Upload
xgirl0107
View
580
Download
9
Embed Size (px)
Citation preview
PROSTORNO PLANIRANJE
Razvoj gradova kroz povijest
Prostorno i urbanističko planiranje
Primjeri prostornih i urbanističkih planova
Urbanističko i graditeljsko zakonodavstvo
Osnovni pojmovi i elementi uređivanja prostora
Pokazatelji i standardi
Prostorna organizacija grada
Prostorno planiranje tehničke infrastrukture.
Ova skripta je nastala na temelju skripte prof. Fedora Wenzlera (1987.) „PROSTORNO PLANIRANJE
I UREĐIVANJE PROSTORA 2 – Razvoj gradova kroz povijest“, te dopunjena predavanjima i
materijalima za predavanja prof. Jasenka Horvata i predavača Zlatka Karača i dijelom materijala za
predavanja na studiju arhitekture prof. Olega Grgurevića i prof. Mladena Obada Šćitarocija.
SADRŽAJ I RAZVOJ GRADOVA KROZ POVIJEST NASELJA U PRETPOVJESNO DOBA
GRADOVI MEZOPOTAMIJE
GRADOVI EGIPTA
GRČKI GRADOVI
GRADOVI KRETE
GRADOVI MIKENSKOGA DOBA
GRADOVI U GRČKOJ U ARHAJSKO DOBA
GRADOVI U GRČKOJ U KLASIČNO DOBA
URBANISTIČKE TEORIJE KLASIČNOGA DOBA
GRADOVI U GRČKOJ U HELENISTIČKO DOBA
HELENISTIČKI GRADOVI
GRADOVI RIMSKOG CARSTVA
USTROJ RIMSKOGA GRADA
JAVNI PROSTORI RIMSKOGA GRADA
RIMSKO URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO
RIMSKI GRADOVI - PRAVNI I POLITIČKI STATUS
RIMSKI GRADOVI - URBANISTIČKI USTROJ
RIMSKE CESTE
ANTIČKI GRADOVI NA HRVATSKOM TLU
GRČKI GRADOVI U HRVATSKOJ
RIMSKI GRADOVI NA TLU HRVATSKE
GRADOGRADITELJSTVO KASNE ANTIKE (4.-6. st.)
SREDNJEVJEKOVNI GRADOVI
TIPOLOGIJA SREDNJEVJEKOVNOGA GRADA
PLANIRANJE SREDNJEVJEKOVNOGA GRADA
SREDNJEVJEKOVNO URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO
SREDNJOVJEKOVNI HRVATSKI GRADOVI
SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI NA JADRANU
SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI U SJEVERNOJ HRVATSKOJ
SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI PREMA NAČINU NASTANKA
GRADOVI PREMA TLOCRTNOJ SLICI
GRADOVI NASTALI PREMA URBANISTIČKOM PLANU
KOMUNALNA OPREMA
URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO
FEUDALNI (PLEMIĆKI) UTVRĐENI GRADOVI
GRADOVI RENESANSE
IDEALNI GRADOVI
PLANSKI IZGRAĐENI GRADOVI
UTVRDE POSTOJEĆIH GRADOVA
RENESANSNO GRADOGRADITELJSTVO U HRVATSKOJ
PLANSKI IZGRAĐENI GRADOVI
UTVRDE POSTOJEĆIH GRADOVA
GRADOVI 17. I 18. STOLJEĆA (BAROK)
GRADOGRADITELJSTVO 18. STOLJEĆA U HRVATSKOJ
URBANISTIČKA OBILJEŽJA SJEVERNOAMERIČKIH GRADOVA 17. – 19. stoljeće
(PRIJE INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE – DO 1870-ih GODINA)
GRADOVI PREDINDUSTRIJSKOG RAZDOBLJA I RAZDOBLJA INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE
(18. i 19. stoljeće)
PREDINDUSTRIJSKO RAZDOBLJE
OBILJEŽJA GRADOGRADITELJSTVA 19. STOLJEĆA
GRADOGRADITELJSTVO 19. STOLJEĆA U HRVATSKOJ (19. stoljeće: 1790.-1918.)
OBILJEŽJA GRADOGRADNJE U PRVOJ POLOVICI 19. ST
OBILJEŽJA GRADOGRADNJE U DRUGOJ POLOVICI 19. ST.
RAZVOJ GRADA ZAGREBA
KRAJ 19. I POČETAK 20. STOLJEĆA
GRADOVI 20. STOLJEĆA
SUVREMENI PRISTUP PROSTORNOM PLANIRANJU
GRADOVI 20. STOLJEĆA
II PROSTORNO I URBANISTIČKO PLANIRANJE
URBANISTIČKO I GRADITELJSKO ZAKONODAVSTVO
PROSTORNI PLANOVI
PARTICIPANTI PRI IZRADI PROSTORNOG / URBANISTIČKOG PLANA
POSTUPAK DONOŠENJA PROSTORNOG I/ILI URBANISTIČKOG PLANA
OBAVEZNI PROSTORNI POKAZATELJI PROSTORNIH PLANOVA – kontrolni mehanizmi
DOZVOLE – UPRAVNI DOKUMENTI
GOSPODARENJE PROSTOROM
PROSTORNA (FUNKCIONALNA) ORGANIZACIJA GRADA
FIZIČKA STRUKTURA GRADA
PROSTORNO PLANIRANJE TEHNIČKE INFRASTRUKTURE
PROMETNA INFRASTRUKTURA
PROMET IZVAN NASELJA
ODNOS VANGRADSKOG I GRADSKOG PROMETA
DIMENZIONIRANJE MREŽE
PROMETNA MREŽA NASELJA
UTJECAJ PROMETNIH SUSTAVA IZVAN NASELJA
ORGANIZACIJA GRADSKIH PROMETNICA
ORGANIZACIJA PROMETNE MREŽE U STAMBENIM ČETVRTIMA
JAVNI GRADSKI PRIJEVOZ
PROMET U MIROVANJU
OSTALI ELEMENTI KORIDORA GRADSKE ULICE
HIDROTEHNICKA INFRASTRUKTURA GRADA
VODOOPSKRBA
VODOOPSKRBNI SUSTAV
ODVODNJA
ODVODNJA OTPADNIH VODA
ČIŠĆENJE OTPADNIH VODA
ISPUŠTANJE OTPADNIH VODA I MULJA
ENERGETSKA INFRASTRUKTURA GRADA
PLINOOPSKRBA
TOPLOVOD
ENERGOVOD / PRODUKTOVOD
ELEKTRIČNA ENERGIJA
TELEKOMUNIKACIJE
POLOŽAJ VODOVA KOMUNALNE INFRASTRUKTURE U KORIDORIMA PROMETNICA
MJERE ZAŠTITE
MJERE ZBRINJAVANJA KOMUNALNOG OTPADA
OSTALE MJERE ZAŠTITE
GRADSKO ZELENILO
EKOLOŠKA VAŽNOST ZELENIH POVRŠINA
VRSTE GRADSKOG ZELENILA
ZELENILO STAMBENOG NASELJA
Razvoj gradova kroz povijest
1
NASELJA U PRETPOVJESNO DOBA
Poznavanje povijesti razvoja gradova značajno
je za sve one koji na bilo koji način sudjeluju u
procesu planiranja razvoja, projektiranja i
realizacije današnjih gradova i njihovih dijelova.
Potrebu za poznavanjem povijesti urbanizma
možda je najbolje definirao čuveni teoretičar
urbanizma Lewis Mumford u knjizi „Grad u
historiji“kada je napisao:“ Da bismo mogli
položiti nove temelje urbanog života moramo
najprije shvatiti povjesnu prirodu grada i
razgraničiti njegove prvobitne funkcije, one koje
su iz njega prozašle, od onih koje se možda tek
sada javljaju. Da bismo u našoj svijesti učinili
hrabar skok u budućnost nije li nam potrebno da
zađemo u duboku prošlost? Veliki dio naših
sadašnjih planova, od kojih se mnogi ponose
svojom „suvremenošću“ i „naprednošću“ samo
su žalosne mehaničke kreature urbanih i
regionalnih oblika koje bismo mi sada mogli
ostvariti.“
Organizirana ljudska naselja sežu u daleku
prošlost, u period stvaranja prvobitne rodovske
zajednice. Ona su nastala u pretpovjesnom
razdoblju, u vrijeme koje nam nije ostavilo
pisane dokumente, pa se saznanja o njihovom
obliku i prostornoj organizaciji temelje na
rezultatima arheoloških nalaza i njihovoj
interpretaciji.
