ORIJENTALNI INSTITUT U SARAJEVU

40. 1990. UDK: 49+89+93+01 (058) YU ISSN 0555 - 1153

PRILOZI ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU

Izlazi jedanput godinje

Urednik Dr AMIR UUBOVI (Sarajevo)

lanovi redakcije Dr DUANKA BOJANI (Beograd), Mr LEJLA GAZI (S~rajevo ),

Dr NIMETULLAH HAFIZ (Pritina), Dr ISMET KASUMOVIC (Sarajevo), Dr FEHIM NAMETAK (Sarajevo), Dr ALEKSANDAR STOJANOVSKI

(Skopje) i Dr IGNACIJ VOJE (Ljubljana)

POF VOL. 40 l- 484 SARAJEVO 1991.

L' INSTITUT ORIENTAL A SARAJEVO

40. 1990. UDK: 49+89+93+01 (058) YU ISSN 0555 - 1153

RE VUE DE PHILOLOGIE ORIENTALE

Annuaire

RMacteur Dr AMIR UUBOVI (Sarajevo)

Les membres de la redaction Dr DUANKA BOJANI (Beograd), Mr LEJLA GAZI (Sarajevo),

Dr NIMETULLAH HAFIZ (Pritina), Dr ISMET KASUMOVI (Sarajevo), Dr FEHIM NAMETAK (Sarajevo), Dr ALEKSANDAR STOJANOVSKI

(Skopje) et Dr IGNACIJ VOJE (Ljubljana)

l POF VOL40 l- 484 SARAJEVO 1991.

Odgovorni urednik: Mr AHMED S. ALII Tehniki urednik i korektor:

Mr LEJLA GAZI

Adresa redakcije: Orijentalni institut, Sarajevo

Veljka ubrilovia 5/111 U finansiranju ovog broja asopisa uestvovao je Savez republikih i pokrajinskih SIZ-a naune djelatnosti u SFRJ

tampa:P.P. UNIKOPIS, Sarajevo Za tampanju: Kenan Kameri

SADRAJ- SOMMAIRE I IZVORNI NAUNI RADOVI

1. Filologija a) Jezik

Teufik Mufti, Homonimija u arapskoj leksici - Homonymy in Arabic Vocabulary 9

Dragana Kujovi, Upo'redna analiza kolokvija/izama u rjelnicima - A Comparative Analysys of the Colloquialisms in Dictionaries 19

Ekrem auevi, O deikti~koj funkciji posesivnog sufiksa -(s)i i zamje-nica bu i fU u savremenom turskom jeziku - On Deictic Function of Possessive Sufix -(s)i and the Pronouns Bu and $U in Contemporary Turkish 25

Kerima Filan, Turski pluskvamprefekt kao prevodni ekvivalent nekih srpskqhrvatskih glagolskih vremena - Turkish Pluperfect as a Translational Equival,ent for Some Serbo-Croatian Past Tenses 39

Aida Damadi, Struktura pogodbenih re~enica u perzijskom jeziku - The Structure of the Conditional Sentences in the Persian Lan-guage 55

b) Knjievnost Amir Ljubovi, Neke karakteristike proznog stvaralatva na orijentalnim

jezicima kod nas - Some Characteristics of Our Prose Works in Oriental Languages

Lejla Gazi, Lijepa knjievnost u manuskriptima Orijentalnog instituta u Sarajevu - divani - Belles-lettres in the Manuscripts Posse-ssed by the Institute for Oriental Studies in Sarajevo - Di-wans

Vojna Stojisavljevi, Humor u turskoj knjievnosti -Humor in Turkish Literature

63

79

91

2.Istorija i diplomatika

Boris Nilevi, O moralnom stanju Bosne pred 1463. godinu - Morals in Bosnia Shortly Before 1463 115

Ahmed S. Alii, Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva u Hercegovini krajem XVI stoljea - Economic and Confes-sional Structure of the Population in Herzegovina at the End of l rf' Century 125

Hatida ar-Drnda, Vzsoko u sastavu Osmanskog Carstva -XV i XVI stoljee- Vzsoko within the Ottoman Empire- ls"' and 16th Century 193

Fazileta Hafizovi, Socijalna struktura stanovnitva Poege - The Social Structure of the Inhabitants of Poega 219

Adem Handi, O specifinostima nekih osmanskih popisa u vezi insti-tucije vakufa u Bosni u XVI i XVII stoljeu - About the Specifies of Some Ottoman Cadastre Registers in Connec-tions with Institution of Waqf in Bosnia in l rf' and 11" Century 237

Snjeana Buzov, Vlasi Istrije na podruju sjeverne Dalmacije u popisnim defterima 16. stoljea - Vlaches of Istria in the Region of North Da/matia Regarding Register-Defters of the l il' Cen-tury 243

Behija Zlatar, O sudbini ratnih zarobljenika u Sarajevu u XVI stoljeu - Destiny of the Prisoners of War in the J(/h Century 259

Amina Kupusovi, Muslimanska imena u Opirnom popisu bosanskog sandaka iz 1604. godine - Muslim Names in the Compre-hensive Census of the Bosnian Sanjak in 1604 267

Nenad Filipovi, Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine - vienje pjes-nika Fidai-bega - The Bosniaks in the Battle near Senta, 1697 - View of the Poet Fidai-bey 309

Enes Pelidija, O ueu Bosanaca u tursko - persijskom ratu 1727. go-dine - Participation of Bosnian People in Turkish - Persian War, 1727 335

Ibrahim Filipovi, Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni posma-trani kroz aktivnost bosanske feudalne porodice Filipovi iz

Glamoa - The Echo of Candia and Morea Wars in Bos-nia Seen Through the Activity of Bosnian Feudal Family Filipovi from Glamo 345

II PRILOZI

Medida Selmanovi, Matrakc;i Nasuh u domeni osmanske minijature - Matrakc;i Nasuh in the Field. of Ottoman Miniature Paint-ing 383

Nimetullah Hafiz, Prilog rasvetljavanju linosti uaib-pae Sipahija i njegove uloge u Prizrenskoj ligi - Contributio11 to Elucida-tion the Figure of Shuaib-pasha Sipahi and His Part in Prizren 's League 393

III PREVODI

Rade Boovi, O Satiju al-Husriju i njegovoj nacionalnoj ideji - About Sati Al-Husri and his National Idea 399

IV BIBLIOGRAFIJE

Feti Mehdiu, Prilog bibliografiji jugoslovenske orijentalistike 1966- 1990 (arabistika na albanskom jeziku u Jugoslaviji) -A Contri-bution to the Bibliography of Yugoslav Oriental Studies 1966- 1990 (Arabic Studies in Albanian Language in Yu-goslavia) 413

V KRITIKE

Nenad Filipovi, Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo u djelu "Stva-ranje Jugoslavije 1790- 1918" Milorada Ekmeia - Otto-man Bosnia and Ottoman Empire Regarding the Book "Stvaranje Jugoslavije (The Creation of Yugoslavia) 1790-1918" by Milorad Ekmei 433

VI OCJENE I PRIKAZI

Jesus Riosalido, Tesoro de reglas, Gramatica arabe comentada (Faruk Babi) 459

Paolo Minganti, Appunti di metrica araba (Svetlana Mili) 460 Milan Adamovi, Konjugationsgeschichte der Turkischen Sprache (Ek-

rem auevi) 460 Srpskohrvatsko-perzijski rjenik (Vesna uki) 462 Mehmed Mejlija Guranija, Izbor iz poezije. Prireivai dr Lamija Ha-

diosmanovi i Salih Trako (Lejla Gazi) 464 Junus Emre, Mistiki eros, prevod Jasna ami (Amina iljak) 465 Prof. dr Mine Mengi, Divan ~iirinde hikemi tarzin bayak temsilcisi Nabi

(Amina iljak) 467 Feridun M. Emcen, XVI aszrda Manisa kazasi (Amina Kupusovi) 469

Do~. Dr. Ahmed Akgiindiiz, Islam hukukunda ve osman/i tatbikatznda vakzf muessesesi (Snjeana Buzov) 470

Boris Nilevi, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do ob-nove Peke patrijarije (Behija Zlatar) 473

Alen Gror~ar, Struktura saraja - azijatski despotizam kao tvorevina mate na Zapadu u XVIII veku (Mirjana Markovi) 475 D~. Dr. Ahmed Akgundllz, Osman/i kanunnameleri ve hukaki tahlil-

leri (Snjqana Buzov) 476 Momilo Stojakovi (priredio), Branievski tefter (Ramiza Ibrahimovi) 479 Francis Lamand, Islam u Francuskoj (Jasna ami) 480 Shastric Traditions in Indian Arts (Svetlana Mili) 482 World Bibliography of Translations of the Meanings of the Holy Qur'an

Printed 1515- 1980 (Slavica Denadija) 483

TEUFIK MUFTI (Sarajevo)

HOMONIMIJA U ARAPSKOJ LEKSICI

OPI, UVODNI DIO

Homonimija spada medu vane semantike pojave, srodna je polise-miji, a suprotna sinonimiji.1 Njeno izuavanje u okviru leksikologije po ne-kima se naziva homonimika. 2

Ona se moe razliito promatrati, ak i u domenu same lingvistike, i to s fonetskog, morfolokog ili sintaksikog stanovita, a da ne govorimo s onog semantikog, to joj prvenstveno odgovara, s obzirom na njenu vlastitu prirodu. U nekim, pak, sluajevima ona ima dodira i s pitanjem upotrebe

rijei u stilistici, a pored toga, i u nekim drugim oblastima, ona moe biti zanimljiv i koristan predmet izuavanja i izvan isto jezikih disciplina.

Na Zapadu se homonimija, uporedo s drugim pitanjima semantike, poela izuavati od prvih dana osamostaljenja te nove jezike grane, zapravo negdje u prvoj polovini 19. stoljea, poev od Reisiga i Breala, a neto kas-nije i od strane mnogih drugih jeziara.3

Pri izuavanju vlastitog jezika,4 i to od samih poetaka, iako ne odmah sistematski, arapski filolozi zapazili su mnoge semantike osobine rijei. Ta-kva zapaanja javljaju se ve s prvim arapskim rjenikom "Kitabu-1-cain" od Al-Hama b. - AJ:tmeda Al-FarahTdiya (umro izmedu 786. i 791. godine n.e.).

Slino moemo nai i u prvoj sistematskoj gramatici arapskog klasinog je-zika zvanoj "Al-Kitab", koju je sastavio, na osnovu rada svojih prethodnika na tom polju,

lO Teufik Mufti

nik arapskog jezika, zasnovan na semantikoj bazi, "Al-Muha~ ~a~u fi l-luga" od Ibn Side (u. 1065).

Neto ranije pojavilo se obimno djelo, uz teorijsko razmatranje, o raz-nim jezikim pitanjima, pa i onim iz oblasti semantike arapskog jezika, pod naslovom "Al-Ha~a'is" od lbn-Ginniya (u. 1002).

Pored mnogih drugih arapskih srednjevjekovnih jezikoslovaca, istak-nuemo Galalu-1-dina Al-Suyutiya (u. 1505), a naroito njegovo obimno filo-loko djelo s vrlo raznovrsnom tematikom i brojnim primjerima, "Al- Muz-hiru fi culUmi-1-lugati wa anwa"i-ha", raem> na osnovu vrlo brojnih djela njegovih prethodnika. Tu on posveuje jedno vee poglavlje pojmu pod na-zivom al-mutarak, to po svome znaenju odgovara savremenim terminima semantike: polisemna rije, ili, pak, i: homonim.

Savremeni arapski filolog Ibrahim AnTs (u djelu "Dala:latu-1-alfaz", i dr.) terminom al-mutarak (al-latit) oznaava samo homonime. Pored njega, a naroito mlai arapski jezikoslovci,5 priklanjaju se u svome radu novijim gleditima u zapadnoj lingvistici (kao to su, npr.: Murad Kamil i IbrahTm Al-Samarra"i, i dr.). Nasuprot njima, jo uvijek ima i takvih istraivaa na polju savremene arabistike, koji se preteno dre metoda tradicionalne arap-ske gramatike (kao to su, izmedu ostalih: Muhammad Al-Mubarak, cAbdu-1-W'aQid WaiT, Sub }.li Al-Salil.l, e Abbas Basa n, i dr.)

I jedni i drugi posveuju svoje manje ili vee radove, pored ostalog, i raznim pitanjima iz domena semantike arapskog jezika, u prolosti i sada-njosti, a meu njima neki se bave i pojavom homonima.

Prije nego to bismo preli na samo upoznavanje s homonijom u arap-skom jeziku, prethodno emo se osvrnuti na neka vanija pitanja u vezi sa

semantikim pojavama, a koja su manje ili vie povezana i s problemom jav-ljanja homonima uope.

Kako emo se u ovom radu baviti pitanjem iz podruja leksike se-mantike, potrebno je osvrnuti se openito na ivot rijei u vremenu otkako je to mogue pratiti, uz pomo raznovrsnih pisanih podataka dobijenih nje-govim izuavanjem. To je dijahrono praenje jezikih pojava u vezi s rije-

ima, a takav je zadatak historijske homonimike. Promatrajui kako oblike rijei, tako i njihova znaenja kroz prola

vremena, pa uporedivi to s njihovim sadanjim stanjem, ustanoviemo da se rijei, u oba ta svoja vida mijenjaju, polagano, ali neprestano. One su, naime, stalno izloene ve prema svojoj prirodi i upotrebi, raznim fonetskim, mor-folokim, a svakako i brojnim semantikim promjenama.

