Struni lanak UDK 886.2:244

DUHOVNE ODREDNICE HRVATSKE KNJIEVNOSTI Boidar PETRA, Zagreb

U odreivanju teme auktor se nastojao drati kratkoga i cjelovitoga pregleda hrvatske knjievnosti hez namjere da pruti posve zaokruenu sliku stoljea hrvatske knjievnosti. Najvi.Ye su ga zanimale duhovne silnice koje su se u t!jeku cjelokupnoga razvitka nae knjievnosti pre/ama/e kroz pojedina knjievna imena, njihova djela i pojave. Uz biblijske teme koje proima/u cjelokupnu hrvatsku knjievnost osobita se pozornost posvetila kr.~anskqj, katolic1koj ba.Wni. Kr.~anstvo je utisnulo neizbrisiv pec1at u duhovnosti, moralu, kulturi i obiajima hrvatskoga naroda, te iznimne tragove ostavilo u usmenoj i pisanoj hrvatskqj knjievnoj batini. Sto?fea hrvatske knjievnosti jasno pokazuju dva bitna izvuri.~ta ukupne europske civilizacije i kulture, veliku antiku i rimsko-latinsku tradiciju, zatim, u plodnom proimanju, kr.Yc1ansku, katoliku. Hrvatska duhovnost i knjievnost stoljeima se oslanjala na krltf.tanski, katoliki univerzalizam, otvorena raznim poticajima koji su, u

razliitim razdobljima, dolazili iz razliitih sredina, od najstar(jih talijanskih (mediteranskih) i srednjoeuropskih (latinskih), preko njemakih, francuskih, ruskih (slavenskih), do anglosaksonskih sredina i krugova. Auktor nastqji posebno istaknuti tri bitna imbenika koja odreuju razvitak hrvatske knjievnosti, od samih poetaka do naih dana, bez obzira na odredene protivnosti i bez obzira na viestruku raskrsnicu na kojoj su Hrvati iv;jeli: J) dramatina zbivanja na razdjelnici vjerd, svjetova i civilizacija; 2) dravotvornost, odnosno posebno njegovanje dubokih domo?fuhnih

osjeaja; 3) krCansku, katoliku religioznost, oslonjenu na svetopisamsku tradiciju i starokr.kansku, katoliku ba.Vtinu. Pratei razvitak hrvatske knjievnosti auktor pokazuje kako su najbolji hrvatski knjievnici swljim djelima pokazali da su nadahnue pronalazi/i upravo u bih/ijskim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta i kranskoj misli, od Marka Marulia, Ivana Gundulia i Ivana Matura-niCa, do Silvija Strahimira Kran:.fctevia, Nikole opa i Ivana To?fa.

Hrvatski narod na povijesnom prostoru Hrvatske, Slavonije, Istre i Dalmacije, Bosne i Du-brovnika, odnosno, Boke Kotorske, prihvativi u 7. st. p. Kr. kranstvo, rimokatolitvo, ve vie od 13 stoljea pripada zapadno-europskoj civilizaciji.' Kranstvo je utisnulo najdublji

peat u duhovnosti, momlu, kulturi i obiajima hrvatskoga naroda, a osobite tragove ostavilo je u usmenoj i pisanoj kujievnoj hrvatskoj batini. Hrvatska kujievnost svojim korijenima see

Usp, S, JEi, Hrvatska knjievnost od poetka do danas 1100-1941. Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb 1993. 9-10. Svoj cjeloviti i zaokrueni pregled o hrvatskoj knjievnoj prolosti Jei je prikazao u okviru povijesti hrvatskoga naroda, imajui u vidu ukupnost hrvatskih povijesnih prostora.

77

B. Petra, Duhovne odrednice hrvatske knjievnosti

u duboku prolost, a sami poetci pismenosti kod Hrvata vezani su uz misionarsku djela-tnast svete brae Konstantina i Metoda. Brat Konstantin, kako se smatra, sastavio je najprije slavensko pismo, glagoljicu, a zatim zajedno s Metodom preveo biblijske tekstove za liturgijsku namjenu.2 Sa slavenskom liturgijom koju je 880. dopustio papa Ivan VIII. rairili su se i slavenski biblijski tekstovi iz Moravske, pa su slavensku slubu Boigu brzo prihvatili Hrvati, Bugari, Srbi, a neto kasnije i Rusi. Ti su slavenski biblijski tekstovi postali temelj svib kasnijih prijevoda Biblije kako na crkvenoslavenskome, tako i na narodnim jezicima spomenutih slavenskih naroda. Hrvati su u liturgiji uporedo koristili staroslavenski, latinski, a zatim hrvatski narodni jezik. to se hrvat-ske knjievnosti tie, i ona je bila viejezina, a po latinskome jeziku vrsto uzglobljena u europ-sku zapadnu knjievnu i kulturnu maticu. 3

Stoljea hrvatske knjievnosti jasno pokazuju dva bitna izvorita ukupne europske uljudbe i kulture, i to veliku antiku, zatim rimsko-latinsku tradiciju, a, kasnije, u ivom proimanju,

kransku, katoliku. Obzori hrvatske knjievnosti uvijek su premaivali zaviajne, regionalne i nacionalne okvire, i to u djelima svib najznaajnijih hrvatskih pisaca, i latinista, i onih koji su pisali talijanskim, njemakim i maarskim jezikom. Hrvatska duhovnost, pa i k:qjievnost kao najsublimniji izraz pojedinane (osobne) i zajednike duevnosti, oslanjala se stoljeima na

kranski, katoliki univerzalizam, otvorena raznim poticajima koji su, u razliitim razdoblji-ma, dolazili iz razliitih sredina, od najstarijih talijanskih (mediteranskih) i srednjoeuropskih (latinskih), preko njemakih, francuskih, ruskih (slavenskih), do anglosaksonskih sredina i krugova Kroz itavu povijest hrvatske knjievnosti, od samih poetaka pa do naih dana, bez obzira na odreene protivnosti, posebice u 20. stoljeu, i bez obzira na viestruku raskrsnicu na kojoj su Hrvati ivjeli, tri bitna imbenika odreuju njezin razvitak: l) dramatina zbivanja na razdjelnici vjera, svjetova i civilizacija; 2) dravotvornost, odnosno, posebno njegovanje dubo-kih, domoljubnih osjeaja; 3) kranska, katolika religioznost, oslonjena na svetopisamsku tradiciju i starokransku, katoliku batinu. Sveto pismo temelj je svih velikih djela svjetske i nacionalnih knjievnosti. I cijela hrvatska knjievna graevina oslanja se na Bibliju, bez obzira kako se tko i u kojem vremenu nae povijesti prema njoj postavlja, svjesno ili nesvjesno, s