U najranijem periodu čovječanstva ljudi nisu bili
prostorno vezani, već su se kretali koristeći, prije
svega, prirodna skloništa, pećine, spilje i sl.
Prvi oblici stalnih naseobina pojavljuju se
paralelno sa razvojem poljodjelstva koje daje
mogućnost proizvodnje mnogo većih količina
hrane na jednom prostoru (mjestu).
Procesi stabilizacije naselja koja su potom
uslijedili odvijali su se za naše pojmove veoma
sporo tj. kroz više tisuća godina. U konačnici
moguće je generalno zaključiti da su
pretpovjesna naselja nastala u periodu neolita, a
da su svoje savršenije oblike poprimilli u
brončano doba.
Iako pretpovjesna naselja još nisu imala prava
obilježja gradova ona su morala udovoljiti nekim
egzistencijalnim potrebama zaštite od divljih
životinja i vodene stihije, a kasije i zaštiti od
neprijateljskih plemena.
Sociološko obilježje neolitskog sela vezano je uz
dominaciju žene i pojavu patrijarhata. Žena je
bila nosilac proizvodnje hrane, posuđa, košara,
ona je rađala i podizala djecu i u svakom
pogledu simbolizirala stabilnost i siguranost.
Kasnijim razvojem naselja (kasni neolit),
brončano doba) muškarac postaje vodeći lik što
je proizašlo iz uloge koju u društvu može voditi
samo on. Muškarac je lovac, vješto barata
oružjem i sposoban je nametnuti svoju volju
drugima. Ta povećana uloga muškarca
vremenski se podudara i sa prerastanjem nekih
pretpovjesnih naselja u prve gradove.
Tu kvalitativnu promjenu L. Mumford ovako
definira.“Dok je kultura motike mogla izdržati
zaseoke, kultura pluga mogla je izdržavati cijele
gradove i pokrajine. Dok su se lokalnim
naporima mogli izgraditi samo manji nasipi i
jarci, dotle je suradnja u gradu na širem planu
omogućavala da se cijela dolina jedne rijeke
pretvori u jedinstveni sklop kanala za plovidbu i
natapanje u svrhu bolje proizvodnje hrane i
boljeg prometnog povezivanja.“
Grad kao razvijenija forma pretpovjesnog
razdoblja dobiva i složeniju strukturu
stanovništva, mnogoznačnih zanimanja koja u
pretpovjesnom selu nisu postojala.
Najkarakterističnija od tih zanimanja su. trgovac,
vojnik, bankar i svećenik.
Ovakva, sve složenija, struktura stanovništva u
gradovima dovela je do toga da je grad postao
jezgra čitavog niza tehničkih izuma i
unapređenja (posebno u razvoju
građevinarstva), ali i do daljnjeg porasta
produktivnosti u poljoprivredi, jer nastanak
2
gradova nije doveo do stagnacije sela već
naprotiv povećao potrebe za hranom. Tako su
se pored gradova i dalje razvijala i širial sela kao
ishodišna naselja poljoprivredne proizvodnje.
Sa razvojem grada u uzročno-posljedičnoj vezi
je i pojava prerastanja lokalnog vođe skupine,
kojeg L. Mumford naziva „harambašom“ u kralja,
koji u sprezi sa svećenstvom čvrsto objedinjen u
jednoj osobi postaje oličenje centralne vlasti.
Tako kraljevska vlast postaje odlučna snaga u
formiranju gradova i promjeni njihovog oblika i
sadržine. Fizički izraz te kraljevske vlasti u gradu
je citadela izgrađena od čvrstog materijala koja
je u sebi prema L. Mumfordu objedinila tri
funkcije, a to su: palača, žitnica i hram.
Sve ove transformacije oblika ljudskog naselja
koje su se dogodile u završnoj fazi perioda
razvoja ljudskog društva, koje nazivamo
pretpovješću iako su se odvijale kroz stoljeća
ipak imaju revolucionarno značenje. Što se tiče
osnovne suštine grada, pa i njegove fizičke
strukture, tek je industrijska revolucija donijela
bitne promjene.
Već na samom početku perioda razvoja ljudskog
društva koje spada u povjesno doba, dakle u
vrijeme iz kojeg su nam ostali pisani
dokumentim moguće je ustvrditi jednu bitnu
činjenicu - grad je u svojoj fizičkoj strukturi uvijek
bio odraz društvenih odnosa koji su vladali u
vrijeme njegova nastanka.
Prapovijesna naselja datiraju od 8.000. g p.n.e., od razdoblja Neolitika.
Paleolitik - starije kameno doba, do 10.000 g.
p.n.e. - nomadski način života, nema potrebe za
gradnjom kuća.
Mezolitik - srednje kameno doba, 10.000 -
8.000 g. p.n.e. - prve nastambe - šatori.
Neolitik - mlađe kameno doba, 8.000 - 2.000 g.
p.n.e. - prve nastambe, sela i prvi gradovi.
Prapovijesni nalazi od gradograditeljskoga
značaja:
SOJENICE - visoka razina organiziranosti naselja i
tehnologije građenja;
- piloti postavljeni na jednakim razmacima
nose ploču na kojoj su postavljene kolibe.
NASELJE SOJENICA NA BODENSKOM JEZERU
TERRAMARE - naselja brončanoga doba na poplavnim
terenima nizine rijeke Po (Italija);
- zaštita naselja: jarak s vodom + nasip;
- terramare i sojenice - prvi primjeri kolektivnoga stanovanja
CASTELLAZZO DI FONTANELLATO (Parma, Italija)
- površina 20 ha, 20 blokova;
- kanal širok 3, dubok 3,5 m;
- glavna ulica širine 15 m;
- trg 100 x 50 m.
3
GRADINE - naselja metalnoga doba na vrhovima
brežuljaka - 100-800 mnm - prototip
utvrđenih gradova
- lokaliteti: Istra, Venezia Giulia, Alto Adige;
- smještaj: na stožastoj uzvisini, na padini, na
zaravanku ili sedlu;
- tlocrtni oblik: kružni, poligonalni, nepravilni
gradine, površina 80-200 m2.
- tlocrt: kružni - radijalno-koncentričan,
poligonalan - nepravilno ortogonalan, bez
jasnoga tlocrtnoga sustava.
- obrambeno ziđe: neprekinuto, prekinuto,
debljina 2-10 m.
NURAGHI - naselja brončanoga doba koncentričnog
oblika s kružnim kolibama;
- u središtu naselja ovalni ili okrugli tornjevi
(kule);
- kolibe: blato, trstika, pleter, drvo; kasnije
kamen i opeka;
- Francuska: Korzika; Italija: Sardinija, Apulija
(Puglia)
MEGALITI - kamene građevine (konstrukcije)
monumentalne veličine i simboličkoga
značenja;
- svrha - prostor kulta i rituala ili nekropola;
- menhiri - vertikalni kameni blokovi; Carnac
(Bretagne, Francuska);
- dolmeni - horizontalni kameni blokovi;
- lokaliteti: - Engleska - Avebury, Stonehenge
- Francuska - Carnac (Bretagne)
- Egejski otoci
STONEHENGE (Salisbury, Engleska)
JERIHON
Najstariji grad na svijetu, nalazi se na utoku
rijeke Jordan u Mrtvo more, obilježen visokom
civilizacijskom razvijenošću.
Tri sloja obrambenih zidina grada najstarije
datiraju iz 8 tisućljeća p.n.e.
4
GRADOVI MEZOPOTAMIJE
Sumersko-akadska kultura 2800. - 2016. p.n.e.
Starobabilonska kultura 2016. - 1245.
Asirska kultura 1245. - 606.
Novobabilonska kultura 990. - 538.
Perzijska kultura 583. - 323.
Iz socijalne segregacije koja je nastala razvojem
grada kao središta moći i ratova koji su tu moć
podržavali razvilo se robovlasničko društvo koje
karakterizira cjelokupni period razvoja
čovječanstva u starom vijeku.
Jedna od najstarijih gradskih kultura razvila se u
Mezopotamiji, tj. u međurječju Eufrata i Tigrisa
na tlu današnjeg Iraka.
Mezopotamija je bila jedna od žitnica starog
vijeka što je rezultat izuma sustava
navodnjavanja, a čiji počeci sežu u četvrti milenij
prije nove ere. Česte poplave uvjetovale su da
se svi gradovi u Mezopotamiji izgrađuju na
terasama.
U najranijem periodu, između četvrtog i trećeg
milenija nastali su gradovi plemena Sumerana i
Akada.
Gradove Sumera karakterizira nepravilnost
ulične mreže, koja često završava i sa slijepim
ulicama (suk).