Naime, rijei su openito ukljuene u odreene trajne procese, iji uz-roci lee u samoj prirodi ljudskoga govora, drugi u ljudima kao njihovim no-5 Tako je po miljenju V.M. Belkina, u radu: Arabskaja leksikalogija, u kome (na str. 9-14)

razmatra razvoj te jezike grane kod Arapa.

Homonimija u arapskoj leksici ll

siocima, a trei u svijetu koji ih okruuje. Kao posljedica svega toga, izmedu ostalog, dolazi, svjesno ili nesvjesno, do stvaranja novih rijei i znaenja, a stare se, u odreenom smislu, mijenjaju i javljaju u novoj ulozi ili se, pak, gube iz ive upotrebe.

Meusobno, odn. zajedniko djelovanje, pa bilo ono istodobno ili uza-stopno, ili drugim rijeima, aktivnost tih egzogenih (vanjskih) i endogenih (unutarnjih) sila, neto je to je trajno, nezaustavljivo i vrsto meusobno povezano, te u oblasti jezika uope i te kako djelotvorno.

iva rije je, dakle, pod utjecajem tih raznih faktora koji na nju stalno djeluju u raznome smislu. Uz fonetske, esto su vezane i semantike pro-mjene, pa tako i obrnuto, a sve su one zavisne od sveopih kretanja u stvar-nome svijetu. Razvoj jezika neke ljudske zajednice, kao prvenstveno dru-tvene pojave, u stvari je samo dio njene kulturne evolucije u cjelini.

Taj razvojni proces stalan je i dugotrajan, ali neki dogaaji u ljudskoj povijesti mogu nekad brzo, snano i znaajno djelovati na kretanja u ljud-skom drutvu, pa tako i na sam jezik u raznome smislu.

Tako je od velike vanosti za arapski jezik bila pojava islama (poetkom 7. stoljea), sa svim posljedicama proisteklim poslije toga i to za nje-govo ustaljenje, promjene u njemu i njegovo ouvanje kroz vijekove sve do danas.

Za njegov razvoj znaajni su sve intenzivniji kontakti arapskih zemalja sa Zapadom od poetka 19. stoljea, a u novije doba nagli uspon nauke i tehnike, kao i nekih drugih vidova ope ljudske djelatnosti.

U dodirima Arapa sa drugim narodima dolo je i do uzajamnih je-zikih utjecaja, pa tako i do razmjene njihove leksike. Pri tom je arapski je-zik dao raznim jezicima hiljade svojih rijei, primivi iz njih izvjestan broj

tuica, ali znatno manje nego to je njima dao. Ipak je to bilo od izvjesne vanosti za sastav njegove leksike, a donekle i za razvoj homonimije u njoj.

U vezi s tom leksikom openito, te uzrocima promjena znaenja po-jedinih rijei, sada emo kratko spomenuti neke od znaajnijih, a pod up-livom spomenutih raznih unutarnjih i vanjskih inilaca.

U poetku svoga postojanja obino su rijei po obimu svoga znaenja znatno ograniene. Medutim, tokom njihove ive upotrebe, one taj obim mo-gu proiriti (ekstenzija znaenja) ili suziti (restrikcija znaenja).

Bez obzira na sam obim znaenja, veina rijei konkretnog znaenja, uz potrebne uslove za to, mogu se upotrijebiti u tzv. prenesenom ili figu-rativnom znaenju, apstraktne naravi, dobivi ga svojom posebnom upotre-bom u tzv. stilskim figurama. Takve su, od eih, npr.: metafora, metoni-mija, sinegdoha, eufemizam, ironija, hiperbola, elipsa, i dr. Zbog njihovog naziva "stilske" ne treba shvatiti da su one ograniene samo na upotrebu u poeziji ili umjetnikoj prozi, nego su one sastavni dio stila naeg svakodnev-nog govora, a da mi toga moda ponajee i nismo svjesni.

U vezi s naim linim, etikim, estetskim i sl. stavom prema sadraju naih i tuih rijei, one mogu, prema situaciji, imati neku manje-vie pozitiv-

12 Teufik Mufti

nu ili negativnu vrijednost za nas, tj. one mogu tada, u naem prosuivanju i osjeanju, doivjeti odredeno poboljanje (amelioraciju) ili pogoranje (de-precijaciju) svog prvobitnog smisaonog sadr3ja.

Rijei za nas imaju, pored svog intelektualnog sadraja, esto i svoju emotivnu i volitivnu vrijednost, tj. mogu izraavati i te dvije komponente na-eg duhovnog bia, naime: naa osjeanja i nau volju. Ona su raznog inten-ziteta, a da bi se izrazio stepen toga u nekom odreenom vidu u jeziku, pos-toje razna sredstva za to u raznim njegovim domenima: fonetici, morfologiji, sintaksi ili semantici, gdje se takve nijanse znaenja sadre u samim rijeima ili ih mi jednostavno u njima zamiljamo, osjeamo ili elimo da postoje, prema tome kako one djeluju na nas ili mi elimo djelovati na druge ljude.

POSEBNI DIO

Dolazei u raznovrsne odnose sa drugim rijeima, pojedina rije ne-kada preuzme izvjesno znaenje od neke druge ili od vie njih, pa tako doe

, do podudarnosti (jednakosti) znaenja dviju ili vie rijei meusobno, i to je pojava sinonimije (istoznanosti).

Medutim, na djelu je i suprotan proces, tj. da jedna te ista rije pos-tepenim razvojem dobije vie meusobno srodnih znaenja, uzajamno manje-vie semantiki povezanih, pa se takva pojava naziva polisemija (vieznanost).

Kako je u poetku reeno, polisemija je slina homonimiji, ali se od nje razlikuje po tome to homonimija (istoimenost) oznaava meusobno nepovezana razliita znaenja jedne rijei. U stvari, tu se radi o vie seman-

tiki razliitih rijei, ali su sve one istoga izgovora.6 Obje ove pojave spadaju u osnovne jezike sem~ntike osobine uope.

U arapskoj leksici zastu,r.ljene su u vrlo velikoj mjeri. Za polisemiju i ho-monimiju zajedno :J;J ~ (; ~ navoeni su brojni primjeri tih mno-

goznanih rijei. Tak6 G. Zaidan istie da u arapskom jeziku postoji kojih 200 rijei sa po 3, 100 rijei sa po 4, tako i 100 rijei sa po 5 znaenja, pa mnoge sa 6 ili 7 znaenja i vie, a pojedine imaju i preko 20, kao:

~, ' J' )':,5. , 1~ i l~ - po 25, J t; - 27, U:!& - 35, a )~ ak 60 raznih znaenja.7

Od homonimije treba razlikovati tzv. homoformiju (istolikost) koja obiljeava podudarnost pojedinih oblika nekih rijei, iz raznih kategorija, a

naroito kada se one meusobno podudarajJI u svojim osnovnip. l~ksikim oblicima, kao ~to su (glagoli i elati~i): ; ~l = pribliiti i ~ ~ f = najblii;

" i = nazivati i ::.:. , =cnaJ'vii, i sl. t"' ,r:" ..... ' lc--

NaraVno da su samo prividni homonimi tzv. homografi (isto pisane ri-jei). To se javlja u arapskom pismu kada se ne obiljee dijakritiki znakovi 6 O razlici tih dviju pojava uporedi kod M.Ridanovia, op.ciL str.294. 7 Vidi: Girgt Zaidan, Kitllbu ta'flbj tldi!bi-1-lugati 1-carabiyati, Al-Qmlira 1912, sv. I, str. 47, taka

5.

Homonimija u arapskoj leksici 13

(za vokale i dr.), pa isti grafem vai za rijei istoga korijena, a raznih zna-. enja (gramatikih) i razliitog izgovora, npr.: rk moe se itati (uzevi samo mogue arapske rijei) na ove naine:

ealama = obiljeio je, 0Ulima = obiljeeno je; 0alima = znao je, 0 Ulima = = znalo se; 0allama = poduio je, 0 Ullima = poduen je; 0alam = zastava, brdo; calm = svijet; cilm = znanje, nauka, znanost.

S formalno-gramatikog stanovita u arapskom jeziku moemo razli-kovati potpune i nepotpune homonime. U oba sluaja oni moraju pripadati istoj vrsti rijei.8

Potpuni su homonimi one rijei koji se meusobno podudaraju u svim svojim gramatikim oblicima. Primjeri su za njih:

~ = cijeenje - razdoblje - popodne; .j .1 = irina - ponuda; .,. ~ = kretanje - remen;"' ., i,~ = d tirati - natapati;

J,. = = nastupiti - razdrijeiti; u- = naotriti - ozakoniti, i dr. Nepotpuni su homonimi oni koji sc meusobno podudaraju samo u ne-

kim svojim oblicima. Evo nekoliko primjera za njih: ' ,, ~~

(l. lice jednine: ~.:.:;, ) = biti gluh, a ( ~ ) = fA " , ( -'~L' 'k ~ ( ...... ) r"' k' . . )k ..:.,,...;. ) = biti s up, a Ji ~-. = Ipjeti; d{ ) = rei, a ~ ~ ( .::1 ) ~ lei o podnevnoj egi, itd.

u /

zaepiti; j~ (

Promatrajui homonime u arapskom s obzirom na dananje stanje (tj. sinhrono) oni se mogu podijeliti na tri skupine: a) leksike; b) derivacione i e) gramatike homonime.9

a) Leksiki homonimi Leksiki homonimi se dalje mogu podijeliti najprije na stare, neprave

homonime, koji se meusobno razlikuju po svojim infinitivima. Takvi su, npr.: ",;; ~ , a infinitiv: ~; ~ ~ = izu~v~ti, prema: .; ; ~ l _;, 1 '..l

( .l. ) l .. i , ( "l .r ( . b' . 'h . J/ ... 1 ~;J, =m atttl to; . .L-:"'"". 0-"t", =.J ,Itl u , mtr_a~, a

... ~ -l _. ~ _ , < = stanovati, IVJeti; l .. = stnt, a ~~ ~' ~ t:,.. s~~ cp .. ~ ." l 1 "" = priati; .r 1 4 ! ,.., = biti gorak, a

-.;_. l Jn~ ~ ' d d . "' "' .r ;'.r = pro 1 pore , 1 r.

Druga skupina leksikih homonima nastala je primanjem tuica, koje su se onda po izgovoru adaptirale i izjednaile sa starim domaim rijeima, pa su tako nastali neki parovi homonima, od jedne arapske i druge strane

rijei, kako je u primjerima: !:.,;. = ljubav odn. krag (iz perzijsko"'w~IJ,~-~ =~ ~4 = izbor odn. krastavci (perzijski); 1-i.;_s = trn odn. mo (pe ~'lei);

j;, 8 Ovakva podjela izvrena je prema Belldnu, op.cit., str. 141. 9 I ovo je dato prema Belkinu, op.cit, str. 142-3.

,_

fil .:::. o

14 Teufik Mufti

1 t:;_ = stup odn. krtenje (aramejski); ;i~ = morski pas odn. gro, pjaster (njemaki); j:j = skraivanje odn. dvorac (latinski), i dr.

Neki od ovakvih parova uli su u arapski iz dva strana jezika, izjed-naivi se po izgovoru, a zadravi svoja razliita znaenja, kao to je u prim-jerima: ~~} = karta, mapa (grki), a vrea (perzijski); (;}(j = kupac

(ar~mejski), glup, slab (perzijski); :_;,l( = zakon (grki), citra (perzijski): L:,. = luka (grki), emajl (perzijski), i dr.

,

b) Derivacioni homonimi To su oni homonimi nastali usljed podudarnosti u izgovoru, a izverjj~na), kag,.J1pr.:s5!:~ ( _.: ~~ ) 7 .9!ktat, 11.-f)l. ~ ( < ) l) ~ punjell;!e;:: .u 1 V- )S .u l ) = d~r, a ! ~ ,

Homonimija u arapskoj leksici 15

U ovom dijelu rada navedeni su najvaniji naini nastajanja raznih vr-sta homonima u arapskom jeziku. Uz to su se vidjele. i njihove morfoloke karakteristike, te po emu se oni mogu meusobno razlikovati, pa na osnovu toga dijeliti na spomenute posebne skupine.

U slijedeem izlaganju osvrnuemo se jo na djelovanje raznih faktora, a naroito onih semantike prirode, koji su na djelu pri stvaranju ili gublje-nju znaenja pojedinih homonima.

ZAVRNI DIO

U odredenim uvjetima i pod uticajem raznih inilaca, od kojih smo neke ranije istakli, pojedine rijei postaju mnogoznane: polisemne ili ho-monimi. Nekad je teko povui otru granicu medu njima. Naime, deava se da nek~ rije u duoj upotrebi sve vie nijansira svoje prvobitno znaenje, tako da se ta nova znaenja, iako donekle meusobno semantiki povezana,

ponu sve vie razlikovati jedno od drugog. To moe dovesti i do prekida te njihove semantike veze s osnovnim znaenjem, pa i s nekim novim znaenjima. Tako se desi da sa sigurnou ne moemo utvrditi da li su ta znaenja potekla iz osnovnog ili su dola do neke, po izgovoru iste, ali znaenjski i porijeklom sasvim drugaije rijei. Tako je, eto, od neke polisemne rijei mogao postati homonim, bar na prvi pogled, bez nekog dubljeg istraivanja.