oitim namjerama ili bez njih. Hrvatska knjievnost u tijeku svega svoga razvitka duboko je proeta biblijskim temama i motivima, iznesenim u oblicima i knjievnim vrstama antologije hebrejske knjievnosti, 1j. Knjige nad knjigama koju su vjernici idovi i vjernici krani prihvatili kao ivu Boju rije, kao zbirku kojiga koje smatraju svetima. Najbolji hrvatski knjievrtici svojim su djelima pokazali da su nadahnue pronalazili upravo u biblijskim teksto-vima Staroga i Novoga zavjeta, od Marka Marulia, Ivana Gundulia i Ivana Maurania, do Silvija Strahimira Kranjevia, Miroslava Krlee, Nikole opa, Ivana Aralice i Ivana Tolja.'

2 Usp. J. FUAK, Prijevodi Biblije na hrvatski jezik: Bogoslovska smotra, LXIII99l, 1-2, 93-98. Usp. V. TEFANI, Hrvatski prijevod Biblije: Hrvatska Enciklopedija, sv. U, Zagreb 1941,490-494. Usp. T. VOJ~ NOVI, Prevoenje cjelovite Biblije u Hrvata do prve tiskane Biblije 1831. godine (doktorska disertacija na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu), Zagreb 1976. str. 218. T. VOJNOVI, Crkva u Hrvata pred Biblijom u nae; vrijeme: ))Bogoslovska smotra, LXI/1991, 3-4, 205-213. Biblija. Stari i Novi zavjet. Stvar-nost, HKD sv. Cirila i Metoda, Zagreb 1968.

3 E. HERCIGONJA, Tropismena i trojezina kultura hrvatskoga srednjovjekovlja. Matica hrvatska, Zagreb 1995. V. PAVLETr, Stoljea hrvatske knjievnosti: Domovinski odgoj, Zagreb 1995, 364-372.

4 B. PETRA, Biblija i hrvatska knjievnost ~>Knjievna smotra, XXVI/1994, 92-94, 185-196.

78

CCP 36, str. 77..1)5

Povjesniari hrvatske knjievnosti, unato katkada razliitim diobama pojedinih knjiev-nih razdoblja i stilskih formacija, uglavnom razlikuju najstarije razdoblje srednjovjekov-ne knjievnosti, usmenu knjievnost poetci koje se tek mogu naslutiti, knjievnost hu-manizma i renesanse, baroka, narodnoga preporoda i romantizma, realizma i moderne, te suvremenu knjievnost. Razdoblje hrvatske srednjovjekovne knjievnosti po gotovo svim primjerima pokazuje kako je teko pronai tekst, bez obzira na njegovu namjenu i funkciju, koji ne bi odisao biblijskom podlogom i jakom religioznou, dok s pojavom Marka Marulia biblijske teme i motivi, te kranska, katolika batina poprimaju bitno auktorska, individualna i estetska obiljeja. Od njegove pojave pa do 20. stoljea u djelima pojedinih hrvatskih pisaca, eksplicitno ili implicitno, neposredno ili posre-dno, u razliitim stilskim formacijama, proteu se biblijske teme, kransko, katoliko pojmovlje i kranstvu vlastite vrijednosti. Rijeju, ivi posebnost hrvatskoga duhov-noga identiteta i njegovo sudionitvo u europskom duhovnom zajednitvu. Stoljea hrvatske knjievnosti stoljea su usmene i pisane hrvatske rijei, pismenima latinskim, hrvatskim irilikim i glagoljskim, pa i arapskim.

l. Srednjovjekovna knjievnost'

Za srednjovjekovnu hrvatsku knjievnost znaajni su hrvatski glagoljski spomenici Baanska ploa (oko ll OO.), Va/unska ploa i Grdoselski zapis. Baanska ploa, taj najstariji, glagoljicom pisani hrvatski tekst, vaan za povijest pisma i jezika, hrvatske pismenosti i kulture uope, koji govori o darovnici hrvatskoga kralja Dimitra Zvonimi-ra (1076.-1089.) jedne ledine benediktinskoj opatiji sv. Lucije u Juran-dvoru kraj Ba-ke na otoku Krku zapoinje estom kranskom invokacijom, kojom su zapoinjala misna slavlja i svake molitve, osobito Oena, >>V ime Ot/ea i Sin/a i Svetago duhal zemlja Zvonimirova bie obilna svakom raskoom, ni se nikogor bojae, ni jim niktore mogae nauditi razni gnjev gospodina Boga koji dojde svrhu ostatka njih kako Pismo govori: Oci zobae kiselo groe, a sinom zubi utrnue

B. Petra, Duhovne odrednice hrvatske knjievnosti

stoljea zapoinju vrstim oslanjanjem na Boje ime: prvi: >>V ime Boje, amenU ime gospodina Boga amen