U trećem mileniju prije nove ere nastaje Asirska
država čiji gradovi Asur, Dur-Šurukin i Niniva
spadaju među najveće i najljepše gradove
Starog vijeka. Za Ninivu se procjenjuje da je
imala oko 200.000 stanovnika. Neki od tih
gradova, kao Dur-Šurukin i novi Babilon bili su
planski građeni sa širokim ulicama koje su se
sjekle pod pravim kutem, a imali su i dobro
rješenu vodopskrbu i odvodnju.
Asirski gradovi pravilnog su kvadratnog oblika,
pri čemu su vrhovi okrenuti prema stranama
svijeta.
U svim gradovima Mezopotamije dominantna
zgrada je zigurat – sakralna, stepenasta
građevina velikih dimenzija.
U odnosu na druge civilizacije Mezopotamijska
civilizacija je slabije poznata i neistražena jer su
ljudi tadašnjeg doba gradili nepečenom opekom
(malo sačuvanih artefakata).
Osnovna obilježja gradova Mezopotamije:
- velika gustoća gradskoga tkiva;
- tlocrt: češće ortogonalan, rijetko nepravilan;
- gradovi podignuti na umjetnu uzvisinu;
- ulice: pretežito uske, osim glavnih
namijenjenih religijskim procesijama;
- perivoji i gajevi;
- gradograditeljsko zakonodavstvo
(Hamurabijev zakonik).
UR
Najstariji sačuvani plan grada je plan grada Ur-
a. Grad nepravilne ovalne forme sa središnje
postavljenim stepenastom piramidom -
ZIGURATOM, koji dominira gradom.
5
BABILON - smješten je uz obale Eufrata i Tigrisa;
- grad utemeljio Hamurabi u 18. st.p.n.e.;
- posljednji uspon grada u 6./5. st.p.n.e.;
- grad u gradu:
- unutrašnji grad (400 ha)
- vanjski grad (20 km2)
Dvije glavne ulice:
- ulica procesija (š = 10 m, vrata božice Ištar)
- sveta ulica (vrata boga Marduka)
BABILONA – PLAN UNUTRAŠNJEG GRADA
1 - CARSKA PALAČA
2 - NASELJE QUASR (8.st.p.n.e.)
3 - VRATA BOŽICE IŠTAR
4 - SEMIRAMIDINI VRTOVI
DETALJ BABILONA
6
BORSIPA
- grad osnovan kada i Babilon;
- središte kaldejske astronomske i
matematičke škole;
- površina oko 250 ha;
- u središtu religijski prostor sa ziguratom;
- grad ograđen zidom i oivičen kanalima.
DUR ŠARUKIN (danas Khorsabad)
– osnovan oko 700. g.p.n.e.;
- vrhovi gradskih zidina okrenuti su prema
stranama svijeta;
- ortogonalna mreža ulica;
- površina oko 300 ha;
- glavne ulice širine 12 m;
- 7 gradskih vrata nesimetrično postavljenih u
gradskom zidu.
GRADOVI EGIPTA
Egipat je zahvaljujući stalnim plavljenjima rijeke
Nila bio žitnica Starog vijeka. O egipatskim
gradovima ima relativno malo saznanja na
temelju iskopina.
Najvažniji gradovi prijestolnice bili su Memfis,
Teba i Ahetaton. Za razliku od oskudnih
podataka o egipatskim gradovima pronadjeno je
veoma mnogo pojedinačnih spomenika,
umjetnina i spisa tako da postoje veoma jasne
predodžbe o visokoj kulturi Starog Egipta.
Najviše nam o egipatskom urbanizmu govore
iskopine dvaju stambenih blokova u gradovima
Kahunu (XIX stoljeće prije n.e.) i Ahetaton (XIV
stoljeće prije n.e.). Te iskopine veoma dobro
ilustriraju socijalnu segregaciju u egipatskom
robovlasničkom društvu.
Gradovi se razlikuju prema funkciji:
- politička središta
- trgovačko-kulturna središta
- sveti gradovi
- gradovi mrtvih
Gradograditeljski ustroj temelji se na socijalnoj i funkcionalnoj podvojenosti.
Prva naselja uzduž karavanskih putova
(usporedno s Nilom), na mjestu križanja s
putovima iz unutrašnjosti.
Egipatski hieroglif NIOUT – znak za naselje-grad
7
Osnovna obilježja gradova Egipta:
- prva utvrđena naselja: 4 tisućljeća pr.K.;
- planski utemeljeni gradovi/naselja;
- spontano nastali gradovi/naselja;
- socijalna segregacija vidljiva u zoniranju
grada;
- perivoji uz palače, gajevi;
- ceste: široke za religijske obrede, uske u
stambenim naseljima;
- trgovi nisu poznati;
- nekropole - gradovi mrtvih (pogrebni
kompleksi faraona).
KAHUN - naselje namijenjeno graditeljima
piramida za faraona Sesostrisa II, oko 2500.
g.p.n.e.
- racionalna geometrijska shema – prototip
planiranih naselja
- površina oko 10 ha (280x360 m)
- zidom podijeljen grad na dva klasno različita
dijela
- parcele primjerne socijalnom statusu: od
malenih – površine cca 125 m2 do velikih
površine 2000 - 3000 m2
- gustoća - 80 zgrada/ha (robovski dio
naselja)
- akropola i trg (uz zid s istočne strane)
AHETATON /AHENATON / AKHENATON
GRAD SUNCA (Egipat, Tell el Amarna)
Grad je utemeljen kao nova prijestolnica oko
1380. g.p.n.e. odlukom Amenofisa IV. na
istočnoj obali Nila, pokraj današnjega mjesta
Tell el Amarna. Grad je nakon 25 godina bio
napušten
- linearni grad (12 km);
- glavna ulica usporedna s Nilom, široka 45
m, sporedne ulice š = 1,5-10 m;
- funkcionalno zoniranje grada:
- kraljevska četvrt,
- sakralni prostor,
- predjeli stanovanja plemstva i visokih
službenika,
- naselja nižih službenika,
- radnička naselja
Primjer radničkog naselja iz AHETATON-a, tj.
današnje TEL-EL-AMARNA.
8
- oko 1350. g.p.n.e.;
- kvadratni tlocrt (duljina stranice = 69 m);
- naselje ograđeno zidom; ulaz s juga; trg uz
južni zid;
- šest usporednih nizova kuća (5x10 m)
odvojenih ulicom širine 2,2 m
NEKROPOLE - prostorno-pejsažna kompozicija;
- geometrijski oblici građevina (piramide,
hramovi, grobnice);
- autohtoni i oblikovani krajolik lišen
geometrizma.
SAKARA (Memfis)
GRČKI GRADOVI
Kretsko-mikensko doba 20.-10. st.p.n.e.
Arhajsko doba 10.-5. st.p.n.e.
Klasično doba 480.-338. g.p.n.e.
Helenističko doba 338.-146.(31.) g.p.n.e
Iako su grčki gradovi svoj puni sjaj ostvarili u tzv.
klasičnom periodu razvoja, arhajski period sa
kretskom i mikenskom kulturom stvorio je
temelje grčkog urbanizma i graditeljstva
općenito. Grčki gradovi klasičnog perioda bili su
umjerene veličine, građeni na obalama mora.
Grčki grad (polis) bio je građen kao umjetničko-
prostorna cjelina podijeljen na tri osnovne
funkcionalne cjeline: svetište (akropola),
društveno kulturni centar sa trgom (agora) i
stambene četvrti.
Svi grčki gradovi klasičnog perioda, među
kojima se ističu oni osnovani po poznatom
graditelju gradova Hipodamu (Hipo-damos)
izgradjeni su na temelju ortogonalne šeme ulica
i trgova.
Grčki polis je imao humane dimenzije i
demokratske sadržaje i po tome se bitno
razlikuje od gradova Asirskog i Egipatskog
carstva. Većina grčkih gradova nije prelazila
10.000 stanovnika, jedino je Atena u vrijeme
Perikla imala oko 100.000 stanovnika.
Grčko graditeljstvo i urbanizam proširilo se u
vrijeme osvajanja Aleksandra Makedonskog na
cijelo Sredozemlje, Malu Aziju i Egipat. Taj
period utjecaja grčke kulture naziva se
helenistička kultura. Najpoznatiji grad tog
perioda je bila Aleksandrija izgradjena po
Hipodamovom sistemu (kompoziciji).
OPĆA OBILJEŽJA GRČKOGA GRADA
- grad je djelo građana, a ne posljedica volje
vladara;
- izbor mjesta za grad prema kriterijima:
9
- mogućnost obrane (nakon arhajskoga
doba);
- zadovoljavanje gospodarskih i životnih
potreba;
- estetska obilježja.
