Ignacijeva Manresa – kapela ekstazejournal.marignacija.hr/download/injigo-3.pdf · GOD. 2, BR. 3, KOLOVOZ 2015. Časopis za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo 30 kn 44

GOD. 2, BR. 3, KOLOVOZ 2015.

Časopis za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

30 kn

44SPOSOBNOST

PRIMANJA

50RASTAVA KAO PETROVA

POVLASTICA

10SNAGA

IMAGINACIJE

ISSN 1849-5885

Ignacijeva Manresa – kapela ekstazeIsusovci i laici vode duhovne vježbe u milosti karizmatske obnove

Razgovor s Anom Knežević

Djevojčica s kolodvora

Pretplatite se ili darujte

prijateljima pretplatu!

Časopis za sudionike

duhovnih vježbi

u Programu Injigo

Cijena pojedinačnoga broja

(bez poštarine):

30 HRK, 8 BAM, 5 EUR, 5 CHF,

36 SEK, 5 USD, 6 CAD

Cijena pojedinačnoga broja

(s poštarinom):

35 HRK, 10 EUR, 10 CHF, 76 SEK,

11 USD, 13 CAD

Pretplata (4 broja, s poštarinom):

120 HRK, 38 EUR, 38 CHF, 276 SEK,

41 USD, 48 CAD

Kako se pretplatiti?

• E-adresa: [email protected]

• Mob: +385 91-5923-107

(radnim danom od 9 do 17 h)

Podatci za uplatu pretplate ili

pojedinačnoga broja:

Primatelj: Marignacija d. o. o.

Tomacova ulica 16

HR-10419 Kuče, Hrvatska

Broj računa (IBAN):

HR2823600001102418737

Poziv na broj: 2015

Opis plaćanja: Časopis Injigo

Za uplate iz INOZEMSTVA potrebno je

upisati SWIFT: ZABAHR2X

Ako želite naručiti pojedinačni broj,

u opisu plaćanja navedite broj koji želite.

GOD. 2, BR. 2, OŽUJAK 2015.

Tromjese nik za sudionike

duhovnih vježbi u

Programu Injigo

30 kn

Ignacijeva Manresa

Karizmatska obnova i ignacijanske duhovne

vježbe u Francuskoj

Razgovor s pre . Marinkom Mili evi em

U srcu Europe se moli

6KONTEMPLACIJA

69

RAZVOD BRAKA

76

O EVI ODGAJAJU

ISSN 1849-5885

GODDDD.. 22222,, BR. 2, OŽUJAK 201

Tromommmmjmjmjjjeeesse nik za sudionike

duhhohohoovovovvvnnnih vježbi u

Proogggrgrrrraaamammu Ia njigo

30 kn

Ignacijeva Manresa

Karizmatska obnova i ignacijan eeske dududdddddd hovne

vježbe u Francuskoj

Razgovor s pre . Marinkom Mili vivivivivvievvev em

U srcu Europe se moli

69

RAZVRAZVRAZVRAZVRAZVRAZVOD BOD BOD BOD BOD BOD BRAKARAKARAKARAKARAKARAKA

76

OOOOOO EVIEVIEVI EVI EVI EV ODGAODGAODGAODGAODGAODGAJAJUJAJUJAJUJAJUJAJUJAJU

ISSNNNN 118188849-11 5885

GOD. 1, BR. 1, PROSINAC 2014.

Tromjese nik za sudionike

duhovnih vježbi u

Programu Injigo

30 kn

Upoznajmo duhovne vježbe

Magis – Ono malo više

Što mi se dogodilo

Karizmatska obnova i ignacijanske duhovne

vježbe u Poljskoj

Devetu godinu zaredom

»Stopama sv. Ignacija«

DUHOVNO VODSTVO

KUTAK ZA PRATITELJE

PSIHOLOGIJSKE PRI E

ISSN 1849-5885

| Kolovoz 2015 | INJIGO 3 | 3

Odgovaramo na mnoga pitanja

Poštovani i dragi čitatelji!

Pitate se kako određujemo teme časopisa? Uredništvo čuje ili pret-postavlja vaša pitanja i daje odgovore. Nadam se da smo i ovaj put pogodili što vas posebno zanima i da prilozi ovoga broja odgovaraju

na vaša izgovorena i neizgovorena pitanja. Je li sjećanje na vlastitu prošlost u Bogu molitva? Papa Franjo kaže da jest. Može li mašta pomoći u molitvi? Isusovac John Veltri tumači kako. Može li čovjek razgovarati s Bogom? Sv. Ignacije kaže da može. Tko su članovi Za-jednice Injigo? U ovome broju upoznajemo Anu Knežević. Što se dogodilo u pet mjeseci u Zajednici i Programu Injigo u zemlji i inozemstvu i koliko je sudionika bilo iz koje države u Programu Injigo 2014./15. god., čitajte u kronici. Što o Programu Injigo misli isusovac, franjevac i jedan župnik, čitajte u njihovim svjedočenjima, a isusovac koga je nedavno papa Franjo oduševljeno pozdravio u sarajevskoj katedrali čestita blagdan sv. Ignacija svima oko »Injiga«.Ima li isusovaca koji djeluju u Katoličkoj karizmatskoj obnovi i vode igna-cijanske duhovne vježbe s karizmatskim elementima, tema je to simpozija u Manresi. Je li sv. Ignacije počivao u Duhu, čitajte u opisu kapele Ignaci-jeve ekstaze. Je li duhovni život penjanje k Bogu (»ja ću to učiniti«), ili pri-manje Boga koji silazi k nama (»neka mi bude«), tumači isusovac Herbert Alphonso. Na području ljudske ljubavi odgovaramo na pitanja: Kako hodanje utroje usrećuje dvoje? Kako naći ljubav svojega života? Kako je plašljiva djevojka sigurno zakoračila u brak? Pod kojim se uvjetima brak može razvrći? Kako postaviti granice u odgoju i odnosima, kada i kako reći ne? Što se dogodilo na kolodvoru? Što se nalazi u ruksacima sportaša? Treba li domovinu braniti u miru? Kako priroda može biti Knjiga Mudrosti? Zašto joga nije za kršćane? Kako ide pjesma Gorući grm? Tko je sveti div umjetnosti riječi? Što sada zna jedan vježbatelj? Čemu se smijemo u duhovnim vježbama? S kojim se svetima družimo? S Terezijom, Edith, Rafaelom, Monikom i Ivanom čiji zagovor molim za sve vas.

Dr. sc. Marica Čunčić

RIJEČ UREDNICE

Nadam se da smo i ovaj put pogodili što vas posebno zanima i da prilozi ovoga broja odgovaraju na vaša izgovorena i neizgovorena pitanja.

Časopis za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

Riječ urednice

Od kolokvija do osvrta

Snaga imaginacijeRazgovor

s Anom Knežević

Pet mjeseci događanja

Na Nevskom prospektu

Isusovci i laici zajedno vode duhovne vježbe u milosti karizmatske

obnove

Sposobnost primanja

Ne živim za sebe, nego da usrećim i

drugoga

3

68

10 13

32

18 29

36

39

44Osnivač: dr. sc. Marica Čunčić

Izdavač: Marignacija d. o. o., www.marignacija.hr

Za izdavača: dr. sc. Marica Čunčić

Glavna i odgovorna urednica: dr. sc. Marica Čunčić

Izvršna urednica: Ivana Šimunić, mag. croat., mag. comm.

Uredništvo: Marinela Baboselac-Marić, univ. spec. psihosoc., psiholog, Nikola Bolšec, mag. phil., Dolores Crnjac, mag. theol., Nensi Crnjac, mag. theol., dr. sc. Marica Čunčić, Maja Fabris, mag. mus., Anita Ivanović, mag. theol., Biserka Jelenić, prof., fra Mate Kolak, OSPPE, mag. theol., mr. sc. Jasna Košćak, prof., Saša Majdandžić, mag. psyh., Domagoj Penava, bacc. trenerske struke, Mario Petro-vić, mag. theol., Marina Ričković, mag. phil., Ana Talajić, dipl. oec.

Teološki recenzent: prof. dr. sc. Ivan Antunović, D.I .

Grafi čka priprava: Gradalis d. o. o.

Geografska karta: Ivan Šulc, mag. geografi je

Izbor poezije: Sandra Berak, prof.

Notni zapis: Maja Fabris, mag. mus.

Ilustracija: Ivana Marović

Dizajn logotipa: Romana Rođaković, bacc. dizajna vizualnih komunikacija

Prevođenje: dr. sc. Marica Čunčić (engle-ski, katalonski), mr. sc. Milivoj Vodopija (engleski)

Lektorice: Katarina Markić, Marija Štancel, mag. educ. philol. croat.

Adresa uredništva: Tomacova ulica 16, 10419 Kuče, Hrvatska, [email protected]

Tisak: Tiskara Velika Gorica d. o. o.

Injigo je krsno ime sv. Ignacija Lojolskog (Iñigo) (1491. - 1556.)

Časopis izlazi tri puta godišnje.

Naslovnica: Kata Jelovčić, rođena Pejić, Livada, 1996., akvarel; snimila: Natalija Vasić

S A D

Granice u odnosima

Naći ljubav svojega života

Njemu ne treba znanje, nego srce

Sada znam

DV humor

Granice u odgoju

Rastava kao Petrova povlastica

Emocije i srednjoškolci


Ruksaci

Domovinu braniti i u miru

Nema kršćanske joge

Hodanje utroje

Mas

lina,

Ivan

a M

arov

ić, 2

015.

46

50

54

58

62

66

70

89

74

84

86

101

93

94

98

Upoznati istinu

78

102

R Ž A J

6 | INJIGO 3 | Kolovoz 2015 |

Graditelj mostova


Ne samo da Papa zagovara imaginativnu molitvu ili kontemplaciju, nego ustraje da ona prožima našu vlastitu povijest. Znamo da se vježbatelj gotovo uvijek

odmah prisjeti razdoblja vlastita života kontemplirajući pojedine

epizode Kristova života. Na taj način Kristov život prožima i otku-

pljuje naš život i našu povijest. Naš se život suobličuje s Isusovim.

Mi smo u Njegovoj i On je u našoj povijesti. Naša povijest nje-

mu je važna. I to nam daje veliku snagu, iscjeljuje rane, prosvjetlju-

je nas i osposobljava za borbu i pobjedu u širenju Božjega kraljev-

stva. Prisjećanja na prošle događaje u molitvi nije rastresenost,

to je prava molitva u kojoj se događaji za koje mislimo da su

bezvezni, pretvaraju u dragocjeni Božji dar nama. Isusovac, otac

John English (1924. – 2004.) preporučuje vjerskim zajednicama

da molitveno promišljaju prošlost svojih zajednica kako bi došle

do zajedničke svijesti o Božjoj prisutnosti u povijesti svoje zajed-

nice koja na taj način postaje blagoslovljena povijest.1

Papa Franjo na jutarnjoj misi u Domu svete Marte, 7. listopada

2014., kaže: »Kada molimo, ne zaboravimo našu povijest.

1 English, John. S. J. 1992. Spiritual Intimacy and Community. An Ignatian View of the Small Faith Communities. Paulist Press. New York, Mahwah

Pontifex

»Prisjećati se našega izbora, onoga što je Bog učinio za nas.Prisjećati se našega hoda u međusobnome savezu… sjećati se Božjih obećanja koja nikada ne postiđuju i koja su naša nada. To je istinska molitva.«Papa Franjo, 7. listopada 2014.


Graditelj mostova

Ne dopustite da vas mnoštvo svakodnevnih stvari odvuče od

molitve… Sveti Pavao sjeća se svojega života, ne skrivajući svoje

grijehe. Ova navika prisjećanja našega života nije baš raširena

među nama – zaboravljamo stvari, živimo trenutak i poslije za-

boravljamo povijest, a svatko od nas ima jednu povijest: priču

milosti, grijeha, hoda, toliko stvari… Dobro je moliti s našom po-

viješću. To čini Pavao, koji pripovijeda dio svoje priče… ali kaže:

On me pozvao! On me spasio! On je bio moj suputnik na putu.

Sjećati se vlastita života znači slaviti Boga. Sjećati se svojih grije-

ha, od kojih nas je Gospodin spasio, znači slaviti Boga. Pavao se

sjećao vlastitih grijeha i hvalio se: ‘Bio sam grješnik, ali raspeti

Krist me spasio’; hvalio se Kristom. To je Pavlovo prisjećanje i na

takvo prisjećanje nas Isus poziva. Kada Isus kaže Marti: ‘Brineš

se i uznemiruješ za mnogo, samo je jedno potrebno. Marija je

izabrala bolji dio’ – što je to? To je slušati Gospodina i sjećati se.

Ne može se svakoga dana moliti kao da nemamo povijesti. Svat-

ko od nas ima svoju. I s tom pričom u srcu ulazimo u molitvu,

poput Marije. Ali toliko puta nam dnevni poslovi odvlače pažnju,

kao Marti… i zaboravljamo na ovu povijest. Naš odnos s Bogom

ne započinje danom krštenja – tada je zapečaćen – već započi-

nje otkad nas je Bog, u vječnosti, pogledao i izabrao. Započinje

tamo, u Božjemu srcu… Prisjećati se našega izbora, onoga što

je Bog učinio za nas. Prisjećati se našega hoda u međusobnome

savezu… sjećati se Božjih obećanja koja nikada ne postiđuju i

koja su naša nada. To je istinska molitva. Molitva Psalma 138:

‘Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem

i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili

ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.’ To je molitva, moli-

tva s prisjećanjem na Boga i na našu povijest. Jer naša je povijest

priča njegove ljubavi za nas.«2

2 Radio Vatikan (7. 10. 2014.)

Prisjećanja na prošle događaje u molitvi nije rastresenost, to je prava molitva u kojoj se događaji za koje mislimo da su bezvezni, pretvaraju u dragocjeni Božji dar nama.

PontifexFo

to: S

hu e

rsto

ck


Od kolokvija do osvrtaDr. sc. Marica Čunčić

Vrijeme razmatranja treba uvijek trajati jednako. Neki zbog discipli-ne čak naviju budilicu ili namjeste

mobitel da im pozvoni u određeno vrijeme. Naime, koliko god se činilo privlačnim da produžim razmatranje, to može štetiti našim obvezama. S druge pak strane, ako ga skra-timo, za to mora postojati veliki razlog i to onda treba reći pratitelju jer nije svejedno zašto smo ga skratili. Možda nam ne odgo-vara tema, a to što nam određena tema ne odgovara, može biti znakovito za našu nutri-nu, za naš odnos s Bogom. Zato je, uz ostalo, važno ispričati pratitelju ako smo skratili, odnosno produžili razmatranje. Tijekom razmatranja razgovaramo s dra-gim Bogom. Molitva je razgovor s Bogom. Razgovor može biti jednosmjeran (mi Njemu govorimo, a On sluša). Može i doslovce biti razgovor, tj. dvosmjerna molitva kao dijalog. To je kao kad razgovaraju dva prijatelja. Taj razgovor, za razliku od razgovora s pratite-ljem, tradicionalno nazivamo kolokvij.

Utemeljiteljica i voditeljica Zajednice i Programa Injigo objašnjava pojmove s kojima se susrećemo u duhovnim vježbama.


Kolokvij je razgovor s dragim Bogom. Sv. Ignacije preporučuje da zamislim Gospodi-na Isusa kako sjedi nasuprot meni za stolom i sa mnom razgovara. Razgovor teče u oba smjera kao u pristojnom razgovoru, a ne kao monolog. Riječi treba razmijeniti (slušati, iz-govoriti, zapisati). Trostruki kolokvij ili trostruki razgovor na kraju vrlo važnih razmatranja jest razgovor s trima osobama: s nebeskom Majkom, s Isusom Gospodinom i s nebeskim Ocem.Poželjno je da cijeli dan, koliko nam okol-nosti dopuštaju, mislimo na svoje razmatra-nje, da s njim zaspimo i da se s njim probudi-mo. Tako ćemo bolje upiti sadržaj. Bilo koje druge sadržaje nećemo tražiti osim svojih dnevnih dužnosti koje savjesno obavljamo. Nije dobro čitati druge knjige koje nisu s tim povezane, osim po dužnosti.Dodatna čitanja izvan vremena molitve. Ako imamo dovoljno vremena toga dana i že-limo još razmatrati, ne uzimamo razmatranje sljedećega dana, nego iz Dodatnih čitanja.


Osvrt se radi pismeno, neposredno poslije molitve. Cilj osvrta je višestruk. Kad završi molitva, gledamo što nam se u njoj dogodi-lo. Radeći osvrt, učimo razmišljati o svom molitvenom iskustvu, učimo razlikovati odakle su došli utjecaji koji su na nas dje-lovali za vrijeme molitve: od nas, od Boga ili od neprijatelja Božjega. Osvrt također pomaže da primijetimo kamo smjera Božji utjecaj u nama, kamo nas Bog želi povesti. Osvrt nije: teološka rasprava, odluka, mo-litva, kolokvij. To je ispit koliko sam svje-sna ili svjestan Božje prisutnosti, Božjeg utjecaja u molitvi i onoga što sam činila u molitvi. Osvrt je ujedno i okosnica za razgovor s pra-titeljem. Sedmi dan skupljam sve svoje osvr-te da vidim što mi se dogodilo preko tjedna, da napravim osvrt na cijeli tjedan u okviru pripreme za tjedni razgovor. Znači, svako svoje razmatranje, svako svoje molitveno iskustvo, završit ću tako da vrlo sažeto opišem što mi se događalo. I to će mi pomoći da u razgovoru s pratiteljem izne-sem svoje doživljaje. To su, zapravo, osvr-ti o kojima mi govorimo i koje sedmi dan skupljamo da vidimo što se događalo cijeli tjedan. I onda vrlo lako izradim osvrt na taj tjedan u okviru pripreme za razgovor s pra-titeljem.

1. Kakva je bila moja dalja i bliža priprava za razmatranje?

2. Koji su tekstovi bili zadani, a koje sam izabrao/izabrala za ponavljanje i zašto?

3. Koji su se osjećaji i misli pojavile u razmatranju?

4. Kakvo je raspoloženje bilo prije i koja promjena raspoloženja je nastupila u razmatranju?

5. Ima li nešto u molitvi na što se želim vratiti?

6. Jesam li molio / molila za milost?

7. Jesam li primio / primila milost?

8. Kako je tekao kolokvij?

9. Tko je na mene utjecao za vrijeme razmatranja: dragi Bog, đavao ili ja (moja izranjenost, moja povijest, narav, dobre i loše navike, predrasude...)?

Ta su pitanja ujedno okosnica za razgovor s pratiteljem. Kad se pripremam za taj razgovor, sedmi ću dan skupiti sve osvrte, sve odgovore na sva ta pitanja i izraditi presjek događaja za taj tjedan. Zapravo, pratitelj i želi čuti odgovore na ta pitanja. Preko osvrta, dakle, gradim i tračnice po kojima se pripremam za razgovor jednom tjedno.

Potpitanja za osvrt


Iz knjige »Dođi, slijedi me! Predavanja dr. sc. Marice Čunčić prema knjizi Johna Veltrija, DI: Orientations, Guelph 1981.«, drugo izdanje, 2013., str. 13-14; 23-24.


John Veltri, D. I.

Kanadski isusovac približio je duhov-nost laicima i ljudima koji su čeznuli za duhovnošću. Od 1967. godine u službi je duhovnoga praćenja. Veći-nu života proveo je u Isusovačkomu središtu za duhovnost (Jesuit Centre of Spirituality) u Guelphu, Ontario, Kanada.

Autor je knjiga :1. Orientations, Volume 1: A Collection Of Helps For Prayer, for those who listen to God’s word. Collected, adapted, or composed by J. Veltri, S.J., Loyola House, Guelph, Ontario, Canada, Guelph 1979., 1993., 1996.2. Orientations, Volume 2: Part A, For those who accompany ot-hers on the inward journey, Gu-elph Centre of Spirituality, 1981., 1998. (pages 1 - 294). (Smjer-nice za one koji prate druge na putu nutarnjeg života, Svezak 2, Dio A. uredila, prilagodila i izda-la dr. sc. Marica Čunčić, Zagreb 2006.) 3. Orientations Volume 2 Part B, for those who accompany others on an inward journey, (pages 295-651), Guelph Centre of Spi-rituality, Guelph, Ontario, Canada, 1998.

Kutak za pratitelje

Pa u čemu se onda kontemplacija evanđelja razlikuje od raz-matranja pomoću triju moći duše (što se često naziva »me-ditacija«) opisanog u molitvenim vježbama Prvoga tjedna?

Razlikuje se upravo po ishodišnoj točki. U meditaciji polazna je točka aktivnost prebiranja i refl eksije srcem. Ignacije je shvatio meditaciju da je kao prebiranje ljubavnoga pisma koje razvija razumijevanje srca. Velik dio građe što ju je Ignacije predložio u takozvanim ključnim ignacijanskim meditacijama u Vježbama sa-stavljen je od slika, arhetipova i parabola. Namjera mu nije bila da tehnika meditiranja bude plod bestjelesnoga fokusiranoga uma, kao što stoji u nekim meditacijskim priručnicima iz prve polovice prošloga stoljeća. Prema Ignaciju meditacija nikako nije analitič-ka, diskurzivna vježba.


Kontemplacija evanđelja nije psihološka tehnika Polazna točka u Kontemplaciji evanđelja jest imaginacija. Kod ove metode čovjek se u prvome redu služi djelatnom imagina-cijom u određenomu događaju iz Isusova života. Evanđeoska pri-ča jest kontekst vođenoga slikovitoga uprizorenja za imaginaciju. Kontemplacija evanđelja razlikuje se od naših današnjih, psihološ-kih, tehnika vođenih slika u tome što se osoba za vrijeme molitve aktivno zadržava unutar samoga konteksta evanđelja. Kod kon-templacije evanđelja vježbatelj ne dopušta imaginaciji tu slobodu koju bi imala recimo u prigodi nekih drugih tehnika sa slikovnim prikazima. Kao drugo, Kontemplacija evanđelja razlikuje se od oblika Kontemplativne molitve upravo po tome što sadrži prizo-re, osjećaje i misli. Stoga iz iskustva znamo sljedeće: koliko su pre-dodžbe, osjećaji i misli odsutni, molitva se približava više oblicima Kontemplativne molitve prethodno objašnjene nego Kontemplaciji evanđelja. Zacijelo, dok se čovjek služi Kontemplacijom evanđelja, kao i kod mnogih drugih metoda, često je doveden u trenutke pro-duženih i vjerom ispunjenih iskustava Boga, bez riječi i slika.

Imaginaran i imaginacija (mašta)Budući da je imaginacija polazna točka u razmatranju evanđelja, važno je znati razliku između riječi imaginaran i imaginacija. Kad upotrebljavamo riječ imaginaran u vezi s bilo čim, općenito mi-slimo da je to nestvarno, neistinito, i da u tome nema objektivno-sti. U našoj zapadnoj kulturi ljudi su skloni brkati te dvije riječi pa na djelovanje i rad imaginacije gledaju sa sumnjom. Racionalizam devetnaestoga stoljeća i znanstvene metode dvadesetog stoljeća sa svojom sklonošću i nastojanjem da postignu objektivna zna-nja pridonijeli su rastavi između rada imaginacije i rada razuma. Posljedica je toga da često propuštamo uvidjeti kako je imaginacija vrlo »racionalna«, premda ne nužno i analitična. Veliki izumi u po-vijesti i znanstvena otkrića duguju svoje početno nadahnuće radu imaginacije. Bez imaginacije bili bismo nesposobni razumjeti što nam to druga osoba uopće želi reći dok nam govori. Na primjer, kad bih vas pitao da mi nabrojite sve što ste radili u zadnja dva tjedna i kad biste mi počeli odgovarati, ključni način na koji biste bili sposobni pristupiti u tu banku pamćenja bio bi preko funkcije vaše imaginacije. Nadalje, jedini način na koji bih ja bio u stanju prepoznati i spoznati vaše opise bio bi po funkciji moje imagina-

Kutak za pratitelje


cije. Imaginacija je, baš kao i analitičko mišljenje, racionalna. Iako ona uglavnom funkcionira u narativnom diskursu s logikom koja se razlikuje od analitičke logike, ipak se bavi razumijevanjem i komunikacijom značenja.

Učiniti prisutnim ono što nije prisutno Dajem sada radni opis riječi imaginacija: imaginacija je ona spo-sobnost u svakome od nas po kojoj možemo učiniti prisutnim ono što nije prisutno. Imaginacija je blisko povezana s našim osjetili-ma koja primaju podatke iz neposredne okoline. Imaginacija je također intimno povezana s našim pamćenjem te mu olakšava pristup do podataka koji su u nama. Isprepletena s našim kogni-tivnim sposobnostima, imaginacija je bitna da razumijemo znače-nje i da ga komuniciramo. S našom moći pamćenja, imaginacija može biti ulaz u nesvjesno i duboke osjećaje. Imaginacija je ključ za našu sposobnost da koristimo i stvaramo simbole koji su za nas, razumna bića, toliko važni.

»Vita Christi«Slijedi citat iz knjige »Vita Christi« koju je napisao kartuzijan-ski monah Ludolf Saksonski u 14. stoljeću. Ignacije svoju upora-bu imaginacije u Kontemplaciji evanđelja temelji na ovoj knjizi. Pročitajte citat i uočite kako ovaj srednjovjekovni tekst podrazu-mijeva da je imaginacija isprepletena s drugim kognitivnim spo-sobnostima: »Ako želite imati koristi od ovih prizora (otajstava Kristova živo-ta), morate prikazati sebe kao prisutne onome što je rečeno ili uči-njeno po našemu Gospodinu Isusu Kristu, i to sa svom afektivnom moći vašega uma, s ljubavlju i produženim ushitom ostavljajući po strani sve druge zabrinutosti i brige. (Slušajte i vidite) ispripovije-dane stvari, kao da slušate vlastitim ušima i promatrate vlastitim očima, jer ove su stvari slatke onomu koji o njima željno razmišlja (cogitanti ex desiderio), a još više onome koji ih kuša (gustanti). I premda se mnoge od njih pripovijedaju kao prošli događaji, mora-te ih meditirati (mediteris) kao da se događaju baš u ovome trenut-ku, jer ćete na taj način sigurno iskusiti veću slatkoću (suavitatem gustabis). Čitajte (lege) zatim o onom što se učinilo kao da se do-gađa sada. Predočite si prošle radnje kao da su sadašnje. Tada ćete osjetiti (sentires) koliko su pune mudrosti i miline.«

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić

Kutak za pratitelje

| Kolovoz 2015 | INJIGO 3 | 13| INJIGO | ožujak | 2 | 2015 | 13

Razgovarala: mr. sc. Jasna Košćak, prof.

Ana Knežević daje upute za vježbatelje i pratitelje u

Splitu 2007. godine.

Foto

albu

m A

ne K

neže

vić


Možete li izdvojiti nekoliko crtica iz svojega života?Moj život još od djetinjstva obilježila je umjet-nost: glazbena škola, škola za moderni balet, desetljeće u akademskome zboru, radni vijek u dječjemu kazalištu. (Sada znam da me u mlade-naštvu, unatoč mojemu bljedunjavomu vjernič-komu životu, dobri Bog sačuvao od svjetovnih sadržaja koje su konzumirali moji vršnjaci i pre-pustio me klasičnoj glazbi, oratorijima, sakralnoj glazbi.) Tijekom tisuća sati pjevanja na pokusi-ma i koncertima natapala sam se harmonijama i riječima koje slave Boga, a da toga nisam bila svjesna. Gospodin je kucao i ušao na ta vrata u moj život. Izdvojila bih epizodu kad sam prvi put snažno osjetila Božju blizinu. Davne 1980. godine na Dubrovačkim ljetnim igrama izvodi-li smo »Matheus Passion« Johanna Sebastiana Bacha. Tijekom jutarnje probe u crkvi, dok je orkestar svirao početak altovske arije, osjetila sam da me nešto snažno obavija, ispunja, bio je to neopisiv osjećaj kakav nikad nisam doživjela. Krenule su suze, ali nisam plakala, samo su te-kle suze ganuća i ispunjala me neka milina. Po-mislila sam da se otvorilo nebo, ali ono je stalno otvoreno, u tome trenutku otvorilo se moje srce za meni dotada nepoznate duhovne stvarnosti. Umjetnička djela plod su nadahnuća, a ja vjeru-jem da je sâm Duh Sveti pisao libreta i skladao harmonije koje potpisuje J. S. Bach. Toga dana nisam otišla na kupanje kao drugi. Ostala sam u crkvi dugo, sama, u tišini, nisam još razmišljala

Magis Ono malo više

o Bogu, samo sam mu se prepustila dotaknuta novim iskustvom snažne duhovne stvarnosti.

Kako je teklo Vaše duhovno sazrijevanje?Kada se osvrnem, mogu reći da na nesvjesnoj razini ono traje od mojega začeća, a prvi izrav-ni svjesni poticaj bila je bolest moje prijateljice Mirjane s kojom sam krenula na molitvene su-srete nadajući se da će ozdraviti. Dok sam slu-šala nadahnute nagovore i žarko molila za nju, Bog je tiho radio na meni i rušio krhku građu mojih svjetonazora. Osjetila sam silnu glad za Svetim pismom, svaki slobodni trenutak pose-zala sam za Biblijom i otkrivala nove širine i dubine beskraja Božje svemoći. Govorili su mi o Bogu kao osobi i to mi je otvorilo jedan novi vidik u kojemu je mogla rasti moja vjera u od-nosu uzajamnosti. Molitve bi se poput lasera vinule Osobi koja čuje, koja mari i uzvraća svo-jom milošću.

Kako ste i kada saznali za Program Injigo?Prije nego samo čula za Injigo, sudjelovala sam na brojnim karizmatskim susretima i se-minarima gdje sam služila kao član molitve-noga tima. Tamo sam se susrela s duhovnim stvarnostima o kojima sam dotada samo čitala u knjigama. Sjećam se da su slično iskustvo izrekli i neki svećenici gledajući osobe koje su trpjele teška zlodušna tlačenja. Shvatila sam da je to naša stvarnost: živimo u vidljivome, materijalnome, i u nevidljivome, duhovno-me, svijetu u kojem se odvija prava duhovna borba. Tada sam se osvjedočila u silnu snagu sakramenata, posebno svete pričesti, ali ta-kođer i u snagu slavljenja. Gledala sam kako

Bog je tiho radio na meni i rušio krhku građu mojih svjetonazora.


zlo reagira na sve to, koliko ga razdire snaga zajednice – snaga Crkve. Naučila sam da oho-lost najviše pogoduje zlomu, a ljubav ga čini nemoćnim. Svjesna činjenice da sam se našla u stvarnostima koje me nadilaze, svjesna da trebam još mnogo raditi na sebi i svojim sla-bostima koje su otvorena vrata zlu i grijehu, tražila sam načina da dublje zaronim u sebe i pustim Boga da me očisti, ispuni, osnaži, od-goji i napose upotrijebi po svojoj svetoj volji. Moja želja nije promakla Božjoj providnosti koja me dovela do male skupine od četrdese-tak polaznika duhovnih vježbi pod vodstvom dr. sc. Marice Čunčić. Bilo je to 2001. godine i bile su to jednostavno duhovne vježbe koje su vremenom izrasle u Program Injigo u kojemu je dosada sudjelovalo tisuće polaznika.