Bez obzira da li se radi o jednoj ili drugoj vrsti, postavlja nam se i pitanje upotrebe takvih vieznanih rijei, te kako ona ne remeti normalno funkcioniranje ljudskog jezika. Drugim rijeima, kako zbog upotrebe takvih

rijei ne dolazi ee do nejasnosti i nesporazuma medu ljudima pri njiho-vom uzajamnom komuniciranju.

Ullmann na to pitanje10 odgovara istiui da je kontekst glavni inilac koji otklanja sve te mogue smetnje pri meusobnom sporazumijevanju me-du ljudima neke zajednice. On tu (prema Br~lu) navodi da nije potreban nikakav poseban napor da se potisnu razna znaenja neke rijei, jer ona u

odreenoj govornoj situaciji i ne prelaze prag nae svijesti. Nama se javi sa-mo ono znaenje koje odgovara upravo toj situaciji. Mi, dakle te mnogozna-

ne rijei upotrebljavamo as u ovom, as u onom znaenju, a da ponajee nismo ni svjesni postojanja drugih njihovih znaenja u tome trenutku. ,

Ipak, pitanje manjeg ili veeg broja znaenja pojedine vieznane rijei u odnosu na to koliko e se njenih znaenja zadrati, promijeniti, zamijeniti drugim ili izgubiti, nije nikako bez vanosti. Ono se javlja i u vezi sa sud-binom samih rijei, nosilaca tih znaenja, s obzirom na njihove dodire s os-talim rijeima uope, a pogotovu s njihovim znaenjima. Tako e, vjerojatno, znaenja polisemne rijei biti tim postojanija, to su semantiki bolje vezana s njenim osnovnim znaenjem. Nasuprot tome, sasvim disparatna znaenja nekog homonima tee e se moi zadrati uz njega za neko vrlo dugo raz-doblje, pa ni ostati bez neke manje ili vee promjene svoga sadraja. 10 Vidjeti u vezi s tim pitanjem kod njega, op.cit, str. 207.

16 Teufik Mufti

Sinonimija moe utjecati na to da se smanjuje broj znaenja vieznanih rijei. Sinonimi, naime, nekada privremeno, a nekad i za stalno, preuzi-maju odredeno znaenje takvih rijei, a naroito ona labavije vezana za nju. Pogotovo je to sluaj semantiki meusobno nevezanih znaenja homonima tj. ona se prestaju upotrebljavati uz njih, postavi sinonimima nekih drugih

rijei ili se izgubivi iz upotrebe. I sam broj znaenja vieznane rijei od vanosti je za njihovo odra-

nje ili gubljenje. Postojanje velikog broja znaenja (smisaono meusobno ne-vezanih) lake dovodi do njihove zamjene onim srodnijim, iz potrebe za jas-nijim izraavanjem, a radi boljeg sporazumijevanja lanova neke ljudske za-jednice. Tako neka njena znaenja mogu preuzeti sinonimi, a druga se iz-gubiti iz upotrebe, zbog nestanka samog predmeta i uope onoga to je oz-

naeno tim znaenjem. Sinonimija, dakle, djeluje u pravcu smanjivanja broja znaenja vieznanih rijei, a nekad i potiskivanja iz upotrebe i samih takvih rijei tj. ona u izvjesnoj mjeri smanjuje broj vieznanih rijei uope, a vje-rojatno najvie samih homonima. Nasuprot tome, vieznanost rijei dovodi, pored ostalih faktora, i do pojave novih sinonima, tj. ona pomae donekle proces sinonimizacije.

Ako vieznanost rijei dovodi do vezivanja novih znaenja sa starim rijeima, ona se moe smatrati pozitivnom u tome smislu to se tako izbje-gava gomilanje novih rijei i njihovih brojnih oblika u leksiki i morfoloki fond jezika. Kvantitativno, pak, ograniena leksika, u odreenom smislu, uprotava jezik, a time olakava njegovo usvajanje i uenje. Naime, leksiko obilje posebnih rijei za sve nove i nove pojmove, jedna je od najveih po-

tekoa za savladavanje i podesnu upotrebu ma kojega razvijenog jezika sa-danjice. V tom sluaju, dobro mogu posluiti neke polisemne rijei dobivi i nova, ali njenim ranijim znaenjima srodna znaenja, pa tako otkloniti po-trebu za stvaranje balasta sasvim novih rijei.

Medutim, u vezi sa homonimima stvar je drukije naravi. Vezivanje mnogih znaenja uz pojedinu rije, kada ona nisu meusobno povezana po svome sadraju, dovodi do nejasnosti i nesporazuma, te oteava uenje je-zika, a pogotovu onim kojima on nije maternji jezik. Naime, semantiki raz-voj svakog jezika ima svoj vlastiti tok. On se, istina, u mnogo emu slae s razvojnim putem drugih jezika u tom pogledu, naroito ako su ti istoga po-rijekla i sline strukture. Prema drugim, pak, u vezi s tim postoje znatne raz-like, pa je tako i sa homonimima u raznim jezicima, u emu ima medu njima izvjesnog slaganja, a vjerojatno znatno vie neslaganja. I iz tog razloga, pored

reenog, homonimija ima svoju negativnu ulogu u jeziku, ali to nikako ne znai da joj ne treba posvetiti odredenu panju. Naprotiv, kao postojeoj, vanoj semantikoj pojavi u arapskoj leksici, pored ostalih, treba joj obratiti znatno vie panje nego to je to bio sluaj dosada u arabistici, naroito, pak, u vezi s pitanjem normiranja arapskog vokabulara.

Homonimija u arapskoj leksici 17

HOMONIMUA U ARAPSKOJ LEKSICI

Rezime

U prvom, uvodnom dijelu rada autor se kratko osvrnuo na rad nekih arapskih starijih i novijih filologa u vezi s prouavanjem semantike arapskog jezika koje ima znaaja i za poznavanje pojave homonimije.

Zatim se uopeno govorilo o djelovanju raznih endogenih i egzogenih sila i faktora na jezik uope, a naroito na promjene njegovih rijei kako u fonetskom, morfolokom tako i u semantikom pogledu.

Na stvaranje novih rijei i novih znaenja spomenut je utjecaj prima-nja stranih rijei. Tu je zatim djelovanje raznih promjena znaenja kroz due ili krae vremenske periode. Takve su promjene nastale na razne naine kao to su: ekstenzija i restrikcija znaenja; figurativnom upotrebom rijei, usljed amelioracije ili deprecijacije prvobitnog (neutralnog, intelektualnog) znaenja rijei, pod uplivom emotivne ili volitivne komponente ljudskog duhovnog

bia. U drugom, posebnom dijelu razmatraju se homonimi arapskog jezika.

Tu je na poetku istaknuta razlika izmeu homonimije na jednoj strani, te polisemije, homoformije i homografa na drugoj.

Potom su (prema V.M.Belkinu) razjanjene razlike izmeu tzv. pot-punih i nepotpunih homonima u arapskoj leksici.

Zatim je dat pregled (s primjerima) za tri obuhvatnije grupe homo-nima, a te su ove: leksiki, derivacioni i gramatiki.

Pokazalo se, kao i za onu prvu podjelu, kako su nastali homonimi u svim tim grupama, te kakve su njihove osobitosti na osnovu kojih se oni me-

usobno razlikuju. U treem, zavrnom dijelu rada izloeno je ukratko djelovanje raznih inilaca, prvenstveno semantike prirode (npr. sinonimije) bilo na stvaranje bilo na nestajanje homonima ili samo nekih njihovih znaenja. Postavljeno je i pitanje uticaja broja znaenja pojedinih homonima, te koliko to utjee na odranje ili na njihovo potiskivanje iz upotrebe. Istaknuta je negativna strana postojanja semantiki nevezanih brojnijih znaenja pojedinih homo-nima zbog stvaranja nejasnosti i nesporazuma u jezikoj komunikaciji meu ljudima. Meutim, uprkos tome, treba obratiti veu panju pojavi homoni-mije i njoj srodnih semantikih osobina arapskog jezika zbog njihove va-nosti uope, a posebno u vezi s normiranjem njegovog vokabulara.

18 Teufik Mufti

HOMONYMY IN ARABIC VOCABULAR Y

Summary

In the introductory part of this study the author deals with the works of some Arabic ancient and modern philologists regarding the researches on the semantics of Arabic language which is important also for the study of the homonymy.

Afterwards, he discusses the influence of various endogenous and exo-genous forces and factors on the language in general, and especially on the word changes regarding phonetics, morphology and semantics.

The influence of foreign words on the creation of new words and new meanings is also mentioned. There is, as well, the influence of various chan-ges of meaning throughout longer or shorter periods of time. Such changes originated in different ways, as for example: extension or restriction of mea-ning, figurative use of the words because of the amelioration or depreciation of the original (neutral, intellectual) meaning of the word, under the influ-ence of the emotional or volitive component of human spiritual being.

In the other, special part, the author discusses the homonyms in Ara-bic language. At the very beginning he points out the difference between ho-monymy on one side and polysemy, homophony and homographs on the other side.

Afterwards, (according to V.M.Belkin) he explains the differences be-tween so called complete and incomplete homonyms in Arabic vocabulary.

Then he gives the list (with the examples) of the three most frequent groups of homonyms: lexical, derivational and grammatical.

lt is shown, as well as in the first classification, the origin of the ho-monyms in all that groups, and also their characteristics on the basis of which they differ from each other.

In the third, final part it is shortly exposed the influence of various factors, mainly semantical (for ex. synonymity) either on the creation or on the lost of the homonyms or some of their meanings only. The question is asked concerning the number of the meanings of some homonyms, and how much that number influences on their survival in language and their removal from the use. It is also pointed out the negative side of the existance of the semantically unconnected numerous meanings of some homonyms, because it causes the vagueness and misunderstandings in communication. However, in spite of that, more attention ought to be payed to the phenomenon of homonymy and other characteristics of Arabic language that relates to it, be-cause of their importance in general, and especially in connection with the standardization of Arabic language.

DRAGANA KUJ OVI (San j evo)

UPOREDNA ANALIZA KOLOKVIJALIZAMA U RJENICIMA Uporedna analiza kolokvijalizama, kojom emo se nastojati baviti u

ovom radu, na materijalima rjenika: Mustafa, Ibrahim et al.: Al-Mucgam al-wasi(, I-II. Matbacat Mi~r, al-Qahira, 1960-1961, str. 1081, Wehr, Hans: A Dictionary of modern written Arabic (Arabic -English), Ed. by J. Milton Co-wan, Fourth edition, Wiesbaden, Harrassowitz, 1979, str. 1310 i Baranov, H. K: Arabsko-russkij slovar', 5. izd. Moskva, 1976, str. 944, jeste pokuaj da se izvedu dokumentima potkrijepljeni zakljuci o mjestu i tendencijama tretma-na kolokvijalizama u savremenom arapskom knjievnom jeziku. Budui da je svaki od rjenika, voden svojom koncepcijom, dao drugaiji stav i drugaiji osnov za razmiljanje, ve na samom poetku se jasno pokazalo da nas ovak-va analiza moe dovesti samo do konstatacije i opisa jednog stanja u arap-skoj leksikografiji, odnosno lcksikologiji, koje po svojoj fizionomiji teko moe ponuditi odgovor na pitanje: Koje su granice dozvoljenog kontakta iz-medu knjievnog jezika i dijalekta?

Ponimo najprije od nekoliko grafikih prikaza: P .lal-Mucgam al-wasTt zabiljeio je kao kolokvijalizme slijedee rijei:

" ~~ "(485)," r~' "(169)," ~.>1.!1 "(478)," ;r:.1J1 "(296), t):'r.J l " (114). Ako rije " uJ....;J l " oznaimo brojem "l", zatim brojem

"2" rije " f I_,.:.J l " i tako redom, slijedea slika e nam pomoi da paralel-no pratimo tretman ovih rijei kako u WEHROVOM rjeniku (1979) tako i u rjeniku H.KBARANOV A (1976). Pri tome rjenik "al-Mucgam al-wasTt"

oznaiemo rimskim brojem "I", rjenik H.WEHRA brojem "II", a rjenik H. K BARAN OV A brojem "III". Ukoliko se tretmani budu podudarali stavlja

emo oznaku "=",zatim ako dati kolokvijalizam u drugom rjeniku ne bude imao kolokvijalni predznak, stavljaemo oznaku "+" i ako nije uopte zabi-ljeen, oznaku"-". Napominjemo da smo u ovom prikazu pratili kod rjenika s kojim se vrilo poredenje prisustvo oznake za kolokvijalizam samo uz od-

govarajue znaenje rijei, dok nas ta oznaka uz neka druga znaenja ovog puta nije interesovala.

Slika br. l I II III

l. kolokvijalizam + + 2. kolokvijalizam + +

20 Dragana Ku jovi

3. kolokvijalizam = + 4. kolokvijalizam = + 5. kolokvijalizam

- +

Drugi prikaz odnosie se na rijei uzete iz rjenika H. WEHRA (izd. 1979). Oznaku za dijalektizam nose npr.: " ci..;; tanak" (118), " ~ abata" (534)," re nammlim" (1172), " ~'.J" mir~ya" (369)," Jo)!" bala" (87). Kao i u prethodnom sluaju prvu od navedenih rijei oznaiemo brojem "1", drugu brojem "2" itd. Sve ostale oznake ovdje e na isti nain biti upotrijebljene, dakle rjenik "al-Mugam al-wasi\" oznaiemo rimskim bro-jem "I", rjenik H.WEHRA brojem "II" ... Na osnovu svega navedenog dobi-

emo sljedei grafiki prikaz: Slika br. 2

II 1 III l. kolokvijalizam - + 2. kolokvijalizam - + 3. kolokvijalizam + + 4. kolokvijalizam

- + 5. kolokvijalizam

- =

Trei grafiki prikaz odnosie se na rijei koje je kao kolokvijalizme obiljeio BARANOV u svom rjeniku "Arabsko-russkij slovar'" (izd. 1976). Ovdje-smo, kao i kod-naprijed navedenih prikaza, nasumice, b~z nekog po-sebnog reda i sistema izvukli nekoliko kolokvijalizama: " .::.....:. .x " (66),

"",. "" ,.. ".,_".