- zoniranje grada;
- razvijeno urbanističko zakonodavstvo
Grčkim gradom postavljeni su temelji
konstituiranja europskoga grada.
Smišljeni urbanizam grčkog grada posljedica je
estetske kompozicije, komunalnoga ustroja,
društvenoga uređenja, utemeljenja na pravilima
racionalnosti i poticanja filozofskim idejama
Grčke gradove razlikujemo prema: - tipologiji gradograditeljskoga ustroja
(strukturi);
- zoniranju grada;
- svrsishodnosti (funkciji);
- oblikovnim elementima
Prema tipologiji gradograditeljskog ustroja grčke
gradove dijelimo na:
- pravilne gradove - gradovi kolonije (od
arhajskog doba do helenizma);
- nepravilne gradove – gradovi na grčkom
kopnu i gradovi svetišta.
Prema načinu na koji je izvršeno zoniranje grada
grčke gradove dijelimo na:
- gradove sa funkcionalnim zoniranjem
- svetište/temenos najčešće na akropoli;
- javne zgrade društveno i kulturno središte;
- stanovanje - donji grad;
- Aristotel razlikuje: „opći/javni dio grada
(akropola, kulturni i društveni centar i
privatni dio grada.
- gradove sa socijalnim zoniranjem:
- do 6. st.p.n.e. akropola – bogati,
donji grad – siromašni;
- od 6. st.p.n.e. akropola – svetište, socijalna
podvojenost stanovanja.
Funkcionalni elementi grčkog grada: ulice,
akropola, agora, javne zgrade.
Razlikuju se glsvne i sporedne ulice:
- glavna ulica: - 33,0 m u Aleksandriji,
- 14,5 m u Pireju
- stambene ulice planiranih gradova:
- 4,5 m srednja širina
- stambene ulice spontanih gradova:
- 1,2 m srednja širina
Grč. Acrópolis = gornji grad
U kretsko-mikensko i arhajsko doba (do 6.
st.pr.K.) akropola je utvrda na uzvisini
namjenjena stanovanju vladara i povlaštenih
pojedinaca, te služi za sklanjanje okolnoga
stanovništva.
ATENSKA AKROPOLA
Povijesni razvoj star 5000 godina, nema osne
kompozicije i simetrije, veličina 300x150 m.
- 3000. g.pr.K. – sklanjanje stanovništva
- od 16. st.pr.K. – utvrđeno sjedište heladskih
vladara
- 6./5. st.pr.K. – pretvorba u svetište
- 6. st. – pretvaranje Partenona i Erehteiona u
kršćanske crkve
U klasično doba (od 6.st.pr.K.) akropola je
posvećeni prostor (svetište, predio hramova).
U novoosnovanim gradovima-kolonijama (u
doba kraja klasičnog doba, početka helenizma)
hramovi nisu obvezno na akropoli već mogu biti i
u donjem gradu (grupirani u centru ili raspršeni).
10
Grč. agorá = trg, zborište, javno mjesto;
skupština (agorafobija – strah od velikog
otvorenog prostora)
Agora u arhajsko doba ima nepravilan tlocrt,
predstavlja neoblikovan vanjski prostor – mjesto
okupljanja ljudi iz okolnih seoskih naselja.
Razvoj atenske agore od arhajskog do
helenističkog doba
U klasično i helenističko doba agora (od ∼ 8.
st.p.ne.) je središte političkog, društvenog,
kulturnog i trgovačkoga života u gradu
- trgovačka agora; politička agora
Prva geometrijski pravilna agora kvadratnog
oblika realizirana je u Pireju prema projektu
Hippodamusa/Hipodama
- tlocrtni oblici: kvadrat, češće pravokutnik
(odnos stranica 2:1 do 5:4)
Agore u klasično doba ima prazan središnji
prostor trga.
Agora u Helenističko doba je često upuštena u
odnosu na okolne stoe i ispunjena je
građevinama (hramovi, skulpture i dr.)
U središtu grčkih gradova nalazio se javni
gradski prostor (agora) i niz javnih zgrada u
kojima je stanovnik Grčke proveo najveći dio
svoga života stanovnik:
Javne zgrade dijelimo na:
- zgrade u svrhu političkoga života: buleuterij
(vijećnica), areopag (vijećnica), odeon
(dvorana za sjednice), pritanej (sjedište
pedesetorice vijećnika), basilike oikie
(rezidencija vladara i visokih službenika
- zgrade u svrhu kulturnoga i društvenoga
života: theatron (kazalište), bibliotheke
(knjižnica), teiseion, olympeion, delfinion
(zgrade u svrhu športa i rekreacije), stadion,
gimnasion (vježbalište), palaistra (hrvalište),
therma (kupalište).
GRADOVI KRETE - prilagođeni obličju terena;
- bez geometrijskoga reda i pravilnosti
(kretska kuća i palača su pravilni);
- bez gradskih zidina;
- nisu ih osnivali vladari;
- smještaj nije određivan vojnopolitičkim
ciljevima;
- najpoznatiji gradovi: Gurnia, Filankopi,
Malia, Palaikastro
11
GURNIA
GRADOVI MIKENSKOGA DOBA Gradovi Mikenskoga doba građeni su
brežuljcima, opasani zidom (akropola i podgrađe
unutar zida) na kojima su građene kula za
obranu.
Najpoznatiji gradovi: Mikena, Tirint, Pylos;
Thera; Troia
MIKENA - smještena na vrhu brežuljka (zona hramova,
svetišta u sredini) u njoj nalazimo lavlja vrata.
Obavijena je zidinama
- 14. st.pr.K., površina oko 10 ha
1. Lavlja vrata
2. posvećeni prostor u obliku kruga s
grobovima vladara
3. podgrađe
4. akropola
5., 6. hramovi iz kasnijeg razdoblja
7. sjeverna vrata
8. stambeni predio gdje je prema Homeru bila
Odisejeva palača
9. spremnik za vodu
GRADOVI U GRČKOJ U ARHAJSKO DOBA gradovi u Grčkoj nepravilan plan
gradovi svetišta nepravilan plan
gradovi kolonije pravilan plan
Gradovi u Grčkoj - nepravilni, prilagođeni terenu;
- siromašni i neuredni;
- razlika između gornjega grada (akropole) i
donjega grada (stambenih predjela);
- ulice uske i krivudave;
- ograđeni nepravilnim zidinama;
- površina do 10 ha;
- 3.000-5.000 stanovnika;
- “nedokučiva tajna za strance, a labirint za
neprijatelje” (Aristotel)
ATENA do helenističkog doba
Gradovi svetišta - primarno utvrđena naselja ili kraljevska
sjedišta;
- nepravilni, prilagođeni obličju terena;
12
- mnoštvo hramova i javnih zgrada;
- na vizualno istaknutim mjestima;
- cjelovita zamisao arhitekture i krajolika;
- najpoznatiji gradovi: Delfi, Delos, Olimpia,
Argos, Epidaurus, Egina
DELFI
Gradovi kolonije - utemeljuju se od ranog arhajskog doba;
- psefizma - Lumbarda (otok Korčula);
planirani gradovi:
- SELINUNT
- strogi geometrijski red, ortogonalna mreža
ulica
- četverokutni obris naselja
- pravokutni sustav poljodjelskih parcela,
putova i kanala
- agora na križanju glavnih ulica
- utjecaj Staroga Istoka i Etruščana
- važniji kolonijalni gradovi:
- Massalia/Marseille; Neapolis/Napuli,
Posidonia/rimski Paestum, Metapontum,
Syracusa/Siracusa; Akragas/Agrigento),
Selinunt; Bysantion, Odessos/Odessa; Milet,
Cyrene
GRADOVI U GRČKOJ U KLASIČNO DOBA - neoteros tropos - novi sustav izgradnje
grada (neoterizo = uvoditi novosti, mijenjati;
tropos=način življenja), kao posljedica
obnove porušenih gradova nakon grčko-
perzijskih ratova;
- Hipodamova zamisao grada:
- pravokutna ulična mreža, neovisna o
obličju terena
- jednostavnost i preglednost plana.
- agora - bogato oblikovana, arhitektonski
definiran prostor;
- gradski blokovi - pravokutni (bliski kvadratu)
s odnosom stranica 4:3 (Milet, Priena), 6:5
(Aleksandrija);
- građevine javne namjene i hramovi –
oblikujući elementi grada.
