmišljanja« točno analizirati sve što se bilo dogodilo. Tako je postupno postao svjestan da jedan skup okolnosti nije isto što i drugi, i takozvana odbačenost u sadašnjosti nije isto što i odbačenost u djetinjstvu u prošlosti. Ovo je analogna primjena savjeta dana u Pravilima za ra-zlučivanje duhova u Drugome tjednu: - analizirajte početak, sredinu i kraj sli-

jeda misli i dosljednih osjećaja [333]; i- zapamtite to za ubuduće da možete

prepoznati kušnju kada ponovno dođe [334].

c) Vježbajući vježbe navedene pod b), pogo-tovo osvrt na dan, Robert je naučio brže povezivati stvari. Vježbanjem je naučio zapažati kako odvratne misli nastupaju od-mah čim se počne događati takozvani do-življaj odbačenosti. S vremenom su Rober-tove kušnje postale manje izražene. Počeo je primjećivati »okidače« većom brzinom čak i kada su oni bili jedva zamjetljivi.

U ovakvim slučajevima kao što je Robertov možemo razumjeti kako se neka Pravila za razlučivanje duhova u Prvome tjednu, pogo-tovo [315] i [317]-[327], tiču mnogih vidova temeljne psihologije. U poglavlju 29 »Pravila za razlučivanje duhova« (407-456) želim ista-knuti da se prvi niz smjernica može razumje-ti kao da više pripada području duhovnosti, ali da se Pravila za razlučivanje duhova u Drugome tjednu koji put analogijom mogu primijeniti više na psihološke fe-nomene. Nakon što je Robert postao spret-niji u korištenju prvoga niza, njegov duhovni voditelj uveo ga je u analognu upotrebu ne-kih od uputa iz Drugog tjedna.

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić

Snim

io N

ikol

a M

raov

ić/I

njig

o

Razgovor s Martinom Huljev, članicom Zajednice Injigo, o dječjim razmišljanjima o Bogu, o mirisu Neba, o životnim i duhovnim borbama, o davanju sebe u praćenju vježbateljâ i školama za pratitelje, o usponima i padovima u bračnoj zajednici, o majčinskom radnom danu s četvero djece.

Razgovarala: mr. sc. Jasna Košćak, prof.

Zagledana u vječnost vidim se kao Očeva princeza, Isusova ljubav

18 | 11 | prosinac 2019. |

Magis ono malo više

Možete li se predstaviti čitateljima časopisa »Injigo« i reći nešto o svojemu odrastanju, školovanju, životu u obiteljskome okružju?Kad pogledam na svoje odrastanje iz sadaš-nje perspektive, vidim koliko je bilo duhovne borbe da ne skrenemo s puta moj brat Ve-dran i ja. Djeca smo rastavljenih roditelja i do same rastave je došlo poprilično rano, čini mi se u prvome razredu osnovne škole. Brak mojih roditelja bio je sve samo ne stabilan. Nakon rastave Vedran i ja ostali smo živjeti s tatom i mojom, sada pokojnom, bakom Na-dom. Ona je bila stijena na koju smo se osla-njali i tata i mi, ona je iznijela ogroman teret našeg odrastanja, odgoja, usmjeravanja. Tek sada nekako mogu osjetiti koliko je tereta vu-kla odgajajući svoje unuke. Što se tiče samog odgoja u vjeri, manjkalo je žive vjere. Sve je bilo na bazi tradicije, i to neke vlastite tradi-cije. Ne sjećam se da smo ikada kao obitelj svi zajedno otišli na misu. Sjećam se samo da sam sama išla na vjeronauk i misu jer sam tako htjela. Krstila sam se u petome razredu osnovne škole i to na poticaj svećenika koji je tada bio na župi. Sjećam se svojih dječjih razmišljanjâ o Bogu i jasnoće srca kako On postoji, sjećam se kako sam s nekim strahom svaku večer molila Očenaš sve dok jednoga dana nisam prestala moliti. Borbe su se na-stavljale kroz srednju školu. Jedno vrijeme te su borbe bile jake, no što sam bivala starija sve više sam potiskivala glas savjesti, moje-ga anđela čuvara, glas Neba u sebi. I tako je ostalo do moje dvadeset i četvrte godine kad sam konačno doživjela susret sa živim Gos-podinom. Voljela sam učiti, no nekako sam uvijek birala liniju manjega otpora misleći da će mi tako biti lakše. Završila sam ekonomski fakultet koji sigurno nije bio polje mojega in-

teresa i moram priznati da se time baš nešto i ne ponosim jer je upravo tu linija manjega otpora prevladala. Da ne završim u teškim bojama, moram spomenuti ono dobro što se dogodilo za vrijeme studija - upoznala sam svojega muža Zlatka.

Kad sam krenula u duhovne vjež-be, povratka više nije bilo niti sam o povratku razmišljala, nosio me samo pogled u Gospodina.

Kako ste upoznali Program duhovnih vježbi Injigo i što Vas je privuklo te ste se odazvali i započeli svoj hod?Ubrzo nakon susreta sa živi Bogom, moja draga prijateljica Ana mi je rekla i za du-hovne vježbe (prvo se naravno pobrinula da odem na Tabor), i kako bi bilo baš odlično da ih upišem. Nisam ništa znala o duhovnim vježbama osim da se moli svakoga dana ne-što i ide na tjedne razgovore s pratiteljem. Najviše napasti je bilo upravo u pisanju živo-topisa i slanju molbe za program duhovnih vježbi. Sve se u meni lomilo dok sam poku-šavala napisati, poslati. Neprijatelj se svojski borio i postavljao svakojake prepreke ne bi li uspio u svojemu naumu. Sada znam da su to školski primjeri razlučivanja u Prvome tjed-nu duhovnih vježbi te vježba o dvjema za-stavama uživo. Ono što me najviše privuklo vježbama bila je promjena koju sam vidjela na mojoj prijateljici, odjednom je bila otvore-na, nasmijana i radosna, zračila je, rekla bih da mi je Nebo zamirisalo preko prijateljice Ane. A kad sam krenula, povratka više nije bilo niti sam o povratku razmišljala, nosio me samo pogled u Gospodina.

| 11 | prosinac 2019. | 19

Magisono malo više

Ja sam Mu odlučila sve povjero-vati i sve izvršavati bez pogovora i kompromisa.

Je li početak bio težak i je li bilo većih isku-šenja da odustanete?Na početku duhovnih vježbi bilo je, naravno, teško, no Gospodin je bio pun ljubavi i toliko jasan u onome što od mene traži. Davao mi je obilje milosti, čini mi se da od toga obilja i dandanas živim. S druge strane ja sam mu odlučila sve povjerovati i sve izvršavati bez pogovora i kompromisa. Duhovne su borbe bile snažne, ali malo-pomalo Gospodin je izvojevao borbu po borbu.

Dugi niz godina u Programu je i Vaš muž Zlatko. Vaš je brak rastao uz služenje u Pro-gramu i Zajednici Injigo, čiji ste član, dok je Vaš muž dugogodišnji pratitelj. Kako ste uspjeli uskladiti razgovore s pratiteljima, služenje i brak?Praćenje je postalo dio mene, odnosno, taj način služenja je postao dio mene, kao da ga ne mogu više odvojiti od sebe, a možda je tu bilo oduvijek. Ukomponirati u brak ova-kvo zahtjevno služenje nije prošlo baš bez problema i ne mogu reći da se sve posložilo samo od sebe, te da nije bilo prigovora. No, i moj muž i ja bili smo svjesni da je praćenje služenje i da čini dobro i drugima, ali i nama samima, da nas kroz to Gospodin obogaćuje i u prihvaćanju različitosti i u osluškivanju nadahnuća. Zajedničkim dijalogom te pri-lagođavanjem služenja da ne bude na štetu našemu odnosu i braku, našli smo neku opti-malnu mjeru. Tako sada, na primjer, najčešće

biram jutarnje termine za razgovor s vježba-teljima da večer imamo slobodnu jedan za drugoga, a djeca se vesele da će u tome satu moći gledati crtiće te radosno pitaju mamu ima li danas razgovor.

Koje ste sve dužnosti tijekom godina služe-nja u Programu i Zajednici Injigo iznijeli? Kakva su Vaša iskustva?Mnogo je godina iza mene. Uz praćenje pred-vodila sam slavljenički tim na velikim mje-sečnim susretima svih vježbateljâ u Zagrebu, vodila sam sudionike duhovnih vježbi od 30 tjedana iz Trešnjevačkoga dekanata četiri godine (od 2013. do 2017.). To je bilo dosta intenzivno razdoblje služenja jer sam se uz praćenje vježbateljâ pripremala i za susrete, vodila tjedne susrete za vježbatelje i pratite-lje, organizirala škole za pratitelje, raspore-đivala vježbatelje pratiteljima, a to je značilo biti raspoloživ svakome kome bi se ukazao neki problem bilo duhovne ili praktične pri-rode. Pratila sam i u duhovnim vježbama u šutnji koje Zajednica organizira tijekom ljeta. Osobitu radost pružalo mi je organi-ziranje i predavanje u školama za pratitelje u kojima sam nekako mogla dati cijelu sebe. Sve ono što sam stekla tijekom godina osob-nih duhovnih vježbi i praćenja, sva znanja koja sam upila slušajući najprije predavanja dr. sc. Marice Čunčić, duhovnika Programa i Zajednice Injigo mons. Marinka Miličevića, Ane Knežević, sve škole za pratitelje koje sam slušala, a potom i transkribirala, dobilo je još veći smisao time što sam isto mogla prenijeti dalje drugim pratiteljima. Pri pomi-sli na sve to preplavljuje me osjećaj smisla, zahvalnosti, ali i zadovoljstva jer sam to bila u mogućnosti raditi.

20 | 11 | prosinac 2019. |

Magis ono malo više

Iza Vas je deset godina braka, što je, po Vama, ključno u sazrijevanju u bračnoj za-jednici?Ključno je prihvaćanje onoga drugoga i osjećaj da si prihvaćen jer, budimo realni, mi smo ipak ljudi bez obzira na to što smo već dugo u vježbama i što pratimo. Dakle, to nas samo po sebi ne čini svecima. Dru-go što bih istaknula je komunikacija, dije-ljenje intime ili kako bi pater Frkin rekao: »Dugi i nježni razgovori.« Koliko mogu biti dugi u svakodnevici življenja, teško je reći, ali mora ih biti koliko god dugo ili kratko trajali. Tu ne mislim na razgovore o tehnič-kim, svakodnevnim stvarima, već na razgo-vore o našim nutarnjim stanjima. Svakako bih napomenula da nutrinu nije baš uvijek jednostavno međusobno podijeliti iako se znamo već devetnaest godina. Ne bih voljela da steknete dojam da mi živimo neku idilu jer smo, eto, pratitelji. Ne, imamo uspone i padove kao i svaki drugi bračni par, no za-hvaljujući nekim naučenim alatima kao što su na primjer osvrt na razmatranje ili osvrt na dan, što nam daje bolji uvid u nas same i naš odnos, uspijemo to prebroditi i riješiti razgovorom, nekad brže, a nekad nam, ipak, treba vremena da dođemo k sebi, kao i sve-tomu Petru.

Pokušavam pronaći Boga u sit-nicama toga dana, moliti strelo-vite molitve, posvješćivati Božju prisutnost i predavati mu ono što radim.

Danas ste majka četvero djece. Možete li nam opisati kako izgleda Vaš majčinski rad-ni dan i kako svijet danas doživljava obitelj s četvero djece?Voljela bih pisati kako u Martininoj glavi izgleda idealan dan, no to bi onda bilo da-leko od stvarnosti. U stvarnosti se teškom mukom probudim oko sedam sati (jer ti-jelo ipak pamti akumulirani umor), prire-dim djeci doručak i najstariju kćer Franku otpratim u školu. Slijedi niz radnji sa sva-kim djetetom, kućanski poslovi, razgovor s vježbateljem oko 9 sati. Nakon toga idem van s djecom ako je lijepo vrijeme, spre-mam ručak i sve oko ručka. Potom pokuša-vam s djecom proći neko učenje kroz igru, opet po drugi put odlazimo na zrak. Nakon toga su dječje aktivnosti (koje nisu svaki dan, već dva dana u tjednu). Po povratku u stan vrijeme je za večeru te vrijeme za zajedničku obiteljsku molitvu za koju se stvarno treba izboriti jer nije lako moliti s malom djecom. Nakon što uspavamo djecu, Zlatko i ja se trudimo svakoga dana imati zajedničku molitvu i naše zajedničko vri-jeme, iako smo već stvarno toliko umorni da nam ponekad i molitva bude spavanje naizmjence. Naravno, nisam spomenula da tijekom dana imamo više padova, slomova, zazivanja, podizanja, divljenja i smijanja. To je život! Kao što se može vidjeti, vrije-me za moju osobnu molitvu teško je ostva-riti tako da, doslovce, pokušavam pronaći Boga u sitnicama toga dana, moliti strelo-vite molitve, posvješćivati Božju prisutnost i predavati mu ono što radim, a jednom do tri puta tjedno uspijem i razmatrati Božju riječ. Kao što već rekoh, živim od milosti koje mi je Gospodin dao u vremenu kad

| 11 | prosinac 2019. | 21

sam se mogla potpuno predati u neometa-noj molitvi. Danas moja molitva jednostav-no izgleda drugačije, iako i to mogu biti iz-govori da se ne moli. Bože, pomozi mojoj nevolji. A kako svijet doživljava obitelj s četvero djece? Stekla sam ovakav dojam: s čuđenjem, strahom, divljenjem, prijezirom. Ovoga zadnjega ima najmanje, ali ima. Ne-kako kao da je velik sraz između trećega i četvrtoga djeteta. Treće dijete, još ljudi oko nas, svijet može nekako prihvatiti, ali četvrto, tu si već pomalo čudak pa izviru i različita neprihvaćanjâ.

Najprije se rodila Franka, onda Krsto pa Tadej i prošle godine Tereza. Kako ste do-življavali njihov dolazak na svijet?Dolazak svakoga od njih je nešto najdivni-je što nam se moglo dogoditi. Donijeti na svijet dijete koje nije ja i nije Zlatko, već netko sasvim novi, netko koga uopće ne poznaješ i koga ćeš tek upoznati ‒ predivan je osjećaj. Jedna navijačka pjesma rekla bi neopisivo.

Riječi koje mi je tada uputio Gos-podin, On koji je Riječ koja je tije-lom postala, bile su tako jake da me i dandanas kad se toga sje-tim, prođu trnci i osjetim kako je On živi Bog, Onaj koji jest, Onaj koji je Ljubav i Onaj koji ljubi i grli mene u svojemu zagrljaju.

Možete li izdvojiti neki osobit susret s Gos-podinom koji Vas je promijenio?Osim našega prvoga susreta u Kući Tabor ot-kada moj svijet više nije isti, mogla bih reći da su to sigurno bile duhovne vježbe u šutnji u Programu Injigo nakon sedam godina mo-jih osobnih duhovnih vježbi u svakodnevno-me životu od trideset tjedana. Šutnja je bila vrlo teška i naporna, borila sam se sa samom sobom i nisam do samoga kraja htjela popu-stiti i povjerovati Gospodinu ono što je od mene tražio, a tražio je da se vratim u naj-traumatičniji događaj mojega djetinjstva. Ja sam tijekom cijele šutnje smatrala da je taj događaj potpuno nebitan, čak sam mislila da je to zamka neprijatelja da me stalno vraća u prošlost. No u zadnjem trenu odlučila sam popustiti Gospodinu i rekla mu da ako On to toliko silno želi, spremna sam se vratiti u taj događaj. Razmatrala sam Isusovu agoniju u vrtu, a to je, zapravo, bila agonija mojega ži-vota. Riječi koje mi je tada uputio Gospodin, On koji je Riječ koja je tijelom postala, bile su tako jake da me i dandanas, kad se toga sjetim, prođu trnci i osjetim kako je On živi Bog, Onaj koji jest, Onaj koji je Ljubav i Onaj koji ljubi i grli mene u svojemu zagrljaju.

O čemu razmišlja Martina zagledana u vječ-nost, Sveto Trojstvo, Majku, svece? Zagledana u vječnost vidim se kao Očeva princeza, Isusova ljubav, ljubav Onoga koji život za me daje, Marijina djevojčica i prijate-ljica svetaca, a razmišljam o tome kako postići ono što vidim. Sve na veću slavu Božju.

Svjedočanstvo Martine i Zlatka Huljev »Ludost se na kraju pokazala kao pravi put« pročitajte u časopisu »Injigo« br. 7, str. 44.

Upute za ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu

Uvod: Kreni! Ne boj se!Prvi tjedan: Prema slobodiDrugi tjedan: Dođi, Gospodine Isuse!Drugi tjedan: Slijedi meTreći tjedan: Prema križuČetvrti tjedan: Vjerujem u uskrsnuće tijela

Einleitung: Gehe los! Fürchte Dich nicht!Erste Woche: Zur Freiheit!Zweite Woche: Komm, Herr Jesus!Zweite Woche: Folge mirDritte Woche: Zum KreuzVierte Woche: Ich glaube an die Auferstehung des Leibes

Tvrdi uvez, format 14,5 x 27 cm Izdanje na hrvatskom jeziku: 488 str.

Preis: 20 EuroInformationen und Bestellungen: [email protected]

Anweisungen für ignatianische geistliche Exerzitien im täglichen Leben Gebundene Ausgabe, Format 14,5 x 27 cmAusgabe in deutscher Sprache: 568 S.

Cijena: 100,00 knInformacije i narudžbe: [email protected]

Juan de Valdés Leal: Sv. Ignacije moli egzorcizam nad opsjednutim Foto

: Mus

eo d

e be

llas

arte

s de

Sev

illa


Autorica opisuje dvije slike iz 17. stoljeća koje

prikazuju sv. Ignacija kako moli za opsjednute.

Petar Pavao Rubens: »Čudesa sv. Ignacija« i

Juan de Valdés Leal: »Sv. Ignacije moli egzorcizam

nad opsjednutim«.

Ignacije oslobađa opsjednute

24 | 11 | prosinac 2019. |

Putovima sv. Ignacija

Početkom novoga vijeka, koji počinje ot-krićem Amerike 1492. god., opsjednutost demonima nije bila samo uvjerljiva, nego

se i broj onih koji su tvrdili da su opsjednuti širio epidemijskim razmjerima tako da demonolozi, kako god zvučalo kontradiktorno, nazivaju 16. i 17. stoljeće »Zlatno doba opsjednutih«. Zato su sveti u 16. st. nerijetko morali moliti molitve oslobađanja i egzorcizme, pogotovo utemeljite-lji redova. To je činio i utemeljitelj Družbe Isu-sove sv. Ignacije Lojolski (1491. – 1556.) koji je u bazilici sv. Petra u Rimu prikazan među osni-vačima redova kako stoji đavlu na glavi. Slično je činio i Ignacijev duhovni sin ‒ suutemeljitelj Družbe Isusove i najveći misionar poslije sv. Pavla ‒ sv. Franjo Ksaverski (1506. – 1552.), a tako i Ignacijev nasljednik, treći generalni po-glavar Družbe Isusove sv. Franjo Borgia (1510. –1572.) i drugi. Ovdje opisujemo slike koje pri-kazuju sv. Ignacija kako moli za opsjednute.

Petar Pavao Rubens: »Čudesa sv. Ignacija«»Slikar prinčeva i princ slikarâ«, poznati fl a-manski umjetnik Petar Pavao Rubens (1577. – 1640.), pobožan katolik, promicatelj proturefor-macije, među ostalim remek-djelima naslikao je 1617. – 1618. dvije velike slike: »Čudesa sv. Ignacija« (vidi naslovnicu časopisa) i »Čudesa sv. Franje Ksaverskog« za prvu crkvu posveće-nu sv. Ignaciju. Na oltaru te crkve u Antwer-penu, posvećene 1621. god., te su se slike iz-mjenjivale iznad oltara, a cilj im je bio ubrzati kanonizaciju sv. Franje Ksaverskog zajedno sa sv. Ignacijem što se i dogodilo 1622. god. Kako je crkva izgledala oko 1630. god., vidi se na sli-ci koju potpisuje Sebastian Vrancx. Ukinućem Družbe Isusove 1773. god. crkva je zatvorena, a 1779. god. ponovno se otvorila i posvećena je sv. Karlu Boromejskom sve do danas. Ku

nsth

isto

risch

es M

useu

m, B

eč

Sebastian Vrancx, Unutrašnjost crkve sv. Ignacija u Antwerpenu, oko 1630. god. s Rubensovom oltarnom slikom »Čudesa sv. Ignacija« (na naslovnici časopisa)

26 | 11 | prosinac 2019. |

Putovima sv. Ignacija

Dvije Rubensove slike sv. Ignacija i sv. Franje Ksaverskog nalaze se sada u Beču u Muzeju po-vijesti umjetnosti (Kunsthistorisches Museum). Na slici »Čudesa sv. Ignacija« (slika je na na-slovnici časopisa) Rubens prikazuje sv. Ignacija sa svetačkom aureolom oko glave u misnici kako moli za vjernike. Jedna mu je ruka na oltaru, druga je ispružena na molitvu za narod. Dvije osobe jako reagiraju, grče se na tlu u donjem di-jelu slike. Opsjednuta žena, lijevo dolje, desnom rukom vuče vlastitu kosu i povlači glavu una-trag u neprirodno uvijanje i iskrivljavanje, što je znak samoozljeđivanja. Drugom rukom trga odjeću, otkrivajući prsa, što predstavlja simp-tome izazovnog i nemoralnog ponašanja. Op-sjednuti muškarac je tijelom na zemlji, a noge su u zraku, leđa su mu zasvođena u neprirod-nom položaju. Oko tijela je labavi konopac koji se slomio u nasilnoj borbi. Vezivanje je trebalo obuzdati opsjednutoga. Oči su kod oboje opsjed-nutih okrenute prema gore što znači da su zlo-dusi u njima podređeni nekomu nadređenomu demonu što je manje opasno od očiju zavrnutih prema dolje kad je zloduh u čovjeku nadređen ostalim demonima. Usta su im otvorena i vidi se crni jezik. Gore lijevo demoni sive boje bježe prema stražnjem kraju crkve. Naslikani su kao mješavina humanoidnih likova s repovima nalik zmiji. Budući da su bez kontrasta s pozadinom, površni ih promatrač jedva primijeti jer je slikar stavio glavni naglasak na snagu i silu Božju koja se očituje po molitvi. Budući da je obučen u mi-snicu, sv. Ignacije moli za ozdravljenje i oslobo-đenje neposredno prije ili poslije mise. Vjernici su očito očekivali njegovu molitvu i zato ih na slici ima raznih vrsta: bogati i siromašni, mladi i stari, majke s djecom koja su možda bolesna. Vjerojatno Ignacije nije znao da među prisutni-ma ima opsjednutih. Tek kad je počeo moliti za narod, pojavile su se zlodušne reakcije kod žene

i muškarca i može se uočiti efekt iznenađenja jer ljudi u blizini nisu spremni za taj događaj iako konopac ukazuje da je muškarac sa zlodušnim problemima bio vezan i da je netko s njime do-šao. Dijete desno dolje se prestrašilo i majka ga smiruje. Uz Ignacija stoje njegovi duhovni sinovi na istoj razini s njim. Juan de Valdés Leal: Sv. Ignacije moli egzorcizam nad opsjednutimŠpanjolski slikar, kipar i arhitekt Juan de Val-dés Leal (1622. – 1690.) naslikao je niz djelâ za isusovačku rezidenciju Casa Profesa u Sevilli u Španjolskoj koja prikazuju epizode iz života svetoga Ignacija. Na ovoj slici (str. 23) sv. Igna-cije u središtu slike gleda prema nebu i moli, drži jednu ruku preko opsjednutoga, a druga je otvorena i ponuđena Bogu. Opsjednuti muška-rac kleči ispred njega. Ljudi iza opsjednutoga obuzdavaju jadnoga čovjeka koji smionim kret-njama pokušava pobjeći, ali ga drže u prisilno-me položaju. Opsjednuti je naslikan otvorenih usta kao da zavija u agoniji; zubi mu izgledaju barbarski kao u psa. Njegove divlje oči izgledaju nehumano; rastrgao je odjeću i grčevito pao na tlo. Slikar mu je dao životinjske osobine. Valdés Leal pokazuje svoju sposobnost izražavanja ge-stikulacijâ, savršeno hvatajući đavolsku gestu opsjednutoga čovjeka. Sv. Ignacije predstavljen je kao ponizni sluga Božji koji moli smirenog, spokojnog izraza. Demoni izlaze iz otvorenih usta opsjednutoga čovjeka kao skupina čudovi-šta poput mješavine zraka i krilatih stvorenjâ. Kako druga ravnina ove slike prikazuje kuću u Manresi gdje je Injigo živio među prosjacima u bolnici, smatra se da je glavni prizor također u tome katalonskome gradu. Muškarac i žena su svjedoci egzorcizma i na licima im je izraz očekivanja i divljenja. U pozadini dva čovjeka razgovaraju – možda o tome što se događa pred njima.

| 11 | prosinac 2019. | 27

Format: 13,3 x 19,5 cmBroj stranica: 88Uvez: mekiCijena: 60 HRK (PDV uključen).Cijena s poštarinom za tuzemstvo i treće zemlje je 65 HRK (PDV uključen).

Cijena s poštarinom za područje EU je 13 EUR (PDV uključen), bez poštarine 10 EUR (PDV uključen).Narudžbe na broj 091 4444 865; 091 4444 866 (radnim danom od 9 do 17 h) ili na e-mail: [email protected]

N O V A K N J I G A !

28 | 11 | prosinac 2019. |

Struja milosti

Razgovor s Davidom Manganom, sudionikom Duquesne [dju’kein]vikenda, o vremenu studija i susretu s Isusom, promjeni života, zaljubljenosti u Isusa, obitelji, službi i sudjelovanju na Zlatnome jubileju Katoličke karizmatske obnove (1967. – 2017.) u Rimu u zajedništvu s papom Franjom, kardinalima, biskupima, svećenicima i 50.000 sudionika.

Mr. sc. moralne teologije Branka Gabrić

Moja je strast služiti Crkvi da je potpuno prožme osjećaj Pedesetnice

Možete li se ukratko predstaviti?Moje ime je David Mangan i imao sam prili-ku sudjelovati na vikendu Duquesne, duhov-noj obnovi u veljači 1967., koja se smatra po-četkom Katoličke karizmatske obnove.

Tko je bio David Mangan prije vikenda Duquesne 1967. godine?Za vrijeme studija na Sveučilištu Duquesne bio sam član zajednice studenata koja se na-zivala Chi Rho. Chi Rho je grčki simbol za Krista. U jednome trenutku svojega života

odlučio sam se posvetiti Isusu i pokušavao živjeti za njega. U Chi Rho zajednici imali smo različite aktivnosti – proučavanje Bi-blije, organizaciju društvenih događanja, godišnje duhovne obnove i još mnoge druge aktivnosti. Osjećao sam snažnu želju slijediti Gospodina u svakom trenutku.

