183

Prikazi i recenzije

CIJENA NOVOG PORETKA

Plevnik, Jasna. 2009. Cijena novog poretka. Zagreb: Golden marketing-Tehnika knjiga, 209 stranica.

U knjizi Cijena novog poretka Jasna Plevnik analizira razliite aspekte globalnog poretka u svijetu, s posebnim naglaskom na shvaa-nje nacionalnih interesa hrvatskih politikih elita u novim konceptima integracije. Pojam integriranja u tom kontekstu predstavlja novi organizirajui koncept svjetskog globalnog poretka. U knjizi se na poseban nain nagla-ava hegemonijska mo Amerike i globalna financijska kriza u posthladnoratovskom raz-doblju. Knjiga je strukturirana u pet poglavlja koja u svom sadrajnom dijelu ne prikazuju indeks stupnja globaliziranosti, odnosno stu-panj povezanosti Hrvatske s globalizirajuim procesima, nego opisuje kakvu je politiku i intelektualnu panju pojam integracije dobio nakon stjecanja hrvatske dravne samostal-nosti. Ta se integracija u knjizi promatra kroz eurointegracijske procese i procese regionalne suradnje na jugoistoku Europe. U tom kontek-stu autorica daje analizu hrvatskog patriotiz-ma i sposobnosti hrvatskih politikih elita da poetkom 1990-ih zatite nacionalne interese na svjetskoj, europskoj i balkanskoj razini. Tu uoava problem definicije hrvatskog patrio-tizma koji se definira tradicionalno, i to prije svega u odnosu na neprijatelje iz Domovin-skog rata. Meutim, ono to podrazumijeva zatitu ekonomskih nacionalnih interesa, kao dio sadraja hrvatskog patriotizma, izostalo je kod politikih upravljakih elita, to autorica u 3. i 4. poglavlju posebno analizira.

U prvom dijelu knjige pod naslovom Teorijska smrt i empirijski ivot globaliza-cije autorica opisuje tendencije svjetskog sustava koje vode odbacivanju ekonomske

meuovisnosti. Koncept organiziranja svijeta u pravcu potpune ekonomske meuovisnosti drava autorica u ovom poglavlju prikazuje kroz suoavanje s izazovima koji se mogu podijeliti na geopolitike, koje je osobito po-ticao unipolarizam amerike vanjske politike u vrijeme administracije Georga W. Busha, na izazove terorizma i na izazove nove globalne ekonomije. Osim to se u ovom poglavlju prati analiza ekonomske meuovisnosti, daje se poseban naglasak na ameriku okupaciju Iraka kao odraz Bushove unilateralne vanjske politike. Ona je izazvala brojne sukobe u meunarodnim organizacijama, trgovinskim blokovima i NATO-u. Uvidom u elemente amerike vanjske politike koju je autorica prikazala kao izraz amerikog unilateralizma u svjetskom sustavu, autorica zakljuuje kako je ipak najvanije obiljeje meunarodnih od-nosa to to nijedna drava ni skupina drava nije u stanju suprotstaviti se politici SAD-a u meunarodnim odnosima.

U drugom dijelu knjige pod naslovom Za-padni Balkan i mo ideje integriranja autorica problematizira ideju regionalne suradnje na zapadnom Balkanu, istiui kako je Hrvatska svoj nebalkanski identitet i pripadnost sred-njoeuropskom i sredozemnom krugu dokazi-vala od poetka osamostaljenja. Hrvatska je od 1991. do 2000. bila u veim ili manjim krizama regionalnog ili geografskog identiteta. To je posljedica ekstremnih pritisaka na procese nastajanja hrvatske drave s podruja koje se naziva Balkan, zapadni Balkan ili jugoistona Europa. Cilj hrvatskog antibalkanizma bio je sprijeiti mogunost ulaska Hrvatske u neku

184

Polemos 16 (2013.) 2: 183-197, ISSN 1331-5595

novu politiku zajednicu drava jugoistone Europe. U vezi s time, uz politiku, autorica analizira i daje naglasak na puno vee opasno-sti postjugoslavenskog razdoblja za Hrvatsku od regionalnog povezivanja sa zapadnim Balkanom. To su, prije svega, opasnosti novih ekonomskih osvajanja koje su vodile i vode au-strijske, njemake, talijanske i slovenske tvrtke, kao i nekritike provedbe ekonomskih politika meunarodnih financijskih institucija. Kao po-tvrdu tome autorica navodi prodaju hrvatskih banaka, telekomunikacijskog, farmaceutskog, turistikog i energetskog sektora, to se po-kazalo za hrvatski suverenitet opasnijim od ekonomskog povezivanja s Balkanom.

U treem dijelu knjige pod naslovom Globalizirana Hrvatska autorica analizira posljedice hrvatske ukljuenosti u svijet eko-nomske meuovisnosti. S namjerom da poku-a definirati to je zapravo hrvatski nacionalni interes, autorica otkriva kako ga je nemogue jednoznano odrediti zato to objedinjuje vie interesa od sigurnosnih i ekonomsko-razvoj-nih do ekolokih. Pri tome, njegovo jasno de-finiranje oteava i injenica to postoji velika razlika u odreivanju biti nacionalnog interesa izmeu politike elite i graana. Ostvarivanje nacionalnog interesa od poetka 1990-ih bilo je definirano kroz ciljeve stvaranja trinog gospodarstva integriranog u globalno trite, lanstvo u Europskoj uniji i NATO-u. Autorica navodi kako je hrvatski nain globaliziranja bio naivan i vrlo slian ostalim dravama u razvoju ili tranziciji. Premda je prilagoavanje novim globalnim uvjetima teklo disciplinirano,u tekstu se naglaava kako ipak nije postojala sustavna i preventivna politika zatite naci-onalnih interesa, koja je stoljeima postojala u visokorazvijenim dravama, bez obzira na globalne centre moi. Premda se Hrvatska ukljuila u procese liberalizacije trita, auto-rica zakljuuje da ipak treba priznati kako je hrvatska elita slabo poznavala kapitalizam. U tom kontekstu istaknuto je kako se Hrvatska

u liberalizaciju i deregulaciju ukljuila tako to je ideologiju slobodne trgovine shvatila kao skidanje do kraja, to je pristup koji se pokazao kao modernija verzija hrvatskih guski u magli.

U etvrtom dijelu pod naslovom Privati-zacija nacionalnog interesa autorica analizira na koji je nain politika elita izopaila hrvatski kapitalizam i privatizirala ak i nacionalne interese. Uzimajui u obzir da su hrvatski lideri od nastanka samostalne drave imali problema s oblikovanjem nacionalne vizije razvoja, razumljivo je da su problemi nastajali i s uspostavljanjem principa prilagoavanja tuim vizijama i razvojnim strategijama, a koji bi trebali promicati interese graana. U tom kontekstu autorica postavlja pitanje zato hr-vatska politika elita nije uspjela razviti zemlju.Zbog slabe sposobnosti upravljanja dravom ili zato to je dravu razvijala prema modelu svoje skrivene, privatne vizije kapitalizma? (str. 159) Odgovor na ta pitanja autorica pronalazi u modelu hrvatskog kapitalizma koji je obliko-van, prije svega, na naglaenom ekonomskom nepatriotizmu politike elite. U tom smislu autorica zakljuuje da je politika elita u hr-vatski model kapitalizma ugradila sistemsku greku u obliku osobnih interesa politikih elita koji dolaze ispred interesa drave.