Gradovi planirani po Hipodamovom predlošku:
- Pirej – jedini grad Hipodamova koncepta u
Grčkoj
- Pirej i Rodos – autorstvo se pripisuje
Hipodamu
- gradovi kolonije (pretežito u Maloj Aziji) –
Miletos/Milet,
- Cnidos/Knidos, Priene/Priena, Olinthos/Olint
13
MILET - trgovačko, političko, kulturno i znanstveno
središte (Tales, Diogen, Anaksimandar,
Heraklit, Anaksagora, Pitagora);
- 479. g.p.n.e. obnova nakon ratnog
razaranja;
- P=92 ha, veličina gradskih blokova: 22x24,
45x40 m
1 – LUKA “LAVOVA”; 2 – LUKA “KAZALIŠTA”; 3 –
SJEVERNA AGORA; 4 – JUŽNA AGORA; 5 – STADION; 6
– ZAPADNA AGORA 7 – KAZALIŠTE; 8 - AKROPOLA
URBANISTIČKE TEORIJE KLASIČNOGA DOBA HIPOKRAT (460.-377. g.p.n.e.)
- utjecaj podneblja (klime)
- smještaj grada na istočnim padinama
(izloženost istočnim vjetrovima)
PLATON (427.-347. g.p.n.e)
IDEALNI KRUŽNI GRAD - ATLANTIDA
- grad proizvođača i ratnika pod upravom
filozofa;
- 20-25 tisuća stanovnika – grad dovoljno
brojan radi obrane, a dovoljno malen da se
građani poznaju;
- u središtu grada:
- svetište/temenos sa hramom, kipovima,
fontanama, ribnjacima i perivojima;
- centar s javnim zgradama i vojarnama
(gimnazij, hipodrom, …);
- uokolo središta je stanovanje i poljodjelski
krajolik
HIPODAM IZ MILETA (5. st.p.n.e.) - optimalna veličina grada: 10.000 stanovnika
- neoteros tropos – pravokutna mreža ulica,
pravilni gradski blokovi;
- teoretski model grada u obliku paukove
mreže (vjerojatno nigdje izveden);
ARISTOTEL (384.-322. g.p.n.e.)
Politika, knjiga 3 i 7
- u svojim raspravama govori o obrani,
higijeni i prometu;
- prihvaća hipodamovu zamisao grada; ističe
prednost arhajskoga grada u ratnim
uvjetima kada postaje labirint za neprijatelje;
- zoniranje - sakralno-upravne građevine u
blizini agore, trgovačke građevine na rubu
grada (jednostavna opskrba)
- veličina grada - ovisi o mogućnostima
prehrane stanovnika.
GRADOVI U GRČKOJ U HELENISTIČKO DOBA - novi gradovi - snažna urbanizacija;
- veliki gradovi: po broju stanovnika, po
površini, po funkcijama;
- geometrijski (ortogonalan) plan grada;
- tercijarizacija gradova (trgovina i obrt);
- javne zgrade i prostori: povećanje broja,
decentralizacija sadržaja;
- urbana oprema - brojnija i raskošnija.
HELENISTIČKI GRADOVI - najveća žarišta helenističke kulture:
Aleksandrija, Pergamon, Antiohija;
- gradovi koji su održali neprekidnost
klasičnoga doba: Milet, Priena, Knidos,
Rodos;
14
- novi gradovi ili znatno obnovljeni gradovi u
Maloj Aziji: Pergamon, Efez, Magnezija (na
rijeci Meandar), Ksantos, Halikarnas;
- novi gradovi u Egiptu: Aleksandrija,
Filadelfija, Ptolomeide;
- novi gradovi ili znatno obnovljeni gradovi u
Zapadnoj Aziji: Dura Europos, Antiohija,
Laodiceja, Apamea, Palmira, Damask,
Gerasa, Bostra, Jeruzalem, Seleukia.
ALEKSANDRIJA
- metropola helenizma, površina oko 1300 ha,
oko milijun stanovnika;
- utemeljena 332. g.p.n.e. prema planovima
arhitekata Deinokratesa i Kleomenesa;
- smještaj između mora i jezera Mareotis,
nasuprot otoku Pharu (svjetionik);
- širenje grada na more;
- ortogonalna shema grada;
- uzdužna os - ulica Canopus široka 33 m,
oivičena trijemovima.
GRADOVI RIMSKOG CARSTVA
- 7 stoljeća razvoja rimskoga grada (270.
g.p.n.e. – 476. g.n.e.);
- preuzimanje principa etruščanskog
urbanizma;
- jednostavnost tlocrtne sheme;
- monumentalnost ambijenta
Rimsko carstvo, koje je kroz više stoljeća bila
najjača država u Evropi i Sredozemlju ostavilo je
bogato nasljeđe graditeljstva i izgradilo veliki
broj gradova sve do Britanskih otoka, Rajne,
Dunava, Crnog mora, Male Azije, Palestine i
Sjeverne Afrike. Rimska civilizacija je vezana uz
civilizaciju Etrušćana (9. - 3. st. p.n.e.).
Etrušćanski grad - utemeljenje grada, sustav
obrane i tehnika gradnje – zapisani u svetim
knjigama.
Templum celeste - Cardo i Decumanus trasiraju
se u odnosu na Sunce.
Tloris grada ortogonalan ili prilagođen terenu.
Gradske zidine nepravilne neovisno o
ortogonalnom sustavu ulica - kiklopski zidovi,
Voltera: 9 km, v=9 m, š=2 m
Akropola unutar ili izvan zidina grada
Nekropola - izvan zidina grada
Grad Rim kao centar imperije razvijao se
spontano i za razliku od većine novoosnovanih
gradova nema ortogonalnu matricu grada što je
dijelom bilo uvjetovano i brežuljkastim terenom
na kojem je nastao. Grad Rim je bio prva
svjetska metropola, (procjene broja stanovnika
kreću se od 500.000 do 2.000.000) sa mnogim
15
problemima koji i danas muče velegradove.
Jedno od dostignuća rimskog urbanizma je za
ono vrijeme visoki stupanj komunalne
opremljenosti. Svi rimski gradovi su imali riješen
problem vodoopskrbe i kanalizacije, ali u gradu
Rimu to je ipak bila privilegija bogatijih slojeva
stanovnika. Gustoća naseljenosti i izgradjenosti
je bila velika, najamne stambene zgrade u
siromašnijim dijelovima grada imale su čak do 7
katova. Nasuprot tome u užoj okolici grada i u
predgrađima bio je izgradjen pojas ljetnikovaca i
vile bogataša sa prostranim vrtovima. Sve
rimske gradove, a posebno grad Rim,
karakterizira i veliki broj hramova i objekata
javne namjene kao što su javna kupališta
(terme) amfiteatri, arene, cirkusi i sl. Veliki dio
trgovačkog i javnog, a posebno političkog života
odvijao se na trgovima
Kao naglašeno osvajačka, rimska država je na
novoosvojenim teritorijima osnivala i
rekonstruirala gradove koji su imali funkciju
administrativnih centara provincija. Iz vojnih
razloga, osiguranja granica (limesa) osnivani su
utvrđeni vojni logori zvani castrum (kastrum),
Rimljani su veoma veliko značenje davali izboru
lokacije za svoje gradove što je veoma dobro
opisao čuveni rimski teoretičar graditeljstva
Vitruvije u svom djelu "De architectura Libri
dicem". To kao i gusto izgrađena mreža cesta
koje su medjusobno povezivale dijelove carstva
doprinjele su tome da su mnogi današnji
evropski velegradovi razvili na lokacijama
rimskih gradova pa čak zadržali i nazive. To su
npr, gradovi Londonium (danas London), Lute-
tia Parisiorum (danas Pariz), Vindobona (danas
Beč - Wien), Massilia (danas Marsej) i Colonia
Agrippinensis (danas Köln).
I na tlu Hrvatske nastali su brojni rimski gradovi
sa funkcijama vojnih i upravnih centara. Neki od
njih su takodjer zadržali i naziv koji je nastao iz
rimskog naziva kao npr; Salona (Solin),
Parentium (Poreč), Pola (Pula), Siscia (Sisak) i
dr. U nekim od tih gradova postojeća ulična
mreža povjesnog dijela grada identična je onoj iz
rimskog castruma na pr. u Sisku, a u Poreču su
ulice cardo i decumanus zadržali iste nazive do
današnjeg dana.
USTROJ RIMSKOGA GRADA - gradograditeljski ustroj - predložak rastera
- centurijacija; kastrametacija
- cardo - u smjeru sjever-jug
- decumanus - u smjeru istok-zapad
Kastrametacija je planimetrijski i prostorni ustroj
castruma (vojnoga tabora, logora).