Koji vam je bio najvažniji događaj tijekom toga vikenda? Što se događalo?Za mene je ključan događaj bio nevjerojat-no snažno iskustvo Isusove blizine, koje je

| 11 | prosinac 2019. | 29

Struja milosti

no mijenja na bolje. Danas sam još više za-ljubljen u Isusa nego prije 50 godina. A ako me za nekoliko godina budete pitali koliko je jaka moja ljubav prema Isusu, očekujem da ću moći reći da je ona još veća, još radi-kalnija.

Kakva je bila reakcija crkvenih službenika i biskupa?U početku smo trebali čekati neko vrijeme na reakciju crkvenih službenika i biskupa. Iako je ona u početku bila vrlo spora, stiglo je mnogo pozitivnih ohrabrenja, osobito od pape Pavla VI., pape Ivana Pavla II., pape Be-nedikta XVI., a sada i od pape Franje.

Kao laik vi propovijedate i molite za izljev Duha Svetoga. Kako biste opisali odnos izme-đu karizme i hijerarhije u Crkvi?Vjerujem da je odnos karizme i hijerarhije Crkve jači i pozitivniji nego ikad.

Prošlo je 50 godina otkako ste prvi put doži-vjeli »krštenje u Duhu Svetome«, mnogi bi se ljudi umorili tijekom tolikih godina, kako ste uspjeli zadržati taj žar Duha Svetoga?Mnogi su se zaista umorili nakon 50 godi-na, ali ne vjerujem da se trebamo prepustiti tome osjećaju. Mislim da to možemo izbjeći tako da svakim danom sve radikalnije slije-dimo Isusa. Smatram da sam uspio zadrža-ti gorljivost jer mi je Duh Sveti nudi svaki dan. Načini za održavanje naše ljubavi prema Bogu nisu se promijenili. Temelji su molitva, proučavanje Svetoga pisma, pripadnost za-jednici, služenje i evangelizacija.

Kakva je vaša današnja služba?Moja služba danas jest u ljubavi služiti svojoj supruzi i odrasloj djeci, kojih je pe-tero, kao i 16 unučadi. Uz to poslan sam služiti svojim prijateljima, kao i svakoj

Snim

ila B

rank

a G

abrić

David Mangan i Patti Gallagher Mansfi eld (sudionici događaja »Duquesne Weekend«, 1967.) u Rimu 2017. povodom zlatnog jubileja Katoličke karizmatske obnove

potpuno promijenilo moj život. Bilo je toliko snažno da se ne može riječima opisati. Bio sam obavijen Kristovom ljubavlju i hodao u Njegovoj prisutnosti gotovo godinu dana! Jedini način na koji bih mogao opisati ovo iskustvo jest da sam bio »izgubljen u Kri-stu«. Doista, bio sam »izgubljen u Kristu« i sretan što sam se tako osjećao.

Koji su najtrajniji plodovi toga iskustva? I kako se vaš život promijenio nakon toga?Najtrajniji plod toga iskustva bila je promje-na mojega života, koji se i dalje svakodnev-

30 | 11 | prosinac 2019. |

drugoj osobi koju Gospodin šalje u moj život. Također, aktivan sam u svojoj župi i izvan nje. Već nekoliko godina putujem širom svijeta govoreći na konferencijama, duhovnim vježbama, župnim misijama, da-nima obnove i sličnim događajima. Moja je strast služiti Crkvi da bi ju, kako je rekao papa Ivan Pavao II., potpuno prožeo osje-ćaj Pedesetnice.

Aktivni ste u službi iscjeljivanja. Koji bi bio najbolji uvjet za primanje unutarnjeg iscje-ljenja?Kratak odgovor na ovo pitanje bio bi: s vje-rom tražiti nutarnje iscjeljenje. Međutim, čini se da mnogi ljudi smatraju vjeru nekim osjećajem. Ali vjera je više kao neka radnja,

a ne osjećaj. Vjera se obično očituje u našim djelima i u našim riječima. Možemo osjećati mnogo toga, ali više vrijedi izreći čin vjere Gospodinu, a onda djelovati u skladu s onim što smo mu rekli. Ne mislim da je dovoljno zaustaviti se na pozitivnim mislima. Način našega djelovanja trebao bi pokazati da se uzdamo u Boga bez obzira koji će način On izabrati da usliša našu molitvu. Kada nešto tražimo od Boga, moramo uvijek biti spre-mni prihvatiti Njegov odgovor. On uvijek zna što je najbolje za nas.

Jeste li imali iskustvo duhovnih vježbi svetoga Ignacija?Imam samo iskustvo čitanja duhovnih vježbi svetoga Ignacija.

Snim

ila B

rank

a G

abrić

David Mangan i Patti Gallagher Mansfi eld tijekom zlatnog jubileja Katoličke karizmatske obnove 2017. u Rimu vodili su radionicu

| 11 | prosinac 2019. | 31

Struja milosti

Oženjeni ste i imate djecu i unuke. Kako ste pomirili svoj obiteljski život sa svojom služ-bom evangelizacije koja služi Gospodinu? Ka-kav savjet biste dali našim čitateljima?Moja supruga i ja u braku smo 45 godina. Imamo petero odrasle djece i 16 unučadi. Uvijek sam smatrao da je moja primarna služba moja obitelj. Ako tu ne uspijem dje-lovati, onda ne mogu uspješno djelovati ni na drugim područjima. Ako moj raspored putovanja loše utječe na moju obitelj, sma-njit ću ga što je prije moguće. To ne znači da su moja djeca i unuci savršeni. Ne može-mo kontrolirati tuđe izbore. Ponekad djeca donose pogrešne odluke. Ali moramo biti uz njih kada se to dogodi. Moram reći da smo moja žena i ja zaista primili mnogo bla-goslovâ. Moje najmlađe dijete sada ima 35 godina i sva naša djeca su vjerna Isusu i Cr-kvi. Svih naših 16 unučadi (u dobi od četiri do 19 godina) odgajaju se kao vjerni kato-lici. S obzirom na to moja žena i ja uistinu smo blagoslovljeni. Zapravo, moj najstariji unuk je povremeno putovao sa mnom i ta-kođer sudjelovao u predavanjima.

Održavate radionice o tome kako zadržati djecu da ostanu u Katoličkoj crkvi (Keeping Your Kids Catholic Workshop). Mnogi roditelji imaju problemâ na ovome području, možete li nam dati neke kratke savjete?Moj dobar prijatelj Bert Ghezzi napisao je knjigu o tome kako zadržati djecu u Kato-ličkoj crkvi (Keeping Your Kids Catholic), a zatim me zamolio da napravim radionicu prema toj knjizi. Održavamo jednodnevne radionice, pa je teško ukratko sažeti njihov sadržaj. Ali mogu vam nešto predložiti. Mo-žete potražiti tu knjigu na internetu. Ako u

tražilicu utipkate njezin naslov, možete ju lako pronaći. Pokušao sam to i sam i prona-šao je po cijeni od 6.5 američkih dolarâ.

Što vas je najviše dojmilo tijekom proslave Zlatnoga jubileja? Kako ste to doživjeli? Za-pravo, cijela je Crkva slavila jubilej vašega »krštenja u Duhu Svetome«.Na mene je ostavila najsnažniji dojam koli-čina ljubavi koju sam iskusio od ljudi diljem svijeta zato što sam rekao svoj »da« Gospo-dinu u tom prekrasnom događaju 1967. Ta-kođer smatram nevjerojatnim blagoslovom to što sam svoje iskustvo mogao ispričati u Rimu na stadionu Circus Maximus, gdje se okupilo više od 50.000 ljudi. I još više: imao sam čast predvoditi molitvu za novi, još snaž-niji izljev Duha Svetoga na tom blagoslovlje-nom događaju. I uza sve to moja supruga i ja imali smo priliku sudjelovati na audijenciji kod pape Franje.

S engleskog na hrvatski jezik prevela: Suzana Stan-ković, mag. philol. angl. i mag. educ. philol. ital.

Foto

albu

m D

avid

Man

gan

Više o Zlatnome jubileju Katoličke karizmatske obnove možete pročitati u časopisu »Injigo« br. 10, str. 25-37.

David Mangan, svjedok djelovanja

Duha Svetoga

32 | 11 | prosinac 2019. |

Duhovno vodstvoFo

to: I

nter

net

Isusovac Herbert Alphonso u devetome nastavku pre-davanja o duhovnome vodstvu održanome u Centru za ignacijansku duhovnost u Rimu nastavlja s tumačenjem pedagogije molitve: kako pronaći vrijeme za molitvu; kako neprestano moliti; kako nas vježba molitve dovodi do duha molitve.

Prof. dr. sc. o. Herbert Alphonso, D. I. (1930. – 2012.)

Duh molitve

u molitvi. Zvuči li ovo kao nešto nemoguće? Pitamo se: »Što nam je, dakle činiti?« Znači li to da molitve trebamo izgovarati sve vrije-me – neprestano? Ili možda ova naša pitanja pokazuju da se ravnamo prema slovu Pisma ondje gdje se trebamo ravnati prema Duhu?

Kroz molitvu – personalizacija svih obveza Evanđelje unosi u molitvu pojam oslobođe-nja, sličan onom koji iznosi i na moralnoj ra-zini. To oslobođenje, tj. kršćanska sloboda, ne stječe se odricanjem od obveza, nego moleći unatoč obvezama, ili točnije ‒ slijevajući se u vlastitu nutrinu, kroz molitvu se ostvaru-je personalizacija svih obveza. Tako molitva biva ukorijenjena u samo središte srca. Ona nas vodi prema samoostvarenju, i to spon-tano, s lakoćom i s radošću, a to je odlika svega što se radi s ljubavlju. Braćo i sestre, svima nam je poznat pomak od Staroga za-vjeta prema Novome. Stari je zavjet bio za-konik napisan na kamenim pločama, ali već kod proroka naviještena su »nova vremena«, vremena novoga saveza, kada će novi zakon biti »zapisan u ljudskim srcima«. »Duh i za-kon bit će stavljeni u vaša srca i bit ćete slo-

Molitva ne broji minute niti mjeri svoje korake. Ona dolazi, odlazi, diše i pjeva u slobodi djeteta koje se

igra u prisutnosti svojega oca – u vrtu svije-ta. Jedino tako, gledajući prvotno na duh, po-ticaj ili stav, možemo razriješiti onaj poznati problem kako pronaći vrijeme za molitvu. Jer nije li naš problem naći vrijeme za molitvu?Posebno je to problem aktivnih vjernika, koji od posla ne znaju kako naći vrijeme za moli-tvu. Kako naći vrijeme za molitvu? Moj će vas odgovor možda iznenaditi. On glasi ovako: u prvome redu trebamo moliti sve vrijeme – ne-prestano. Taj paradoks nije moja izmišljotina, braćo i sestre, to je sámo srce evanđeoskoga izvještaja. To je učenje Evanđelja. Evanđelje nam ne nameće nikakva ograničenja za mo-litvu. Ono nas poziva da molimo neprestano. Evanđeoska mjera molitve sadržana je u rije-či »uvijek«. Mjera kojom duša mjeri molitvu jest »uvijek«, to je prava mjera kršćanske molitve. Sv. Pavao u svojoj prvoj poslanici Solunjanima kaže: »Bez prestanka se molite!« (1 Sol 5,17). Dakle, bilo to potajno ili javno, u nevolji ili u radosti, kršćanska duša živi i diše

| 11 | prosinac 2019. | 33

Duhovno vodstvo

bodni«. Sloboda kršćanina! To ne znači da je zakon dokinut niti da su obveze dokinute. Ali to više nije izvanjska obveza ili zakon, nego je sve to preneseno u nutrinu, postajući tako »nutarnji zakon« milosrđa i ljubavi, »koji će Duh Sveti upisati i urezati u srca ljudi«. U ovoj perspektivi kažemo, kao i uvijek kada govorimo o kršćanskoj slobodi, da ta slobo-da nije dokidanje onoga što zakon zahtijeva, nego nadilaženje toga zakona. Ili bolje reče-no: prenošenje u nutrinu, personaliziranje i asimiliranje u ljubavi svega što zakon zahti-jeva. Rečeno izrazima sv. Pavla: Više, dakle, nisam rob izvanjskoga zakona, nego sam sada slobodan, jer je zakon sada s ljubavlju upisan duhom slobode u moje srce. Nipošto ne tre-ba umanjivati vrijednost i važnost vježbe u molitvi za onoga koji želi živjeti u duhu moli-tve. Ako je duh molitve istinski, on tada ima unutarnji dinamizam, neuništivi dinamizam da se pruži preko svega onoga što predstavlja molitveno pravilo. Nema sumnje da zakon i pravila imaju svoju pedagošku i formativnu vrijednost u povijesti spasenja. Govorit ću o pedagogiji molitve, ali da bih govorio o tome, morao sam vam dati ovaj životni kontekst, ovo životno ozračje za molitvu. Jer jedino tako možemo razumijeti pedagogiju.

Vježba molitve je nužan put do duha molitve U Novome zavjetu imamo Stari zavjet kao pedagogiju – jer sv. Pavao za riječ zakon ko-risti grčku riječ paidagogos, zakon vodi dije-te do odrastanja i zrelosti u slobodi. Nema, dakle, sumnje da zakon i pravila imaju svoje pedagoško i formativno značenje u povijesti spasenja. Zbog toga vježba molitve ostaje za sve nas nužan put koji vodi do duha molitve

i ostvaruje ga u našim životima. Ali što je to što daje smisao, što ulijeva život molitvenim vježbama? Što se nalazi u njihovom središtu i predstavlja njihov cilj? To je živo općenje duše s Božjim životom. To je duh molitve. Mi go-vorimo o životu molitve. Sada, unutar ovoga životnoga konteksta, dolazimo to toga da raz-motrimo pedagogiju molitve, njezinu početnu točku i proces. Kao uvod u ovo izlaganje, želio bih vam pročitati prve retke iz evanđelja po Luki: »Jednom je Isus na nekom mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: ‘Gospo-dine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.ʼ On im reče: ‘Kad molite, govo-rite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u na-past!ʼ« (Lk 11,1-5). Mislim da je ovo naprosto predivno. Jeste li uočili kako nam Luka često predočuje Isusa kako provodi noć na brdu u zanosu jedinstva sa svojim Ocem? Zanima me i ono što Luka dalje govori. Učenici su zasigurno promatrali Isusa u njegovom cje-lonoćnom zanosu jedinstva s Ocem. Taj ih je doživljaj morao toliko dirnuti da su se u rano jutro, kada je on sišao s brda, skupili oko njega i rekli: »Gospodine, želimo biti poput tebe. Za nas je tvoj primjer toliko privlačan da želimo biti poput tebe. Gospodine, nauči nas moliti.« A što je Isus odgovorio, braćo i sestre? Je li im rekao: »Ako želite naučiti moliti, naučite ove ili one tehnike… « O, ne! Nego je rekao: »Ako želite naučiti moliti, tada molite!« To je pre-divno. I to je moja početna točka.

S engleskoga preveo: mr. sc. Milivoj VodopijaPriredila: dr. sc. Marica Čunčić

Nastavit će se u sljedećemu broju.

34 | 11 | prosinac 2019. |

Gorući grm

Na Božić, 25. prosinca 1972. godine položila sam Vježbe II. iz englesko-ga jezika. Bio mi je to dar Maloga

Isusa u jaslama. No prekasno za upis u treću godinu engleskoga kao »B« predmeta na Fi-lozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Da, na sâm Božić položila sam taj usmeni. U komunizmu se ispit mogao polagati na Božić – bijaše to radni dan kao i svi drugi. Oni koji nisu radili toga dana, bivali su ka-žnjeni. Iz predmeta »A« dala sam sve ispite i do jeseni sam imala dovoljno vremena da krenem u Englesku radi usavršavanja engle-skoga jezika. U Britanskome sam konzulatu naišla na katoličku agenciju koja povezuje engleske obitelji s djevojkama. Upoznala sam se s institutom au-pair-girl /o per gǝrl/: sred-njoškolke ili studentice borave u kući radi učenja engleskoga jezika kao ravnopravan

U osmome nastavku dr. Čunčić pripovijeda o šestomjesečno-me boravku u Engleskoj radi usavršavanja engleskoga jezika. Prisjeća se boravka u anglikanskoj obitelji Lloyd u Woldingha-mu. Tamo je bila au-pair-girl.

DALJA POVIJEST DUHOVNIH VJEŽBI U PROGRAMU INJIGO (VIII. DIO)

Church of England – Moj prvi susret s nekatolicimaDr. sc. Marica Čunčić

član obitelji. Pisala sam agenciji da želim biti au-pair-girl i naučiti engleski, ali da ne želim izgubiti dušu. Našli su mi anglikansku ob itelj iz srednje klase kojima sam odmah poslala dopis. Pismo Lloydovih iz Woldinghama sti-glo je s obiteljskom fotografi jom pred slikom jedrenjaka na moru uz napomenu da im fo-tografi ju vratim kada dođem.

U domu LloydovihBilo je to u travnju 1973. Rekla sam da će me u zračnoj luci prepoznati po svjetlozelenoj marami. Mister Lloyd je došao preda me s djecom: Rachel /’reičl/ (8) i Simon /’sajmon/ (5). Dok smo se autom Volvo karavan vozili ulicama Londona, šalio se da su mi Englezi priredili svečani doček jer su zastave vijorile, ne sjećam se zašto, možda za prolazak kraljice Elizabete II.

| 11 | prosinac 2019. | 35

Gorući grm

Gospođa Lloyd mi je odmah dala zadatak da počistim viseću kuhinju i kad sam završila, čula sam jednu od boljih ocjena: not too bad! (ne preloše). Sljedeće jutro sam za doručak pojela veliki sendvič iz frižidera koji sam od kuće ponijela, ali u avionu smo dobili jesti, pa je ostao netaknut. Poslije shvatih zašto su se pogledavali dok sam ga onako velikog zdušno smanjivala. Oni jedu tanku namazanu šnitu za doručkom tako da je na tanjuru prerežu na četiri dijela i elegantno stavljaju u usta dio po dio. Dala sam loš primjer djeci kako se jede za stolom. To sam kasnije popravila kad je na stol došlo jelo Toad in the hole (Krastača u rupi). Pristojno sam jela iako mi se gadilo. Tek sam kasnije saznala da su to izrezane hrenov-ke tekućim tijestom zalivene i zapečene. Smi-jali su mi se svi Lloydovi i učiteljica englesko-ga zajedno s au-pair djevojkama. Iz ugovora koji smo potpisali bilo je jasno da ću pomagati gospođi u kući, biti s djecom, oni će mi dati stan (imala sam svoju sobu), hranu i džeparac (koliko se sjećam, iznosio je 4,5 funti tjedno), bit ću član njihove obitelji i moći prakticirati svoju vjeru.

Church of EnglandOni su išli u Church of England (Englesku cr-kvu). Čula bih navečer kako nekad čitaju Sve-to pismo – znak da su praktični vjernici. Ne-djeljom bi išli u crkvu gdje se uglavnom pjeva. Oni nemaju mise. Njihovi svećenici nemaju fi zičke veze sa svetim Petrom po polaganju ruku i ne mogu vršiti pretvorbu. Meni su do-pustili da nedjeljom i petkom odem na svetu misu u 11 sati u katoličku crkvu u mjestu koje ima još dvije anglikanske crkve. Bio je to to-čan omjer tadašnjega stanja u UK s dvije tre-ćine anglikanaca i jednom trećinom katolika.

Henrik VIII. (1491. – 1547.) zabranio je ka-toličku vjeru u svojemu kraljevstvu i sebe proglasio papom. Tada je mnogo mučenika dalo život za vjernost Papi. Tek sam nedav-no vidjela dokumentarne fi lmove o krvavim progonima katolika u Engleskoj. William Shakespeare (1564. – 1616.) bio je katolik u vrijeme progona. U svojim djelima aludira na istine katoličke vjere. Poznati engleski pisac, pravnik, kancelar Henrika VIII., dobar suprug i otac četvero djece, mučenik sv. o-mas More (1478. – 1535.), zaštitnik državnikâ i političarâ, radije je umro nego priznao Hen-rika VIII. za poglavara umjesto Pape. Tek od 1829. god. katolici su opet mogli glasovati, ući u politiku i školovati se kao i anglikanci. Od tada su rasli brojem zahvaljujući pravi-lu u katoličkoj crkvi da kad se katolik ženi anglikankom, ona prelazi na katoličku vje-ru i kad se katolkinja udaje za anglikanca, on prelazi na katolicizam. To nam je pričala učiteljica engleskoga jezika kod koje sam s ostalim au-pair djevojkama išla na pouke iz engleskoga. Bila je katolkinja, sestra katolič-koga biskupa i supruga sveučilišnoga profe-sora koji je prešao s anglikanske na katoličku vjeru i na misama petkom u Woldinghamu pobožno ministrirao.

Crtice iz života s anglikancima Moje znanje o kršćanima koji nisu katolici bilo je skromno, a iskustvo nikakvo jer su u mojemu Turopolju svi katolici. Kad je gospođi bio rođendan, nisam imala ništa osim kruni-ce, bila je lijepa, iz Rima, i ona je to zahvalno primila. Tada sam zaključila da nemaju ništa protiv katoličke vjere. S gospođom bih u vrtu ručala i pričale bismo o mnogočemu pa mi je rekla da se kojim slučajem rodila u katoličkoj

36 | 11 | prosinac 2019. |

Gorući grm

vjeri, bila bi katolkinja. Vodeći djecu vlakom u London na izložbu mačaka u kojoj su Lloy-dovi sudjelovali jer su imali više posebnih mačaka, jedna se siva npr. zvala Binna, jedan tamnosmeđi, čokoladni zvao se Gossip, otkri-la sam što zapravo misle o katoličkoj vjeri. Kad smo vlakom stigli u London, odvela sam djecu u katoličku katedralu (Westminster Ca-thedral) koja se nalazi u blizini kolodvora Vic toria Station. Onamo sam išla na misu kad sam imala slobodan dan četvrtkom tako da sam katedralu poznavala. Štoviše, bila sam ondje na misi koju je služio kardinal József Mindszenty, madžarski Stepinac. Dirnulo me kad je započeo Vjerovanje: Credo in unum Deum (latinski – Vjerujem u jednoga Boga) jer zbog toga su ga komunisti progonili i mnogo je pretrpio. Uz katoličku je katedra-lu bila knjižara e Catholic Truth Society u kojoj bih kupila po koju knjigu, a ponajviše mala, džepna izdanja za nekoliko pennyja što je odgovaralo mojemu džeparcu. Kupila sam tako i knjigu za djecu o svetoj Tereziji od Djeteta Isusa. Rachel je rado slušala dok sam je naglas čitala i srce joj se počelo žari-ti od ljubavi prema Isusu u pomazanju Duha Svetoga. Mama je čula na hodniku da čitamo, pozvala Rachel da izađe, i više se nije vratila. Nasamo me pitala zašto više ne smijemo čita-ti. A Simon je za stolom pred svima pitao što znači riječ »Catholic – katolički«. Tata mu je rastumačio da to znači »univerzalni«. Nisam se miješala. U katedrali sam djeci pokazala ogroman kip sv. Petra odmah kraj ulaza, ispovjedaoni-cu, jako stari kip Blažene Djevice Marije na sredini crkve ispred kojega su vjernici palili svijeće što ih je osobito zanimalo. Na izlazu sam kupila svakomu krunicu. Kad smo stigli

u veliku dvoranu s mnoštvom kaveza i mača-ka, Rachel je sva sretna pokazala mami kruni-cu, a onda i Simon. Gospođa nije ništa rekla, samo me, nakon konzultacija sa suprugom, obavijestila da se plan promijenio, da nećemo ići s njima kući, nego ćemo se vratiti vlakom kako smo i došli. Nisam znala zašto, ali čim smo ušli u kuću, saznah. Oni su stigli prije nas. Putem su razgovarali o mojim darovima djeci i katoličkom utjeca-ju. Gospodinu se tresla brada, bio je zelen od bijesa dok mi je govorio da nisam tu radi od-goja njihove djece, nego da pomognem gos-pođi, i kako njihova vjera nije ženska, mislio je na krunicu i Blaženu Djevicu Mariju, nego muška u Duhu Svetome, i da više ne smijem djeci govoriti o katoličkoj vjeri. Molila sam za oproštenje i rekla da ću paziti. Ispovjednik u katedrali mi je rekao da na djecu mogu utje-cati samo svojim ponašanjem koje će pamtiti, a o vjeri im mogu govoriti tek kad navrše 18 godina, a do tada su pod roditeljima. Rachel i Simon bili su dobro odgojena djeca osim kad mi se za jedne šetnje Simon izgubio u šumi ili kad je na početku moga boravka vikao misleći da ću bolje razumjeti što mi govori. U kući nije bilo televizora. Čula sam kako Simon priča svojemu malomu prijate-lju iz susjedstva u kojem su imali TV, da će i njegov tata kupiti kuću koja ima televizor. Djeca su bila zaigrana i maštovita. Simon je bojio svoj mali bike (/baik/ – bicikl), igrali su se raznih igara po kući i u velikome vrtu, a zajedno smo priredili predstavu tako da su oni recitirali i pjevali, a roditelji su bili publi-ka. I ja sam s njima glumila, samo sam odbila njihov prijedlog da se popnem na pozornicu (krevet) kad smo pjevali Twinkle, Twinkle Li- le Star (Sjaji, sjaji, mala zvijezdo).

| 11 | prosinac 2019. | 37

Gorući grm

Izuzetno ljeto i odlazak na more u Rye /rai/Bilo je to izuzetno ljeto kad je nakon četrde-set kišnih godina bilo vedro i sunčano. Zato smo išli na more e English Channel – En-gleski kanal (La Manche – francuski: ruka-vac) i to u Rye. Kad smo sve spremili u auto, teta, djeca i ja smjestili smo se na stražnjem sjedalu. Auto je stajao pred glavnim ulazom u kuću krcat stvarima, a gospođa Lloyd nije znala gdje je ostavila ključ od kuće da je za-ključa. Krenula sam u potragu i vrlo brzo sam ga našla u velikoj katnici s puno soba i stvari. Gospođa je ozarena lica uskliknula: »Good girl!« i krenusmo. U Ryeu smo sami boravili u srednjovjekov-noj drvenoj kući sa sobama na različitim ra-zinama, kupali se na pješčanoj plaži po kojoj su po pijesku vozili jedrenjaci na kotače. Dje-ca su se igrala sa zmajem, a ja sam se mogla sama loptati s vjetrom jer bi mi vratio loptu. Do duboke vode sam pješačila da bih mogla plivati. Jedan događaj neću zaboraviti. Bila je Velika Gospa. Svi smo trebali ići u Hastings. Znala sam da ima misa u Ryeu, ali nisam bila sigurna da ima u Hastingsu. Zato nisam išla s njima iako sam znala da će im biti lijepo. Navečer mi je gospodin Lloyd pričao da je vidio kako mnoštvo ljudi izlazi iz katoličke crkve i da sada zna zašto sam ostala, i dodao: »Mogla si ići s nama i onamo ići u crkvu.«

»Goodbye, Mara!«Nisam htjela biti Mary, a Marica krivo izgo-varaju /‘marša, mar’sia/. Zato sam se predsta-vila kao Mara, i tako su me zvali. Gospodin Lloyd je pronašao da se tako zove egzotična životinja koja odjednom sve četiri noge diže u zrak; kada hoda, zapravo skače. Pred kraj

se mojega šestomjesečnoga boravka gospođa razboljela. Ne sjećam se dijagnoze. Nadali su se da ću zbog toga ostati duže od ugovore-noga vremena, ali nisam mogla. U listopadu sam se vratila na fakultet. Na starinsku sta-nicu Woldingham iz 19. st., na jednoj od dvi-je pruge koje voze u London, dopratio me g. Lloyd: »Goodbye, Mara!« rekao je ne pokazu-jući osjećaje. »Goodbye, Mister Lloyd!« rekla sam dok smo se rukovali kad je vlak stigao. Poslije mi je javio da je gospođa umrla. Sada su Rachel i Simon odrasli zreli ljudi. Sjećaju li se au-pair djevojke Mare koja je živjela i radila u njihovoj obitelji?

