581271.Zlatorezni Kod Ljepote u Hrvatskoj Tradiciji Glagoljake Kulture

  • View
    12

  • Download
    3

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Zlatorezni kod ljepote u hrvatskoj tradiciji glagoljske kulture.

Text of 581271.Zlatorezni Kod Ljepote u Hrvatskoj Tradiciji Glagoljake Kulture

prof. dr. sc. Stanislav Marijanovi, professor emeritusprof. dr. sc. Jasna Horvat

Sveuilite Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku

Zlatorezni kd ljepote u hrvatskoj tradiciji glagoljake kulture

SaetakGlagoljaka kultura umnogome odreuje hrvatsku kulturnu tradiciju, ini temelje njezina identiteta, a u novo doba pojaanog i ubrzanog globaliziranja postaje uporinom tokom ouvanja dugostoljetne opstojnosti. Njezino bogato intelektualno i duhovno nasljee mogue je izuavati uporabom razliitih metodologija i angairanjem raznovrsnih znanstvenih disciplina. U ovome radu autori e se usmjeriti na zlatorezni kd glagoljake kulture prisutan u razliitim variranjima njezinih izraajnih sredstava: poevi od likovnih odlika grafema, preko historiografsko-literarnih zapisa, pa sve do izgradnje sakralnih objekata. U promiljanjima zlatnoga reza drat e se definicije (Pejakovi 2000, 17) po kojoj je zlatni rez geometrijska proporcija ili razmjer koji zadanu duinu dijeli tako da se njen manji odsjeak odnosi prema veem kao to se ovaj vei odnosi prema cijeloj duini. U zakljuku se potvruje uvodno izreena pretpostavka kako je ljepota inila bitnu sastavnicu glagoljake kulture, odnosno, izraajnosti u kojoj se kanonska naela proporcija provedenih u formatu potuju do vrhunca obzirnosti (Pejakovi 2000, 125). Time e potvrditi i oitost zlatoreznog egzistiranja u hrvatskom srednjovjekovlju, dobu koje je prethodilo renesansi i njezinu oivljenom zanimanju za antike tendencije stvaranja po zlatnome kdu.Kljune rijei: zlatni rez, ljepota, hrvatska tradicija, glagoljaka kultura, grafem, tipogram, knjiga, Baanska ploa, Spovid opena, sakralni objekt

UvodZlatni rez definirali su mnogi, a po Albertu van der Schootu (Artman 2006, 46) prvotno prikazivanje zlatnoga reza povezano je upravo s proporcijama u umjetnosti to dokumentira davnom predajom po kojoj je Pitagorino otkrie brojanih odnosa izmeu konsonantskih intervala i omjera racionalnih brojeva ak prva poznata estetska spoznaja koja je ikada formulirana. Isti autor poziva se nadalje na antike rasprave o zlatnom rezu i nadasve pohvalni citat (zlatnog reza) preuzet iz Euklidovih Elemenata - onodobnog neizostavnog matematikog prirunika: 5. Njegovo divno svojstvo: Zbroj kvadrata manjeg dijela i kvadrata cjeline jednak je trostrukom kvadratu veeg dijela. (Euklid, Elementi, XIII, 4)Po isteku antike i njezinih rasprava vezanih uz Euklida, odnosno, za postavke po kojima ljepota (ne)moe biti odreena proporcijama zlatnoga reza, zapoinje dugo razdoblje utnje o ovoj temi. utnja traje sve do pojave Fibonaccija (Leonardo od Pize, 1175 1240) ije spoznaje donose pravi preokret u matematici, odnosno, dva stoljea poslije Fibonaccija, djelom fra Luce Paciolija (1445-1517) koji u svom rukopisu Boanske proporcije (1498, tiskan 1509) pohvalno izlae svojstva zlatnoga reza.Polazna pretpostavka ovoga rada predmnijeva ljepotu bitnom sastavnicom glagoljake kulture. Tonije, ljepota e se tretirati nainom umjetnike izraajnosti u kojoj se kanonska naela proporcija provedenih u formatu potuju do vrhunca obzirnosti (Pejakovi 2000, 125). Autori e navoenjem primjera propitivati prisutnost zlatnoga reza (formata ljepote) u pisanim i likovnim sastavnicama glagoljake kulture od njezinih prvih dana sve do dana zrele renesanse u kojoj oivljava zanimanje umjetnika za ostvaraje normirane zlatnim kanonom. Time e ukazati na upuenost autora hrvatskog glagoljakog kruga u antike doktrine harmonine kompozicije (pisanih dokumenata, pojedinih grafema, sakralnih objekata). Pisani dokumenti (primjer: Baanska ploa)Ne ulazei u dublju raspravu o tomu to su pisani dokumenti, a meu njima Baanska ploa, odreenje temeljnih odrednica Baanske ploe[footnoteRef:1] preuzeto je s mrenih stranica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-bascanska-ploca.html, pregledano dana 1. lipnja 2011.) [1: Baanska je ploa kameni spomenik (isklesan bijeli vapnenac) visok 99,5 cm, irok 199 cm, debeo od 7.59 cm i teak oko 800 kg. Izvorno je ploa bila lijevi plutej (pregradna ploa) na kamenoj crkvenoj pregradi (septum, canceli). Ta je pregrada prostorno dijelila kor pred oltarom, odreen za redovnike, od crkvene lae odreene za vjernike. Oblikom i proporcijama ploa odgovara plutejima predromanikoga i romanikoga razdoblja na hrvatskom obalnom pojasu (Istra, otoci, Dalmacija). Ornamentalni motiv lozice to tee du istaknute bordure gornjim rubom ploe javlja se u jednakoj stilizaciji na ukraenim dijelovima crkvene arhitekture na hrvatskoj obali u kasnom 11. i u 12. stoljeu.]