" .;J " (738), " .J~ 11 (363), " :'- " (562), " l)"-! " (70). Grafiki prikaz emo napraviti slijenosie oznaku "1", "2", "3" ... prema 'redu kojim snio ih gore tfuveli, dok e oznake "I", "Il", "III", "+", "-", "=" zadrati i ovog puta istu vrijednost.

Slika br 3 III I II

l. kolokvijalizam - + 2. kolokvijalizam - -3. kolokvijalizam - -4. kolokvijalizam + -5. kolokvijalizam + - .

Uporedna analiza kolokvijalizama u rjenicima 21

Pogledamo li jo jednom slike koje smo dobili, uoiemo da je veoma mali broj podudarnih tretmana, naravno ukoliko je data rije uopte zabi-ljeena u rjeniku s kojim se vrilo poreenje. Razumije se da nam ovi pri-kazi nisu, niti mogu biti, globalni orijentir u sagledavanju date situacije, ve smo se njima posluili kao vrlo ilustrativnim isjecima u potkrepljivanju tvr-dnje da nijedan od tri rjenika nije imao zajedniki, ak ni priblian selek-tivni filtar za dijalekatsku grau. Rije " ,;.; ", koju BARANOV obilje-ava kao dijalektizam, "al-Mucgam al-wasTt" uzima kao tuicu preuzetu iz persijskog jezika ("al-Mucgam al-was-Tt" 1960-1961, 55), dok u WEHROVOM rjeniku na tu rije uopte ne nailazimo. O odnosu ova tri rjenika prema dijalekatskoj leksici teko nam neto vie moe rei broj dijalektizama ko-jima su oni dali "pravo graanstva". Mnotvo leksike sa oznakom za dijalek-tizam koju daje H.WEHR u svom rjeniku (izd.l979) ne znai u odnosu na relativno skroman broj zabiljeenih dijalektizama u rjeniku H. K BARA-NOV A (izd.l976) liberalniji i otvoreniji stav ovog prvog, odnosno puritan-stvo i konzervativnost posljednjeg. Naprotiv, veliki broj rijei koje WEHR uzima kao dijalektizme BARANOV stavlja u red knjievne leksike bez ikak-vih ograda, npr.:

d...bi ~ yafta (eg.) pl.-at sign, signboard ... (WEHR 1979, 1294) 5""" .111~ J'J 4_6 L mn ..:.. lJQS ~., 4. l) vyveska; tablika (na dverjah); ...

(BARAN0\1 1976, 916) ~L.; furaya (.syr.) brush (WEHR 1979, 826)

.".,." s,. , .., 4 L .i' , ~L j etka; ... (BARAN OV 1976, 590) \1-1;. II (colloq) to finish (s.th.) (WEHR 1979, 295)

II ~ 3) zakanivati (BARANOV 1979, 232) uy..aufa (colloq) sight, spectacle, view ( WEHR 1979, 577) u,_:. mn. 1..1 - vid (BARAN OV 1976, 422)

Isto tako, najvei dio leksike koju je uz oznaku za kolokvijalizam zah-vatio u svom rjeniku BARANOV (izd. 1976) nije naao mjesta u rjeniku H. WEHRA .,(izd. 1979), npr.:

-::;_,J~ nar. teper', sejas (BARANOV 1976, 261) 1.:;; nar. l) snarui, vne; 2) naruu (BARANOV 1976, 62)

~ nar. ne; net; J- ~ nevozmono; nel'zja (BARANOV 1976, 755)

u-:;:_j nar. ibo, tak kak; ... (BARANOV 1976, 714) Y,_.;. nar. to? (Sirija) (BARANOV 1976, 420) ~b mn. ~ 1; 5) nar. gost' (BARAN OV 1976, 149)

22 Dragana Kujavi

Interesantno je da je nekoliko rijei koje u rjeniku H. K BARANO-V A (izd. 1976) imaju oznaku koja opominje da se radi o dijalektizmu uvr-teno u rjenik H. WEHRA bez takvih upozorenja, npr.:

)J'! nar. moroenoe (BARANOV 1976, 92) )J-! buz, 6jy. buza ice cream (WEHR 1979, 100) ~;ti; 2) nar.koneno, razumeetsja (BARANOV 1976, 535) r,L.. mac/um ... ; of course! certainly! sure! no doubt! (as an affir-

mative reply); ... (WEHR 1979, 745) Medutim, gotovo nijedan od gramatikalnih dijalektizama smjelo "gur-

nutih" medu leksiku knjievnog rjenika od str)!ne BARANOVA,nije dobio "ulaznu vizu" WPHROVOG rjenika, npr.: l:..:~ (26), -:::, j1 -:.1

T " ~ !.S"'". (43} c:!Jk; dl' (42), ... l,),' lS} }243), ~ (864), 0t.Z; (517), L , t;. (152), t~ (55), L~ (318) ... Itd.

Razlike u procjeni dijalekatske teine koju uz odredene ograde moe trpjeti knjievna leksika oevidne su u odnosu leksike koju je obiljeio H. WEHR, odnosno BARANOV i materijala koji nam daje na uvid rjenik "al-Mucgam al-wasq": Rije je o tome da najvei dio tih rijei u ovom rjeniku nije registrovao, ili ako je do toga i dolo, vrlo esto se radi o tudicama koje "al-Mucgam al-wasit" tako i biljei ne uvaavajui pri tom njihovog dijalekat-skog posrednika, odnosno regionalnu upotrebu. Ponekad se deava da ozna-ka za dijalektizam-regionalizam WEHROVOG rjenika izostaje, zajedno s bilo kakvim drugim upozorenjem, u navodu te iste rijei u "al-Mucgam al-wasitu", ili se deava da u ovom posljednjem data rije bude registrovana kao " (,.) ..U,....t l ", tj. rije postklasinog porijekla. Npr.:

~ jift (eg.) forceps (esp. med.); tweezers, metal clamps (med.) ... (WEHR 1979, 151)

(J) ~l.. .::..1.1 ~'ft ill :(,:,;'til) ("al-Mucgam al-wasit" 1960~1961, 127)

4L sikka pl. clL. sikak ... ; (eg.) side street, lane (narrower than o~ aric) (WEHR 1979, 485)

("al-Mucgam al-wasit" 1960-1961, 442) 6.:i...:) kurea, kirea (eg.) crepe (fabric) ... (WEHR 1979, 961)

( ,. ) J' }J ~ ,/a;. ay.;. ' ~..6..1 l 0" ~ : ( ~}JI ("al-Mucgam al-wasit" 1960-1961, 789)

.1"-t mTda pl. .1"-t miyad (eg.) lin tel, breastsummer (arch) (WEHR 1979, 1095) ... s .. J .... ll '-. 'l ..... M.J.. (iW ... l)

( J ) ...u.... 'l ) ~ ~ f,a: e-- .... ol>o.l .., ("al-Muegam al-wasq" 1960-1961, 900)

Uporedna analiza kolokvijalizama u rjenicima 23

Uporedujemo li dalje, primjeuje se vrlo upadljiva razlika u prisustvu regionalnih odreenja popisanih i obiljeenih dijalektizama. Najmanje ovak-vih odrednica daje "Arabsko-russkij slovar"' H. K BARANOVA, dok su dijalektizmi WEHROVOG rjenika u najveem broju dati u formi dijalekti-zama-regionalizama. Ako se pri tom ima u vidu neuporedivo vei broj rijei sa oznakom za dijalektizam (regionalizam) u WEHROVOM rjeniku, od ko-jih jedan broj kod BARAN OV A ili nema nikakvu oznaku ili je dat samo s regionalnom markacijom, to navodi na zakljuak o dvjema ipak razliitim koncepcijama u vezi s ocjenom mogunosti dodira knjievnog jezika i dija-lekta. Taj dodir se, prema onome to nam prezentira grada WEHROVOG

rjenika, deava, prije svega, na nivou leksike ija semantika ne prelazi okvir bilo pojava i imenovanja iz najblie okoline bilo onoga to je vezano za spe-

cifinosti, ivot, obiaje i uopte kolorit odredene regije. Iz ovoga postaje jas-no da knjievni jezik ne komunicira s nekom apstraktnom kategorijom govornog dijalekatskog konglomerata, ve s izdvojenim dijalekatskim entite-tima. Regionalizacija, tj. geografskim i politikim granicama isparcelisana upotreba knjievnog jezika pretpostavlja, dakle prema WEHRU, i posezanje iz najbliih kolokvijalnih fondova. BARANOV ide mnogo dalje dozvoljava-jui tzv. gramatike dijalektizme. Dijalektizmi BARAN OV A najee nema-ju regionalnu oznaku, iz ega se moe izvesti zakljuak da se radi o manje-vie generalno "vaeim" dijalektizmima i to je dalo mogunost i za zahvatanje nekih gramatikalnih rijei, ako ne zajednikih za veinu dijaleka-ta, onda sigurno upotrebljivih i razumljivih na jednom irem podruju. BA-RANOVU nije ostala nepoznata regionalna vrijednost pojedinih rijei[~ sabir. prsiki (Egipet) (BARANOV 1976, 240)], ali je indiferentan na mogunost da se takvim pojavama da kolokvijalna pozadina. Dodir dva sistema ov-dje, izgleda, postaje interesantan onda kada se pone deavati na jednoj optoj, zajednikoj razini. Oznaka "colloq" kod WEHRA imala bi otprilike vrijednost oznake "nar" u BARANOVOM rjeniku, medutim samo nekoliko tako obiljeenih rijei u WEHROVOM rjeniku ima isti tretman kod ovog posljednjeg.

Standardno-jezika varijantnost i oigledna razudenost knjievnog arapskog jezika ni u jednom od ova tri rjenika, po svemu sudei, nije utvr-divana na osnovu dovoljno pouzdanih kriterija standardnosti. Ti kriteriji, ka-ko vidimo u "al-Mucgam al-wasi\u", mogu biti puristiki stabilni, ali ne i ne-pokolebljivi da se ponekad ne bi osvrnuli i na dijalekat kao na neto to, ipak, stoji kao prirodna baza i oslon knjievnog jezika, njegov "neuglaeni", ali dakako najblii srodnik. ta je to to se iz dijalekta moe uzeti WEHRU je pokazala beletristika i tampa upotrebom ovjeravajui legalitet pojedinim

rijeima. Tu istu pisanu rije, vjerovatno, je koristio i BARANOV, ali se, kako se vidjelo, koristio mnogo rastegljivijim kriterijima tako da je zahvatio i ono prema emu je WEHR bio mnogo oprezniji. Pred nama su, dakle, tri

rjenika jednog istog jezika, ali taj jezik za svaki od njih jednako ne izgleda. "Al-Mucgam al-wasi\" ne skriva normativne pretenzije i zato nam nudi jednu "umivenu" fushu, iji imunitet i istota moraju doi u pitanje sravnimo li je sa materijalima druga dva rjenika. Oba, svaki sa svoje strane, biljeili su,

24 Dragana Kujavi

nastojei da ne propisuju, svu onu leksiku koja se koristi u slubi savreme-nog arapskog knjievnog varijeteta, kako bi bili od koristi da se razumije ono na to bi se tu moglo naii. Oba ova rjenika, nesumnjivo vrlo kompetentna, uspjeli su, "iz prve ruke", snimiti kontakt dijalekta i knjievnog varijeteta, s tim to nam je BARANOV, ini nam se, ipak dao, ako ne vjerniju sliku, onda sigurno vie materijala i podsticaja za razmiljanje o granicama dozvo-ljenih kontakata "amije" i "fushe". Ova razmiljanja trebala bi se odnositi i na urgentnost generalnih preispitivanja i uspostavljanja kriterija standardno-sti koji bi stajali u tjenjoj vezi sa jezikom stvarnou savremenog arapskog svijeta i njenim potrebama, i time stekli uslove da budu istinski normativni i pouzdano utvreni.

UPORED NA ANALIZA KOLOKVUALIZAMA U RJENICIMA

Rezime

Standardno jezika varijantnost arapskog knjievnog jezika ni u jed-nom od analiziranih rjenika nije utvrdivana na osnovu dovoljno pouzdanih kriterija standardnosti. Ti su kriteriji ili puristiki stabilni, vodeni normativ-nim pretenzijama, ili se radi o biljeenju svega onoga to se koristi u slubi savremenog arapskog knjievnog varijeteta, u nastojanju da se bude od koris-ti u razumijevanju onoga na to bi se tu moglo naii. Utoliko, sva razmilja-nja o granicama dozvoljenih kontakata "amije" i "fushe" svakako bi se trebala odnositi i na urgentnost generalnih preispitivanja i uspostavljanja kriterija standardnosti koji bi stajali u tjenjoj vezi sa jezikom stvarnou savreme-nog arapskog svijeta i time stekli uslove da budu istinski normativni i pouz-dano utvreni.