Nastavit će se.

Naša Gospa sa svetim Djetetom. Kip od alabastera iz 15. stoljeća u katoličkoj katedrali u Londonu (Westminster Cathedral). Razglednica, 1973. god.

Foto

albu

m M

. Čunčić

38 | 11 | prosinac 2019. |

Psiholog u duhovnostiFo

toal

bum

Em

ina

Sim

unić

Emina Simunić, dipl. psiholog, prof. 1982.)

Profesionalno iskustvo stječe kroz obavljanje psihološke djelatnosti u školstvu, skloništima za žrtve obiteljskoga nasilja, radu s djecom i odraslima oboljelima od malignih bolesti. Tre-nutno radi u području medicine rada, no po-sljednjih godina posvećena je individualnom i grupnom psihološkom radu primarno usmjere-nom na poboljšanje kvalitete života osoba koje su proživjele različite traumatske događaje.

Prema psihologijskom rječniku afek-ti su kratkotrajne i burne doživljajne reakcije praćene promjenama u radu

srca, krvnom tlaku, disanju, radu probavnih organa i endokrinih žlijezda. Prate ih inten-zivne vanjske manifestacije poput nekontro-liranoga plača ili smijeha. Afekti utječu na našu kogniciju (spoznaju), što može umanjiti svjesnu kontrolu ponašanja. Afekt možemo promatrati i kao reakciju na podražaj, koja mobilizira psihofi zičku vitalnu energiju.

Razlikovanje afekata, emocijâ i raspoloženjâAfekt je percepcija objekta i obuhvaća procjenu koliko je on važan za održava-nje vitalnoga života s obzirom na osnovne potrebe i pripada psihofi zičkoj dimenziji čovjeka (Frankl, 1973). Ovdje ubrajamo re-akcije na prijetnju, seksualna uzbuđenjâ na neke podražaje, gađenje ili pojačani apetit na neku hranu. Prema psihologijskom rječ-niku emocije (lat. riječ e-movere ‒ kretanje iznutra prema van) su stanja izazvana ne-kom vanjskom ili unutarnjom situacijom, karakteristična po tome što su većinom ili ugodna ili neugodna. Najčešće ih dijelimo na primarne (osnovne) i sekundarne (izve-dene). Primarne emocije su: radost, tuga, strah, ljutnja, iznenađenje i gađenje; dok je sekundarnih emocija neizmjerno mnogo i

Poruke emocija

Donosimo pr edavanje održa-no za članove Zajednice Injigo 25. kolovoza 2018. u Zagrebu. Svrha predavanja bila je upo-znati slušateljstvo s vlastitim i tuđim emocionalnim funkcio-niranjem, osvijestiti određene obrasce neadekvatne regulaci-je i usvojiti strategije i načine suočavanja s određenim emo-cionalnim stanjima.

| 11 | prosinac 2019. | 39

Psiholog u duhovnosti

nije ih moguće sistematizirati, neke od njih su: ljubomora, zavist, krivnja, stid, ljubav itd. Emocije su reakcija na neko zbivanje u prošlosti, budućnosti ili u sadašnjosti. Re-akcijom se uspostavlja odnos prema odre-đenom zbivanju, i odnos prema reakciji na to zbivanje (Milivojević, 2010). Emocije su uvijek logične. Logiku ne treba tražiti u »zdravome razumu« koji vrijedi za većinu ljudi u nekome društvu, nego u kriterijima na osnovi kojih osoba procjenjuje situaci-ju. Riječ je o osobnoj logici ili logici samo jednoga dijela ličnosti koji se nalazi u ne-svjesnome pa njegova logika izmiče svijesti osobe (Milivojević, 2010). Razumijevanje logike pojave neke emocije ne znači da op-ravdavamo osobu i njezino ponašanje (u slučaju nepoželjnih reakcija), već upravo otkrivanje logike omogućuje kasniju regu-laciju i adekvatno suočavanje sa životnim situacijama. Emocije su adaptacije. Javljaju se u određenom kontekstu i putem autono-mnoga živčanoga i hormonalnoga sustava djeluju na motoričko funkcioniranje – mi-jenjaju mišićni tonus i pokreću osobu na određenu aktivnost. Isto tako, djeluju i na mentalno funkcioniranje – procese pamće-nja, mišljenja i percepcije, a sve u svrhu od-govarajuće prilagodbe (Milivojević, 2010). Upravo zbog te adaptivne funkcije ne mo-žemo emocije dijeliti na pozitivne ili nega-tivne, već je svaka pokazatelj onoga što se događa oko nas i povezuju nas s okolinom. Prema psihologijskom rječniku raspolože-nja su stanja koja opstaju neko vrijeme i blagog su intenziteta. Ako je stanje ugodno, onda to nazivamo »dobro raspoloženje«, a ako je neugodno, riječ je o »neraspolože-nju« ili »zlovolji«.

Kako nastaju emocije? Nerijetko se emocionalna stanja prezen-tiraju kao subjekti izvan osobe, čiji je ona objekt. Primjerice: »Uhvatio me strah«, »Spopao me bijes«, »Tuga se uvukla u naš život«, »Uhvatila me depresija«. Na takav se način latentno odbacuje vlastita odgovor-nost u njihovu nastanku i netko je drugi u potpunosti odgovoran za ono što se osjeća. No podražajna situacija ne može sama po sebi dovesti do neke emocije. Svaka podra-žajna situacija ili okidač mora biti opažena i mentalno prezentirana. Opažena u okolini ili u »glavama« putem sjećanja (predodžba prošlosti) ili imaginacije (predodžba buduć-nosti). Zatim se podražajnoj situaciji pripi-suje značenje (smisao) i povezuje s vrijedno-snim sustavom (Milivojević, 2010). Upravo u tome pripisivanju značenja i povezivanju s onime što je osobi važno moguće su od-govarajuće korekcije i regulacija pojedinih emocionalnih stanja. Navedeni kognitivni (spoznajni) procesi događaju se jako brzo jer čovjekov referentni okvir stalno obra-đuje informacije iz okoline, procjenjuje ih i daje im značenje. No kako je kapacitet svje-snoga uma ograničen, najveći dio te obrade događa se nesvjesno, odnosno predsvjesno. Prema Sigmundu Freudu veliki dio emocio-nalnoga života odvija se na nesvjesnoj razi-ni, emocionalni doživljaji ne moraju uvijek prijeći prag svjesnosti. Tako su u eksperi-mentu prezentiranja slike zmije, ispod razi-ne svjesnosti, ljudima koji ih se boje senzori na njihovoj koži otkrili izbijanje znoja (znak tjeskobe). Premda su ispitanici navodili da ne osjećaju nikakav strah. Stoga emoci-je koje bubre ispod praga svjesnosti mogu imati snažan utjecaj na percepciju i reakcije

40 | 11 | prosinac 2019. |


u svakodnevnom funkcioniranju (Goleman, 2006). Ciklus emocionalne reakcije obuhva-ća i tjelesnu komponentnu. »Svaka emocija ima i svoje tijelo«, tj. određenu biokemijsku reakciju i pripadajuće senzacije. No važno je biti svjestan da senzacije, koliko god jake bile, nisu emocije. Senzacije ili osjete čovjek stalno doživljava u manjoj ili većoj mjeri, a emocije su nešto što se doživljava samo po-vremeno. Senzacije imaju kontinuitet, dok su emocije diskontinuirane, doživljavaju se samo u situacijama koje su važne. Na kraju ciklusa emocionalne reakcije nalazi se po-našanje vidljivo vanjskom promatraču. Ne postoji znak jednakosti između ponašanja i emocija. Osoba se ne mora uslijed doživlja-vanja određene emocije ponašati na određe-ni način. Ako vanjski promatrač o emociji zaključuje samo na osnovi ponašanja druge osobe, vjerojatno čini atribucijsku pogrešku jer ako netko viče, ne znači da je ljut, kao što ni suze nisu uvijek znak tuge ni smijeh sreće.

Izražavanje emocija Svijest i doživljavanje emocije neovisno je o pokazivanju okolini. Na emocionalno izra-žavanje može utjecati niz okolinskih fakto-ra: od onoga što se događa sada i ovdje do obiteljskoga skripta – onoga što je usvojeno od roditelja i dodatno oblikovano tijekom ži-vota. Uslijed godinâ osoba može od vlastite svjesnosti odvojiti pojedinu emociju i biti djelomično svjesna neke od njezinih kom-ponenti – osjetne komponente ili ponašanja, ali je ne može prestati doživljavati. Primje-rice, može se ljutiti, ali će se često zaustaviti u izražavanju ljutnje zbog straha od kazne, koja je nerijetko uslijedila tijekom odrasta-

nja. Isto tako uslijed određenog obiteljskog skripta, osoba nesvjesno može manipulirati određenim emocionalnim stanjima. Na pri-mjer, tijekom svojega djetinjstva navikla je tugom dobiti ono što želi, tj. pokrenuti druge na udovoljavanje svojih željâ i to se onda na-stavlja tijekom kasnijih godina.

Regulacija emocijâOsnova svake emocionalne regulacije poči-nje od prepoznavanja, razumijevanja i ime-novanja emocionalnoga stanja, nakon čega je moguće prema njemu zauzeti određeni stav i ovladavanjem strategijâ i načinâ regulacije djelovati na vlastito psihofi zičko zdravlje te poboljšati odnose s drugima. U području re-gulacije postoje podržavajuće i ograničava-juće strategije:Među manje uspješne načine emocionalne regulacije ubraja se minimaliziranje i pre-tjerivanje u emocionalnome izražavanju te maskiranje emocionalnoga doživljaja. U pokušaju što bolje regulacije manje ugod-nih emocionalnih stanja osoba pribjegava minimaliziranju u izražavanju emocija zbog niza iracionalnih uvjerenja, primjerice da će manje osjećati određenu emociju ili da ako dopusti sebi u potpunosti doživjeti određeno emocionalno stanje, ono nikada neće proći. Na tom tragu možemo razlikovati dva vrlo uobičajena obrasca: prigušivanje i potiski-vanje. Prigušivanje emocija je upravo to što sama riječ znači, osoba odlučuje emociju ne »pustiti« u njezinom punom intenzitetu, već odgađa izražavanje u pogodnijim okolnosti-ma. Na primjer, osoba odlučuje ne plaka-ti pred nekim tko ju je povrijedio, ali kada bude sama, dopustit će da tuga izađe i kroz suze. Potiskivanje pak spada u mehanizam

| 11 | prosinac 2019. | 41


obrane koji se aktivira kada doživljavanje određene emocije nije prihvatljivo zbog sli-ke koju imamo o sebi ili koju želimo izgra-diti. Potiskivanje je generalizirano – u svim okolnostima i uvijek. Na primjer, u duhu današnjega vremena tuga nije prihvatljiva. Svi bi trebali, neovisno o onome što se do-gađa, biti veseli ili ako vas je nečega strah, postoji mogućnost da vas drugi promatraju kao kukavice. Isto vrijedi i za uvjerenje da se dobri ljudi nikada ne ljute. Činjenica je da ljudska bića mogu osjećati bilo koju emociju i nema emocija koje su rezervirane samo za »dobre« ili »loše« ljude. No kako je emoci-ja reakcija na zbivanje u okolini, mi može-mo uspostaviti odnos upravo prema samoj emocionalnoj reakciji i u tome se nalazi čo-vjekov prostor slobode, odnosno dolazi do izražaja snaga duhovne dimenzije. Silvano Fausti (2017) u svojoj knjizi »Prilika ili na-past« navodi kako nisi slobodan od toga što osjećaš ili ne osjećaš, ali si slobodan odabrati pristati ili ne pristati na to. I tako ono na što pristaješ, raste u tebi, a ono na što ne prista-ješ, teži prema umanjenju. Jedan od uzrokâ prigušivanja i potiskivanja jest i strah da će doživljavanje neke emocije za posljedi-cu imati razvoj duševne bolesti. Emocije se promatraju kao »ludilo«, a emocionalne re-akcije se patologiziraju. No blokada procesa tugovanja može imati negativne posljedice na psihofi zičko funkcioniranje i razvoj niza negativnih zdravstvenih simptoma (Mili-vojević, 2010). Druga krajnost vidljiva je u težnji osobe da facijalnom ekspresijom (izra-žavanjem osjećaja pokretima lica) i ponaša-njem naglasi određeno emocionalno stanje, zbog iracionalnoga uvjerenja da će zbog toga kasnije biti lakše. Ako osoba ne poradi

na logici – mentalnoj predodžbi i okidačima u okolini koji dovode do toga emocionalno-ga stanja, emocija će se unatoč »pražnjenju« uvijek iznova vraćati. Često u suočavanju s određenim emocionalnim doživljajima dola-zi do tzv. maskiranja kada osoba doživljava i pokazuje neku drugu emociju kao reakciju na svjesno ili nesvjesno opažanje autentič-ne emocije. Primjerice, strah od vlastitoga bijesa; stid zbog vlastitoga straha; radije se pribjegava ljutnji, nego priznaje tuga zbog nečega ili nekoga. Pod maskiranje možemo svrstati i niz somatskih simptoma. Osoba se radije žali na niz fi zičkih tegoba,(!) nego osvještava i priznaje, a zatim regulira odre-đenu emociju. Primjerice, osjet hladnoće može biti pokazatelj emocije straha, stezanje u grlu, nakašljavanje i bol u prsima može biti pokazatelj emocije tuge, koju iz nekog razloga osoba ne želi doživljavati ili je nije svjesna.Uspješna regulacija počinje s adekvatnim prepoznavanjem određene emocije ili emo-cionalnoga stanja. Navodimo niz načina kako osoba postiže i održava emocional-nu ravnotežu u trenutcima straha, ljutnje i tuge.

Regulacija strahaSvaka emocija nosi neku poruku pa tako i emocija straha. Kada je subjekt suočen s nekom ugrožavajućom situacijom, strah omogućuje brzu i automatsku procjenu si-tuacije, trenutnu mobilizaciju organizma i spremnost za (prilagodbu) adaptivno pona-šanje (Milivojević, 2010). No kako su svakod-nevne situacije rijetko životno ugrožavajuće, emocija straha može vas ometati i sprječava-ti u poduzimanju određenih radnji. Da se to

42 | 11 | prosinac 2019. |


ne bi dogodilo, evo nekoliko mogućih načina suočavanja: – Biti ovdje i sada. Strepnja u normalnim

okolnostima vezana je za buduća sjećanja, odnosno nešto što se još nije dogodilo, ali i ne mora se dogoditi jer je nastalo na teme-lju iskustava iz prošlosti. U tim trenutcima dolazi do distorzije vremenskih dimenzi-ja, u kojima prošlost i budućnost postaju sadašnjost. Prema tome, važno je opaziti kada u mišljenju i imaginaciji nastaju sce-nariji koji izazivaju strepnju i istoga se trenutka svjesno i direktivno vratiti u sa-dašnjost vanjskom svjesnošću o tome tko ili što je oko vas, gdje se nalazite, koliko je sati, koji je datum i na taj način ponovno uspostaviti kontakt s realitetom.

– Stvoriti vlastitu umirujuću imaginaciju koja će biti mirno utočište u zahtjevnim životnim situacijama.

– Naći nekoga ili nešto zbog koga ili čega je vrijedno izaći iz vlastite sigurne zone. To su vrijednosti izvan vas samih zbog kojih ćete se i dalje truditi i suočavati s različi-tim nepovoljnim životnim datostima pa i vlastitim strahom kojemu nećete dopustiti da vas nadvlada.

– Izbjegavajte ljude čija pesimistična raz-mišljanja djeluju na vas i zbog toga po-stajete uznemireniji nego što biste bili da niste u interakciji s njima. I za kraj, pravi protuotrov za strah jest vjera da će biti do-bro i rast u kreposti ljubavi vodeći se rije-čima iz Ivanove poslanice u kojoj se navo-di da straha u ljubavi nema, već savršena ljubav izgoni strah.

Regulacija ljutnje Ljutnja često može narušiti sliku koju oso-ba ima o sebi i djelovati na odnose s dru-

gima. Jedan od razloga narušavanja sa-mopoimanja jest taj što se ljutnja miješa s prijezirom i mržnjom i pripisuje joj se izra-zito negativno obilježje. No, za razliku od prijezira koji je usmjeren na odbacivanje i mržnje usmjerene na potpuno uništavanje druge osobe, ljutnja je primarno usmjerena na ponašanje drugoga (Milivojević, 2010). Pozitivno i korisno kod emocije ljutnje jest to što je pokazatelj narušenih psihičkih ili fi zičkih granica osobe i to je emocija koja pokreće promjene u okolini. Zbog intenzi-teta, odnosno pobuđenosti koja nastaje u organizmu postoji stalna opasnost od pre-lijevanja u bijes, koji će onda zavladati oso-bom i dovesti do niza nepoželjnih posljedi-ca. Kako je i sam Pavao u svojoj Poslanici Efežanima naveo: »Srdite se, ali ne grije-šite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdž-bom.« (Ef 4,26). Da bismo doživjeli ljutnju i poduzeli odgovarajuće akcije, važno je prepoznati logiku ljutnje. Svijest o posto-janju problema koji je doveo do ljutnje, tj. otkrivanje okidača u okolini i prepozna-vanje misli kojima se ljutnja održava prvi je korak u oslobađanju od nje. Upravo to prepoznavanje nije lako, no izbjegavanjem suočavanja s time što je izaziva i održava neće učiniti da ljutnja s vremenom nesta-ne, nego će se ona vrlo vjerojatno »preli-ti« u druge situacije i odraziti u odnosu s trećim osobama (Kheriaty i Cihak, 2014). Sljedeći korak je pronalazak načina izraža-vanja ljutnje uzimajući u obzir realne okol-nosti, vodeći se pitanjima: hoće li izražava-nje ljutnje riješiti problem ili su potrebni neki drugi oblici ponašanja, kako će osoba reagirati na izljev ljutnje i ima li se uopće smisla ljutiti.

| 11 | prosinac 2019. | 43


Regulacija tugeZa razliku od prethodne dvije emocije koje organizam uvode u stanje visoke pobuđe-nosti, tuga je »spora i tiha emocija«. Ona je signal svijesti o gubitku nečega ili nekoga važnog te se često održava specifi čnim mi-slima i predodžbama o izgubljenome. Time osoba samu sebe sprječava u emocionalno-me »razvezivanju« od druge osobe ili život-ne situacije i ne prilagođava se novonastalim okolnostima. Regulacija emocije tuge i ža-lovanja zahtijeva određeno vremensko raz-doblje, što znači da sada vrijeme ima svoju ljekovitu funkciju. Nakon doživljenog gu-bitka, potrebno je neko vrijeme provesti u miru. Upravo je zato tijekom tugovanja ra-zina opće pobuđenosti organizma ispod uo-bičajene, kako bi se omogućilo usmjeravanje prema unutra i ponovno organiziranje unu-tarnjeg svijeta prema vanjskim promjenama. Nakon završetka toga razdoblja potrebno je aktivno usmjeravanje prema van, okruženju i ljudima, kako bi se svjesno prekidao peri-od snižene pobuđenosti, ali i dalje radilo na prilagodbi novonastalim okolnostima, samo

na drugačiji način. I za kraj, važno je biti svjestan svojih emocija, dopustiti njihovo doživljavanje i proživljavanje čime pridono-simo psihofi zičkomu zdravlju te spoznajemo i upoznajemo sebe, uočavamo snagu duhov-noga života i našu slobodu suočavajući se sa zbivanjima u okolini.

Korištena literatura: • Fausti, S. 2017. Prilika ili napast. Biblioteka

Duhovni život. Zagreb.• Frankl, V. E. 1973. e Doctor and the Soul:

From Psychotherapy to Logotherapy. Ran-dom House. New York.

• Goleman, D. 2004. Emocionalna inteligenci-ja – zašto je važnija od kvocijenta inteligen-cije. Mozaik knjiga. Zagreb.

• Kheriaty, A.; Cihak, J. (2014). Pobijedite de-presiju snagom vjere – medicinsko duhovni pristup. Split: Verbum

• Milivojević, Z. 2010. Emocije – psihoterapi-ja i razumijevanje emocija. Mozaik knjiga. Zagreb.

• Petz, B. i dr. 2005. Psihologijski rječnik. Na-klada Slap Jastrebarsko.

44 | 11 | prosinac 2019. |

Ljudsko tijelo ima ženidbeni karakterNensi Crnjac, mag. theol.

Ženidbeni karakter ljudskoga tijela očituje se u izražavanju ljubavi u kojoj čovjek kao osoba postaje dar i time ostvaruje duboki smisao svojega bića i vlastitoga postojanja. Jer tijelo je izraz duha i pozvano je u zajedništvo osobâ na sliku Božju. A objava i otkrivanje ženidbenoga značenja tijela sastoji se u prihvaćanju žene u njezinoj ženskosti i prihvaćanju muškarca u njegovoj muškosti.

Foto

: Pix

abay

46 | 11 | prosinac 2019. |

O braku iz braka I onda smo se susreli, On i ja…

Doista, osoba po spolnosti dobiva one značajke koje je na biološkoj, psihološ-koj i duhovnoj razini čine muškarcem

ili ženom, te stoga imaju veliku snagu i znače-nje za postizanje zrelosti svakog pojedinog čo-vjeka i za njegovo uključivanje u društvo. (Kon-gregacija za nauk vjere, Persona humana, br. 1.) Promatrano u otajstvu stvaranja, ljudsko tijelo u svojoj izvornosti nije samo izvor plodnosti i prokreacije, nego od samoga početka ima »že-nidbeni« karakter. To znači da je ljudsko tijelo sposobno izražavati ljubav u kojoj čovjek kao osoba postaje dar i tako ostvaruje duboki smi-sao svojega bića i vlastitoga postojanja. U toj osobitosti tijelo je izraz duha i pozvano je u za-jedništvo osobâ »na sliku Božju«. U tome otaj-stvu Stvoritelj je muškarca i ženu na poseban način »dao« jedno drugomu. Bog u svakom stadiju povijesti »muško i žensko stvori ih« (Post 1,27); uvijek su tako stvoreni i uvijek su takvi. Tako u prvom blaženom susretu čovjek nalazi ženu, a ona nalazi njega. On je tako u sebi prihvaća »radi nje same« onako kako je stvorena, na sliku Božju po svojoj ženskosti, i obrnuto, ona prihvaća njega »radi njega samo-ga« kako je stvoren od Boga, na njegovu sliku. U tome se sastoji objava i otkrivenje »ženidbe-noga« značenja tijela. Rečenica po kojoj prva ljudska bića, muškarac i žena »bijahu goli, a ne osjećaju stida« opisuje njihovo uzajamno isku-stvo tijela. (usp. Gaudium et spes 24)

Udarac ženidbenom značenju tijela – požudaKada je taj izvorni oblik doživio izobličenje, tada je i ženidbeno značenje tijela doživjelo udarac. Taj novi oblik ili novo stanje podrazu-mijeva i novi sadržaj i novu kvalitetu iskustva tijela tako da se ne može više reći: »A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osje-ćahu stida.« (Post 2,25). Tako dolazimo do poj-

ma požuda. U svojim katehezama o teologiji tijela sv. Ivan Pavao II. učio je da požuda koja je od svijeta – ovdje se radi baš o požudi tijela – ograničuje i izobličuje objektivni način posto-janja tijela kojega je čovjek postao dionikom. Stupanj toga ograničenja ili izobličenja ljudsko srce doživljava posebno u okviru uzajamnih odnosa muškarac – žena. Upravo u iskustvu srca ženskost i muškost u njihovim uzajamnim odnosima, izgleda, nisu više izraz duha koji teži osobnomu zajedništvu, pa ostaju samo predmet privlačnosti, u određenome smislu kao što se zbiva među živim bićima koja su kao i čovjek primila blagoslov plodnosti.

Srce – mjesto borbe između ljubavi i požude Ženidbeno značenje tijela nije tomu srcu po-stalo potpuno tuđe: nije potpuno ugašeno požudom, nego je samo ugroženo. Srce je po-stalo mjesto borbe između ljubavi i požude. Što više požuda vlada u srcu, to manje ono doživljava ženidbeno značenje tijela, to ma-nje postaje osjetljivo na dar osobe. Spolnost nije sredstvo zadovoljenja i zabave, nego me-đusobni način govora, gdje se drugoga uzima ozbiljno, s njegovom svetom i nepovredivom vrijednošću. Na taj način ljudsko srce posta-je dionikom, takoreći, druge spontanosti. U tome kontekstu erotičnost se javlja kao spe-cifi čno ljudsko očitovanje spolnosti. U njemu se može otkriti »zaručničko značenje tijela i autentično dostojanstvo dara.« Ivana Pavao II. učio je da čistoću otkrivamo kao krepost i kao dar. Ako supružnici jedno drugome budu podložni »u strahu« (Ef 5,21), duhovno do-zrijeva međusobno oduševljenje muškosti i ženskosti. Muškarac i žena udaljujući se od požude, nalaze pravi omjer slobode dara po-vezan sa ženskošću i muškošću u istinskome ženidbenome značenju tijela.

| 11 | prosinac 2019. | 47

O braku iz braka

Ovo su mi pete duhovne vježbe u šut-nji. Od prvoga dana Isus me preko obitelji upoznavao sa svojim srcem.