CCP 36, str. 77-95

do Isusovih muila (pjesme o simbolima muke Isusove) i Versa Boja tila (klanjanja mrtvom tijelu Kristovu). Pesan ot mu/d Hrstovi tipian je primjer, i u formalnom i stilskom pogledu, koji e funkcionirati u naoj duhovnoj, pasionskoj poeziji u duem vremenskom razdoblju. Razgovor Djevice Marije i kria Isusova, kontrastna dijaloka pjesma, oito je prethodila naim crkvenim prikazan jima to su se posebno razvila u Italiji kao sacre rap-presentazioni, a koja se kod nas pojavljuju istom u XV. stoljeu. Slina njoj je u okvirima iste tematike pjesma o simbolima muke Isusove Isusova muila koje motive susreemo i kasnije u skazanjima, pa i u doba baroka. Samo to e u baroku biti raskonije obrade. Hrvatska srednjovjekovna poezija poznaje i parafraze srednjovjekovne pjesme Dies irae-opomene o Sudnjem danu -u rimovanim osmercima ekvencije za mrtve. Iz XV. stoljea batinimo Pisan na spomenu/je smrti s motivima prolaznosti svijeta i ivota, koji e biti stalnom napasnom temom i svih drugih knjievnosti. O zemaljskoj prolaznosti svjedoe razliita prel\ia due i tijela kao i pogrebne pjesme, primjerice, Tu mislimo, bratjo, a smo iz XIV. stoljea. Drame, tonije dramatizirani plaevi i muke, obino su prilagodbe ili prijevodi latinskih i talijanskih izvora, od Plaa Marijina, Muke Spasitelja naega, Skazanja slimjenja s kria tila Isusova, Prikazanja o uskrsnuu Isusovu, do boinoga ciklusa s trima biblijskim temama: navjetenja Marijina, roenja Isusova i poklonstva triju kraljeva, prikazanja Od rojenja Gospodinova ili Muke Svete Margarite. Svi e se spomenuti biblijski starozavjetni i novozavjetni motivi, loci communes, poredbe, slike, proizile iz puko-crkvene knjievnosti hrvatskoga srednjovjekovlja, dalje protegnu-ti na druge stilske formacije, od humanizma i renesanse, do baroka i prosvjetiteljstva, od preporoda do danas, u svim knjievnim vrstama, ali s nepobitno naglaenim itanjem i oslukivanjem Biblije kao ive Boje rijei. I proznim, i pjesnikim, predmarulievskim,

zainjavakim, i dramskim tekstovima i prikazanjima dosad se poklanjala uglavnom filo-loka pozornost. Ipak, teko je, nekima od njih osobito, nijekati knjievno-estetsku vrije-dnost, fabulativnu ili kazalinu kakvou. No, ona jo uvijek velikim dijelom oekuju svoju punu knjievno-estetsku intel]lretaciju. Ne treba zaboraviti da je prva hrvatska tiskana knjiga osvanula nedugo nakon Guttenber-gova iznaaa g. 1483. kao ni injenicu daje u Senju bila osnovana prva hrvatska tiskara iz koje je iznjedren prekrasan Misal, takoer glagoljicom pisan, g. 1494. Dodaju li se tome

evanelistari, lekcionari, liturgijske knjige, slobodno se moe zakljuiti da je hrvatska srednjovjekovna knjievnost- od prethodnih latinskih epigrafa- odredila hrvatsku duhov-nu posebnost s vrijednostima koje e u nadolazeim vremenima preuzimati poznati aukto-ri, i u skladu s povijesnim mijenama i okolnostima, itat e ih iz svoje suvremenice.

2. Humanizam i renesansa6

Knjievnost hrvatskoga srednjovjekovlja potvrdila je kontinuitet antike, antikih, rimsko--latinskih oblika, stilskih elemenata i samoga jezinoga instrumentarija. Inaugnrirala je

Usp. S. JEI, op. cit., 41-J 16. M. FRANIEVI, F. VELEC, R. BOGII, Od renesanse do prosvjetiteljstva. Povijest hrvatske knjievnosti, 3. SNL, Mladost, Zagreb 1974.

81

B. Petra, Duhovne odrednice hrvmske knjievnosti

poseban hrvatski etnikum i jezik koji je u stanovitom smislu - pokrtavanjem Hrvata -oznaio prekid s antikom tradicijom, ali istodobno ivo proimanje s kranskom, kato-likom batinom. U hrvatskoj srednjovjekovnoj knjievnosti prvi se put afirmirala- i kao posljedica osnutka hrvatske drave, ali i njezine neposredne ugroze, pa i samoga opstanka hrvatskoga naroda na razmeu svjetova- hrvatska dravotvorna ideja. Uz hrvatski jezik, pod djelotvornim utjecajem zapadne kranske civilizacije, njegovao se i latinski jezik i latinska naobrazba i proimao se sa hrvatskim narodnim jezikom. Zbog osobitog poloaja hrvatskih zemalja veliki humanistiki pokret koji je u XIV. stoljeu zahvatio cijelu kultur-nu Europu, imao je kod nas posebno znaenje, pa se, uvjetno, moe govoriti o njegovu viestoljetnom traganju sve do sredine XIX. stoljea. Hrvatski latinisti dali su dragocjen i neizbrisiv prilog duhovnoj Europi u luku irem od pet stoljea. I to u svakom smislu, na

razliitim podrujima duhovnoga razvitka, pa ak i u politikom ivotu. Ivan esmiki (1434.-1472.) je, iz kraja >>gdje Drava utaplja u Dunavu svoju vodu i ime, i tee kroz plodne oranice mirnim tokom

CCP 36, str. 77-95

lova poslanica papi Hadrijanu VL ili prethodna opomena biskupa imuna Koiia papi Lavu X. iz 1516.: >>Sveti oe, da oni nai siromani zemljaci zbog oskudice, neimatine i

oaja ne budu prisiljeni ratovati zajedno s Turcima i pljakati ostale krane. Tko tome krivac bude, neka pred svemoguim Bogom poloi raun. Ipak sam vam to, ako mi niste sad voljni vjerovati, zato kazao da se, kad to bude, sjetite da sam najavio. Hrvatske zemlje, cijeli hrvatski etnicum bio je duboko egzistencijalno ugroen osmanlij-skim nasrtajima i islamizacijom Bosne. Maruli je svojom Juditom htio - kao to su to eljeli i njegovi nasljednici, od Zorania, Barakovia i Gundulia, do Vitezovia, Kaia i