A COMPARATIVE ANALYSIS OF THE COLLOQUIALISMS IN DICTIONARIES

Summary

The concept of "fasaha" is not clearly determinated and therefore stan-dardized variants of written Arabic language are not recorded on the basis of unquestionable principles. These principles vary from dictionary to dic-tionary and are either puristic and normative or aim at faithful record of lan-guage as attested by usage. The result is seen in different presentation of colloquialisms and also in impossibility of correct delimitation of possible contact between "amiya" and "fusha". Nevertheless, it is clear that it is dif-ficult to find respectable basis for serious discussion dealing with standar-dized vocabulary of modern written Arabic, without general reexamination and covering colloquialisms and dialect expressions, that have gained curren-cy in written form, by norms truly based on language reality of Arab world and present-day Arabic.

EKREM AUEVI (Sarajevo)

O DEIKTIKOJ FUNKCIJI POSESIVNOG SUFIKSA -(S)l I ZAMJENICA BU I $U U SA VREMENOM TURSKOM JEZIKU

l. Odavno je prihvaeno miljenje da se koncepcija deikse "pokazala plod-nom u nekoliko oblasti lingvistike, a naroito u pragmatici i u izuavanju usvajanja jezika, gde neki istraivai smatraju da uenje tih jedinica kod dece predstavlja znaajno obeleje ranoga razvoja".1 Primjena te koncep-cije naroito je plodotvorna u kontrastivnom prouavanju genetski i tipo-loki razliitih jezika, kao to je to sluaj sa turskim i srpskohrvatskim/ /hrvatskosrpskim jezikom.2

2. Termin deiksa/deiktiki u naem emo tekstu upotrebljavati u irem zna-enju. On, prema tome, obuhvata egzoforu (ili spoljnu deiksu) i endoforu (ili unutranju deiksu). Endofora se, pak, dijeli na anaforu i kataforu. Ma-da se anaforom u irem smislu rijei gdjekada pokriva i katafora, mi emo, radi vee terminoloke preciznosti, termin katafora koristiti iskljuivo za upuivanje na kasniji tekst.3

3. Ovaj rad, kako mu i sam naslov kazuje, ima za cilj da skrene panju na neke specifine sluajeve deiktike upotrebe posesivnog sufiksa - (s)i (u daljnjem tekstu PS -(s)i) i pokaznih zamjenica bu i ~u u savremenom tur-skom jeziku. U ovome sluaju deiksa objedinjuje razliita gramatika sredstva - od gramatike morfeme do demonstrativa - te se, sljedstveno tome, nuno realizira i na razliitim jezikim nivoima. U procesu iden-tifikacije deiktike funkcije PS - (s)i mora se ukljuiti morfosintaktiki i semantiki nivo, budui da spomenuta morfema na oba nivoa nudi klju za razjanjenje referencijalne veze. Iz istog se razloga demonstrativi bu i ~u moraju posmatrati na leksikom i semantiko-sintaktikom nivou. Stoga miljenje da se referencijalnost ostvaruje kao semantiki odnos je-

zikih jedinica treba prihvatiti sa rezervom. Jer, kategorija referencijalno-sti, openito uzevi, predstavlja gramatiki odnos isto toliko koliko i se-

mantiki.

Kristal, Dejvid. Enciklopedijski renik modeme lingvistike.- Beograd: Nolit, 1988, str. 43. 2 Turski jezik Republike Turske, njem. Tiirkei-tiirkisch, rus. tureckij jazyk, tur. Tiirkiye Tiir-

k!;esi. Gdjekada se, radi uspostavljanja distinkcije u odnosu na druge turske /turkijske/ jezike, naziva i osmansko-turskim, odnosno osmanskim turskim jezikom. Kad je u pitanju na jezik, u radu se opredjeljujemo za termin srpskohrvatski.

3 O tome opirnije u: Klajn, Ivan. O funkciji i prirodi zamenica. - Beograd: Institut za srpsko-hrvatski jezik, 1985, str. 41-42.

26 Ekrem auevi

4. U ovome se radu neemo zadravati na sluajevima koji su po prirodi anaforike referencije vrlo bliski ili identini u turskom i srpskohrvat-skom jeziku, kao u primjeru "Vidio sam susjeda i njegovu enu".4 Naime, PS -(s)i vri istu funkciju kao i sh. prisvojna zamjenica njegov, npr.: "Ko-

m~umuzla karl+sr+nl gordiim".5 Za nas su mnogo interesantniji primjeri u kojima ovaj sufiks nosi deiktiku potenciju ija naznaka za semantiku konzistentnost primjera prevedenih na srpskohrvatski jezik ne samo da nije nuna nego esto nije ni mogua. Drugim rijeima, to su primjeri u kojima spomenuta dva jezika organiziraju koncepciju deikse na bitno raz-

liite naine, u skladu sa osobenim zahtjevima i potrebama svoje struk-ture i svoga jezikog bia.

5. Uprkos injenici da se brojni sluajevi deiktike upotrebe PS -(s)i mogu na koliko-toliko zadovoljavajui nain opisati i tradicionalnom gramatikom terminologijom, u gramatikama i udbenicima turskog jezika njima nije posveivana odgovarajua panja.6 tavie, nerijetko se ti sluajevi iz-jednauju sa primarnim /posesivnim/ znaenjem morfeme -(s)i. Na taj se

nain zapostavlja, a najee i ne uoava, injenica da se njena sasvim specifina upotreba mora podvesti pod deiksu bez obzira na to da li se radi o: a) leksikom /tj. frazeolokom/ ili b) gramatikom nivou njene rea-lizacije.

6. Nafrazeolokom nivou panju privlai egzoforika upotreba PS -(s)i uslu-ajevima kad denotat pripada spoljnom ("predmetnom") svijetu ili kad je u misaonom ili mentalnom djelokrugu govornika i sagovornika. Stoga svi primjeri koje ovdje navodimo pripadaju tzv. mentalnoj deiksi 7 Budui da se radi o frazeolokom nivou turskog jezika, napominjemo da za sve slu-

ajeve koji slijede /6-6.3/ ne postoje paralele u srpskohrvatskom jeziku. Ipak, u zagradama je, gdje je to bilo mogue, dat doslovan prijevod, kako bi turski primjeri bili to jasniji. a) fiyat+i' l 000 lira "(njena) cijena l 000 lira (biljeenje cijene na artik-

lu, npr. knjizi i sl.); b) devamH ikinci sayfada "(njegov) nastavak na drugoj strani" (npr. no-

vinskog lanka, romana, feljtona i sl.); e) devam+r var "nastavlja se, nastavie se" (dosl.: ima njegov nastavak,

npr. stripa, novinskog lanka, feljtona i sl.);

4 Naravno, u ovome primjeru lanovi susjed i njegova ne moraju biti koreferencijalni, kao to to nisu i ne mogu biti u reenici "Vidio sam n j e g o v u enu i (naeg) susjeda". Taj momenat, medutim, nije relevantan za na rad.

5 U svim primjerima koje navodimo posesivni sufiks -(s)i bie, radi bolje preglednosti, biljeen na ovaj nain, npr. ev+i u mjesto evi "njegova kua". Iza primjera na turskom jeziku navodi-

emo, obavezno u okruglim zagradama, doslovan prijevod ili komentar koji budemo smatrali potrebnim.

6 U gramatikama turskih autora nema ni spomena o deiktikoj funkciji PS - (s)i i demonstra-tiva bu i~

7 Klajn, Ivan. O funkciji i prirodi zamenica. - Beograd: Institut za srpskohrvatski jezik, 1985, str. 85.

O deiktikoj funkciji ... 27

d) son+u gelecek bafta "svrie se" (dosl.: njegov kraj - lanka, feljtona, romana i sl. - idue sedmice).

6.1. Deiktika potencija PS -(s)i moe, osim u materijalni ili psihiki svijet govornika, biti usmjerena i prema konkretnom kontekstu kao svom deno-tatu, odnosno konkretnoj situaciji poznatoj uesnicima govornog akta. I u ovome se sluaju radi o frazeologizmima koje rjenici obavezno biljee kao takve, npr.: a) zararH yok "nije (njegova) teta"; b) ihtimal+i var "postoji (njegova) mogunost, mogue je"; ihtimal+i yok

"nije mogue"; e) ehemmiyet+i yok "nije vano"; ehemmiyet+i var "vano je" (dosl.: po-

stoji njegova vanost); d) gun+a gelir ki... "doi e (njegov) dan kad ... "; e) eski+si gibi "kao prije, kao ranije", npr. 1htiyarlad'im, gozlerim eski+

+si gibi se~miyor. "Ostario sam, oi mi ne razabiru /ne vide/ kao ra-nije";

t)

28 Ekrem auevi

spomenuta morfema ima funkciju odreenog lana, te kao ilustraciju na-vodi sljedei primjer: "Biitiin gun seviti~ i~inde gezip eglenmi~tik, a~am +i" ~cuk hastalanip yatti".9 "Cijeli dan smo u veselju etali i zabavljali se, a uvee (dosl. u njegovo vee, tj. vee istog dana) dijete se razboljela i palo na postelju". Neosp_orno je da u: konkretnom sluaju PS -(s)i doista funkcionira kao neka vrsta odredenog lana, poto determinira leksemu alqam (vee) u odnosu na giin (dan), ali se izreena konstatacija, po na-em miljenju, nikako ne bi mogla odnositi na sve vrste ovako stvorenih adverba. Naime, u brojnim je sluajevima njihov referent izvanjeziki de-notat koji oznaava modalnu karakteristiku situacije u ijim se okvirima

dogaa konkretan iskaz, te je funkcija PS -(s)i nesumnjivo egzoforike prirode. Primjeri koji slijede trebalo bi da potvrde izreenu konstataciju. Mada u morfolokom pogledu heterogeni, njih objedinjuje uvijek prisut-na morfema -(s)i sa imenicom u apsolutnom ili nekom drugom adver-bijalnom padeu (lokativu, dativu, instrumentalu, relativu-ekvativu), npr.: a) a~amlar+r "uvee", giindiizler+i "danju", sabahlar+r "izjutra", npr.

Sabahlar+r siit i~erim. "Izjutra, svako (njegovo) jutro pijem mlijeko", cumalar+i" "petkom, svaki petak", pazarlar+i" "nedjeljom", npr. Pazar-lar+r futbol ma~lar"ina giderim. "Nedjeljom idem na fudbalske utakmi-ce" i dr.;

b) vakt+i+nde, zaman+r+nda "na vrijeme", npr. Vakt+i+nde derse ye-ti~emedim. "Nisam na vrijeme mogao stii na as" i dr.;

e) biitiin+u+yle "sasvim, u cijelosti, potpuno"; e) inad+r+na "uinat" (dosl. u njegov inat); t) saat+i" saat+r+na "tano u (njegovo) naznaeno vrijeme", giin+a

giin+u+ne "iz dana u dan", bo~+u bo$+u+na "uprazno, uzaludno, be-skorisno", harf+i harf+i+ne "doslovno";

g) boylu boy+u+nca "svom svojom duinom", "od poetka do kraja". 7. Na gramatikom nivou (u polaznom sintaktikom modelu o kojem e ov-

dje biti rijei) deiktike silnice PS -(s)i uvijek su anaforiki usmjerene ka antecedentu koji se nuno eksplicira u samome tekstu. Polaznim modelom konstrukcija ovoga tipa mogu se smatrati sintagme kojima se izraava kvantitativno ili kvalitativno izdvajanje jedne ili vie jedinki iz istorodne skupine. Antecedent je takvih sintagmi najee pluralni oblik imenice ili supstantiviranog pridjeva u ablativu, dok imenica koja se odnosi prema referentu /antecedentu/ kao jedinka /ili jedinke/ prema istorodnoj skupini ima na sebi PS -(s)i ijom se referencijalnom potencijom medu njima uspostavlja odnos identiteta, npr. talebelerden bir talebe "jedan student od studenata" > talebelerden bir+i "jedan od studenata" (dosl.: jedan n j i h o v od studenata). Po miljenju AN.Kononova, dodavanje PS -(s)i otvara put ka supstantivaciji pridjeva, priloga, brojeva itd, tj. onih lekse-ma na koje se on dodaje da bi se ostvarila anafora. 10 Budui da se takvo

9 Kononov, AN. Grammatika sovremmnogo tureckogo literatumogo jazyka.-Moskva/Leningrad: ANU SSSR, Institut vostokovedenija, 1956, par. 6o4.

10 Kononov, AN. op.cit., par. 22o i 221.

O deiktikoj funkciji ... - 29

izdvajanje u srpskohrvatskom jeziku izraava prijedlozima od, meu, izme-u koji neposredno veu jedinku koja se izdvaja i mnotvo iz kojeg se ta jedinka izdvaja, ekspliciranje anaforike potencije najee nije potrebno, npr.: a) i~~ilerden be~+i "petorica od radnika"; b) ogrencilerden en iyi+si "(njihov) najbolji od uenika/medu uenicima"; e) Diln konu~tugum doktorlardan iki+si+ne gilvencem yok. "Nemam

povjerenja u (njihovu) dvojicu od ljekara s kojima sam juer razgo-varao";

d) Klzlarimdan hangi+si+ne ti~Ik oldun? "U koju si se od mojih keri zaljubio?"