Krenuo sam s Josipom i Marijom u Betle-hem. Na putu sam vidio Marijinu učtivost i dobrotu, Josipovu odlučnost. Nema kod njega niti malo odustajanja od onoga što Bog želi. Marija lijepo pozdravlja one koji stoje i pitaju: »Pa kamo ćeš trudna?« i one koji ju ogovaraju. Josip ima savršeno po-uzdanje u Boga. U razmatranju o kralju zamislio sam Josipa. Gledao sam kako Josip radi danju, a uvečer razgovara s Marijom o planovima za sutra. Te planove on predaje Bogu. Josip, kao otac obitelji, svakodnevno čita Toru, danas bi otac obi-telji trebao čitati Bibliju. Bog mi je pokazao sliku obitelji danas: muž nije više svjedok obitelji, muž i žena imaju svoje aktivnosti, djeca su prepuštena sama sebi i nitko više ne pokazuje identitet djeteta Božjega. Zna-či, mi roditelji svoju djecu doslovce izruču-jemo sotoni, ne pokazujući na Boga, tj. oni su lak plijen. Ili djeca sama žele nešto, pa im dajemo ili im svijet nameće. Krštenja, pričesti, krizme – sve je to postalo običaj-no i nakon toga ništa. U završnome raz-matranju išao sam s Josipom i Marijom pred Boga, s jedne strane me za ruku drži Marija, a s druge strane Josip. U Mariji-noj ruci ogleda se nježnost i blagost, a u

Josipovoj odlučnost i vjernost. A zajedno imaju pouzdanje u Boga i ljubav. To sam osjetio. Iako sam u duhovne vježbe u šut-nji došao sam, odlazim iz šutnje sa ženom i djecom. Naime, na posljednjoj večeri bili su sa mnom i žena i djeca, pod križem i u uskrsnuću bili smo zajedno, cijela obitelj. Isus daje svoje srce obitelji. »Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi.« Dosad nisam shva-ćao vrijednost bračnoga staleža. Najveća ljubav u ovome staležu jest ljubav između muža i žene koja se ogleda u pažnji, pod-nošenju uvreda, nošenju križeva, ugađanju jedno drugomu, tj. muž ženi i žena mužu. Kaže sv. Pavao: »Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju.« (Ef 5, 25). To je ogromna ljubav i svako pomanjkanje ljubavi jednog prema drugome je trnova kruna, tj. zabijanje bodlji u glavu Isusovu. Bog živo želi biti u obitelji i punina Duha Svetoga se odražava u obite-lji. Obitelj je temeljna zajednica društva, ali i Crkva u malome i zato Bog živo želi prebi-vati u toj zajednici, a to može preko muže-va koji su vjerni, odlučni, koji se pouzdaju u Boga, koji svoju obitelj stavljaju u Srce Marijino, a Marija sve nosi pod križ Isusov, a tamo se iz Njegova boka sve razlijeva na obitelj. Samim time što ljubimo svoju obi-telj, ženu, djecu, mi ljubimo Crkvu.

(podatci poznati uredništvu)

Muževi ljubeći svoju obitelj, ljube Crkvu

Saša Matika, mag. psych.

48 | 11 | prosinac 2019. |

Foto

: Shu

tter

stoc

k

(Pre)zaposleni roditeljiJedan od najvećih izazova većini roditeljâ jest usklađivanje roditeljske uloge s onom poslovnom. Ne postoje super-roditelji, samo majke i očevi koji pokušavaju biti i dobri roditelji i uspješni zaposlenici. Božji ulazak u vrijeme posvetio je vrijeme i pomaže nam da se prema njemu odnosimo odgovorno. Kada se osjećaju najsretnije u obitelji, riječju i crtežom svjedoči četvero braće osmeročlane obitelji.

MALI VELIKI svijet

| 11 | prosinac 2019. | 49

Majke i očevi u neprekidnoj žurbi suočeni su s rješavanjem konfl ik-tne situacije: s jedne strane treba

prehraniti i fi nancijski poduprijeti svoju obitelj, a s druge strane neophodno je bri-nuti se o članovima obitelji i provoditi s njima zajedničko vrijeme. Mnogi roditelji osjećaju krivnju jer ne provode dovoljno vremena sa svojom djecom i pitaju se kako će to jednoga dana utjecati na njih. Mnoga su istraživanja potvrdila, kaže Buljan Flan-der, da za misaoni razvoj i socio-emocio-nalnu prilagodbu djeteta i školski uspjeh nije ključno što roditelji idu na posao, nego mogućnost da unatoč zaposlenosti, osigu-raju zajedničko vrijeme, strukturu i red: zajedničke obroke, čitanje, odlaske na spa-vanje te sudjelovanje u izvanškolskim ak-tivnostima svoje djece.

Za ono bitno treba se brinuti sada Mnogi ljudi čekaju neko »sljedeće raz-doblje« kada će imati više vremena da do-vrše zaostatke, budu bolji vjernici, roditelji, radnici, no činjenica je da smo u svakom životnom razdoblju zauzeti. Za ono bitno u životu treba se brinuti sada. Dave Durand u svojoj knjizi Upravljenje vremenom za katolike daje nam dobar sustav planiranja vremena pomoću životne misije, životnih prioritetâ i ciljeva. Što nas tijekom dana posebno iscrpljuje, a nije toliko važno? Sa-vjetuje da svatko za sebe razmisli o svojoj životnoj misiji. Npr. životna misija žene može biti: ljubiti, slaviti i štovati Boga, ostati vjerna svojim bračnim zavjetima, voljeti i poštivati svoga muža i odgajati djecu, biti vrijedna i uspješna na poslu, itd. Misija muškarca može biti: dobar katolik,

voljeti svoju ženu i brinuti se za obitelj kao suprug i otac, poštivati Božje zapovje-di u poslu i osobnome životu. Potrebno je odrediti prioritete po kojima ispunjavamo životnu misiju. Autor predlaže kategorije prioritetâ: vjera, obitelj, fi nancije, zdravlje, doprinos društvu, životni poziv/izobrazba. I konačno, postavite ciljeve svojim priori-tetima. Podijelite obveze i ciljeve na više manjih zadataka i odredite realne rokove. Također, odvojite vrijeme i za samo plani-ranje, ali pokušajte u planiranju ostaviti nešto slobodnoga vremena i za neplanirane aktivnosti. Npr. ako vam je jedan od pri-oriteta podupirati muža u njegovu radu i zajedno s njime odgajati djecu, vaši ciljevi bi mogli biti sljedeći: svakodnevno čitanje svojemu predškolcu, ne propuštanje ple-snih nastupa starije kćeri i svakodnevno provođenje sat vremena sa svojim mužem. Možda ste već čuli da je kvaliteta zajednič-koga vremena važnija od količine vremena na raspolaganju.

Kako djeci (i sebi) osigurati divne zajedničke trenutkeStavite Boga na prvo mjesto. Odlaskom na misu, molitvom, čitanjem duhovne li-terature, stavit ćete Boga na prvo mjesto Osim što iz toga crpite snagu, vi svojoj djeci ujedno prenosite vjeru. Smislite vašu obiteljsku molitvu koju ćete zajedno moliti, možda netko može naučiti svirati duhovnu pjesmu, molite tijekom dugih putovanja, predložite djeci da i oni neformalno mole za sebe i druge, prije važnih ispita u školi i sl. Ugasite mobitele. Televiziju svedite na minimum. Budite doista prisutan roditelj

50 | 11 | prosinac 2019. |

MALI VELIKI svijet

kada ste sa svojim djetetom. Iako mnogim roditeljima zvuči teško, mobitel nas od-vlači od kvalitetno provedenoga vremena s djecom. Odložite ga dok djeca ne pođu u krevet. Eventualno možete sastaviti kra-tak popis osoba kojima ćete se morati javiti ako vas nazovu.Igrajte se. Iako imate cijeli popis obveza koje morate učiniti kada dođete kući, na-

kratko pustite sve po strani i posvetite se djetetu. Stručnjaci kažu da je prvih 15 do 20 minuta nakon što uđete u kuću vrlo važ-no i da biste ih trebali odmah posvetiti dje-ci u nekoj kratkoj igri ili razgovoru.Podijelite obveze s drugima. Ako vam se nakupi toliko obveza da ne stižete sve sami, zamolite bračnoga druga, roditelja, bliskoga prijatelja za pomoć, pogotovo u kućanskim poslovima.Odaberite pravo vrijeme za svaki posao, npr. radite li od devet do pet, otiđite ujutro na tjelovježbu. Telefonske pozive obavite ujutro, prije no što ljudi koje pokušavate dobiti budu rastrgani svojim obvezama. Novine pročitajte kada djeca zaspe tako da im se možete posvetiti dok su budna. Duge vožnje automobilom ili tramvajem možete iskoristiti za molitvu ili slušanje edukacije preko audio snimke. Neka vikendi budu zabavni. Pokušajte nagomilane obveze rješavati tijekom tjed-na pa kada napokon osvane vikend, potpu-no se posvetite djeci. Isplanirajte zabavne obiteljske aktivnosti: izlete, putovanja ili zajednički ljenčarite kod kuće.Nagradite se. Ovisno o mogućnosti orga-nizacije – pogledajte fi lm, otiđite u kaza-lište, na nogomet ili na frizuru. Iako vam se možda čini sebičnim pored svih obveza imati i vrijeme za sebe, naprotiv, to će vam pomoći da napunite baterije i budete efi -kasniji u životnim izazovima koji su pred vama. Djeca trebaju roditelje koji se znaju brinuti o sebi. To im daje poruku da se ne moraju oni brinuti o vama i da znate što vam treba, što je jedna od bitnih vještinâ roditeljstva koja djeci pruža primjer kako se nositi s izazovima.

Napravite kratki predah između poslovne uloge i ulaska u roditeljsku ulogu. Često roditelji žure što prije vidjeti svoju djecu, ali još uvijek opterećeni poslovnim brigama. Korisnije je napraviti kratku pauzu, ponekad samo šetanje od posla do kuće ili sjedenje na klupi pomaže pri otpuštanju poslovnih briga za ostatak dana.

TROJE DJECE osmeročlane obitelji sudionici su duhovnih vježbi. SVJEDOČE kada se osjećaju najsretnije u svojoj obitelji, što vole raditi s pojedinim roditeljem, u čemu uživaju kada su na okupu te kako im Bog pomaže da i oni doprinose zajedništvu svoje obitelji. Njihova mlađa sestra nacrtala je u bojama cijelu obitelj.

| 11 | prosinac 2019. | 51

MALI VELIKI svijetI o

nda

smo

se s

usre

li, O

n i j

a... Uvijek pričamo o zanimljivim temama

Osjećam se sretno u svojoj obitelji. Uvijek pri-čamo o zanimljivim temama. Vjerom da će mi Isus pomoći uspjela sam popraviti ocjene i pro-naći društvo koje mi odgovara. Uvijek ću znati da je jedino Isus pravi prijatelj. Idem u duhovne vježbe tri godine i jako to volim. Znat ću da nas jedino Isus može odvesti na pravi put.

Klara, 11 godina(podatci poznati uredništvu)

Poslije svete mise idemo na obiteljski ručak, tata predvodi, a mi se molimo s osmjesima na licimaMoja obitelj je dobra. Svi se volimo zajedno oku-piti i moliti krunicu. Zajedno sa svojom sestrom i bratom idem na duhovne vježbe. Svi nosimo sre-ću i radost svojim roditeljima. Mi smo sretna obi-telj. Uvijek jedni drugima pomažemo. Poslije sve-te mise idemo na obiteljski ručak, tata predvodi, a mi se molimo s osmjesima na licima. Sve zbog naše molitve. Molim se, pa imam dobre ocjene, imam bolje odnose s prijateljima i obitelji. Volim se moliti i razmatrati. Volim zajedno ići na izlete s obitelji i roštiljati s tatom. Kada mama napravi fi ni ručak, svi smo sretni i zahvalni Bogu.

Ena, 9 godina(podatci poznati uredništvu)

Najviše volim kada se vikendom svi zajedno organiziramo i idemo na izlet kao obitelj u priroduNajsretniji sam i najsigurniji kada smo svi na okupu i kada slavimo blagdane i neradne dane kao obitelj. Meni je drago kada idemo svi na nedjeljnu svetu misu i kada se kao ministrant penjem na oltar i nosim vino koje će postati Kristovom krvi i hostiju gdje je pravi živi Bog, a još veću povezanost osjetim kada primam hostiju, odnosno Boga. Krunicu najčešće molimo kada završe duhovne vježbe sv. Ignacija u svakodnevnome životu, a molimo je i preko ljeta ili kada se duže vo-zimo u autu. Najviše volim s tatom i sestrama ići u neke akcije druženja, npr. u Osijek ili u Bosnu na klo-pu i kolače, a s mamom najviše volim ići u trgovinu jer uvijek nešto dobijem. S mamom više razgovaram o školi i nekim za mene osjetljivim temama jer je mama više prisutna s nama u školskim i izvanškol-skim obvezama. S tatom više razgovaram o sportu, vjeri i njegovom poslu, a nekada mi tata da neki za-datak koji mogu za njega napraviti i u tome uživam. Tako sam zaradio prvi džeparac i taj osjećaj mi je bio poseban. Najviše volim kada se vikendom svi zajed-no organiziramo i idemo na izlet kao obitelj u prirodu. Duhovne vježbe su za mene odnos s Bogom. S Isusom razgovaram u molitvi razmatranja u duhovnim vježba-ma. Zapravo, za sada samo slušam, a Isus mi govori. Također, mi djeca u duhovnim vježbama razmatramo pred spavanje i skraćeno 15 minuta. Molitva izgleda ovako: sa svojim sestrama i tatom sjednem u sobu i izmolimo uvodnu molitvu, pa tata pročita i kratko pro-tumači tekst, pa onda svatko u svojoj sobi razmatra nekoliko minuta i piše osvrt. Znam nekada pitati ro-ditelje da mi još nešto naknadno protumače iz Biblije pa to pokušavam primijeniti u vlastitome životu. Sada je najvažnije pitanje što je za mene molitva. Odgovorit ću jednostavno: ako želiš biti sretan u životu, moraš vršiti volju Božju.

Marko, 12 godina(podatci poznati uredništvu)

Crtež Iva, 7 godina

52 | 11 | prosinac 2019. |

Odgovorili na pozivMALI VELIKI svijet

Djeca u Ukrajini štuju službenicu Božju Anne de Guigné

Službenica Božja iz Francuske Anne de Guigné, zvana Neneta, (Annecy-le-Vieux, 25. 4. 1911. – Cannes 14. 1. 1922.)

poznata po ljubavi prema Isusu, bližnjima i svojim žrtvicama, oduševljava djecu širom svijeta. U gradu Tysmenytsia u Ukrajini za širenje pobožnosti prema službenici Božjoj zaslužan je redatelj i učitelj Bogdan Nagor-nyak, autor knjige o Neneti. Studiraju Nene-tin život već 18 godina. Snimio je s djecom šest fi lmova o njoj. Na dan njezine smrti 14. siječnja organiziraju misno slavlje, zazivaju malu veliku službenicu Božju da štiti njiho-vu domovinu. Ohrabrilo ih je i pismo udruge »Prijatelji Anne de Guigné« iz Pariza: »Dra-gi prijatelji, radujemo se novim susretima s vama i ujedinjujemo se u molitvi na čast Božje službenice Anne. Pogotovo u ovome trenutku molimo za vašu zemlju, za Ukra-jinu, koja prolazi strašne kušnje i teške tre-nutke u svojoj povijesti. Molimo malu Annu da zagovara pred Bogom za vašu zemlju i za mir u Europi.« Više o ukrajinskim Nenetinim štovateljima vidi na stranicama »Prijatelja Anne de Guigné«h ps://www.annedeguigne.fr/fr/documents-et-archives/arc-hives-actualites/163-annonce6.htmlh ps://www.annedeguigne.fr/fr/documents-et-archives/le res-information-2017.html

G. Nagornyak je 2018. naišao na knjigu o Neneti Sve za Isusa u izdanju Marice Čun-čić među knjigama toga društva u Parizu. Dr. Čunčić darovala je djeci u Ukrajini dva primjerka zajedno s prvim i petim brojem časopisa »Injigo« gdje smo pisali o Neneti. Evo odgovora g. Nagornyaka na hrvatskom jeziku: »Draga Mariсe! Zahvaljujem vam na pismu. Ovo je fantastično! To što radite vrlo je potrebno. Vi mijenjate svijet! Učinite svijet boljim! Hvala vam! Knjiga o Ani vrlo je zanimljiva! Pročitao sam sve časopise! To je jednostavno nevjerojatno! Drago mi je što sam vas upoznao! Moje povratne informacije su na Facebook stranici! Nadam se da ćemo razgovarati! Hvala vam! h ps://www.facebook.com/bogdan.bogdannagornjak« (11. 1. 2019.)»Draga Marice! Proučavamo članke koji su objavljeni u vašem časopisu. To je sjajno! Dra-go nam je da možemo vidjeti vaš rad. … Za-hvaljujemo na zanimanju za naš rad. Pišite o nama. Bit će nam drago! … Naša suradnja je vrlo važna. Sve je to za slavu Božju! Također sam napisao knjigu o maloj Ani. Ove je godine želim objaviti! Želim vam sreću! Hvala vam na svemu. Pišite nam!« (14. 1. 2019.)

Djeca u Ukrajini čitaju knjigu »Sve za Isusa«

Snim

io B

ogda

n N

agor

nyak

| 11 | prosinac 2019. | 53

MALI VELIKI svijet

Kao voditelj dječjeg televizijskog studija s 50 djece koji je osnovan 2001. da djeluje pri školi i grkokatoličkoj crkvi., g. Bogdan Na-gornyak poslao nam je 29. 12. 2018. sljedeće poveznice gdje se mogu vidjeti fi lmovi koje su proizveli:h ps://www.youtube.com/watch?v=dI21dNvuzoYh ps://www.youtube.com/watch?v=4kfHApIG5Ug&t=14sh ps://www.youtube.com/watch?v=dI21dNvuzoYh ps://www.youtube.com/watch?v=DyOKIuMWApg&t=31sh ps://www.youtube.com/watch?v=iCLwuaLSlik&t=27sh ps://www.youtube.com/watch?v=juVUDw0OdjA&t=118s

Bogdan Nagornyak i župnik crkve sv. Nikole Vladimir Grinishin (1. i 2. desno) s djecom. U pozadini je Nenetina slika.

100. obljetnica smrti službenice Božje Anne de Guigné – 14. 1. 2022.

U godini 2022. udruga »Prijatelji Anne de Gui-gné« (Association Les Amis d’Anne de Guigné) iz Pariza različitim događajima želi obilježiti 100. obljetnicu rođenja za Nebo Anne de Guigné, 14. siječnja 1922. te priređuju njezin jubilej. Predla-žu tri godine pripreme posvećene sjećanju na tu djevojčicu koju je Bog postavio da bude mala svjetiljka na svijećnjaku Crkve. Potiču nas da ubi-remo plodove za vlastiti život i predlažu duhovni hod od tri godine za pripremu Aninog jubileja: 2019. – 2020. – Godina posvećena djeci »Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!« (Mt 5,8)2020. – 2021. – Godina posvećena obiteljima»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!« (Mt 5,3)2021. – 2022. – Godina posvećena bolesnima »Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!« (Mt 5,4)

www.annedeguigne.fr

Više o Neneti možete pročitati:Nema autora, Neneta – junakinja žrtvicâ, Injigo br. 1 (2014.), 56-58.

Maja Fabris, Slavljenje – znak prepoznavanja Isu-sovih učenika, Injigo br. 1 (2014.), 110 –112.

Nema autora, Mala junakinja žrtvicâ – službenica Božja Neneta, Injigo br. 5 (2016.), 59.

Radni list za djecu i roditelje: »Prinosim žrtvicu«, Injigo br. 5. (2016.)

»Sve za Isusa. Neneta – junakinja žrtvica. Živo-topis službenice Božje Anne de Guigné (1911. – 1922.)« Dr. sc. Marica Čunčić (urednica i izdavač).

h ps://www.youtube.com/watch?v=lg4KRvzz-eI&t=24sh ps://www.youtube.com/watch?v=HwjUoK Uz8&t=6sh ps://www.youtube.com/watch?v=JmCCOyYdZNo&t=953s

Redakcija

54 | 11 | prosinac 2019. |

Zastati na brdu razmatranja, ostati s Isusom i onda kad završi dobar apostolat, predano služenje drugima. Poput psalmista radosno uzviknuti: »Ti mi preostaješ!« (Ps 139,18). Donosimo svjedočanstvo redovnice koja je u razmatranju doživjela sreću jer : »Isus hoće biti sa mnom iako me ne treba.«

»I kad sve izbrojiš...«Fra Mate Kolak, OSPPE, mag. theol. Sn

imio

Saš

a Ć

etko

vić

Što je prvim kršćanima s kraja prvoga stoljeća bilo temeljno za odnos s Gos-podinom? Zamisli grupicu radikalnih,

»novih« Židova, koji su bili raštrkani po Me-diteranu (tj. Rimskom Carstvu). Već je došlo i do krvoločnih progonâ, a prva generacija uče-nikâ (tj. apostolâ) već se također mučenički »preselila Gospodinu«. Cijeli svijet je protiv njih, a oni ne znaju tko su, niti što su, a niti što bi trebali biti. Što je našoj braći bila okosnica ili ‒ kako bismo u vježbama rekli ‒ načelo i te-melj njihove vjere? Dopusti mi započeti ovaj tekst jednim pitanjem za tebe. Bez brige, nije nikakva navlakuša ili zamka. Naravno da su i oni ciljali u svojim molitvama na ljubav, za-jedništvo, mir, slobodu, ali na čemu su to htje-li graditi? Na Gospodinu! Točnije ‒ na »mje-stu« gdje on ostaje. Predivno nešto! Ne znam kako bih ja razmišljao na njihovome mjestu, ali Ivanova je zajednica to lijepo prikazala u prvome pitanju koje su učenici uputili Gospo-dinu: »Gdje ostaješ?« Time su, po svoj prilici, mislili i na ono: »Ali Gospodine, na koncu, što će od svega ovoga ostati?« Gospodin im ne

daje konačan odgovor, nego: »Dođite i vidjet ćete« (Iv 1,39), tj. okusit ćete, doživjet ćete! Drugim riječima, naše vjera nije samo činiti nešto korisno, lijepo, pobožno, nego i kada se dobar projekt završi, Krist i dalje ostaje, i da-lje je tu, i dalje poziva da kreneš još dalje za njim. Ali oprez! Ovo »dalje« sigurno podra-zumijeva nekakvo gibanje, premještanje, ali prije svega to je poziv »ostati s Isusom«. Mi smo navikli na pobožnu trgovinu: dajem ja ‒ daješ ti; dobivam ja ‒ dobivaš ti… i dobro je to, ali Isus je više od toga. I kad sve račune platiš i obaviš sve obveze i prebrojiš sve uspone i padove, veli psalam: »Ti mi preostaješ!« (Ps 139,18). I tu počinje radost i bliskost s Gospo-dinom. S njime nema lažnih obzira ili suludih očekivanja, nego lijepa stvarnost – osmijeh koji te čeka… Čeka da ga upiješ! Za time su čeznuli oni prvi kršćani; jer i ratovi i misije i progoni i rasprave i proroštva ‒ sve će proći. Zastani i ti danas na tome brdu razmatranja. Tu se ne moraš bojati prolaznosti jer njegove su visine ionako beskrajne i ne mogu samo tako proći!

| 11 | prosinac 2019. | 55

Na brduI onda smo se susreli, On i ja…

Gospodine, nisi rekao da se uopće ne brinem, nego da u toj brizi ne budem tjeskobna. Ovaj me osjećaj često prati. Želim promatrati pti-

ce: one pjevaju, ne brinu se � ide zima, a nemaju za-lihe. To je sloboda na koju me pozivaš i povjerenje u tvoju brigu. Nikada me nisi iznevjerio, uvijek si se na čudesan način pobrinuo za male neznatne potrebe mojega života. Oprosti što se unatoč tomu iskustvu brinem i bojim za sutra. Misao mi se zaustavila na riječi »neprolazno blago«. Isus mi govori: Pogledaj livadu.�– Ne vidim ništa. �– Pogledaj livadu. �– Ne vidim, molim te, pomozi mi. � Ušla sam ne ra-

zumjevši kako mogu vidjeti u mašti livadu. Kada sam uspjela, Isus je već bio ondje i započeo raz-govor:

– Vidiš, ona je puna raznolikoga cvijeća svih boja, ali meni su najljepši bijeli ljiljani. Oni se svojom bjelinom ističu između svih cvjetova. Latice su im snježno bijele, ali i biserno sjajne. To je simbol nježnosti, čistoće i predanja.

Zatim sam s Isusom šetala livadom. Dok je On bio jako veseo i raspoložen, ja sam odjednom počela jako plakati. Zahvatilo me iznenađenje zbog plaka-nja na livadi. Pitala sam se zašto sada odjednom te suze i u sebi sam znala odgovor. Zato što netko želi biti sa mnom iako me ne treba. – Isuse, kako bih željela da me oslobodiš, pa da se

tjeskobno ne brinem i ne bojim, jer taj me osjećaj prati često i pitam se zašto. Je li to znak nepovje-

On želi biti sa mnom iako me ne treba Razmatranje Lk 12, 22-34 Ljiljani u polju… vi ste vredniji

renja prema tebi? – Kćeri moja, ja ću ti reći gdje je korijen toga. – Reci Gospodine, slušam. – Dijelom u tebi i tvojoj prošlosti, dijelom u postup-

cima drugih prema tebi. Nesigurnost i nepovjere-nje rađa strah i tjeskobu. Osim toga, takva ti je bila majka. Zbog okolnosti u kojima si odrasla i čestih prijevara i razočaranja.

Sjećanje na pokojnu majku izazvalo je opet suze i bol. – Isuse, ako trebam još moliti za te rane, reci i

ozdravi da budem slobodna od straha i tjeskobe. – Ja ti pokazujem da se brinem i za najmanje sitni-

ce u tvojemu životu. Dajem ti sve što zamoliš, vje-ruj mi brinut ću se u sve dane tvoje. To povjerenje jačaj i ono će iscijeliti tvoje rane. Htio sam da na trenutak budeš bezbrižna � jer ja sam tu.