Što Vas je privuklo ignacijanskoj duhovnosti?Kad sam pristupila duhovnim vježbama, nije mi nešto osobito značilo to što su ignacijanske. Sveti Ignacije za mene je bio jedan od svetaca o kojem sam ponešto čula i to je sve. A onda, kad sam se našla nad njegovom knjižicom, pred tekstovima arhaičnoga stila ogoljelim od svako-ga lirskoga izričaja, opisa i objašnjenja, lišenim svake suvišne riječi, gotovo da mi je postalo od-bojno. Moja narav zanesenoga lirika naginjala je drukčijemu stilu kojega kod Ignacija nisam nalazila ni u tragovima. No nakon nekog vre-mena plodovi koje sam ubirala upravo zahva-ljujući tome što je smanjio sve suvišno i ostavio prostora pokretima moje duše, doveli su me do velike zahvalnosti prema tome svecu. Sveci su osobe s kojima možemo duhovno komunicirati molitvama i zazivima, a vjerujem i sprijateljiti se. Pročitavši životopis svetoga Ignacija doži-vjela sam duboku naklonost i poštovanje prema

MagisOno malo više

njemu, njegovu životu i djelu te ga osjećam kao nebeskoga prijatelja. Sada mogu reći da mi je sv. Ignacije postao najbliži među svecima i veliki uzor u mnogočemu.

U Zajednici Injigo gotovo ste od sa-mih početaka i kao pratitelj, i kao organizator, i stvaratelj granâ praće-nja. Možete li s nama podijeliti neka svoja iskustva praćenja vježbateljâ i podjele vježbateljâ te organizacije granâ praćenja?Prepoznala sam da mi je Bog u mojemu laič-kome apostolatu namijenio poslanje praćenja u duhovnim vježbama. S vremenom se pove-ćavao broj polaznika te se nametala potreba da stečeno iskustvo dijelim dajući upute novim vježbateljima. Tako sam u više gradova vodila susrete i davala upute za razmatranja, dakako, prethodno primjenjujući Ignacijevu školu na vlastiti život. Moja uloga bila je da što bolje objasnim strukturu duhovnih vježbi, a u pra-ćenju da razlučujem pokrete tijekom razma-tranja po načelu sklada i pomažem vježbatelju da ih nauči prepoznavati te tako uči »sâm lo-viti ribu« i uspostavljati izravni odnos s Bo-gom u pouzdanju i predanju. Povećanje broja sudionika tražilo je postojaniji ustroj praćenja

Cijeli Program slikovito nazivamo »stablo«, a pojedina područja koja vode članovi zajednice su »grane«.


i tako je nastala Zajednica Injigo u koju je Bog pozivao osobe koje će mu dugoročnije služiti u ovome Programu. Prijavljivali su se vježba-telji diljem Lijepe Naše, a kasnije i iz inozem-stva, svaki novi krug duhovnih vježbi širio je stare mjere tako da se sada praćenje i vođenje susreta s uputama odvija na lokalnoj razini po biskupijama i dekanatima. Cijeli program slikovito smo nazivali »stablo«, a pojedina područja koja vode članovi Zajednice bile su »grane«. Sada smo raspoređeni po biskupija-ma, svaka ima svoje »stablo«, tako je služenje na lokalnoj razini učinkovitije.

Jedan ste od voditelja duhovnih vježbi u šutnjama, konkretno u samostanu svetoga Ilije u Buškome Blatu. Kakvi su plodovi ovakvih »duhovnih šutnji« i osjećate li teret odgovornosti kao voditelj?O plodovima svjedoče sami vježbatelji na kraju duhovnih vježbi u šutnji. U danima koji prethode duhovnim vježbama u šutnji osjećam pozitivnu tremu dok se pripremam u molitvi, a kad se »zamašnjak pokrene«, kad urone u tišinu i otajstva Isusova života, preostaje mi da u pouzdanju prepustim Bogu da čini ono što je naumio u dušama koje je pozvao. To je slatki teret, lako breme koje brzo izblijedi čim se počnu nazirati plodovi Božjega djelovanja.

Kakva je atmosfera u duhovnim vježbama u šutnji i šuti li se doista?Duhovne vježbe u šutnji privilegirano su vri-jeme u kojemu Bog može ponirati duboko u nas zahvaljujući upravo šutnji tijekom tih 6

Magis Ono malo više

Nije lako živjeti puninu života s Gospodinom u ovome svijetu u kojem postaje luksuz izdvojiti vrijeme za susret u molitvi, samoći i tišini.

dana. Da, održava se šutnja i stoga su nas oci karmelićani od milja nazvali »šutljivci« uz ko-mentar da smo im najdraži gosti upravo zbog šutnje, ali i ozbiljnosti programa. Mnogi ljudi dvoje oko toga hoće li moći šutjeti toliko dana, ali kada uđu u dinamiku dnevnoga programa koji je bogat duhovnim sadržajima kao što su sveta misa, upute, 4 razmatranja u danu, raz-govor s pratiteljem, klanjanje pred Presvetim, večernji molitveni susret, lako se nose sa šut-njom. Nakon takvih vježbi čovjek stvarno biva ispunjen novom snagom za svoje svakodnev-ne dužnosti!

Što za Vas znači susresti živoga Boga i živjeti puninu života s njim? Može li se to u današnjemu užurbanome svijetu?Susret sa živim Bogom bljesak je pun odušev-ljenja i prosvjetljenja, ali poslije toga valja str-pljivo proći proces »unutarnjih umiranja« dok stari čovjek ne ustupi mjesto neraspadljivim vrednotama po Duhu Svetome. Nije lako živjeti puninu života s Gospodinom u ovome svijetu u kojem postaje luksuz izdvojiti vrijeme za su-sret u molitvi, samoći, tišini, gdje je teško sa-brati misli prezasićene svjetovnim sadržajima.


Nije lako, ali mislim da nije nemoguće ako se u tome vježbamo, ako Ga tražimo i prepoznajemo u svemu stvorenome i osluškujemo njegove po-ticaje u svim sastavnicama svojega života.

Kako doživljavate problem patnje u svijetu i kako se Vi nosite s činjenicom neizbježnosti trpljenja u osobnome životu?Patnja je posljedica zlouporabe slobode pri čemu često stradavaju nevini. Često čujem od vježbatelja pitanje: »Zašto je Bog to dopustio?« Odgovor nalazim u tome što je Bog izričito za-branio našim praroditeljima da jedu sa stabla spoznaje dobra i zla, ali im nije uskratio slobo-du da poslušaju ili ne poslušaju. Grješna narav i sklonost zlouporabi slobode nasljeđe je koje od njih baštinimo, a grane stabla na kojemu se nude plodovi dobra i zla nadvijaju se nad nama i danas. Sveto pismo i nauk Katoličke Crkve dovoljan je izvor pouka i smjernica kako pri-grliti dobro i sačuvati se od zla, ali… »Moj na-rod gine: nema znanja« (Hoš 4,6). Sve što sam dala Isusu postalo je bogatstvo, pa tako i moje patnje. Postale su mi izvor blagoslova jer sam iz njih mnogo naučila, bacile su me na koljena pred Boga i jedinstvena su mi prilika za prašta-nje. Doživljavam patnju kao izvor posvećenja, a kad izostane, preostaju mi sitna odricanja kao tihi poljupci Isusu na križu.

Radujete li se susretu s Gospodinom jednoga dana u onostranosti ili Vas činjenica smrti ispunjava zabrinutošću?Svaka sabrana molitva otvara me dodiru vječ-nosti i tako mi vječnost postaje bliska, nemi-novna stvarnost koje se ne bojim. Sv. Augustin

MagisOno malo više

kaže: »Crkva zna da joj je Bog navijestio i pre-dao dva života: jedan u vjeri, a drugi u blaženo-me gledanju, jedan za vrijeme ovozemaljskoga putovanja, a drugi u vječnome prebivalištu.« Sveti Ignacije jest u sklopu duhovnih vježbi za-dao razmatranje u kojemu zamišljamo sebe na času smrti. Više puta sam prolazila tu vježbu i razmišljala o poznatoj izreci: »Živi tako kao da ćeš sutra umrijeti, a radi tako kao da ćeš živjeti vječno.« Ne razmišljam o tome kada, nego ka-kva ću stati pred lice Božje. Susrećem Gospodi-na u sakramentima i to doživljavam kao pripra-vu za konačni susret kojem se radujem. Nekako se nadam da će tada sveti Ignacije reći: »Ja je poznajem« i uputiti koju riječ podrške za mene, a do tada nastojim živjeti tako da ne tražim na-čina da meni bude bolje nego kako da ja budem bolja, da svojim životom obradujem Isusa.

Imate lijep, milozvučan glas. Pjevali ste u zboru »Ivan Goran Kovačić« te u mnogim slavljeničkim zborovima. Koju ćete pjesmu otpjevati Isusu kada ga susretnete u vječnosti?Ne znam je li to teološki utemeljeno, ali zami-šljam da ću u trenutku svojega prelaska naj-prije susresti Majku Mariju i svetoga Mihae-la. Nebeskoj Majci rado bih zapjevala »Moli za nas« (»Marijo, zlatna šutnja je na tvojim usnama… «), a dragome Mihaelu pjesmu »An-đeo ratnik«. Mislim da ću pred Isusom ostati bez riječi, bez glasa, tada će njegova ljubav govoriti, a ja ću šutjeti poput lastavice, kako me u mojim razmatranjima često naziva. Na kraju mogu reći: »Sluga sam beskoristan«, učinih što sam bila dužna učiniti. Dadoh ono što i meni Bog dade.


Pet mjeseci Programa i Zajednice InjigoDonosimo kroniku sljedećih događaja: susreti Zajednice Injigo, Vijeća Zajednice, veliki susreti vježbatelja i pratitelja, škole za pratitelje i druge događaje od 1. siječnja do 31. svibnja 2015.Ovdje ne spominjemo susrete s uputama za razmatranje u duhovnim vježbama u svako-dnevnome životu od 30 tjedana, niti susrete pratitelja. To bi zauzelo mnogo prostora jer je u navedenomu razdoblju održano preko 445 takvih susreta ili u prosjeku oko 3 dnevno.

SIJEČANJ

4. siječnja HR – Metković: škola za pratitelje; 23 sudionika

6. siječnja BiH – Međugorje: drugi veliki mjesečni susret; oko 100 sudionika na hodočašću na Križevac i oko 270 sudionika na susretu u Žutoj dvo-rani

9 – 10. siječnja HR – Bjelovar: cjelonoćno klanjanje pred Presvetim u katedrali sv. Tere-

Kronika događanja

zije Avilske, u organizaciji sudionika duhovnih vježbi

10. – 11. siječnja HR – Split: škola za pratitelje; 23 sudionika

12. siječnja HR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke na hrvatskome jeziku; 5 prati-telja; preko videoveze

13. siječnja HR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke na njemačkome jeziku; 2 pra-titelja; preko videoveze

14. siječnja HR – Dalj: škola za pratitelje iz Au-strije na hrvatskome jeziku; 10 prati-telja; preko videoveze

17. siječnja HR – Slavonski Brod: škola za pra-titelje; 20 sudionika

18. siječnjaHR – Metković: drugi veliki mjeseč-ni susret; oko 70 sudionikaHR – Zagreb: četvrti veliki mjesečni susret; oko 300 sudionikaHR – Split: četvrti veliki mjesečni su-sret; oko 70 sudionika

Snim

ila: D

raže

na S

ušilo

vić/

Injig

o


HR – Slavonski Brod: četvrti ve-liki mjesečni susret; oko 120 sudi-onika

24. siječnja HR – Vinkovci: škola za pratitelje; 17 sudionikaHR – Osijek: škola za pratitelje; 32 sudionika

25. siječnja HR – Kuče: 21. sastanak Vijeća Za-jednice Injigo; prisutno 7 od 8 članova

29. siječnja – 1. veljače HR – Vepric: duhovne vježbe u šut-nji; 5 pratitelja i 30 vježbatelja

31. siječnja HR – Đakovo: škola za pratitelje;18 sudionika

VELJAČA

7. veljače BiH – Krepšić: škola za pratitelje; 9 sudionika

Kronika događanja

9. veljače HR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke na hrvatskome jeziku; 4 prati-telja; preko videoveze

10. veljače HR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke na njemačkome jeziku; 2 pra-titelja; preko videoveze

11. veljače HR – Dalj: škola za pratitelje iz Au-strije na hrvatskome jeziku; 7 pratite-lja; preko videoveze

14. veljače BiH – Međugorje: škola za pratite-lje; 76 sudionika

20. – 22. veljače Švedska – Stockholm: dr. sc. Ma-rica Čunčić vodila duhovnu obnovu; oko 20 sudionika

21. veljače HR – Gospić: škola za pratitelje; 8 sudionika

HR – Vepric: škola za pratitelje; 23 sudionikaHR – Miljevci: škola za pratitelje; 16 sudionika

22. veljače HR – Metković: treći veliki mjeseč-ni susret; oko 80 sudionika BiH – Međugorje: treći veliki mje-sečni susret; oko 240 sudionika HR – Zagreb: peti veliki mjesečni susret; oko 300 sudionikaHR – Slavonski Brod: peti veliki mjesečni susret; oko 80 sudionikaHR – Split: peti veliki mjesečni su-sret; oko 100 sudionika

27. veljače HR – Sesvetski Kraljevec: sudi-onici duhovnih vježbi predvodili molitvu Križnoga puta u crkvi Isu-sova uskrsnuća

28. veljače HR – Rijeka: škola za pratitelje; 19 sudionika

Snim

io: M

arin

ko G

rube

šić/

Injig

o


HR – Karlovac: škola za pratitelje; 33 sudionika

OŽUJAK1. ožujka HR – Kuče: 22. sastanak Vijeća Za-jednice Injigo; prisutno 6 od 8 članova

7. ožujka HR – Zagreb: škola za pratitelje; oko 25 sudionika

8. ožujka HR – Bjelovar : sudionici duhovnih vježbi Programa Injigo vodili sat mo-litve pred moćima sv. Terezije Avil-ske u katedrali sv. Terezije Avilske

9. ožujka HR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke na hrvatskome jeziku; 4 pratitelja; preko videoveze

9. – 16. ožujka Ruska Fedracija – Petrograd: dr. sc. Marica Čunčić bila na Međunarodnoj konferenciji u Petrogradu (vidi str. 29)

Kronika događanja

10. ožujka HR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke na njemačkome jeziku; 2 pra-titelja; preko videoveze

11. ožujka HR – Dalj: škola za pratitelje iz Au-strije na hrvatskome jeziku; 6 pratite-lja; preko videoveze

13. – 15. ožujka HR – Slakovci: duhovnu obnovu vodio župnik vlč. Mirko Mrnarević u suradnji s Josipom i Zorom Bujadinović, članovi-ma Zajednice Injigo; oko 250 župljana

14. ožujka HR – Slavonski Brod: škola za pra-titelje; 21 sudionik

15. ožujka BiH – Međugorje: četvrti veliki mjesečni susret; oko 240 sudionika

21. ožujka Internet – narod.hr: dr. sc. Marica Čunčić: »Prihvaćam izazove, ne bo-jim se« (vidi cjelovit tekst na str. 26)

HR – Osijek: škola za pratitelje; 28 sudionika

22. ožujka HR – Metković: četvrti veliki mje-sečni susret; oko 70 sudionikaHR – Zagreb: šesti veliki mjesečni susret; oko 250 sudionika HR – Split: šesti veliki mjesečni su-sret; oko 80 sudionikaHR – Slavonski Brod: šesti veliki mjesečni susret; oko 70 sudionika

27. ožujka HR – Bjelovar: sudionici duhovnih vježbi petu godinu zaredom predvo-dili križni put u katedrali sv. Terezije Avilske28. ožujka HR – Đakovo: škola za pratitelje; 15 sudionika

29. ožujka HR – Kuče: 23. sastanak Vijeća Za-jednice Injigo, prisutno 7 od 8 članovaSkupština – konstituiranje 3. saziva, 17 članova

Injig

o/ar

hiv


BiH – Međugorje: hodočašće mla-dih vježbatelja na Križevac; preko 50 sudionika

TRAVANJ4. travnjaHR – Bjelovar: sudionici duhovnih vježbi Programa Injigo predvodili sat klanjanja i molitve pred Isusovim grobom

19. travnja BiH – Novi Travnik: škola za prati-telje; 12 sudionika

21. travnja HR – Dalj: škola za pratitelje iz Nje-mačke na hrvatskome jeziku; 5 prati-telja; preko videoveze

22. travnja HR – Dalj: škola za pratitelje iz Au-strije na hrvatskome jeziku; 4 pratite-lja; preko videoveze

23. – 26. travnja Švedska – Stockholm: duhovna obnova; oko 20 sudionika

Kronika događanja

25. travnja HR – Rijeka: škola za pratitelje; 18 sudionika

HR – Osijek: škola za pratitelje; 41 sudionik

26. travnja HR – Zagreb: završni veliki susret; oko 500 sudionika

SVIBANJ

1. svibnja HR – Kuče: 24. sastanak Vijeća Za-jednice Injigo; prisutno 6 od 8 članova

2. svibnja HR – Vepric: škola za pratitelje; 19 sudionika

3. svibnja HR – Metković: završni veliki su-sret; preko 70 sudionika

4. svibnja HR – Slavonski Brod: završni veliki susret; 41 sudionik

9. i 10. svibnja HR – Split: duhovna obnova za pra-titelje; oko 40 sudionika

10. svibnja BiH – Međugorje: završni veliki su-sret; oko 280 sudionika

14. – 17. svibnja Austrija – Salzburg: duhovne vjež-be u šutnji; 3 pratitelja i 17 vježbatelja

23. svibnja BiH – Vionica: lokalni susret Zajed-nice Injigo u BiH

28. – 31. svibnja HR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 17 vježbatelja

BiH – Međugorje: duhovne vježbe u šutnji; 10 pratitelja i 41 vježbatelj

Austrija – Werl: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 12 vježbatelja

Injig

o/ar

hiv


Stockholm (Švedska), 20. – 22. veljače

U glavnome gradu Švedske od 20. do 22. veljače, dr. sc. Marica Čunčić održala je duhovnu obno-vu za dvadesetak sudionika duhovnih vježbi. U petak, 20. veljače, u katedrali sv. Erika (vidi sliku) u poslijepodnevnim satima sudionici du-hovnih vježbi u zajedništvu s ostalim Hrvatima i mons. Stjepanom Željkom Biletićem, župnikom Hrvatske katoličke misije u Švedskoj, molili su

Kronika događanja

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

Katolička katedrala sv. Erika u Stockholmu (Švedska)

križni put na hrvatskome jeziku. Nakon toga uslijedio je susret sa sudionicima duhovnih vježbi na kojem ih je župnik pozdravio. Duhov-na obnova nastavila se sljedećega dana u dvora-ni uz katedralu gdje je i župnik djelomično bio prisutan. U nedjelju, 22. veljače, organizirana je molitva i pojedinačni razgovori sa sudionicima. Duhovna obnova završila je sa svetom misom koju je na hrvatskome jeziku za Hrvate u ka-tedrali slavio mons. Biletić i prigodnim druže-njem u velikoj blagovaonici s ostalim Hrvatima koji su bili na misi. Duhovna obnova održana je zahvaljujući organizaciji Marinka Grubešića, pratitelja iz Stockholma. I. Š.

Njemačka, Austrija, Švicarska

Na ovome su području 162 osobe sudjelovale u duhovnim vježbama 2014./2015. od kojih je 15 sudionika obavljalo duhovne vježbe na njemačkome jeziku. Susreti su se održavali jedanput mjesečno u svakome od šest grado-va. U Njemačkoj su to Stu gart, München i Werl (kod Dortmunda), a u Austriji: Salzburg,

Beč i Graz. Susreti na ovome terenu odvijaju se po istome konceptu kao i u Hrvatskoj, no u ovom krugu duhov-nih vježbi po prvi puta i na njemač-kome jeziku i to u gradovima Stu -gartu, Werlu i Salzburgu jer ovdje ima sudionika koji su njemački govornici. Među njima su Nijemci, Austrijanci, Talijani i jedna Poljakinja. Na susrete je dolazilo između 12 i 30 sudionika. Na zajedničkim susretima hrvatskih i


Kronika događanja

njemačkih govornika sve se odvijalo na oba jezika. Njemački govornici molili su zaštitnu molitvu na njemačkome jeziku, hrvatski na hrvatskome. Za slavljenje su se izabirale pje-sme koje se mogu pjevati i na hrvatskome, i na njemačkome jeziku. Vježbateljica Martha Jawor, Austrijanka, pobrinula se i nabavila čitavu pjesmaricu s pjesmama koje se mogu pjevati na taj način. Molitve i nagovori sli-jedili su na njemačkome jeziku i ponešto na hrvatskome. Svaki sudionik imao je slobodu svjedočiti na jeziku po izboru, a po potrebi su se svjedočenja prevodila ostalim sudioni-cima ako nisu razumjeli. Upute su se odvijale kompletno na njemačkome jeziku. U slučaju kada netko od hrvatskih sudionika nešto nije razumio, prevodilo se na hrvatski. Zahval-na sam Gospodinu na hrvatskim sudionici-ma u dijaspori, koji su svojom suradnjom i podrškom uključili »strance« u aktivno su-djelovanje na susretima. Obilje blagoslova i milosti Bog je izlijevao na takvim mjestima i osjećalo se da je Bogu milo tamo gdje je za-jedništvo, da nas On ne dijeli na nacije.

Kako bi se obuhvatio što veći broj pratitelja s terena, organizirale su se u večernjim satima škole za pratitelje preko videoveze (Skypea) koje su bile podijeljene u tri skupine. Za jed-nu skupinu na njemačkome jeziku za ostale dvije iz Njemačke i Austrije na hrvatskome. Ovakvim postupkom obuhvatilo se 17 prati-telja na terenu. Iako je ovaj način rada nedo-statan za sve potrebe pratitelja i ne može na-domjestiti osobne susrete, ipak je bio dobra poveznica među nama i premostio je velike udaljenosti.

Duhovne vježbe u šutnji održane su u Nje-mačkoj u Kući euharistijskog plamena u Werlu i u misijskoj kući Maria-Sorg u Berg-heim/Salzburg u Austriji. Ukupno 29 vježba-telja sudjelovalo je u ovim dvjema šutnjama, od toga 10 na njemačkome jeziku. Šutnje su održane na njemačkome jeziku slično kao i susreti. Svatko je na željenome jeziku raz-matrao, molio, slavio Boga, svjedočio i imao pratitelja za razgovore, a zajednički program uglavnom je bio na njemačkome jeziku uz potrebna prevođenja hrvatskim sudionici-ma. Ovdje su prvi put hrvatski pratitelji u dijaspori pratili vježbatelje na njemačkome jeziku što je obogatilo i jedne i druge. Lju-baznost i gostoljubivost domaćina gdje su se odvijale duhovne vježbe u šutnji u Austriji i Njemačkoj sve su sudionike dodatno ohra-brivale i poticale na nastavak rada i zajed-ništva. Zahvalna sam i za sve svećenike jer su nas ljubazno primili i spremno se odazvali na pomoć i suradnju. U Salzburgu su to: fra Zlatko Špehar, župnik i fra Ivan Cvetković, kapelan, a u Werlu vlč. Zrinko Brković iz Hr-vatske katoličke misije u Dortmundu. Hrvat-ski sudionici uglavnom su izrazili svoj ponos što mogu na ovaj način doprinijeti razvijanju Programa Injigo izvan domovine i angažirali su se u svakome pogledu. U većini gradova oni su bili domaćini na susretima, organizi-rali smještaj i prostore za susrete i otvorili vrata njemačkim govornicima za sudjelova-nje koji su svojom otvorenošću i velikoduš-nošću zasjenili negodovanja i predrasude pojedinih hrvatskih sudionika. Otkako su susreti krenuli na njemačkome jeziku, ima


i situacija u kojima su njemački i austrijski sudionici uskočili po potrebi i preuzeli dijelo-ve organizacije na sebe. Duh Sveti je i ovdje pokazao da puše gdje hoće i da je On taj koji želi i može sve nas povezati u jedno Tijelo Kristovo, samo ako smo mi otvoreni za to.

Katica Vulić, članica Zajednice Injigo

Svjedočanstva vježbatelja iz Austrije i Njemačke

U ovih 30 tjedana imala sam iskustva susre-ta sa živim Bogom. Svakodnevno življenje u evanđeoskom duhu, odrastanje i druženje s Isusom, Marijom i Josipom predivan je osje-ćaj, ali ima i kušnji s kojima se boriš. I što si Bogu bliže, kušnje su veće. Pratiti Isusa kroz pustinju znači prolaziti i kroz svoje pustinje i vidjeti da je Isus uvijek tu u teškim trenut-cima. Križni put, Golgota, raspeće – u svemu Ga pratiš i plačeš, ideš za Njim. Zatim napra-viš životnu ispovijed pa si radostan i osjetiš uskrsnuće. I raduješ se s Isusom kada ti po-kazuje svoje rane i kaže: »Za tebe sam umro na križu.«. Hvala ti, Isuse! Hvala ti što si me doveo u ove vježbe!

Anka Škoro, Kirchdorf (Austrija)

Moja šutnja u Werlu u meni je izazvala pravu buru i pokrenula moje dubine za koje nisam bila ni svjesna da postoje. Razmatrati pred Pre-svetim Oltarskim Sakramentom milost je nad milosti. Isus je ozdravljao moje djetinjstvo, otkrivao rane kojih se nisam sjećala, otvorio novo područje koje je potrebno iscjeljenja. A sve je činio s tako mnogo ljubavi i nježnosti. Rijeke suza su tekle i sapirale moju bol. U jed-

nom razmatranju u ušima mi je odzvanjala re-čenica: »Lako je tebi.« sve dok mi nije postalo jasno koliko ljutnje i boli mi je zadavala. Kao srednjemu djetetu, kojemu je sve dobro išlo, roditelji mi nisu posvećivali posebnu pažnju. Za dobru ocjenu, čula se uzrečica »Lako je tebi.«, za dobro očišćenu kuću, za napravljeni kolač ili naučenu pjesmu – uvijek isti odgovor: »Lako je tebi.«. Kad sam odrasla, ta me uzre-čica i dalje pratila i uzrokovala mi veliku bol. Sve do trenutka kad me Isus uzeo u krilo, a ja u dobi od 9 godina prkosno pitam Isusa: »Hoćeš li i Ti reći da mi je lako?«. Tu me dotakla sveta ljubav moga Gospodina. Primila sam najljep-ši dar, osjetila sam se shvaćenom, voljenom, darovanom. Dobila sam od Isusa dar koji sam kao djevojčica dobivala od majke kad sam bila bolesna. U tom sam trenutku ponovno čula: »Lako je tebi.«, a djevojčica se slatko nasmija-la i rekla: »Da, meni je zaista lako!«

Ivanka Petrović, Mainz (Njemačka)

Smireno, sabrano ulazim u molitvu, u razmatra-nje o očevoj ljubavi. Predajem se Gospodinu i Duhu Svetome, njima se prepuštam. Molila sam Duha Svetoga, duhovnoga arheologa, da mi ot-krije moju duhovnu ranu. U razmatranju dijela »Oče naš, koji jesi na nebesima… Dođi kraljev-stvo tvoje…« čujem glas: »Dođi, dijete moje…«. Zaplakala sam. Zbog zapreke nisam mogla doći. Molila sam Gospodina i Duha Svetoga da me oslobode duhovne rane koju sam dobila u majči-noj utrobi. Moj otac nije želio kćer. Želio je sina. No, Bog je stvorio mene. Prepustila sam se Bogu, osjetila sam ruku svoga oca, toplinu i dobila ne-opipljivo duhovno ozdravljenje za vrijeme šut-nje u Salzburgu.

Zora Leko, Salzburg (Austrija)

Kronika događanja


Dio mene je osjećao da možda ipak nije potrebno ući u šutnju. Sada shvaćam da je Gospodin želio da uđem u šutnju! Među-tim, čim sam počela razmatrati, osjetila sam neki neobičan strah koji je bio prisutan, bo-jala sam se biti sama. Pokazalo se da sam još uvijek izranjena. Nisam mogla dobro razlučiti o čemu je riječ, ali znam da sam razmatrajući silazak Duha Svetoga osjetila toliku Gospodinovu prisutnost da sam na kraju samo plakala. Te suze nisu kao suze koje liješ zbog boli. Bile su to suze pokaja-nja i čišćenja koje je Gospodin činio. Molila sam ga da mi Duh Sveti pokaže što mi je či-niti, predavala mu sve, cijeli moj život. Tada sam odjednom osjetila toplinu, mir i ljubav Gospodina našega. Osjetila sam toliku pri-sutnost da sam shvatila kada me svi ostave – naš Gospodin neće. Moje tijelo počelo se pomjerati, osjećaj da više nisi odbačen poseban je. U životu sam mnogo gri-ješila, više iz neznanja nego svjesno. Gospodin mi je dao spoznaju da razlikujem što je grijeh, a što nije. Šutnja je za mene bila uspješan za-vršetak duhovnih vježbi od 30 tjedana. Gospodin mi je pokazao da ga tre-bam bez prestanka slavi-ti i hvaliti.

Zorica, München (Njemačka)

Kronika događanja

Snim

io: M

arin

Jaz

vić/

Injig

o

U godini 2014./15. održana je škola za pratitelje iz Austrije koju je predvodila Katica Vulić putem Skypea. Škola u kojoj je sudjelovalo 6-7 pratitelja održavala se u večernjim satima uz predavanja i kratke radionice te izmjenu iskustava. Na vrijeme smo bili obaviješteni o terminu tako da smo se mo-gli organizirati i prijaviti. Ovo je moja prva škola za pratitelje i oduševilo me što ne moram uzima-ti slobodne dane. Kod kuće sve mogu završiti i u miru se posvetiti zadanim temama. Objašnjenja su bila cjelovita i lako razumljiva, teme izvrsne. Iz njih sam crpila i znanja za sebe i mogu reći da sam, sudjelujući u školi za pratitelje, i ja prepozna-vala rane i prepreke na putu iscjeljenja. Gospodin je sve više proširivao moje vidike. Osim što sam shvaćala kako pratiti vježbatelje, učila sam to pre-poznavati i kod sebe, naučila sam predavati, moliti i zahvaljivati. Škola je izvrsna i svakako bih pre-poručila svim pratiteljima da se uključe.