Manrania -uliti vjeru u pobjedu svome narodu, zauzimljui se za viu pravdu i vrsta etika naela. Tako su i njegovi suvremenici shvaali poruke Judite, koja je u dvije godine doivjela tri izdanja. Ako se uzmu u obzir sveukupne hrvatske povijesne prilike, samo su veliko pouzdanje, oslonac na vlastite snage i primjerena moralna istoa omoguili Hrva-tima da kroz nebrojene zamke povijesti uzmognu opstati, a danas i ivjeti u okvirima vlastite drave. Biblijske teme i motivi sa svojim visoko postavljenim moralno-etikim vtije-dnostima, osobito u Juditi, Davidijadi i Suzani, uvruju narodni otpor i osnanju nacionalnu obranu, ali i ohrabruju individualnu, osobnu vjeru. Juditin >>facinus idealno pomiruje zemalj-ski i nebeski Jeruzalem, odnosno, njezino je djelo posve soterioloke, spasenjske naravi, i na individualnoj, osobnoj razini, i na razini opstanka nacionalne zajednice. Kao to poetak hrvatske pismenosti i srednjovjekovne knjievnosti obiljenje Baanska ploa, tako na poetcima novoga razdoblja hrvatske knjievnosti, izgraena na temeljima crkvene knjievne tradicije i narodnoga pjesnitva, potivajui i puku, i zainjavakn, i latinsku, i petrarkistiku renesansnu tradiciju, stoji Marulova Judita i cjelokupno njegovo djelo >>Kao neoboriv dokaz izvorne hrvatske stvaralake snage, kao vrelo novih poticaja i kao stup slave i ponosa svakoga Hrvata>korio kransku neslogu

B. Petra, Duhovne odrednice hrvatske knjievnosti

svojevrsni pretea velikoga Shakespearea -zasluuje drukija itanja, jer u svojim rene-sansnim komadima ne inzistira samo na izazivanju smijeha i podsmijeha, nego mu je vrlo vano kako moralna i etika naela djeluju u njegovu vremenu, dijelei prilino otro >>ljude nazbilj>ljudi nahvao - ljudi izopaene naravi. Etiko se, dakle, zacijelo i zbog njegove sveenike slube, pojavljuje kao bitan i nezaobi-lazan imbenik. Stoga se ve u njegovu Dundu Maroju, njegov Maro moe gledati i kao razmetni sin, predstavnik raskalaene i lakovjerno dubrovake mladei; kao da najavljuje

Gundulieva sina razmetnoga.

3. Pokuaji reformacije

Uz humanistiki pokret i renesansu hrvatske zemlje okrznuo je i veliki pokret reformacije. Proirivi se iz njemakih zemalja, pronaao je veliko uporite kod Slovenaca na elu s Prirnoorn Trubarom (1508.-1586.). Kod Hrvata se ne moe govoriti o istinskorne pokre-tu, i to ne samo zato to bi bio odbaen zbog estokoga opiranja svih vlasti, nego iznad svega iz politikih razloga i prilika u kojima je hrvatski narod ivio. Svaka ozbiljnija podjela naroda izazvala bi jo pogubni ju ugrozu njegova opstanka, te se pravi reformacij-ski pokret i nije rnosao dogoditi. Istina, bilo je pojedinih pristaa reformacije, no, oni su uglavnom emigrirali u Kranjsku ili Njemaku. Matija Vlai Ilirik (1520.-1575.), Petar Pavao Vergerije (1498.-1565.), koji se osobito trudio oko reformatorske knjievnosti u Urachu pokraj Tiibingena, zatim barun Hans Ungnad, utemeljitelj hrvatske tiskare, sa su-radnicima Stjepanom Konzulom Istraninorn i Antunom Dalmatinom. Djela koja su se tiskala bila su uglavnom katekizmi, abecedari, pastile i prijevod Svetoga pisma Novoga zavjeta (1563.). Zanimljivo je kako su objasnili ideju o prijevodu Novoga zavjeta: >>Znaju-

i tada mi, da takove cele Biblije, ni staroga ni novoga tetarnenta, va ovom naem sloven-skim ili hrvatskirn jaziku nirnate, !isto nike izdirke tere kusi iz Biblije vzeti ... semo i tamo jesmo razmilali, kako, skrozi ku ri, bi se vsoj Hrvatskoj zemlji i tim drugim, koji s tim slovenskim ili hrvatskim jazikom govore ... k venomu ivotu pomagati mogloreformatio in capite et membriS

CCP 36, str. 77-95

trajanja Sabora!) da se uvedu u na grad veleasni oci isusovci, na ast Boju, za nae duhovno dobro i za odgoj naih sinova

B. Petra, Duhovne odrednice hrvatske knjievnosti

zakanjelo, jer je objavljeno tek iza njegove smrti (Budim, 1831.), i to zbog jezine refor-me koju je proveo Ljudevit Gaj. Stoga, na alost, nije moglo biti osloncem razvitka hrvat-skoga jezika, pa e kasnije prevladati vukovska tradicija. Svaki je od spomenutih pisaca svojim djelom, domoljubnim i bogoljubnim, pripremio in nacionalnoga i kulturnoga hrvatskoga preporoda, pa nije ni udo da su, uz Gundulia, osobito Kai, bili ilircima knjievni uzori. U doba narodnoga preporoda hrvatska se knjievnost otvorila nadasve domovinskim pita-njima i osvjeivanju nacionalne svijesti, te posebno naglaenoj ljubavnoj tematici. Izrije-kom, biblijske su teme i motivi, iako uz prisutnost kranskoga osjeanja ivota, ostavljeni nekako po strani ili se mogu itati tek posredno, osobito preko Gundulieve batine. Ona je pak, uz budnice i davorije, posebno Mihanovievu Hrvatsku domovinu, svoga najboljega sljedbenika dobila u Ivanu Mauraniu' (1814.-1890.), ne samo kao pjesniku koji je dopu-nio nedovreni spjev Osman, nego i kao auktoru Smrti Smail-age engia, najzuaajnijega djela hrvatske preporodne knjievnosti. Maurani eva pozicija pozicija je preporoditelja hrvatske duhovnosti i slavenskoga ekumenizma, koji pak svoga jedinstvenoga zaetnika ima u Jmju Krianiu (1618.-1683.). Izgraujui svoj knjievni izraz (Maurani je veliki napor uloio u itanje i razumijevanje klasine literature, Grka i Rimljana, od Homera do Ovidija, Horacija i Vergilija, stare hrvatske knjievne batine, osobito dubrovake, naro-dne pjesme i modeme talijanske, francuske, poljske i engleske poezije), Maurani se oslanjao na pukn narodnu tradiciju, reljkovievsku i kaievsku. Ni MaU!ani, poput