Slijedila je molitva u jezicima koja se sama akti-vira. Na livadi mi je bilo lijepo, te sam se poslije opet vratila tamo. Imala sam osjećaj stida što želim imati zalihe za svaku sigurnost i osjećaj pokajanja zbog brige, posebno kada idem na put, i za buduć-nost. Dragocjeno mi je bilo otkriće da je to djelo-mično povezano s odrastanjem i nepravdom. Na kraju sam imala osjećaj mira i duboki uzdah, kao da želim otpustiti sve brige. Ipak najdublji doživljaj sreće bio je zbog toga što Isus hoće biti sa mnom iako me ne treba.

Č. s. B. J. (podatci poznati uredništvu)

56 | 11 | prosinac 2019. |

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac – stup Crkve u Hrvata

Hrvatski branitelji

Bl. kardinal Stepinac uzor je hrvatskim brani-teljima i pripadnicima Hrvatske vojske. A tri odrednice Stepinčeva djelovanja: bogolju-blje, čovjekoljublje i rodoljublje i danas su im vodilja. O bogoljublju, susretu s Isusom na putu prema Emausu, Isusovom pozivu da krene u novu bitku za spas duše svjedoči bra-nitelj i vježbatelj Ante Vrvilo.

Svjedoci smo da su mnogi branite-lji, kao i Isusovi učenici iz Emausa, u životu razočarani, ne snalaze se,

gube nadu, život im nema smisla, osjeća-ju led oko srca, povlače se u sebe. Gubi se povjerenje, ima ljudskih nesporazuma, pa se pojedinačne propale nade pretvaraju u kolektivne propale nade. Dolazi se do prak-tičnog apsurda. Preširoko bi bilo analizirati sve vidove današnje »ranjene ljubavi duha i srca«. Čovjek ponekad može i krivo vredno-vati neke događaje, što imamo prigode čuti iz medija, no toga nema kod Boga. On sve vidi, vrednuje i nagrađuje. Zato za sve brojne poginule i stradale branitelje, koji su svoje živote ugradili u slobodu Hrvatske, svaka žr-

| 11 | prosinac 2019. | 57

Hrvatski branitelji

tva ima svoj smisao. Tako se ne zaboravlja nijedan branitelj. Među pripadnicima Hrvat-ske vojske u njihovom dušobrižništvu štuje se spomen na blaženoga Alojzija Stepinca koji je nadahnuće za jačanje vjere i potpu-noga predanja Kristu. Od bl. Stepinca oni primaju nutarnju snagu i pomoć da u život-nim kušnjama idu naprijed i da Boga stave na središnje mjesto.

Uvijek imajte Boga i molitvu pokraj sebe!Vojni biskup mons. Jure Bogdan1 tijekom predavanja o Blaženiku naglasio je kako je bl. Alojzije bio čovjek natprosječno kreposna života, stup Crkve u vrijeme bezbožna komu-nizma, mučenik koji je Bogu sve prinosio iz duboke vjere, iz ljubavi prema Bogu, prema Crkvi i hrvatskom narodu, za sve nas vrije-dan divljenja i nasljedovanja. Iz proučavanja života i djela bl. Alojzija Stepinca od njego-vih mladenačkih dana do smrti proizlaze tri konstante, tri odrednice njegova djelovanja i postupanja koje mogu biti vodilja i svima nama:- bogoljublje: poštovanje Božjeg zakona koje

se očituje u cijeloj prirodi i u čovjeku, oso-bito u čovjekovoj savjesti po kojoj je odgo-voran pred ljudima i pred Bogom

- čovjekoljublje: poštovanje prema svakom čovjeku, narodu, koje god rase, boje, jezika i vjere

- rodoljublje: poštovanje vlastita hrvatskog

1 13. ožujka 2019. godine na Hrvatskome vojnome učilištu »Dr. Franjo Tuđman« u Zagrebu vojni biskup mons. Jure Bogdan održao je predavanje u okviru predmeta Vojna etika i religijska kultura na temu »Blaženi Alojzije Stepinac – svetac, zašto i kada?« povodom izlaska knjige »Nada koja ne postiđuje« mons. dr. biskupa Ratka Perića povodom 120. obljetnice rođenja i 20. obljetnice beatifikacije kardinala Stepinca.

naroda iz kojega je potekao, kojim se po-nosio i za koji se molio i patio. Mons. Bog-dan: »Dragi hrvatski branitelji te hrvatski vojnici i mornari koji ste u domovini i mi-rovnim misijama po svijetu, svima vama želim upravo tom našom kršćanskom sve-tom vjerom prosvijetljen i ispunjen život, vođen darom Božje blizine u kojem će biti mjesta za duhovni rast u vašoj molitvi! Zato budite primjer svima koji ne ostaju ravnodušni i pozorni pred potrebama dru-gih, darujte velikodušna srca i osjetite u svojemu duhu radost nesebičnoga služenja bližnjima oko vas s božanskim nadahnu-ćima i u moralnim krepostima. Širite op-timizam, ulijevajte nadu i potičite izričaj za duhovnu obnovu, ali uvijek imajte Boga i molitvu pokraj sebe! Uz duhovnost, du-boku osobnu povezanost s Bogom u vjeri koja vodi kršćanskoj i duhovnoj izgrađeno-sti može se ispravno odgovoriti na izazo-ve sekularizacije u našoj lijepoj Domovini za koju smo se borili. Svima Vam stavljam na srce da nađete vremena za sebe, za svoj duhovni život, za dobru i temeljitu svetu ispovijed, za zdravlje i za odmor. Što će nam život donijeti? Što će sve Božja ljubav i providnost staviti pred nas? Pred koje će nas izazove staviti? Teško je sve predvidje-ti! U Vašem duhovnom djelovanju, dragi branitelji, ako odmah i ne vidite rezultate, nemojte se obeshrabriti. Hrabro naprijed! Svim braniteljima i našem narodu potreb-na je vječna Božja ljubav i blizina za ob-novu naših srdaca, duha i duše da bismo otkrivali darove i plodove Duha Svetoga i prema njima živjeli.«

Uredništvo

Hrvatski branitelji I onda smo se susreli, On i ja…

Kao vježbatelj sudjelovao sam 1. svibnja 2017. na završnom susretu sudionika du-hovnih vježbi u Programu Injigo u crkvi

hrvatskih mučenika na Udbini. Na donjem rubu oltara napisana je rečenica na glagoljici: »Veće od ove ljubavi nitko nema nego da život svoj po-loži tko za bližnje svoje.« Ispred očiju mi prolaze lica i slike pokojnih branitelja iz Domovinskog rata koje sam poznavao, svjedočio i smrti nekih od njih i izvlačio njihova mrtva tijela. Ostale su samo pomalo blijede uspomene na njih. Ovdje na ovom mjestu nikad neće biti zaboravljeni. Ponekad pročitam mišljenja raznih struka o preživjelim braniteljima koji su bili izloženi stra-hotama rata. I ja sam jedan od njih. Pišem ovo da posvjedočim da je teško biti jedan od nas te da smo svi potrebni pomoći, pogotovo duhovne. Cik zore, zadnje pripreme, provjera naoružanja i opreme, izravni napad. Čovjek napada čovjeka, borba za život, jauci ranjenih, miris prašine i ba-ruta, zvuk pucnjave i eksplozija, zvuk tenkova, mrtva tijela. Nekoliko godina ovakvog života na nas preživjele ostavilo je duboke tragove, rane i traume. Nastavili smo borbu sami sa sobom, rat u našim glavama još uvijek traje. Imao sam milost da nakon bezbroj zapreka doživim milost obraćenja. S dijagnosticiranim PTSP-om ostao sam mislima zarobljen u prošlosti. Gospodin Isus me je presreo na putu prema mom Emausu i polako liječio moje rane. Godine 2016. uklju-čio sam se u duhovne vježbe u Programu Injigo. Kroz proteklih 27 tjedana Gospodin me je kroz razmatranja i kontemplacije vratio na mnoga mjesta i događaje koji su me ostavili izranje-nog. Vratio sam se u zasjedu u koju smo upali i godinama se pitao da li je moglo biti drugači-

»Krećemo zajedno u novu bitku, bitku za spas vaših duša«

je, kroz razmatranje o vlastitoj smrti, vratio sam se u situacije kad smo u okruženjima ostavljali metak za sebe. Ali ovoga puta sve je bilo mno-go lakše, jer je Isus bio sa mnom. Mislio sam to je to, a onda 2. svibnja 2017. prilikom jutarnje kontemplacije Isus prolazi kroz zid nalazi svo-je apostole preplašene i ožalošćene mislima zarobljene u proteklim danima, obraća im se riječima »Mir vama«. U svojoj kontemplacijskoj molitvi doživljavam veliku prostoriju punu ljudi u maskirnim odorama. Tužni su, zabrinuti, prebi-ru, razmišljaju, zarobljeni su u prošlosti. Ispred očiju još uvijek im se vrte slike borbe, nasilne smrti, zasjede, mrtva tijela prijatelja, u ušima od-zvanja zvuk pucnjave, mina, granata, raketa, te krikovi ranjenih i umirućih. Onda dolazi Isus kroz prepreke u izranjena srca. S riječima »Mir vama, ja vas razumijem, bio sam s vama u svim situ-acijama, vaša bitka je gotova, predajte je meni. Krećemo zajedno u novu bitku, bitku za spas va-ših duša.« Doživljavam veliku unutarnju radost, gotovo ushićenje koje riječima ne mogu opisati. Znam da su mnogi hrvatski branitelji još uvijek zarobljeni u prošlosti, još uvijek vode svoje bitke, mnogi su digli ruku na sebe. Želim posvjedočiti zbog njih da mir ovoga svijeta ne postoji, pravi mir dolazi samo od Gospodina Isusa. Dođite i vidite kako je dobar Gospodin, ostavite mu svoje bitke koje sami ne možete dobiti i krenite u novu bitku: spasite svoju dušu. Znam da sam i ja na početku svoje bitke, ali uz Isusa sve je puno lak-še. Molim sve one koji ovo budu čitali da izdvoje barem minutu tjedno u molitvi za sve hrvatske branitelje i sve hrvatske mučenike. Hvala, Božji blagoslov.

Ante Vrvilo, 4. gardijska brigada

| 11 | prosinac 2019. | 59

Mobbing

Marija Kolak, mag. oec.

Psihičko zlostavljanje na radnome mjestu lako postaje začarani krug iz kojega se ne vidi izlaz. Autorica, vježbateljica i pratiteljica, donosi životna iskustva i duhovni pristup mobbingu te predlaže rješenja. Ovdje je i svjedočanstvo osobe koja je shvatila da ju Duh Sveti ohrabruje da se bori za svoja prava.

Foto

: Shu

tter

stoc

k Martin je sinoć bio na poduci iz ma-

tematike. S instruktorom je prošao gradivo i napisao zadaću. Zakasnio

je minutu na početak sata i profesorica s vra-ta primjećuje: »Sigurno si došao bez zadaće… Hajde do ploče!« Martinu se u trenutku digla kosa na glavi na spomen zadaće, iako ju je napisao. Ta zna da ju je napisao. No ispred

ploče iz Martina ne izlazi ništa. Zadatke iz zadaće Martin jutros ne zna ili ne može rije-šiti. Martinova epizoda završava s još jednom jedinicom u e-imeniku, s posramljenim licem pred prijateljima iz razreda i s jako puno ne-gativnih misli o profesorici. »Bogu hvala da ova noćna mora od srednje škole završava za dva mjeseca!« pomislio je.

60 | 11 | prosinac 2019. |

Tesar

đu koliko želimo. Na primjer, nepoznati ljudi nam se smiju približiti samo površinski, što znači da imaju pristup kružnici broj 5. Naša obitelj smije doći skroz do kružnice broj 2 (ako je obitelj zdrava), prijatelji negdje između. No u kružnicu broj 1 nitko nema pristupa osim nas i Boga. Ondje se nalaze temeljne istine o čovjekovom postojanju, njegov identitet i te-meljne istine ili spoznaje. Jedna je od temelj-nih istina npr. sposobnost ocijeniti je li tre-nutačno dan ili noć; pada li vani snijeg ili sija sunce; jesam li napisao zadaću iz matematike ili nisam. Ta razina spoznaje za zdravoga je čovjeka nešto što ne podliježe raspravi. Kada bih vas pitala jeste li sigurni da vani pada kiša ili da je vruće, to vas ne bi trebalo zbunjivati niti utjecati na vas. No problem dolazi kada je kružnica broj 1 napuknuta. Točnije, kada obrambeni mehanizam kružnice broj 1 ima rupu i kad propušta »neprijatelje« unutra. Obrambeni mehanizam je zapravo obrambeni autoritet koji drugima ne dopušta zadiranje u naš identitet, našu intimu i štiti nas od tuđe vlasti nad nama samima.

Proboj u prvim redovima obraneŠto se događa kada imate pukotinu na kruž-nici broj 1 i naiđete na »orla« koji se odluči obrušiti na vas? Događa se to da ta druga oso-ba ima moć da vaše tijelo uvjeri da temeljne istine možda nisu istine. Zašto kažem tijelo? Zato što za vrijeme mobbinga vaš um, odno-sno vaša pamet i dalje zna da ste vi napisali zadaću iz matematike, no vaše tijelo se ponaša kao da niste. To je mobbing! Vaše tijelo, što uključuje emocije i fi zičke reakcije, za vrije-me mobbinga nije u potpunosti pod vašom kontrolom. Znojite se, blokirate, ne možete funkcionirati, riješiti zadatak, a cijelo to vri-jeme ste svjesni da ste napisali zadaću i da

Što je mobbing?U dostupnoj literaturi mobbing »je specifi č-ni oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihič-ki zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog do-stojanstva i integriteta, sve do eliminacije s rad-nog mjesta.« (Mrežna stranica udruge Pravna klinika Pravnog fakulteta u Zagrebu). No kad sam se sama našla u takvoj situaciji, ovaj put na radnome mjestu gdje je kolega bio doktor znanosti za sva pitanja koja se tiču mojega po-sla i bez prestanka me prozivao oko nebitnih stvari na zajedničkim sastancima, ta mi defi ni-cija nije bila od velike koristi. Znate ono kada kolega koji predaje hrvatski savjetuje kako or-ganizirati štafetu na tjelesnome? E, o tome vam pričam. No ovaj put su se situacije ponavljale iz dana u dan i postalo je iznimno iscrpljujuće. S jedne je strane crpilo jako puno moje energije i ometalo me u obavljanju ostalih dnevnih zada-taka, a s druge se strane nismo imali kada baviti stvarnim problemima na zajedničkim sastanci-ma. To je postao začarani krug iz kojega nisam vidjela izlaza. Neprestano sam vapila Bogu da me oslobodi od toga ili mi kaže što mi je činiti. Jedini odgovor koji je dolazio bio je: »Orlovi se obrušavaju n a leševe!« (usp. Mt 24,28). Znala sam da sam ja taj leš, odnosno da je u meni ne-što trulo. Samo kako dalje? Kako ozdraviti truli dio sebe?

Duhovni pristup mobbinguOko svakoga čovjeka nalazi se prostor, za-misl it ćemo to kao koncentrične kružnice i označit ćemo ih brojevima od 1 do 5. Svaka kružnica ima ulogu zaštite određenog dijela prostora oko nas. S tim da je prva kružnica ona početna kružnica koja se nalazi u nama. Mi sami imamo vlast pustiti ljude da nam pri-

| 11 | prosinac 2019. | 61

ste učili. To vas čini dvostruko ljutima ‒ na zlostavljača i na sama sebe. Još jedna bitna sa-stavnica mobbinga je okolina. Na čijoj strani je okolina kad vas orao napadne? Zapamtite, okolina vjeruje vašim emocijama, a ne ono-me što je u vašoj pameti. A ovaj put su vaše emocije na strani zlostavljača. One se pona-šaju kao da je ono što je rečeno protiv vas, istina. I zato je mobbing tako opasan, jer vas u potpunosti izolira. I najbliži vas neće do kraja shvatiti. Osjećat ćete se napuštenima. Ukrat-ko, mobbing je iscrpljujuć i uglavnom dugo-trajan, netko ima vlast nad vašim temeljnim istinama, dovodi vas do gubitka kontrole nad vlastitim emocijama i određenim tjelesnim funkcijama i okolina je na strani zlostavljača. Uz to treba nadodati da dugotrajan mobbing ima negativne posljedice za zdravlje.

Vrste mobbingaTko može biti žrtva mobbinga? Svi! Bez obzira na godine, radno mjesto, zanimanje. Također, mobbing može biti u svim smjerovima: učenik – profesor, profesor – uče nik. Čest je slučaj maltretiranja profesora od strane roditelja zbog loših rezultata njihova djeteta. Moguć je u smjeru šef – zaposlenik, i obratno. Moguć je u obiteljima: djeca – roditelj, roditelj – djeca. Ali i u sustavima. Možete se osjećati da vas »birokracija« iscrpljuje do krajnjih granica.

Ima li rješenja?Ako ste se pronašli u gornjim simptomima, što je važno shvatiti? Da imate rupu na pr-voj kružnici, da je nešto u vama trulo i da će dok god Bog ne izliječi tu rupu, orlovi stizati. I samo će mijenjati oblik, ali osjećaji će biti isti. Zato ne tražite od Boga da otjera orlove, nego da iscijeli vas i da vam daruje autori-tet. Zdrav autoritet je tako snažan i moćan. I

ne samo da štiti vas, nego pomaže i u obrani drugih. Isus je govorio kao onaj koji ima au-toritet, koji ima vlast! Zapamtite to. Nakon što smo identifi cirali problem, rupu, osvi-jestili je, sada krećemo u borbu. Što vam je činiti? 1. Ispovjedite se. Recite svećeniku da vas

maltretiraju na poslu, u školi, da ste puni ljutnje i mržnje prema zlostavljaču. Recite da ste nemoćni, da mrzite i sebe. Pustite te emocije van. One moraju izaći van.

2. Uzmite papir i olovku i počnite pisati. Kada počnu riječi navirati, kada počnete raspravljati sa zlostavljačem, kada shvati-te da ste opterećeni i puni tereta koji nema kamo, počnite pisati sve na papir i recite: »Isuse, ti preuzmi! Isuse, ti misli! Isuse, ti osjećaj! Isuse, ti mu odgovori! Isuse, ti mi pomozi!«

3. Za vrijeme samoga napada imajte pri ruci krunicu, svetu sličicu, nešto što možete opipati u džepu ili pogledati, a da drugi to ne vide. Nešto što će vas podsjetiti da niste sami.

4. Razgovor dan poslije? Odgovaranje pro-fesoru, šefu, kolegi neće biti od koristi za vrijeme napada. Ali razgovor dan poslije je od koristi. Razgovor u trenutku kada imate vlast nad sobom može biti od ko-ristiti, i to na način da u miru određenoj osobi kažete: »Čuj, ne želim se svađati, ali moram ti reći da se osjećam loše kad se na onakav način prema meni ponašaš.« Naravno, postoje orlovi s kojima se nika-da ne razgovara, ali postoje i oni manji, reći ćemo golubovi s kojima komunikacija može riješiti problem. Sjetite se, vlast nad sobom se uzima, uz Božju pomoć i pone-kad treba vremena, ali vlast se uzima!

Tesar

62 | 11 | prosinac 2019. |

Tesar

Bog ne traži da ispravimo cijeli sustav, ali traži da se borimo za sebe

Nedavno me liječnik specijalist iz-vrijeđao što sam došla k njemu na pregled. Izgovorio je vrlo neprimje-

rene riječi i odbio me pregledati i pružiti mi stručnu pomoć. Optužio me da sam došla bez veze i da mi je to mogao odgo-voriti bilo koji liječnik. Bila sam u šoku i nisam mogla izgovoriti zašto sam došla. Na izlasku iz ambulante slučajno sam su-srela predsjednika Povjerenstva za zašti-tu prava pacijenata u Zagrebu koji mi je ponudio besplatnu pomoć. Iako ovo nije prvi put da se liječnici prema meni ovako ponašaju, bila sam u dvojbi trebam li ga prijaviti. I odlučila sam mu dati drugu šan-su. Otišla sam nenajavljena ponovno na pregled (jer se termin čeka barem mjesec dana). Ovaj put se liječnik nekontrolirano obrušio na mene i izgubio je potpuno kon-trolu nad svojim riječima. Ja sam bila pot-puno mirna i shvatila sam da me Duh Sve-ti ohrabruje da se borim za svoja prava, u ovom slučaju za specijalistički pregled. I prijavila sam ga tražeći da mi se dodijeli profesionalni pregled. Nakon tjedan dana dobila sam termin kod drugoga liječnika. Bog ne traži da ispravimo cijeli sustav, ali traži da se borimo za sebe.

(podatci poznati uredništvu)

4. Opraštanje i iscjeljenje. Kod velikih zlo-stavljanja opraštanje psihički uvijek ide nakon pravde. Ponekad je potrebno po-segnuti za zakonom, no ja ću se zadržati na primjerima u kojima zakon baš i nije preporučljiv (Martinov primjer ranije). Kao vjernici pozvani smo svoj sud predati Isusu, no to ne znači da Isus neće poduzeti ništa. Zato u molitvi, i pogotovo ako vas rane jako bole, vičite: »Isuse, daj mi milost da osjetim da si Ti moja pravda!« Duboka spoznaja da je Bog čuo moju muku i da je On na mojoj strani, bila mi je dovoljna pravda u mojoj »parnici sa zlostavljačem«. Katolička psihologinja Arline Westemier kaže da su katolici često blokirani u opra-štanju jer nemaju dopuštenje zlo nazvati zlom, zlostavljača zlostavljačem. Izgovori-te to! Recite Isusu da je ta i ta osoba za vas zlo! Da vi ne znate kako joj oprostiti, da ona možda nije zaslužila oprost, ali da ako Isus vama daruje tu milost oprosta, da ju prihvaćate. I molite. Ništa se ne mora dogoditi preko noći, oprost će doći kad za to dođe vrijeme.

5. Razmislite o promjeni radnoga mjesta. Ni jedan posao nije vrijedan vašega zdravlja. No ništa ne treba poduzimati na silu. Više vas želim ohrabriti da budete otvoreni i za nova rješenja koja Isus može predložiti. Ne bojte se, mobbing je za vas strašan i če-sto bezizlazan, ali ne i za Boga!

6. Potražite stručnu pomoć. Sve više katolika odlučuje se za stručan razgovor i savje-tovanje. To ne mora nužno biti terapija, no ispravan savjet u košmaru vaših mi-sli, emocija i boli, ponekad je dovoljan da ugledate svjetlo.

| 11 | prosinac 2019. | 63

Domagoj Penava, bacc. trenerske struke

Sport i idolopoklonstvoKako sport može postati idolom i gdje mu je pravo mjesto kako bi se igralo na slavu Božju.

Sport je postao globalni biznis s ciljem popunjavanja našeg slobodnog vreme-na. Marketinški je usmjeren na trošenje

novaca, na određeni stil oblačenja koji je po-treban za sport kojim se bavimo i za reklami-ranje proizvodâ i uslugâ iz raznih vidova živo-ta. Sportska događanja najčešće se održavaju vikendom. Nije rijetka pojava da ljudi radije odlaze na utakmice nego na misu. Multimili-jarderske kompanije od sportaša rade moder-ne idole s ciljem što većega zgrtanja novca i širenja svojega carstva. Tolika je borba za vri-jeme svakoga pojedinca da smo stalno bom-bardirani raznim informacijama. Borba za naš pogled, za naš fokus nikada nije bila jača.

Fascinacija svetimI sport je jedan od načina kako možemo po-

stati fascinirani blještavilom, bogatstvom, sti-lom života poznatih sportaša, slavom. Takav način gledanja može u nama stvoriti ideju da su uspjeh i slava jedine stvari koje će nam omogućiti da budemo istinski sretni i ispunjeni u životu. I zato za time toliko žudimo. Naža-lost, to stavlja sport u poziciju idola kojemu se klanjamo. Za sportom čeznemo, sportu se nadamo, za sport se žrtvujemo. Bitno je sport staviti na mjesto koje mu pripada. Sportaš tre-ba sport staviti na mjesto posla. Rekreativac na mjesto rekreacije. Izvrsno bi bilo uključiti Isu-sa u naše planiranje posla i slobodnoga vreme-na, kao i u svaki dio našega života. On će nam pomoći stvari postaviti na pravo mjesto i na tome ih mjestu držati bez obzira na turbulenci-je rezultatskih i životnih krizâ. Ako usmjerimo svoj pogled na njega kontemplirajući njegov

Foto

: Shu

tter

stoc

k

64 | 11 | prosinac 2019. |

Srce sportaša

život, klanjajući mu se u Presvetome Oltarsko-me Sakramentu, ako se redovito hranimo Bož-jom riječju i sv. Euharistijom, sve više ćemo postajati fascinirani Isusom i njegovim živo-tom, njegovim plodovima i krepostima. Sve više ćemo postajati fascinirani svetim i dobi-vati snagu da rušimo idole u našim životima.

Što to vedri i oblači?Idoli se često vežu za drevna vremena, za sta-rozavjetne biblijske tekstove, spominju se u zastranjivanjima naroda, spajamo ih s raznim poganskim običajima, žrtvovanjima, plesovi-ma, s nečim što se nas ne tiče, što nikako nije spojivo s modernim i naprednim svijetom. Ne možemo zamisliti da se klanjamo nekoj osobi ili organizaciji. Sve nam je to tako daleko i stra-no. Na pitanje što nam je najvažnije u životu, spremno odgovaramo: Bog, obitelj, prijatelji... Ali je li to doista tako? Što je to posljednje u danu i prvo ujutro na što pomislimo? Gdje ula-žemo najviše novca? Gdje provodimo najviše vremena? Što to naš život vedri i oblači? Ako iskreno odgovorimo na ova pitanja, dobit ćemo odgovor gdje je naše srce, gdje je fokus naših očiju, gdje su naše emocije i što je to uistinu na prvome mjestu u našim životima. Česta pojava kod nas sportaša jest da sport stavljamo ispred svega. Naravno da nije problem u tome što se trudimo i dajemo najbolje od sebe, ali problem je ako to činimo u neslobodi. Ako ishod uta-kmice, mišljenje suigračâ, trenera ili predsjed-nika toliko utječe na naš emotivni život, na način našega ponašanja prema bližnjima, na to hoćemo li biti sretni ili nesretni do iduće uta-kmice, tada smo u jednoj vrsti idolopoklonstva prema sportu. Dajemo mu vlast da vedri i obla-či. Goran Granić je na temu sporta i idolopo-klonstva napisao jednu odličnu usporedbu. Di-

jete traži od oca igračku i kada je dobije, miče se od oca i zaokupljeno je samo igračkom. Ponovno dolazi ocu kada se igračka potrga ili kada dobije želju za novom igračkom. Na taj je način usporedio odnos prema Bogu s odno-som prema nekome tko je u službi našem rezul-tatskom uspjehu. Nažalost, i mi sportaši često smo upravo takvi. Tražimo od Boga uspjeh, priznatost, dobru igru, novi klub i kada to dobi-jemo, mičemo se od Boga i vraćamo mu se tek kada trebamo neku novu uslugu. Dalje je rekao kako se postiže prava sloboda i kako pravilno postaviti Boga na prvo mjesto u našem životu. Otac daje djetetu igračku, dijete uzima igračku, uzima i oca za ruku, uživa u prisutnosti očevoj i u igranju s njime. Otac dijete vodi dalje, dijete ostavlja igračku i ide dalje za ocem jer je važ-nija očeva prisutnost nego sama igračka. Kroz slike vidimo kakav bi naš odnos trebao biti pre-ma treningu, utakmici, porazu, pobjedi, tuđem mišljenju, vlastitim strahovima i ozračju unu-tar svlačionice. Potrebno je uključivati Boga u svaki taj vid. Učiti živjeti u sadašnjem trenutku i vjerovati da Bog ima kontrolu. Do nas je dati sve od sebe samo u ovom sadašnjem trenutku, a ishod svega možemo prepustiti njemu. Tada ćemo se lakše nositi i s pohvalama i s pogrdama jer ćemo biti slobodni od njih. Važnija će nam biti Božja prisutnost od samoga sporta. Lakše ćemo funkcionirati u slobodno vrijeme i u na-šim drugim aktivnostima. Bit ćemo otvoreniji i puno senzibilniji za potrebe drugih. Naš ego će se smanjiti i sebičnost polako nestajati. Počet ćemo rađati plodove mira, marljivosti, ljubavi, radosti, velikodušnosti. U sve većoj slobodi i sama naša izvedba bit će kreativnija i bolja jer se nećemo igrati sami, svojom snagom, na svoj pogon, već ćemo igrati zajedno s Ocem na po-gon Duha Svetoga.