7.1Antecedent PS -(s)i, medutim, ne mora biti lociran neposredno ispred lekseme koja je njegov morfoloki nosilac, kao to je to u sluaju sa primjerima tipa talebelerden bir+i. On se moe nalaziti kako u reenici koja neposredno prethodi tako i u bilo kojem segmentu konkretnog dis-kursa, zavisno od situaciono-kontekstualnih okolnosti. O tome S.N.Iva-nov kae sljedee: "Funkcija kategorije posesivnosti na nivou reenice svodi se na izraavanje kontekstualnog odnosa. Uz bilo koju rije izvan konstrukcije izafeta (tj. genitivne veze, E..), posesivni sufiks 3. lica moe

oznaavati odnos te rijei naspram druge rijei, sintagme ili reenice u prethodnom kontekstu (npr.): Biz barbe kari~mayiz. Umumi harbte tec-rilbesini gordilk." 11 "Mi se ne uputamo ni u kakav rat. U svjetskom smo ratu iskusili to (tj. njegovo) iskustvo". Iako Ivanov ne prihvata miljenje S.S.Majzel'a da se u ovome sluaju radi o genitivnoj vezi iji je prvi lan isputen, mislimo da govori o istom budui da neto kasnije i sam konsta-tira da isputeni (prvi) lan te genitivne veze "oznaava sveukupnost ono-ga to je ranije kazano".12 Oigledno je da smo, radi identificiranja refe-rencijalne potencije PS -(s)i, u ovakvim sluajevima prinudeni napustiti sintaktiki okvir reenice i ukljuiti sintaktiku analizu teksta kao jedin-stvene cjeline. Kontrastirajui donje primjere /u kojima se anaforika re-ferencija obavezno naznaava morfemom - (s)i/ sa srpskohrvatskim jezi-kom, primjeujemo da u njemu ekspliciranje anaforike veze ima sljedee alternacije: a) nije mogue (primjeri a, b, e, d), b) mogue ali nije nuno (e, f), e) obavezno, uz pomo pokazne zamjenice (g). a) Batan gemiden ancak dokuz yolcu kurtarllabildi. Ba~kalar + r + nin

kurtulup kurtulamadlklarl haberini ~u ana kadar alamadlk. "Sa broda koji je potonuo spaseno je samo devet putnika. Do sada nismo mogli dobiti informaciju o tome da li su se (njihovi) ostali /putnici/ spasili ili nisu";

b) - O i~kiyi aldin mi? - Alamadim, ~ilnkillitre+si 150 mark. "Jesi li ku-pio ono pie?" "Nisam mogao kupiti, litar/ po litri (dosl. njegov litar) kota 150 maraka";

ll Ivanov, S.N. Kurs tureckoj grammatild (J). -Leningrad: Izdatel'stvo Leningradskogo Universi-teta, 1977, str. 61.

12 Ivanov, S.N. op.cit., str. 62.

30 Ekrem auevi

e) tki ekmek alacaglm. Para+sHnl sonra veririm. "Uzeu dva kruha. Novac (tj. njihov novac) u ti dati kasnije";

d) ~u kavanlar biiyiik. Daha kii~iig+a /ili kii~iikler+i /var ml? "Te su dinje velike. Ima li (njihovih) manjih?";

e) Be~ ~ocugum var. En kii~iig+a iki ya~Yndadlr. "Imam petoro djece. Najmlae/najmlae od njih (dosl.: njihovo najmlae) ima dvije godi-ne";

f) - Ak~ama dogru gelecektim amma ... - Amma +sl' ne? "Htio sam doi predvee, ali ... - Ali ta? /ta "ali"?/ ta je to "ali" (Dosl.: ta je to nje-govo ali?);

g) - Ni~in ge~ kaldln? - Hikaye+si uzun. "Zato si zakasnio?" "Duga je to pria." (dosl.: duga je njegova pria) 7.2Anaforika funkcija PS -(s)i, zahvaljujui kojoj se stanovita leksema moe

odrediti u odnosu na prethodni, uesnicima govornog akta dobro poznati kontekst, ini ga u nekim sluajevima identificirajuom morfemom ili spe-

cifinom vrstom odredenog lana, kojemu je po funkciji i znaenju vrlo blizak. To se u velikoj mjeri tie i sintagmi kojima se vre kvantitativno ili kvalitativno izdvajanje jedinke iz istorodnog mnotva (cf. par. 7), pri

emu se ona u evropskim jezicima obavezno determinira odredenim lanom ili pokaznom zamjenicom, npr. iki kom~umdan zengin olan +l' "o n a j bogati od moja dva susjeda", njem. "der Reiche von den meinen zwei Na-chbarn"; fOcuklardan en iyi+si "najbolje medu djecom", njem. "das Beste unter den Kindern" i slY a) ~u iki kadlndan siyahll+sl' kim? /Of those two women who is the one

in black?14 "Ko je od one dvije ene ona u crnini?"; b) Odadan ~Ykarken kapl+sf+nl kapat! "Kad bude izlazio iz sobe, zat-

vori (njena) vrata"; e) " ... hastalandl ve hafta+sr+nda zatiirreeden vefat etti"15 " razbolio se i

iste sedmice umro od upale plua"; d) Tenbelligi yuziinden yoksul dii~mii~ bir adamla ~abasl, ~ali~kanllgi

sayesinde zengin olmu~ bir adam birbirleriyle kom~u otururlarml~. Zengin olan H, fakir kom~ us una her gun bir mikdar yagla bal gon-

derirmi~. "Pripovijedaju da su kao /prvi/ susjedi ivjeli jedan ovjek koji je zapao u bijedu zbog svoje lijenosti i jedan koji se obogatio zah-valjujui svome trudu i marljivosti. Onaj bogati (dosl.: njihov bogati, bogati od te dvojice) slao je svakog dana svome siromanom susjedu izvjesnu koliinu masla i meda".

13 O tome opirno vidjeti: Kononov, AN. Grammatika sovremmnogo tureckogo literatumogo ja-zyka. -Moskva/Leningrad: ANU SSSR, Institut vostokovedenija, 1956, par. 131-136.

14 Swift, Lloyd B. A Refert:nce Grammar of Modem Turkish. -Bloomington: Indiana University, 1963, str. 57.

15 Kononov, AN. Grammatika sovremt:nnogo tureckogo literatumogo jazyka.-Moskva/Leningrad: ANU SSSR, Institut vostokovedenija, 1956, par. 131.

O deiktikoj funkciji ... 31

8. U analizu referencijalnih znaenja pokaznih zamjenica bu i ~u moramo ukljuiti dva aspekta, leksiki i semantiko-sintaktiki. Referencijalno znaenje spomenutih demonstrativa proistie iz njihove primarne, egzo-forike funkcije. Kad je u pitanju denotativna funkcija na osnovu opo-zicije po udaljenosti, zamjenica bu /ovaj, a, o/, isto kao i u srpskohrvat-skom jeziku, oznaava blii, a zamjenica ~u /taj,a,o/ u odnosu na govor-nika neto udaljeniji denotat. U mentalnom ili misaono-apstraktnom pro-storu, pak, zamjenica bu oznaava blii, tj. poznat, determiniran, ve spo-menut denotat, a zamjenica ~u denotat koji tek treba eksplicirat~ determi-nirati. Iz reenog proizilazi da zamjenice bu i ~u imaju strogo razgrani-

ena endoforika znaenja; prva (bu) anaforike, a druga (~u) kataforike prirode. Nasuprot tome, u srpskohrvatskom jeziku funkcije zamjenica ovaj i taj nisu u tom pogledu tako strogo razgraniene, tako da se za-mjenicom taj gdjekada izraava i katafora, a zamjenicom ovaj anafora. 16

9. Na nivou sintaktike analize, koja nuno ukljuuje i sintaktiku analizu teksta /tj. lingvistiku teksta/, zamjenica bu slui za upuivanje na prethod-ni, uesnicima govornog akta ve poznat iskaz. Zbog toga diskurs ili bilo koji njegov segment /antecedent/ prema kojemu su upuene anaforike reference zamjenice bu obavezno dolaze u prepoziciji. Budui da je broj takvih sintaktikih realizacija velik, izborom primjera ograniavamo se sa-mo na tipine sluajeve, s nunom napomenom da u srpskohrvatskom je-ziku tu funkciju u principu vri zamjenica taj. 17 a) Maa~larin en az yiizde elli orani'nda yiikselmesi gerek. Fikrim budur.

"Potrebno je da se plate poveaju najmanje za 50 odsto. To je moje miljenje";

b) Ahmet, Melita, Pavle ... Bu talebeler adama gelsinler! "Ahmet, Melita, Pavle ... Neka: ti studenti dodu u moju sobu";

e) Cumartesi ve pazar. Bunlar tatilin giinleri. "Subota i nedjelja. To su dani vikenda";

d) lki aydir yagmur yagmadl. Bu, hayra alamet degildir. "Ve dva mjeseca nije pala kia. To ne sluti na dobro";

e) Seninle gorii~mege gelecekmi~. Bunu babamdan duydum. "Navodno e doi da se vidi s tobom. To sam uo od svoga oca".

9.1.U l\naforikoj se funkciji zamjenica bu mnogo rjee susree u sklopu za-visne klauze. Najei su takvi sluajevi kod umetnute i prikljuene od-nosne reenice, u kojoj ki predstavlja odnosnu zamjenicu. Budui da je ta zamjenica indeklinabilna, njeno i padeno znaenje korelata (imenice,

imenike sintagme, gl. predikata sa odgovarajuim dopunama ili bez njih itd.) obavezno se naznauje padeom anaforike zamjenice, kao i u srp-

16 O tome I.Kiajn kae sljedee: "Za anaforu normalno slui "taj", ( ... ) ali u novije vreme sve izrazitija je sklonost, naroito u novinarskom i uopte pisanom jeziku, ka upotrebi anafo-

rikog "ovaj": ... neophodno je povlaenje svih stranih trupa iz zemlje. Ovo je na dananjoj konferenciji za tampu izjavio ... "; Klajn, Ivan. O funkciji i prirodi zamenica. -Beograd: In-stitut za srpskohrvatski jezik, 1985, str. 120.

17 Klajn, Ivan. op.cit., 118~120.

32 Ekrem auevi

skohiVatskom primjeru "ovjek to sam ga vidio" /tur. "adam ki onu gar-dum". Pored zamjenice bu, u ovoj se funkciji mogu upotrijebiti lina za-mjenica, zamjenica kendi(si), prilog mjesta itd, na primjer: a) Seni arayan kadln - ki bunu /ili:onu/ diin de koridorda seni beklerken

gordiim - bu sabah benden telefon numaranl rica etti. "ena koja te traila - a koju sam i juer vidio na hodniku dok te je ekala - jutros je od mene molila tvoj telefonski broj";

b) Konutugumuz i te baari:Il o l ursa - ki bundan hi~ iiphe yok - ken-disini iverenine kabul ettirmi olur. "Ako bude uspjean u poslu o kojem smo razgovarali - u ta nema sumnje - nametnue se svom pos-lodavcu";

e) Arkadalm Doguya gitmitir ki bundan haberim yokt\}. "Moj prijatelj je otiao na Istok, o emu nisam imao pojma". 1

9.2.U turskom, isto kao i u srpskohiVatskom jeziku, pokazne zamjenice ob-razuju sistem od tri elementa na osnovu opozicije po udaljenosti, koji je

zajedniki i prilozima za mjesto /cf.par.9.4./ i nain. Tako je pokazna zam-jenica bu posluila za stvaranje priloga bayle!baylece/bt5ylelikle "ovako, na ovaj/poznat, spomenut/ nain", koji takoder uvijek nosi anaforiku refe-renciju. Uz to, kombiniranjem ove zamjenice sa postpozicijama gibi "kao, poput", kadar "kao, koliko i", i9n "zbog, radi", ragmen "uprkos" itd, stvo-reni su vezniki prilozi i vezniki izrazi koji stoje u apsolutnom seman-

tiko-sintaktikom paralelizmu sa bu. Prema tome, oni nalau prisustvo antecedenta koji moe biti imenica, imenika sintagma, imenica ili zam-jenica sa zavisnom reenicom, predikat prethodne reenice, prethodna re-

enica sa svojim dopunama ili cijeli diskurs. Takvi vezniki prilozi imaju funkciju leksikaliziranih prilonih konektora koji se mogu podijeliti na adverzative /buna mukabil, buna ragmen, bunula beraber/birlikte/, kon-kluzive /buna gore, buna binaen/, kauzative /bunun i~in, bundan dolayi/ i ostale konektore /boyle, bOylece, bOylelikle/. a) Geceyi giindiize katarak ~llmallsln. Bay/elik/e baarabilirsin. "Treba

da radi danonono. Tako moe uspjeti"; b) Dun hasta idim. Bunun i9n derse gelemedim. "Juer sam bio bolestan.

Zbog toga nisam mogao doi na as"18; e) Hastayim. Bununla beraber l buna ragmen ie geldim. "Bolestan sam.

Uprkos tomu doao sam na posao". 9.3.Interesantan primjer redupliciranja nosilaca anaforike potencije na razli-

itim gramatikim nivoima susreemo kod dodavanja PS -(s)i na prilog bay/e. Izraz baylesi 19 referencijalnom potencijom upuuje na istorodno mnotvo iz kojeg se po kriteriju kvaliteta izdvaja neka jedinka, npr.:

18 U ovome se sluaju moe upotrijebiti i zamjenica.o sa postpozicijom ign (onun i~in, npr: Amma Anadolu'da yer yer ba~kald'iran beylikler vard'i. Onun ic;in Sultan Bayazit once Ka-ramanogullarinln iizerine yiiriidii. "Ali, 'u Anadoliji je tu i tamo bilo pobunjenih kneevina. Zbog toga je sultan Bajazit prvo krenuo na dinastiju Karamanoglu."