Gundulia, ne izbjegava refleksije o ljudskoj prolaznosti i ne zaobilazi gundulievsko skruenje i kajanje, po uzoru na Gundulieve Suze: Kajite se, jer zemaljskog stana/ Tijek

izmie bjegu, kajite se;/ Kaji te se, jerbo zora rana/ Na e mnogog kud za vazda gre se. Vei dio treega pjevanja eta, cijela epizoda sa starim sveenikom u slici dobroga pasti-ra, lirski je dah bogobojaznosti i bogoljubnosti, kontrast sili i agovanju. Upravo je u tim stihovima utemeljena visoka etinost Mauranieva spjeva i pouzdanje u pravedniju i mirotvornu budunost Zemlje slovinske

CCP 36, str. 77-95

Knjievnost hrvatskoga preporoda osnaila je nadasve dravotvornu svijest i razvijala se na brazdi religioznosti, oslon jene na svetopisarnsku tradiciju i kransku katoliku batinu. Oblikovao se zajedniki jezik i jednostavan pravopis, a sama je knjievnost zahvatila sve pore opega narodnoga ivota.

6. Realizam i moderna 10

Preporodna knjievnost obiljeena je specifinim hrvatskim romantizmom, koji je u naim prilikama potrajao due negoli u nekim dmgim europskim literaturama. To je razdoblje pose-bno obiljeeno pojavom Augusta enoe (1838.-1881.), koji je dobar dio svojih djela ostvario u ozraju romantizma, odnosno, svojevrsne isprepletenosti realizma i idealizma. Iako se nije posve drao vlastitih razmiljanja o knjievnosti, u programatskom lankn Naa knjievnost upozorio je da hrvatska knjiga >>ne djeluje na socijalni ivot kako bi trebalo>nau davninu, stare grijehove, staru slavu nau; reklo bi se, sabiru ukupna narodna postignua i posrtanja, zavra-vaju jedno bitno i veliko razdoblje, ali su ujedno i uvod u dvije bitne politike trendencije druge polovice XIX. i velikoga dijela XX. stoljea, i stoje na elu duhovnih bitaka, suprot-stavljanja i iskljuivosti koje donosi moderno doba.

'" Usp. Lj. MARAKOVI, Hrvatska knjievnost 1860-1935. Zagreb 1936. B. PETRA, Kratak pregled novije hrvatske marijanske lirike od preporoda do danas: Dua due hrvatske. Novija hrvatska marijanska lirika. Priredili i sastavili N. JURICA i B. PETRA. Crkva na kamenu, Mostar 1988,313-337. T. AGIMBUNI,

Katolika Crkva i hrvatski narod. Kranska sadanjost, Zagreb 1983. V. FLAKER, asopisi hrvatskoga modernistikog pokreta. HFD, Zagreb 1977. Usp. Vienac domaeg pjesnitva. Uredio A. ENOA, Zagreb 1873. Antologija pjesnitva hrvatskoga i srpskoga. Uredio A. ENOA. Zagreb 1876. Usp. V. BREI, Novija hrvatska knjievnost. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1994.

87

B. Petra, Duhovne odrednice hrvatske knjievnosti

enoa je uspio sintetizirati tenje starijih narataja koji su vrsto zagovarali hrvatsko povi-jesno pravo i onih mladih koji su u nimalo lakim politikim prilikama, nakon preporodnih zanosa, nastojali s vie realizma prilagoditi se novim vremenima. Teak poloaj hrvatskog naroda u okvirima Austro-ugarske monarhije i teko breme germanizacije i maarizacije jedni su nastojali rijeiti ili olakati pristajanjem na ideje svojih prethodnika, preporodite-lja, ideje jugoslavenstva, drugi su, na elu s Antom Stareviem, zastupali potpunu naci-onalnu neovisnost. enoa se, prema Nehrvatom, uvijek zauzimao za nacionalnu homoge-nost, iskljuujui mogunosti unutarnacionalnih sukoba i osporavanja. Za Khuenova doba

stranarska politika istopila se uklanjanjem opozicije iz politikoga ivota; khuenovtina dominira u itavom javnom ivotu devedesetih godina. U knjievnosti nakon enoe pose-bno mjesto pripada Evgeniju Kumiiu (1850.-1904.), Anti Kovaiu (1854.-1889.), Ksaveru andoru Gjalskom (1854.-1935.), Josipu Kozarcu (1858.-1906.) i Vjenceslavu Novaku (1859.-1905.). Knjievnik ima posebnu zadau: oportunizam narodnjaka i jugo-slavenstvo sa svojim knjievnim idealima mora zamijeniti realistiki ivot naroda, onakav kakav jest, posebno u okolnostima pravakoga usitnjavanja. Istodobno, teke politike prilike otvaraju prostor za s1obodarstvo i slobodoumlje, u kojem e se interes knjievnika s javnoga, drutvenoga ivota pomicati na ivot pojedinca; on se vie nee baviti drutvom ili pitanjima od nacionalnoga znaenja, nego samim sobom, duom. Knjievnost e postu-pno traiti svrhu u sebi samoj. Na pomolu je moderna pod izravnim utjecajem dekadenata i simbolista, knjievnosti fin de sieclea. Ideja ljepote imat e primat u odnosu na ideje istine i dobrote. Najvei pjesnik XIX. stoljea svakako je Silvije Strahimir Kranjevi" (1865.-1908.). S obzirom na teme koje je u svojem pjesnitvu otvorio, one su relevantne ne samo za njego-vo vrijeme i njegove neposredne nastavljae nego i za razvitak ovostoljetnoga hrvatskoga pjesnitva. Kranjevieva poezija, naime, u cijelosti zaokruuje dotadanja poetska trae-nja, njihova je osmiljena sinteza. Ujedno i nagovjetaj egzistencijalnoga nemira hrvatske modeme poezije. Svi su u Kranjeviu pronalazili neto svoje: pravai hrvatstvo, napre-dnjaci slobodoumlje, socijalisti apologiju rada i radnika, pro fin jeni esteti umjemike vtje-dnote, ateisti njegovu detronizaciju sakralnoga. Nekima je bio idealist, nekima razvikani pesimist, nekima vizionar socijalne pravde, nekima panteist, pa ak i mistik. Uao je u hrvatsku knjievnost svojim domoljubnim pjesmama, slijedei Augusta enou i Augusta Harambaia. Osjetivi uzvienost svoga poslanja i preuzevi ulogu pjesnika pro-roka u svome narodu, koju nee ostaviti ni kad se odmie od konkretne hrvatske zbilje i kad njegova poezija poprima svemirske razmjere. Cijela je Kranjevieva poezija iznikla iz kristovskoga bia: on se posve identificirao s Kristom, i to Kristom patnikom, iskupite-ljem i rtvom. I on, Kranjevi, pjesnik, podnosi teret svega svijeta, bol svijeta preivljuje kao svoju vlastitu bol. U njemu ivi raspeti Krist, Krist patnje i kria. Kranjevieva nevjerica, meutim, -i tu nije jedini -ne doputa razmah Krista uskrsla, Krista pobjedni-ka. Cjelokupna je Kranjevieva poezija, dakle, kristovska i kristocentrina, ali se iscrplju-je u patnji, u muci, u bolu i smrti, osloboena perspektive uskrsnua. Ako je ta perspektiva