U petom poglavlju pod naslovom Al-ternative autorica prikazuje meunarodne subjekte kao to su WTO, MMF, EU, kao i globalno trite, koji irenjem svojih pravila i standarda organiziraju drutva i ekonomije drugih drava, pa tako i Hrvatske. Poseban osvrt daje na analizu uspjenih drava. U tom kontekstu istie kako iza upravljanja takvih drava ne postoje neke supertajne strategije ili teorije zavjere, ve samo borba za nacionalne interese. Autorica navodi primjer globalne sile Amerike, koja ak i vojskom iti interese svoje industrije, a francuskog predsjednika Chiraca navodi kao primjer predsjednika kome nikakva ideologija ekonomske globalizacije niti inte-

185

Prikazi i recenzije

resi Europske unije nisu prepreka da se bori za interese francuske drave koja uokviruje interese francuskih graana i interese njezinih kompanija. Stoga, kada je rije o Hrvatskoj i eurointegracijskim procesima, autorica istie kako proces eurounizacije hrvatskoga dru-tva nije izazov njezinoj teritorijalnosti, ali je izazov njezinom ekonomskom suverenitetu i nacionalnim interesima jer Europska unija ne funkcionira na naelu zatite nacionalnih interesa hrvatske drave (str. 173).

Konano, autorica istie kako su za uvo-enje promjena i ispravljanje pogreaka u upravljanju hrvatskom dravom potrebne nove politike elite ije bi se ideje razvoja dr-ave mogle temeljiti na odbacivanju postavki da je privatni interes vaniji od nacionalnog. Jedino na temelju takvog pristupa mogue je provesti unutarnje reforme i promijeniti

hrvatski kapitalizam koji izgleda nakaradno (str. 199). Ideja poboljanja organizirajuih naela svijeta zasigurno e imati vano mjesto u drugom desetljeu ovog stoljea u teoriji i praksi meunarodnih odnosa. Pitanje je hoe li Hrvatska iskoristiti krizu globalnog kapita-lizma za odbacivanje politika koje su se teme-ljile na kategorikim tvrdnjama globalizacija nema alternativu, EU nema alternativu, privatizacija je nunost, ili e se okrenuti novom putu odbacivanja politike ekonomske polarizacije i provoenja unutarnjih reformi drave. Knjiga Jasne Plevnik Cijena novog poretka vrlo je korisna referentna publikacija za istraivae globalnog socioekonomskog ra-zvoja, ali i one koji prouavaju politike razvoja hrvatskoga drutva.

dr. sc. Andreja Sren

186

Polemos 16 (2013.) 2: 183-197, ISSN 1331-5595

FUNDAMENTALNA OSNOVA ZA PROUAVANJE RAZLIITIH ASPEKATA DOMOVINSKOG RATA

Raki, Rajko i Branko Dubravica. 2009. Kratak pregled vojnih djelovanja u Domovinskom ratu 1991.1995. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske,

Oruane snage Republike Hrvatske, Hrvatsko vojno uilite Petar Zrinski, 312

stranica.

Knjiga Rajka Rakia, umirovljenog general-bojnika Hrvatske vojske, i Branka Dubravice, izvanrednog profesora Fakulteta politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu, donosi pregled vojnih djelovanja u Domovinskom ratu. Prema autorima, glavni cilj knjige bio je da se doga-aji iz Domovinskog rata uine neposrednijim, odreenijim ali i sugestivnijim, pa je za ovu knjigu bio vaan redoslijed zbivanja, kako onih koji su prethodili ratnim djelovanjima, tako i onih koji su sainjavali ta djelovanja, ne gubei iz vida o emu je bitno pisati i to treba rei (str. 13). Knjiga je podijeljena u tri poglavlja: Uzroci, povod i poetak rata, Bojita Republike Hrvatske u Domovinskom ratu 1991. godine i Oslobodilake operacije Hrvatske vojske 1992.1995..

U poglavlju Uzroci, povod i poetak rata autori kronoloki razlikuju tri faze: srpsku oru-anu pobunu bez hrvatskog oruanog odgo-vora, koja je trajala od 17. kolovoza 1990. do oujka 1991., nakon toga poinju ogranieni oruani sukobi sa smrtnim posljedicama, koji su potrajali do kraja lipnja 1991., te poetkom srpnja otpoinje trea faza, otvorena agresija i rat, nakon to je 25. lipnja 1991. Hrvatska donijela odluku o samostalnosti. Autori de-taljno opisuju aktere u sukobu politiko i vojno vodstvo Jugoslavije, ulogu Slobodana Miloevia i Jugoslavenske narodne armije kao najodgovornijih aktera rata, te posebno ulogu pobunjenog dijela hrvatskih graana srpske

narodnosti i mjere koje su poduzimali protiv Hrvatske. Autori navode kako je to bilo vrijeme u kojem su zahtjevi za politikim promjenama u Jugoslaviji izazivali razne nesporazume, sukobe i izmiljene strahove, kada su razni po-litiki pritisci olako pretvarani u vojne pritiske, kada su politiki stavovi jo lake pretvarani u vojne planove, a vojni planovi postajali ratni i pretvarani u ratne operacije.

U poglavlju Bojita Republike Hrvatskeu Domovinskom ratu 1991. godine autori navode kako je 1991. bila poetna faza rata u kojoj je rasla Hrvatska vojska i u kojoj se ona uz borbu ustrojavala i uvjebavala. Sre-dinom 1991. zapoela su obrambena vojna djelovanja Zbora narodne garde i policije i u rekordnom su roku, do kraja te godine, ostvareni osnovni strateki nacionalni ciljevi. Posebna kvaliteta ovog poglavlja je to to je prvi put precizno izvrena klasifikacija bojita i bojinica koje su oblikovane krajem 1991. Bojita su nastajala nakon prve etape rata od srpnja do prosinca 1991. godine i na njima su uspostavljene linijske crte s kljunim dodirnim naseljima koje vode k opinskom sreditu (str. 55). Autori su pokazali da je u Hrvatskoj bilo sedam bojita iji su nazivi izvedeni iz regionalnih pojmova: dva slavonska Isto-noslavonsko i Zapadnoslavonsko bojite, tri u sredinjoj Hrvatskoj Banovinsko-pokupsko, Karlovako-kordunsko i Liko bojite, i dva dal-matinska Bojite sjeverne i srednje Dalmacije

187

Prikazi i recenzije

i Junodalmatinsko bojite. Bojita su podijelili na 32 bojinice koje su nazvali najee prema glavnim komunikacijskim pravcima, npr. knin-sko-sinjska, biogradsko-benkovaka, ili samo po naselju, gorju ili regiji oko kojih se vodila borba, npr. upanjska, bilogorska, baranjska bojinica. Prikazane su i uspjene obrambene akcije, npr., obrana veih gradova (Osijeka, Vinkovaca, Karlovca, Siska, ibenika, Zadra i Dubrovnika), obrana i pad Vukovara i brojnih manjih gradova i sela, te konano prve vee oslobodilake akcije u zapadnoj Slavoniji, kada je osloboeno okupirano podruje Bilogore, Papuka i Ravne gore.