Baanska ploa jedan je od najvrjednijih spomenika rane hrvatske pismenosti, datira se u doba oko 1100. godine. Izvorno je bila natpis na pregradnoj ploi (pluteus) pregrade to je dijelila redovniki kor od crkvene lae u crkvi Svete Lucije u Jurandvoru (Baka draga na otoku Krku). Od 1934. smjetena je u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Izvor: (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-bascanska-ploca.html, pregledano dana 1. lipnja 2011.)Tekst Baanske ploe sadri: 1. invokaciju2. zapis opata Drihe pisan u prvome licu, koji biljei da je hrvatski kralj Zvonimir "v dni svoje" darovao svetoj Luciji zemlju ("ledinu"), te nabraja svjedoke darovanja3. formulu minacije protiv onih koji bi zanijekali darovanje4. obvezu da redovnici Sv. Lucije mole za darovatelja (i svjedoke)5. zapis opata Dobrovita, takoer pisan u prvome licu, koji biljei da je taj opat s devetero svoje samostanske brae (redovnika) sagradio tu crkvu, pa tu gradnju personalno datira vremenom kneza Kosmata, koji je vladao cijelom Krajinom.6. zapis u kojem se navodi da su u to vrijeme "Mikula v Otocu" i "Sveta Lucija" bili ujedinjeni.Iz sadraja se moe zakljuiti da je tekst sastavljen od dijelova koji nisu svi nastali u istom vremenskom razdoblju, nego u rasponu upravljanja barem dvaju opata, Drihe i Dobrovita. Nije zamislivo postupno klesanje tih sastavnih dijelova teksta u dovren i postavljen plutej septuma. Stoga B. Fui pretpostavlja postojanje samostanskoga kartulara koji je posluio kao sadrajni predloak sastavljau Baanske ploe.

Premda se ne poznaje tono doba nastanka Baanske ploe, neprijeporno je njezino vezivanje za razdobolje srednjega vijeka, odnosno, za kasno 11. i poetak 12. stoljea. U svakom sluaju, Baanska ploa nastaje prije Fibonaccijeva objavljivanja znamenita rukopisa Liber abaci (1220). Fibonaccijevim djelom u Europu si pristigli arapski brojevi i pojam nule, te je ujedno oivio interes za antiki fenomen zlatnoga reza, koji je, kako e pokazati likovna i knjievna analiza Baanske ploe, ve postojao kao imperativ u realizaciji umjetnikih djela hrvatskoga srednjovjekovlja.