Castrum u republikansko doba ima oblik
kvadrata veličine stranice od 500 do 700 m,
okružen grabištem, učvršćen palisadama, s
glavnim ulazom na istoku
Castrum u carsko doba (od 27.g.p.n.e.) je
pravokutnog oblika, uža stranica = 2/3 dulje
stranice (500 x 700m ili 600x800m).
CASTRUM – VOJNI TABOR
- cardo/via principalis (100 stopa);
- decumanus/via praetoria (50 stopa)
1 SREDIŠTE TABORA SA SVETIŠTEM
2 ZAPOVJEDNIŠTVO – PRAETORIUM
3 ORUŽARNA
4 LAZARET
5 TRG I TRŽNICA - FORUM
6 SMJEŠTAJ ČASNIKA
7 UČIONA
8 ZAROBLJENICI
9 SMJEŠTAJ VOJNIKA (VOJARNE–CANABAE)
16
CENTURIJACIJA
podjela zemljišta na centurije - kvadrate
površine 50 ha (stranica oko 710 m; 1 centurija
= 100 parcela-sortes). Centurije se dijele na
agrarne parcele – jugere.
- agrimenzores ili gromatici - zemljomjernici
- groma – mjerni instrument
POŠTIVANJE LOKALNIH URBANISTIČKIH
TRADICIJA
- prilagodba rimskoga grada etruščanskom,
grčkom i helenističkom gradograditeljskom
naslijeđu;
- novi rimski grad u blizini postojećega grada
(Atena, Emona, Tarsatica);
- naslijeđeni urbani ustroj obogaćen
monumentalnim građevinama i uresima
grada;
- u sjevernoj Italiji i Europi Rimljani podižu
grad tipa castruma.
RIMSKI GRAD PRILAGOĐEN OBLIČJU
TERENA
- malobrojni gradovi u sustavu templum
celeste zbog prilagodbe terenu;
- decumanus usporedan sa slojnicama;
- cardo okomit na slojnice.
TRIER
ZONIRANJE RIMSKOGA GRADA
- zoniranje slabo izraženo, isprepletanje
sadržaja
- socijalni zoning stambenih četvrti (četvrti
bogatih i četvrti siromašnih)
- specijalizirane trgovačke ulice i trgovi (ulice
draguljara, pekara …)
- tabernae (lokali u prizemljima zgrada s
uličnim ulazima)
STAMBENI BLOKOVI RIMSKOGA GRADA
- u grčkom i helenističkom gradu stambeni
blok često izdužen – dvored zgrada;
- u rimskome gradu stambeni blok najčešće
kvadrat ili približno kvadrat – četverored
zgrada (od 21x21 m u Trier-u do 137x137 m
u Lucci);
- u srednjovjekovnome gradu preuzet rimski
tip stambenoga bloka.
JAVNE GRAĐEVINE RIMSKOGA GRADA
veće, raskošnije i raznovrsnije nego u grčkom i
helenističkom gradu
- thermae - u sklopu termi: vježbaone,
čitaone, igraone, trgovine, šetališta, vrtovi;
- basilica - tržnica, sudnica;
- theatrum – kazalište;
- odeum - glazbena dvorana;
- stadium – stadion;
- palestra – rvalište;
- templum – hram;
- amphitheatrum/arena – borilište;
- circus - trkalište za konje i kola (Circus
Maximus u Rimu);
- naumachia - gledalište s vodenom
površinom za natjecanja.
JAVNI PROSTORI RIMSKOGA GRADA - kapitolij
- posvećeni prostor, na povišenom mjestu,
kompozicijski povezan s forumom;
- hramovi Jupitera, Junone i Minerve;
17
- ostali hramovi i svetišta;
- naziv za jedan od sedam brežuljaka grada
Rima
- forum;
- gradski trg - jedini kod malih gradova, a
reprezentativan kod velikih gradova;
- sustav foruma u gradu Rimu;
Carski forumi unijeli su urbanistički red u nepravilno gradsko
tkivo:
- Forum Iulium Cesaris (110x70 m);
- Forum Augusti (125x90 m);
- Forum Pacis Vespaziani;
- Forum Nervae;
- Forum Traiani (280x200 m) prema projektu arhitekta
Apollodorusa iz Damaska - helenistički utjecaj.
- forum najčešće u predjelu sjecišta carda i
decumanusa;
- forum u gradu = praetorium u castrum;
- tlocrtni oblik - najčešće pravokutnik (odnos
stranica često 3:2), katkada izduženi
pravokutnik (Ostia, Pompeji), a iznimno i
kvadrat, krug, elipsa – utjecaj helenizma
(Antiohia, Gerasa, Palmira)
- javne zgrade uz forum:
- trijemovi, hram, vijećnica (curia), državna
riznica, zatvor, sudnica (basilica), tržnica,
trgovine (tabernae)...
- ulice
- glavne ulice
- CARDO (Via Cardinalis, Via Principalis)
- u polju primarna, u gradu sekundarna
- širina: 7-8 m u gradu, 100 stopa (=30,48
m) u polju
- DECUMANUS (Decumanus Maximus, Via
Decumanus)
- glavna ulica grada
- širina: 14-15 m (30 m) u gradu, 50 stopa
(15,24 m) u polju
DECUMANUS U POMPEJIMA
- razmjerno uske stambene ulice: 2,5-5 m
- ulice prekrivene kamenim pločama
- povišeni pločnici za pješake
- povišene kamene ploče na mjestima
prijelaza pješaka “zebre”
- parkovi, svete šume
18
ARHITEKTONSKI URESI RIMSKOGA GRADA
- bogatiji nego u helenističkom gradu
- skulpture, obelisci, stupovi, slavoluci,
fontane, trijemovi
GRADSKI SERVISI I KOMUNALNA OPREMA
GRADA
- vodovod (akvedukti; potrošnja u Rimu 1
m3/st./dan; potrošnja u 20. st. 0,5
m3/st./dan);
- odvodnja (glavni kolektor u Rimu - “Cloaca
Maxima” izveden 509. g.p.n.e.;
- protupožarna zaštita (u Rimu 7 postaja
svaka sa 7.000 vatrogasaca);
- policija (u Rimu 7 postaja svaka sa 1.000
policajaca.
RIMSKO URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO
ZAKON XII. PLOČA (sredina 5. st.pr.K.)
- širina i kategorija ulica:
- iter - pješačka ulica najmanje širine 0,66 m
- actus - najmanje širine 1,35 m
- via - kolna ulica najmanje širine 2,70 m
- građevna crta
- dubina i visina izgradnje
- održavanje ulica
- građevno redarstvo, komunalna služba
LEX IULIA MUNICIPALIS (45. g.pr.K.)
- ustroj grada
- održavanje i oprema ulica
- raspored, izgradnja i popravak zgrada
- izvlaštenje (eksproprijacija) zemljišta
- javna sigurnost i higijena
Marcus Vitruvius DE ARCHITECTURA LIBRI DECEM - oko 15. g.pr.K.
- pravila za ustroj i izgradnju grada
„...odabir mjesta za utemeljenje grada u
odnosu na klimatske uvjete (osunčanje,
vjetrovi, temperatura, vlažnost)...“;
- naputak o gradnji gradskih utvrda, ulica i
trgova:
„...prednost ima kružni oblik zidina i
radiocentrična cestovna mreža...“;
- preporuke o estetici, proporciji i simetriji
gradskoga prostora
RIMSKI GRADOVI - PRAVNI I POLITIČKI STATUS - Grad Rim - Vojni gradovi - rimski vojni tabor - castra
- castra stativa - stalni vojni tabor;
- castra aestiva - ljetni vojni tabor;
- castra hiberna - zimski vojni tabor;
- castron - manja vojna utvrda
- Gradovi kolonije na osvojenom teritoriju
- novoutemeljeni gradovi;
- naslijeđeni gradovi iz predrimskoga doba:
- žive u potpunoj ovisnosti o Rimu;
- 120. g.pr.K. utemeljeno već 80-ak
gradova (Firenca, Lucca, Torino,
Verona; Trier, Arles, Nimes …)
RIMSKI GRADOVI - URBANISTIČKI USTROJ romanizirani gradovi - etruščanski gradovi;
BOLOGNA
19
- latinske kolonije
HERCULANEUM
novoutemeljeni gradovi - planirani gradovi
- gradovi razvijeni iz kastruma
Aosta, Torino, Beč, Strasbourg
AOSTA
- gradovi tipa kastruma
Bologna, Pariz, Firenca, Timgad
TIMGAD
- gradovi tipa urbs quadrata
Trier, Arles, Barcelona, London
BARCELONA
- gradovi bez prepoznatljivih urbanističkih
predložaka
- gradovi različitih urbanističkih sustava
(Pompeji, Nimes, Leptis Magna,
Palmira...)