U poglavlju Oslobodilake operacije Hrvatske vojske 1992.1995. autori navode i opisuju neke vanije dogaaje koji su utje-cali na tijek rata, npr. sarajevski Sporazum o bezuvjetnom prekidu vatre kojeg su potpisali Gojko uak, Andrija Raeta i Cyrus Vance, zatim meunarodno priznanje Hrvatske, dolazak UNPROFOR-a i poetak rata u Bosni i Hercegovini. U poglavlju su kronoloki obra-ene oslobodilake akcije Hrvatske vojske, ali i Hrvatskog vijea obrane koje su bile dogo-vorene s Armijom Bosne i Hercegovine. Kako navode autori, oslobodilake su operacije planirane prema uputama i zadaama nadre-enoga zapovjednitva s pravilno odreenim ciljevima koje je bilo mogue u danoj situaciji ostvariti. U njima nikada nije postojao samo jedan cilj, najee je to bilo: osloboditi oku-pirano hrvatsko podruje, dostii zadanu crtu i onemoguiti neprijateljske protunapade,

ouvati osloboeni prostor (str. 177). Detalj-no su opisane akcije oslobaanja Miljevakog platoa i Dubrovakog primorja 1992., zatim Maslenika operacija, Perua i Medaki dep 1993., te Bljesak i Oluja 1995. Od zajednikih akcija s Hrvatskim vijeem obrane opisane su akcije Zima, Skok 1. i 2., Maestral, Ljeto 1995. i Juni potez. Prikaz svake vojne akcije popraen je zemljovidima na kojima su ucrtani poloaji sukobljenih strana i njihovo kretanje kroz bojinice.

Na kraju knjige se govori o Daytonskom sporazumu kojim je okonan rat u Bosni i Hercegovini i Sporazumu o mirnoj reintegraciji Podunavlja u dravno-pravni okvir Hrvatske. Knjiga Kratak pregled vojnih djelovanja u Domovinskom ratu 1991.1995. predstavlja osnovu za prouavanje razliitih aspekata Domovinskog rata, te je zbog toga treba po-zdraviti i preporuiti za politoloku analizu, ali i za ire prouavanje akcija i operacija u ratu. U knjizi se jasno moe vidjeti kako je Hrvat-ska vojska tijekom Domovinskog rata rasla i osposobljavala se za velike zadae. Knjiga je lako itljiva i pristupana i za iru publiku kojoj moe posluiti kao izvor informacija o Domo-vinskom ratu i suvremenoj hrvatskoj povijesti. U tome sigurno pomau i brojni zemljovidi. Knjiga je ujedno i udbenik za studente Fakul-teta politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu, kao i za polaznike Hrvatskog vojnog uilita Petar Zrinski.

Velimir Veselinovi

188

Polemos 16 (2013.) 2: 183-197, ISSN 1331-5595

VJENI SJAJ NEPOBJEDIVE JEDINICE

Milkovi, Stjepan. 2013. Alfe ive vjeno! Prilozi za ratni put Specijalne jedinice

policije Alfa PU zagrebake u Domovinskom ratu 1991.1995. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata Udruga veterana

specijalne jedinice policije Alfa, 352 stranice.

Opseg knjige obuhvaa glavni tekst, 8 shema, 327 fotografija, faksimila dokumenata ili zemljovida te 155 biljeki u kojima su dana dopunska objanjenja, usporedbe i podaci. Organizacijski, knjiga se sastoji od autorove zahvale, predgovora, saetka, uvoda, sre-dinjeg dijela rada koji je sastavljen od 117 meusobno povezanih, makar segmentiranih, potpoglavlja, zakljunog razmatranja, popisa literature, popisa oznaka i kratica, ivotopisa autora te kazala pojmova.

Iz navedene strukture zaista nije mogue na pravi nain odgonetnuti sadraj knjige. Naime, svojevrsni postmodernistiki ordo ad chaos pristup uspjeno uklanja mogue primjedbe glede nepostojanja uobiajenog (po mnogima presudnog!) razdvajanja i-njeninog gradiva ozbiljne historiografsko-sigurnosne studije o jednoj od najznaajnijih jedinica specijalne policije u Hrvatskoj od onogaljudskog, emotivnog dijela: osob-nih sjeanja pripadnika i suradnika jedinice, sjeanja na poginule suborce, ratnih pria te prikaza raznih poratnih aktivnosti Udruge veterana Specijalne jedinice policije Alfa i drugih priloga. Unato atipinoj strukturi knji-ge, autor vjeto i minuciozno kontekstualizira osnivanje i djelovanje specijalne jedinice Alfa prikazom politikih i drutvenih zbivanja koja su prethodila proglaenju hrvatske neovisno-sti i Domovinskom ratu (str. 3341).1 U tom

1 Paralelni procesi demokratizacije i marketizacije drava realsocijalistikog lagera, jaanja veli-

smislu autor navodi dogaaje koji se danas smatraju kljunim imbenicima politike mo-dernizacije SRH, a time, neizravno, i raspada SFRJ: propali pokuaj Slobodana Miloevia i srbijanskoga partijskog rukovodstva u name-tanju opcije centralizirane i unitarne drave na 14. izvanrednom kongresu SKJ, prvi slobodni viestranaki izbori u Hrvatskoj u travnju i svibnju 1990.2, odravanje konstituirajue sjednice novog viestranakog Sabora Socija-listike Republike Hrvatske 30. svibnja 1990., proglaenje Ustava 22. prosinca iste godine, referendum o statusu Republike Hrvatske 19. svibnja 1991.3 te, konano, donoenje Odluke

kosrpskih ideja s kraja 1980-ih sa simbolinom potvrdom u objavljivanju nacrta Memoranduma SANU-a u rujnu 1986., zbliavanja srbijanskog vodstva i JNA preustrojem JNA planom Jedin-stvo iz 1988., te faktinog ukidanja autonomije Vojvodine i Kosova proglaenjem novog Ustava SR Srbije 1990., izmeu ostalih, nagovijestili su tektonske promjene u federaciji proetoj razli-itim zahtjevima vodstava pojedinih republika i etnikih skupina, krizom ekonomskog modela samoupravnog socijalizma i politike legitimacije SKJ te mnogim drugim posljedicama nemogu-nosti razrjeavanja serioznih sukoba politikih interesa nakon smrti opeg kohezivnog elementa SFRJ Josipa Broza Tita 1980. godine (str. 3334).

2 Pobjedom HDZ-a na elu s Franjom Tumanom, odgovor JNA uslijedio je u obliku oduzimanja naoruanja Teritorijalne obrane i stavljanjem istoga pod nadzor komandi, jedinica i ustanova JNA, a sve to uz preutnu suglasnost tadanjeg politikog rukovodstva SR Hrvatske.