Nada, Salzburg (Austrija)


Kronika događanja

U ožujku smo odlučili posebnu pozornost posvetiti doprinosu žena u našemu društvu. Dr. sc. Marica Čunčić, ravnateljica Staroslavenskoga instituta, svakako je jedna od njih. Nakon završene IV. gi-mnazije u Zagrebu, upisuje na Filozofskome fakul-tetu jugoslavenske jezike i književnost te engleski jezik. Magistrira na području hrvatske lingvostili-stike, a nakon toga doktorira na području fi lologije – glagoljska paleografi ja. Rad u izvandomovinstvu dr. Čunčić započela je na sveučilistu Indiana Univer-sity, Bloomington, Indiana, gdje je, zahvaljujući Ful-brughtovoj nagradi, jednu školsku godinu predava-la hrvatski jezik. Nakon toga odlazi na University of Pi sburgh. Osim što je predavala hrvatski jezik, dr. Marica Čunčić bila je i izvanredni profesor poslije-diplomskoga studija iz predmeta Glagoljska paleo-grafi ja. Odlazi u Kanadu gdje je bila gost pa zatim vanjski suradnik na Pontifi cal Institute of Mediaeval Studies u Torontu. Na Papinskome institutu za sred-nji vijek u Torontu slušala je predavanja iz latinske paleografi je, diplomatike, liturgije, arheologije sve-tih mjesta, ali je i držala predavanja o glagoljici.

Molila sam za još jednu šansu»Za vrijeme svoje smrtonosne bolesti u Kanadi uvidjela sam da, ako li umrem, nemam što donije-ti pred Božje lice pa sam se molila za još jednu pri-liku. I dobila sam, računajući od tada pa do sada, 22 godine života! Tada sam se na poseban način još više predala Božjemu vodstvu. Više se nisam usudila biti prva sa svojim inicijativama i idejama

www.narod.hr:

RAVNATELJICA STAROSLAVENSKOGA INSTITUTADr. sc. Marica Čunčić: Prihvaćam izazove, ne bojim se

Foto

albu

m M

. Čunčić/

ww

w.n

arod

.hr

jer nisam znala što me čeka u novodarovanome životu«, pojasnila je dr. Čunčić dodavši: »Pre-pustila sam Bogu da me na novoj dionici života pretekne i pozorno sam vozila za Njim. Nastojala sam opravdati Božje povjerenje i pazila više nego prije da izvršim svoj zadatak za koji me ostavio na ovoj zemlji. Nisam više prianjala uz svoje geslo ‘ja ću to napraviti’ nego sam počela živjeti fi at: ‘neka mi bude’. Poznati fi at najpoznatije povije-sne Žene, slavne, nježne i jake Bogorodice!«

Moja je hrana prepoznati i izvršiti ono što mi se postavi kao zadatakNaglasila je kako njezin fi at znači da prihvaća što joj se događa. »Moja je hrana prepoznati i izvršiti ono što mi se postavi kao zadatak. Pri-hvaćam izazove, ne bojim se jer to nisu moje ideje, nego darovane nove šanse«, ustvrdila je te dodala kako je za vrijeme kemoterapije upozna-la snagu Božje i ljudske ljubavi jer su joj za vri-jeme operacija, kemoterapije i radijacije mnogi pomagali, voljeli je i molili tako da je nastavila predavati u dvije hrvatske škole hrvatski jezik, iz knjige koju je prije toga bila napisala, i vje-ronauk. Vodila je molitvene susrete u hrvatskoj župi. U tom razdoblju primila je i kanadsko dr-žavljanstvo. Nastavila je biti glavna urednica »Gaudeamusa«, časopisa na engleskome jeziku Društva bivših studenata hrvatskih sveučilišta u Kanadi i prevoditeljica za hrvatski konzulat. »U jednoj me šetnji put nanio do Sheridan Collegea

Iz drugih medija


Kronika događanja

pa sam se raspitala predaje li se tu hrvatski je-zik i službenica mi je dala obrazac koji sam is-punila da ga mogu predavati. Upisalo se odmah dvadesetak studenata za semestar u kojem više nisam išla na kemoterapiju«, pojasnila je rekavši kako su tada počeli pozivi da se vrati u Hrvatsku. »Dobila sam snagu i za taj korak i vratila sam se 1997. Nastavila sam raditi na Staroslavenskome institutu koji sam bila napustila radi Fulbrighto-ve stipendije. Poslije 12 godina izbivanja nakon povratka u Zagreb morala sam stjecati nove pri-jatelje. Neki su me svećenici i laici zamolili da držim predavanja i pišem o karizmatskome po-kretu koji sam upoznala u Kanadi, odazvala sam se. Urednik HKR-a zamolio me da držim emisi-je – pristala sam (emisija ‘Duhovna radionica’). Urednik Radio Marije zamolio me da imam mje-sečne emisije, pristala sam (emisija ‘Molitveno iskustvo’ emitirala se 3 godine)«, naglasila je dr. Čunčić. Nakon nekog vremena neki su je zamo-lili da ih prati u ignacijanskim duhovnim vježba-ma u životu od 30 tjedana kakve je naučila kod isusovaca u Kanadi. Odazvala se ne sluteći što će se dogoditi. Danas ima oko 3200 sudionika u takvim duhovnim vježbama i Program se zove »Injigo«. Do sada je Program prošlo oko 9500 sudionika, a rodila se i nova zajednica »Injigo« koja se za nj brine. Radi toga istupila je iz laič-ke zajednice kojoj je pripadala skoro 40 godina i posvetila se novoj – Zajednici Injigo. Nedav-no je osnovala i časopis »Injigo«, čija je glavna i odgovorna urednica, koji će spajati sudionike Programa Injigo. Kad nije bilo drugih koji bi se htjeli prihvatiti ravnateljstva u Staroslavensko-me institutu 2005. godine, odazvala se tome za-datku iako nije znala kako se to radi. Još uvijek je ravnateljica, i ovo joj je treći mandat. »Institut nije nikada imao više djelatnika, međunarodno ga je povjerenstvo ocijenilo vrlo visokim ocje-nama kao najbolji humanistički institut u Hrvat-

skoj, na Festivalu digitalizacije proglašeni smo najboljima u Hrvatskoj, a prošle je godine po-stao nositelj Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo. U upravljanju Institutom pomoglo mi je iskustvo trogodišnjega predava-nja na Indiana University i University of Pi sbur-gh u SAD-u i 8 godina boravka u Kanadi gdje sam predavala na MacMaster University i bila gost i vanjski suradnik Papinskoga instituta za srednji vijek u Torontu«, naglasila je dr. Čunčić dodavši kako je, da njezina mama može u miru i blagoslovu doživjeti starost (ima 89 godina), sa-gradila kuću na njezinoj zemlji i doselila k njoj da se brine za nju iako mora putovati 25 km na posao.

Na upit koga smatra velikim uzorom u svoje-mu životu, dr. Čunčić je istaknula, uz Blaženu Djevicu Mariju, majku i učiteljicu, braniteljicu i utjehu, uzor sv. Edith Stein u spajanju vjere i znanosti i mučeništvu. Također, naglasila je uzor sv. Terezije od Djeteta Isusa u malome putu i sv. Majku Tereziju iz Kalkute u hrabro-sti da napusti sigurnost svojega reda i krene u nepoznato. Tu je i sv. Ignacije koji joj pomaže upoznati i slijediti Krista na njemu svojstven način u duhovnim vježbama. »Mladim bih že-nama preporučila da nađu svoju sreću u Bož-jemu srcu, u intimnoj ljubavi Božjoj, da budu sretne kćeri nebeskoga Oca. Naša vrijednost je u tome što jesmo, a ne što radimo prema onoj: Agitur sequitur esse – najprije biti, a onda činiti – tj. djelatnost proizlazi iz onoga što jesmo. Kao kćeri Božje ljubavi možemo iskreno i nesebično ljubiti svoje bližnje ne tražeći ništa zauzvrat pa su naša djela nama i drugima na radost i posve-ćenje«, zaključila je dr. Čunčić.

Iz drugih medija


Kronika događanja

Odakle su sudionici duhovnih vježbi?U školskoj godini 2014./15. naj-više sudionika bilo je iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Njemačke.

Program Injigo započela je dr. sc. Marica Čunčić u Zagrebu. Povećanjem broja vježbatelja po-čeli su zajednički susreti s uputama u kući Male Obitelji Bezgrješnoga Srca Marijina, laičke za-jednice koju je odobrio uzoriti kardinal Franjo Kuharić i kojoj je dr. Čun-čić pripadala do crkvenoga službenoga istupa 2008. Nakon što je kuća postala pretijesna, susreti su se održavali u župi sv. Križa u Zagrebu.

Godine 2004. prvi su se put upute počele davati izvan

Zagreba na Brodskom Brdu u Biskupijskome centru za

duhovne obnove (»Marijin dom«), čiji je ravnatelj tada

bio svećenik sveta života, mr. sc. mons. Ivan Šešo (1939.

– 2008.). Tu smo ostali do smrti mons. Šeše. Program

Injigo širio se po Hrvatskoj, a iste 2004. godine isusovac

Marijan Šef, dr. med., pozvao je dr. sc. Maricu Čunčić u

Ljubljanu i počeo se širiti u Sloveniji. Slovenski se 2010.

odvojio od hrvatskoga i sada djeluje pod nazivom »Ro-

mar«. Budući da u Njemačkoj ima mnogo naših Hrvata,

Program se proširio ondje, kao i u Švi-

carsku i Austriju i druge zemlje.

Uz Hrvate su počeli dolaziti

i njihovi poznanici i pri-

jatelji Nijemci, Austri-

janci, Švicarci, Ame-

rikanci, Talijani,

Australci i Kanađa-

ni. Mrežna stranica

Programa i Zajed-

nice Injigo (www.

injigo.com) prevede-

na je na još tri jezika.

Od 2000. godine do sada,

jezik sučelja na njemačkome

jeziku koristilo je 256 sudionika:

na engleskom 71, a na slovenskom 351.

Sudionici po državama

Sudionici duhovnih vježbi u svakodnevnom životu od 30 tjedana 2014. – 2015. godine po državama.Izvo

r: w

ww

.injig

o.co

m (6

.7.2

015.

).

Statistika


Na Nevskome prospektuDr. sc. Marica Čunčić

Jedan od mojih sedam dana u Petrogradu u ožujku ove godine bio je poseban. Odsjela sam u hotelu koji se nalazi na jednome od mnogih petrogradskih otoka između kojih teče Mala i Velika Neva i drugi umjetni kanali po uzoru na Veneciju, u ulici u kojoj odsjeda predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin kad posjeti Petrograd (pokazali su mi njegovu zgradu). Na istome je otoku i Filološki fakultet Državno-ga sveučilišta u Petrogradu gdje se održavala konferencija na kojoj sam sudjelovala s pre-davanjem o digitalizaciji hrvatskih glagoljskih tekstova. Za vrijeme doručka u hotelskoj bla-govaonici gledala sam na velikoj plazmi rat u Ukrajini – s ruskoga stajališta. Vrlo ljubazna gospođa na recepciji pozvala mi je taksi. Idem do Ruskoga muzeja. Taksist se pokazao vrlo ljubaznim. Prihvatio je moj engleski. Prešli smo Dvorski most preko Velike Neve (Bolšaja Neva) i približavali se Državnome hermitažu, muze-ju ispred kojega je na ogromnome Dvorskome

Dr. sc. Marica Čunčić na Dvorskome trgu s Aleksandrovim obeliskom na čijemu vrhu anđeo drži križ, Petrograd.

Foto

albu

m M

aric

e Ču

nčić

Iz kronike

trgu vrlo visoki Aleksandrov obelisk. Nisam se na to obazirala jer sam za svojega prošloga boravka u Petrogradu, kad sam imala predava-nje o svetosti glagoljskoga pisma u Institutu za povijest umjetnosti, obišla Hermitaž i slikala se ispod toga obeliska na čijemu vrhu anđeo drži križ. Odjednom taksist počne ponavljati: cross, cross! i pokazivati upravo taj križ sve dok nisam i ja tamo pogledala. Shvatila sam da voli križ i da mi želi prenijeti svoju ljubav prema križu i Kristu. Prihvatila sam njegov navještaj Radosne


vijesti i načas se uživjela u situaciju kako bi bilo da nisam još nikada čula za Isusa i sad mi ga on navješćuje dok me vozi Nevskim prospektom (avenijom). Ohrabren mojom suradnjom, nasta-vio je govoriti o Isusu i Božjoj ljubavi, o križu kao simbolu te ljubavi. Vidi se da proživljava svoju vjeru i da je susreo živoga Krista. Vrlo brzo međusobno smo svjedočili jedan drugome ljubav prema Isusu. On je Židov koji se obratio na kršćanstvo. Ima ih više i imaju molitvene su-srete u Petrogradu. U svijetu ih ima na tisuće, ali ovdje ne baš mnogo. Dao mi je svoj CD s duhovnim slavljeničkim pjesmama koje pjeva njegova žena. On s njom pjeva i svira na jed-nome instrumentu koji zvuči kao cijeli orkestar. Izgleda da svojim mnogim suputnicima redovi-to govori o Isusu. Pitala sam ga jesu li se možda uključili u Pravoslavnu Crkvu. Kaže da nisu jer nemaju što dobiti – »tamo samo pale svijeće i mehanički se križaju«. Pred Ruskim muzejom rastali smo se s dignutim palcem i pozdravili riječima: Jesus loves you! Dao mi je svoju posjet-

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

Iz kronike

nicu da ga zovem kad mi bude trebao taksi. Kad smo navečer trebale taksi jer smo zajedno išle u kazalište, kolegica se nije mogla načuditi da imam svojega taksista, a tek sam drugi put u Pe-trogradu, a ona tu dolazi godinama pa ga nema.

Zapadno slikarstvo u RusijiU Ruskome muzeju vidjela sam više nego čo-vjek može pamtiti, mnoge originale poznatih slika kao što je npr. »Ukazanje Kristovo Mariji Magdaleni poslije uskrsnuća« (Noli me tangere), u hrvatskoj Bibliji: »Ne zadržavaj se sa mnom« (Iv 20,17). Posebno ću pamtiti ogromno ulje na platnu koje dominira Akademskom dvoranom u koju kroz stakleni krov ulazi velika svjetlost.

Krist sa Samaritankom na bunaru, mozaik u crkvi Spasa na Krvi, Petrograd

RUSIJA (RUSKA FEDERACIJA)

Izra

dio:

I. Š

ulc


Slika prikazuje svetopisamski odlomak kako je Mojsije podigao zmiju u pustinji i tko god je u nju pogledao, ozdravio je od ujeda otrovnica (Knjiga Brojeva 21,4-9). Za razliku od Moskve, pravoslavne crkve u Petrogradu oslikane su za-padnim tipom slikarstva, i to vrlo bogato, npr. crkva Sv. Spasa na Krvi i crkva sv. Izaka.

Katolička crkva u PetrograduPoslije ručka u Muzeju nedaleko od Nevskoga prospekta, navratila sam u obližnju katoličku crkvu sv. Katarine na Nevskome prospektu br. 32-34 koju vode dominikanci. Upravo se molila krunica Božanskome milosrđu u 15 sati i zatim se čitalo Sveto pismo jedan sat. Bilo je desetak ljudi. Nisam ostala do kraja jer sam morala do 16 sati stići na fakultet.

Knjiga sjećanja na katolike ubijene za vrijeme SSSR-aInače sam u toj katoličkoj crkvi bila na engleskoj nedjeljnoj misi i prošli i ovaj put jer bolje su-djelujem nego na ruskome jeziku. Na toj su misi uglavnom ambasadori mnogih zemalja sa svo-

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

Iz kronike

Katolička Crkva sv. Katarine, Petrograd. Za vrijeme komunizma u SSSR-u bila je pretvorena u bazen za plivanje.

jim obiteljima. Opet sam se približila već meni poznatome zboru s desne strane naprijed koji se sastoji od ljudi raznih boja kože. Neke pjesme znam, a sve sam s njima pjevala jer imaju knjige s notama i brojevima koji se pokazuju na zidu. Baš kao u SAD-u i Kanadi. Da sam došla prije dvije godine, srela bih među njima i bivšu vjež-bateljicu s njezinom obitelji, ali sada više nisu u Ruskoj Federaciji. Poslije mise kupila sam knji-gu u kojoj su prikazani katolički mučenici žrtve komunizma za vrijeme SSSR-a.1 Objavljena je na poticaj sv. Ivana Pavla II. da se u katoličkoj crkvi popišu svi katolici mučeni za vrijeme komuniz-ma. Knjiga završava s molitvom sv. Ivana Pavla II. povodom jubileja 2000.

Armenska apostolska crkvaNa autobusnoj stanici Nevskoga prospekta ispred katoličke crkve pitala sam mladića koji autobus staje kod Filološkoga fakulteta. Skinuo je slušalice s ušiju, pitao kamo idem, i u to mi je prišla jedna djevojka i pitala što mi treba. Ispo-stavilo se da idemo istim autobusom. Na magi-steriju je, Armenka, bavi se starim armenskim pismom. Kaže da je Armenska apostolska crkva sv. Katarine na Nevskome prospektu (br. 40-42) i da su oni apostolska Crkva jer potječu od prvih apostola i prva Crkva počela je zapravo u Arme-niji. Oni imaju pretvorbu i euharistijskoga Isusa kao i mi. Nisu ni katolici, ni pravoslavni. To je poseban obred, različita Kristova Crkva. Izrazila sam radost što sam susrela nekoga tko voli Isu-sa. Činilo mi se da sam našla biser. Dala sam joj posjetnicu i obećala je da će mi se javiti. Poslije toga susreta pozorno slušam o Armencima, po-gotovo stoga što i sada umiru za Krista.

1 Bronislav Čaplickij, Irina Osipova, Knjiga pamjati, Martirologij ka-toličeskoj cerkvi v SSSR, Moskva 2000. (Knjiga sjećanja, Martirologij katoličke crkve u SSSR-u, Moskva 2000.) 768 str.


Ignacijeva Manresa – kapela ekstazeUtemeljiteljica i voditeljica Zajednice i Programa Injigo, dr. sc. Marica Čunčić dva je puta posjetila Manresu (2007. i 2014. godine). Ovdje piše o Injigovoj ekstazi u kapeli sv. Lucije te o ekstazi i počivanju u Duhu.


Oko Injiga su se okupili ljudi da mu pomognu jer su mislili da mu je pozlilo ili da umire. Detalj poliptiha koji prikazuje događaje iz Ignacijeva života. Rezidencija Družbe Isusove u Manresi.

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić


1. Manresa Ignaciana – Ignacijanska Manresa Capilla del »Rapto« (katalonski): Kapela uzetosti; Chapelle de »L'Extase« (francuski): Kapela ekstaze, Chapel of » e Rapture« (engleski): Kapela zanosa, Kapelle der Exstase (njemački): Kapela ekstaze

2. Manresa Ignasiana, »El Rapte«, 1941.–1991.– Ignacijanska Manresa, »Zanos«.

3. Capella del Rapte: Capella d’estil neogótic, reconstruida l’any 1952, que commemora un episodi de l’estada de Sant Ignasi a Manresa. En aquest indret (aleshores, Hospital de Santa Llúcia) el sant va tenir un defalliment i va romandre vuit dies i vuit nits immóbil. L’interior de la capella conserva el portal Gótic original i la imatge jacent de Sant Ignasi.

Neogotička kapela, obnovljena 1952. godine koja obilježava epizodu boravka sv. Ignacija u Manresi. Na ovom mjestu (dakle, bolnica sv. Lucije) svetac je doživio slabost i ostao osam dana i osam noći nepomičan. Unutrašnjost kapele čuva jedan gotički izvorni portal i ležeći lik sv. Ignacija.

(Prijevod s katalonskoga M. Č.)

Najveće otkriće u Manresi bila je za mene kapela ekstaze. U okviru sim-pozija u Manresi 2007. godine po-

sjetili smo, kako se katalonski kaže: »Capilla del ‘Rapto’«. To je kapela sv. Lucije koja je u Injigovo vrijeme služila kao bolnica i utočište siromasima i beskućnicima. Za špilju sam znala da postoji, čula sam i za neke druge detalje Ignacijeva života, ali nika-da mi nitko nije rekao, niti sam igdje pročitala, da je sv. Ignacije bio u ekstazi. Isto tako sam se iznenadila da je ekstaza trajala osam dana i osam noći. Zapravo me to više podsjeća na

Putovima Sv. IgnacijaKapela ekstaze

1.

2.

3.

počivanje u Duhu jer sam negdje pročitala da je Ignacije obavljao fi ziološke potrebe. Uzeo bi nešto hrane i opet nastavio bespomoćno ležati što odaje karakteristike počivanja u Duhu. Bilo bi to zanimljivo točnije istražiti, to više što se sa sigurnošću zna da su ljudi pa-dali u Duhu kad su slušali Injiga i njegova su-druga Calista. Naime, sačuvani su dokumenti crkvenoga suda (inkvizicije) iz 1527. godine u Alcali koji vjerno prenose pitanja inkvizitora i odgovore Injiga i svjedokâ. Jedan od glavnih predmeta istrage i jedan od glavnih razloga zašto je Injigo bio u crkvenom zatvoru upra-

Foto

albu

m M

aric

e Ču

nčić

, 200

7.

Dr. sc. Marica Čunčić ispred kapele ekstaze

Natpisi na pločama


vo je padanje u Duhu – tada su to nazivali nesvjestica, obamrlost, uzetost. Da je to za Injiga bilo nešto poznato, vidi se iz njegove reakcije na tu pojavu: »Kad su pak Calistu i Iñigu kazali što se zbilo, oni rekoše da to nije ništa…«. Prijevod tih sudskih spisa na hr-vatskom nalazi se u knjizi: Ignacije Lojolski, Duhovne vježbe, 8. izdanje, Filozofsko-teološ-ki institut Družbe Isusove, Zagreb 2011., str. 150-152.

Što je ekstaza?»Dionizije kaže da ‘Božanska ljubav pro-izvodi ekstazu’, i da ‘Bog sam doživljava ekstazu kroz ljubav’… Doživjeti ekstazu znači biti stavljen izvan sebe… Kaže se da je čovjek stavljen izvan sebe kad je stavljen izvan znanja koje je njemu vlastito… (ili) izađe iz sebe… želi dobro prijatelju…« Sv. Toma Akvinski (I-II, 28,3)Mnogi su zabilježeni slučajevi oni u kojima su sveci doživjeli ekstaze. Prema »Katolič-koj enciklopediji«, vjerski zanos (nadnarav-na ekstaza) uključuje dva elementa: jedan, unutarnji i nevidljiv, u kojemu je pozornost uma usmjerena na vjersku temu, i drugi, tje-lesni i vidljiv, u kojemu je djelatnost osjetila suspendirana, smanjujući učinak vanjskih podražaja čineći njega ili nju otpornim na buđenje. Svjedoci Marijinih ukazanja često doživljavaju ove elemente ekstaze.

Što je počivanje u Duhu?Kad snaga Duha Svetoga tako ispuni osobu povišenom unutarnjom svijesti da tjelesna snaga odlazi sve dok osoba više ne može

Putovima Sv. Ignacija Kapela ekstaze

stajati – to nije nesvjestica. Osoba je sve-ga svjesna, ali je pod ozdravljujućom sna-gom Duha Svetoga.To se dogodilo Petru. Jedan hrvatski prije-vod kaže »Petar se zanese« (Dj 10,10), dru-gi: »pade u zanos«, a u nekim engleskim prijevodima »he fell into a trance« (on je pao u trans). Hrvatski prijevod iz 1562. kaže da »bî maknut van iz sebe«, ruski: »on pri-šel v isstuplenie« (ekstazu) »il tomba en extase« (pao je u ekstazu). La Bible du Se-meur, španjolska Biblija: »cayó sobre él un rapto de entendimiento« (na njemu je bio bljesak razumijevanja) (španjolski). Kad je Isus progovorio vojnicima u Getsemansko-me vrtu (Iv 18,6), oni »uzmakoše natrag i popadaše na zemlju« (Šarić), »odstupiše na-zada i padoše na zemlju« (1562.), »moved backward and fell on the ground«. I Savao je pao s konja na zemlju pred Damaskom za vrijeme iskustva svojega obraćenja. Kod Kristova groba vojnici su popadali: »Straža-ri uzdrhtaše od straha pred njim i postadoše kao mrtvi.« Šarić (Mt 28,4).Oni koji mole za nas kada padnemo u Duhu, nemaju moći ozdravljanja. Isus je jedini Li-ječnik i Njegov Duh Sveti uzrokuje fi zičko ozdravljenje, unutarnje iscjeljenje i duhov-no oslobođenje jer to Bog Otac želi u tome trenutku našega života.Mnogi iskuse ne samo počivanje i mir, nego na poseban način Božju prisutnost. Dok su pod silom Duha Svetoga, Isus ih želi oslobo-diti od navezanosti na grijeh i iscijeliti neka područja unutarnjega čovjeka. Duh Sveti slobodno i mnogo radi u ljudskome umu,


volji, mašti, sjećanju i osjećajima kada mu se čovjek potpuno preda i počiva u Njego-voj ljubavi. Čovjek ne treba ništa činiti da bi se to do-godilo, ali ne smije ni smetati. Jedino je po-trebno opustiti se i predati Njegovoj ljubavi i tiho ga hvaliti i slaviti zbog Njegove lju-bavi prema nama odbacujući svaku sumnju o našoj nevrijednosti jer to iskustvo nije za vrijedne, nego za one koji trebaju oslo-bođenje, unutarnje iscjeljenje i ispunjenje Duhom Svetim. Važno je predati se Božjoj

Putovima Sv. IgnacijaKapela ekstaze

ljubavi i pouzdati se u Njega makar ništa ne osjećali. Može se počivati 5 minuta, 5 sati ili 5 dana – svejedno je, ali je važno ostati u tom predanju koliko sami osjećamo da tre-ba. Trajanje ne znači da smo manje ili više grešni ili sveti jer počivanje u Duhu tek je početak našega hoda u Bogu. Gospodin će nastaviti raditi u nama i s nama na svoju slavu ako ga ustrajno hvalimo i slavimo i nastojimo vršiti njegovu svetu volju svaki dan.

Injigo u ekstazi, kapela sv. Lucije,

Manresa.

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

36 | INJIGO 3 | Kolovoz 2015 | 36363663366663666 ||||||| IIINNINNIINNNNNNNNNNJJJJIJIIIIJIJIJIJIJIJIJJIJIJIIIIIJIJIIGGGGOGOGGGGGGGOGGGO 3 | KKollovovovvozoozo 220100111110115555555555555 |||||||||||||

U 7. KRUGU, U 41. GODINI

ŽIVOTA ISPUNILO SE VRIJEME…

Sada ne živim

više samo

za sebe, nego da

usrećim i drugoga

Osvrt na život prije i poslije ulaska u duhovne vježbe sv. Ignacija u »Programu Injigo«

Prije duhovnih vježbiPrije duhovnih vježbi proživje-la sam intenzivan period obra-ćenja, išla na sv. misu i ispovi-jed. No, bilo je još mnogo toga što je trebalo mijenjati u mome životu. Molila sam i za životni poziv - da prepoznam kamo me Gospodin zove. Tako je krenula velika pustolovina, putovanje u moje središte, tamo gdje nikoga nisam puštala. Bilo je tu straho-va, nepovjerenja, nepraštanja i neke tuge.

Poslije duhovnih vježbiU duhovne vježbe sv. Ignacija ušla sam 2004. godine. Početak u njima nije bio onakav kakav sam očekivala, sve je išlo vrlo polako. U početku samo velika šutnja, ali i mir. Primala sam puno Božje ljubavi razma-trajući, čekajući u molitvi da Gospodin progovori i da mu se mogu povjeriti. Moje nepovje-renje prema Gospodinu i dru-gima bilo je veliko, kao veliki obruč koji me stišće i ne da mi disati. Puno je otpora bilo u meni. Onoliko koraka koliko

bih se približila Gospodinu, to-liko bih se ubrzo i udaljila.

Utjeha je uvijek bila prisutnaNo, utjeha je uvijek bila pri-sutna. Kad bih htjela odustati, u moje bi srce došla nova ku-gla Ljubavi i znala sam da je to jedini put da uklonim sve ono što me sprječava da ra-stem u prihvaćanju i spoznaji sebe. Gospodin je u svakom krugu polako iscjeljivao moje rane pomoću ispovijedi, odri-canja, molitve, predanja, kao i pomoću pratitelja koji su me hrabrili, usmjeravali i poma-gali u razlučivanju svega što mi se događalo. Vježbala sam se u otkrivanju svoga identi-teta: tko sam to ja, zašto sam na ovome svijetu i koja je moja svrha. Prihvaćala sam da sam Njegovo ljubljeno dijete kao i ljubljena grješnica. Tako sam u razmatranjima uranjala u Božju ljubav, praštala svome zemaljskom ocu i upoznava-la nebeskoga blagog oca. Is-pravljala se moja kriva slika o Njemu. Upoznavala sam Svetu obitelj, dopuštala im da oni budu moja obitelj, a maleni Isus da bude moj brat, da On dođe u trenutke odbačenosti, usamljenosti i tuge kako bi moja nutrina bila ozdravljena i preobražena Njegovim do-laskom. Prihvaćala sam svoje djetinjstvo i okolnosti života, i

Svjedočimo:

kristocentrično,

kratko i

konkretno

(Marica Čunčić, 3k)

Što mi se dogodilo Svjedočanstva vježbatelja

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

| Kolovoz 2015 | INJIGO 3 | 37||||||| KKKKKKKKKololololoooo ovovovovovvovovvvvvozozoooooozooooz 22222011010110101015555 55 ||||||| ININININNINNINININNINNININNJJIIJJJJJIJIIJIJJIIIIJJIJIJIIJJJIIGGOGOOGOGOGOGGOOGOGOGOGOGOOOOGOOO 33333333333333333 ||||||||||||| 3377377733337377337

da je netko postojao i bdio dok ja još sebe nisam bila svjesna.

Uvidjela sam da je to jedini put da dopustim Gospodinu da uđe u moju prošlost, da osvi-jetli sve tamne podrume duše i da budem iscijeljena od sve nerealnosti, izolacije i porica-nja stvarnosti. Učila sam se ra-zlučivati da vidim koliko sam Božja, a koliko još surađujem s neprijateljem i slijedim li Isu-sovu zastavu. U korizmi sam se učila prihvaćati sebe i svoje ži-votne križeve i bila iznenađena koliko sam blagoslova i obra-ćenja po njima primila. Sva-ki je Uskrs moje proživljeno putovanje iz tame u svjetlost. Iako sam već prihvatila svoj način života, u meni je tinjala čežnja za zajedništvom s dru-gima, ali na jedan povezaniji način od načina na koji sam već živjela u zajednici braće i sestara u Crkvi.