Vrijeme žetve

Biserka Jelenić, prof.

Odakle potječe dostojanstvo žene kao osobe ravnopravne muškarcu? Zašto Isus vraća prvotno dostojanstvo ženi? O tajni viteza u vlastitome životu i otkrivanju prave istine o sebi kao ženskoj osobi svjedoči dugogodišnja vježbatejica i pratiteljica.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

Jedinstvo u dvoje koje obogaćuje

66 | 11 | prosinac 2019. |

Vrijeme žetve

Ne bismo trebali zaboravljati da nas kratka, ali veoma važna molitva Sla-va Ocu koju često molimo, obično na

kraju dužih molitava, vraća na naše prve i najsretnije dane. To su dani kada je čovjek, stvoren na sliku i priliku Božju kao muško i žensko, u prijateljskome druženju šetao i razgovarao sa svojim Stvoriteljem, okružen i ispunjen rajskom ljepotom, nošen blagim povjetarcem Božje ljubavi. Već na prvim stranicama Svetoga pisma Duh Sveti nam obznanjuje čovjekovo vječno dostojanstvo i jedinstvo u dvoje koje muškarac i žena pot-puno ravnopravno dijele. U tome suživotu povjereni su jedno drugome jer su svakome darovane njegove vlastitosti da jedno drugo obogaćuju.

Neravnoteža opasna po vječni život Stvoreni su kao dva jednaka krila koja za-jedno skladno lete, a krivnja zbog neposluha razdvojila ih je i bacila u neravnotežu opasnu po vječni život za koji ih je Bog stvorio. Ada-movo opravdavanje samoga sebe i bacanje cijele krivice na Evu početak je tragičnoga nesklada i borbe za prevlast između muškar-ca i žene koja traje sve do danas. Oni posta-ju kuća koja je u sebi razdijeljena, u stalnoj nesigurnosti i opasnosti da se sruši. U tom potiskivanju žene u drugi plan, žena se kroz povijest nepravedno podređuje muškarcu, postaje o njemu ovisna.

Isus vraća prvotno dostojanstvo ženi No Bog nikada ne odustaje od čovjeka i već u Starome zavjetu Duh Sveti svjedoči pri-mjerima poznatih žena kako i one mogu preuzeti vodeću ulogu u povijesti spasenja ljudskoga roda. Proroci navještaju krunsku

ulogu žene kao najbliže suradnice samoga Stvoritelja: kao majke koja će roditi Božjega Sina, Spasitelja. U punini vremena ponizna djevica, Marija iz Nazareta, postaje Bogoro-dica. Njezin sin Isus, u susretima sa ženama i prijateljskim odnosima s njima u najznačaj-nijim trenutcima svojega života na Zemlji, u potpunosti vraća prvotno dostojanstvo ženi kao osobi ravnopravnoj muškarcu. Ona sjaj svoje osobnosti ostvaruje u svim obiteljskim i društvenim odnosima, a najviše u materin-stvu i djevičanstvu kao tjelesna i duhovna majka. »Ako hoćemo potpuno razumjeti cje-lovitu ljudsku povijest, ne smijemo iz svog vidokruga ispustiti tajnu ‘ženeʼ – djevice, majke, zaručnice.« kaže Ivan Pavao II. u do-kumentu Mulieris dignitatem: O dostojanstvu i pozivu žene, br. 22. Taj temeljni poziv žene Isus daje i svojemu mističnomu tijelu Crkvi, nastavlja Papa: »jer propovijedanjem i kršte-njem rađa na novi i besmrtni život djecu, za-četu po Duhu Svetome i od Boga rođenu.« U nastavku donosimo svjedočanstvo supruge, majke troje djece i bake četvero unučadi.

»Stvoritelj je i muškarca povjerio ženi. Oni su jedno drugom povjereni kao osobe koje su prema samoj slici Božjoj stvorene.«

Ivan Pavao II. Mulieris dignitatem: O dostojanstvu i pozivu žene, br. 14

»Kristovo ponašanje, poruka njegovih čina i riječi odlučni su protesti protiv vrijeđanja dostojanstva žene.«

Ivan Pavao II. Mulieris dignitatem: O dostojanstvu i pozivu žene, br. 15

Vrijeme žetveI onda smo se susreli, On i ja…

Oslobođenje od viteškoga oklopa

Moj

a bl

agos

lovl

jena

pov

ijest

Već na samome početku u prvim molitvenim cjelinama imala sam sliku kako se u nekom hodniku skrivam iza hrpe papira . Poslije se pojavila i slika nekakvoga viteza koji je bio neza-dovoljan svojom opremom. Drugi je put taj isti vitez na čelu svečane povorke oholo koracao kroz kraljevsku dvoranu pre-ma prijestolju gdje je sjedila Majka Božja. Mogla sam sebe prihvatiti u takvoj ulozi, pa me iznenadilo pitanje moje pra-titeljice: »Zar ti sebe zbilja vidiš pred Majkom nebeskom kao viteza-muškarca?« Nisam znala kako to protumačiti i morala sam proći još dosta krugova duhovnih vježbi od 30 tjedana da otkrijem tajnu viteza u svojemu životu, a tek poslije pri-hvatim i pravu istinu o sebi kao ženskoj osobi. U jednome od razmatranja u 15. krugu na Valentinovo – nije slučajno, moj muž se zove Zdravko – u vježbi O kraljevstvu Kristovu osjećam utjehu, ljubav, nježnost, mir. U kontemplaciji se opet nalazim u kraljevskoj dvorani i hodam kroz sredinu dvorane prema Kralju dok me dvorjani sa strane promatraju i daju mi podršku. I opet izgledam kao vitez u oklopu. Kako koračam prema Kralju, dijelovi mojega oklopa padaju s mene na tlo i izlazim iz »oklopa« i slobodno koračam kao osoba kratke kose, ali žena! Osjećam u sebi nježnost i ljepotu ove žene. Kralj ustaje sa svojega prijestolja i kreće joj ususret. Dolazi do žene i u tome zagrljaju ja osjećam nježnost i ljubav, zapravo prvi put doživljavam kako je divno biti žena! Prihvaćam se takvom. Više nemam otpora niti prema nošenju suknje i ha-ljine. Na svakome koraku u duhovnim vježbama Duh Sveti mi pokazuje koliko je u meni pohranjeno bolnih teretâ, srdžbe, kompleksâ, i kako mi to sve smeta da postanem slobodna i zrela ženska osoba. Težnja za duhovnom slobodom, mirom i pomirenjem sa samom sobom i svojom prošlošću, Bogom i ljudima urodila je plodom da mogu polako prihvaćati sebe i svoju ženstvenost. U razmatranjima, kontemplacijama i kolo-kvijima Bog mi govori kako me On voli takvu kakva jesam, da sam njegovo ljubljeno i željeno žensko dijete, da sam stvorena iz ljubavi za ljubav. Velika je spoznaja da nisi siroče i da imaš i Nebeskoga Oca koji te ljubi bezuvjetno. Često mi pokazuje i daje Mariju kao savršen uzor žene. U duhovnim vježbama upoznajem i svetoga Josipa kao muškarca i uzornoga muža. Tako počinjem sebe i svojega muža gledati Božjim očima. Za mene je velika sreća i spoznaja prihvatiti i doživjeti sebe kao novu osobu, ženu, žensku dušu i tijelo, vrijednu i posebnu u Božjim očima, ali sada i u vlastitim očima.

Jadranka Vinković

Odgajana je na selu u tradicionalnoj katoličkoj vjeri. Roditelji, a osobito otac, priželjkivali su i očekivali sina.

Pamti kako joj je bio težak prolazak kroz pubertet i kako ju je zbunila knjiga za lek-tiru Dinka Šimunovića »Duga« o djevojčici koja srlja u propast jer želi postati dječak. Iz sjećanja na djetinjstvo izranjaju slike koje su bile pohranjene u njezinoj podsvijesti. Sjeća se nekih očevih riječi: »Duga kosa kratka pamet.« Često samu sebe u kontemplacijama vidi kao kratko ošišanu djevojčicu crne kose koja izgleda poput dječačića. Nije bila zado-voljna svojim izgledom, šišanje je stresno do-življavala. Činila je sve samo kako bi ju otac prihvatio iako je to za nju bilo teško. Išla je i na studentski vjeronauk, ali na trećoj godini prekida studij i ulazi u brak. Važan joj je bio društveni status i uspjeh i nije se radovala biti majka i kućanica. U braku se susreće s brojnim problemima i kušnjama s kojima se ne može nositi. Kreće na evangelizacijske se-minare prof. Tomislava Ivančića i fra Zvjez-dana Linića. Tu se susreće s Božjom riječju koja u njoj budi nadu i uči je kako živjeti u svagdašnjici kao supruga i majka. Ulazi u molitvenu zajednicu, ali još nije niti svjesna da zapravo traži sebe i savršenstvo. Sazna-je za Ignacijeve duhovne vježbe Zajednice Injigo. U ovim duhovnim vježbama sudjeluje već petnaest godina, kao vježbateljica i kao pratiteljica.

68 | 11 | prosinac 2019. |

Martina Šimunić, prof.

Nastavljamo donositi crtice o emocijama.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

Što emocije govore o nama?

Za razumijevanje ljudskoga ponašanja nije dovoljno poštivati logičko-anali-tički um, već treba pratiti i osjećajnu

dimenziju misli. Osjećaji su najveći izazov za razum. U čovjekovome doživljaju svijeta nemoguće je rasplesti osjećaje od razuma. Teško ćemo nešto naučiti i pamtiti ako nije obilježeno i snažnim osjećajima. Konfl ikte u međuljudskim odnosima moguće je riješiti samo ako se osjećaji sukobljenih strana uzmu u obzir. Dijete se ne može razviti u zrelu i odgovornu osobu ako je odrastalo u obitelji u kojoj je vladao kaos emocijâ ili nedostatak emocijâ. Uočiti pokrete u duši tijekom mo-litvenoga iskustva, gotovo je nemoguće bez

prepoznavanja osjećajâ. Razumijevanje, pre-poznavanje i upravljanje emocijama toliko je važno za kvalitetu međuljudskih odnosâ, i odnosa prema sebi. Zato čudi činjenica da je u psihološkoj znanosti koncept »emoci-onalne inteligencije« zapravo veoma mlad. Tek je 1995. godine izašla knjiga Daniela Go-lemana o emocionalnoj inteligenciji. Govor o »emocionalnoj inteligenciji« kao važnom čimbeniku sretnoga i ispunjenoga života postao je jedan od najvažnijih argumenata za ulaganje u mentalno zdravlje pojedinca i društva, premda je i prije toga bilo jasno da visoki kvocijent inteligencije ne znači nužno i sretan, ispunjen i uspješan život. Ljudi viso-

| 11 | prosinac 2019. | 69

Crtice iz psihologije

kih rezultata na testovima inteligencije često nisu uspijevali ni u karijeri ni u privatnome životu. Problemi se ne rješavaju samo lo-gično-analitičkim mišljenjem jer to nije do-voljno za suočavanje sa životnim izazovima, stresnim i kriznim situacijama. »Otkriće« emocionalne inteligencije svakako je važan put prema boljem razumijevanju i rješavanja problema u međuljudskim odnosima, ali nije lijek za sve bolesti ljudskih odnosa. Brak je odnos dvoje ljudi gdje emocionalno inteli-gentni bračni partneri razmišljaju intuitivno jedan o drugome, grade međusobno povjere-nje i njeguju vjernost. Poznati hrvatski psi-hoterapeut dr. Pavao Brajša kaže da je bračna emocionalna inteligencija »fi na osjetljivost« za emocije bračnoga partnera, suosjećanje s njim, razumijevanje njegovih želja i potreba. Što je onda s bračnim partnerima koji toga nemaju? Jesu li unaprijed osuđeni na pro-past? Moraju li svi ići na tečajeve emocional-noga opismenjavanja? Kada je netko od su-pružnika izrazito povrijeđen i ljut na svojega partnera i odabire »durenje«, to ne pomaže da prepozna i zna objasniti što se događa u emocionalnome smislu.

Bračna sreća ne ovisi o tome koliko je emocionalno pismen naš supružnik Osjećaj povrijeđenosti zbog toga što smo neshvaćeni i ne možemo dokazati partneru da se osjećamo loše u vezi, može ići tako da-leko da se umorimo od pokušaja spašavanja braka. Neki postanu depresivni i tjeskobni, odluče živjeti svoju nesretnost u braku radi djece, neki se ipak rastaju, ali i dalje vuku emocionalne repove za sobom i nastavljaju se svađati po sudovima i centrima za soci-jalnu skrb, a neki se rastanu i pronađu nove

partnere. Možete naučiti nekoga da prepozna neverbalne znakove tuge i povrijeđenosti kod partnera i potaknuti ga da mu se pri-bliži i započne razgovor s njime, ali teško je promijeniti uvjerenja koja oblikuju sva naša ponašanja. Ako vjerujemo da sreća ovisi o tome hoće li naš partner potpuno shvatiti naše osjećaje i prihvatiti ih bezuvjetno, čitav život ćemo tražiti recept kako ga promijeniti. A pokušati mijenjati drugoga najbolji je re-cept za nesretnost.

Emocije i fi nancijeFiksiranost na emocionalnu dimenziju može nas dovesti u prilično velike probleme i u drugim ljudskim dimenzijama. Npr. u po-slovnome svijetu koncept emocionalne inte-ligencije je prepoznat kao dobar marketinš-ki pomoćnik. Blagajne se pune brže kada se proizvodi upakiraju u univerzalne emocije

Emocije su sastavni dio ljudskoga funkcioniranja u svijetu. Pomažu u tumačenju svijeta, opstanka i preživljavanja.

radosti i sreće koje podsjećaju na obiteljske vrijednosti, uspjeh u zajedništvu, neobveznu i neplaniranu zabavu. Koliko smo puta kupi-li nešto što nam ne treba? Ali u trenutcima skeniranja kartice ne osjećamo se prevareni-ma. Kupujemo najnoviji mobitel jer »živimo zajedno« ili dižemo kredit za auto koji nam

70 | 11 | prosinac 2019. |

Crtice iz psihologije

»daje nevjerojatnu slobodu i vodi nas u dru-gu dimenziju«. Zašto bismo osjećali prijeva-ru kada u podsvijesti razvijemo opravdanje da naše nerazumno trošenje znači ulaganje u obitelj i njezine vrijednosti. Emocije nam u ovome slučaju pomažu da postanemo robovi okolnosti u kojima živimo. Robovi oholosti i taštine.

Emocije – mač s dvije oštriceEmocije su mač s dvije oštrice. Mašući njime puno toga oko nas možemo oštetiti. Izgleda da emocije imaju veliku moć uništavanja. Dajemo im preveliku moć. Ne znamo što ćemo s njima. Zato je važno razumjeti ulogu emocijâ u ponašanju. I rezultat će svakako biti pažljivo vraćanje mača u korice. Kako izbjeći neobičnoj zamki u svijetu emocijâ – manipulaciji? Emocije su sastavni dio ljud-skoga funkcioniranja u svijetu. Pomažu u tumačenju svijeta, opstanka i preživljavanja. Emocionalne fi ziološke reakcije imaju ulogu povećanja energetske spremnosti organiz-ma. Osjećaji bi sukladno tome bili psihički adaptivni procesi vezani za osjetila i odraz objektivne stvarnosti. Emocije su psihički proces subjektivnog odraza stvarnosti, poka-zuju kako doživljavamo svijet, sviđa li nam se nešto, stvara li nam ugodu ili ljutnju, izazi-va li u nama odbojnost. Ima šest univerzalnih emocijâ jer se na licima osobâ iz različitih kulturnih sredina lako i redovito prepozna-ju: radost, tuga, ljutnja, iznenađenje, strah i gađenje. Regulacija emocijâ neodvojiva je od socijalnoga i kulturalnoga konteksta i ljud-skoga funkcioniranja.

Emocije kao prometni znakovi Ne treba se bojati emocijâ. One nisu tu da nas zarobe. Zarobljenost se događa ako ih poti-

skujemo ili ignoriramo. Potiskivanje oduzi-ma mnogo životne snage što uzrokuje umor i depresiju, a ako traje dugo, uzrokuje fi zičke i psihičke poremećaje. Zato ih možemo us-porediti s prometnim znakovima koje nije dobro ignorirati. Ako inzistiramo na opra-štanju, a osobi nismo priznali emotivno sta-nje – npr. da je ljuta, povrijeđena i osramo-ćena, dajemo joj poruku kako je nesposobna u borbi s konfl iktima, u donošenju odlukâ i aktivnom upravljanju svojim ponašanjem. Dopuštajući legitimitet njezinim osjećajima omogućujemo joj da napusti zarobljenost u uvjerenje da nije vrijedna života. To naročito vrijedi za negativne emocije. Prevarene žene boje se priznati svoju ljubomoru i povrijeđe-nost. Emocije traže prepoznavanje i prizna-nje, a to je put prema empatiji ‒ poštivanju i priznanju tuđe subjektivnosti, kada osje-ćamo tuđe osjećaje, a time i tuđi osobni put u traženju smisla. Tek kada prepoznajemo osjećaje u međuljudskim odnosima, možemo lakše ići putem osobnoga posvećenja. Emo-cije kažu kako je to biti čovjekom. Gospodin je svoje čovještvo odnio u Nebo. Zato i mo-žemo u molitvi reći: »A mi ti zahvaljujemo, Gospodine Isuse, jer si vjeran Bog i osjećaš s nama«.

Ima šest univerzalnih emocijâ jer se na licima osobâ iz različitih kulturnih sredina lako i redovito prepoznaju: radost, tuga, ljutnja, iznenađenje, strah i gađenje.

| 11 | prosinac 2019. | 71

Predstavljanja

Knjiga »Osobni poziv« predstavljena diljem Hrvatske te u Mostaru i SarajevuMostar, Split, Ploče, Zagreb, Đakovo, Vukovar, Osijek, Rijeka, Dubrovnik, Udbina, Korčula, Orebić, Hvar i Sarajevo

Knjiga »Osobni poziv – Duboka preobrazba kroz duhovne vjež-

be« isusovca prof. dr. sc. He-berta Alphonsa, D. I., objav-ljena krajem 2018. godine u izdanju Marignacije d.o.o. u hrvatskome prijevodu Mili-voja Vodopije i Marice Čun-čić, predstavljena je na 16 mjesta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.Utemeljiteljica i voditeljica Zajednice i Programa Injigo, prevoditeljica i urednica hr-vatskoga izdanja dr. sc. Ma-

rica Čunčić, 5. siječnja 2019. predstavila je knjigu članovi-ma Zajednice Injigo u Mosta-ru i 6. siječnja u Splitu, te u Zagrebu u knjižnici Podsused 19. veljače. Na velikom mje-sečnom susretu u Pločama 13. siječnja knjigu je predsta-vila Marina Damjanović Tolj, mag. theol., mag. rel. publ.U župnoj dvorani župe Svih svetih u Đakovu 24. ožujka o knjizi su govorile dr. sc. Marica Čunčić i Martina Kuveždanin, mag. theol. uz uvodni pozdrav župnika domaćina preč. Tomi-

slava Ćorluke. U glazbenome dijelu nastupila je Kristina Ka-rajko mag. prim. educ. Pred-stavljanje u Vukovaru zbilo se 13. travnja u Pastoralnom centru sv. Bone uz uvodni pozdrav župnika domaćina fra Ivice Jagodića. O knjizi su govorili: dr. sc. Marica Čunčić, Petar Elez, prof., i savjetnica u Veleposlanstvu RH pri Svetoj Stolici Zlata Penić Ivanko, a predstavljanje je vodila Mar-tina Kuveždanin, mag. theol. U Osijeku, u klubu knjiža-re Nova, 15. travnja knjigu su predstavile: dr. sc. Marica Čunčić, dopredsjednica Udru-ge katoličkih intelektualaca Miriam Goll, prof., i savjetnica u Veleposlanstvu RH pri Sve-toj Stolici Zlata Penić Ivanko, a oboist, član opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku Dejan Činčurak na-stupio je u glazbenome dijelu. U Zagrebu, u knjižnici i či-taonici Bogdana Ogrizovića, upriličeno je predstavljanje 30. travnja. O knjizi su go-

Zagreb, 30. travnja 2019., knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, predstavljači: dr. sc. Marica Čunčić i prof. dr. sc. p. Mijo Nikić, D. I.

Snim

ila A

na T

alaj

ić/I

njig

o

72 | 11 | prosinac 2019. |

Predstavljanja

vorili psiholog i teolog s Fa-kulteta fi lozofi je i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagre-bu prof. dr. sc. p. Mijo Nikić, D. I. i dr. sc. Marica Čunčić. Predstavljanje je moderirala Ivana Šimunić, mag. croat., mag. comm., bacc. theol., a u

glazbenome dijelu predstav-ljanja nastupio je fl autist Ju-rica Goja.U Rijeci, u samostanu Pre-svetoga Srca Isusova, 4. svib-nja knjigu »Osobni poziv« predstavila je dr. sc. Marica Čunčić, a predstavljanje je

Orebić, 10. kolovoza 2019., dvorana općine Orebić, predstavljači: dr. sc. Marica Čunčić i Marina Damjanović Tolj, mag. theol., mag. rel. publ.

Snim

io B

oris

Pol

uta moderirala članica Zajednice

Injigo Anita Ivanović, mag. theol. U glazbenome dije-lu nastupio je fl autist Jurica Goja, uz uvodni pozdrav vr-hovne predstojnice Družbe sestara Presvetog Srca Isuso-va s. Dobroslave Mlakić. U Mostaru je 14. svibnja odr-žano drugo predstavljanje u dvorani franjevačkoga samo-stana sv. Petra i Pavla. Knjigu su predstavile dr. sc. Marica Čunčić, dr. sc. Darija Damja-nović Barišić i dr. sc. Irina Bu-dimir. Predstavljanje je mode-rirala članica Zajednice Injigo Ivana Bilać, dipl. iur.Dubrovačkoj publici, u dvo-rani sv. Ivana Pavla II., 16. svibnja knjigu su predstavili: mr. spec. kliničke psihologije

| 11 | prosinac 2019. | 73

Predstavljanja

Silvia Sokal Gojavić, duhov-nik karizmatske molitvene zajednice »Efata« don Marin Lučić, doc. dr. sc. Darija Da-mjanović Barišić, nositeljica katedre crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fa-kultetu u Đakovu i dr. sc.

Marica Čunčić. U programu predstavljanja sudjelovala je i vokalna skupina Gospa od Porata pod vodstvom Željane Lučić, a program je moderi-rao Šime Zupčić, mag. theol. Na završnom susretu i Danu zajednice Injigo 25. svibnja na Udbini dr. Čunčić također je predstavila »Osobni poziv«.U Korčuli 30. srpnja u crkvi sv. Nikole knjigu su predstavile: dr. sc. Marica Čunčić i doc. dr. sc. Ana s. Martina Begić O.P., a predstavljanje je moderirala Marina Damjanović Tolj, mag. theol., mag. rel. publ. U Ore-biću 10. kolovoza u dvorani općine Orebić dr. sc. Marica Čunčić i Marina Damjanović Tolj, mag. theol., mag. rel. publ. predstavile su knjigu, a mo-derator je bio Pero Tolj, dipl. oecc. Predstavljanja u Korču-li i Orebiću pjesmom »Dođi

Isuse« uljepšala je učenica 4. razreda osnovne škole Ljilja-na Krističević, u klavirskoj pratnji Marine Šabić, prof., a Tereza Krističević pročitala je tekst pjesme »Mačja imena« iz knjige »Osobni poziv«. Kod sestara benediktinki u Hvaru 11. listopada u crkvi sv. Iva-na Krstitelja i Antuna Opata o knjizi su govorili biskupij-ski kancelar, župnik Brusja i Velog Grablja te župni vikar u Hvaru don Ivan Jurin i dr. sc. Marica Čunčić, a predstav-ljanje je moderirala učitelji-ca razredne nastave i članica Zajednice Injigo Nada Tomić. »Osobni poziv« predstavljen je u Sarajevu, 14. listopada, u dvorani novoizgrađene cr-kve sv. Ignacija Lojolskog. Na početku je prigodnu riječ uputio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a knjigu su predstavili p. Mato Anić, D. I., mr. sc. fra Danijel Rajić, dr. sc. Sandra Bjelan-Guska i dr. sc. Marica Čunčić. Predstavljanje je mo-derirala profesorica hrvatskog jezika Katoličkog školskog centra »Sv. Josip« u Sarajevu i članica Zajednice Injigo Na-taša Mandić, a duet Filip i Ivan Milošević odsvirali su i otpje-vali pjesme: »Ljubav to si ti« i »Srce predajem Ti«.

Redakcija

Foto

: kta

bkbi

h

Sarajevo, 14. listopada 2019., p. Mato Anić, D. I., dr. sc. Marica Čunčić, nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, mr. sc. fra Danijel Rajić i dr. sc. Sandra Bjelan-Guska

Snim

io M

arko

Gul

ić

Rijeka, 4. svibnja 2019., samostan Presvetog Srca Isusova, vrhovna predstojnica Družbe sestara Pre-svetog Srca Isusova s. Dobroslava Mlakić, dr. sc. Marica Čunčić i Anita Ivanović, mag. theol.