3 Na temelju referenduma, Sabor Republike Hr-vatske 25. lipnja iste godine donio je Ustavnu

189

Prikazi i recenzije

o odcjepljenju Republike Hrvatske od SFRJ i njezinom osamostaljenju 8. listopada 1991.

Unutar ovog politiko-pravnog okvira, autor smjeta dogaaje i procese koji su deter-minirali sigurnosne prijetnje novostvorenom politikom poretku i objanjava formiranje Oruanih snaga RH (str. 4344). Pobuna Srba u Hrvatskoj, tzv. balvan revolucija, zapoinje u lipnju 1990., potaknuta tezom o ugroeno-sti srpskog naroda u Hrvatskoj i posljedino tomu vlastitim tumaenjem prava na samoo-dreenje i odlukom o raspisivanju nelegalnog referenduma o srpskoj autonomiji od strane srbijanskog vodstva koje je davalo prednost autonomiji manjinskog naroda, a ne republici u sluaju raspada SFRJ. U tom kontekstu autor apostrofira osnivanje Srpske autonomne obla-sti Krajine 21. prosinca 1990., odluku vodstva SAO Krajine o prestanku mjerodavnosti MUP-a RH na podruju iste 4. sijenja 1991., naredbu Predsjednitva SFRJ o desetodnevnom roku za razoruanje i rasputanje svih paravojnih formacija 9. sijenja 1991., teroristike napa-de pobunjenih Srba (Pakrac, 2. oujka 1991.; Plitvika jezera, 31. oujka 1991.), Odluku o prisajedinjenju SAO Krajine Republici Srbiji vodstva pobunjenih Srba te izdavanje zapo-vjedi za mobilizaciju Teritorijalne obrane SAO Krajine. Nakon pokolja hrvatskih policajaca u Borovu Selu 2. svibnja 1991. i sjednice Pred-sjednitva SFRJ 8. i 9. svibnja 1991. dolazi do rasporeivanja prosrpski orijentirane JNA u kriznim podrujima Hrvatske (str. 3637). Srpski i crnogorski predstavnici odbijaju potvrditi Stjepana Mesia za predsjednika Predsjednitva SFRJ 15. svibnja 1991., to je oznailo blokadu rada navedenog tijela. Naoko neutralna uloga JNA postupno nestaje u okolnostima poetka oruane agresije na Hrvatsku suradnjom s pobunjenim Srbima

odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, Ustavni zakon o izmjeni i dopuni Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske i Deklaraciju o proglaenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.

u Hrvatskoj. Donoenjem Zakona o obrani 26. lipnja 1991. i osnivanjem Glavnog sto-era Hrvatske vojske, stvaraju se preduvjeti ukupnog razvitka Oruanih snaga RH s ciljem guenja pobune Srba u Hrvatskoj, osvajanja vojarni JNA radi zapljene prijeko potrebnog naoruanja za neizbjene predstojee sukobe te potiskivanje snaga JNA s teritorija Hrvat-ske odreenog granicama uspostavljenim Ustavom SFRJ iz 1974. Unato konstruktivnoj diplomatskoj namjeri Carringtonova plana (listopad 1991.), prema kojem su bive repu-blike SFRJ trebale postati neovisnim i suvere-nim dravama, odbacivanje istog od strane srbijanskog, a zatim i crnogorskog vodstva odredilo je krvavu putanju budueg rata (str. 39).4 Autor vie puta naglaava da su policij-ske postrojbe, silom prilika, postale okosnica vojne sile od poetka pobune Srba u Hrvatskoj i da su se prve mogle ustrojiti kao snaga protiv oekivane ratne eskalacije. Uz zatitu javnog reda i mira, suzbijanja kriminaliteta i ostalih dunosti svojstvenih policijskim odredima, zadaa im je bila i sudjelovanje u borbenim djelovanjima protiv udruenih snaga JNA i SAO Krajine. Osnivanje posebne jedinice poli-cije (PJP) 23. srpnja 1991., 15. studenog 1991. preimenovane u specijalne jedinice policije (SJP), bilo je od posebnog znaaja za budua djelovanja u smjeru suzbijanja svih prijetnji, unutarnjih i vanjskih, Republike Hrvatske.5 ATJ

4 Zbog opasnosti od iroke digresije na temu stvaranja OS RH, a pratei autora, potrebno je spomenuti tek da su se ispoetka sastojale od policijskih postrojbi i postrojbi ZNG-a, tj. prve profesionalne, uniformirane i oruane formacije vojnog ustroja. Poslije, donoenjem Zakona o obrani, dolazi do podjele na HV i ZNG, a odlukom predsjednika RH od 8. listopada 1991. osniva se i Domobranstvo s ciljem ustrojstva teritorijalne obrane na podruju RH. U sklopu HV-a tako su se nali ZNG i Domobranstvo, a 1996. dolazi do ukidanja istih u svrhu podjele OS RH na Hrvatsku kopnenu vojsku, Hrvatsku ratnu mornaricu i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (str. 44).

5 Na poetku prvog Teaja za obuku policijskih slubenika na Policijskoj akademiji u Zagrebu 5. kolovoza 1990. formirana je brigada policije,

190

Polemos 16 (2013.) 2: 183-197, ISSN 1331-5595

Luko pretea je specijalne jedinice policije Alfa PU zagrebake, i prema rijeima ratnog zapovjednika Alfi Vladimira Fabera, imaju poseban status. Alfa je prvo slovo u grkom alfabetu i brojana vrijednost je 1, pa ih autor (str. 64) osim po izuzetnim sposobnostima, spominje i u kontekstu prvenstva u obrani Hrvatske jer je obuka esto skraivana, a tzv. probni rad esto se odnosio na izravno su-djelovanje u svim borbenim akcijama i opera-cijama do kraja rata. ivote je izgubilo ukupno osmero Alfi, a vie od 100 ih je ranjeno (str. 89). Preustrojem Zapovjednitva Specijalne policije iz 2008. jedinica je integrirana u ATJ Luko (str. 334).

Zavidna razina faktografije i opsena do-kumentacija ine ovu monografiju vrijednim doprinosom prouavanju vojno-redarstvenog djelovanja SJP Alfa, ali i ukupnom prou-avanju tijeka Domovinskog rata i njegovih protagonista s obiju strana. Spomenuta povijesno-politika kontekstualizacija i deta-ljan pregled geneze, zapovjednih struktura i djelovanja OS RH i MUP-a, nesumnjivo su najvrjedniji dijelovi monografije. Iako je na poetku ovoga prikaza ustvrena poeljnost nekonvencionalnog pristupa,6 to se ne odnosi u potpunosti na sadraj knjige. Hvalevrijedna elja autora da ne izostavi sve bitne aktere ve-zane uz Alfe urodila je suprotnim efektom. Iako je forma studije inovativna, struni dio nerijetko je optereen gotovo publicistikim izriajem i povremenim nedostatkom kritike distance iji se uzroci nalaze u (1) pripad-nosti autora spomenutoj postrojbi, a time i dijeljenju osjeaja, vizija, ideja i ivotnih (ne)prilika sa suborcima i (2) redovitom koritenju formulacija opeg emotivnog (domoljubnog),

a zatim su 7. rujna popunjene Antiteroristika jedinica Luko, jedinice za posebnu namjenu MUP-a i ZNG-a te posebne jedinice policije pri policijskim upravama (str. 3435).