19 Izraz bOylesi proiren limitativnim dativom moe imati i atributivnu funkciju, npr: Boylesine sOZ soylenir mi? "Zar: se takve rijei govore?"

O deiktikoj funkciji ... 33

a) talebelerden Myle+si (cf. par. 7) "takav medu studentima, od stude-nata";

b) Neden karde~ini i~e kabul etmem~ler? Byle+si+ni bu ~ehirde bul-mazlar. "Zato nisu primili tvoga brata na posao? Takvog nee nai u ovome gradu".

9.4Kombiniranjem zamjenice bu sa nekim leksemama stvoreni su izrazi bura, bura/ar, burasi" "ovo /ovdje, ve spomenuto/ mjesto", buran "ovdanji", kao i adverbi koji egzoforiki odreduju iskaz u odnosu na mjesto i vrijeme vrenja radnje ili jezike komunikacije, npr. burada "ovdje", bugan "da-nas", bu sabah "jutros, ovoga jutra", bu alqam "veeras, ove veeri", bu gece "noas, ove noi" itd. I u srpskohrvatskom jeziku neki se od spome-nutih priloga tvore pomou zamjenice ovaj, budui da njeno egzoforiko

znaenje za svoj denotat ima ne samo opipljivi, "predmetni", nego i pojav-ni svijet koji se nuno percipira i spoznaje u prostorima mentalnog i mi-saono-apstraktnog djelovanja pojedinca kao lana stanovite jezike zajed-nice.

10. Kataforika priroda zamjenice ~u nalae naknadno ekspliciranje postce-denta. Prema tome, njom se upuuje na iskaz koji tek treba da uslijedi. Stoga se reenica sa anaforikom referencijom transformira u reenicu sa

kataforikom zamjenicom ~u inverzijom . antecedenta u postcedent i sup-stituiranjem zamjenice bu zamjenicom ~u, npr.: Ahmet, Melita, Pavle ... Bu talebeler odama gelsinler > $u talebeler odama gelsinler: Ahmet, Melita, Pavle ... (cf. par. 9/b). Postcedent zamjenice ~u u sintaktikom pogledu moe funkcionirati na dva naina: kao nezavisna dopuna glavne reenice

(najee u formi upravnog govora) ili kao izjavna klauza sa veznikom ld (mnogo ei sluaj).

10.1. Prvi se sluaj razlikuje od srpskohrvatskog jezika, u kome se za ka-taforu upotrebljava zamjenica ovaj,a,o ili prilog ovako 20, npr. Ispriau ti ovo: Ulazim jutros u uionicu ... ; Ukljuuje se ovako: Pritisne lijevo dug-me ... U turskom se jeziku, pak, upotrebljava iskljuivo zamjenica ~ (primjeri a, b, e). Nau panju privlai i upotreba priloga ~tJyle ( < ~u ile) i pluralnog oblika zamjenice~ (~unlar) ispred glagola klase verba dicen-di, koji kataforiki signaliziraju upravni govor kao svoj referent, te se gdjekada mogu prevesti naim "sljedee" (primjeri d,e): a) Sana ~unu syliiyecegim: Bundan sonra vaktinde eve geleceksin. "Rei

u ti ovo: Od sada e kui dolaziti na vrijeme"; b) ~ahit oldugum tuhaf olay ~ idi: Bazi hastalar ... "A udan dogaaj ko-

jem sam prisustvovao bio je ovaj/ovo: Neki bolesnici ... "; e) Tatilin giinleri ~iinlar: cumartesi ve pazar. (cf. 9/c) "Ovo su dani vi-

kenda: subota i nedjelja"; d) $unlart: dernek istiyorum: Paran yoksa ni~in kahvede sabahtan a~ama

kadar oturup duruyorsun? "elim /ti/ rei sljedee: Ako nema novaca, zato od jutra do veeri sjedi u kafani?";

----

20 Klajn, Ivan. O ftmkciji i prirodi zamenica. -Beograd: Institut za srpskohrvatski jezik, 1985, str. 119-120.

34 Ekrem auevi

e) Adam biraz dii~iinmii~ ve kendi kendine ~oyle demi~: - Her balde bana ke~i yerine bir kopegi sattllar. "ovjek je malo razmislio i sam sebi rekao sljedee: - Vjerovatno su mi umjesto koze prodali psa".

10.1.1.Mnogo ei sluaj kataforike upotrebe zamjenice ~u susreemo kod zavisnih klauza sa veznikom ld kao njenim postcedentom. Pada u oi da se i u srpskohrvatskom jeziku, ukoliko reenica-postcedent postane sin-

taktiki zavisna od pokazne zamjenice, namjesto zamjenice ovaj javlja za-mjenica taj 21 npr.: lag se pravi ovako: U dva decilitra mlijeka saspe ke-sicu praka ... > lag se pravi tako to u dva decilitra mlijeka saspe kesicu praka... Pada u oi da i u turskom i u srpskohrvatskom jeziku glavna

reenica sa kataforikom zamjenicom ~u/taj najee spada u kategoriju propozicionalnih konektora 22, koji uglavnom predstavljaju proste ili pro-irene reenice sa bezlinim konstrukcijama (primjer a), dekomponova-nim predikatom (b,c), glagolom u pasivu ili refleksivu (d) i glagolom u l. licu sing. ili pl. (eJ): a) Hakikat ~u ki yurt d"i~Ina ka~mi'~tir. "Istina je to da je pobjegao u in-

ostranstvo"; b) 1stegim ~udur ki meslekta~larim da kongreye ~tirak etsinler. "elja mi

je da i moji kolege uzmu uea u kongresu"; e) Fikrim ~udur ki maa~larin en az yiizde elli oran'inda yiikselmesi gerek.

(cf. par. 9/a) "Mislim da bi plate trebalo da se poveaju najmanje za SO odsto";

d) $u da bilinir ki di~ politikamiz diinyaca iinliidiir. "Zna se i to da je naa vanjska politika poznata u svijetu";

e) $unu da il:ive etmeliyim ki gorevimden istifa edecektim. "Treba da do-dam i to da sam namjeravao dati ostavku na svoju dunost";

f) $unda 'israr ediyorum ki herkes kendi i~inden sorumlu olmali. "Insis-tiram na tome da svako treba da bude odgovoran za svoj posao".

10.2. Semantiko-sintaktiki paralelizam susreemo i u odnosu zamjenice .ru s jedne, i njenih derivata (veznikih priloga, izraza, adverba itd.), s druge strane. Prema tome, svi derivati zamjenice ~u, kojih je kudikamo manje negoli u sluaju zamjenice bu, zahtijevaju prisustvo postcedenta, npr.: a) Derse ~unun ifin gelemedim ki hasta idim. (cf. par. 9.2/b) "Nisam do-

ao na as zbog toga to sam bio bolestan"; b) $6ylesine bir vurdu ki yere dii~iiverdi. 23 "Udario /ga/ je tako da se sru-

io na zemlju". 10.3. Posebno interesantan primjer istovremene upotrebe PS - (s)i i zamje-

nice ~u susreemo kod kauzativnog konektora sebeb +i ~udur ki "(njegov) uzrok je taj to ... " Ovaj konektor vri funkciju povezivanja reenice kojoj

21 Klajn, Ivan. op.cit., str. 122. 22 Veli, Mima. Uvod u lingvistiku teksta. -Zagreb: kolska knjiga, 1987, str. 48. 23 Isti se tip reenice- moe izraziti i prilozima &jle i o kadar, budui da se radi o komparaciji,

O deiktikoj funkciji ... 35

formalno pripada sa reenicom /diskursom koji mu prethode. Otuda nuno nosi PS - (s)i ija je referencija anaforike prirode, odnosno za-mjenicu ~u ( + veznik ki) koja upuuje na postcedent kojim se eksplicira uzrok vrenja radnje, npr.: a) Bu yii lstanbul'daki kongreye katilamiyorum. Sebeb+i ~udur ki te-

bligimi vaktinde bitirip gonderemedim. "Ove godine neu ii na kon-gres u Istanbul. Uzrok je taj to nisam na vrijeme mogao zavriti i po-slati svoj referat".

10.4. Egzoforiko znaenje susree se i kod zamjenice ~u. Najei su pri-mjeri za to lekseme fUra/furasi "to mjesto", prilozi ~urada "tu, na tom mjestu", fU anda "u ovom momentu", ~(Jyle(ce) "tako, na taj nain" i dr.

Egzoforika upotreba priloga ~(Jyle, uz koji uvijek ide i odgovarajui pok-ret rukom, est je uz forme imperativa, npr. $(Jyle oturunuz! "Sjedite!"

ll. U ovome smo radu nastojali analizirati neke specifine sluajeve deikti-ke upotrebe PS - (s)i i pokaznih zamjednica bu i fU, posebno one koje se u gramatikama i udbenicima turskog jezika gotovo po pravilu ne pod-vode pod deiksu. Pored toga, svi su takvi sluajevi, ka~ je to bilo mogue, kontrastirani sa srpskohrvatskim jezikom. Kontrastivni pristup ovome problemu bio je nuan iz sljedeih razloga: a) zbog toga to se u spo-menuta dva jezika deiksa realizira na bitno razliite naine, .u skladu sa

razliitim zahtjevima njihovog gramatikog ustrojstva, b) zato to neek-spliciranje referencijalne potencije pomou PS - (s.)i i demonstrativa bu i fU spada u kategoriju tzv. "tipinih greaka" koje prave nenativni govor-nici, posebno u poetnom stadiju uenja turskog jezika. Budui da je izu-avanje ovoga problema svedeno u okvire onih sintaktikih modela i si-tuaciono-kontekstualnih tipova koji su nam se inili specifinim, u rad nisu uvrteni dijahronijski aspekti problema, npr. analiza egzoforike funkcije PS -(s)i u genezi gerundivne forme - cesine/-casina, kataforika funkcija (sic!) zamjenice bu u osmanskom jeziku (npr. lstegi bu idi ki

padi~aha gide) itd. Eventualna istraivanja bi se, prema tome, mogla us-mjeriti kako ka prouavanju historijskog aspekta ovoga problema tako i, na sinhronijskom planu, ka iscrpnom popisu frazeolokih i sintaktikih modela u kojima je gramatika naznaka egzoforike ili endoforike refe-rencije pomou PS - (s)i i demonstrativa bu i fU obavezna.

npr: Oyle yorgunum ..Jci ayakta duramiyorum. ''Toliko sam umoran da ne mogu stajati na no-gama"; Yorgunum. Oyle ki ayakta duramiyorum. "Umoran sam. Toliko da ne mogu stajati na nogama."

36 Ekrem auevi

O DEIKTIKOJ FUNKCIJI POSESIVNOG SUFIKSA -(S)! I ZAMJENICA BU I $U U SAVREMENOM TURSKOM JEZIKU

Rezime

U ovom su radu obraeni specifini sluajevi deiktike upotrebe po-sesivnog sufiksa - (s)i i pokaznih zamjenica bu i ~u, koji se u postojeim gramatikama turskog jezika openito ne podvoe pod deiksu.

Deiktika funkcija posesivnog sufiksa -(s)i posmatrana je na dva ni-voa: a) frazeolokom i b) gramatikom. Na frazeolokom nivou ova je mor-fema, zahvaljujui uvijek prisutnoj deiktikoj potenciji, posluila za stvaranje izvjesnog broja reenikih konektora (dogru+su, klsaca+si itd.), priloga i prilokih izraza (ak~amlar+l, vakt+i+nde, inad+Hna, biittin+ii+yle, boylu boy+u+nca itd.) i frazeologizama (devam+l var, zarar+l yok itd.) koji, kao takvi, impliciraju referenciju egzoforike ili endoforike naravi. Na gramatikom nivou, pak, deiktike strelice posesivnog sufiksa - (s)i anaforiki su us-mjerene prema antecedentu koji moe biti imenica, imenika sintagma, predikat prethodne reenice sa dopunama ili bez njih ili cijeli prethodni tekst. Obavezno naznaavanje anaforike referencije pomou ove morfeme u analiziranim sintaktikim modelima i situaciono-kontekstualnim tipovima moe u srpskohrvatskom jeziku imati sljedee alternacije: a) nije mogue (cf. 7.1/a,b,c,d), b) mogue, ali nije obavezno (cf. 7.1/e,f) i e) obavezno, uz pomo pokazne zamjenice (cf. ?.1/g).

U analizu referencijalnih znaenja pokaznih zamjenica bu (ovaj,a,o) i ~u (taj,a,o) ukljuena su dva aspekta: leksiki i semantiko-sintaktiki, pri

emu smo, kao i u sluaju posesivnog sufiksa - (s)i, bili prinudeni uzeti u obzir i sintaktiku analizu teksta kao jedinstvene cjeline (lingvistiku teksta). Referencijalno znaenje spomenutih demonstrativa apsolutno proistie iz njihove primarne, egzoforike funkcije: zamjenica bu oznaava blii, tj. poz-nat, determiniran i ve poznat denotat, a zamjenica ~u denotat koji tek treba eksplicirati, determinirati. Drugim rijeima, prva (bu) uvijek nosi referencijal-nu potenciju anaforike, a druga (~u) kataforike prirode, bez obzira na to da li reenica koja ima funkciju njihovog denotata stoji u koordiniranom ili, pak, subordiniranom odnosu prema reenici kojoj one formalno pripadaju. (To vrijedi i za sve derivate ovih zamjenica: priloge, priloke izraze, veznike, konektore i dr.) Nasuprot tome, deiktika funkcija srpskohrvatskih zamjenica ovaj i taj nije tako strogo razgraniena.