U meni je tinjala čežnja za zajedništvomU 7. krugu, u 41. godini živo-ta došlo je vrijeme i da se su-očim sa svojim strahovima od vezivanja i zajedništva, kao i duboko potisnutom željom za njime. Gospodin me pozivao da prihvatim novi život koji mi daje i da je došlo vrijeme

za promjenu u mome životu. Pokazuje mi zelenu plodnu njivu na kojoj će biti izgrađen novi vrt. No, ponovno slijedi moja borba s nepovjerenjem, sumnjom i strahom od odba-čenosti. Vraća me na temelj, da prihvatim svoju vrijednost djeteta Božjega, sebe, svoj ži-vot i da prihvatim ljubav. U korizmi sam molila da u slo-bodi mogu donijeti odluku za izbor osobe koju mi Gospodin daruje. Strašila sam se odluke. No, u Velikom tjednu odgovor se bistrio, postalo mi je jasno što me sputava i od čega bje-žim. Dobivam potvrdu izbora da je to osoba koju je Gospo-din stavio na moj životni put i da je brak moj poziv. No, tre-balo je vremena da u tom iz-boru i odrastem i da se učim prihvatiti i svoga muža i svoj novi način života. Danas, na-kon tri godine braka mogu reći da upravo uz pomoć supruga bolje upoznajem sebe, da me on uči ljubiti, uči me zajed-ništvu i rastu u međusobnom prihvaćanju. Jer, tek sada sebe mogu ispravno vidjeti, u ogle-dalu svoga ponašanja prema mužu. Padaju sve maske i sve je vidljivo. Više nisam ista oso-ba jer me mijenja ljubav i od-nos s drugom osobom, a oboje smo isto tako svjesni da bez Gospodinove milosti ne bismo bili gdje smo danas. Duhovne vježbe postale su sastavni dio

i našega zajedničkog života. Ima još dosta toga što nije pre-dano i preobraženo Njegovom ljubavlju, ali sve ono što sam prošla daje mi pouzdanje u Njegovu svemogućnost. Naj-ljepše od svega je da mogu reći da sada više ne živim samo za sebe, nego da usrećim i drugo-ga, a time je i moja radost sve veća. Jer, svi smo pozvani na davanje i u tome je božanska nit našega života. Neizmjer-no sam zahvalna Gospodinu što mi je dao tu milost da se u ovom pozivu učim ljubiti i tako se mijenjati.

G. K. (podatci poznati uredništvu)

Što mi se dogodilo

Moje nepovjerenje prema Gospodinu i drugima bilo je veliko, kao veliki obruč koji me stišće i ne da mi disati. Upoznavala sam Svetu obitelj, dopuštala im da oni budu moja obitelj, a maleni Isus da bude moj brat, da On dođe u trenutke odbačenosti, usamljenosti i tuge kako bi moja nutrina bila ozdravljena i preobražena Njegovim dolaskom.

Svjedočanstva vježbatelja


Upis u duhovne vježbe od 30 tjedana 2015./2016.Upis u duhovne vježbe od 30 tjedana 2015./2016.


Simpozij u Manresi, na kojemu sam sudje-lovala, sadržajem je i sada aktualan iako je prošlo skoro osam godina od datuma održa-

vanja. Zato nastavljam s tom temom jer je važno da sudionici duhovnih vježbi u Programu Injigo imaju uvid u kontekst u kojemu se Program Inji-go nalazi u odnosu na druge katoličke pokrete i zbivanja u Crkvi; da upoznaju druge koji slič-no rade i spajaju ignacijanske duhovne vježbe s karizmatskim elementima. Simpozij se održao u zgradi Družbe Isusove gdje smo i odsjeli. Tada sam prvi put bila u Manresi, što je samo po sebi velik doživljaj, a tema simpozija bila mi je ohra-brujuća jer Program Injigo spaja ignacijanske du-hovne vježbe s elementima Katoličke karizmatske obnove. Zato sam bila pozvana govoriti o kariz-matskim elementima u našim duhovnim vjež-bama. Koordinator je inzistirao da ne govorimo toliko o ignacijanskim duhovnim vježbama koje su svima na simpoziju bile dobro poznate, nego da objasnim i naglasim kako i gdje karizmatski elementi ulaze u naš program.

Pozdravni govor provincijala Katalonske provincije Družbe Isusove Sudionici simpozija bili su isusovci i laici koji s njima surađuju i to iz Španjolske, Belgije, Poljske, Francuske, Engleske, Irske, Švicarske, Sloveni-je, BiH i Hrvatske. Kad smo stigli, večerali smo u društvu oca provincijala Katalonske provincije Družbe Isusove koji je zbog simpozija stigao iz 60 km udaljene Barcelone, glavnoga grada špa-njolske pokrajine Katalonije, da nas na početku rada pozdravi. U svome je govoru rekao da je Duh Sveti prisutan u duhovnim vježbama iako sv. Ignacije o tome u svojoj knjizi »Duhovne vježbe« ne govori, da postoji razgovor između Ignacijevih duhovnih vježbi i Duha Svetoga. Darovi Duha Svetoga su tu da se daju drugima. Ignacijanske

Karizmatske duhovne vježbe

Isusovci i laici zajedno vode duhovne vježbe u milosti karizmatske obnoveDr. sc. Marica Čunčić


su duhovne vježbe apostolsko iskustvo pa tako postajemo apostoli Duha Svetoga. Europa je ma-terijalizirana, duhovnost se mora obnoviti. Odgo-vorni smo svi, pogotovo mi koji spajamo duhovne vježbe s karizmatskom obnovom. Potaknuo nas je da se trudimo oko toga da drugima pomognemo naći Boga.

Kako je došlo do ovoga skupa?Družba Isusova raširena po svijetu okuplja sve svoje provincije i regije u šest konferencija. Jedna od njih je Konferencija europskih provinci-jala (Conference of European Provincials – CEP). Obuhvaća 30 provincija i 4 regije u Europi, Bliskom Istoku i Kanadi.1 CEP ima dvadesetak europskih međuprovincijskih suradničkih skupi-na. Jedna od njih okuplja isusovce uključene u karizmatsku obnovu (kratica CEL).2

Koordinator CEL-a 2007. bio je o. Manuel Casa-nova zadužen za organizaciju skupa u Manresi. Dugo godina boravio je u Indiji. Nakon povrat-ka bio je direktor nacionalnoga povjerenstva za karizmatsku obnovu u Madridu za cijelu Špa-njolsku, a 1987. – 1997. sudjelovao je na projektu Evangelizacija 2000 u Rimu kao direktor za cijelu Europu. S ocem Manuelom izmijenila sam ne-koliko pisama i telefonskih razgovora prije puta u Manresu. Bilo mi je drago da razumije i vodi duhovne vježbe s karizmatskim elementima kao i mi. Kad je čuo da oci isusovci u Hrvatskoj nisu uključeni u Katoličku karizmatsku obnovu, samo je uskliknuo: »What a pity!« – Kakva šteta! Otac Manuel umro je prije nekoliko godina. Sadašnji je koordinator isusovaca uključenih u Katoličku ka-rizmatsku obnovu o. Paul Favraux u Bruxellesu.

1 Ostale konferencije: Konferencija Latinske Amerike; Konferencija Azije na Pacifi ku; Konferencija Južne Azije; Konferencija SAD-a; Konferen-cija Afrike i Madagaskara.

2 Ostale skupine u CEP-u 2007. bile su: bioetika, Zajednice kršćanskoga života, obrazovanje, formacija, više obrazovanje, islam, misije, Misijsko djelo, učitelji novaka, fi lozofi ja, Apostolat molitve, izbjeglice, urednici kulturnih osvrta, skolastici, znanost, društvene znanosti, duhovnost – Europska konferencija za duhovne vježbe (ECSE), delegati za zvanja, dragovoljci, mrežni stručnjaci i mladi.


U pozivu CEL-a za simpozij 2007. pisalo je: »Proš-le godine kad smo se sreli u Bruxellesu s ostalim isusovcima, shvatili smo da mnogi članovi Druž-be Isusove daju duhovne vježbe s laicima u izvr-snom partnerstvu. Štoviše, provincijal južne bel-gijske provincije o. Daniel Sonveaux, pozvao nas je da produbimo odnos između psihologije i vjere i promičemo duhovne vježbe u svakodnevnome životu. Zbog toga smo odlučili da u 2007. godini uzmemo za refl eksiju i diskusiju predmet: Isusov-ci i laici zajedno vode duhovne vježbe. Vježbe u milosti karizmatske obnove. Razmjena iskustava i perspektive za budućnost.«Tom je sastanku u Bruxellesu 2006. prisustvovao slovenski isusovac p. Marijan Šef (rođen 1932.), doktor medicine, profesor pastoralne medicine i medicinske antropologije na Teološkoj fakulteti u Ljubljani i Mariboru, duhovni asistent Katoliške karizmatične prenove v Duhu za Sloveniju. Zbog teme u Manresi, na taj je simpozij pozvao pozna-toga karizmatika dr. sc. fra Ivu Pavića iz Bosne i Hercegovine i mene iz Hrvatske. Pater Šef pred-ložio je koordinatoru CEL-a, isusovcu p. Manue-lu Casanovi da održim predavanje kao laik koji s njim surađuje u davanju duhovnih vježbi s ka-rizmatskim elementima. Naime, tada sam inten-zivno surađivala s p. Marijanom Šefom na razvo-ju Programa Injigo u Sloveniji. Pozvao me 2004. godine da započnem duhovne vježbe u Ljubljani za neke članove Katoličke karizmatske obnove u Duhu. U prvoj skupini 2004./2005. bilo je 14 su-dionika i za njih sam imala tjedne upute u kapeli Družbe Isusove u Dravlju u Ljubljani. Kad se broj povećao, imali smo velike susrete preko puta re-zidencije u župnoj crkvi koju vode oci isusovci.


Sljedećih sam godina za Slovence vodila duhov-ne vježbe u šutnji i paralelno škole za slovenske pratitelje tako da su oni polako preuzimali službu praćenja do tada povjerenu pratiteljima iz Hrvat-ske. Prvi slovenski pratitelj bio je pater Šef koji je i sam bio vježbatelj. Bio je oduševljen bitnim po-makom u plodovima iscjeljenja unutarnjih rana jer se bavio upravo tom problematikom. Evo tek-sta koji je p. Šef pročitao na simpoziju u Manresi na francuskom.

P. Marijan Šef, dr. med., D.I.� Iskustvo ignacijanskih duhovnih vježbi u svakodnevnom životuU razgovoru s nekim osobama u Karizmatskom pokretu u Ljubljani (Dravlje, župa gdje ja živim) prije šest godina (tj. 2001.) došli smo do spozna-je da molitva za iscjeljenje unutarnjih rana, koju smo imali odmah nakon završetka susreta, nije donosila očekivanih plodova: produbljenje du-hovnoga života i iscjeljenje unutarnjih rana. Pitao sam se sam, a i s drugima, što bismo mogli učiniti da damo molitvi za iscjeljenje dublji sadržaj. Na-kon više razgovora, odlučili smo organizirati se-minar za unutarnje iscjeljenje. Na seminaru koji je trajao malo više od godinu dana, prošli smo bitne sadržaje pomoću predavanja i literature. U proljeće 2004., završili smo sa seminarom. U to


P. Marijan Šef, dr. med., D.I., slovenski isusovac, bivši provincijal Slovenske provincije Družbe Isusove, profesor pastoralne medicine i medicinske antropologije, duhovni asi-stent Katoliške karizmatične prenove v Duhu za Sloveniju. Rođen je 1932. u Brežicama u Sloveniji. Di-plomirao je medicinu 1957. U Družbu Isusovu stupio je 1958. u Zagrebu, gdje je studirao na Visokoj fi lozofsko-teološkoj školi. Zaređen je za svećenika 1966. Od 1968. predavao je na Teološkoj fakulteti u Ljubljani i Mariboru. Napisao je više knjiga o medicinskoj etici. Po želji isusovačkoga generala Kolvenbacha blažio je posljedice rata 1994. u Sarajevu u okviru Isusovačke službe za izbjeglice (JRS), predavao na biskupijskoj srednjoj školi za medicinske sestre i vodio duhovne vježbe za redovnice, bogoslove i svećenike. Od 2003., jednom mjesečno u Ljubljani je vodio svetu misu s molitvama za iscjeljenje unutarnjih rana. Godine 2004. pozvao je dr. sc. Maricu Čunčić da započne Program Injigo u Sloveniji. Bio je misnik, ispovjednik, vježbatelj i pratitelj u duhovnim vježbama u svakodnevnom životu od 30 tjedana i u šutnji u Programu Injigo u Sloveniji do 2010. Sada je u miru.

Fot

oalb

um M

. Šef

(200

4.)

sam vrijeme u Zagrebu sreo dr. Maricu Čunčić. U razgovoru smo brzo došli do zajedničke spozna-je da će Duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana u Programu Injigo biti vrlo dobro produženje spomenutoga seminara. Marica mi je protumačila takav tip duhovnih vježbi kakav je meni bio nepoznat. Marica ga je upoznala u Kanadi gdje je upoznala isusovca p. Johna Vel-trija, D. I. U našem me razgovoru najviše odu-ševila činjenica da pratitelji mogu biti i laici koji su obavili takve duhovne vježbe. U spomenutim duhovnim vježbama pratitelj nauči pratiti drugu osobu slušajući što je doživjela u molitvi. U tome sam prepoznao potrebnu komponentu molitve za izlječenje: slušajući čovjeka koji nosi unutarnje rane, može se doći do nekih izvora ili korijena tih rana. Prvi krug od 30 tjedana imali smo u Lju-bljani 2004./05. Sudjelovalo je 14 sudionika. Deset osoba pratio sam ja, a ostale pratitelji iz Zagreba. U narednim godinama dolazilo je do sve većeg broja sudionika. Umnožio se i broj pratitelja, tj. pratiteljica. U drugom krugu bilo je 40 vježbatelja i 7 pratitelja. Neke vježbatelje su ponovno pratili iz Zagreba, najviše preko telefona, a neke i preko računala (Skype). Poslije drugoga kruga duhovnih vježbi od 30 tjedana u Sloveniji 2005./06., odlu-čismo posjetiti Rim stopama sv. Ignacija i vidjeti neke dijelove grada gdje je živio. U trećem krugu 2006./07., bilo nas je ukupno 104 s 12 pratitelja,


neke osobe odustale su prije završetka. Primijetio sam da plodovi vježbi nisu bili najbolji kod onih vježbatelja koji nisu bili radili prema našim upu-tama. Pročitat ću neka svjedočanstva iz zadnjih duhovnih vježbi u svakodnevnom životu.

Žena, 56 godina, završila je tri kruga DVŽ, i sama je pratiteljica, iznijela je ovo svjedočanstvo o raz-matranju evanđeoskog odlomka Lk 5,1-11 – Isus zove prve učenike.

Šimun Petar čitavu je noć lovio ribe s prija-teljima i ništa nisu ulovili. Upotrijebili su sve snage i iskustvo, ali ništa od toga. Vjetar ih je nemilosrdno udarao. Ništa. Ništa! Nemaju što donijeti svojoj obitelji, svojoj gladnoj djeci. Nastavljaju s traženjem. Noć je bila veoma ta-mna i tvrda. No situacija u kućama bila je još tamnija i tvrđa. Zabrinuti i utučeni peru svoje mreže i razmišljaju što će reći svojoj djeci i ženi. U tom trenutku Isus se približi Petru i pozove ga da ponovno baci mreže. Petar je s nepovjerenjem slušao Učitelja. No njegova prisutnost probudila je u njemu snagu i nadu da će se ipak nešto dogoditi. U tom trenutku, piše žena koja je bila u molitvi, sjećanjem mi projuri život u vihoru svađa s mužem zbog vjere. Svi moji napori bili su bez uspjeha. To nije bila samo borba protiv zida, nego protiv neke snage koja me je potpuno paralizirala. Pala sam u očaj misleći da je sve uzalud. S druge strane, u meni se pomoću vježbi poja-vila želja da se približim Isusu. Od toga tre-nutka počela sam trčati prema Isusu. On je postao sastavni dio mojega života. U sebi sam osjećala neku drugu prisutnost. Istovremeno sam osjetila da se u mom mužu događa ne-što slično. Sada nas troje: Isus, moj muž i ja, gradimo nove međusobne odnose. To je bio najveći ribolov u mojoj obitelji: Isus je postao član naše obitelji. Dok sam se sama borila da se približim Isusu, ostala sam praznih ruku.


Kada je u naš dom ušla milost Gospodinove objave, naši su se međusobni odnosi potpuno promijenili. Isus mi povremeno kaže: »Volim vas sve!«. Sada molim Gospodina da snagom Duha Svetoga prožme živote svih članova moje obitelji.

Svjedočenje druge žene:Mnogo su me dotaknule suze i riječi zahvalne žene u evanđelju, shvatila sam da Isus pere i moje noge. I moj je muž vrlo zahvalan jer je shvatio da Isus pere i njegove noge iako ne sudjeluje u duhovnim vježbama. Bog se brine za nas oboje.

Dr. sc. fra Ivo Pavić, OFMKako su duhovne vježbe utjecale na moje karizmatsko djelovanjePredstavnik Bosne i Hercegovine na simpoziju, poznati karizmatik dr. sc. fra Ivo Pavić, u svom se kratkom izlaganju osvrnuo na ulogu duhov-nih vježbi u Programu Injigo u svom pastoralnom radu. Njegovo svjedočanstvo na engleskom dono-simo na hrvatskom.Kao svećenik-franjevac prije nešto više od se-dam godina (tj. 2000.) otvorio sam se karizmat-skom djelovanju. Krštenjem Duhom Svetim su-sreo sam živoga Gospodina. Nakon početnoga entuzijazma došli su određeni problemi i poteš-koće koje nisam mogao riješiti, a došla su i pi-tanja na koja nisam mogao odgovoriti. Bio sam zbunjen. Tražio sam pomoć od Gospodina. Do-bio sam rasvjetljenje. On me uputio na duhovne vježbe svetoga Ignacija u šutnji. Duhovne vježbe osobno sam obavio osam dana u šutnji u Progra-mu Injigo i preko njih dobio važne odgovore na pitanja, a uz to se moj život iznutra promijenio. Mnogo sam toga naučio. Dok sam ih obavljao, Gospodin mi je pokazao cijelu moju prošlost. On je izliječio neke moje unutarnje rane, moje


slabosti. Nakon toga je moj pastoralni rad dobio veću vrijednost. Shvatio sam da u životu treba izvršiti volju Božju koliko god mi bilo teško. Naime, duhovne vježbe su popravile moju osob-nu molitvu. Ona je postala bogatija i osobnija. Spoznao sam da Bog i danas govori i da mogu s njim imati osoban i intiman odnos, tj. da mogu s Kristom razgovarati kao s prijateljem. One su mi općenito pomogle u razlučivanju duhova i moli-tvama za oslobađanje od utjecaja zloga. Za mene je to bilo nešto novo. Gospodin mi je pokazao kako djeluje neprijatelj Božji i naš, koje su nje-gove taktike i kako ih prepoznati. Upoznao sam i vrijednost duhovnoga vodstva. Pomogle su mi da bolje znam voditi duše da se otvore Duhu Svetom kako bi primile njegovu snagu. Zaklju-čio sam da karizmatski darovi idu skupa s ovim načinom duhovnih vježbi. Zapravo su me du-hovne vježbe učvrstile da s duhovnim darovima ne lebdim u zraku, već čvrsto stojim nogama na zemlji. Bog mi je u karizmatskom pokretu dao vrlo mnogo darova, a darovi su uvijek za dru-ge i trebalo ih je pročistiti uz pomoć razmatra-nja i kontemplacije. Propovijedajući u mnogim zemljama, govorio sam o vrijednosti duhovnih vježbi. Od mojega prvoga susreta s duhovnim vježbama stalno se povećavao broj ljudi koji su dolazili na molitvene susrete, duhovne obnove

Dr. sc. fra Ivo Pavić, OFM rođen je 1965. u Hrvatskoj Tišini. U fra-njevački red stupio je 1988., zaređen je 1997. Bio je župni vikar u Rumbocima, Uskoplju, Tuzli i Tolisi (1997. – 2005.), na studiju u Rimu (2005. – 2009.), a od 2009. je župnik u Šurkovcu gdje je primio više od pola milijuna vjernika i sagradio novu crkvu. Na Institutu za duhovnost Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu magistrirao je 2007. i doktorirao 2011. Magistarski je rad objavio: »Molitvom do zdravlja« 2007., 2009., 2015., »Heilung durch Gebet« 2014. Doktorski rad »Krštenje u Duhu Svetom u Crkvi s posebnim osvrtom na kontekst u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini« objavio je skraćeno: »Krštenje u Duhu Svetom« 2011., »Die Taufe im Heiligen Geist« 2012., »Baptism in the Holy Spirit« 2012. Uz knjige: »Žedan sam«, 2006., »Put do odgovora«, 2009., »Der Weg zu den Antworten« 2012., ima brojne članke, slušne i video snimke duhovnih obnova i gostovanja na radiju i televiziji. Od 2014. vodi na Radio Mariji emisiju Isus i danas ozdravlja. U službi evangeli-zacije održao je tisuću duhovnih obnova po cijelome svijetu.

Foto

albu

m Iv

o Pa

vić

(200

7.)


i seminare koje sam vodio, jer su mi duhovne vježbe pomogle da se djelotvornije koristim da-rom ozdravljanja. Od prve godine kada me Gos-podin uputio na duhovne vježbe do danas, moj je duhovni život sve bogatiji. Postao sam sigurniji u svojim nastupima. Od tada ih nisam prekidao obavljati. Bio sam vježbatelj u duhovnim vježba-ma u svakodnevnome životu, a uz to sam i sam počeo davati drugima duhovne vježbe u šutnji, osobito redovnicama. Kod njih sam vidio veli-ke plodove i životne promjene. Nakon završenih takvih duhovnih vježbi u šutnji, jednoj starijoj redovnici Isus je rekao: »Kćeri moja, dugo sam te čekao.«. Moj odlazak u Rim 2005. g. na po-slijediplomski studij smatram jednim od plo-dova duhovnih vježbi. Na Papinskom institutu za duhovnost na Gregoriani, koji vode isusovci, još više sam upoznao utemeljitelja isusovačkoga reda sv. Ignacija i mnogo toga naučio o duhov-nim vježbama. Bogu zahvaljujem na ovom daru duhovnih vježbi i redovito ih preporučujem sve-ćenicima, redovnicima, redovnicama i laicima. Uistinu, moj je duhovni rast nezamisliv bez njih. Smatram da bez njih, bez kontemplacije u šutnji, ne bih mogao opstati pod pritiskom ljudi koji dolaze tražiti pomoć. Smatram da karizmatski darovi i duhovne vježbe trebaju ići zajedno jer tek će onda biti velika žetva.


O. Herbert Alphonso prije više od desetak godina držao je predavanja o duhovnome vodstvu u Centru za ignacijansku duhovnost u Rimu. U trećem nastavku objašnjava što je duhovni život i sloboda za Boga.

Indijski isusovac,

12 godina bio

je direktor

Ignacijanskoga

centra za

duhovnost (Centre

for Ignatian

Spirituality - CIS)

u Generalnoj kuriji

Družbe Isusove

u Rimu. Obavljao

je dužnost

dekana Instituta

za duhovnost

Papinskoga

sveučilišta

»Gregorijana«

u Rimu, bio je

profesor duhovne

teologije i

ignacijanske

duhovnosti na

tome Institutu.

Duhovno vodstvo

Što jest duhovno vodstvo? Da bismo došli do ispravne predodžbe duhov-noga vodstva, moramo prvo postavi-

ti neke temelje. To su osnovne postavke duhovnoga života i čovjekova rasta u nje-mu. Stoga mi dopustite da se na trenutak usredotočim na stvarno značenje duhov-noga života i rasta u njemu. Jedino ćemo tako doći do istinskoga razumijevanja du-hovnoga vodstva.

Nebiblijska i biblijska predodž-ba duhovnoga života i rastaImamo različite predodžbe duhovnoga života i rasta u njemu. Jedna od tih pre-dodžbi nije uvijek jasno oblikovana, ali ju svejedno nosimo sa sobom poput prt-ljaga. To je predodžba o čovjeku koji se mukotrpno uspinje prema Bogu po jasno

Prof. dr. sc. o. Herbert Alphonso, D. I.

defi niranim stupnjevima rasta. Ovi stup-njevi imaju svoja imena: stupanj proči-šćenja, stupanj prosvjetljenja, stupanj sjedinjenja s Bogom. Ali uočite, u sredi-štu je čitave ove predodžbe čovjek koji se uspinje prema Bogu, čovjek koji svoj put prema Bogu krči jasno defi niranim stup-njevima rasta. Ovo je posve nebiblijska predodžba duhovnoga života i rasta. To je pelagijanska predodžba ili, u najboljem slučaju, polupelagijanska (rad na vlastiti pogon samo svojom voljom). Predodžba čovjeka koji se uspinje prema Bogu po jasno defi niranim stupnjevima rasta nije biblijska. Biblijska predodžba, naime, naglašava prvenstvo i inicijativu koji do-laze od Boga. Bog je taj koji neprekidno dolazi čovjeku, a nije čovjek onaj koji se uspinje Bogu. Bog dolazi, neprekidno do-lazi čovjeku. I u tome nikad ne prestaje. Bog – koji je po određenoj defi niciji sa-moočitovanje i samodarivanje (dakle Bog objavljuje sebe i Bog daruje sebe).

Sve veća sloboda OD, kako bismo bili sve više slobodni ZAA znate li što je duhovni život? To je Bog koji dolazi čovjeku, ali čovjek za njega nije spreman, nije slobodan jer ga blokira-ju brojni strahovi i strepnje, afi niteti i od-bojnosti, ovisnosti i averzije, sebeljublje,


svojevoljnost i vlastiti interesi. I tako čo-vjek koji raste u duhovnom životu, raste pod djelovanjem Boga koji uvijek dolazi i postupno se oslobađa svih zapreka koje ne dopuštaju Bogu da uđe u njega svo-jim životom, ljubavlju i snagom; da uđe u njega kako bi ga učinio u sve većoj mjeri slobodnim za sebe. Ovo su ključne riječi i zato ih ponavljam: rast u duhovnom ži-votu uvijek je pod djelovanjem Boga koji dolazi – jer primat (prvenstvo) i ini-cijativa pripadaju Bogu – a čovjek se mora postupno oslobađati svega što ometa ula-zak Božjega života, ljubavi i snage, kako bi imao sve veću i veću slobodu za Boga. Je-ste li uočili kako sam čitav rast u duhov-nom životu, čitav duhovni život koji sa-zrijeva, sažeo u samo jednoj jedinoj riječi – sloboda? Ta riječ ima dvije dimenzije: to je sve veća sloboda OD, kako bismo bili sve više slobodni ZA. Sve veća i veća sloboda od svih blokada i zapreka pod djelovanjem Boga koji neprekidno dolazi, kako bismo bili sve više i više slobodni za Boga. Ili kako danas kažemo, kako bismo bili sve više i više raspoloživi za Boga, sve više i više dostupni Bogu, sve poslušniji Bogu i Njegovu Duhu i Njegovim pokre-tima u nama. Želim vam dati još jednu sliku toga istoga, temeljnoga koncepta ra-sta u duhovnom životu. Moja je omiljena rečenicu koju bih, ako mi dopustite, ovdje izgovorio: »Kršćanski je duhovni život, u svom rastu do savršenstva ‘aktivna re-ceptivnost’.« – dakle, aktivna sposobnost primanja. Smisao kršćanske duhovnosti, od njegovih se temelja može sažeti u ka-tegoriji aktivne receptivnosti. Molim vas, uočite – aktivna receptivnost, a ne pasiv-nost.

Duhovno vodstvo

Marijina tajnaPravi uzor rasta u duhovnom životu, kako nam je divno rekao II. vatikanski koncil u 8. poglavlju Lumen gentiuma, jest Marijina tajna. Marija je lik i uzor Crkve, ljudskoga bića koje može biti i biva otkupljeno, slika rasta prema kr-šćanskom savršenstvu i svetosti. U čemu je, dakle, Marijina tajna? Braćo i sestre, još jednom, to isto 8. poglavlje Lumen gentiuma divno nam govori da se čitava Marijina tajna može sažeti u tajnu Navještenja. Koja je, dakle, tajna Navještenja? Kada je Bog stupio u Ma-rijin život – uočavate li kako inicijativa i primat pripadaju Bogu? Kada je, dakle, Bog stupio u Marijin život sa svojim po-zivom da ona bude majka Otkupitelja, kako je ona odgovorila? Je li mu ona rekla: »Da, moj Bože, ja ću to učiniti.«? Ne, ona je rekla: »Evo službenice Gos-podnje, neka mi bude po riječi tvojoj.«. Razabirete li aktivnu receptivnost? Marija, sa svom snagom svoje slobode i neovisnosti, stavlja se u potpunosti na raspolaganje Bogu. »Evo mene, službenice Gospodnje. Svu snagu svoje slobode stavljam tebi na raspolaganje. Ti radi sa mnom ono što želiš.«Aktivna receptivnost. Sloboda za moga Boga. Poslušnost. Ra spoloživost. Posvećenost. Uočite kako se osloba-đam OD, kako bih bio slobodan ZA svoga Gospodina. To je stvarna jezgra kršćanske duhovnosti i njezina rasta prema savršenstvu.

S engleskog preveo: mr. sc. Milivoj Vodopija.

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić.Nastavit će se u sljedećemu broju.


Kronologija Injiga se nastavlja. Nakon što se u prvome dijelu dr. sc. Marica Čunčić, utemeljiteljica i voditeljica Zajednice i Programa Injigo, prisjetila svojih prvih duhovnih vježbi te svojega ozdravljenja u srednjoškolskim danima, u drugome nastavku prisjeća se apostolata iz toga razdoblja (1969.)

Poslije zadnjega sata popodnevnoga turnusa zagrebačke IV. gimnazije u zgradi gdje je sada Muzej Mimara na Rooseveltovu trgu u Zagrebu, pješačila sam do Glavnoga

kolodvora sa sestričnom. Išle smo vlakom u školu svaki dan. Bila je hladna večer. Čekale smo vlak u toploj čekaonici, nismo sjedile jer je bila krcata, dimilo se od mnoštva cigareta i zato smo brzo izašle na prvi peron na svježi zrak. Pričale smo vjerojatno o školi jer smo imale iste profesore za neke predmete. Ona je gledala prema pruzi, a ja prema zgradi.