POMPEJI
- gradovi bez urbanističkog sustava i
reda (Ostia (zapadni dio)...)
RIMSKE CESTE - Apeninski poluotok: Via Flaminia,Via
Cassia, Via Salaria
- Balkan - Mala Azija: Via Appia, Via Egnatia
- Sicilija - sjeverna Afrika: Via Valeria
- Srednja i zapadna Europa: Via Emilia
- Germanija – Dunav - Dacija: Via Aquileia
- Galija-Iberijski poluotok: Via Aurelia
20
ANTIČKI GRADOVI NA HRVATSKOM TLU
- antički grad: danas arheološka nalazišta
- autohtonost: tradicija ilirskih gradina
- tisućljetna tradicija: 4. st.pr.K. - 614. g. (pad
Salone)
- slaba istraženost: neki gradovi nelocirani
- loše današnje stanje
- Salona - najugroženiji i najdevastiraniji grad
- Zadar - najistraženiji grad
- Pula – najočuvaniji grad
RASPROSTRANJENOST ANTIČKIH
GRADOVA
GRADOVI NA OBALI NA POČETKU ANTIKE
GRADOVI NA OBALI KRAJEM ANTIKE
- neujednačena gustoća gradova: veća na
Jadranu, manja u Panoniji
- gradovi na Jadranu: očuvaniji i istraženiji
- Istra: puno ilirskih naselja, malo gradova
(Poreč, Pula, Nesakcij)
- Liburnija (od r. Raše do r. Krke/Titius):
najurbaniziranije područje
- Dalmacija: Salona, Issa, Pharos, Tragurion,
Epetion, Epidauros, Narona
- povećanje broja gradova u Istri i Dalmaciji
na izmaku antike
VELIČINA ANTIČKIH GRADOVA U
HRVATSKOJ
SALONA – najveći grad (74 ha), slijede POLA/Pula (24 ha),
IADER/Zadar (14 ha), PARENTIUM/Poreč (7 ha), ISSA/Vis (
ha), PHAROS/Stari Grad ( ha), TARSATICA/Rijeka ( ha),
AENONA/Nin ( ha), ARVA/Rab ( ha)...
21
USPOREDBA POVRŠINA RIMSKIH GRADOVA
- veliki rimski gradovi
- Rim (427 ha), Trier (245 ha), Nimes (170
ha), London (120 ha)
- srednje veliki rimski gradovi
- Pompei (77 ha), SALONA (74 ha), Torino
(54 ha), Verona (44 ha)
- mali rimski gradovi
- POLA/Pula (24 ha), Emona/Ljubljana (21
ha), Vindobona/Beč (19 ha),
Florentia/Firenca (19 ha), IADER/Zadar (14
ha), Barcino/Barcelona (14 ha),
PARENTIUM/Poreč (7 ha), Ostia (2,4 ha).
RAZVOJNI PUT ANTIČKIH GRADOVA U
HRVATSKOJ
- naselja koja su sazrijevala u autohtonom
(ilirskom) ambijentu:
- svi gradovi Liburnije, osim Zadra
- mnogi gradovi u Dalmaciji
- naselja nastala doseljavanjem grčkog i
rimskog kulturnog i etničkog elementa:
- svi gradovi u Panoniji
- malobrojni gradovi na Jadranu
SMJEŠTAJ ANTIČKIH GRADOVA U
HRVATSKOJ
- na brežuljcima tipa castellum i oppidum:
pretežito ilirska naselja
- u ravnici ili na blagim padinama: gradovi
kolonije
- na poluotocima: Parentium, Arva, Iader,
Epidauros
- na pješčanim sprudovima: Aenona
TLOCRTNA SLIKA ANTIČKIH GRADOVA U
HRVATSKOJ
- pravilan predložak:
- ortogonalan (Issa, Pharos, Parentium,
Iader)
ISSA PHAROS
- radio-centričan (Pola)
- nepravilan predložak: Asseria, Varvaria
ASSERIA
GRČKI GRADOVI U HRVATSKOJ
- doticaji s Grčkom od 9. st.p.n.e.
- nalazi keramike
- utvrđenja gradina: tehnika megalitskih
bunja (kiklopski zidovi - opus quadratum)
22
- osnivanje kolonija od 4. st.pr.K. – cilj nije bio
osvajački (grčki gradovi postaju kulturna
žarišta)
- Issa (Vis) - prvi grčki grad na Jadranu. Grad
osnivaju doseljenici iz Sirakuze oko 389.
g.p.n.e.
- oblik nepravilnoga četverokuta, agora u
južnom dijelu grada
- ostatci kiklopskoga ziđa
- rimsko kazalište na poluotoku Prirovo
(danas samostan)
- Pharos (Stari Grad, o. Hvar) utemeljuju ga
doseljenici s otoka Parosa, 384. g.pr.K.
- agrarna kolonija, sačuvana grčka
poljodjelska parcelacija (scamnatia)
- kvadratni oblik grčkoga/rimskoga grada;
- urbana planimetrija – urbs quadrata;
- trg na sjecištu glavnih ulica
- Knidska kolonija na otoku Korčuli -
utemeljena možda prije Isse i Pharosa,
nepoznata lokacija
- stanovnici Issae osnivaju u 3. st.pr.K.
naselja-kolonije: Lumbarda (o. Korčula),
Tragurion (Trogir) i Epetion (Stobreč)
- Salona – ilirsko naselje postaje glavni emporij
(trgovačka luka)
23
PSEFIZMA
Starogrčki natpis uklesan u kamenu (3. st.pr.K.)
- najstariji poznati urbanistički dokument o
osnivanju grčkoga naselja govori o_
- razdiobi zemljišta na: naselje ograđeno
zidom i poljodjelski prostor u okolici;
- imenima obitelji s pripadajućim parcelama;
- pravima stanovnika koji su prvi zauzeli
zemlju i onih koji će doći kasnije
Psefizma je nađena u Lumbardi – grčkoj
agrarnoj koloniji na otoku Korčuli.
RIMSKI GRADOVI NA TLU HRVATSKE - rimska nazočnost 8 stoljeća: 3. st.pr.K. - 5.
st.
- za razliku od grčke, rimska kolonizacija
imala je osvajački cilj (prema rimskom pravu
s osvojenim teritorijem Rim je neograničeno
raspolagao)
URBANIZACIJA ISTOČNE OBALE JADRANA
- Rimljani nisu osnovali ni jedan novi grad
osim vojnih tabora;
- svi rimski gradovi postojali su i u predrimsko
doba kao autohtona ilirska (grčka) naselja;
- do početka 2. st. gradovi na Jadranu jedini
su gradovi na tlu današnje Hrvatske
URBANIZACIJA PANONIJE
- stalni vojni logori; utvrde tipa castellum;
- početkom 2. st. pretvaranje castruma u
naselja;
- broj naselja mnogo manji nego na Jadranu;
- najveći castrum je Mursa (Osijek);
- gradovi termalna lječilišta: Aquae Iassae
(Varaždinske Toplice), Aquae Ballisae
(Daruvar);
- veći gradovi: Siscia (Sisak), Marsonia
(Slavonski Brod), Cibalae (Vinkovci);
- manji gradovi: Andautonia (Ščitarjevo), Iovia
(Ludbreg), Ad Fines (Glina), Incerum
(Požega), Cuccium (Ilok) i dr.
RIMSKE CESTE U HRVATSKOJ
- svi glavni današnji cestovni smjerovi
(dijelom i trase) podudaraju se s rimskim
cestama: jadranska cesta, savska cesta,
podravska cesta.
DANAŠNJE STANJE RIMSKIH GRADOVA
A) jasno uočljiv gradograditeljski predložak:
Zadar, Poreč
B) dobro očuvana arheološka nalazišta:
Parentium (Poreč), Pola (Pula), Nesactium
(Nezakcij), Asseria (Podgrađe/Benkovac),
Aenona (Nin), Iader (Zadar), Salona (Solin),
Aequum (Čitluk/Sinj), Narona
(Vid/Metković);
C) slabije očuvana arheološka nalazišta:
Tarsatica (Rijeka), Curicum (Krk), Senia
(Senj), Varvaria (Bribir/Skradin), Scardona
24
(Skradin), Aquae Iassae (Varaždinske
Toplice), Andautonia (Šćitarjevo), Cibalae
(Vinkovci);
D) skromni, nedovoljno istraženi ostatci:
Fulfinium (Omišalj/Krk), Apsorus (Osor),
Arva (Rab), Argyruntum (Starigrad/Velebit),
Iovia (Ludbreg).