" B. PETRAC, op. cit., 193-194.

88

CCP 36, str. 77-95

ponegdje i slutljiva, zaogrnuta je platom nevjerice. Ipak, unato svoj skepsi, ironiji i pesimizmu, Kranjevi je duboko religiozan pjesnik i upravo iz njegove tankoutne religi-oznosti i zadivljenosti Kristovom pojavom iznikla je nepotkupljiva etinost njegovih sti-hova i snaan osjeaj supatnitva i suuti za potlaene i siromane. Izvor Karnjevieve poezije treba nadasve traiti u Bibliji. Sve su njegove najznaajnije pjesme ispjevane na biblijskim predlocima: od Mojsija, do golgotskih pjesama Eli! Eli! Lamd azdvtani? !, Golgota, Resurrectio, do uskrsno ga pozdrava Mir vama!, do oratorija Prvi grijeh, za koji je u naoj poeziji ve imao uzorak u epu Prvi ljudi Petra Preradovia.

Kranjevi se, dakle, pojavljuje kao otvoreno pitanje: s jedne strane kao enja za savrenstvom, kao beskrajni vapaj za domovinom i kao krik u iroka, nepoznata i ledena prostranstva svemira. udnja za Beskonanim i spoticanje o ogranienost. Osim toga, on je prvi u nas velianstveno opjevao ljudsko stvaralatvo (in laborem requies), on je prvi moderni pjesnik socijalnoga, povijesnoga i politikoga osloboenja, povrh svega, moralnoga osloboenja, u duhu kranskoga bratstva, solidarnosti i zajednitva. Njegova socijalna lirika iznikla je na temeljima velike socijalne enciklike Lava XIII. Rerum nova rum iz 1891. a to svjedoe inaice (konane verzije) nekih pjesama u kojima se inae, posebno nakon IL svjetskoga rata, htio traiti izvor tzv.

socijalistike i proleterske knjievnosti. Kranjevi je, dakle, rezimirao batinu, otvorio i najavio novo doba, doba velike egzisten-cijalne zebnje i kolebljive vjere, doba o~janja i nade, doba uspjeha i poraza. Stoga je mogao napisati s jedne strane pjesmu Radniku (kranski nadahnutu!}, s druge Zadnjeg Adama, s jedne Misao svijeta i Mir vam!, s druge pak mranu pjesmu Po puini. Nikada do

Kranjevia nisu u naoj knjievnosti u tolikoj sljubljenosti zajedno ivjeli opreni osjeaji. Kranjevieva dihotomija nije doputala da se uzdigne do pune harmonije, a Krista pak da prihvati u punini njegove soterioloke dimenzije. Ako je u razdoblju realizma velikim dijelom prevladavao prozni disknrs, modema je doni-jela snaan procvat lirike; skrb za veze sa zbiljskim narodnim ivotom zamijenila je supre-macija indvidualizma, nagovijetena Nietzscheovom afirmacijom nadovjeka i smru Bo-ga. Uglavnom kozmopolitskoga karaktera, iskazujui u sadrajnom pogledu suton poziti-

vistikih dostignua i vjere u tehnicizam, moderna tei savrenstvu forme i zavidnoj virtu-oznosti. Po svom larpurlartistikom programu, zagovara osloboenje od patriotizma i svake vrste utilitarizma, njegujui intimnu, aristokratsku i kozmopolitsku liriku. U raspo-nu od erotskih zanosa i pojaane senzualnosti (Mihovil Nikoli, Milan Begovi, Vladimir Nazor), do >>otro jene dosade>mladih>[ ... ]Nema tomu dugo kad su prvi put izbili na javu znaci nezadovoljstva ... u dui naoj bio je vjeni nemir,

utili smo protuslovlje. [ ... ]Na prvi na poklik, doviknuh su nam ba oni, od kojih smo se najmanje nadali - da smo izdajnici. Izdajnici, jer hoemo da sruimo sve, jer ne tujemo stare borce, jer naputamo i narod i moraL .. Ako mi sad traimo ne samo u narodu nego i

89

B. Petra, Duhovne odrednice hrvatske knjiievnosti

izvan domovine uzore, zar smo zato izdajnici? ... A mi ako sad ne prihvaamo sve uzore naih starih, to je zato, jer drimo da su, sa promijenjenim ivotom, promijenjene i potrebe, da ona sredstva, koja su vrijedila prije, ne vrijede danas. I dalje: >>Moderni pokret je borba individua za slobodu. [ ... ] Svaki neka ivi svojim ivotomstarih>mladihStariod planog pesimizma>od plitkog utilitarnog optimizmastarih i mladihstarih>mladih>per-sonifikacije patnja, nadanja i stradanja svib Hrvata

CCP 36, str. 77-95

Knjievnost XX. stoljea

S pojavom modernizma hrvatska se knjievnost prvi put sueljuje s problemima individu-alizma i samosvrhovitosti. Pjesnik doivljuje poeziju kao svrhu samoj sebi. To pak dovodi do egzistencijalne izgubljenosti, samoe i suvinosti. Svoju duhovnu tjeskobu izraava vrlo jednostavnim, a tekim rijeima: paradigmatski neka poslue stihovi Antuna Braoka

imia: K Bogu izgubismo pute./ Pjesnici stoje pred nitavilom, i ute.>bez Boga i serfina. Odnos prema prvim ili posljednjim pitanjima i Smislu u cijelom XX.