Na kraju elimo istai da je kontrastivni pristup ovome problemu, ma-da je u izvjesnom smislu u drugom planu, bio nuan iz sljedeih razloga: a) zbog toga to se u turskom i srpskohrvatskom jeziku deiksa organizira na

razliite naine, u skladu sa njihovim bitno razliitim gramatikim ustrojs-tvom, b) zato to neekspliciranje referencijalne potencije pomou posesivnog sufiksa -(s)i i demonstrativa bu i ~u spada u kategoriju tzv. "tipinih" greaka koje prave nenativni govornici, posebno u poetnom stadiju uenja turskog jezika.

O deiktikoj funkciji ... 37

ON DEICTIC FUNCTION OF POSSESSIVE SUFIX- (S)/ AND THE PRONOUNS BU AND !jU IN CONTEMPORARY TURKISH

Summary

This paper deals with specific cases of deictic use of possessive sufix -(s)i and demonstrative pronouns bu and ~u, which are generally not listed as deictic items in the existing grammer books of the Turkish language.

Deictic function of the possessive sufrx -(s)i has been treated at two levels: a) idiomatic and b) gramatical. At the idiomatic level this morphem, owing to its ever present deictic capacity, is used in formation of a certain number of sentence connectors (dogru+su, ki:saca+si, etc.), adverbs and ad-verbial phrases (akljamlar+I, vakt+i+nde, inad+Hna, biltiin+i.i+yle, boylu boy+u+nca, etc.) and idioms (dcvam+l var, zarar+I yok, etc.) which, as such, imply a reference of the exophoric or endophoric nature. At the gram-matica/level however, the deictis arrows of the possessive sufix -(s)i are ana-phoricaly pointed to the antecedent, which can be a noun, nominal phrase, predicating verb, with or without complements, of the preceding sentence, or the whole preceding text. The obligatory anaphoric reference marked by this morphem in the analized syntactic models and situationally-contextual pat-terns can be realized in Serbocroat as following alternatives: a) not possible (cf.7.1/a,b,c, d), b) possible, but not obligatory (cf.7.1./e,t) and, e) obligatory with a demonstrative pronoun (cf.7.1./g).

The analysis of the referential meanings of the demonstrative prono-uns bu (ovaj,a,o) and ~u (taj,a,o) includes two aspects: lexical and semanticaly syntactic one. As in the case of analizing the possessive sufix -(s)i, we had to take into account syntactic analysis of the text taken as a whole (the linguis-tics of the text). The referential meaning of the given demonstratives issues out of their primary, exophoric function: the pronoun bu denotes a closer, ie. determined and already known denoted item, whereas the pronoun ~u an item which is yet to be explicated, determined. In other words, the former (bu) has always the anaphoric reference, whereas the latter, (~u), cataphoric one, regardless of whether the sentence which is in the function of the denoted item is in a coordinating or subordinate relation with the sentence to which they formally belong. (The same applies to all derivatives of these pronouns: adverbs, adverbial phrases, conjunctions, connectors etc.). Contrastively viewed, the deictic function of the pronouns ovaj and onaj in Serbocroat is with no such strict dividing lines.

And finally, we would like to say that the contrastive approach to this problem, though not of a primary importance, was still necessary because of the following reasons: a) deixis is differently realized in Turkish and Serbo-croat according to their essentially different grammatical systems, b) if the referential capacity were not explicated by the possessive sufix -(s)i and the demonstratives bu and ~u it may lead to those so-called "typical" mistakes made by non-native speakers, particulary at the beginners level.

38 Ekrem auevi

LITERATURA

- Ivanov, S.N. Kurs tureckoj grammatiki, II. -Leningrad: Izdatel'stvo Lenin-gradskoga Universiteta, 1977, 86 str.

- Klajn, I. O funkciji i prirodi zamenica. -Beograd: Institut za srpskohrvatski jezik, Biblioteka junoslavenskog filologa, Nova serija, knj. 7, 1985, 133 str.

- Kononov,AN. Grammatika sovremennogo tureckogo literaturnogo jazyka. - Moskva/Leningrad: ANU SSSR, Institut vostokovedenija, 1956, 569 str.

- Kristal, D. Enciklopedijski renik moderne lingvistike. (Preveli: I.Klajn i B. Hlebec) -Beograd: Nolit, 1988, 293 str.

- Molanova, E.K.. Dejktieskie i anaforieskie mestoimennye suffiksy v jazykah sredneastiatskogo jazykovogo sojuza. -Sovjetskaja tjurkologija, 2, 1977, str. 80-85.

- Sili, J. Od reenice do teksta. -Umjetnost rijei, 2, 1979, str. 79-93 - Swift, L. A Reference Grammer of Modern Turkish. -Bloomington: Indiana

University Publications, Uralic and Altaic Series, Vol. 19, 1963, 278 str. -Veli, M. Uvod u lingvistiku teksta. -Zagreb: kolska knjiga, 1987, 148 str. - arov, B.S. Zameenie kak jazykovoe javlenie. -Leningrad: Izdatel'stvo Le-

ningradskogo Universiteta, 1984, 115 str.

KERIMA FU.AN (Sarajevo)

TURSKI PLUSKV AMPERFEKT KAO PREVODNI EKVIVALENT NEKIH SRPSKOHRVATSKIH GLAGOLSKIH VREMENA

1.0.0. Razlika izmedu turskog i srpskohrvatskog jezika oituje se na svim jezikim nivoima, pa tako i u sistemu glagolskih oblika. Turski jezik posjeduje veliki broj vremenskih glagolskih oblika, dok je u srpskohrvatskom jeziku njihov broj ogranien.

S druge strane, srpskohrvatski ima razvijenu aspektualnost, a turskom jeziku je ona nepoznata kategorija u smislu u kojem je imaju slavenski jezici.

2.0.0. U ovom radu mi emo posmatrati turski pluskvamperfekt kao prevodni ekvivalent srpskohrvatskih glagolskih vremena. Naime, pluskvam-perfekt je glagolska vrijeme sa visokom frekvencijom pojave u svim stilovima turskog jezika, pa i u knjievno-umjetnikom, koji nas ovdje zanima. Imajui ovo u vidu, kao i definiciju pluskvamperfckta koja, pojednostavljeno govo-

rei, glasi da je to glagolska vrijeme daleke, ili ranije prolosti, nas zanima sljedee: kada (i zato) predikat u turskom jeziku dolazi u pluskvamperfektu prilikom prevoenja sa srpskohrvatskog jezika s obzirom na to da je u srp-skohrvatskom najee preteritalno vrijeme perfekt, dok se iz upotrebe potis-kuju imperfekt (koji je najvie izloen ovoj pojavi), zatim aorist, pa ak i pluskvamperfekt za koji moe rei da je, u odnosu na perfekt, na periferiji upotrebe.

2.1.0. U turskom jeziku postoje dva pluskvamperfekta: - pluskvamperfekt odredeni ili pluskvamperfekt na -diydi - pluskvamperfekt neodreeni ili pluskvamperfekt na -mi~ti 1

2.1.1. Morfoloki posmatrano, pluskvamperfekt se moe opisati kao oblik u kojem je jedna prola radnja ponijerena dublje u prolost pomou perfekta pomonog glagola imek.2

2.1.2. Sintaksike funkcije pluskvamperfekta u turskom jeziku su slje-dee:

Pluskvamperfekt na -diydi oznaava: - od dvije prole radnje onu koja se ranije izvrila.

l J.DENY dva pluskvamperfekta naziva plus-que-parfait determine (par. 680) i plus-que-par-fait indetermine (par. 669).

40 Kerima Filan

"Ben kendisine soyledimdi o da inanmad1". (DENY, par. 680) - radnju koja se po miljenju govornog lica dogodila u dalekoj pro-

losti: "Gec;en sefer sevmedim, begenmedimdi burasm1". (INI, par. 203) Pluskvamperfekt na -mi9ti oznaava: - raniju od dvije prole radnje, bez obzira na duinu vremenskog tra-

janja izmeu njih: "~aduman c;antasmdan sigara paketini ~tkarmt9tt, bir sigara aidi". (KONONOV, par. 488)

- davnoprolu radnju koja se izvrila samostalno bez ukazivanja na drugu prolu radnju: "Boyle yerlere hic; gelmemiftim". (KONONOV, par. 488)

2.1.3. Kao to se moe vidjeti iz navedenih znaenja, i iz primjera koje smo preuzeli iz gramatika turskog jezika, razlika izmeu dva pluskvamper-fekta u pogledu njihove semantike sasvim je zanemarljiva. Veina gramatika upravo i konstatuje da se semantiko polje jednog i drugog pluskvamperfek-ta sasvim poklapa.3

Meutim, to se tie upotrebe dva pluskvamperfekta, razlika je sasvim evidentna. Pluskvamperfekt na -diydi upotrebljava se veoma rijetko, gotovo

iezava iz upotrebe; njegovu je funkciju potpuno preuzeo pluskvamperfekt na -mi9ti.4

2.2.0. Ako uporedimo turski glagolski sistem sa srpskohrvatskim na-mee nam se zakljuak da, formalno posmatrano, srpskohrvatski jezik pos-jeduje vremenski glagolski oblik koji bi svojim osobinama mogao odgovarati turskom pluskvamperfektu. Meutim, tekou stvara injenica da je srpsko-hrvatski pluskvamperfckt, iako predstavlja glagolski oblik sa izraenom se-

mantikom distinkcijom u odnosu na druge glagolske oblike za izraavanje

2 Pluskvamperfekl na -diydi tvori se na dva naina: - dodavanjem perfekta pomonog glagola imek ("biti") na perfekatsku osnovu glagola koji se konjugira, na primjer: geldi + idim > geldzydim. - dodavanjem oblika idi (3. lice perfekta pomonog glagola inick) na perfekt odredeni glagola koji se konjugira, na primjer: geldim + idi > geldimdi. Pluskvamperfekt na -m4ti tvori se dodavanjem perfekta pomonog glagola imek na particip perfekta na -mi~, na primjer: gelm4 + idim > gelm4tim.

3 T.BANGUOGLU za dva turska pluskvamperfekta kae slijedee: "

Turski pluskvamperfekt kao prevodni ekvivalent ... 41

vremena, daleko rjee u upotrebi od perfekta, i da je u savremenom jeziku daleko rjee u upotrebi od pluskvamperfekta u turskom jeziku.

Upravo zbog toga nastojimo da uporedivanjem turskog prevoda jed-nog romana sa njegovim originalom na srpskohrvatskom jeziku utvrdimo umjesto kojih s?'skohrvatskih glagolskih oblika dolazi u turskom jeziku pluskvamperfekt.

3.0.0. Svaki je srpskohrvatski pluskvamperfekt preveden na turski plus-kvamperfektom.

3.1.0. Pluskvamperfekt se u srpskohrvatskom jeziku definie obino kao glagolska vrijeme kojim se iskazuje prola radnja koja se dogodila prije neke druge prole radnje. Preciznu definiciju ovog glagolskog vremena dala je M. IVI istaknuvi da semantiku pluskvamperfekta odlikuje specifina "vezanost" za drugu radnju koja je smjetena izmedu pluskvamperfektom oz-naene radnje i sadanjeg momenta. Karakteristika je ove druge radnje da ona dezaktualizuje, ini nevaeim u sadanjosti ono to je izreeno plus-kvamperfektom (95).6

3.2.0. U romanu Na Drini uprija pronali smo sasvim mali broj prim-jera sa predikatom u pluskvamperfektu.7 U svim primjerima pluskvamperfekt je izgraen po modelu pomoni glagol u perfektu (bio je) + particip,8 i ta-

koe, svaki put se radi o pluskvamperfektu svrenog glagola.9 U svim naim

5 Kao izvor jezikog materijala za ovo istraivanje posluila nam je knjiga: Ivo Andri, NaDri-ni uprija (Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga, Svjetlost, Sarajevo) i prevod ovog romana na turski jezik: Ivo Andri~, Drina Kopriisii (10. Baski, S1rp~a ashndan c;evirenler: Hasan Ali Ediz, Nuriye Miistakimoglu, Alun Kitaplar Yaymevi, 1977. Istanbul).

6 Medutim, N.PETROVI ukazuje na to da prola radnja za koju se pluskvamperfekt vezuje ne mora dezaktualizovati ono to je pluskvamperfektom bilo reeno, nego naprotiv, ona "mo-e reaktualizirati ono o emu govori predikat u plusl-:vamperfektu", (6-7) i navodi nekoliko primjera u prilog ove svoje tvrdnje. N.PETROVI zakljuuje da zbog toga za jedno od pri-marnih obiljeja pluskvamperfekta treba uzeti njegovu "vezanost" za drugo preteritalno vri-jeme "a ne dezaktualizovanost, koja je / .. ./ samo jedan znaenjski efekat" (7).

7 Ovdje mislimo na frekvenciju pojave pluskvamperfekta u odnosu na druga preteritalna vre-mena (izuzev imperfekta koji se u ovom romanu ne susree). U serbokroatistici, naime, pos-toje miljenja da se pluskvamperfekt u savremenom jeziku sve mahje upotrebljava, da je to preteritalno vrijeme u iezavanju (STEV ANOVI, 640). Ovom miljenju suprotstavlja se M.RADOV ANOVI u svom radu Znaenja i funkcije pluskvamperfekta u ''Romanu o Lon-donu" Miloa Crnjanskog. Autor je u ovom radu pokazao koliko je pluskvamperfekt kate-gorija "koja prua mogunost za v