Najednom je primijetila da sam počela zapinjati u razgovoru – gledam u nešto njoj iza leđa. Pozornost mi je zaplijenio jedan mlađi čovjek nižega rasta na drugoj strani perona. Stajao je do zida zgrade kolodvora okrenut prema djevojčici s kojom je razgovarao. Sestrična ga nije vidjela jer je gledala prema meni.

DALJA POVIJEST DUHOVNIH VJEŽBI U PROGRAMU INJIGO (II. DIO)


Gorući grm

Prvi peron na željezničkom Glavnom kolodvoru u Zagrebu



Iako nisam čula što govori, shvatila sam da njegova sugovornica baš ne surađuje s njegovim željama. On je u nešto uvjerava i na nešto nagovara. Djevojčica mi je okrenuta leđima tako da joj ne vidim lice. Po pokretima njezinih ramena kojima je slijegala i kako je mahala glavom, shvatila sam da se verbalno otima sugovorniku. Njegove grimase odavale su da nema dobre nakane, a to znači da je djevojčica u opasnosti.

Sljedeći trenutak stajala sam između njega i nje.

– Kada ti ide vlak? – pitam je ozbiljno i prisno kao da se poznajemo.

– Ne znam – pogleda me kao ptičica iz kaveza. Dobro sam pretpostavila. Ona je u opasnosti.

– Kamo ideš?

– U Zabok.

– Moramo pogledati kada ti ide vlak.

Sestrična, djevojčica i ja krenemo ne obazirući se na čovjeka – zatečen, ostao je bez riječi. Plijen mu je upravo pobjegao!

Pogledale smo raspored, vlak za Zabok polazi za desetak minuta s petoga perona zapadno od zgrade kolodvora. Dok se žurimo po prvome peronu prema zapadu, pitam je:

– A tko je taj čovjek s kojim si razgovarala?

– Ne znam.

– Što hoće?

– Nudio mi je da kod njega prespavam.

– Odakle putuješ?

– Iz Virovitice. Bila sam kod tete.

(Dugo sam pamtila ime mjesta iz kojega je putovala od svoje tete, ali sad više nisam sigurna da je to bila Virovitica.)

– U koji razred ideš?

– U osmi.

– I teta te pustila samu?

– Da, ona me dovela na vlak i rekla da u Zagrebu trebam presjesti.

Gorući grm

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

(201

5.)


On je rekao da mi se ne isplati tako kasno putovati kad mogu kod njega prespavati, kao: bilo bi bolje da ujutro po danu putujem doma.

Vlak za Zabok je čekao. Ušle smo s njom u putnički vagon, smjestile je na sjedalo, izašle i stajale pod prozorom da je čuvamo

izvana. Još se sjećam da je u nas gledala dok je s vlakom polako odlazila. Bila je na sigurnom, otišla je doma, k mami i tati.

Vraćajući se na prvi peron susrele smo onoga čovjeka. Očito nas je pratio izdaljega dok smo djevojčicu vodile na vlak. Glave pognute, očiju uperenih u nas s kapom na pola čela izgledao je ljutito, kao da škrguće zubima na nas. I danas se čudim da nas je ostavio na miru iako je izgledao kao bik koji samo što nije krenuo u juriš na crvenu krpu. Jedino nisam vidjela dim iz nozdrva. Bilo nam je malo nelagodno, ali nismo ga se bojale toliko koliko je zla mogao učiniti. Osim toga na peronu je bilo dosta ljudi i to nas je štitilo. Otišle smo do podzemnoga prolaza i došle do svojega perona. On je – izgleda – ostao na prvome. Nisam ga više vidjela. Bilo bi zanimljivo opet

susresti tu djevojčicu. Mogla bi sada imati preko 60 godina. Nadam se da ćemo se prepoznati i zagrliti u Nebu

mnogo svjesnije što se zapravo dogodilo one večeri. Pitam se zašto smo stajale na prvome peronu kad tuda prolaze samo brzi

vlakovi sa spavaćim kolima, nikada naš đačko-radnički s drvenim klupama za Klaru (danas Sveta Klara), Odru, Mraclin i Turopolje –

našu stanicu, i dalje sve do Siska.

Vjeronauk za srednjoškolke i studentice i pomaganje djevojkama

Iste godine u kolovozu krenula sam na vjeronauk za srednjoškolke i studentice. Bile su to pouke o nutarnjemu životu u dvorani Družbe Isusove u Palmotićevoj ulici. Isusovac otac Dragutin Hartly, D. I., govorio je o opasnostima kojima su izložene djevojke sa sela kada

dođu u Zagreb. Insistirao je da im pomažemo, da je to Božja volja i da im »Majčica« (tako je zvao Blaženu Djevicu Mariju) preko nas želi pomoći. Kasnije se to pomaganje

djevojkama kod mene sve više produbljivalo i osvijestilo tako da sam sa sve većim

Gorući grm


žarom, iz ljubavi prema Isusu i Mariji, pomagala onima koje su, kao i ja, došle sa sela u Zagreb koji je za nas bio velegrad. Bio je to moj prvi apostolat, prvi koraci u radu za Gospodina. Poslije se nešto slično dogodilo u crkvi Srca Isusova u Palmotićevoj ulici: starija gospođa htjela je odvesti k sebi srednjoškolku kojoj sam prišla kao da se poznamo i tako djevojci pomogla da se riješi napasti. Poslije mi je ispričala što joj je nepoznata starica predlagala.

Pater Hartly i »teka« Svoje sam vršnjakinje dovodila na naš nedjeljni vjeronauk ili pouke o nutarnjemu životu za »veliku obitelj«. Postojala je i »mala obitelj« koja se sastajala četvrtkom. Bio je to uži krug s kojim je otac isusovac imao tzv. »teku«. Tako se zvala mala bilježnica u koju bi bilježio tko se od nas za koga brine i moli. Pitao bi svaku koga ima u svojoj okolini. Svaka bi djevojka rekla nekoliko imena.

Pater bi ta imena zapisao u svoju »teku« i sljedeći bi tjedan pitao što smo u međuvremenu napravile za njih poimence. Tada sam shvatila da se i mene netko tako sjetio i pobrinuo da dođem na vjeronauk. Bila je to jedna djevojka iz mojega sela. Ona se za mene molila i pozvala me da dođem na taj vjeronauk. Tu sam dobila duhovno vodstvo i dospjela na svoje prve duhovne vježbe. Odatle je sve počelo ići na bolje u mojemu životu. I mene je pater pitao što sam učinila za djevojke koje sam nabrojila u svojemu okruženju, jesam li za njih molila, jesam li im prišla, s njima razgovarala i pomogla im, bi li i one htjele doći na pouke nedjeljom. Bili su to naši prvi iskoraci, prva svjedočenja vjere na način primjeren našemu uzrastu. U razdoblju komunizma bilo je zabranjeno vjersko okupljanje izvan crkvenoga prostora i mi smo se tiho i nezapaženo individualno međusobno pozivali na svetu misu, vjeronauk i duhovne vježbe.

Nastavit će se.

Foto

albu

m M

aric

e Ču

nčić

Gorući grm

50 | INJIGO 3 | Kolovoz 2015 | I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Da pravila nema, trebalo bi ga izmisliti

52ODGOVORILI NA POZIV

Sveta Monika

53PETROVA

POVLASTICA

50

Petrova povlastica - oblik Petrova povlastica - oblik razrješenja brakarazrješenja braka

Među brojnim novim situacijama u kojima se nalaze obitelji diljem svijeta javlja se pastoralna potreba Crkve da se što više približi vjernicima i pruži im nauk o crkvenom pravu. Prošlogodišnja statistika Međubiskupijskoga suda 1. stupnja u Zagrebu pokazuje da su 2014. godine bile izrečene 43 presude u vezi s proglašenjem ništavnosti ženidbe, od kojih su 23 bile pozitivno riješene i 20 negativno. U ovome broju opisujemo Petrovu povlasticu koja je u izravnoj vezi s proglašenjem braka ništavnim.

Nensi Crnjac, mag. theol.

Foto

: Shu

tters

tock


O braku iz braka

VJERSKA (CRKVENA) ženidba je sklopljena u kanonskom obliku pro-

pisanom od Crkve.

– Ženidba je TVRDA – RATUM tj. potvrđena od Crkve, ako je valjano

sklopljena pred Crkvom u zakonitom obliku među krštenim osobama.

– Ženidba je IZVRŠENA – CONSUMATUM, ako su NAKON valjanog

crkvenog sklapanja ženidbe ženidbeni drugovi međusobno na ljudski

način izvršili bračni čin.

SVJETOVNA (CIVILNA) ženidba je sklopljena u propisanom obliku od

države pred državnim činovnikom ili matičarom.

Ovaj se oblik razrješe-nja braka razvio prvih desetljeća 20. stoljeća.

Takvo se razrješenje naziva privilegium petrinum – Petro-va povlastica, jer ju podjeljuje papa kao Petrov nasljednik. Sadržajno je to oprost.Ženidbu nije moguće razrije-šiti ako je valjana. Ženidba je valjana kad je tvrda i izvršena (ratum et consumatum) – to je ženidba sklopljena između dvoje krštenih koji su nakon crkvenoga vjenčanja izvršili spolno sjedinjenje. Ženidbu je moguće razriješiti 1. ako nije tvrda, tj. sakramen-

talna, odnosno nedostaje ra-tum,

2. ako nije izvršena, tj. nedo-staje consumatum – odno-sno kad je sakramentalna ali neizvršena, ratum non consumatum, između dvoje krštenih koji nakon crkve-noga vjenčanja nisu izvršili spolno sjedinjenje.

3. kod mješovitoga braka samo iz jednoga razloga: radi vjere – in favorem fi dei po Petro-voj povlastici.

Objasnit ćemo upravo ovu po-sljednju mogućnost pod bro-jem 3. Recimo da se katolkinja Ana želi udati za nekatolika Pavla. Da bi se mogla sklopiti ženidba između Ane i Pavla, potrebno je da Ana od kato-

ličke crkve dobije oprost od zapreke različitosti vjere. U tu svrhu prije vjenčanja Pavao mora potpisati Izjave i obećanja kojima se obvezuje poštovati Aninu vjeru i sakramentalni život te da neće braniti kato-lički odgoj djece. Nakon što se ispune ti uvjeti, Ana može od mjesnoga biskupa dobiti dopu-štenje za sklapanje ženidbe s Pavlom. Dakle, može se vjen-čati u crkvi iako se Pavao ne vjenča u crkvi. Ana se, dakle, sama vjenča s Pavlom i ta je ženidba za Anu sakramentalna i valjana. U takvom braku Ana može živjeti sakramentalnim životom, tj. može primati sa-kramente ispovijedi, pričesti i bolesničkoga pomazanja.Nakon što Ana sklopi valja-nu ženidbu s Pavlom, njihov bračni vez smatra se trajnim i isključivim tj. traje do smrti jednog od supružnika i podra-zumijeva bračnu vjernost. Ako Pavao nakon rođenja djeteta

brani njegovo krštenje i inzi-stira na suprotnim vjerskim uvjerenjima, krši Izjave i obe-ćanja dane prije ženidbe. Tada Ana može od Pape dobiti raz-rješenje jer je ugroženo dobro vjere. To je Petrova povlasti-ca.Postupak takvoga razrješenja ženidbe započinje Aninim pod-no šenjem Molbe na mjerodav-nom ženidbenom sudu bisku-pije gdje je skloplje na ženidba. Postupak za razrješenje že-nidbe ima dvije faze. Prvo se istražuju svjedočanstava osoba i dokazi koji pokazuju da se ženidba može valjano razriješiti. Svi se spisi zatim prevedu na talijanski i šalju Kongregaciji za nauk vjere u Rim. Odlučujuća faza je ispiti-vanje istražnih spisa na teme-lju kojih Papa osobno donosi odluku. Ako Papa razriješi ženidbu, Ani je omogućeno ponovno sklapanje ženidbe u Crkvi s drugim čovjekom.


Razgovarale smo o službenim stvarima i onda je razgovor skre-nuo. Počela mi je pričati kako je aktivna u svojoj župi, ali je ona-ko usput spomenula da je žalosti činjenica da ne može živjeti sakramentalnim životom jer se udala za muslimana.

»Zar se niste vjenčali u crkvi?«»Ne. Mi se ne možemo vjenčati jer mi je muž musliman pa zato ja ne mogu primati sakramente.«

»Volite li se vas dvoje?«»Da.«

»Želite li ostati s njim u braku, kao i on s vama?«»Da. Dobro se slažemo. Već smo dugo u braku.«

Objasnila sam joj da se ona može vjenčati u crkvi i primati sa-kramente iako se njezin muž ne može vjenčati u crkvi jer nije kršten.

»Kako se to može? Nisam nikad čula da se to može.«»Uz njegov pristanak, naravno, sami ćete se vjenčati u crkvi i živjeti sakramentalnim životom. Budući da inače surađujete s bi-skupom, možete s njim o tome razgovarati. Ili, ako mi dopustite, ja ću mu reći da vas vjenča.«

Toliko se obradovala. Sva uzbuđena i radosna zahvaljivala. Ne znajući kako bi izrazila svoje oduševljenje, na kraju je rekla:

»Osjećala sam da ste drugačiji. Da ne postojite, trebalo bi vas izmisliti.«

A ja sam pomislila: da ne postoji to pravilo u Crkvi po kojemu se sama osoba može vjenčati s nekrštenim ženidbenim drugom, trebalo bi ga izmisliti.

Razgovarala sam s biskupom. Rekao mi je da gospođa, koju po-zna, dođe na razgovor.

Vjenčala se sama za svoga supruga. I dalje je aktivna u crkvi, ali sada živi puninu radosti sakramentalnoga života.

(podatci poznati uredništvu)

Da pravila nema,

trebalo bi ga

izmisliti

O braku iz braka I onda smo se susreli, On i ja…


»Govorila je mužu o Tebi, (Bože), onim svojim krepostima kojima si

je Ti učinio lijepom i zbog kojih ju je muž poštovao, ljubio i divio joj se.«

Sv. Augustin o svojoj majci

•

• Car Konstantin 313. »Milanskim ediktom« dopustio je slobodno ispovijedanje kršćan-ske vjere. Novo vrijeme slobode za kršćan-stvo u kojemu je živjela, imalo je i negativnu posljedicu pojave prvih krivovjerja i odstupa-nja od izvornoga kršćanskoga nauka.

• Udala se za poganina Patricija, čovjeka ple-mićkoga podrijetla, teške naravi i izrazite autoritativnosti, s kojim je imala troje djece, od kojih je najstariji Augustin svetac i crkveni naučitelj. Izmolila je njegovo obraćenje.

• Zaštitnica je majki, udovica i obraćenika, a za-govornica žrtava preljuba i zlostavljanih žena.

• Spomendan joj se slavi 27. kolovoza, dan prije spomendana njezina sina Augustina.

Kako navodi F. A. Forbes u djelu »Sveta Moni-ka«, svetica se udala za poganina s kojim je pro-živjela teške godine braka, ali svojom blagošću i ljubavlju doživjela je radost njegova obraćenja. Evo kako se opisuje njegovo krštenje:

»Stigao je dan krštenja. Nakon obreda, Patrici-je se okrene prema svojoj supruzi i nasmiješi se. Obuzeo ga je divan mir. Stari život je, sa svom svojom prljavštinom, ispran s njega vodama kr-štenja, a novi je život bio nadohvat ruke. Još ju je jednom zamolio oprost za sve boli koje joj je prouzročio. Rekao joj je neka ne tuguje, jer rasta-nak će trajati kratko, a ponovni susret – čitavu vječnost. Rekao joj je da je ona bila njegov anđeo i da svu svoju radost duguje njoj. Njena ljubav i strpljenje postigle su sve ovo. Ona je bila ta koja mu je po-kazala ljepotu dobrote i učini-la da ju uzljubi.«

F. A. Forbes, »Sveta Monika«

O braku iz braka

Sv. Monika sa sinom sv. Augustinom

Odgovorili na poziv

Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

Foto

: San

tiebe

ati.it


Mnogi roditelji će se složiti da je postavljanje granica najteži oblik iskazivanja ljubavi prema djeci. Postoji veliki broj djelotvornih metoda za postizanje željenoga ponašanja. Kako postaviti zahtjev djetetu i kako promijeniti njegovo ponašanje, a da to ne usporava niti ometa razvoj njegove osobnosti, psihološko i emocionalno sazrijevanje?

56 I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Milostiv Bog

57 ODGOVORILI NA POZIV

Mali Božji prijatelj - Rudi Hackenbuchner

54POSTAVLJANJE GRANICA

U ODGOJU

Postavljanje granica u odgojuSaša Majdandžić, mag. psyh.

Foto

: Shu

tters

tock


Oko djece se ne bi treba-le postavljati granice kao električna ograda,

smatra ugledni obiteljski tera-peut Jasper Juul. Djeci su, nai-me, primjerenije osobne grani-ce odraslih. Ne treba se ravnati prema »popisu gotovih rješe-nja« što je »točno, ispravno«. Umjesto toga treba se zapitati: »Tko sam ja i tko je moje di-jete?« To je za mnoge od nas novi način razmišljanja i sa-svim drukčija zadaća. Na tome putu pozitivne komunikacije s djetetom, ali i drugim odra-slim osobama oko nas, mogu nam pomoći »ja-poruke« ili »osobne izjave« koje izgrađu-ju kontakt među ljudima. Ako želimo da djeca uče i razvijaju se, upravo je takva komunika-cija između njih i roditelja vrlo važna. To se može lako testirati kod sukoba s djetetom. Ako oboje govore onomu dru-gomu »ti-poruke«, rezultat će biti neučinkovita svađa. Npr. ukoliko roditelj kaže: »Ti me nikad ne slušaš!« to izaziva kod djeteta otpor i potrebu da se brani, a vrlo često zbog toga ne čuje pravi sadržaj poruke. Ako roditelj govori o sebi (»ja-poruka«), npr. »Osjećam se tužno kada gledaš TV dok ti pričam ne-

»Drago dijete, volim te dovoljno da ti kažem ‘NE’ i kad znam da

me nećeš podnositi zbog toga. To su najteže bitke. Drago mi je

što u njima pobjeđujem, jer su to u konačnici i tvoje pobjede.«

Roditelj

MALI VELIKI svijet

što što mi je važno« sukob se može razviti u plodonosan razgovor. Djeca rado sura-đuju sa svojim roditeljima i naprave ono što roditelji od njih traže. To im daje osjećaj uspješnosti i zadovoljstva. Zabrana i kritika izazivaju suprotan efekt. Nikada ne može izaći na dobro ako prvo zamolimo djecu da poštuju naše granice, a već u sljede-ćoj rečenici kršimo njihove kritizirajući ih i stavljajući ih u podređeni položaj. To-pao, osobni iskaz počinje jed-nim od sljedećih načina: »Ja hoću… «, »Ja neću… «, »Volio bih… «, »Neću pristati na… «.No to ne znači da dijete tre-ba pustiti da radi što god želi. Sve je češći problem pretje-rano zaštićene i razmaže-ne djece. Roditelji se trude ukloniti im svaku prepreku i izvor frustracije, misleći da nije dobro ako plaču niti ako se ljute. Dijete ima pravo biti tužno i frustrirano jer će mu to pomoći da se u budućno-sti suočava s poteškoćama i bude spremno na njih – ro-

diteljska uloga je da te ne-gativne emocije usmjeri. To ne znači da treba dopustiti djetetu da iz ljutnje razbija stvari po kući, ali je potrebno pustiti dijete da doživi svaku emociju pa i onu negativnu. Npr. »Znam da si sada ljut jer ti neću kupiti ovu igračku. Žao mi je zbog toga, ali i dalje ostajem pri toj odluci.«Dijete u obitelji uči o svi-jetu oko sebe promatrajući svoje granice i što je važno i vrijedno. Da bi dijete zna-lo što će mu roditelji toleri-rati, a što neće, važno je da su njihova pravila jasno po-stavljena, jednostavna, kon-kretna i dobro objašnjena. Istraživanja su pokazala da su djeca, čiji su roditelji opo-minjali njihovo nepoželjno ponašanje, a ne njih kao oso-be, imala u budućnosti veće samopouzdanje (npr. »Ne sviđa mi se kada guraš djecu u parku«, umjesto: »Baš si grubo dijete«). Granice tre-ba prilagođavati kako djeca rastu i razvijaju razinu od-govornosti.


Milostiv Bog Bog se u razmatranju ponašao milostivo. Govorio mi je da mu je drago što sam u duhovnim vježbama. Odgovorila sam mu da sam zahvalna što mi je svaku svoju riječ stavio u glavu da je mogu podijeliti sa svakim čovjekom. Bog mi šalje ljude koji me vode putem koji je ispravan i pomažu mi u svim stvarima. Božji blagoslov svima koji rade dobra djela, koji rado pišu svoja svjedočanstva i svima kojima je obnovljen: vid, sluh, govor, hod i zdravlje. Neka se brzo oporave stradali u nesreći i neka se pomire svi posvađani.

Ušla sam u Duhovne vježbe sv. Ignacija jer sam htjela poboljšati svoj odnos s Bogom. Kad sam počela razmatrati, imala sam osjećaj da se ništa ne događa i htjela sam odustati, ali ipak sam ostala u vježbama i jako mi se svidjelo. Bog me nekad upozoravao što mi ide krivo, shvaćao je sve što se događa u mojemu životu, tješio me kad mi je bilo potrebno, veselio se sa mnom i primila sam mnoge milosti. U životu Bog mi je dao mamu koja je također u vježbama te me uz Božju pomoć savjetuje što je dobro, a što je loše. Isto tako spomenula bih svoju pratiteljicu s kojom imam odličan odnos koja me savjetuje o mojemu putu prema Bogu. Savjetujem svima koji ovo čitaju, a ne idu u vježbe, da se upišu jer će tamo pronaći mir, radost i mnoge milosti poslane od Gospodina. Naglasila bih da čitajući Bibliju možete spoznati svoj neočekivani grijeh i s Bogom to ispraviti.

Marta, 9 godina

(podatci poznati

uredništvu)

Magdalena, 10 godina

(podatci poznati

uredništvu)

DJECA SVJEDOČE što im je Bog govorio u razmatranju i po ljudima iz svakodnevnoga života koje im Bog šalje da im pomažu i savjetuju što je dobro za njih.

Cilj je dobrih granica posti-zanje samokontrole. Granice su najdjelotvornije kada se postavljaju u ozračju lju-bavi, prihvaćanja i među-sobnog poštivanja. Tražiti od drugih osoba da poštuju naše granice znači isto što i

MALI VELIKI svijet

I onda smo se susreli, On i ja…

moliti ih da nas uzimaju za ozbiljno, onakvima kakvi jesmo. To je temeljna želja svih nas i osnovni preduvjet za naš razvoj s drugim ljudi-ma. Ali ako vam se dogodi da stalno i s ljubavlju poku-šavate urazumiti svoju dje-

cu, a ti vaši napori, čini se, do njih uopće ne dopiru – ne brinite. Sjetite se samo kako i Bog, koji je svemoguć, ima sličnih problema sa svojom djecom, s nama svima. Zašto mislite da ih onda ne biste i vi imali?


»Jedino potrebno, ljubiti Spasitelja!«

Rudi

•

• U dobi od dvije godine pjevao je razne pjesmice i radovao se istraživanju knjiga svojega oca koji je bio učitelj po struci.

• Njegova prva molitva bila je posvećena djetetu Isusu, a posebno je volio svetu Malu Tereziju iz Lisieuxa, koja je godinu prije njegova rođenja proglašena svetom.

• Umro je na glasu svetosti 11. ožujka 1933. u 7. godini života.

• Rudijev spomenik krasi natpis: »Bog je ljubav!«, a na posmrtnim sličicama, koje su se dijelile na njegovu sprovodu, pored Rudijeve slike stajale su riječi pape Pia X.: »Bit će svete djece.« (usporedi članak »Sveti papa Pio X.« u časopisu »Injigo« br. 1 (2014.), str. 71-72).

Za jedan Božić Rudi je dobio lijepi mali »kuć-ni oltar« s pripadajućim »oltarskim alatima«. Od tada je kod kuće svaki dan bilo bogoslužje. U crkvi je uvijek pažljivo promatrao svećenika za vrijeme svete mise i kod blagoslova. Roditelji, baka i sestra Hella rado su prisustvovali njego-vim »nadahnutim molitvama«. No Rudi nije vo-lio kada se Hella ponekad smiješila, jer je njemu »nadahnuta molitva« bila više od igre. Naslonjač je služio Rudiju kao propovjedaonica. Na svoju »propovijed« pripremao se uvijek u tihoj molitvi i sa zatvorenim očima.

»Zašto je loše na svijetu? Zato jer je đavao pi-sao u srca ljudi. Istrgnite đavlove stranice i neka vlada Spasitelj!« Često se kod propovijedanja sjetio i dobrih usporedbi: »Znate li, kako je to sa smrtnim grijehom? To je kao kod kratkog spoja u električnoj energiji. Tada mora doći električar i opet uključiti struju. Grješnici se moraju ispo-vijedati svećeniku, tada ponovno dolazi milosna

svjetlost.«

Rudi sa svojim roditeljima

MALI VELIKI svijetOdgovorili na poziv

Foto

: Fre

unde

skre

is M

aria

Gor

etti,

»Got

tes

Kind

er 4«



Kako s emocijama žive srednjoškolci?

Za početak, kako to da si pristao na ovakav razgovor? Nisam previše razmišljao kakav bi to razgovor bio, samo sam pristao. Pa ne može biti strašno… valjda (smijeh).

Ma neće biti strašno. Evo, kada te netko u pozdravu upita: »Kako si?«, što najčešće od-govoriš? Najčešće odgovorim da sam dobro.

Izražavaš li uistinu time svoje emocije? Emocije izražavam samo kada se osjećam po-sebno… sretno ili tako nešto.

Zanimljivo, a bi li za sebe rekao da si emotivan i što bi ti to značilo? Za sebe mislim da sam jako emotivan. To bih objasnio tako da osjećajno reagiram na pojedine situacije kada možda netko ne bi reagirao.

Koje emocije onda kod sebe najlakše uočavaš? Hm… kod sebe nekako najlakše prepoznajem osjećaj za potrebom pažnje i traženja ljubavi.

Snim

io: D

ejan

Mar

ičić

Življenje s emocijama uči se poput određene tjelesne vježbe


Okusi bure

A koje emocije ti dolaze snažno i brzo? Tuga i ljutnja dolaze mi snažno i brzo. Pogoto-vo kad se radi o tekućim obiteljskim situacijama. Ali, brzo mi mogu i otići, jer što god da se teško dogodi doma, kad dođem u školu, sve zaboravim i provedem dan s prijateljima ne misleći ni na što.

Misliš li da se emocije mogu prikrivati? Mislim da se emocije mogu potiskivati, ali od toga nema koristi jer kad tad isplivaju na vidjelo.

Možeš li kod drugih ljudi vidjeti njihove emoci-je ako ti ne kažu kako se osjećaju? Mogu, uglavnom po njihovu ponašanju i po pro-mjeni govora.

Jesu li te roditelji učili govoriti o emocijama? Kod nas se doma nije o tome govorilo. Neke stva-ri su se podrazumijevale, a i očekivalo se tako jer sam muško. Takav Vam je mentalitet ovdi u Dal-maciji (smijeh).

Kad si to već spomenuo, kako to da Dalmatin-ci pjevaju najljepše pjesme u kojima spominju emocije, a o njima ne razgovaraju? Ne znam, to se i ja pitam (smijeh). Idem u tipično mušku školu, Tehničku, i živim u malome mje-stu, tako da nema razgovora o emocijama među nama dečkima. Kada bih počeo pričati u svojemu društvu o tome, mislili bi da sam lud.

Možda da im otpjevaš (smijeh). A postoji li ijedan tvoj prijatelj s kojim pričaš opušteno o svemu? Pa vidim da mi je o nekim stvarima lako pričati sa starijim bratom, jer je i on u (duhovnim) vjež-bama. I s jednim prijateljem koji se bavi baš glaz-bom, s njim je lakše pričati nego s nekim tko, re-cimo, trenira nogomet. Više se toga može izraziti u umjetnosti, nego u sportu. Sport je gdje ti sebe pokazuješ, a umjetnost gdje se izražavaš.

A razgovaraš li s prijateljicama o emocijama? Znam ponekad, ali samo površno. Ne ulazim u dubinu.

Potiču li te određene emocije na neki rad, ak-tivnost ili lijenost? Recimo kad želim svratiti misli, pogledam fi lm, ili kad se osjećam loše, želim se zabaviti, ali i kad sam sretan se zabavljam.

Mijenjaš li često raspoloženja u danu? Pa i ne baš.

Kako se nosiš s emocijama ljutnje i radosti? Emociju ljutnje katkada potiskujem u sebe, a kat-kada se iskaljujem na nekim stvarima ili osoba-ma. Radost često dijelim s drugima.

Smatraš li da je ljutnja dobra ili loša? Smatram da je ljutnja jako loša jer razara čovjeka iznutra. Kao virus se širi i s vremenom prijeđe u mržnju.

Kako ti se čini naš Bog koji ima emocije? Prije duhovnih vježbi nisam doživljavao Boga, nije mi se dalo ni ići u crkvu. Gledao sam na to kao dosadu, uvijek isti ljudi, ista propovijed, čini-lo mi se kao da to nema veze sa životom. A onda u vježbama, upoznao sam Boga koji je pun razu-mijevanja, stavlja se u moju situaciju, nije hladan i strog, ide polako sa mnom, želi mi pomoći.

Znači, duhovne vježbe ti pomažu u upoznava-nju Boga? One mi pomažu u mnogočemu. Na primjer, kada me nešto muči u razmatranju, ispričam Isusu. On mi dâ milost da se isplačem, kaže mi koji savjet i krenem dalje.

Možeš li reći jedno svoje iskustvo iz razmatra-nja? Da. Bilo je to nedavno. Ušao sam u razmatranje s pripravnom molitvom, kao i obično, i čitanjem


teksta za razmatranje. Molio sam Gospodina da mi pomogne riješiti se prisilnih misli da mene drugi odbacuju i da ništa ne vrijedim. Odjednom sam se našao u parku na klupi, pokraj mene je tekla rječica i bio je tamo drveni mostić. Plakao sam i osjećao se usamljeno. Odjednom mi je net-ko prišao s leđa i stavio ruku na rame. Pitao me: »Vidiš li ti svu ovu ljepotu u ovome parku? I vidiš li kako se ptice vesele iako im ljudi ne pomažu nego ih samo zanemaruju?« Ja kao da sam se skamenio, nisam znao što bih rekao. Kada sam pogledao toga čovjeka, vidio sam da je to Isus, moj Otac. Rekao je da ne dopustim sebi da drugi utječu loše na mene, nego da se uzdam u sebe i Boga, jer ljudi imaju dosta i svojih problema. Rekao mi je da ne obraćam pažnju na loše misli, nego da ih odbacujem u njegovo Ime, jer loše mi-sli ne dolaze od njega nego od zla. Sjeo je pokraj mene i snažno me zagrlio. Osjećao sam otkucaje njegova srca u tome trenutku. Nisam mogao pre-stati plakati zbog ljubavi koju sam osjetio. Tada sam počeo osjećati svježinu zraka i zvuk vode…

Okusi bure

Snim

io: D

ejan

Mar

ičić

rekao mi je da ne mislim na zlo već da se uzdam u Njega. Bilo mi je to nezamislivo dobro iskustvo.