74 | 11 | prosinac 2019. | | | |

Kata Jelov i , ro . Peji (Klakar kraj Slavonskog Broda 16. 11. 1960.), supruga je i majka troje djece, diplomirana pravnica, dragovoljac Domovinskog rata, pripadnica 3. gardijske

brigade, umirovljena pukovnica Hrvatske vojske, lanica Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Izlagala je na pet samostalnih i više skupnih izložbi. Vježbateljica je i pratiteljica u duhovnim vježbama sv. Ignacija u Programu Injigo.Kontakt: [email protected]; tel.: 01 2027 053; mob.: 099 645 4877.

Foto

albu

m K

ata

Jelo

vi

Radost stvaranja akvarela

Donosimo govor koji je autorica održala povodom otvaranja izlož-be akvarela slikarice Kate Jelov i u Galeriji »Zvonimir«, Ministar-stvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb, 2009. god. Predstavlja-mo neke od slika s te izložbe.

Dr. sc. Marica un i

Bu enje, 1991., 26,5 x 18,5

| 11 | prosinac 2019. | 75

Radost stvaranjaRadost stvaranja

| | |

Radost stvaranjaRadost stvaranja

76 | 11 | prosinac 2019. |

Radost stvaranja

tu sam

| 11 | prosinac 2019. | 77| | |

Radost stvaranja

78 | 11 | prosinac 2019. | | | |

Radost stvaranja

| 11 | prosinac 2019. | 79

Radost stvaranja

80 | 11 | prosinac 2019. |

Ti si, Bože, pravo nadahnuće

Pater Toma Zdelarić dava uputepuku harvat-skomu o dvi horugve

Svitlonoša sluge zoveod četiri strane noći,pod horugvom crnom di imkako kom će udit moći.

Koga silom, koga milom,koga zlatom, koga tilom.

Koga žegom, koga gladom,koga javno, koga kradom.

Koga jedom, koga jalom,koga sušom, koga kalom.

Koga čašću, koga vlašću,koga mržnjom, koga slašću.

Koga strepnjom, koga strahom,koga slavom, koga krahom.

Koga ženom, koga dicom,koga zorom, koga tmicom,

Koga kojom kužnom klicom,koga kojom stranputicom.

Pod horugvom Krista Kraljaoni jesu ki bi tiliživit život kako valja,Boga biti sinci mili.

I po vidu i po sluhui po tilu i po duhu.

I po volji i po trudui po rugu i po sudu.

I po snazi i po slozii po trsu i po lozi.

I po plaći i po radui po selu i po gradu.

I po brdu i po ravnomi po svoje m i po javnom.

I po tajni i po šutnjii po bubnju i po lutnji.

I po težnji prvoj crtii po nadi prama smrti.

Marijo i Kriste spase,Bože dragi, Otče vični,usliši nam molbe glaseda bi bili svi doličnida služimo Tvojoj volji,da budemo sve to bolji.Amen.

Petar Elez, prof., Vukovar, 26. 1. 2019.

Stihovi su nastali kao plod čitanja i promišljanja o Dvije zastave (DV 136-147) u 12. krugu duhovnih vježbi od 30 tjedana 2018. – 2019.

Manje poznate riječi:

Svitlonoša – Lucifer (lat.: lux, lucis – svjetlo; fero, ferere – nositi) dvi horugve – dvije zastavedi – govori (diti – govoriti)udit – naudititilom – tijelomjedom – jadomtili – htjeli

»Razmatranje o dvjema zastava-ma. Jedna je Krista, našega vr-hovnog Vođe i Gospodina, a druga Lucifera, krvnog neprijatelja naše čovječje naravi.« (DV 136)»Prva je predvježba događaj: tu će biti kako Krist poziva i želi da svi stupe pod njegovu zastavu, a Lu-cifer, naprotiv, pod njegovu.« (DV 137)»Druga je predvježba mjesta. Tu ću vidjeti veliko polje cijeloga onog jeruzalemskog kraja gdje je vrhovni vojskovođa dobrih, Krist, naš Gospodin; a u okolici babilon-skoj drugo polje, gdje je poglavica neprijatelja, Lucifer.« (DV 138)»U trećoj ću moliti što želim; a to će biti da molim kako bih upoznao varke zloga poglavice i pomoć da ih se čuvam; isto tako da upo-znam pravi život što ga pokazuje vrhovni i pravi Vođa i milost da ga nasljedujem.« (DV 139)

Tomo Zdelarić, D. I. (Lupoglav, Dugo Selo 1531. – Vilnius 1572.) – jedan od prvih isusovaca Hrvata, predavao je fi lo zofi ju u Vilniusu.

| 11 | prosinac 2019. | 81

Glazbom otključati srce

Gioacchino Rossini: Agnus DeiArija za alt solo iz »male svečane mise«.

Doc. art. Simon Dešpalj

Jaganjac Božji, Basilica di San Vitale, Ravenna

Snim

io P

etar

Milo

šević

82 | 11 | prosinac 2019. |

Moje će te usne slaviti

Svi veliki skladatelji skladali su sakral-na djela. Odlučujući se pisati ovu ru-briku zaključio sam da bi bilo dobro

uzimati najpoznatije odlomke iz sakralnih djela koja može svatko kasnije u cijelosti poslušati, na internetskoj stranici YouTube. Obuhvatit ćemo period od Bacha do kasnih romantičara. Ova arija za alt solo iz »male svečane mise« zaokupila me jer se taj projekt izvodio na Muzičkoj akademiji. Slušajući ga podsjećao me na razmatranje i sve ono što nastojimo imati u razmatranju u Programu Injigo: pri-premu, uvod, ponavljanje, bol, težinu, pro-cesuiranje i proslavu Boga. Skladatelj kaže o svojoj skladbi da je to »posljednji grijeh« njegove starosti, jer mu se činila nedovolj-no dobra s obzirom na tako važan naslov. Naziv »mala« dobila je zbog formata za ko-morni sastav, a »svečana« zbog trajanja i ukupne velebnosti. Rossini se obraća Bogu riječima: »… dragi Bože, evo završena je, ta mala sirota misa … ti znaš da sam ja rođen za pisanje komičnih opera – malo znanja, malo duše, srca i to je to!… « Ova arija najpoznatiji je odlomak ovoga djela i gotovo nečujnim početkom najav-ljuje svoju dramatičnost koju uskoro preki-daju gromoglasni kratki akordi, da bi onda skladba počela teći. Često ni mi u razmatra-nju ne znamo što nas čeka, a onda grom iz vedra neba i razmatranje krene u smjeru u kojem nismo očekivali. Srednji najduži dio sastoji se od lamentacijâ solistice i zbora

YouTube

Lucia Valentini Terrani: Agnus Dei, Petite Messe Solennelle

koji kao odjek ponavlja njene riječi. Često i mi prolazimo kroz naše dubine uočavajući i donoseći zaključke i oni nam odzvanjaju u glavi tijekom dana. »Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!« S obzirom da je zamišljeno za dramski alt, ta-mni voluminozni glas koji izgovara te sud-bonosne riječi otvara ljudsko srce. Tu dobro možemo osjetiti što je Bog za sve nas uči-nio i podnio. Kulminaciju skladbe skladatelj priprema ispreplitanjem zborskih dionica sa solisticom koja vapi miserere nobis (smiluj nam se). Prvi forte zaključak koji podsjeća na bol i težinu koju Bog podnosi zbog nas događa se u molu i ukazuje na potresno ka-janje koje izvire iz nas. Drugi put ista gra-dacija završava u duru. Zaključak ukazuje na Kristovu pobjedu i Uskrs nakon svih pat-nji. Ta ponovna gradacija podsjeća me na naša »ponavljanja« kad ponovno ispituje-mo naše pokrete duše koje smo primijetili u razmatranju Božje riječi. Primjer koji da-jem izvodi solistica Lucia Valentini Terrani uz pratnju klavira i harmonija te zbor, što je česta praksa današnjega izvođenja jer je lakša priprema nego s orkestrom.

| 11 | prosinac 2019. | 83

Godina dana Programa i Zajednice InjigoDonosimo kroniku sljedećih događaja: susreti Zajednice Injigo, Vijeća i Skupštine Zajedni-ce Injigo, duhovne vježbe u šutnji, škole za pratitelje, veliki susreti vježbatelja i pratitelja i druge događaje od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2019. godine. Ovdje ne spominjemo susrete na kojima su predstavljene duhovne vježbe i susrete s uputama za razmatranje u duhovnim vježbama u svakodnevnom životu od 30 tjedana ni susrete pratitelja. To bi zauzelo mnogo prostora jer je u navedenom razdoblju održano 667 takvih susreta. (AT – Austrija, BiH – Bosna i Hercegovina, DE – Njemačka, HR – Hrvatska, SE – Švedska)

Kronika događanja

RUJAN 2018.9. – 15. rujnaHR – Baške Oštarije: duhovne vježbe u šutnji; 6 pratitelja i 21 vježbatelj21. – 23. rujnaAT – Kremsmünster: škola za pratitelje; 15 sudionika

23. rujnaHR – Đakovo: lokalni susret čla-nova Zajednice Injigo s područja Đakovačko-osječke metropolije; 9 redovitih i 8 podupirućih

27. – 30. rujnaHR – Baške Oštarije: duhovne vježbe u šutnji; 6 pratitelja i 25 vježbatelja30. rujnaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke na njemačkom jeziku; 10 sudionika; videovezomHR – Kuče: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Zagrebačku i Riječ-ku metropoliju; 15 redovitih i 1 podupirući član

LISTOPAD 2018.6. listopada BiH – Mostar: lokalni susret Zajednice Injigo za BiH i južnu Dalmaciju; 8 redovitih i 10 podu-pirućih članova

7. listopada BiH – Vionica: lokalni susret Zajednice Injigo za BiH i južnu Dalmaciju; 13 redovitih članovaHR – Dalj: škola za pratitelje iz

Njemačke i Švicarske na hrvat-skom jeziku; 22 sudionika; vide-ovezom11. listopadaHR – Zagreb: škola za pratitelje; 13 sudionika

13. listopada HR – Sesvetski Kraljevac: škola za pratitelje; 19 sudionikaHR – Šibenik: škola za pratite-lje; 14 sudionika

Vukovar, sudionici duhovnih vježbi u šutnji, 27. 8. – 2. 9. 2018.

84 | 11 | prosinac 2019. |

Kronika događanja

HR – Rijeka: škola za pratitelje; 13 sudionikaHR – Vinkovci: škola za pratite-lje; 11 sudionikaHR – Osijek: škola za pratitelje; 10 sudionikaHR – Đurđevac: škola za prati-telje; 17 sudionikaHR – Split: škola za pratitelje; 17 sudionikaHR – Rijeka: veliki mjesečni su-sret; 45 sudionikaHR – Split: veliki mjesečni su-sret; 35 sudionika14. listopada HR – Zagreb: veliki mjesečni su-sret; 200 sudionikaBiH – Mostar: veliki mjesečni susret za sudionike BiH i južne Dalmacije; 100 sudionikaHR – Slavonski Brod: veliki mjesečni susret; 40 sudionika20. listopada HR – Đakovo: škola za pratitelje; 16 sudionika21. listopada HR – Kuče: 61. sastanak Vijeća Zajednice Injigo; 5 od 8 članova24. listopada HR – Dalj: škola za pratitelje iz Austrije na hrvatskom; 19 sudio-nika; videovezom28. listopadaBiH – Mostar: škola za pratite-lje; 29 sudionika

30. listopada HR – TISAK »GLAS KONCI-LA«: Članica Zajednice Injigo Mara Ivančić progovorila o Pro-gramu Injigo u svojoj župi. Vidi više na str. 92

STUDENI 2018.3. studenogaHR – Velika: škola za pratitelje; 12 sudionika4. studenogaHR – Ploče: škola za pratitelje; 16 sudionika9. – 11. studenoga BiH – Buško jezero: lokalni su-sret Zajednice Injigo za BiH; 24 redovita i 12 podupirućih članova10. studenogaHR – Osijek: škola za pratitelje; 12 sudionikaHR – Rijeka: veliki mjesečni su-sret; oko 40 sudionikaHR – Split: škola za pratitelje; 18 sudionikaHR – Đakovo: škola za pratitelje; 15 sudionika11. studenogaHR – Slavonski Brod: škola za pratitelje; 8 sudionika12. studenogaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na hrvat-skom; 16 sudionika; videovezom

13. studenogaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na njemač-kom; 6 sudionika; videovezom14. studenogaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na hrvat-skom; 10 sudionika; videovezom

16. – 18. studenogaSE – Värnamo: Duhovna obno-va; 20 sudionika

17. studenogaHR – Vinkovci: škola za pratite-lje; 8 sudionika18. studenogaHR – Zagreb: veliki mjesečni su-sret; 60 sudionikaBiH – Ploče: veliki mjesečni su-sret za sudionike BiH i južne Dal-macije; 66 sudionikaHR – Đakovo: lokalni susret Zajednice Injigo s područja Đa-kovačko-osječke metropolije; 13 redovitih i 5 podupirućih članova

23. studenogaBiH – Mostar: škola za pratite-lje; 14 sudionika; videovezom

Škola za pratitelje u Baškim Oštarijama, 18. – 20. siječnja 2019.

| 11 | prosinac 2019. | 85

Kronika događanja

HR – Kuče: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Austriju; 3 redovita i 4 podupiruća člana; videovezom

24. studenogaHR – Kuče: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Zagrebačku i Riječ-ku metropoliju; 11 redovitih i 4 podupiruća člana

25. studenogaHR – Kuče: 62. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, 5 od 8 članovaBiH – Mostar: škola za pratite-lje; 21 sudionik

PROSINAC 2018.HR – TISAK – ŽUPNI LISTIĆ ŽUPE UZNESENJA BDM U TO-LISI: Član Zajednice Injigo Ilinko Baotić predstavio duhovne vježbe Programa Injigo. Vidi više na str. 94HR – TISAK – »MALA CRKVA«, GLASILO ŽUPE SVIH SVETIH ĐAKOVO 1: Tijekom kanonskog pohoda mons. Hranić susreo se i s članovima Zajednice Injigo. Vidi više na str. 94 – 95

2. prosincaBiH – Tihaljina: škola za pratite-lje; 9 sudionikaHR – Ploče: škola za pratitelje; 11 sudionikaNJEMAČKA – Ludwigsburg: lokalni susret Zajednice Injigo za Njemačku na hrvatskom i njemač-kom; 6 redovitih i 1 podupirući član6. prosincaHR – Zagreb: škola za pratitelje; 19 sudionika8. prosincaBiH – Bijelo Polje: lokalni su-

sret Zajednice Injigo za BiH i juž-nu Dalmaciju; 10 redovitih i 12 podupirućih članova

9. prosincaHR – Split: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Dalmaciju; 12 redo-vitih i 3 podupiruća člana

10. prosincaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na hr-vatskom; 15 sudionika; video-vezom

11. prosincaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na njemač-kom jeziku; 5 sudionika; videove-zom

12. prosincaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na hrvat-skom; 7 sudionika; videovezom

15. prosincaHR – Đakovo: škola za pratite-lje; 11 sudionikaHR – Rijeka: škola za pratitelje; 11 sudionikaHR – Rijeka: veliki mjesečni su-sret; 37 sudionika

16. prosincaHR – Zagreb: veliki mjesečni su-sret; 50 sudionikaBiH – Mostar: veliki mjesečni susret za sudionike BiH i južne Dalmacije; 85 sudionika

19. prosincaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Austrije na hrvatskom; 21 sudio-nik; videovezom

20. prosincaHR – INTERNET – HRVATSKA KATOLIČKA MREŽA: član Za-jednice Injigo Domagoj Penava posvjedočio za rubriku »Kršćanin u svijetu«. Vidi više na str. 92 - 93

26. prosincaHR – TELEVIZIJA – LAUDATO TV: članica Zajednice Injigo Vlat-ka Taradi gošća emisije »Prozor sv. Josipa«. Vidi više na str. 94

SIJEČANJ 2019.5. siječnjaHR – Split: škola za pratitelje; 13 sudionikaBiH – Mostar: lokalni susret Zajednice Injigo za BiH i južnu Dalmaciju, ujutro; 8 redovitih

Snim

ila B

ožen

a Pa

vlov

ić

Škola za pratitelje u Tihaljini (BiH) 31. ožujka 2019.

86 | 11 | prosinac 2019. |

Kronika događanja

članovaBiH – Mostar: lokalni susret Zajednice Injigo za BiH i južnu Dalmaciju, poslijepodne; 13 po-dupirućih članova

6. siječnjaHR – Split: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Dalmaciju; 7 redo-vitih i 1 podupirući član

12. siječnjaHR – Sesvetski Kraljevac: škola za pratitelje; 18 sudionikaHR – Đakovo: škola za pratite-lje; 13 sudionikaHR – Osijek: škola za pratitelje; 7 sudionika

13. siječnjaHR – Ploče: veliki mjesečni su-sret za BiH i južnu Dalmaciju; 53 sudionika

14. siječnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na hrvat-skom; 13 sudionika; videovezom

15. siječnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na njemač-kom; 5 sudionika; videovezom

16. siječnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na hrvat-skom; 9 sudionika; videovezom

18. siječnjaHR – Kuče: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Njemačku na hrvat-skom i njemačkom, 5 redovitih i 1 podupirući član; videovezom

18. – 20. siječnjaHR – Baške Oštarije: škola za pratitelje; 23 sudionika

20. siječnjaBiH – Tihaljina: škola za prati-telje; 15 sudionikaHR – Đakovo: lokalni susret Zajednice Injigo s područja Đa-kovačko-osječke metropolije; 12 redovitih i 6 podupirućih članova

23. siječnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Austrije na hrvatskom jeziku; 20 sudionika; videovezom

25. siječnjaHR – Kuče: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Austriju na hrvat-skom i njemačkom; 2 redovita i 4 podupiruća člana; videovezom

26. siječnjaHR – Kuče: 63. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, 6 od 8 članova

27. siječnjaBiH – Mostar: škola za pratite-lje; 17 sudionikaHR – Kuče: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Zagrebačku i Riječ-ku metropoliju; 12 redovitih i 3 podupiruća člana

VELJAČA 2019.3. veljačeHR – Ploče: škola za pratitelje; 14 sudionika

9. veljačeBiH – Mostar: lokalni susret Zajednice Injigo za BiH i južnu Dalmaciju; 9 redovitih i 11 podu-pirućih članova

10. veljačeHR – Slavonski Brod: veliki mjesečni susret; 10 sudionikaHR – Šibenik: lokalni susret Za-jednice Injigo za Dalmaciju; 9 re-dovitih i 1 podupirući član

11. veljačeHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na hrvat-skom i njemačkom; 17 sudionika; videovezom

13. veljačeHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na hrvat-skom i njemačkom; 9 sudionika; videovezom

15. veljačeHR – Kuče: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Njemačku na hrvat-skom i njemačkom; 5 redovitih i 2 podupiruća člana; videovezom

Snim

ila S

uzan

a Pu

ljić

Završni susret u Pločama, 6. svibnja 2019.

| 11 | prosinac 2019. | 87

Kronika događanja

16. veljačeHR – Rijeka: škola za pratitelje; 12 sudionikaHR – Rijeka: veliki mjesečni su-sret; oko 30 sudionikaHR – Vinkovci: škola za pratite-lje; 10 sudionika

17. veljačeBiH – Mostar: veliki mjesečni susret za sudionike BiH i južne Dalmacije; 80 sudionikaHR – Đakovo: lokalni susret Zajednice Injigo s područja Đa-kovačko-osječke metropolije; 8 redovitih i 2 podupiruća člana

22. veljačeHR – Kuče: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Austriju na hrvat-skom i njemačkom; 4 redovita i 3 podupiruća člana; videovezom

23. veljačeHR – Velika: škola za pratitelje; 15 sudionikaHR – Kuče: 64. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, 7 od 8 članova

24. veljačeBiH – Mostar: škola za pratite-lje; 16 sudionikaHR – Kuče: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Zagrebačku i Riječ-ku metropoliju; 13 redovitih i 4 podupiruća člana

OŽUJAK 2019.1. ožujkaAT – Kremsmünster: lokalni izbori Zajednice Injigo na kojima su izabrani članovi Skupštine iz Austrije i NjemačkeAT – Kremsmünster: lokalni susret Zajednice Injigo za Austri-ju na hrvatskom i njemačkom; 4

redovita i 3 podupiruća člana

2. ožujkaHR – Đakovo: škola za pratite-lje; 9 sudionikaHR – Đurđevac: škola za prati-telje; 17 sudionika

2. – 3. ožujkaAT – Kremsmünster: škola za pratitelje na hrvatskom i njemač-kom; 13 sudionika3. ožujkaHR – Ploče: škola za pratitelje; 10 sudionikaBiH – Tihaljina: škola za prati-telje; 19 sudionika

9. ožujkaBiH – Bijelo Polje: lokalni izbo-ri Zajednice Injigo na kojima su izabrani članovi Skupštine iz BiHBiH – Bijelo Polje: lokalni su-sret Zajednice Injigo za BiH i južnu Dalmaciju; 9 redovitih i 10 podupirućih članova HR – Zadar: lokalni susret Za-jednice Injigo za Dalmaciju; 11 redovitih i 2 podupiruća člana

10. ožujkaHR – Zadar: lokalni izbori Zajednice Injigo na kojima su izabrani članovi Skupštine iz

Snim

ila B

ožen

a Pa

vlov

ić

Susret Zajednice Injiigo u Mostaru, 12. svibnja 2019.

Snim

ila M

ara Č

ičak

Završni susret u Velikoj, 17. svibnja 2019.

88 | 11 | prosinac 2019. |

Kronika događanja

Dalmacije

13. ožujkaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na hrvat-skom i njemačkom; 9 sudionika; videovezom

15. - 17. ožujkaHR – Drežnik Grad: Zajednica Injigo održala duhovnu obnovu u župi sv. Antuna Padovanskog

17. ožujkaHR – Zagreb: veliki mjesečni su-sret; 30 sudionikaBiH – Mostar: škola za pratite-lje; 13 sudionika

22. ožujkaHR – Kuče: lokalni izbori Zajed-nice Injigo i za članove Skupšti-ne iz Austrije i Njemačke, drugi krug, dopisnoHR – Kuče: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Njemačku na hrvat-skom i njemačkom; 5 redovitih i 1 podupirući član; videovezom

24. ožujkaHR – Ploče: veliki mjesečni su-sret za BiH i južnu Dalmaciju; 55 sudionikaHR – Đakovo: lokalni izbori Zajednice Injigo na kojima su izabrani članovi Skupštine (20) za područje Đakovačko osječke metropolijeHR – Đakovo: lokalni susret Zajednice Injigo s područja Đa-kovačko-osječke metropolije; 14 redovitih i 7 podupirućih članova

29. ožujkaHR – Kuče: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Austriju na hrvat-skom i njemačkom; 2 redovita i 3

podupiruća člana; videovezom

30. ožujkaHR – Osijek: škola za pratitelje; 9 sudionikaHR – Kuče: 65. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, 6 od 8 članova

31. ožujkaBiH – Tihaljina: škola za prati-telje; 16 sudionikaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na hrvat-skom i njemačkom; 7 sudionika; videovezomHR – Kuče: lokalni izbori Zajed-nice Injigo na kojima su izabrani članovi Skupštine iz Zagrebačke i Riječke metropolijeHR – Kuče: lokalni susret Za-jednice Injigo za Zagrebačku i Riječku metropoliju; 16 redovitih članova

TRAVANJ 2019.

6. travnja HR – Vinkovci: škola za pratite-lje; 8 sudionikaBiH – Bijelo Polje: lokalni su-sret Zajednice Injigo za BiH i

južnu Dalmaciju; 10 redovitih i 6 podupirućih članova

7. travnjaHR – Split: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Dalmaciju; 9 redo-vitih i 2 podupiruća

8. travnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na hrvat-skom i njemačkom; 14 sudionika; videovezom

9. travnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Švicarske na hrvat-skom i njemačkom; 7 sudionika; videovezom

12. – 14. travnja BiH – Buško jezero: trodnevni susret pratitelja iz BiH i južne Dalmacije; 32 sudionika

13. travnjaHR – Rijeka: škola za pratitelje; 9 sudionikaHR – Rijeka: veliki mjesečni su-sret; oko 30 sudionika

14. travnjaHR – Đakovo: lokalni susret

Snim

ila N

ada

Brkić

Završni susret u Kremsmünsteru (Austrija), 19. svibnja 2019.

| 11 | prosinac 2019. | 89

Kronika događanja

Zajednice Injigo s područja Đa-kovačko-osječke metropolije; 7 redovitih i 3 podupiruća člana

17. travnjaHR – TELEVIZIJA – SLAVON-SKA TELEVIZIJA: dr. sc. Marica Čunčić gostovala u emisiji »Gla-goljica«. Vidi više na str. 95

27. travnja HR – Kuče: konstituirajuća i iz-borna sjednica Skupštine Zajed-nice InjigoHR – Kuče: 66. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, konstituirajuća sjednica, 7 od 8 članova

SVIBANJ 2019.4. svibnja HR – Rijeka: škola za pratitelje; 13 sudionikaHR – Rijeka: lokalni susret Za-jednice Injigo u Rijeci; 3 redovita i 5 podupirućih članova

11. svibnjaHR – Rijeka: veliki mjesečni su-sret; oko 30 sudionikaHR – Split: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Dalmaciju; 6 redo-vitih i 2 podupiruća člana

12. svibnjaBiH – Bijelo Polje: lokalni su-sret Zajednice Injigo za BiH i južnu Dalmaciju; 8 redovitih i 7 podupirućih članova18. svibnjaHR – Kuče: 67. sastanak Vijeća Zajednice Injigo; 7 od 8 članova

25. svibnjaHR – Udbina: završni susret za sve sudionike; oko 400 sudionika

30. svibnja – 2. lipnjaHR – Vukovar: duhovne vježbe u

šutnji; 4 pratitelja i 11 vježbateljaHR – Orebić: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 8 vježbateljaAT – Bergheim: duhovne vježbe u šutnji na hrvatskom i njemač-kom; 3 pratitelja i 11 vježbatelja

LIPANJ 2019.1. lipnjaNJEMAČKA – Walldürn: završ-ni susret; oko 60 sudionika

6. – 9. lipnjaHR – Ludbreg: duhovne vježbe u šutnji; 5 pratitelja i 24 vježbatelja

12. lipnjaDE – TISAK – RHEIN-NECKAR - ZEITUNG: izvještaj sa završnog susreta u Njemačkoj. Vidi više na 95

13. lipnjaDE – TISAK – FRÄNKISCHE NACHRICHTEN: izvještaj sa za-vršnog susreta u Njemačkoj. Vidi više na str. 95

13. – 16. lipnjaBiH – Bijelo Polje: duhovne

Završni susret u Brestju, 22. svibnja 2019.