6 Ozren unec, jedan od recenzenata, smatra da knjiga slijedi noviju tendenciju u ratnoj histo-riografiji da se dogaaji prikazuju iz rakursa pojedinanih sudionika dogaaja.

konstruiranog (verbaliziranog) naboja graa-na zemlje u stanju ratne ugroze. U pojedinim sluajevima stjee se dojam da se subjektivna sjeanja/vienja pojedinih pripadnika postroj-be preslikavaju na struni dio knjige, pa se tako umanjuje vrijednost analize odreenih epizoda Domovinskog rata. Uzevi u obzir opi edukativni karakter ove monografije, nijedan itatelj u konanici ne bi trebao biti razoaran unato izloenim primjedbama. tovie, ovisno o itateljevim sklonostima i stremljenjima bit e razumljiva razliitost reakcija na predoeni sadraj; dok znanstveni puristi mogu inzistirati na kritici osobnog, a laici negodovati zbog tehnike preciznosti pojedinih poglavlja, nitko od navedenih nee nakon pristojne koliine uivljavanja u ratni put Alfi ostati ravnoduan.Stoga knjiga ima, i u budunosti e zasigurno imati, najvanije zadae svojstvene kriancu znanstveno-strune i monografske publikacije ratne tematike: predstaviti genezu raspada Jugo-slavije i Domovinskog rata, ralaniti uzroke i motive oruane pobune Srba u Hrvatskoj i obiljeja vojne agresije JNA na RH, prikazati ustroj oruanih snaga RH, faktografski rekon-struirati ratni put Alfi te openito obogatiti sjeanje na sve znane i neznane pojedince koji su sudjelovali u stvaranju neovisne i suverene Republike Hrvatske.

Josip Pandi

191

Prikazi i recenzije

OFICIR I ASNIK

unec, Ozren, Nikola Petrovi, Danijela Luci i Sran Golubovi. 2013. Oficir i asnik Prelasci vojnih profesionalaca iz JNA u HV. Zagreb: Hrvatska sveuilina

naklada, 387 stranica.

Knjiga Oficir i asnik sastoji se od predgovora (str. 912), 8 glava1 podijeljenih na 29 poglav-lja i 25 potpoglavlja, priloga2, te Zakljuka (str. 356361), popisa literature (str. 381382) i biljeki o autorima (str. 386387), a istraivaki i autorski tim vodi nas kroz iscrpan pregled teme koja je vie od 20 godina ekala da joj drutvene znanosti posvete pozornost koju zasluuje, ako ne iskljuivo svojom masovno-u (iz JNA je na hrvatsku stranu prebjeglo vie od 3000 vojnih profesionalaca (str. 10)), onda svakako ulogom koju su bivi oficiri igrali u stvaranju i organiziranju HV-a, njihovim motivima prelaska i odnosima s novosteenim suborcima.

Objedinjujui navedene elemente u istrai-vaki koncept, knjiga prua kvalitetan pregled fenomena koji korijene ima u najstarijoj povi-jesti ratovanja (kako je opisano u 1. poglavlju

1 Prelasci vojnih profesionalaca u neprijateljske vojske (str. 1332), Demografija i metodologi-ja (str. 3350), Temeljna obiljeja organizacije i modaliteti slubovanja u JNA prije uvoenja vie-stranaja (str. 51156), Situacija u JNA koncem osamdesetih i poetkom devedesetih godina (str. 157192), Prelazak iz JNA u HV motivacije i okolnosti (str. 193233), Bivi oficiri JNA u HV iskustva i odnosi (str. 234294), Gorki kraj ili novi poetak: prestanak slube bivih oficira JNA u HV (str. 295324) te Percepcije doprinosa bivih oficira u JNA u Domovinskom ratu i izgradnji HV (str. 325355).

2 Kratice (str. 363364), Usporedni pregled asnikih inova u JNA, OSRH i OS SAD (str. 365), Jedinice JNA i postrojbe OSRH kopnena vojska (str. 366), Usporedni glosar nekih vojnih termina u JNA i OSRH (str. 367), Upitnik de-mografija ispitanika projekta Bivi asnici JNA u Domovinskom ratu (str. 368378) i Pitanja za polustrukturirani intervju (str. 379380).

I. glave Epidemiologija: najslavniji i manje slavni primjeri iz vojne povijesti), a primjeri koji kreu od grkih, rimsko-idovskih i vene-cijansko-enovskih ratova, preko amerikog graanskog rata i Napoleonove vojske pa sve do Drugog svjetskog rata i hladnog rata samo naglaavaju kontinuiranu prisutnost prebjega. Pristupajui vojnim prelascima iz socioloke perspektive, autori (u poglavlju Prelasci u neprijateljske vojske kao drutvena pojava) naglaavaju kako je pri donoenju ove odluke identitet, promatran kao drutveni konstrukt, od izrazite vanosti jer prelazak neprijatelju predstavlja radikalan zahvat u interpretaciju vlastitog identiteta pojedinca i identiteta grupe iz koje se i u koju se prelazi, te je kao takav socijalno pitanje, bez obzira na to koliko je prebjega: vea grupa ili cijela armija (str. 23).

Pokuavajui zadrati nacionalni identitet, oficiri i podoficiri koji su iz JNA prebjegli u HV morali su dokazati lojalnosti novoj, slabo insti-tucionaliziranoj vojnoj organizaciji, to je bilo oteano zbog promjene strane u sukobu, ali i zbog toga to su Hrvatska i njena vojska bile utemeljene na idealima liberalne demokracije i JNA su doivljavale kao srbo-komunistiku vojsku, pa su vojna znanja kao jedino to su imali i mogli staviti u slubu vojske u koju su preli smatrana neprimjenjivima u HV upravo zato to su bila steena u ne samo nacional-no nego i svjetonazorski neprijateljskoj JNA (str. 31).

192

Polemos 16 (2013.) 2: 183-197, ISSN 1331-5595

U II. glavi (Demografija i metodologi-ja) dan je pregled populacije i istraivakih metoda koje su primijenjene u istraivanju. Utvrivanje populacije prebjega pokazalo se kao teak zadatak, prema podacima dobive-nim u MORH-u iz JNA je u HV prebjeglo 3017 AVL3. Kako bi se odbacila pretpostavka da je nacionalna pripadnost bila dominantan motiv prelaska, autori naglaavaju kako 40 posto hrvatskih oficira nije napustilo JNA, njih 50 posto nije prelo u HV, a 12 posto ukupnih prebjega nije bilo hrvatske nacionalnosti. Uzorak je odabran snowball metodom, a od poetnih sedam ispitanika (utvrenih na osnovi osobnih poznanstava) dolo se do 54 kandidata od kojih je na temelju osobnih preporuka i geografske disperziranosti ob-naanja vojne slube odabrano 334. Pritom se nastojalo izbjei bive asnike JNA koji su obnaali najvie vojne dunosti jer su njihova iskustva opisana u drugim djelima, a i poznata su zbog njihovih medijskih istupa.