Hvala ti na ovome predivnome svjedočanstvu! Kada si spomenuo plakanje, koliko često plačeš? Pa i ne baš često, možda tri do četiri puta mje-sečno.

Ti imaš priliku u duhovnim vježbama izgovara-ti svoje emocije Isusu, a kako se snalaze sred-njoškolci koji ne znaju za tu mogućnost? Mislim da potiskuju emocije, iživljavaju se na drugima, bježe od problema.

Vidiš li promjenu u svojim emocijama od proš-le godine? Vidim, vidim, i to najviše po odnošenju prema problemima. Na primjer, prošle godine sam mno-go više mislio i brinuo oko nekih stvari nego ove godine.

I za kraj, koja emocija budi u tebi radost prema životu? Zaljubljenost (smijeh).

Razgovarala: Dolores Crnjac, mag. theol.

Mladi pred Presvetim oltarskim sakramentom napreduju »u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.« (Lk 2,52)


Upute za ignacijske duhovne vježbe u svakodnevnom životu

Uvod: Kreni! Ne boj se!Prvi tjedan: Prema slobodiDrugi tjedan: Dođi, Gospodine Isuse!Drugi tjedan: Slijedi meTreći tjedan: Prema križuČetvrti tjedan: Vjerujem u uskrsnuće tijela

Einleitung: Gehe los! Fürchte Dich nicht!Erste Woche: Zur Freiheit!Zweite Woche: Komm, Herr Jesus!Zweite Woche: Folge mirDritte Woche: Zum KreuzVierte Woche: Ich glaube an die Auferstehung des Leibes

Tvrdi uvez, format 14,5 x 27 cm Izdanje na hrvatskom jeziku: 488 str.

Preis: 20 EuroInformationen und Bestellungen: [email protected]

Anweisungen für ignatianische geistliche Exerzitien im täglichen Leben Gebundene Ausgabe, Format 14,5 x 27 cmAusgabe in deutscher Sprache: 568 S.

Cijena: 100,00 knInformacije i narudžbe: [email protected]


I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…Svjedočanstvo bračnoga para Mihanović


65

62

Snim

io: I

van

Dim

njak

ović

Marina Ričković, mag. phil.


Imenom sam te zazvao

Voljeti znači davati sebe i pri-mati drugoga kao dar. Davati možemo ono što imamo, a još

više ono što jesmo. Kada darujemo, onaj drugi – prijatelj – član obitelji, odabranik/ca našega srca u svojoj slobodi može naš (sebe)dar prihvati-ti, ali ga također može i odbiti. Stoga je ljubav uvijek ujedno i rizik. Ona je područje gdje nas drugi mogu po-tvrditi ili negirati, uzdignuti ili pre-gaziti. Zato, nažalost, ne čudi da se mnogi odlučuju zaštititi od prave ljubavi iako zbog svoje bogolike na-ravi čovjek prvenstveno teži ljubavi. Mladi čovjek čini to tako što se pri-staje zadovoljiti onim što tek (i samo) izdaleka nalikuje na ljubav pa podiže bedeme oko svojega srca kako si ne bi dopustio istinski osjećati i voljeti, i biti voljen. Čineći pak to, samoga sebe lišava mnogo toga bitnoga. Bje-žeći od rizika ljubavi također bježi i od boljega upoznavanja samoga sebe, bježi od dubljega i potpunijega rada na sebi, bježi od intenzivnije borbe sa svojim slabostima, bježi od sazri-jevanja. Udaljava se tako od sebe, a time i od Boga, i od svojih bližnjih. Ljubav može biti, osim dara, također i potreba. Ljubav kao potreba ne traje dulje od potrebe same, osim naše po-trebe za Bogom. Budući da u svojoj duši čovjek nosi njegov odraz, potre-ba za Bogom na Zemlji neprestana je i sveprisutna dok tek na Nebu dobiva

svoje vječno ispunjenje. Naše ljubavi – potrebe prema ljudima su pak ne-stalne, hirovite i sebične. Stoga, kako kaže C. S. Lewis u svojemu djelu »Četiri ljubavi«, prije svega naše lju-bavi – darovi jesu bogolike. »A među njima su najviše bogolike one koje su najviše bezgranične i koje su naj-neumornije u davanju.« Takva vrsta ljubavi motivira nas i potiče na djelo-vanje, na razvoj, na stvaranje.

Voljeti znači davati sebe i primati drugoga kao dar.Nijedna od vrsta ljudske ljubavi: pri-vrženost (storge), prijateljstvo (phi-lia), zaručnička ljubav (eros) i milo-srdna ljubav (agape) ne može ispuniti ono što obećava niti donijeti željena ploda ukoliko nije utemeljena na čovjekovoj ljubavi prema Bogu i potpomognuta njegovom preobra-žavajućom ljubavlju prema čovjeku. Svaka od spomenutih vrsta ljubavi sama po sebi, iako načelno predivna i velika, ipak nije samodostatna niti sposobna svojim snagama činiti sva ona svakodnevna »čudesa« kojima smo često svjedoci u svojemu životu i životima drugih. U konačnici Bog je tvorac i održavatelj svih naših ljud-skih ljubavi – živi model i kipar isto-vremeno.



Ne bismo rekli da je to bila ljubav na prvi pogled. Naprotiv, iskusili smo

da stvari često nisu idealne. Tije-kom više izlazaka, zaljubili smo se jedno u drugo. Bilo je mnogo previranja, uočavanja slabosti kod drugoga, a pomoć smo nala-zili s Bogom u molitvi. U to vri-jeme često nam se vrtjelo u glavi jesmo li naš-li pravu osobu, a s obzirom na relativno brze zaru-ke i odluku za brak, oboje smo ušli u jedan rizik (skok u po-vjerenje u Boga da nam je on providio jedno drugo). Životi su nam bili prilič-no različiti, što se očituje i da-nas. Svatko ima svoje poslanje, a opet se ostvarujemo i kao par. Od početka s različitim interesi-ma i s mnogo više razlika nego sličnosti, oboje se sjećamo da je jedna stvar na jednome izla-sku bila ono zbog čega smo se od tada mogli vidjeti zajedno u budućnosti: želja za osnivanjem mnogobrojne obitelji utemelje-ne na Bogu. Financijski nismo

BRAČNI PAR MIHANOVIĆ• Anja (25), vjeroučiteljica• Ivan Mihanović (28), povje-

sničar• roditelji maloga Marina (6 mj.)• upoznali se na susretima za

mlade u župi• zajednička želja za osniva-

njem mnogobrojne obitelji• zaruke nakon 9 mjeseci, vjen-čanje nakon 30 mjeseci

I onda smo se susreli, On i ja…

bili spremni, ali oslonili smo se na Providnost i sv. Josipa. Danas smo podstanari s jednom pla-ćom, a nikad ne oskudijevamo. Razdoblje zaruka često nam je bilo teško, s mnogo rada na sebi i na našemu odnosu, s mnogo padova i uspona. Čak smo voljeli i različito moliti, ali smo uvijek gajili zajedničku molitvu krunice i utjecali se sv. Josipu. Predbrač-na čistoća bila nam je poznata i svjedočimo da je moguća uz čvr-

stu odluku i pomoć odozgo. Pritom

je najvažni-je izbje-g a v a t i grješne p r i g o -de što nam je omogu-

ćilo rad na kvalitetni-

joj muško-ženskoj komunikaciji te pojedinačnoj psihološkoj zrelosti koja pret-hodi svakoj kršćanskoj zrelosti. S vjenčanjem smo doživjeli pre-krasno iskustvo sakramentalne milosti. Tjelesnim sjedinjenjem Bog nas je odmah blagoslovio darom novoga života. Veća promjena nastupila je s dje-tetovim dolaskom, nego s vjen-čanjem. Kada se po noći nekada ustajemo svakih sat vremena, sve maske padnu i tada jasno

vidimo naše slabosti, ali i sna-gu žrtve. Sada uočavamo da je s djetetom samo davanje, davanje i davanje te nemamo više mno-go vremena za sebe i za nas, ali važno je u tome služenju vidjeti radost. Naravno da su tu i divni trenutci mirnoga obiteljskoga ži-vota u djetetovu osmijehu i vri-skanju. Teškoće su i dalje prisut-ne, npr. kada Anja sama brine o djetetu dok Ivan mnogo radi, no to je naša odluka i žrtva se isplati. Uz Boga je sve moguće i samo po njemu trebamo mjeriti svoj život. Anji su duhovne vježbe njezin put i to je nosi jer u razmatranji-ma pronalazi uvijek novu snagu i novu ljubav za dijete. Često ne osjećamo »leptiriće«, no ponav-ljamo si da je ljubav odluka koja se ne temelji samo na osjećajima, već na razumu i da svaki dan tre-ba iznova s mnogo obazrivosti ulagati u brak. Obiteljski život jako je lijep i jako težak, a naša je čežnja da se preko njega posveti-mo i dospijemo u Nebo.

Foto

albu

m o

bite

lji M

ihan

ović


Odgovorili na poziv

»Sada, Bog me poslao da izliječim tebe i tvoju snahu Saru. Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!«

(Tob 12,14-16)

• Sveti Rafael duhovno je biće iz reda kora arkanđela uz Mihaela i Gabrijela.

• Hijerarhija anđela sastoji se od devet anđe-oskih korova podijeljenih u tri reda. Prvi red čine: Serafi , Kerubi i Prijestolja, drugi red čine: Gospodstva, Vlasti i Moći, a treći red: Pogla-varstva, Arkanđeli i Anđeli. Arkanđeli služe Poglavarstvima i izvršitelji su i glasnici velikih stvari. (Pseudo-Dionizije Areopagita, »Nebe-ska hijerarhija«, 5. st.)

• Ime Rafael hebrejskoga je podrijetla, a znači: »Bog liječi«

•

• U Crkvi ima zadaću kao anđeo ljubavi, utjehe, zdravlja i razlučivanja. Zaštitnik je putnika, bolesnika, liječnika i bračnih parova.

• Spomendan: 29. rujna zajedno uz svetoga Mihaela i Gabrijela.

Sveti Rafael u ljudskome obličju pratio je na putu mladoga Tobiju koji je krenuo izvršiti očev zadatak i vratiti posuđeni novac. Anđeo je To-biju spašavao iz mnogih nevolja te ga prema Božjemu naumu doveo u kuću njegove buduće žene Sare. Saru je oslobodio zloduha koji je bio prepreka njihovu braku, a Tobijevo srce otvorio za bračnu ljubav prema Sari. »‘Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milosti-vog Boga: on će vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuđena oduvijek, ti ćeš je spasiti; ona će poći s tobom i mislim da ćeš s njom imati poroda.’ Kad je Tobija čuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša pri-vinu uz njezinu.« (Tob 6,18). Pri povratku u očev dom, anđeo je izliječio Tobijeva oca od sljepoće te mu otkrio svoj identitet.

»Pobožnost svetim anđelima Božjim«

Foto

: San

tiebe

ati.it


Arkanđeo Rafael prati Tobiju



Uz Godinu redovnikâ i redovnicâ diljem svijeta, u trećemu usponu na brdo govorimo o Duhu Svetomu. Onomu koji je razlog velikomu šarenilu različitih habita u Crkvi.

I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA… Duhovne vježbe u župi


69HOD U DUHU � DUH U HODU

66

Hod u DuhuDuh u hodufra Mate Kolak, OSPPE, mag. theol.

Snim

io: M

arin

ko M

iličev

ić


Skidam kapu, tj. da je imam, skinuo bih je! Za-što? Zato što si i u ove

ljetne dane, unatoč ljetnoj žegi i primamljivosti plavoga Jadrana izdvojio vrijeme u du-hovnim vježbama u šutnji za uspon na još jedno brdo. I bez obzira na to čitaš li ovo u Ko-navlima ili Vukovaru, Širokom ili Mostaru, šetajući Baškim Oštarijama ili sunčajući se u vikendici na Čiovu, znaj da je isti Duh Sveti i tebi dân. Duh puše kako i gdje hoće i donosi različite plodove. Govori razli-čitim jezicima, jedva čeka tvo-ju šutnju, a koliko tek poniznu i neznatnu svakodnevnicu⁈ Cijeni je ne zbog toga što ona jest, nego zbog onoga što On od nje može napraviti kada u nju uđe i njome počne hodati.

Duh je kreativan i raznolik. Upravo je to razlog zašto u Crkvi imamo veliko šarenilo različitih habita, grbova i po-božnosti. Ipak, hodati u duhu, tj. odazvati se na Gospodinov poziv, nije nešto kaotično, nego nešto zapravo veoma uređeno. Kako su kreativnost

i raznolikost Duha povezani sa »strogim« redovničkim i inim crkvenim pravilima? Dovolj-no je razlučiti tko je tko. Na-ime, raznolikost i kreativnost spadaju na Duha, dok s druge strane, naš odgovor mora ima-ti »glavu i rep«. Na taj pak na-čin našim redom sudjelujemo u nadahnjujućem kreativnom hodu Duha kojim uređuje našu povijest!

Toliko o teoriji! No kako to izgleda u praksi? Najuzoriti-ji primjer nalazimo u najdu-hovnijoj knjizi Biblije, a to su Djela apostolska, knjiga koju upravo zbog »glavnoga« po-kretača radnje mnogi nazivaju i »Evanđelje Duha«. Uspored-be radi: riječ duh (grč. pne-uma) koristi se ovdje čak 70 puta (dok se u Evanđelju po Mateju, a tekst je slične duži-ne, spominje tek 19 puta), od kojih 33 puta dolazi u nomi-nativu, što znači da je subjekt i pokretač radnje. Osim ovoga malenoga detalja važno je po-staviti i ovo pitanje: Isus je sve to obavio kako je Bog ispla-nirao, ali On je bio i čovjek, i

Bog! Što može običan čovjek? Je li to stvarno moguće živje-ti u običnome životu? Upravo na ovo pitanje odgovara druga Lukina knjiga (Djela apostol-ska) u kojoj se opisuju upravo prvi plodovi i posljedice Isuso-va života i nauka. Susrećemo brojne likove koji su se obra-tili (Pavao, Timotej, Grci… ), mnogi ozdravljaju, događaju se mnoga čudesa, naviješta se Božja riječ… zapravo sve ono što je i Isus sâm činio, samo još više! Da, još više! ! ! To nas kao kršćane ne bi trebalo iznena-diti. Luka to izričito objašnja-va već u prvome retku Djela apostolskih, koji je nažalost na hrvatskom nespretno preve-den i to bez glavnoga glagola rečenice. Doslovan prijevod zapravo glasi: »Prvu sam knji-gu, Teofi le, sastavio o svemu što je Isus počeo činiti i učiti do dana…«, a to znači da je Evan-đelje samo početak Isusova djelovanja, a sada to nastavlja jednako snažno i učestalo u svojim apostolima. U nastavku slijedi svjedočanstvo jednoga dragoga današnjega »župnoga apostola«.

Na brdu


Na početku, prije četiri godine, duhov-ne vježbe promatrao sam više izvana i tako, moram priznati, mnoge stvari teš-

ko razumio. Druge sam se godine i sam odlučio prijaviti te je onda po mojemu osobnome isku-stvu razmatranja Bog rasvijetlio razumijevanje i prema vježbateljima i prema onima koji daju upute. Duhovne vježbe jesu po sebi zahtjevne za žu-pljane te je mnogima od njih ovo prvi susret s razmatranjima Svetoga pisma. Zajednica vjež-batelja redovito se susreće na tjednim »upu-tama« i u toj prigodi, u razgovorima, molitvi, pjesmi dolazi do uzajamnoga upoznavanja i zbližavanja vjernika međusobno i u odnosu pre-ma meni kao svećeniku.Promatram vježbatelje u ži-votu župe i vidim da se kod njih rađa duh pobožnosti i aktivnoga sudjelovanja u sve-mu što se događa u župnoj za-jednici. Prvi znak vježbatelja, koji istinski urone u redovito razmatranje i kontemplaciju Svetoga pisma, jest njihova poniznost, poslušnost, redo-viti sakramentalni život te klanjanje pred Presvetim. Na-dalje, rađaju se promjene odno-sa među članovima obitelji i na poslu. Kao što reče jedna vježba-teljica: »Moje je poslanje živjeti plodove razmatranja tamo gdje

Duhovne vježbe u župi

Na brdu I onda smo se susreli, On i ja…

me Gospodin šalje.« Svaka osoba jest priča za sebe. Ipak mogu reći da, kao svećenik i redo-viti vježbatelj, živeći vlastito iskustvo duhovnih vježbi, lakše s vježbateljima mogu razgovarati, upućivati ih, a ponekad i opominjati. Smatram da je vrlo važna prisutnost svećenika tamo gdje se odvijaju duhovne vježbe, svećenika koji je i sâm vježbatelj i koji je prvi pozvan na poni-znost i razumijevanje. Na ovaj način vrlo se lako može razbiti led »svećenik – laik« te stvoriti oz-račje Božjega duha. Kao župnik smatram da su duhovne vježbe blagoslov ponajprije za same vježbatelje, koji doživljavaju kršćan-ski rast i ljubav prema Crkvi, ali također i blagoslov za cijelu župnu zajednicu.

Vlč. Senko Antunović,župnik župe sv. Nikole biskupa u Metkoviću do 2015.

Župa sv. Nikole biskupa u Metkoviću

Snim

io: J

adra

nko

Mat

ić


»Neće nas spasiti ljudska aktivnost nego jedino muka Isusa Krista; moja je želja sudjelovati u njoj.«

Edith Stein

•

• Bila je izrazito nadarena, studirala je fi lozo-fi ju, psihologiju, povijest i germanistiku, a posebno se zanimala za fenomenologiju Ed-munda Husserla pod čijem je mentorstvom i doktorirala te postala njegova asistentica na Sveučilištu u Göttingenu.

• Vrijeme Prvoga svjetskoga rata, a kasnije i zloglasni nacistički režim, suočili su je s ljudskom patnjom i slomili u njoj svaku klicu ateizma koji je prihvatila u mladenaštvu, te se u 26. godini obratila na kršćanstvo na-dahnuta životom svete Terezije Avilske.

• U 40-im godinama ulazi u karmelski samo-stana u Kölnu.

• Njezin bogat spisateljski opus: »Konačni i vječni bitak«, »Molitva Crkve«, »Znanost Kri-ža«, »Žena«, »Tajna Božića«, »Iz života jedne židovske obitelji«.

• Uhićena od nacističke vlasti i odvedena u logor u Auschwitz, umrla je u jednoj od plin-skih komora prikazujući svoj život Srcu Isu-sovu kao žrtvu za uspostavu mira.

• Proglašena je svetom 1998. god.

• Spomendan: 9. kolovoza

Jedne večeri, kada je (Edith) bila sama, uzela je iz prijateljičine biblioteke »Život sv. Terezije Avilske«. Počela je čitati i nije prestajala sve dok nije došla do kraja knjige. Kada ju je za-tvorila, rekla je: »To je istina!« Sutradan ujutro kupila je »Rimski misal« i »Katolički kateki-zam« kako bi se pripremila za krštenje.Na Uskrs, 21. travnja, godinu dana iza oblače-nja, položila je sestra Benedikta svoje prve za-vjete. Kada ju je toga dana jedna mlada postu-lantica upitala: »Kako vam je sada pri duši?« odgovorila je: »Kao zaručnica Janjeta«. Biti za-ručnica Kristova, to je bilo savršeno ispunjenje čežnje njezina ženskoga bića; u ljubavi preda-ti čitavo svoje biće, tijelo i dušu, ljubljenomu biću – Bogu.

Na brduOdgovorili na poziv

Foto

: San

tiebe

ati.it

Terezija Renata od Sv. Duha, »Edith Stein – velika žena našeg stoljeća« Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

Dr. sc. Edith Stein postala je s. Terezija Benedikta od Križa


Često možemo čuti od branitelja: »Moji ideali su ispunjeni jer je stvorena država Hrvatska. Ona je još uvijek daleko od mojih snova i očekivanja i ideala naših poginulih branitelja, ali je takva kakva jest. Mi smo od prošlih hrvatskih naraštaja preuzeli žezlo borbe za samostalnu hrvatsku državu i mislim da smo tu povijesnu zadaću časno ispunili. Na nama je da prenesemo sljedećim hrvatskim naraštajima da se bore za njezin boljitak i blagostanje. Vjerujemo da će i novi hrvatski naraštaji časno obaviti svoju dužnost kao što smo to i mi hrabro i ponosno, ponizno i skromno obećavši našim precima, uz razumijevanje i supatništvo s ‘malim’ hrvatskim čovjekom domoljubom koji svoje voli, a tuđe poštuje.«

Hrvatski branitelji

Domovinu braniti i u miru


1 U petak, 7. studenoga 2014. u Nadbiskupskome dvoru u Zagrebu, zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, primio je predstavnike hrvat-skih branitelja.

Hrvatski branitelji

Hrvatski su branitelji prepoznali da je bra-niti domovinu jedna-

ko važno i u miru kao što ju je bilo važno obraniti u ratu, a još važnije izgraditi je, a to podrazumijeva, između osta-loga, i podršku i sudjelovanje u borbi za kvalitetan život u Hrvatskoj za sve nas. Imamo prelijepu domovinu i obveza i dužnost svakoga od nas je da se odgovorno i s poštovanjem odnosimo kako prema drugo-me tako i prema samome sebi. To uključuje još jednu misiju hrvatskih branitelja u mirnom razdoblju – put na duhovnoj obnovi hrvatskoga društva, a onda i prema blagostanju svih građana. Suradnja svih segme-nata društva siguran je zalog napretka i boljitka naše domo-vine i to je upravo ono za što se bore i od čega hrvatski branite-lji ne odustaju. Kada hrvatski branitelji koji imaju vjeru, žive prema evan-đelju i, usprkos krhkosti, na-stoje pokoravati se Gospod-njim zakonima poput Krista jecaju i pate u brigama i bolima ljudskoga života, tada se prika-

zuju i žrtvuju Bogu Ocu kao prihvaćena i draga žrtva. Žrtva hrvatskih branitelja u obrani domovine bila je za ostvariva-nje ciljeva da budemo svoji na svome, da ne budemo ugnje-tavani ni od kakvih ideologija koje ne poštuju vjeru našega naroda i naših otaca, nego da imaju slobodu i radost djeteta Božjega. Nisu još završili svo-je povijesno poslanje koje kao naraštaj u tisućljetnoj povijesti hrvatskoga naroda imaju, a to je uloga duhovnoga branitelja hrvatskoga naroda.U današnjem trenutku potreb-no je istaknuti i navesti u ka-kvoj su borbi jer mnogi ne razu-miju za što se bore, a to su rekli i zagrebačkomu nadbiskupu, kardinalu Josipu Bozaniću, koji je primio predstavnike hrvat-skih branitelja1 kada su, izme-đu ostaloga, iznijeli i sljedeće: konkretne probleme koji nisu zabrinjavajući samo u odnosu prema ljudima koji su podnijeli najviše žrtava za obranu i slo-bodu hrvatske domovine, nego se tiču cjelokupnoga odnosa prema nosivim vrijednostima hrvatske države i društva. Ista-

knuli su da ih bole postupci kojima je očita namjera izjed-načavanje agresora i žrtve - na-padača na Hrvatsku i hrvatskih branitelja, zatim neosjetljivost prema istinskim stradalnicima rata, medijsko manipuliranje i prikazivanje njih kao proble-matičnih ljudi koji imaju po-vlastice, koji su nasilni i nespo-sobni te kao takvi teret društva. Vrijeđa ih gaženje hrvatskoga identiteta. Uočavaju daleko-sežne posljedice nepoštenja i klijentelizma na svim razinama društva. Branitelji su zahvalili za sve što Katolička Crkva čini za branitelje u konkretnoj situ-aciji, kao i za molitvu za njih i domovinu naglasivši da im je glas Crkve iznimno važan. Zato traže i organiziraju duhovne obnove, pristupaju duhovnim vježbama i idu na hodočašća hrvatskih branitelja iz Domo-vinskoga rata posvećena onima koji su cijeli svoj život posveti-li borbi za slobodu hrvatskoga naroda. Cijeli svoj život sanjali su i dosanjali svoj hrvatski san – slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku.

Uredništvo


Mladi domoljubi koji su se odazvali i krenuli u boj za obranu domo-

vine, danas su zreli ljudi. Ranih devedesetih imali su oko 18, a danas oko 42 godine. Gledali su u nas starije i pozorno uči-li, neki od njih nisu niti služili vojni rok pa smo ih obučavali u rukovanju oružjem. Bili su odvažni, nisu znali što je strah. Hrabrili smo ih da se ne boje ci-lja JNA pod izgovorom »zaštite srpskog naroda od hrvatskih oružanih formacija«.1 Stavili su krunicu oko vrata, zajedno smo se pomolili i krenuli na bo-jišnicu suprotstaviti se daleko moćnijemu protivniku u borbi Davida protiv Golijata.Među njima je bio i Darko koji je bio uživljen u akcije američ-kih ratnih fi lmova i želio nam je demonstrirati vještine fi lmskih

Imam novi život,

novi početak

1 Cilj JNA u prvoj fazi napadne operacije protiv Hrvatske, od 25. lipnja do 14. rujna 1991.

Hrvatski branitelji I onda smo se susreli, On i ja…

junaka. Upozoravali smo Darka da je ovo stvarnost, a ne fi lm, bdjeli nad njim da obuzdamo njegovu želju da nam dokazu-je što može i koliko je hrabar. Nažalost, jednoga dana nismo uspjeli i bio je ranjen. Srušio mu se svijet, nije u samome sebi prihvaćao što mu se dogodilo. Namjera i žarka želja bila mu je vratiti se u ratnu postrojbu, ali zdravlje i povrede to nisu dopu-štale. Svakodnevno je tijekom lije-čenja počeo čašicu za čašicom, sve više i više. U početku je odbijao duhovnu pomoć i skrb svećenika koji su dolazili razgo-varati s ranjenim braniteljima. Zanemario je i preporuke liječ-nika pa se zdravlje pogoršava-lo. Nije vidio izlaz, smatrao se odbačenim i beskorisnim. U ne-kim je kriznim trenutcima čak želio dići ruku na sebe. Sam za sebe kaže da je bio na dnu. A onda se pojavila njegovate-ljica kojoj je više nego drugima bilo stalo do njegova oporavka. Drugačiji pristup i odnos prema njegovim terapijama: uz nje-zinu molbu da zajedno posjete bolničku kapelicu kao i uz pro-vedeno vrijeme slušajući Božju riječ, pristao je prisustvovati duhovnoj obnovi. Dan za da-nom, shvaćao je da je nekomu

do njega stalo. Simpatija pre-ma njegovateljici razvijala se u ljubav. Vjenčali su se. Čuo je od svoje supruge i za duhovne vježbe sv. Ignacija Loyolskog i krenuo.Darko danas kaže: »Knjižica duhovnih vježbi odgojna je knjiga za sva vremena. Što više radimo kao radnici u vinogradu Gospodnjem u ovozemaljskom životu, više zasluga stječemo za Nebo i više doprinosimo za spasenje duše. U razmatranjima Bog sa mnom postupa kao uči-telj s djetetom. Kolege invalidi iz Domovinskog rata vide pro-mjene kod mene i oni se uklju-čuju u duhovne vježbe. Mnogi su govorili da osjećaju prazni-nu, da nešto trebaju, da nešto traže za svoju dušu, ali nisu znali što. Imam novi život, novi početak, novi pogled na svijet i želju da upijam svaki dan novu Božju riječ za hranu mojoj duši i duhu. Doživio sam puni smi-sao riječi da čovjek ne živi samo o kruhu. Svjedočim svojim ži-votom kako su me Božja riječ i duhovne vježbe promijenile. I ne samo to, u prisutnosti Duha Svetoga spoznao sam mudrost života, znam surađivati s njim i prepuštati se njegovu blago-tvornom djelovanju.«

(podatci poznati uredništvu)


Hrvatski braniteljiOdgovorili na poziv

•

• Za vrijeme građanskoga rata u Perugii, nepra-vedno je završio u zatvoru i izgubio sve bogat-stvo, a supruga mu je umrla.

• U tridesetoj godini postaje franjevac te na Pa-pin nalog, kao pučki propovjednik, obilazi eu-ropske gradove čime zaslužuje naslov jednoga od najvećih propovjednika u Katoličkoj Crkvi.

• Pobjeda brojčano slabije kršćanske vojske nad turskom vojskom kod Beograda, 1456., velikim se dijelom pripisuje njegovoj hrabrosti, zalaganju i vjeri u Božju providnost.

• Papa Kalist III. iste je godine zatražio da sva crkvena zvona zvone u podne i pozivaju vjer-nike na molitvu protiv turske okupacije, a podnevnu molitvu anđeoskoga pozdravljenja katolici i danas rado mole u cijelome svijetu.

• Umro je u franjevačkome samostanu u Iloku

• Uzdignut na čast oltara 1690.

• Zaštitnik je vojnih kapelana, propovjednika i pravnika.

• Spomendan: 23. listopada.

»I ovaj put će David pobijediti Golijata. Bog je s nama. On ne broji ni ljude ni oružje!«

Sv. Ivan Kapistranskiuoči bitke kod Beograda 1456.

Kako navodi W. Hünermann, Kapistran je uoči bitke kod Beograda na očigled neprijateljskomu taboru svaki dan prikazivao svetu misu, a vojnike je hrabrio svojim propovijedima da ustraju i po cijenu vlasti-tog života. »Imamo svetog kapelana…«, međusobno su križari upozoravali jedni druge, »…zato ne smije-mo činiti nikakve nepravde«. U malom, iscrpljenom redovniku, križari su štovali poslanika neba.

Tijekom jedne molitve doživio je neobično iskustvo. Imao je viđenje užarene strelice koja je bila usmjere-na prema neprijateljskoj vojsci, a na njoj je zlatnim slovima bilo ispisano: »Ništa se ne boj, Ivane! Sna-gom ćeš moga Imena i svetog Križa pobijediti!«


W. Hünermann, »Redovnik među

vukovima«

Oltarna slika sv. Ivana Kapistranskog u Franjevačkom samostanu u Iloku, Josip Kessler, 1862.

Fran

jevačk

i sam

osta

n s

v. Iv

ana

Kapi

stra

na,

Ilok

(s d

opuš

tenj

em)


U prošlom smo broju dotaknuli temu straha i očekivanja, u ovom broju istražujemo njihov utjecaj na izvedbu sportaša.