stoljeu obiljeuju ovjekov gubitak ili smanjenje vjerskih i zajedniarskih uporita.~' U cijeloj knjievnosti XX. stoljea na pitanja o smislu ljudske egzistencije, pouzdanja u ivot i vrijednosti razliito se odgovara. Od agnostikih i nihilistikih, protuvjerskih i ateistikih, do duboko religioznih stajalita protee se duhovna upitanost naih pjesnika i pisaca o svom sudbinskom poloaju u svijetu. Suton modeme i prvi svjetski rat, dakle, donose, u odnosu na tradicionalne vrijednosti i kransku misao -kransku, katoliku sliku svijeta -doba vimosti krivovima pravca, prez kog vojvode al zakonodavca (Tin Ujevi). Knjievnost, dakako, najbolje zrcali duhovnu upitanost novoga doba. Hrvatska knjievnost XX. stoljea dala je zacijelo vrsnih djela, koja, s obzirom na duhovna polazita i ideje, prema tradicionalnim vrijednostima i

kranstvu oituju etiri temeljna stava: l) jasnu vjeru u Boga i ispovijedanje zatienosti (ktUievnost katolikoga ili islamskoga nadahnua ili idealistiku spiritualnost, okultizam, panteizam, gnosticizam); 2) fluidno osjeanje numinoznoga, boanskoga i svetoga; 3) po-zivanje na raznovrsne entitete za ontoloka poela (Priroda, ivot, Povijest); 4) uas ili pomirenost pred prazninom transcendencije. Biblijske teme Staroga i Novoga zavjeta se u tom smislu razliito artikuliraju. Ili u svrhu potpune negacije, ili u svrhu posvemanje sumnje, ili u svrhu velike afirmacije, odnosno duboke vjere. Tipian primjer osporavanja cjelokupno je djelo Miroslava Krlee13 (1893.-1981.). Biblija je sraa, sadrajna sastavnica, ali i nain Krleina pisanja. S obzirom na duhovne, ali i zbiljske hrvatske prilike u kojima se, na prekretnici dvaju stoljea, svom estinom sudaraju liberalne ideje i novi duh kranstva, potaknut socijalnim naukom Katolike Crkve, Krle-u cijeli drijeme njegove sredine, te ogluenost o dvije pjesnike pojave, Kranjevia i Jaoka Polia, upuuju na Sveto pismo da ga prihvati i u temama i nainom svoga pisanja. Kroz svetopisamske osobe i dogaaje, te model samoga pisanja Krlea e poseguuti za svim svojim osnovnim temama, od one to moe hrvatski ovjek na vjetrometini tuih interesa i posezanja, do istih medaljona lirske melaokolije, lirike raspoloenja. Dakle, u irokom rasponu od teka narodnoga stanja i usuda, do posve intimnih zapisa, do beskraj-

12 Usp. N. JURICA, Bog i hrvatska poezija XX stoljea. Alfa, Zagreb 1990. N. JURICA- B. PETRA, U sjeni transcendencije, Hrvatsko pjesnitvo od Matoa do danas. Antologija, Kranska sadanjost, Zagreb 1987.

13 T. LADAN, Lirska topika Miroslava Krlee: T. LADAN, Ta kritika. Matica hrvatska, Zagreb 1970, 38-53. Usp. B. PETRA, op. cit., !94-195.

91

B. Petra, Duhovne odrednice hrvatske knjitevnosti

noga osobnoga hrvanja s objavljenim Bogom u osobi Kristovoj. Krleina je uloga u biti uloga starozavjetnoga proroka, osobito itljiva iz dijela pjesama i Balada Petrice Kerem-puha, te drama, u kojima svom estinom, sarkazmom ili ironijom vie i proklinje nemo vlastite narodne zajednice. Buknula je iz njega svijest o duboko ranjenom hrvatstvu i velika zabrinutost za njegov opstanak. Na osobnoj razini pak poseban je njegov odnos prema Kristu. Krlein Krist razapet je izmeu povijesnoga i vremenitog Isusa i eshatolo-ko ga i uskrsla Krista. U tom odnosu konstanta je muka koju Stanko Lasi odreuje >>bes-konanom obrtaljkom to vapi za apsolutom te trai spas za ovjeka

CCP 36, str. 77-95

ka). Dio hrvatskih knjievnika zavrava smru (Mile Budak, Vinko Kos, Gabrijel Cvitan, Braako Klari, u partizanima od etnike kame pogiba Ivan Goran Kovai, pjesnik protu-ratne i potresne peome Jama), dio odlazi, neki nepovratno, u emigraciju (Vinko Nikoli, Antun Nizeteo, Antun Bonifai, Rajmund Kupareo, Lucijan Kordi, Sreko Karaman). Posebno mjesto u suvremenoj hrvatskoj poeziji, i domovinskoj, i emigrantskoj zauzima Viktor Vida (1913.-1960.) po osjeaju iskorijenjenosti, egzistencijalne zebnje i osobita

osjeaja Boje skrivenosti (Deus absconditus). Izvan mogunosti da se svedu pod zaje-dniki nazivnik samosvojno razvijaju svoj literarni svijet Dragutin Tadijanovi, Mak Dizdar (arhetipskim pjesnitvom stare srednjovjekovne Bosne), Jure Katelan, Nikola Mi-lievi, i Vesna Parun. To su razliiti svjetovi, u smislu ideja iskazuju dobranu razliitost, zajedniki su im teki egzistencijalni upitnici. Od proznih pisaca veliku pozornost privlae Vjekoslav Kaleb, Ranko Marinkovi (Kiklop, Ruke), Petar egedin s iznimno snanom egzistencijalnom jezom, Ivan Raos (Vjeno a-lostan smijeh, Prosjaci i sinovi), Slobodan Novak (Izgubljeni zaviaj, Mirisi, zlato i tam-jan), Ivan Slamnig i Antun oljan (Luka) i Ivan Aralica koji se u svojim romanima vraa povijesno-nacionalnim temama s visoko etikim naelima, i to nakon Andrievih i Seli-

movievih djela, iznosei >>epiku kraja u kojemu se sastaju i sukobljavaju tri sile koje su stoljeima odreivale povijest hrvatskog naroda>hrvat-skoga proljea>Maru-li>Danica>Kranske sadanjosti>KANA>SvescimaMl. Pjesnitvo pedesetih godina obiljeuju >>kmgovai>razlogovci