Zbog specifinosti fenomena, autori u istraivanju kombiniraju kvalitativnu meto-dologiju, poput utemeljene teorije, polu-strukturiranih intervjua i usmenih historija, i kvantitativnu metodologiju (upitnici su sa-stavljeni od 139 estica podijeljenih u sedam cjelina)5. Cilj kombinirane metodologije bio je stei podrobniji uvid u njihove (bivih oficira JNA, op. a.) osobne situacije kad su poetkom rata razmiljali o prelasku na hrvatsku stranu, zatim kako su se prelasci odvijali te, naposljet-ku, kakva su bila njihova iskustva u Hrvatskoj vojsci u vrijeme Domovinskog rata (str. 45).

3 Aktivnih vojnih lica.4 Zbog nemogunosti sudjelovanja dvoje ispitani-

ka, uzorak je na koncu sveden na 31.5 Identitet, adrese za kontakt i opi podaci o ispi-

taniku, kolovanje i obrazovanje u graanstvu, kolovanje i obrazovanje u JNA, aktivna vojna sluba (AVS) u JNA, ivot nakon okonanja AVS u JNA, djelatna vojna sluba (DVS) u OSRH (ZNG, HV) te ivot nakon okonanja DVS u OSRH.

Trea glava, Temeljna obiljeja organi-zacije i modaliteti slubovanja u JNA prije uvoenja viestranaja posveena je detalj-noj analizi nastanka, strukture, ideologije i prorauna JNA, a podijeljena je na etiri poglavlja6. U prvom poglavlju, Ideologijski supstrat, citiranjem iskaza ispitanika autori daju kljune komponente jugoslavenske ideologije bazirane na centralizmu, koji se u toj multinacionalnoj federaciji oitavao kao neka vrsta ravnotee izmeu unitarizma koji bi izbrisao razlike izmeu naroda i posebnih nacionalizama koji su teili odvajanju i samo-stalnom ivotu (str. 57), i socijalizmu u kojem je JNA imala (uz policiju) ulogu naoruanog ideolokog uvara poretka (Hadi, prema unec et al. 2013: 59), a iji se utjecaj irio kanalima od samog politikog vrha pa sve do neovisnih organizacija poput omladinske, studentske, sindikalne i slinih, koji su reguli-rali modele ponaanja, pristupanja, pa i izlaska iz Partije. Negativne reperkusije navedenog modela upravljanja autori doaravaju opisom ideologije u kojoj su pripadnici JNA prisilja-vani da sudjeluju u ritualiziranim politikim diskusijama i izjanjavanjima, stalno pod kontrolom i prijetnjom sankcija za mogua izlijetanja s linije, (oficiri su) morali na neki nain racionalizirati svoj poloaj u sustavu te su kao strategiju preivljavanja usvajali konformistiko ponaanje s raznim stupnjem uvjerenja u ideologijske sadraje kojima su bili bombardirani (str. 76).

Dok se u 2. poglavlju, Koncepcija, doktrina i planovi uporabe, openarodna obrana opisuje kao temeljni stup JNA, koji je njezinu vojnu silu (barem prema vanjskim neprijateljima) predstavljao kao maksimalno organiziranu, obuenu i dobro ustrojenu

6 Ideologijski supstrat, Koncepcija, doktrina i planovi uporabe, Sastav oficirskog kadra JNA i Modaliteti slubovanja oficira JNA.

193

Prikazi i recenzije

(iskaz ispitanika, str. 82), u 3. poglavlju, pod naslovom Sastav oficirskog kadra, predstav-ljaju se generalne demografske karakteristike, motivacije za izbor vojne profesije, socijalno podrijetlo AVL te njihov omjer u JNA baziran na nacionalnosti. Svaka od tih karakteristika prezentira se kroz empirijske podatke i pu-tem osobnih iskustava ispitanika, njihovih miljenja o utjecaju vlastite nacionalnosti na profesionalno napredovanje u vojsci, razine konformizma koja je radi toga bila potrebna, te razloga za stvaranje vojne karijere.

etvrto poglavlje, Modaliteti slubovanja oficira u JNA predstavlja trendove pristu-panja vojsci u kojoj se siromanija, veinom seoska mlade, u potrazi za subvencioniranim visokim obrazovanjem i razmjerno lakim na-predovanjem odluuje za vojnu karijeru. Ve spomenuti ideoloki konformizam iskazuje svoju mo i u odreivanju napredovanja u vojsci, kao to autori spominju, rad, sprema i sposobnosti nisu bili jedini kriteriji napredo-vanja, nego je i politika podobnost utjecala na tijek karijere, a ulogu je igrao i subjektivni poloaj i osobni odnos pojedinca u organiza-ciji (str. 138), pa se tako prikazuju i primjeri u kojima oficiri i druge AVL moraju molbom traiti odobrenje za sklapanje braka (propis je bio na snazi od 1946. do 1965.), primjeri u kojima im se branilo studiranje na civilnim ko-lama i fakultetima i odlazak u inozemstvo bez slubenog dopusta, ili pak primjeri u kojima su morali nositi uniformu i u slobodno vrijeme i stanovati u vojarnama najmanje etiri godine. Autori zakljuuju poglavlje predstavljanjem oficirske populacije kao socijalistike inaice srednjeg sloja, egzistencijalno osiguranog, a u veini sluajeva izrazito vieg socijalnog statu-sa u odnosu na njihove roditelje, pri emu se sklonost prelasku u druge vojske objanjava predodbom ispitanika o nemogunosti zapo-

ljavanja u civilnom sektoru i indiferentnou prema (na koncu) propaloj ideologiji.

etvrta glava, Situacija u JNA koncem osamdesetih i poetkom devedesetih godina, podijeljena u tri poglavlja7, govori o poetku krize u bivoj SFRJ, njezinom utjecaju na JNA te, konano, situaciji koja je vladala u armiji nakon raspada Jugoslavije.

Dok poetak krize, opisan u istoimenom poglavlju, autori nalaze u dva dogaaja (Titovoj smrti i intervenciji JNA na Kosovu te dodatnoj centralizaciji vojnih snaga zbog kosovskih negodovanja to se potvruje iskazima ispitanika), srpski nacionalizam 1980-ih predstavlja nam JNA kao nespremnu, dezorijentiranu i nedoraslu zadai noenja s globalnim politikim promjenama zbog pada Berlinskog zida 1989. i slabljenja socijalizma. Dolazak Slobodana Miloevia na poloaj predsjednika opisuje se kao kljuni moment u jaanju srpskog nacionalizma gdje je Mi-loevi, nakon to je svoju nacionalistiku poziciju kamuflirao zalaganjem za jedinstvenu Jugoslaviju i socijalizam, dakle za onu politiku koja je desetljeima bila temelj ideologije koja je njegovana u JNA (str. 168), lako prido-bio JNA8 za radikalan srpski nacionalistiki projekt.