RUKSACI Domagoj Penava, bacc. trenerske struke

Snim

io: Z

drav

ko M

arko

vić/

Injig

o

Teže je driblati s ruksakom Drugi stavljaju ruksak na moja leđa

Trener ulijeva strah S ruksakom češće pravim pogreške

Srce sportaša


Svaki je sportaš od Gospodina dobio talent koji kontinuiranim treningom iz dana u dan sve više brusi, sve do trenutka kada

će taj talent zasjati poput dijamanta. U idealnim uvjetima, u trenutcima najvećega sjaja, spor-taš je u top formi i njegove mogućnosti dosežu vrh, dakle 100 posto. Maksimalno je kondicijski pripremljen, taktički obrazovan, tehnički usavr-šen. S obzirom na to, procijenjeno je da bi tre-bao postići najbolji rezultat.

U top formi, a bez rezultataNo, često se događa da rezultat izostane. Zašto? U trenutcima neočekivanoga neuspjeha postavlja se mnoštvo pitanja, a jedno od njih je svakako ve-zano uz psihološku pripremu sportaša: kolika je njegova svijest o vlastitoj kvaliteti? Ona ukazuje koliko je sportaš stvarno svjestan da vrijedi. To je pravi pokazatelj kakva će uistinu biti izvedba na terenu. Stoga, ako je svijest o vlastitoj kvaliteti u sportaša trenutno na 40 posto, on će pokazivati upravo tih 40 posto svojih mogućnosti.

Sportaš s ruksakom na leđimaTakve sportaše možemo zamisliti kako trče po terenu s ruksacima. Ruksaci su puni teških cigli, različitih cigli različitih natpisa: lažni obzir, strah od pogreške, strah od trenera, strah od roditelja, strah od publike, strah od suigrača, strah od poraza, očekivanja, krivnje, odbačeno-sti, tjeskobe, laži, neizvjesnosti. Sportaš se osjeća nesigurno, anksiozno, paralizirano. U glavi mu je pravo bojno polje uma. Sportaš opterećen ruksakom obično stalno pogledom traži tre-nera ili odobravanje kojega drugoga autoriteta koji će mu potvrditi je li neki potez dobro učinio.

Ili će se povući i bježati od problema. Ti su du-boki osjećaji često poput pokrivača koji prekri-vaju rane koje su sportaši zadobili od trenera ili suigrača, a najčešće u samoj obitelji. Često ih osjećaji toliko zarobe da se boje uopće suoči-ti s određenom situacijom, stvaraju predodžbe kako će nešto ispasti i onda htjeli ili ne, sami oblikuju scenarij da se te predodžbe i ostvare.

Sadržaj ruksaka možemo podijeliti na dva dijela. Ono što dolazi iz osobe same, iz samo-ga sportaša, kao posljedica rana zadobivenih u obitelji ili u sportu. I drugi dio: vanjski utjecaji. Opterećenje može doći iz bliže okoline: obitelji, prijatelja, trenera, suigrača, uprave kluba; ali i iz vanjske okoline: novinara, navijača, kladio-nica. Pri traženju izvora problema potrebno je razlučivanje. Najprije treba vidjeti dolazi li od sportaša ili od nekoga vanjskoga utjecaja. Pone-kad sportaš nije u strahu niti ga išta opterećuje, ali ozračje u momčadi nabijeno pritiskom i oče-kivanjima može ga usisati u sebe i utjecati na njegovu izvedbu.

Ako ste trener ili osoba koja je odgovorna za treniranje sportaša, prihvatite tešku situaciju kao izazov. Budite strpljivi i odvojite vrijeme za individualni razgovor sa sportašem u ozračju povjerenja.

Srce sportaša


Stanje duše i molitvaVeliki korak prema oslobođenju je prepoznati ruksak, potom prihvatiti sebe, priznati istinu o sebi i krenuti u molitvu. Potrebno je odreći se i predati Isusu svaku ciglu iz ruksaka, a na kraju i ruksak cijeli. Jer ruksak je korijen. Dopusti Isu-su da ti pokaže kada si taj ruksak stavio na sebe, dopusti mu da te odvede u situacije i događaje kada si prihvatio krivnju, očekivanja i straho-ve. Oprosti onima koji su te povrijedili, oprosti i sebi. I na kraju: dovedi Isusa u situaciju koja te najviše boli (možda si nešto gadno pogriješio, možda se trener derao na tebe, možda su te sui-grači izrugali i odbacili, nisi primio dobrotu au-toriteta, strah te izjedao). Pokušaj sve to pustiti Isusu i zahvaliti mu na tim situacijama i moli ga da se On proslavi u svojoj svemogućnosti.

Kada te ponovno napadne strah ili koji drugi od spomenutih osjećaja, možeš se koristiti mačem vjere, tj. Riječju Božjom! Evo jednoga od reda-ka protiv straha koji možeš ponavljati: »Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora.« (2 Tim 1, 7).

Kad ponovno padnem Kada se vraćaju situacije u kojima si griješio ili u kojima si doživio poraz, sjeti se pouke: »Ne spominjite se onoga što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate?« (Iz 43, 18-19). Samo hrabro kreni igrati jer »Oluja koja bjesni protiv nas bez naše krivnje, znak je da će uskoro doći uspjeh.« (sv. Ignacije Lojolski).

Srce sportaša

Dragi čitatelju, pozivam te da iskusiš riječ: »Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.« (Iz 40,29-31). Vaša iskustva i svjedočanstva na predloženi tekst pošaljite na: [email protected]

Momčad s ruksacima teže pobjeđuje

Snim

io: Z

drav

ko M

arko

vić/

Injig

o



Vježbatelji na putu molitve u duhovnim

vježbama traže istinu o smislu svoga postojanja.

Božja ljubav tada privlači dušu sve bliže,

osposobljava ju da se upozna i zavoli te shvati

njegovu poruku: »upoznat ćete istinu i istina će vas

osloboditi.« (Iv 8, 32).

80I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

81 ODGOVORILI NA POZIVsveta Terezija Avilska

78UPOZNATI

ISTINU

Upoznatiistinu

Biserka Jelenić, prof.

Foto

: Kar

mel


Kada je Bog stvorio čo-vjeka na svoju sliku i priliku, dao mu je

slobodu, ali želio mu je ostati posve blizu. Izabrao je njegovo srce za svoje boravište ako tu slobodu ne zloupotrijebi i za-mijeni ropstvom oca laži. No, ni tada ne odustaje od čovje-ka, zove ga i traži kao Adama u Raju kada se sakrio jer je sa-griješio: »Gdje si?« (Post 3, 9). U srcu koje vapi: »Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!« (Ps 51,12), krepostima te plodovima i darovima Duha, Trojstveni Bog neprestano se objavljuje kao Ljubav, Istina i Ljepota. Po svome da Stvoritelju, srce postaje Gospodinovo Svetište u kojemu On stalno poziva da mu se klanjamo u duhu i istini i tako ostvarimo smisao naše-ga boravka na Zemlji. Ne tre-bamo čekati da budemo čisti da se vratimo Bogu. Njemu je jedino stalo da pogledamo isti-ni u oči i odbacimo svaku laž kajući se zbog naših grijeha.

Svaka nam je neistina prepre-ka na putu obraćenja i povje-renja jer zaklanja pogled na

dobroga Oca koji nas bezu-vjetno ljubi. Ona je i težak gri-jeh nasilja nad istinitom spo-znajom za kojom ljudsko biće, kao Božje stvorenje, teži. Tu pakao trijumfi ra jer u ljudskoj savjesti zatire božansku klicu razlikovanja dobra od zla. Čo-vjek gubi svoje prave temelje u Bogu, zapliće se u mreži fari-zejštine ili nesigurno tumara u magli lažne slobode liberaliz-ma i relativizma. No, ta lažna sloboda brzo pokazuje svoje nakazno lice: čovjek gubi svoj identitet ljubljenoga djeteta Božjega u idolopoklonstvu, tone u glibu neistine i manipu-lacije, u buci laži, ogovaranja, klevete, hvalisanja, licemjer-nih kompromisa, pretvaranja i laskanja. Brige se gomilaju, a strah i nemir rastu. Zli steže oko njega okove izolacije i po-diže visoke zidove obrambenih mehanizama. Unutar njih ne-ometano buja korov požuda, strasti i svih pogubnih značaj-ki čovjekove oholosti kojom izgrađuje svoje lažno ja i svoju lažnu stvarnost. Već u zapovi-jedima danim Mojsiju, Božje ne stoji kao očinska brižnost i opomena jer se iza svakoga grijeha skriva napasnik koji čovjeka uvlači u svoje carstvo

laži. Svemu tome priskaču u pomoć lažne utjehe, jurnjava i buka svijeta koji nas okružuje.

U bježanju od istine, neopho-dan nam je trenutak predaha. Tek tada, u tišini, možemo čuti glas iz svojih dubina: on po-ziva na susret s Onim koji je jedino Svjetlo u našemu mra-ku. Jedino On može skinuti teško breme naših okova, zau-staviti paniku i strah. Taj glas daje zaštitu i oslonac i potiče na hrabrost za suočavanje s ohološću te njezinim brojnim vidljivim i skrivenim izdanci-ma. Poziva nas na budnost da se ne damo prevariti lažnim obećanjima i obzirima. Konač-no možemo prihvatiti Isusovo lako i slatko breme, otpočinuti u krilu prave, Božje utjehe i riješiti se patnje koju izaziva nedostatak ljubavi prema sebi, a onda i prema Bogu i bližnje-mu. Taj trenutak doživljavaju ljudi koji na putu molitve u duhovnim vježbama traže isti-nu o smislu svoga postojanja. Božja ljubav tada privlači dušu sve bliže, osposobljava ju da se upozna i zavoli te shvati nje-govu poruku: »upoznat ćete istinu i istina će vas oslobodi-ti.« (Iv 8, 32).

Vrijeme žetve


Vrijeme žetve I onda smo se susreli, On i ja…M

oja

blag

oslo

vlje

na p

ovije

stvoljna slika osobe bez razumi-jevanja i suosjećanja, slika ne-strpljive, ohole i autoritativne učiteljice koja ju koči i zaklanja svjetlo prema Isusu. Nisam se branila niti ispričavala. Mora-la sam priznati: ‘Da, istina je!ʼ. Ipak, osjećaj nelagodne posra-mljenosti pratio me i dalje. Pri-kazala sam ga na svetoj misi, ali bila sam potištena sve dok u razmatranju nisam Gospodinu predala naš razgovor i dobila odgovor pun ljubavi: ‘Radost! Budi uvijek radosna! Smij se!’. Ove su riječi bile lijek za moju ranu nastalu neprihvaćanjem same sebe, i poticaj na otva-ranje Božjoj ljubavi. Povrije-đenost je nestala, a preplavila me radost! Nakon tjedan dana, Gospodin nas je iznenadio: naš je razgovor prvi put tekao u sr-dačnoj i opuštenoj atmosferi. Na velikom susretu zahvalila sam vježbateljici za iskrenost prema meni. Hvalim i slavim Gospodina! Moja me pratite-ljica pitala koji sam plod ubra-la. Nasmijala sam se, a ona je rekla: ‘Nikada do sada, u dvije godine, nisam od Vas doživjela takav radostan smijeh!ʼ. Ne-stalo je gorčine i nesigurnosti zbog moje ovisnosti o tuđem negativnom mišljenju. Sada se često sjećam Isusovih rije-či: ‘Jao vama kad vas svi budu hvalili!’ (Lk 6, 26).«

Lj. (podatci poznati uredništvu)

Pratiteljica u duhovnim vježbama svjedoči kako u čovjeku, kojega nam

Gospodin stavlja na put, otkri-vamo dragocjenu pomoć za naš duhovni rast jer u njemu lakše prepoznajemo i Božju i svoju sliku. Njezina je želja za služe-njem Gospodinu stalno rasla i radovala se što će u skoroj mi-rovini moći još više vremena posvetiti molitvi i duhovnome praćenju. Kao pratiteljica, odli-kovala se strpljivošću i obzirno-šću, ali i strogošću prema svojim vježbateljima. No, čim je ušla u mirovinu, Gospodin joj je poka-zao da na Njegovu putu prema istini i miru nema zastajkivanja niti mirovanja. Doveo joj je u susret drugu osobu, vježbatelji-cu koja joj se najprije činila kao teret, a zapravo joj je bila dar. Uz njezinu kritiku svoga pra-ćenja, Gospodin joj je pomogao suočiti se s lažnom slikom sebe, odbaciti častoljublje i ponizno

priznati svoje slabosti. Nametnuta, idealna i neistinita slika o sebi stalno je kritizirala i tiranizirala nju samu i odbijala druge, ostav-ljala dojam stroge, hladne i ukočene oso-be koja se ne zna ša-liti niti smijati. Nakon ovoga iskustva, shva-tila je da je u životu sama sebi često name-

tala ulogu žrtve i da je prihva-ćala križeve koji nisu Isusovi… »Razgovori s vježbateljicom bili su za mene predugi i stoga zamorni, sve više sam gubila strpljenje. Poticala sam ju da skrati i radi osvrt prema zada-nim uputama, ali nije slušala niti razumjela moje upute. Jaz nerazumijevanja između nas dvije činio mi se sve dubljim. Bila sam nezadovoljna njome, ali i samom sobom. I u kolo-kviju prilikom razmatranja, nebeska Majka me ohrabrila da svoju brigu predam njoj. Svoju sam muku priznala i u sv. is-povijedi. Osjetila sam neki mir u muci i to mi je pomoglo da dalje pratim preduge telefon-ske monologe… Tako je išlo sve dok vježbateljica u razgovoru, umjesto osvrta na svoje razma-tranje, nije počela s osvrtom na moje praćenje. Poslužila se čak i uputama za pratitelje! Preda mnom se stvorila vrlo nepo-


»Mislim da nikad nećemo uspjeti upoznati sami sebe ako ne nastojimo upoznati Boga.«

Sv. Terezija Avilska

• Sv. Terezija Avilska rođena je u Avili (Španjolska) u plemićkoj obitelji.

• Živi u tzv. novome dobu: otkriće novih svjetova, Amerike; reformacijskoga crkvenoga raskola i Tridentskoga koncila kada se ističe izvanjsko življenje kršćanstva.

•

• Njezina najznačajnija djela: »Moj život«, »Put k savršenosti«, »Misli o ljubavi Božjoj« i »Zamak duše«.

• Umrla 1582. godine doživjevši duboku starost za ono vrijeme.

• Proglašena svetom (1622.) zajedno s Ignacijem Loyolskim i Franjom Ksaverskim.

• Papa Pavao VI. (1970.) proglasio ju je prvom že-nom naučiteljicom Crkve s titulom »Majka du-hovnoga života«.

• Spomendan: 15. listopada.

U svome djelu »Moj život«, svetica donosi svje-dočanstvo kako je Gospodin nakon dugogodišnje unutarnje borbe i suhoće počeo buditi njezinu dušu i jačati njezine kreposti. Bio je to susret s Raspetim u kojemu je spoznala istinu o sebi i doživjela svoje pravo obraćenje. Umorna kao i obično, ušla je u kapelicu samostana te ostala zatečena slikom koju je ugledala. Bila je to slika posuđena za neku prigodu u samostanu. Slika je prikazivala Isusa raspetog na križu, izranjenog i u bolima. Toliko ju je pogodio taj prizor da je isti vi-djela i u svojoj osobnoj molitvi. Postala je svjesna što je Isus za nju pretrpio te se bacila pod Njegove noge i plačući molila za milost i snagu da Ga više ne vrijeđa. »Čini mi se da sam mu tada rekla kako se neću dignuti odande sve dok mi ne učini ono što sam ga molila. Sigurno vjerujem da mi je koristilo jer sam se od tada jako popravljala.«Tijekom rada na obnovi Karmela, svetica je nai-lazila na mnoga protivljenja i poteškoće. Kada se tome pridružila i jaka bol u nogama, potužila se Gospodinu zašto je dopustio još i tu nevolju. On joj je odgovorio: »Terezija, tako ja postupam sa svojim prijateljima.«.

Sv. Terezija Avilska, Terezija od Isusa (redovničko ime) ili Terezija Velika.

Vrijeme žetve Odgovorili na poziv

Foto

: San

tiebe

ati.it



Sni

mio

: Dam

ir B

rzic

a/In

jigo


Cijenjena Dr. Marica!

Na smiraju današnje svetkovine, uz toliko lijepih misli koje sam danas čuo ili pročitao, nošen posebnim raspoloženjem i duhovnim iskustvom današnjeg dana želim prenijeti svoju blagdansku čestitku Vama i svima Vašima oko »Injiga«.

Uvjeren sam da smo danas zajednički intenzivno proživljavali Ignacija kao učite-lja i nadahnuće, a Duhovne vježbe kao dar i trajnu obavezu da njima obogaćujemo ljude oko sebe. Divim se svemu što Vi i Vaši u tom pogledu činite. Preda mnom su oba broja »Injiga« i Vaš priručnik »Komm, folge mir!«. Hrvatski primjerak duhovnih vježbi (»Dođi, slijedi me«) i »Smjernice« su kod P. Ike. Vjerujem da je jedno i drugo za njega od pomoći.

Hvala za oba broja »Injiga«! Divim se Vašoj svestranosti, stručnosti i zauzetosti. Od srca čestitam Vama i svim Vašim suradnicima. Žao mi je samo što nemam dosta vremena da više toga i pročitam. Želim Vam Božji blagoslov, umješnost i ustrajnost u otkrivanju i širenju ignacijanske duhovnosti.

Za vrijeme svojih duhovnih vježbi početkom veljače često sam otvarao Vaš pri-ručnik. Posebno sam ostao pod dojmom Vaših uvoda u pojedine molitvene jedi-nice. U njemačkom izdanju su to Anweisungen ür die Gebetseinheiten. Stručno, duboko i autentično.

Lijep pozdrav Vama i svima Vašima s posebnom željom, koju pratim i molitvom, da Gospodin obilno blagoslovi sve one koji upravo ove godine obavljaju duhovne vježbe u svakodnevnom životu.

U Kristu P. Galauner, S. I.

Čestitka i Božji blagoslov uz današnju svetkovinu!

Sv. Ignacije, 31. srpnja 2015.

Pater Petar Galauner, prof., S. I., isusovac kojega je papa Franjo oduševljeno pozdravio u sarajevskoj katedrali 6. lipnja 2015., čestita svim suradnicima časopisa i svim sudionicima Programa duhovnih vježbii članovima Zajednice Injigo blagdan sv. Ignacija

Kip sv. Ignacija na oltaru iznad njegova groba u crkvi Presvetog Imena Isusova (Chiesa del Gesù) u Rimu (Italija)


Nikola Bolšec, mag. phil.

Priroda Knjiga Mudrosti

Postoji u prirodi nešto ugodno. Prebivanje u prirodi i pogled na svu silu stvorenja čini nas sretni-

ma. Kada je Marija trudna išla u posjet rođakinji Elizabeti, prolazila je divnom i surovom zemljom Izraela. Hodala je galilejskim poljima, dolinom rijeke Jor-dana, pokraj – zvijerima nastanjene – Judejske pustinje te ljupkim Judejskim gorjem gdje su ljetne noći posebno blage. Noseći svoga sina, razmišljala je kako je upravo on Stvoritelj sve te zemlje te se čudila kakvom je moći sve stvorio i podario ljudima. U tom je trenutku još više zavoljela Isusa te je od zahvalne ljubavi zaigrala kao Ivan Krstitelj u Elizabetinoj utrobi. Hodeći prirodom, Marija je postizala sve veću ljubav. Vježba je to 235. Duhovnih vjež-bi, velikoga Marijina štovatelja svetoga Ignacija Lojolskoga.

Postoji jedna objava Božje ljubavi pre-ma ljudima koja se dogodila prije pisa-ne objave. Ta je objava prvotna: objava Božje stvarateljske moći kojom je stvo-rena priroda. Po njoj se Bog objavljuje

te ona time zapravo postaje Knjigom Mudrosti. Dok je čita, čovjek upoznaje Stvoritelja jer se »umjetnika prepozna-je po djelima njegovim«. A sve nam u prirodi – kako kaže sveti Augustin – govori, štoviše viče da je lijepo, da je skladno i uređeno, da je stvoreno. Lako ju je čitati budući da je ta knjiga sasvim jednostavno napisana i pristupačna, doslovno na dohvat ruke, a čitamo je i ušima, i nosom, i rukama, i ustima, no ponajviše očima. Dovoljno je baciti oko na jednostavne i svakidašnje stvari kao što su: veličina planina, zelenilo drve-ća, pjev ptica, šarenilo cvijeća, svježina zraka, toplina sunca i slatkoća plodova. Sve nas to razveseljuje i čini nas oni-me što zaista jesmo – običnom djecom koja gaje čuđenje, strahopoštovanje i šutnju pred silno ljupkim pjevom svih bića. Jer ljepota se, prema Tomi Akvin-skome, prepoznaje tako što nam se svi-đa ono što vidimo.

Nismo izgradili svijet, već smo se u njemu našli. Ljudi su graditelji grado-va, a oni nikada nisu izgrađeni lijepo

Fides I. Q.


kao svijet. Priroda je ponajprije stvo-rena za uživanje i u tome je prepozna-ta kao čist dar. Američki fi lozof Peter Kree posebno voli more. Za njega je ono majka koja se brine o svojoj dje-ci i kojoj se on može sigurno predati te u njoj potpuno uživati. More je u svojoj beskrajnosti otisak onoga zaista Beskrajnoga. Tako je i čovjek, probu-divši se u prirodi, zadivljeno otkrio da je ona njegov dom koji mu je netko drugi sagradio te je shvatio da je tako dobro izgrađena i tako neizrecivo lijepo ukrašena da može za nju zahvaliti. Boravak u pri-rodi je zapravo vrsta hodo-čašća. Priroda nam govori i tko smo mi ljudi. Šuštanje lišća slično je kucanju srca. Zapravo smo stvoreni jedna-ko i od istoga Stvoritelja kao i priroda. Razlika je u tome što mi možemo upoznati Božju mudrost i ljepotu ko-jom je ni iz čega i ni zbog čega stvorio svijet. Zapravo, to su ljubav i moć Duha po kojemu je Marija začela, koji je lebdio nad vodama pri stvaranju, a koji obuzima i Mariju i nas kada se prepu-štamo promatranju prirode, kada dopustimo da nam Bog po prirodi progovara da je lijep i dobar, i stvaran, i jak, i moćan i brižan, da zaslužu-je našu ljubav i zahvalnost. Tada i mi postajemo obuzeti

Fides I. Q.

Duhom ljubavi i sigurnosti. Da bismo to doživjeli, potrebno je učiniti jedan malen, ali sudbonosan korak. Potreb-no se kao dijete otputiti iz rastreseno-sti grada u prirodu, začuditi se, zašu-tjeti i duboko zamisliti. Tada ćemo, po toj Knjizi Mudrosti, razumjeti Božju ljubav prema nama i slobodni, u si-gurnosti, kao djeca živjet ćemo po toj spoznaji.

Foto: Shutterstock

86 | INJIGO 3 | Kolovoz 2015 | 868 || ININJIGO 3 | Kolovoz 22010155 ||

Marinela Baboselac-Marić, univ. spec. psihosoc., psiholog

Granice u odnosima ili priča o tome kako zaštiti sebe ne ugrožavajući druge

Granice – doživljaj emocionalnoga

i tjelesnoga prostora između nas

i drugih – mogu biti nezdrave: popustljive ili krute.

Donosimo prijedloge za utvrđivanje

i uočavanje vlastitih granica,

otkrivamo zamke u ponašanju i odnosima te donosimo prijedloge

za zdrave i sretne odnose.

Jer, bez zdravih granica nema ni zdravih

međusobnih odnosa.

Sigurno smo nekada čuli: »Povuci granicu!« ili »Sad si prešao svaku gra-

nicu!«. Što su zapravo psiho-loške granice? One podrazumi-jevaju doživljaj emo cionalnoga i tjelesnoga pro stora između nas i drugih. Tu ubrajamo i tjelesne granice (osobni pro-stor, tjelesni kontakt…) jer im pridajemo osobna psihološka značenja. Granice određuju tko smo, kako se osjećamo, de-fi niraju naše odnose s drugima te što nam je prihvatljivo, a što nije. Ako su granice zdra-ve, štite nas, ali istovremeno nama samima i drugima omo-gućuju rast i razvoj. One su na neki način naš unutrašnji kôd za dobro ili loše. Neophodne su za odnose s drugima jer bez

zdravih granica nema zdravih odnosa. Često se spominju u odgoju djece, no svatko od nas treba se zapitati koliko su (pre)popustljive ili možda krute. Kada postanemo svjesni osob-nih granica, vidimo što nam znače. Pokušajte odgovoriti na sljedeća pitanja: Pristajete li na neke stvari koje uopće ne volite? Podnosite li osobe neugodnoga ili nepristojnoga ponašanja bez jasnoga izraža-vanja mišljenja? Izbjegavate li sukobe? Ako ste potvrdno odgovorili na pitanja, bilo bi poželjno utvrditi vaše granice da ih prije svega objasnite sebi. Kada su nama samima naše granice jasne, lakše ćemo ih postaviti prema drugima. Naše granice su naš psihološki štit, a

CRTICE iz PSIHOLOGIJE

Foto

: Shu

tter

stoc

k


se ne sviđa ili potvrđivati tuđe mišljenje kada mislimo razli-čito. Važno je odrediti granice u ranoj fazi odnosa, posebno prije nego što zbog popuštanja i potiskivanja počnemo osje-ćati nezadovoljstvo. Često se u odnosu dođe do samoga ruba pa se tek tada reagira, ali tada smo vjerojatno već iscrpljeni, a odnos je loše kvalitete.

Postavljanje granica nije manipulacijaManipulacija je oblik ponaša-nja u kojemu se sve situacije odvijaju na vlastitu korist bez obzira na štetu drugih. Po-treba za kontrolom drugih i upravljanjem njima cilja iza-zvati određenu emocionalnu reakciju druge osobe koja će onda, u skladu s tim, učiniti ono što koristi manipulatoru. Manipulatori se često koriste nametanjem krivnje drugima kako bi ih time motivirali da čine ono što njima odgovara. Postavljanje granica nije isto što i manipulacija. Granicama čuvamo sebe i time osigurava-mo svoj rast, ne činimo štetu drugima niti ih naše granice trebaju ugrožavati, a mani-pulacija je stil ponašanja koji koristi jednoj osobi dok druga osoba trpi. Tijekom odrastanja, često nam usađuju obrasce koji ukazuju na idealno ponašanje

kojemu treba težiti: posluš-nost, pristojnost, ljubaznost… Navedeno samo po sebi jest u redu, no ponekad idealno po-našanje postaje cilj u kojemu se gubi ja. Primjerice: »moram biti ljubazan, drag, pristojan… kako bi me drugi prihvatili, vo-ljeli, poštovali ili da me ne bi napustili«. Tako drugi posta-ju važniji i zauzimaju mjesto ispred mene. Situacije u koji-ma umjesto »Ne!« kažemo – »Može, naravno!«, dovode do toga da zanemarimo vlastite granice, silno se iscrpimo u da-vanju drugima, (gotovo) uvijek budemo dostupni drugima i za njih imamo vremena i kada smo umorni, tužni i kada ne možemo.

Naučiti reći »Ne!« Važno je naučiti reći »Ne!« i u tome biti dosljedan. Važno je uočiti vlastitu granicu da i mi trebamo vrijeme za odmor, za sebe same, za aktivnosti koje su nama važne, za svoj mir. Imamo pravo na to. Ponekad je najbolji način da nekome pomognemo, taj da mu ne pomognemo. Svatko od nas se u određenim trenutcima života mora suočiti sa sobom – svojim potrebama, moguć-nostima, ograničenjima…, jer nakon toga krećemo naprijed, postajemo samostalniji, po-

naša je odgovornost da se za-štitimo.

Kako prepoznati granice i kada ih ne poštujemo?

Zapravo, osjetimo ih u sebi. Osjetimo vlastite emocije koje su nam signali. Ako njih igno-riramo, obično nas počinju upozoravati tjelesne reakcije (npr. mučnina u želudcu, kned-la u grlu, osjećaj nelagode…).

Prijedlozi kako bolje odre-diti granice:• Jasno reći što nam je u redu,

a što nije.• Komunicirati jasno i otvore-

no (i konkretno!).• Ne podrazumijevati, podra-

zumijevanje stvara nerazu-mijevanje.

• Poštovati sebe, ali i druge.• Biti odgovorni za svoje po-

stupke i ponašanje.• Prihvaćati različitosti dru-

gih.• Biti fl eksibilni, ali zadržati

svoje mišljenje, stavove, po-trebe.

U odnosima treba izraziti svo-ja mišljenja i svoje želje. Dru-ga strana ne može to drukčije saznati, ne čitamo jedni dru-gima misli. Treba biti iskren i otvoren u komunikaciji (kako smo već i pisali!), ne izbjega-vati i ne odgađati ono što nam



kretljiviji i odgovorni za sebe i svoj život. U odnosima s dru-gima koji su nama važni, gra-nice su na neki način odredni-ca. Ako ih ne postavimo jasno i otvoreno, odnos će vjero-jatno trpjeti ili ćemo u tome odnosu gubiti sebe ili možda htjeti kontrolirati drugu oso-bu. Svi smo vrlo različiti i ra-zličito doživljavamo svijet oko sebe. Vjerojatno nećemo želje-ti isto u odnosu ili ćemo pak različito gledati na istu stvar. Tada je potrebno razgovarati o granicama, o onome što želi-mo i vidjeti je li to prihvatljivo drugoj strani. Dobro je imati na umu da smo svi različiti te da svi imamo pravo na svo-je želje, interese, očekivanja. No, sukladno tome, možemo pokušati naći i zajednički pro-stor u odnosu gdje ćemo i mi i druga strana biti zadovoljni. Ako to nije moguće, treba raz-misliti o promjeni zahtjeva ili intenzitetu odnosa ili možda o samome odnosu – želimo li ostati u tome odnosu ili to što želimo trebamo potražiti neg-dje drugdje.