Tekst Baanske ploe kao likovno djeloKako je uvodno nagovijeteno, Baanska ploa intrigira svojim oblikom i kao likovno djelo. Vrijednu analizu likovnosti Baanske ploe donio je Pejakovi (2000, 114) pokazavi kako se u Baanskoj ploi jasno razabire dubl ili udvostrueni kvadrat.

Izvor: Pejakovi 2000, 114.Pejakovi navodi kako je u dvokvadratu konstrukcija zlatnoga reza inherentna. Njome se uspostavlja odnos manje i vee stranice putem dijagonale. Manja stranica, vertikala Baanske ploe prebaci se na njenu dijagonalu, a potom se vei ostatak dijagonale spusti na bazu ploe. Time je vea duina ploe podijeljena po zlatnom rezu. Minor ove podjele potom prebacujemo na vertikalu ploe. Tako se ploa podjeljuje na dva dijela: na uski pojas koji je naskoen i u koji je uklesana jedanaesterolana dekorativna vitica. Pod njom je polje s uklesanim tekstom. Prevede li se ova podjela u numerike odnose, tada je friz dvije treine stope, a visina ispisanog polja sedam treina stope. (Pejakovi 2000, 113-114)Promatrajui likovnost Baanske ploe, bjelodano je kako se u njezinu zlatoreznom konceptu pronalaze elementi Fibonaccijeva niza[footnoteRef:2] u kojemu omjeri susjednih lanova ostvaruju broj fi (poznat kao broj ljepote). Ploa je visoka tri, a iroka dvije stope. Dijelimo li stope na treine, tada je u duini ploe 18/3, a u visini pisanoga polja 7/3. Brojevi sedam, jedanaest i osamnaest su lanovi zlatnog niza brojeva. Pisano polje na Baanskoj ploi je lik stranica 7/18 to je format 1:; sastavljeno je od zlatnog pravokutnika kojemu je na manju stranicu dodan jedan kvadrat. (Pejakovi 2000, 114) [2: Leonardo iz Pize (1175 1240) poznat je po nazivu Fibonacci (odnosno, sin Bonaccijev). U svojoj slavnoj knjizi Liber abaci iz 1220. godine. Fibonaccijev niz je niz brojeva koji poinje brojevima 0 i 1, a svaki sljedei broj u nizu dobiva se zbrajanjem prethodna dva (0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, ...). Omjeri brojeva Fibonaccijeva niza (od njegova devetog lana) tvore zlatni broj, tj. broj ljepote fi (1,618).]

Izvor: Pejakovi 2000, 115.

Tekst Baanske ploe kao knjievno djelo

Dvadeseto stoljee ponudilo je interpretacije Baanske ploe kao knjievnog djela. U tom smislu izdvajaju se radovi Hercigonje i Stamaa. Hercigonja tako navodi kako se "ova proza otkriva kao osebujna ritmika struktura zasnovana na razliitoj dispoziciji lanaka: susljednosti i alterniranju specifinih prozodijskih konstrukcija, sekvenci komponiranih od lanaka s istim ili razliitim brojem jedinica." (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-bascanska-ploca.html, pregledano dana 1. lipnja 2011.) Stama (2011, 6) navodi kako je Baanska ploa svojim kompozicijskim svojstvima tipina isprava u knjievnogenolokom smislu, te da je pisana prema razvidnim pravilima artis dictandi[footnoteRef:3] rasprostranjene diljem srednjovjekovnog (postkarolinkog) latiniteta. Stama, izmeu ostalog, uoava razliku izmeu Drihove i Dobrovitove poruke unutar 13 (12, 1) redaka cjelovitog zapisa. Ta je razlika vievrsna, i dokaz je, usvojeno je to stajalite, [footnoteRef:4] dijakronijskog reza u izvornom kartularu. Meutim, aktualizirana je dispozicija, s dodatnim nakanom, oito promiljena i u samom sinkronom klesarskom umijeu. Dok naime prva poruka, (prirodno!) skraen