Stanje u JNA u vrijeme raspada Jugoslavije ispitanici opisuju kao obojano raznim naci-onalnim netrpeljivostima, nepovjerenjem i nelagodama: Vojska se raspala unutar sebe. Upravo zbog razliitog sastava. Naravno, potpomognuta politikom. U svakom sluaju je ona bila sasvim dovoljno trula da se sama raspadne (iskaz ispitanika, str. 179), dok su informacije o iseljavanju Srba i Hrvata iz vlastitih domova, kao i stalni boravak u vojar-

7 Poetak krize, Srpski nacionalizam osamde-setih i JNA te JNA u raspadu Jugoslavije.

8 Koja je tada, zbog utjecaja srpskih i drugih naci-onalizma, ve bila u stanju raspadanja i gubitka logistikih i operativnih sposobnosti.

194

Polemos 16 (2013.) 2: 183-197, ISSN 1331-5595

nama, stvarali psihozu opsadnog stanja. U zakljuku autori napominju kako je JNA bila nesposobna da se nosi s temeljnom funkci-jom svog postojanja, umjesto da bude jamac mira i zatite stanovnitva ona je bila jedina vojska bivih socijalistikih sustava koja zbog svojih krivih predvianja nije dopustila miran rasplet situacije, ve je aktivno sudjelovala u unutranjoj agresiji.

Petu glavu, Prelazak iz JNA u HV moti-vacije i okolnosti, autori dijele u pet poglav-lja9 u kojima se prikazuje kompleksan splet motivacijskih faktora ukljuenih u donoenje odluke o prelasku, sa svim neizvjesnostima koje takva odluka donosi.

Prvo poglavlje prua vremenski okvir prelaska, kojeg autori dijele na tri kljuna trenutka: razdoblje do 16. kolovoza 1990. (3 ispitanika), odnosno do poetka balvan revo-lucije i prve organizirane agresije u Hrvatskoj, razdoblje od 17. kolovoza 1990. do 25. lipnja 1991. (11 ispitanika), odnosno do proglaenja neovisnosti Hrvatske i Slovenije, te razdoblje od 26. lipnja 1991. do 2. sijenja 1992. (16 ispitanika), od proglaenja neovisnosti, preko eskalacije ratnih sukoba pa sve do potpisivanja primirja izmeu JNA i Hrvatske, u kojem se jasno prikazuje kako se veina prelazaka u HV dogodila u vrijeme izbijanja poetnih nemira i otvorenog rata.

Drugo poglavlje predstavlja motivacijske sklopove prelaska, koje autori, analizom odgo-vora ispitanika, dijele na tri kljune dimenzije: strukturni problemi JNA, stanje sukoba te ostali motivi. Strukturne probleme JNA kao razlog prelaska navodi veina ispitanika (13), a vezani su uz probleme multinacionalnog sastava JNA i reperkusije koje drutveno-po-litika kriza i nacionalizam imaju na strukturu

9 Vrijeme donoenja odluke o prelasku, Moti-vacijski sklopovi prelaska, Moralne dileme oko prisege na vjernost JNA i SFRJ, Prelazak u HV i Uspostava kontakta s hrvatskim vlastima.

i profesionalizam armije. Stanje sukoba kao razlog navodi 12 ispitanika, pri emu su nave-deni razlozi preteito osobne prirode, vezani za pojedine kljune dogaaje koji su stavove ispitanika dovodili u preveliku disonancu sa stavovima i akcijama JNA. Meu ostalim motivima navode se zdravstveni problemi i obiteljske prilike, umirovljenje ili ostanak u JNA kako bi se prenosilo informacije HV-u (toj skupini pripada 5 ispitanika).

U 3. poglavlju autori iznose iskaze ispi-tanika o moralnim dilemama vezanim uz prisegu na vjernost JNA i SFRJ, grupirajui ih u odgovore: prisegu je prekrila JNA (9 ispitanika) zbog ega vojnici sebe oslobaaju odgovornosti smatrajui da je JNA prestala postojati i da ih je izdala, nisam razmiljao o prisezi (4 ispitanika) te nema odgovora (17 ispitanika).

etvrto poglavlje posveeno je prelasku u HV, pri emu autori grupiraju odgovore ispitanika u etiri skupine: profesionalna opredijeljenost (7 ispitanika) ispitanici koji su smatrali da e zbog svojih specifinih poslov-nih vjetina teko pronai posao u civilnom sektoru; nacionalna opredijeljenost (11 ispita-nika), usko povezana s profesionalnom opre-dijeljenou, jer su ispitanici prema vlastitom narodu osjeali obvezu da mu pomognu kao vojnici (str. 221); ivotne prilike i graanska opredijeljenost (2 ispitanika) ovi ispitanici nisu bili hrvatski dravljani, ali su zasnovali obitelj u Hrvatskoj i izgradili identitet koji je bio kljuan motivacijski faktor prelaska; te nejasni razlozi (10 ispitanika) ispitanici nisu eljeli ili mogli navesti preciznu motivaciju za prelazak.

195

Prikazi i recenzije

U 5. poglavlju predstavljeni su modaliteti uspostave kontakta s hrvatskim vlastima, a ispitanici se dijele na one koji su sami inicirali kontakt s HV-om (16 ispitanika) i na one s kojima su kontakt uspostavile hrvatske vlasti i bivi oficiri JNA koji su ve prebjegli u HV (14 ispitanika). Dok je drugoj skupini uspo-stavljanje kontakta bilo znatno olakano s obzirom na interes HV-a i bivih oficira JNA (iako ishodi nisu uvijek bili zadovoljavajui), prva skupina ukazuje na vanost drutvenog kapitala: ispitanici koji su imali kvalitetne kontakte lako su dolazili do kljunih osoba, dok su oni sa slabijim drutvenim kapitalom u nekim sluajevima dovoeni u situacije u kojima su morali prijetiti javnim prosvjedom kako bi ih HV primio u svoje redove.

Zakljuujui petu glavu, autori navode kako je istraivanje motivacija prelaska, s ob-zirom na isprepletenost motiva, bilo izrazito zahtjevno,10 iako se moe zakljuiti kako je u gotovo svih ispitanika prisutan moment naci-onalne pripadnosti (str. 231) ili pripadnosti lokalnoj zajednici u kojoj su se socijalizirali, naglaavajui vanost drutvenih elemenata i u motivaciji i u modalitetima prelaska.

esta glava, Bivi oficiri JNA u HV isku-stva i odnosi, podijeljena u etiri poglavlja11, prua nam pregled iskustava vojnih prebjega u novonastalim vojnim institucijama, nerijetko obiljeenih propitivanjem lojalnosti koja pre-rasta u prikrivenu, pa i otvorenu netrpeljivost u napetim i nepovjerljivim odnosima unutar vojne organizacije.