Borba za osobne graniceSuočimo se sa sobom. To je proces rasta koji svaka osoba treba proći. U odnosima koji su vam važni, a koje želite nje-govati, razmislite kako se osje-

ćate i kako se ponašate. Po-kušajte u sebi prepoznati ono što biste voljeli da je u odnosu drukčije. Ponekad je to teško jer se susrećemo s vlastitim emocijama, ali i slikom o sebi koju možda ne želimo vidjeti. Možda se doživljavamo kao osoba koja ima jasne granice i jasno ih pokazuje, ali u (važ-nim) odnosima smo, na svoju štetu, popustljivi i skloni po-micanju granica. I to je važno spoznati. Bez samospoznaje i uvida kakvi smo zaista, nema niti granica. Kada prevladamo suočavanje sa sobom, trebamo utvrditi naše jasne granice i pokušati ih uspostaviti prema drugima. Bez napada, ljutnje i frustracije, pokušati u miru učiniti prvi korak. Prvi korak u borbi za osobne granice zna biti bolan i težak, posebno drugoj strani koja na to nije navikla. Primjerice, ako su suprug i djeca navikli da sve poslove obavlja majka (kuha-nje, čišćenje, pomoć pri zada-ćama, plaćanje računa…) bit će silno iznenađeni i izvan sebe kada majka primjerice odluči uzeti slobodno popodne i ode na druženje s prijateljicama. Ponekad druga strana može reagirati ljutnjom, okrivlja-vanjem, optuživanjem…, ali

važno je imati na umu da smo odgovorni za vlastita ponaša-nja i dok god komuniciramo iskreno i s poštovanjem, ni-smo odgovorni za tuđe emo-cije. I takve reakcije druge strane ne smiju nas zaustaviti u borbi za svoje granice. Kada se počnemo ponašati u skladu s našim granicama, druga stra-na pomalo će prihvaćati i naše granice. I tada počinje razvoj odnosa u kojemu su sudioni-ci odnosa ravnopravni. Traži-ti od drugih osoba poštivanje naših granica znači zamoliti ih da nas shvate ozbiljno, da nas shvate onakvima kakvi i jesmo. To je osnovni preduvjet za naš razvoj odnosa s drugi-ma. A svi želimo zdrave i sret-ne odnose, zar ne?

Korištena literatura: Černšek, I. (2014). Granice u odnosima. Posjećeno 10. 04. 2015. na mrežnoj stranici h p://www.mentalnitrening.com/granice-u-odnosima/ Orlandić, J. (2015). Postavljanje granica. Posjećeno 10. 04. 2015. na mrežnoj stranici h p://psihoterapijsketeme.rs/2015/postavljanje-granica/Perović, A. (2014). Granice u odnosima: gdje prestajem ja, a počinješ ti? Posjećeno 23.03.2015. na mrežnoj stranici h p://www.psihobrlog.wordpress.comwww.psihoedukacija.rs



Mario Petrović, mag. theol.

Kršćanska joga proturječna je fraza koju učestalo možemo sresti na internetskim portalima ili tiskovinama kršćanskoga zapadnoga svijeta.

Gornji naslov može zbu-niti dobronamjerne čitatelje ove rubrike,

ali ako nastave čitati, vjeru-jem da će naći odgovore koji ih zanimaju. Kršćanska joga proturječna je fraza koja se učestalo može sresti na inter-netskim portalima ili u tiskovi-nama kršćanskoga zapadnoga svijeta. Izraz kršćanska joga je oksimoron (objedinjuje dva proturječna pojma) i ima isto značenje kao kršćanski nogo-met ili kršćansko plivanje.

Korijeni u hinduizmu

Krenimo redom. Joga svoje ko-rijene ima u hinduizmu, domi-nantnoj religiji Indije koja ima gotovo milijardu stanovnika.

Kako bismo shvatili koncept joge, važno je upoznati te-meljne razlike između kršćan-stva i hinduizma. Kršćanstvo je monoteistička religija dok je hinduizam politeistička ili, preciznije, henoteistička reli-gija. Prema nekim izvorima, u hinduizmu poznaju preko 330 milijuna bogova. To je zato što hinduizam na sav živi svijet gleda kao da je božanstvo: sve-te krave, sveti majmuni, svete zmije, sveti ljudi i tako u nedo-gled. Primjerice, naklon nama-ste, koji se izvodi sklopljenim rukama i blagim naklonom na-prijed, zapravo označava: bog u meni klanja se bogu u tebi. Mi kršćani, naprotiv, znamo da ni-smo bogovi, nego smo stvoreni

na sliku Božju i Njegova smo djeca. Druga je razlika u tome što kršćanstvo čovjeka gleda kao osobu dok na Istoku i u hinduizmu toga nema. Čovjek je više promatran kao svijest. Treća je značajna razlika ta da su kršćani, prema Bibliji, ljubljeni grešnici te da je Krist umro za naše grijehe i Njegova nas je krv od grijeha otkupi-la. U hinduizmu nema grijeha i grešnika, postoji samo ne-znanje od kojega se trebamo osloboditi. Bhagavadgita, sveta knjiga hinduizma, nudi rješe-nje za to. Postoje tri puta koji pomažu čovjeku da prevla-da neznanje: 1. Bhaktiveda – usredotočenost na božanstvo; 2.Gyanayoga – usredotočenost

Kršćanska joga


na mudrost; 3. Karma yoga – temelji se na dobrim djelima.

Što je zapravo joga?

Sveti hinduistički spisi nude jogu kao metodu oslobađanja od neznanja kao uzroka ljud-skih patnji i problema. Što je zapravo joga? Riječ yoga na sanskrtu znači jaram, jedin-stvo, ujedinjenje. Tko je to s kim se praktikant joge ujedi-njuje i s kim postiže jedinstvo? Gurui naglašavaju dvije vrlo bitne i nerazdvojive kompo-nente joge: tjelesnu i duhovnu. Tjelesni dio joge iskazuje se upravljanjem tijela, pokreti-ma, disanjem (pranayama), strogim rasporedom vježbanja dok se duhovni dio iskazuje značenjem pokreta i položaja (mudre i asane) te kontrolom uma i misli preko mantri. Na primjer, raja yoga usredoto-čuje se na dovođenje uma u stanje savršenoga mirovanja. To se postiže mantrom koja ima određeni zvuk ili vibraci-ju (kod tibetanskog budizma je to mandala – slika koja uvodi u više stanje svijesti). Ova-kvim se manipulacijama um dovodi do unutarnje više spo-znaje koja omogućuje slobodu od karme ili sudbine. Svijest koju čovjek u sebi ima, opisa-

na je pojmom kundalini. Kun-dalini je kod čovjeka svijest, sklupčana u dnu kralježnice poput zmije, koju je potreb-no probuditi vježbama joge. Zmija u hinduizmu označava moć, znanje i mudrost dok je judeokršćanstvo shvaća kao simbol zla. Važno je istaknuti da je sotona opisan simbolom zmije: Otk 20,2. Asane ili po-ložaji tijela u jogi često imaju imena hinduističkih bogova. Neki znanstvenici tvrde da svaka asana odgovara jednom božanstvu i ima njegovo ime. Tako postoji položaj kobre jer je zmija bog. Tko izvodi asane, klanja se tim bogovima kojima su položaji tijela posvećeni.

Joga nije samo tjelovježba

Na Zapadu često govore kako je joga samo tjelovježba dok sami gurui napominju da se duhovno i tjelesno u jogi ne može razdvajati. Zanimljivo je kako baš kršćani na Zapa-du lako prihvaćaju novotarije bez provjere. Centri za vjež-banje puni su praktikanata joge dok pobožnu vježbu kla-njanja u crkvi pred Presvetim Oltarskim Sakramentom za-nemaruju i izbacuju iz redov-nih crkvenih programa kao

dosadnu i monotonu. Para-doksalno je gledati mnoge kr-šćane kako primjenjuju jogu dok istovremeno nema niti jednoga gurua koji bi svoja koljena savio pred Gospodi-nom u Presvetom Sakramen-tu! Radeći vježbe ili asane, u čovjeku se otvaraju duhov-ni centri ili čakre kao kana-li pomoću kojih se, prema njihovom učenju, u čovjeka nesmetano ulijeva prana, tj. životna energija ili dah koji u čovjeka unosi život. Neki je poistovjećuju sa samim ži-votom, a u nekim kršćanskim krugovima s Duhom Svetim, što je nedopustivo. Otvara-njem čakri, koje u stvarnosti ne postoje nego se zamišljaju, kundalini se sve više i više pe-nje uz kralježnicu. Cilj je doći do šeste čakre koja se nalazi između očiju. Ova se čakra često naziva trećim okom, agnom ili vodstvom. Vjeruje se da je ova točka središte koncentrirane mudrosti gdje se, uz potpunu koncentraciju, skuplja sve iskustvo. Onoga trenutka kada zmija ili kun-dalini dođe do šeste čakre, u čovjekovom se umu događa najviša stvarnost – shvaćanje ili svijest da je sve bog! Toga trenutka praktikant postaje

Virusi i antivirusi u Crkvi


jedno s Brahmom, najvišim bogom u hinudističkom pan-teonu. Na tjelesnoj je razini ova točka (bindi) označena određenom bojom na čelu hinduista koji tomu teže ili su postigli tu najvišu stvarnost.

Posljedice za kršćanePosljedice koje sa sobom do-nosi buđenje kundalinija ili promjene svijesti jesu: 1. Odu-stajanje od svoga uma (premda se to tako ne čini). Sveti Matej kaže da Gospodina trebamo ljubiti svim svojim umom (Mt 22,37). Postavlja se pitanje: kako izvršiti tu zapovijed ako sam drugome predao svoj um? 2. Uvođenje politeizma – svi smo bogovi. Sveti Ivan kaže da smo djeca Božja dok prva zapovijed jasno nalaže da je Bog samo jedan (Iv 1,12)! 3. Skraćenje reinkarnacije – joga čovjeka priprema za što bržu smrt kako bi se ponovno ro-dio, ali puno bolji i tako skratio svoju lošu karmu ili sudbinu. Ovo je ravno samoubojstvu! I ne samo to, vježbe joge čine čovjeka spasiteljem samome sebi tako da Isus Spasitelj po-staje suvišan. 4. Prakticiranje joge nesumnjivo može dovesti do izlaganja utjecaju zlih du-hova pa čak i do opsjednuća.

Vjerujem da nam je već ovo dovoljno kako bismo shvatili opasnosti joge.Ako se, kao što je gore rečeno, joga nudi kao metoda oslo-bađanja od neznanja koje je uzrok ljudskih patnji i proble-ma, i ako joga podizanjem svi-jesti čovjeka čini boljim, kako to da je Indija, kolijevka joge, jedna od najsiromašnijih i naj-nerazvijenijih zemalja svijeta s toliko ljudske patnje i ljudi u kantama za smeće? Moralo bi biti upravo suprotno, ali nije. Već bi ova spoznaja kršćani-ma, i svima koji razmišljaju zdravim razumom, trebala otvoriti oči. Istovremeno dok kršćani na Zapadu praktici-raju jogu i postupno prelaze na život bijede u kantama za smeće, na sjeveru Indije nema dovoljno ruku koje bi pokrstile hinduiste koji se odriču joge i prelaze na ka-toličku vjeru.Žalosno je vidjeti mnoge kr-šćane kako prakticiraju sun-gazing ili solarnu jogu. Ovaj oblik joge izvodi se svakod-nevnim gledanjem određe-no vrijeme u sunce prilikom izlaska i zalaska. Vjeruje se da sunce, u hinduizmu štovano kao bog, donosi onome koji u njega gleda zdravlje, mir, sre-

ću i blagostanje. Sveto pismo tu praksu jasno osuđuje: »A vidjet ćeš i gorih gnusoba od ovih! I povede me u unutraš-nje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Ja-hvin, između trijema i žrtve-nika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leđima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku kla-njahu suncu.« (Ez 8,15-17). Klanjanje stvorenju kao da je bog, a to joga svestrano pro-miče, umjesto da se klanjamo Stvoritelju, oblik je idolatrije koji su proroci jasno osudili, a to bismo trebali učiniti i mi. Neka nam u tome pomogne jasan nauk Biblije i crkvenoga učiteljstva da se više ne damo u jaram ropstva: »Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!« (Gal 5,1).

Korištena literatura:

Blažević, J. 2004. Joga i kršćan-stvo. Verbum. Split Eliade, M. 2003. Joga – besmrt-nost i sloboda. MISL. Zagreb Hunt, D. 2006. Yoga and e Body of Christ: what position should Christian hold? e Be-rean Call. Bend. OregonMaharaj, R. R. 2000. Smrt jed-noga gurua. Euroliber. Zagreb

Virusi i antivirusi u Crkvi



Kako pronaći ljubav svojega života Gudrun Kugler

Ana Talajić, dipl. oec.

Koji je razlog sve većemu broju samaca, praktičnih vjernika? Osim globalne

ekonomske krize, tu je potreba za ostvarenjem, dostignućima, osi-guranjem egzi stencije i zabavom bez obveze. Sloboda od odgo-vornosti postala je imperativ za uživanje u životu. Pomislili bismo da je riječ o svjetovnomu proble-mu, no to je duhovni problem. Mnogi su katolici zahvaćeni tim virusom lažne slobode, često nespremni na pravo odricanje i nesebičnost, na usklađivanje s drugom i drukčijom osobom.

U knjizi »Kako pronaći ljubav svoga života?« (Verbum, 2015.) dr. Gudrun Kugler, teologinja i pravnica, sretno udana majka četvero djece koja se aktivno bavi politikom i vodi međuna-rodnu katoličku internetsku agenciju za pronalaženje brač-noga partnera na jednostavan, duhovit i duhovan način progo-vara o razlozima zašto je toli-ko samaca, kako postati prava osoba i kako pronaći drugu pra-vu osobu. Čitatelju se u sedam

poglavlja otkrivaju razlozi pri-jašnjih krivih izbora i prepreke za ostvarivanje kvalitetne veze: problem identiteta, loše karak-terne crte na kojima se ne radi, sumnje u vrijednost i trajnost braka. Ponuđeni su razni te-stovi za provjeru spremnosti za vezivanje i brak, a kao ključan uvjet za konačan odabir prave osobe i sretnu zajedničku sta-rost navodi se dobar karakter. Pronaći ćete i odgovore na pi-tanja: koji su signali za uzbunu, kako ispravno okončati vezu, gdje možemo nekoga upoznati, što čovjeka čini privlačnim, ka-kva je žena privlačna muškarcu i kakav muškarac osvaja žen-sko srce, smije li žena zaprositi muškarca te što autorica misli kad kaže: »Prekrasna djevojko, miruj! Sine groma, trgni se!« Saznajte što znači biti cjelovita osoba i kako imati uređen život, zašto se uopće vjenčati, kako prebroditi nevolje s požudom te što znači »ući čist u brak«. Knjiga na 240 stranica donosi još mnogo savjeta za sve koji

žele izbjeći pogrješne osobe i prepoznati onu pravu. Rad na sebi, svojim navikama i karakte-ru ovisi o čovjeku, a Boga treba (za)moliti da blagoslovi čovje-kov trud. Time će zasigurno biti i više mladića i djevojaka koji će se »prepoznati« na brojnim duhovnim obnovama i hodoča-šćima i osnovati obitelj na obo-stranu radost i Bogu na slavu.

»Sreću i zadovoljstvo potrebno je pronaći prije veze, inače ćeš muža i obitelj povrijediti svojim trajnim nezadovoljstvom.«

Dr. Gudrun Kugler

NOVA KNJIGA


Kristina Karajko, učiteljica razredne

nastave, vježbateljica i dugogodišnja pratiteljica u Programu Injigo govori o daru slavljenja i pjesmi

koja je nastala kao plod milosti primljenih u

razmatranju.

Kristina, reci nam kako si uop-će došla u dodir s glazbom u svojemu životu? Jesi li odma-lena svirala ili je to neki kasni-je razvijeni dar?Nisam se kao dijete imala pri-like glazbeno obrazovati. Stu-dirala sam na Učiteljskomu fa-kultetu u Gospiću i tamo smo u sklopu nastave imali Glazbenu kulturu i svi smo, kao budući učitelji, morali naučiti svirati gitaru. Tako sam prvo krenula s dječjim pjesmicama, a onda sam profesoru na sat donosila pjesmaricu s duhovnim pje-

Njemu ne treba znanje, nego moje srce

Moje će te usne slaviti

smama, a on bi mi pokazao kako svirati ritam. Za vrijeme studija ušla sam u duhovne vježbe i često bih u razmatra-njima vidjela sebe kako Isusu sviram gitaru, ali pošto sam tek bila početnik smatrala sam da je nemoguće da naučim dobro svirati. Bilo mi je žao što nisam išla u glazbenu školu i imala sam komplekse zbog toga, tako da mi je bilo neugodno svirati pred ljudima, pogotovo ako su glazbeno obrazovani. (Nasta-vak na str. 97)



GORUĆI GRM

Not

ni z

apis

: Maj

a Fa

bris

, mag

. mus

.

K. Karajko / K. Karajko




(Nastavak sa str. 94) Kažeš da te bilo strah svirati pred lju-dima, kako si ipak došla do toga da taj svoj dar možeš di-jeliti sa svima kojima te Gos-podin šalje?Isus me postepeno odgajao i shvatila sam da Njemu ne treba moje znanje, nego moje srce. Nakon određenog vreme-na, počela sam dobivati različi-te melodije i riječi te bih tako nastala pjesma.Je li tako bilo i s pjesmom »Gorući grm«? Je li i ona do-bivena u molitvi?Tako je. Razmatrala sam tekst iz Knjige Izlaska, gdje se Moj-sije klanja Božjoj svetosti u gorućemu grmu. Zamišljala sam sebe kako klečim pred gorućim grmom. Vatra me grije i pruža mi utjehu. No počele su prisilne misli zbog kojih sam željela odustati od razmatranja. Dolazi mi misao koju sam čula na Uputama: »Treba ostati vjeran vremenu

razmatranja; u zadnjih 5 mi-nuta mogu se dobiti velike mi-losti.« Potaknuta mišlju, poči-njem zazivati Duha Svetoga i ponovno mi dođe prizor goru-ćega grma i gledam sebe kako klečim. Tada čujem Boga Oca kako mi progovara. Njegove riječi duboko su me dirnule i osjećala sam utjehu. Kada sam završila razmatranje, po-željela sam ponovno pročitati kolokvij i tada sam osjetila da trebam nešto s tim riječima napraviti i došla mi je misao: »To je pjesma!« Duh Sveti od-mah me nadahnuo melodijom za riječi koje mi je Bog Otac progovorio. Od tvog prvog susreta s gita-rom prošlo je već nekoliko godina i sada si aktivna glaz-benica u crkvi, sviraš na su-sretima duhovnih vježbi, na raznim duhovnim obnova-ma, a i u molitvenoj zajedni-ci u Đakovu. Kakav je osjećaj sada kada se u slobodi i bez straha služiš tim darom?

Sretna sam i zahvalna Isusu što mi je dao taj dar da mogu čuti pjesmu u srcu i tu melodiju od-svirati. Postoji još razmatranjâ u kojima sam dobivala pjesme i svaka je drukčija i posebna. Ono što mogu reći za te pjesme je to da osjećam da su uistinu molitva. Kad izvodim neku od tih pjesmama, osjećam kao da ulazim u kontempla-ciju i ponavljam razmatranje. Vjerujem da se Isus poslužio sa mnom kako bi pokazao da kod Njega nije bitno kako zvu-či moje pjevanje i sviranje jer nisam baš najbolja pjevačica, a smatram da ne sviram ni gita-ru baš najbolje. Njemu nije bit-na tehnika izvođenja, nije bit-no da to bude savršeno točno i da svaka nota bude na svojemu mjestu. Njemu je bitno da pje-vajući molimo i da se otvorimo jer – što ima ljepše od slavlje-nja Boga?

Razgovarala: Maja Fabris, mag. mus.



Nikola Bolšec, mag. phil.

Div riječi – Gilbert Keith Chesterton

Malo je među suvreme-nim piscima i mislioci-ma kršćanske tematike

onih kojima se dive pisci i misli-oci suprotne i suparničke strane. Razlozi su različiti: od najobični-je činjenice da se sekularizirani mislioci i pisci ne slažu sa svje-tonazorom kršćanskih mislioca i pisaca ma kako kvalitetno stva-rali do prevladavajuće činjenice da velik dio kršćanskih mislioca i pisaca ne piše kvalitetno. Gil-berta Keitha Chestertona, en-gleskoga književnika, mislioca i novinara neprijatelji ni u koje-mu slučaju ne mogu zanemariti, ne mogu mu osporiti veličini, a niti ga mogu zaobići.

Na bojnome polju ideja riječi su bile njegovo oružjeRiječ je doista o divu duha koji se riječima, kao svojim oruž-jem, igrao na bojnome polju ideja. Snažnom je stvaralačkom energijom napisao preko stoti-

Chesterton jest apologet koji se koristi krivovjerjem ili svim modernim zlima racionalizma, eutanazije, materijalizma, eugenike, fašizma i komunizma da bi preko njih dokazao da su pogrješna, odnosno da su u pravu utoliko što su u krivu i da to što su u krivu, pokazuje da je on u pravu.

Gilbert Keith Chesterton (1874. – 1936.) engleski pisac, pjesnik, novinar i dramatičar• Za života mu je objavlje-

no 69 knjiga, 200 kratkih priča, 4000 eseja i nekoli-ko drama

• Chesterton-klubDiljem svijeta osnovani su čestertonijanski klubovi gdje se ljubitelji njegova djela sastaju da u nefor-malnoj atmosferi rasprav-ljaju na temelju njegovih djela o raznim temama. U Hrvatskoj također postoji takav klub. Vidi: http://croatianchestertonians.blogspot.com

nu knjigâ: romanâ, književnih, teoloških i fi lozofskih esejâ, zbirki pjesama te djela povijesne tematike. U djelima mu se očitu-je temeljno što je doživio, što ga je privelo k obraćenju. Naime, obratio se na kršćan-stvo obrnutim redoslijedom tako što je čitao djela okultne, a ne kršćanske tema-tike. Ta mu djela ni u jednome trenutku nisu uspjela prikladno i na zadovoljava-jući način objasniti zašto je dobro i lijepo postojati. U njima nije pronašao ni radost postojanja koju je kasnije pronašao u kr-šćanstvu, jer je vjerovao da mora postoja-ti dostojan odgovor na njegova duboka i naravna traženja. Tako se u Katoličkoj Cr-kvi u potpunosti smirio što je posvjedočio svojim posebnim i osebujnim stilom izra-žavanja: »Katolička je Crkva kao tanak odrezak, čaša crnog vina i dobra cigara.«

Vjeru brani oruđem čuda – čudnovatosti postojanja Za Chestertona se obično kaže da je apo-loget ili branitelj vjere. On to doista jest, ali nije ni u kojemu slučaju samo običan branitelj staroga kova. Sasvim suprotno, on je kao učenik svetoga Tome Akvin-

Foto

: The

Am

eric

an C

hest

erto

n So

ciet

y (s

dop

ušte

njem

)

Radost stvaranja



skoga i kao čovjek koji vjeruje u posto-janost objektivnoga svijeta, vjeru branio paradoksom, to jest oruđem čuda, odno-sno čudnovatosti postojanja. Kako kaže: »Običan čovjek koji hoda na dvije noge, morao bi nas kao takav, dirnuti u srce du-blje nego bilo koja glazba ili zapanjiti nas više nego bilo koja karikatura.« Čovjek postoji i to je tako zagonetno i veličan-stveno, a opet tako zdravorazumski očito da upravo te činjenice koristi za obranu vjere, što je njegov doprinos književno-sti i umjetnosti. Čuđenje prema činjenici postojanja »nosi u sebi pozitivni element hvale« pri čemu je naša vlastita sposob-nost zahvaljivanja vrhunski test »sveko-like sreće«. Čudimo li se svijetu, po nara-vi osjećamo potrebu da zahvalimo za nj.Zapravo, Chesterton je apologet koji se koristi krivovjerjima ili svim modernim zlima racionalizma, eutanazije, materi-jalizma, eugenike, fašizma i komunizma da bi preko njih dokazao da su pogrješna, odnosno da su u pravu utoliko što su u krivu, što će reći da to što su u krivu po-kazuje da je on u pravu. Naime, kriva su jer istinu iznose na krivi način s time da je ono što je svima vidljivo i zamjetljivo, temeljni korektiv ili konačni uvjet istine. Luđak je zapravo onaj koji je »izgubio sve osim razuma« pa ne može ni vidjeti ni shvatiti ono što je izvan njegove gla-ve. Zato i može reći svim pomahnitalim modernistima da neka nikada ne ruše ogradu prije nego saznaju »zašto je po-stavljena«.

Vjeru u Boga iznosi na dubok i zabavan način »Spasiti može jedino vjera« kao radost, čuđenje i zahvalnost. Zdrava ljubav, zdrav razum i zdrav odnos čine Chestertona po-sebnim u književnomu svijetu jer svoju

vjeru u Boga i zagonetnost svijeta iznosi na dubok, a ujedno i na zabavan način. Nisu bez razloga najpametniji ljudi, koji su tako ozbiljni i bave se ozbiljnim stva-rima, najzabavniji ljudi, jer pametni ljudi za ozbiljno uzimaju činjenicu postojanja tako da se kao djeca mogu prepustiti milo-sti koja je stvorila svijet. Ako će Chester-tonova svetost biti prepoznata, bit će to svjedočanstvo povlastice postojanja i živ-ljenja. Svatko stoga može moliti molitvu za proglašenje blaženim Gilberta Keitha Chestertona kao svjedočanstvo veličine njegovoga djela te njegove predanosti isti-ni i ljepoti:

Radost stvaranja

»Nikad nemoj srušiti ogradu prije nego saznaš zašto je postavljena.«

G. K. Chesterton

Bože, naš Oče, Ti si ispunio život svojega sluge Gilberta Keitha Chestertona divljenjem i radoznalošću, dao si mu vjeru koja je bila izvor njegova neiscrpivoga rada, ljubav prema svim ljudima, a posebno prema suparnicima te nadu koja je izvirala iz stalne zahvalnosti za dar ljudskoga života.Neka njegova nevinost i njegov smijeh, postojanost u borbi za kršćansku vjeru u svijetu koji je gubi, njegova postojana pobožnost Blaženoj Djevici Mariji i njegova ljubav prema svim ljudima, a posebno prema siromašnima, donese radost očajnima, snagu i žar ravnodušnima te susret s Bogom onima bez vjere.Molimo Te za uslišanje naših prošnji po njegovu zagovoru, tako da njegova svetost bude prepoznata od svih te da ga Crkva proglasi blaženim.To Te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

100 | INJIGO 3 | Kolovoz 2015 | Format: 19 cm × 25 cm, 60 str., 221 pjesma slavljenja, 20,00 kn

Informacije i narudžbe: [email protected]


Sada znam, da si me oduvijek želio,Bože moj.Sada znam, da si me neprestano zvao,Bože moj.Slušao sam Tvoj zov još u utrobi majčinoj,Bože moj.Sada znam, da si Ti bio taj koji mi je gasio žeđi u najvećoj suši, kada su presahli svi izvori moji,Bože moj.Sada znam, da si Ti bio taj koji me sočnim jelima hranio i kad na mojim poljanama nije bilo uroda,a hambari moji opustješe,Bože moj.Sada znam, da si me želio i kad su moji púti bili daleko od zelenih livada na kojima je paslo stado Tvoje,Bože moj.Bio si spreman da mi oprostiš i kad – po mojim mislima –nije bilo moguće oprostiti,Bože moj.Sada znam, da je Tvoja ljubav za mene, neshvatljiva mojim mislima,jer Tvoje misli i púti visoko su iznad mojih putova i misli,Bože moj.Usprkos svim mojim posrtajima i padovima koji vode putevima zastrtim vječnom tminom.Sada znam, da me se ne želiš odreći do mojega posljednjega daha,Bože moj,jer želiš da tada brda nebeska kliču od radosti, a sva stabla na Tvojim poljanama plješću mojemu povratku Tebi,Oče moj!

Iz srca mi naviru riječi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k’o pisaljka hitra pi-sara. Ps 45(44),2

Sni

mila

: San

dra

Ber

ak

Sada

znam

»O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu;ako novaca i nemate, dođite.

Bez novaca i bez naplatekupite vina i mlijeka!

Zašto da trošite novac na ono što kruh nijei nadnicu svoju na ono što ne siti?Mene poslušajte, i dobro ćete jesti

i sočna ćete uživati jela.Priklonite uho i k meni dođite,

poslušajte, i duša će vam živjeti.Sklopit ću s vama Savez vječan,Savez milosti Davidu obećanih.«

(Iz 55,1-3)

U ovoj rubrici objavljujemo

pjesme i prozu nastalu u duhovnim vježbama.

Šaljite nam svoje radove na: [email protected]

Ti si, Bože, pravo nadahnuće

Branimir Josip Markotić, Virovitica

Stihovi su nastali kao plod razmatranja u duhovnim vježbama od 30 tjedana 2009. – 2010. u razmatranju drugoga dana trećega tjedna: Iz 55, 1-13


DV humor

Mjesec dana šutnje – uvijek i svudaDvije vježbateljice u ignaci-janskim duhovnim vježbama u šutnji od 30 dana za završetak žele zajedničkoj pratiteljici ku-piti cvijeće pa na povratku sa svete mise navrate u cvjećar-nicu iako šutnja još nije bila završila.

Prodavačica: »Izvolite?«

Prva vježbateljica: Pokazuje drugoj vježbateljici buket.

Druga vježbateljica: Niječno odmahuje glavom pokazujući drugi buket.

Prva vježbateljica: Pokazuje prodavačici taj drugi buket ne otvarajući usta.

Prodavačica: »Razumijem. Da ga zamotam?« – pokazuje rukama kao da omotava buket misleći da su gluhonijeme.

Sretan početak svima koji su se odlučili poći na duhovni put od 30 tjedana koji počinje 12. listopada 2015.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

Po zakonu spojenih posudaVježbateljica: Čita svoje molitveno iskustvo pred prati-teljicom.

Pratiteljica: Pridrijemala je i sanjala radijatore jer su u kući radili centralno grijanje.

Vježbateljica: Prestaje čitati, šuteći čeka komentar.Pratiteljica: Šutnja ju je probudila. Ne zna što je vjež-bateljica pročitala pa nastavi s temom radijatora: »To je po zakonu spojenih posuda.« – kaže polusneno.

Vježbateljica: »Kako duboka misao! Sada imam o čemu razmišljati.«

Bez signalaVježbateljica navezana na djecu stalno ih zove na mobitel da provjeri gdje su i što rade. Kada je ušla u kontemplaciju Isusove kušnje u pustinji, i ona se ondje našla razgovarajući s Isusom.

Vježbateljica: »Moram nazvati kući, gdje mi je mobitel?«

Isus: »Kćeri, ovdje nema signala.«

Prva kontemplacijaPratitelj: »To je kontemplacija. Idite na Jordan i budite tamo gdje se Isus krstio.«Vježbatelj: »Kako to mislite? Kada? Sada ne b ih mogao putovati u Svetu zemlju.«

60EMOCIJE I

SREDNJOŠKOLCI

62HODANJE UTROJE

86GRANICE U ODNOSIMA

Documents

Ignacijeva Manresa – kapela ekstazejournal.marignacija.hr/download/injigo-3.pdf · GOD. 2, BR. 3, KOLOVOZ 2015. Časopis za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo 30 kn 44