B. Petra, Duhovne odrednice hrvatske knjievnosti

ti, Veseljko Koroman, Kreimir ego i drugi, esto sputani okovima u kojima nije bilo lako, a bez prave potpore, njegovati kransku duhovnost. 14 Poetkom osamdesetih godina, u duhu postmoderne, razvijaju se razliite poetike ( seman-

tiki konkretizam, poetska dosjetka, ludizam), ali se, istodobno, utire put klasinim vrije-dnostima nacionalne batine i posebnoj osjetljivosti za metafizika pitanja. Godine 1980. Drago tambuk uinio je prvi iskorak, predstavivi raznorodan, ali duhovan florilegij mla-de hrvatske lirike, u Insulama. Isti autor s Nevenom Juricom, Anelkom Novakoviem i Boidarom Petraem ostvaruje projekt Quadrispatium hrvatskoga mlaeg pjesnitva, u kojem je predstavljena pluralnost ideja i shvaanja poezije unutar mlaeg pjesnitva. An-tologijama U sjeni transcendencije (1987.) i Dua due hrvatske (1988.) Nevena Jurice i Boidara Petraa, poezijom Ivana Tolja15 (1954.), koja navijeta budua zbivanja i po-

tvruje posve ~iji tip pjesnitva, i na osobnoj, i na nacionalnoj razini (Kozmopolitska jesen, Slavenske zime, Drinske elegije i Anima croatorum), otvara se prostor za duhovni i

politiki pokret nacionalnoga osloboenja. Godine 1990. konano se polau temelji hrvatskoj dravi, ostvaruje se pomirenje razjedi-njenoga hrvatstva (u domovinu se vraaju Vinko Nikoli, Boris Maruna i Lucijan Kordi). Razdoblje 1990.-1992. razdoblje je zajednike ugroenosti i zajednikoga iskoraka, koji se u knjievnosti nadasve oituje u vraanju izvorima i kranskoj tradiciji marulievsko-gundulievsko-mauranievsko-kranjevievsko-matoevske knjievne batine. Donedavno rastrojeno i razdvojeno hrvatstvo doivljuje svoju duhovnu sintezu na ukupnim hrvatskim prostorima. Nikada toliko prilike da se hrvatski duhovni ivot i prostor ispune socijalnim i ljudskim dimenzijama kranstva; nikada toliko mogunosti da se u okvirima slobode i izvan svake ideologije uklone sve naslage koje su stoljeima pritiskale i optereivale hrvatski duhovni identitet. Nikada toliko valjanih razloga da doista bude ivost. Hrvatska knjievnost u novoj epohi, epohi dravne nacionalne emancipacije, a potkraj XX. stoljea, u krilu suvremene zapadno-europske kulture, ima sve pretpostavke i osnovice za svoj puni zamah.

14 Posebno konzultirati Biblioteku Pet stoljea hrvatske knjievnosti i Stoljea hrvatske knjievnosti. 15 Usp. B. PETRA, Pogovor: I. TOLJ, Drinske elegije. Izabrane pjesme. Alfa, Zagreb 1994, 139-156.

94

CCP 36, str. 77-95

Zusammenfassung

Geistige Richtlinien kroatischer Literatur

Bei der Themaauswahl hatte der Autor eine kurze und doch m6glichst umfassende Vbersicht der kroatischen Literatur vor Augen, ohne die Absicht ein /Ucken/oses bild der kroatischen Literatur darzubieten, die im Laufe der Jahrhunderte entstanden ist. Besondere Aufmerksamkeit widmet er den geistigen Krafilinien, die in der Gesamtentwicklung unserer Literatur bei einzelnen Autoren, in ihren Werken und in ihrer Pers6nlichkeit, zum Ausdrnck kommen. Noben der bib/ischen Themen, die die gesamte kroatische Literatur durchdringen, wird das chris-t/iche und katholische Erbe s tark hervorgehoben. Das Christen/um hat die Geistigkeit, die Moral, die Kultur und die Briiuche des kroatischen Vo/kes zuti~{St gepriigt, hinterlassend unverkennbare Spuren im miindlichen und schri.ftlichen Literaturerbe. Jahrhunderte der kroatischen Literatur zeigen zwei wesentliche Quellen der gesemten europiiischen Zivilisation und Kultur: die grofie antike rOmisch-lateinische und sich mit der ersten fruchtbar vermiihlende christlich-katholische Tradition. Kroatische Geistigkeit und Literatur haben sich durch die Jahrhunderte hindurch auf den katholischen Universa/ismus gestUtzt, ofTen for alle Anregungen, die in verschiedenen Epochen und aus verschiedenon Richtungen kamen; von den ii.ltesten ita/ieni-schen (Mittelmeergebiet) und mitteleuropiiischen (lateinischen) ilber deutsche, franzOsische, russi-sche (slavische) bis zu den anglosiichsischen Kreisen. Der Autor versucht drei wesentliche Faktoren hervorzuheben, die die Entwicklung der kroatischen Literatur, von den Anflingen bis in die Gegenwart bestimmt haben, ohne Riickr;;icht auf manche Widerwertigkeiten und ungeachtet vielfacher Kreuzung auf der die Kroaten lebten: J. Dramatische Ereignisse auf der Scheidelinie der Religionen, Welten und Zivilisationen; 2. Eigenstaatlichkeit, oder, besondere Pjlege tiefer patriotischen Gefiihle; 3. Christlich-katholische Religiositiit, gestUtzt auf die bib/ische Tradition und auf das urchristliche, katholische Erbe. Es wird gezeigt, verfolgend die Entwicklung der kroatischen Literatur. wie die bedeutendsten kroatischen Schriftsteller gerade in den bib/ischen Texten des A/ten und des Neuen Testaments, wie auch im christ/ichen Gedankengut, ihre Inspiration gesucht haben, angefangen mit Marko Maruli, Ivan Gunduli, und Ivan Maurani bis S. S. Kranjevi, Nikola op und Ivan Tolj.

95