Prvo poglavlje posveeno je iskazima o konstantnom propitkivanju lojalnosti,

10 to se pokazuje nemogunou pojedinih ispi-tanika da navedu specifine razloge prelaska.

11 Iskustva bivih oficira JNA u novostvorenoj Hrvatskoj vojsci, Posljedice prelaska na obitelji bivih oficira JNA, Primjenjivost i primijenje-nost znanja biveg kadra JNA u HV i Problemi bivih oficira JNA u slubovanju u novostvorenoj vojski.

u kojima se moe iitati odreena razina segregacije, nemogunost profesionalnog napredovanja, pa i derogatorna oslovljavanja kao bivih i komunjara. Ispitanici su se na razliite naine nosili s oteanim odnosima, neki su izmiljali prie o vlastitim precima, drugi su raunali na strunost i znanje, dokazujui svoje sposobnosti i lojalnost na terenu. Naravno, mora se napomenuti kako je kadar koji je sluio u JNA prvenstveno od zapovjednog vrha novostvorene vojske neri-jetko dran nepodobnim te je za integraciju u novo okruenje trebao zadovoljiti brojne i visoke kriterije koje su postavljali oni koji su sebe drali paradigmama ideoloke istoe i ispravnosti (str. 249). Razmatrajui odnose bivih oficira JNA i asnika zapadnih zemalja, pa i mobiliziranih civila u HV-u, kristalizira se bitno drugaija slika, u kojoj se, iako se prvima zamjeralo neznanje a drugima (s obzirom na njihov amaterizam) nije, prikazuju kao suborci sa zajednikim ciljem.

Dok 2. poglavlje, predstavljajui poslje-dice prelaska na obitelji bivih oficira, nudi heterogenu sliku iskustava koja variraju od bezrezervnog podravanja prebjega do (u nekoliko sluajeva) kraha u privatnom ivotu (razvoda), 3. poglavlje prezentira homogeniju sliku gotovo svi ispitanici navode kako je znanje steeno u JNA bilo sasvim primjenjivo u HV-u. Iako je znanje steeno u JNA primjenjivo u veini vojski, nerijetki su oni koji zamjeraju slabu primjenjivost znanja, a neki se osjeaju i iskoritenima jer su nakon odraene slube u Domovinskom ratu bili ili odbaeni, ili tretirani kao oni u koje se ne moe imati do-voljno povjerenja zbog njihove JNA prolosti (str. 269).

196

Polemos 16 (2013.) 2: 183-197, ISSN 1331-5595

Zakljuujui VI. glavu, autori navode probleme s kojima su se susretali bivi oficiri JNA na novim poloajima. Osim atmosfere nepovjerenja, oficiri su se susretali i s (naj-ee politiki podobnim) nekompetentnim kadrovima i neadekvatnom vojnom opremom (koja je u bivim slubenicima JNA, upoznatim s neprijateljskim arsenalom, dodatno pove-avala strah), ali i raznim degradacijama u inovima, kao i prijevremenim i iznenadnim umirovljenjem.

Sedma glava, Gorki kraj ili novi poetak: prestanak slube bivih oficira JNA u HV, podijeljena je na sedam poglavlja12 u kojima se opisuju razni naini umirovljivanja bivih i njihova aklimatizacija na novi ivot. Dok je manji broj ispitanika doivio prestanak djelatne vojne slube kao normalan dogaaj, skupivi dovoljno staa za starosnu ili invalid-sku mirovinu, ili su sami procijenili da njihove ekspertize vie nisu potrebne, veina ispitanika smatra kako su umirovljeni iznenada i pre-rano, zadravajui stav da su jo godinama mogli pridonositi vojnoj organizaciji. Iako iznenadna umirovljivanja nisu neuobiajena praksa, nerijetki ispitanici izraavaju revolt nainom na koji su umirovljeni (pismom ili brzojavom) u kojem je sustav postupio bez takta i bez osjeaja za stanje u kojem se nalaze ljudi koji prolaze kroz traumatsko iskustvo okonanja radnog vijeka (str. 312), dodatno potenciranim specifinostima vojne profesije, dok troje ispitanika tvrdi da je njihovo umi-rovljenje direktna posljedica sukoba u slubi. Zakljuujui VII. glavu, autori se kratko (ispi-tanici su nevoljk ogovorili o toj temi) osvru na zadovoljstvo materijalnim uvjetima ivota

12 Redoviti kraj djelatne vojne slube, Prerani kraj, Iznenadnost prestanka vojne slube, Ra-zoaranje okolnostima i nainom umirovljenja, Sukobi u slubi i umirovljenje, Zadovoljstvo i nezadovoljstvo materijalnim uvjetima ivota nakon umirovljenja i Novi ivot u civilstvu.

nakon umirovljenja i ivota u civilstvu. Kao to je ve napomenuto, specifinost vojne obuke, kao i dostizanje dobi u kojoj je teko promijeniti profesiju, utjecali su na tee uklju-ivanje u civilni ivot. Meutim, u opisivanju civilnog ivota ispitanici daju izrazito hetero-gene odgovore.

Osma i posljednja glava, Percepcije do-prinosa bivih oficira JNA u Domovinskom ratu i izgradnji HV, jo jednom prikazuje heterogene stavove o ulozi bivih. Dok veina ispitanika smatra kako je njihov odlazak iz JNA bitno promijenio tijek rata jer su (posebice u usporedbi s asnicima koji su doli iz Legije stranaca) bili obrazovani na akademijama, analizom tiska autori ukazuju na podijeljena miljenja o iskrenosti motivacije pri prelasku, koja se oituje i u iskazima pojedinih ispita-nika.

Zakljuujui izrazito opsean i detaljan prikaz sociolokih i socijetalnih dimenzija prelaska oficira bive JNA u HV, u kojem se uspjeno kombiniraju kvalitativne i kvantita-tivne metode istraivanja, autori jo jednom navode izrazitu isprepletenost motivacija koje su nerijetko i ideoloke i pragmatine, pri emu jedna strana ne umanjuje utjecaj druge ve vodi do prikazivanja ispitanika kao otvorenih, slojevitih i introspektivnih osoba. Kompleksnost pojave i heterogenost doivljaja ispitanika moe se jednostavno doarati osvr-tom autora na provedene intervjue: Jedina zajednika crta gotovo svim ispitanicima jest da su se u mladosti za vojnu slubu odluili zbog mogunosti da nastave kolovanje, to im zbog siromatva u kojem su ivjeli inae ne bi bio mogue. U svemu ostalome njihova su iskustva razliita... Moe se rei da skupi-

197

Prikazi i recenzije

nu naih ispitanika povezuje samo injenica prijelaza iz JNA, a da je sve ostalo razliito od sluaja do sluaja (str. 360). Upravo ta raznolikost doivljaja ispitanika, jednom ko-dirana i strukturirana (gdje je to bilo mogue)

predstavlja knjigu koja je u svojem spajanju subjektivnog i objektivnog izvrstan primjer znanstvene obrade kompleksnog politikog, drutvenog i vojno-sigurnosnog fenomena.

Luka Bulian