Bergheim kod Salzburga, Missonshaus Maria Sorg, sudionici duhovnih vježbi u šutnji, 1. lipnja 2019.

Snim

ila S

ladj

ana

Zovk

o

Kronika događanja

90 | 11 | prosinac 2019. |

vježbe u šutnji; 4 pratitelja i 10 vježbateljaAT – Kremsmünster: duhovne vježbe u šutnji na hrvatskom i njemačkom; 2 pratitelja i 8 vjež-batelja

15. lipnjaHR – Kuče: 68. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, 7 od 8 članova

16. lipnjaHR – Kuče: lokalni susret Zajed-nice Injigo za Zagrebačku i Riječ-ku metropoliju; 11 redovitih i 1 podupirući član

25. lipnjaHR – Kuče: prvi susret voditelja (nad)biskupija i dekanata; 16 vo-ditelja

30. lipnja – 6. srpnja HR – Baške Oštarije: duhovne vježbe u šutnji; 5 pratitelja i 22 vježbatelja

SRPANJ 2019.4. srpnjaHR – Kuče: lokalni susret Zajed-

nice Injigo za Austriju na hrvat-skom i njemačkom; 4 redovita i 3 podupiruća člana; videovezom

7. srpnjaHR – Kuče: 69. sastanak Vijeća Zajednice Injigo; 6 od 8 članova

18. – 21. srpnja HR – Zagreb: duhovne vježbe u

šutnji; 8 pratitelja i 29 vježbateljaHR – Split: duhovne vježbe u šutnji; 5 pratitelja i 20 vježbatelja

21. – 27. srpnja BiH – Buško jezero: duhovne vježbe u šutnji; 7 pratitelja i 33 vježbatelja

KOLOVOZ 2019.17. – 20. kolovozaHR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 16 vježba-telja

17. – 23. kolovozaHR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 8 vježbatelja

23. – 25. kolovozaBiH – Čitluk: godišnji susret Zajednice Injigo; 48 redovitih čla-nova

Priredile: Ivana Šimunić i Ana Talajić

Ludbreg, sudionici duhovnih vježbi u šutnji, 3. – 6. lipnja 2019.

Završni susret 1. lipnja 2019. u dvorani Svetišta Krvi Kristove u Walldürnu

Kronika događanjaStatistika

Sudionici duhovnih vježbi u Programu Za-jednice Injigo često na susretima svjedo-če o plodovima koje su primili u raznim

područjima svojega života: obraćenje, duhovni poziv, upoznavanje Boga i sebe, čisto hodanje, udaja, ženidba, rađanje djece, ozdravljenje odnosa u braku, u obiteljima, oslobođenje od ovisnosti, iscjeljenje rana, psihičko i fi zičko ozdravljenje, završavanje studija, zaposlenje, itd. Neka su snimljena na snimače zvuka, spre-mljena na tvrdom nosaču zvuka i slikâ, neka su na USB-u ili u videokameri, neka su tran-skribirana, i nemoguće je znati njihov broj. Vjerujemo da ih je najviše spremljeno u srci-ma gdje su donijela plodove i potaknula volju za duhovnim rastom. Jedina prebrojiva svje-dočanstva jesu ona koja su sudionici upisali na našu mrežnu stranicu. Mogu ih vidjeti drugi sudionici. Najviše ih ima iz duhovnih vježbi od 30 tjedana. Od 2008. do veljače 2018. god., zabilježeno ih je 782 na hrvatskom, 50 na slo-venskom, 40 na njemačkom i jedno na engle-skom. O plodovima duhovnih vježbi u šutnji 2010. – 2018. imamo upisana 54 svjedočanstva. U posebnoj rubrici mrežne stranice sudionici mogu opisati svoj život prije i poslije duhov-nih vježbi. Imamo 52 takva svjedočanstva od 2013. do siječnja 2019. na hrvatskom i 3 na nje-mačkom. Što su doživjeli u duhovnoj obnovi 2013. – 2014. svjedoči ih 38. Četiri sudionika

Svjedočanstva sudionika od 2008. godine na www.injigo.com

su napisala što im je Isus Gospodin učinio na našim hodočašćima »Stopama sv. Ignacija« u Rim. Izražavanje riječima što je Isus Krist Gos-podin učinio živa je rijeka koja natapa svjedo-ka novim pomazanjem Duha Svetoga i izvrša-va obećano dopirući do Gospodina koji sluša vapaje i riječi ubogih kao i njihovu vjeru i po-uzdanje da će dovršiti započeto djelo u nama. I hoće jer ga ustima i perom slavimo svjedočeći njegovu moć i silu. (DE – njemački, DV – duhovne vježbe od 30 tjedana, DVŠ – duhovne vježbe u šutnji, EN – engleski, HR – hrvatski, SLO – slovenski)


Jezik HR DE SLO EN

DV 2008. – veljača 2019. 782 40 50 1

DVŠ 2010. – 2018. 54

Moj život prije i poslije 2013. – siječanj 2019.

52 3

Duhovna obnova 2013. – 2014.

45

Škola za pratitelje 2010. – 2016.

38

Hodočašće 2013. – 2018. 4

www.injigo.comZa sudionike:

| 11 | prosinac 2019. | 91

HRVATSKA KATOLIČKA MREŽA 20. prosinca 2018.

Iz kronike Iz medija

U reportaži »Kako se evangelizi-ra u župi slavenskih aopstola? Budućnost izgrađivati kroz

mlade duše« novinar Tomislav Šo-vagović predstavlja osječku župu sv. Ćirila i Metoda. Navodi: »Diplomirana ekonomistica Mara Ivančić (55) radi u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, a u župi djeluje kao čitačica i voditeljica duhovnih vježba sv. Ignacija Lojolskoga, u sklopu zajednice ‘Inji-go’. ‘Prisutni smo jedanaest godina, a vježba-

GLAS KONCILA, 30. listopada 2018.

Članica Zajednice Injigo Mara Ivančić progovorila o Programu Injigo u svojoj župi

telji dolaze iz šest okolnih dekanata. Susreti su petkom, na njima dajemo upute o vježbama. Velik plod za život svih sudionika jest da svaki dan pro-

vode s Gospodinom u razmatranju Sveto-ga pisma ili duhovnih točaka iz knjižice sv. Ignacija’, napominje i dodaje da svakodnevno jedan sat s Gospodinom mora ostaviti trag u životu svakoga vjernika.« Cijelu reportažu možete pročitati na: www.injigo.com, rubri-ka: Novosti. (Glas Koncila/Injigo)

Član Zajednice Injigo Domagoj Penava posvjedočio za rubriku »Kršćanin u svijetu«. Prenosimo tekst u cijelosti:

Zovem se Domagoj Penava, imam 29 godina, kondicijski sam trener i volim Isusa. Rođen sam u Zagre-

bu, i danas u Zagrebu živim i radim. Od malena se bavim sportom, sport je u biti bio sav moj život. Sa šest godina sam po-čeo plivati, s 11 trenirati nogomet i igrao sam sve do svoje 25. godine kada sam se u pot-punosti posvetio svojem hobiju kojim sam se bavio posljednjih pet godina, a to je kondicijska priprema sportaša i rekreativaca te rehabilitaci-ja nakon ozljeda. Kao mali doživio sam da, kada

iskreno zavapim Bogu i kada podijelim s njim svoju trenutnu patnju, osjetim utjehu i ljubav. I nekako ipak, koliko god teško bilo, sve okrene na dobro. Vjerujem da su upravo ti trenuci Njegovog tihog zagrljaja bili trenuci u kojima je Bog po-sadio sjeme našeg budućeg odnosa. Kako

sam napredovao u nogometu tako sam sve više rastao u grijesima, vlastitoj nadutosti i sve sam dalje bio i od Boga i od ljudi. Bio sam sve per-spektivniji, sve bolji, a s druge strane sve pra-zniji. Patio sam od kompleksa manje vrijednosti

92 | 11 | prosinac 2019. |

Iz medija Iz kronike

i to sam skrivao maskama da sam veći i bolji od drugih. Predao sam se grijesima mladenačkog života, u školi sam se provlačio i mislio sam da mi nema ravnog. Nedugo iza toga u obitelji do-lazi do bolesti oca, teške fi nancijske situacije i jednog perioda tjeskobne brige, straha i osjećaja nemoći što ne mogu ništa pomoći. Igrao sam sve lošije i sve više sam postajao netko bez koga se može. Svijet koji sam do tada poznavao gubio je tlo pod nogama. To je vrijeme razočaranja u sportu, ljubavi, među prijateljima. Ostajao sam sve više sam i nisam doživljavao da me itko ra-zumije. Usporedno s tim vremenom krenulo je i vrijeme Božjeg zahvata u mojem životu. Upisao sam duhovne vježbe svetog Ignacija Lojolskog u programu Injigo i kroz to sam se sve više po-čeo otvarati Bogu. Duhovne vježbe su me prije svega približile sakramentalnom životu Crkve, a onda su me dalje otvarale za dublje Božje djelo-vanje u meni i za odgovore na Božje poticaje u mojemu srcu. Odjednom se u meni počelo nešto buditi i kao da je Bog počeo otkopavati talente koje imam i tada sam shvatio da u životu imam puno mogućnosti i da se trebam čvrsto uhvatiti Isusa i početi donositi odluke u svojemu životu. Tada sam napisao jedan svoj plan i predao sam ga Bogu u molitvi, zamolio sam ga da unutar pet godina završim fakultet, da imam svoju tereta-nu u kojoj ću raditi i da sam oženjen ili barem da sam pred ženidbu. Tako sam u miru završio fakultet, počeo sam raditi u jednom sportskom dijagnostičkom centru i nakon nekoliko godina prestao igrati nogomet. Kako sam se sve više otvarao tako sam počeo doživljavati jednu du-boku blokadu i strah koji su mi ljudi nametali, a to je bilo pitanje jesam li možda pozvan biti sve-ćenik je li to Božja volja za mene? To mi je ulilo strah u kosti, slomilo je sve moje snove o braku, sportskom centru koji sam htio napraviti i po-

čelo me ponovo zatvarati za Boga. Ali ovaj puta nisam odustajao od molitve i samo sam ustrajno nastavio moliti i tražio sam ga istinu i prosvjet-ljenje. I tako su ti nametnuti lažni pozivi ugasli, a u meni je rastao poziv za brak, za služenje kao laik u obitelji i u zajednici Injigo gdje sam ra-stao. Rasla je i velika želja da pokrenem jedan sportski centar u kojem će se puštati nekada i duhovna glazba, gdje ću moći raditi sa sportaši-ma i svima onima kojima će biti potrebna pomoć te vrste. Pet godina nakon onog predanog pisma Bogu i nakon što su prošle sve moje dosadaš-nje turbulencije, nedavno sam slučajno našao to pismo u kojem sam mu izrazio svoje najdublje želje i čežnje srca. Nisam mogao ne zaplakati od ganuća i zahvalnosti jer me izvadio iz mre-že ljudskih očekivanja i iz mojeg vlastitog bla-ta grijeha, izbavio me iz hrpe loših i nezdravih muško-ženskih odnosa i veza, sačuvao me od mene samoga i mojeg vlastitog lutanja i dao mi prije svega sebe, a onda da nađem njegov put na kojem me on vodi. Danas sam oženjen čovjek, s prijateljem imam teretanu i služim u zajednici Injigo. Shvatio sam da me Bog želi originalnog i otkačenog prije svega za njega, a onda i za to da mogu živjeti ovaj život punim plućima trčeći prema Kraljevstvu Nebeskom, sve na veću slavu Božju. (h ps://hkm.hr/kategorije/kolumne/kon-dicijski-trener/Injigo)

Domagoj Penava

Foto

albu

m D

omag

oj P

enav

a

| 11 | prosinac 2019. | 93

Iz kronike Iz medija

LAUDATO TV, 26. prosinca 2018.

Članica Zajednice Injigo Vlatka Taradi gošća emisije »Prozor sv. Josipa«

Članica Zajednice Injigo i hodočasnica Nacional-

nog svetišta sv. Josipa, Vlat-ka Taradi u emisiji »Prozor sv. Josipa« u razgovoru s voditeljem, rektorom Nacionalnog sveti-šta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antunom Senteom, ml. progovorila je o posjetu na-cionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu s prijateljima, posvjedočila je o duhovnim vježbama u Programu Injigo, o upozna-vanju sv. Josipa u razmatranjima, o blizini sv. Josipa i njegovoj intervenciji u životu, molitvenom iskustvu i prijateljevanju s Isusom i sv. Josipom. Cijelu emisiju (16:52 min) možete pogledati na: www.injigo.com, rubrika: Novosti.

Član Zajednice Injigo Ilinko Baotić predstavio duhovne vježbe Programa Injigo

U rubrici »Duhovni pokreti i susreti« žu-pnog listića župe Uznesenja BDM u To-

lisi (BiH) član Zajednice Injigo Ilinko Baotić predstavio je duhovne vježbe, Utemeljite-ljicu, Duhovnika, cilj i prisutnost duhovnih vježbi u Bosni i Hercegovini te lokalne susre-te za vježbatelje s područja Odžaka, Šamca, Domaljevca, Orašja, Krepšića i Brčkog koji se održavaju u pomoćnoj prostoriji crkve Uznesenja Marijina u Tolisi. Isječak iz listića možete pronaći na www.injigo.com, rubrika: Novosti.

Vlatka Taradi

ŽUPNI LISTIĆ ŽUPE UZNESENJA BDM U TOLISI, br. 26, prosinac 2018.

»MALA CRKVA«, GLASILO ŽUPE SVIH SVE-TIH ĐAKOVO 1, br. 15, prosinac 2018.

Tijekom kanonskog pohoda mons. Hranić susreo se i s članovima Zajednice Injigo

Glasilo donosi vijest o kanonskom poho-du župe Svih Svetih u Đakovu nadbi-

skupa mons. Đure Hranića kao vizitatora, i

94 | 11 | prosinac 2019. |

Iz kronikeIz medija

mons. Luke Marijanovića, kao konvizitatora, u pratnji vlč. Darija Hrge 30. siječnja 2018. U župi su ih dočekali župnik Tomislav Ćorluka te župni vikar Marin Putlin. Tijekom pasto-ralnog pohoda dogodili su se brojni susreti. Nadbiskup se susreo i s članovima Zajednice Injigo. Istaknuo je kako se u župi vide duhov-ni plodovi, a jedan od njih je mlada misa Pa-trika Križanca, sina članova Zajednice Injigo Mandice i Drage Križanca. (Glasilo župe Svih svetih Đakovo – A. Banović/Injigo)

SLAVONSKA TELEVIZIJA, 17. travnja 2019.

Dr. sc. Marica Čunčić gostovala u emisiji »Glagoljica«Povodom predstavljanja knji-ge Herberta Alphonsa »Osob-ni poziv« u knjižnici u Osije-ku (vidi str. 72) dr. sc. Marica Čunčić gostovala je u emisiji »Glagoljica«. Razgovarala je s direktorom programa i vo-diteljem emisije Bojanom Uranjekom kratko o knjizi »Osobni poziv«, zatim o radu u Sta-roslavenskom institutu i najviše o duhovnim vježbama u Programu Injigo. Cijelu emisiju (54:34 min) možete pogledati na: www.inji-go.com, rubrika: Novosti.

RHEIN-NECKAR-ZEITUNG, 12. lipnja 2019.

Snim

io A

chim

Dör

r

Sudionici iz Njemačke na kraju duhovnih vježbi od 30 tjedana u svetištu Krvi Kristove u Walldürnu 1. lipnja 2019. poslije završnoga susreta i papinskoga blagoslova koji je svima podijelio župnik i rektor svetišta o. Josef Bregula, O. F. M. Conv.

FRÄNKISCHE NACHRICHTEN, 13. lipnja 2019.

Njemačke novine o Programu Injigo

Na kraju duhovnih vježbi od 30 tjedana imali su sudionici iz Njemačke u dvo-

rani svetišta Krvi Kristove u Waldürnu za-vršni susret koji je vodila Marica Čunčić uz njemački prijevod Marije Medo. Slavljenje je vodio Noah Medo na gitari. Susret su orga-nizirali Jürgen i Anja Kirchgeßner. O tome događaju i Programu Injigo pisale su dvo-je njemačke novine: Rhein-Neckar-Zeitung i Fränkische Nachri-chten. Dijelove novina s tim člancima možete vidjeti i pročitati na na-šoj njemačkoj stranici: www.injigo.com.de

| 11 | prosinac 2019. | 95

Iz kronike Program Injigo izvan Hrvatske

U Bosni i Hercegovini su ignacijan-ske duhovne vježbe od 30 tjeda-na (DV) u Programu Injigo prisut-

ne sedamnaest godina (2002. – 2019.). Prva vježbateljica bila je iz Fojnice. Sljedeće 2003. – 2004. školske godine prijavila su se četiri vježbatelja, među njima i jedan svećenik. U šk. g. 2011. – 2012. upisalo se 437 sudionika, 2012. – 2013. bilo ih je 605, 2013. – 2014. 756, sljedeće 2014. – 2015. sudjelovalo je 743 su-dionika, 2015. – 2016. 665, 2016. – 2017. 463 sudionika, 2017. – 2018. 378, i godine 2018. – 2019. prijavljenih je bilo 318 sudionika.Pratitelji su u početku bili iz Hrvatske, ali su ih polako zamijenili pratitelji iz BiH. 2008. – 2009. god. hrvatski su se pratitelji povukli i predali vježbatelje domaćim pratiteljima, s ciljem da se Program Injigo na području Bo-sne i Hercegovine osamostali. 2010. – 2011. pratitelji iz BiH (njih 59) i 2011. – 2012. (njih 73) bili su dobro organizirani pod vodstvom samo jedne pratiteljice, članice Zajednice Injigo iz Hrvatske. U šk. god. 2013. – 2014. više nije bila potrebna pomoć iz Hrvatske, i te godine u BiH je bilo 126 pratitelja, 2014. –

Program Injigo 17 godina u Bosni i HercegoviniBožena Pavlović

Podatci do 2010. god. – mrežna stranica Vrhbosanske nadbiskupije: vrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/udruge/injigoPodatke 2011. – 2019. priredila Ana Talajić

2015. i 2015. – 2016. bilo ih je po 149, 2016. – 2017.godine 112 pratitelja, 2017. – 2018. 85, i 2018. – 2019. 74 pratitelja. Godine 2013. – 2014. cijeli Program Injigo podijelio se na (nad)biskupije i dekanate, pa su tako u BiH nastala četiri područja: Vrhbosanska nadbi-skupija, Banjalučka biskupija i dva područja Mostarsko – Duvanjske biskupije (prema de-kanatima). Za svako područje odgovara jed-na osoba koja je član Zajednice Injigo u BiH.

Preko 1250 susreta za vježbatelje i pratiteljeZa vježbatelje i pratitelje održano je do 2019. god. preko 1.250 susreta s uputama za razma-tranje i praćenje u župama gdje ima više vjež-batelja: u Međugorju od 2005., u Mostaru od 2006., Hrvatskoj Tišini od 2007., u Sarajevu od 2008., u Banjoj Luci, Vionici, Travniku, Brčkom i Šuici od 2010., u Čapljini i Livnu od 2011. go-dine. Od 2012. u Tepčićima, od 2013. u Krepši-ću, u Tolisi od 2014., u Gromiljaku i Kruševu od 2015. Od 2016. susreti se održavaju u Ploča-ma (HR) za sudionike iz BiH i Južne Dalmacije, i od 2018. u Tihaljini. U nekim od navedenih mjesta više se ne održavaju susreti, ali su se

96 | 11 | prosinac 2019. |

Iz kronikeProgram Injigo izvan Hrvatske

otvorila vrata nekih drugih župa. Sve susrete sada vode članice Zajednice Injigo iz BiH.Od 2009. – 2015. održavale su se godišnje škole za pratitelje u Domus pacis u Međugor-ju. Do 2012. u četiri škole za pratitelje prošlo je 130 pratitelja iz BiH. Do 2014. u sedam ško-la za pratitelje prošlo je 260 pratitelja iz BiH. U školskoj 2015./2016. u 5 škola za pratitelje sudjelovalo je 160 pratitelja; 2016. – 2017. ta-kođer kroz pet škola je prošlo 157 pratitelja i 2017. – 2018. god. 120 pratitelja u sedam škola praćenja. Neki su pratitelji iz BiH sudjelovali i u školama za pratitelje u Hrvatskoj. Održane su i duhovne obnove za pratitelje u Samostanu – Duhovnom centru – Karmel sv. Ilije na Buškom jezeru: 31. 3. – 2. 4. 2017. (31 pratitelj) i 23. – 25. 3. 2018. (23 pratitelja).

Zajednica InjigoZajednica Injigo u BiH ima svoje članove. 2009. – 2010. bile su dvije članice, 2010. pet, 2011. sedam, a 2014. jedanaest; u 2015. i 2016. se pridružuje po jedan novi član, u 2017. 3 nova člana, u 2018. godini 2, i do sada Zajed-nica Injigo u BiH ima 17 redovitih članova i 20 podupirućih pa je preuzela svu brigu oko pratitelja i vježbatelja u BiH.Ignacijanske duhovne vježbe u šutnji (DVŠ) održavaju se u BiH od 2007. svake godine za sudionike iz BiH, Hrvatske, Njemačke i ostalih zemalja u Europi gdje žive Hrvati. Do lipnja 2014. DVŠ su održane za 47 skupina od 10 do 45 sudionika (u prosjeku 25 – 29), u trajanju od 3 do 6 dana. Do tada DVŠ su vodili članovi Zajednice Injigo iz Hrvatske, a pratitelji su bili iz Hrvatske i BiH (2 do 8 pratitelja za jednu skupinu). Od 2015.godine, DVŠ organiziraju i vode članovi Zajednice Injigo iz BiH, i do kraja 2018.održano ih je za

17 skupina (ukupno 217 sudionika). Pratitelji su također bili iz BiH. DVŠ su se održavale u Domus pacis u Međugorju, u samostanu sv. Ilije na Buškom jezeru, u Mostaru, u samo-stanu časnih sestara franjevki u Kiseljaku, u Župi Majčinstva BDM u Hrvatskoj Tišini, u Kući Djeteta Isusa Služavki Malog Isusa u Livnu i u Kući Navještenja Služavki Malog Isusa u Gromiljaku.Godišnji susreti svih sudionika Programa Injigo iz Hrvatske, BiH, Njemačke i drugih zemalja održavali su se za blagdan Sveta tri kralja u Međugorju od 2008. – 2015. (oko 100 – 200 sudionika). Na susretu 2014. bilo je oko 400 sudionika. Godišnji su susreti svih prati-telja bili su na Bijelu nedjelju od 2009. – 2015. u Međugorju (oko 50 pratitelja). 17. 4. 2010. predstavnici Zajednice Injigo iz BiH i Hrvatske prisustvovali su na 3. studij-skom danu katoličkih laika u BiH u Kući Na-vještenja Služavki Maloga Isusa u Gromilja-ku. Susret je vodio banjalučki biskup mons. dr. sc. Franjo Komarica, predsjednik Vijeća za laike Biskupske konferencije BiH (BK BiH). Organizator skupa bilo je Vijeće za laike BK BiH, a poziv na susret objavila je Katolička tiskovna agencija (KTA) pri BK BiH.29. 9. 2018. na blagdan Sv. Arkanđela Mihae-la, Gabrijela i Rafaela, članovi Zajednice Inji-go iz BiH sudjelovali su i predstavili se na Prvom susretu katoličkih udruga i karizmat-skih pokreta koji djeluju na području Vrhbo-sanske nadbiskupije, a koji je bio organiziran u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbi-skupije u Sarajevu. Kardinal Vinko Puljić je izrazio radost zbog susreta, i istaknuo kako se sve okupljene udruge, zajednice i pokreti (nazočnih 19) nadopunjuju u evangelizacij-skom djelovanju.

| 11 | prosinac 2019. | 97

Tko će to izdržatiVježbatelj 1: Kako ti se sviđa, prvi put si na susretu?Vježbatelj 2: Pa, ne znam… Veselio sam se što imam još samo dva mjeseca do kraja, a ovdje čujem ženu koja svjedoči da je njoj ovo osmi krug od 30 tjedana!

Kriza u CrkviPratiteljica 1: I ti si pratiteljica?Pratiteljica 2: Da, kao i ti.Pratiteljica 1: Mora da je kriza velika kad je tebe s desetero i mene sa šestero djece pozvao na to služenje.

Umijeće slušanjaVježbatelj: Čita na telefon svoja molitvena iskustva i kad je gotov, osluškuje odgovor pratitelja. Pratitelj: Hrče.

Eto vraga!Desetak članova Zajednice Injigo sudjelovalo je na konferenciji egzorcista.Jedan po noći primijeti čudno gibanje i pomisli: ‒ Eto vraga, sad ću ga udariti.Kad tamo, a to cimer!

98 | 11 | prosinac 2019. |

DV humor

DV HUMOR

Foto

: Shu

tter

stoc

k

»DV humor« vaša je rubrika. Pošaljite svoje smiješne doživljaje i događaje iz duhovnih vježbi u Programu Injigo na adresu e-pošte: [email protected].


Godišnjak za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

Od časopisa do duhovnih vježbi

Prije nekoliko godina slučajno sam ispred crkve kupio časopis »Injigo« uopće ne znajući o čemu se radi. Kada sam ga pročitao, privukli su me i lik i djelo sv. Ignacija. On je, kao i ja, bivši vojnik. Saznao sam sve o njemu iz onoga što mi je bilo dostupno. A onda sam kupio knjigu Marice Čunčić »Dođi, slijedi me!« i dobio unutarnju spoznaju: ovo je ono što sam tražio da bih popravio svoj odnos s Bo-gom, sa samim sobom i sa svojim bližnjima. I tako sam, hvala Bogu, sada četvr krug u duhovnim vježbama od 30 tjedana. Svjedočim da sam zahvaljujući časopisu »Injigo« i susretu sa sadržajem u njemu dospio u duhovne vježbe. Sâm časopis ima takav sadržaj da svatko može naći nešto što mu je zanimljivo. Vjerujem i svjedočim da je vaš rad na časopisu »Injigo« na spas duša i da se Gospodin proslavlja preko njega.

Ante Vrvilo, 4. gardijska brigada

Narudžba: Marignacija d. o. o., tel.: +385 91 4444 865

Documents

30 kn GOD. , PROSINAC 2019.journal.marignacija.hr/download/injigo-11.pdf · Rufus Pereira. Prevodila sam s engleskog pet njegovih seminara u Hrvatskoj i Bosni i Hercego-vini. Vidjela