JAVNE GRAĐEVINE RIMSKOGA GRADA
AMFITEATRI
POLA – početak gradnje nekoliko desetljeća
prije Coloseuma u Rimu
Salona; Iader, Siscia, Mursa, Epidaurus, Equum,
Burnum (Kistanje)
Svaki grad nije imao amfiteatar – forum u funkciji
amfiteatra
SLAVOLUCI
Pola - Sergijev slavoluk
Iader - slavoluk Melije Anijane uzidan u
“Morska vrata” u 16. st.
- slavoluk s tri otvora uklopljen u istočni
bedem;
Asseria - Trajanov slavoluk
AKVEDUKTI
komunalne građevine / arhitektonske građevine
u krajoliku
Salona dužine 4 km
Dioklecijanov akvedukt (kod Solina) dužine 9 km
Iader dužine 40 km
GRADOGRADITELJSTVO KASNE ANTIKE (4.-6. st.) U ovom razdoblju započinje preobrazba
gradograditeljskoga ustroja postojećih gradova,
koja je posljedica političke i gospodarske krize,
te afirmacija kršćanstva. Preobrazba gradova se
očituje u smanjenju javnih površina, a povećanju
stambenih, te ustrojbi novoga središta oko
starokršćanskih crkvenih građevina: Poreč
(Eufrazijeva bazilika), Pula (kapela sv. Marije
Formoze), Salona (episkopalni centar).
- mreža utvrđenja (castrona) duž plovnih
putova na Jadranu: Veli Brijun; Cres, Rab,
Kornat, Vrgada (Zadar)
25
- palače: Kornati (Mala Proversa), Mljet
(Polače), Dioklecijanova palača
SALONA – Episkopalni centar
ZADAR (IADER)
- najvjernija slika antičkoga grada – ne zbog
očuvanosti antičkih građevina (kao Pula)
nego zbog nenarušene tlocrtne slike
- planirani grad – urbs quadrata
- smješten na poluotoku - P=15,4 ha;
700x230 m; 2000-3000 st.;
- pravokutni sustav ulica – insule: 50x25(30)
m, 40x25(30) m;
- decumanus – Calle larga (Široka ulica) –
sredinom poluotoka
- cardo – završava s Morskim vratima
(slavoluk Melije Anijane)
- gradski zid – ulaz u grad s jugoistoka
- forum i kapitolij na mjestu ilirskoga
(liburnijskoga) svetišta
- FORUM: 45x90 m, s tri strane okružen
jednokatnim trijemom; od kapitolija odvojen
ulicom i razlikom u visini (1,8 m)
- KAPITOLIJ: obrubljen dvostrukim trijemom s
tri strane; sličan francuskim primjerima
(Pariz) a različit od drugih primjera u Italiji i
Dalmaciji;
26
DANAŠNJE STANJE FORUMA I KAPITOLIJA - sjeverni dio
foruma: u 6. st. izgrađen ranosrednjovjekovni sakralni sklop
sv. Donata i sv. Stošije.
PULA (POLA)
- neuobičajeni plan rimskoga grada - nepravilan
radijalno - kružni plan na ilirskoj podlozi
(gradinski dojam naselja);
- jedan od rijetkih (možda i jedini) antički grad
kružnoga tlocrta
- ortogonalna planimetrija u manjoj mjeri – u
predjelu foruma i kapitolija, te donekle u
suburbiju;
- glavna ulica (decumanus) – kružna;
- svetište – na vrhu grada, na mjestu ilirskoga
svetišta (u renesansi izgrađen kaštel)
- forum – 81x31 m (odnos stranica 1:2,2);
- kapitolij – u nastavku foruma; dva hrama
- brojne sačuvane antičke građevine –
amfiteatar (arena), dva kazališta, dva
hrama, slavoluk, javne i stambene zgrade
NIN (AENONA)
- smještaj na pješčanom sprudu; nepravilan
kružni oblik;
- tlocrt - urbs quadrata (pravokutne insule
različitih veličina)
- razvoj: ilirsko naselje; rimski grad; rušenje
grada u 7. st.; sjedište hrvatskih kraljeva i
biskupa u 10. st.; rušenje grada u 17. st. u
27
ratovima između Turske i Venecije; od tada
naselje ruralnoga tipa
OSIJEK (MURSA)
- rimski grad Colonia Aelia Mursa - današnji
Donji grad
- vojni tabor za 6000 ljudi, površina oko 50
ha, najveći rimski grad u sjevernoj Hrvatskoj
(od 2. st. pretvorba u grad);
- Vizigoti razaraju Mursu 378. g.
SOLIN (SALONA)
Najveći rimski grad na tlu Hrvatske, jedan od
većih rimskih gradova (približne površine kao
Pompeji).
Iirsko naselje (sjedište Delmata); grčki emporij;
metropola rimske Provinciae Dalmatiae.
Tri prostorne i vremenske cjeline (rijetko su se
rimski gradovi širili izvan početnog okvira grada):
1 urbs vetus (najstariji dio grada; forum,
kapitolij, kazalište)
2 urbs nova occidentalis (amfiteatar)
3 urbs nova orientalis (starokršćanski sklop)
povijesna slojevitost (stratigrafija) – tri sloja:
- ilirsko-grčki;
- rimski;
- kasnoantički– ranosrednjovjekovni;
DIOKLECIJANOVA PALAČA – SPLIT
Kasnoantička građevina, izvedena 300. godine s
ciljem da car Dioklecijan provede posljednje
godine života (305.-313.)
Slaveni i Avari razaraju Salonu 614. g.;
stanovništvo se sklanja u Dioklecijanovu palaču
iz koje se razvio srednjovjekovni Split
(Aspalathos). Split postaje tako nasljednik
urbanističke tradicije porušene antičke Salone.
- jedinstveni primjer u povijesti – polivalentna
građevina: carska palača / grad / vojni tabor;
- 215x175(189) m;
- objedinjene dvije sheme: urbs quadrata i
castrum;
28
- glavne ulice (cardo i decumanus) 23 m
(helenistička tradicija);
- gradska vrata:
- porta aurea (zlatna, sjeverna);
- porta argentea (srebrna, istočna);
- porta ferrea (brončana, zapadna);
- morska vrata
- sjeverni dio: stanovanje vojske i posluge
- južni dio: carske odaje, Jupiterov hram,
Dioklecijanov mauzolej.
Prilagodljivost palače - ona postaje grad
pretvarajući svoja arhitektonska obilježja u
urbanistička.
DIOKLECIJANOVA PALAČA - SREDNJI VIJEK
SREDNJEVJEKOVNI GRADOVI
Razdoblje srednjeg vijeka počinje:
- 476. g. pad Zapadnoga Rimskoga Carstva
- 529. g. zatvorena posljednja klasična
akademija u Ateni, utemeljen benediktinski
red u Italiji,
a završava:
- 1453. g. pad Carigrada
- 1492. g. otkriće Amerike
- 1517. g. početak reformacije
U evropskom i mediteranskom prostoru početak
perioda nazvanog Srednji vijek poklapa se sa
raspadom Rimskog carstva i tzv. seobom
naroda. Promjene su se odvijale tokom nekoliko
stoljeća, a karakterizira ih dominacija kršćanstva
i feudalizam kao novi društveni sistem.
Rani srednji vijek (V stoljeće nove ere), period je
raseljavanja stanovništva iz gradova. Tako je
velegrad Starog vijeka Rim spao u VII stoljeću
na svega 40.000 stanovnika Formira se nova
dominirajuća klasa feudalci, a to su vlastela s
jedne i svećenstvo s druge strane, iako u
početku nepovjerljivi prema gradovima,
prihvaćaju gradove kao nove izvore prihoda.
Tako dolazi do osnivanja novih gradova oko
feudalnih zamkova, samostana i crkvenih
središta. Radi razvoja zanatstva i trgovine mnogi
novi gradovi se osnivaju na važnijim
komunikacijama, kopnenim i vodenim, posebno
na raskršćima cesta, prijelazima preko rijeka i
morskim lukama ili na već srušenom ili
polusrušenom rimskom gradu.
Urbana struktura srednjevjekovnih gradova bila
je veoma različita. Najveći dio njih nastajao je i
razvijao spontano kroz više stoljeća - takvi
gradovi imaju nepravilnu mrežu ulica. Manji dio
gradova je u Srednjem vijeku bio gradjen planski
najčešće sa ortogonalnom mrežom ulica i uličnih
blokova.
29
Gradovi su dobivali povlastice, posebno oni
izgradjivani na kraljevom zemljištu, koji su
dobivali naziv "slobodni kraljevski grad", Građani
su također imali posebna prava.
Srednjevjekovni grad je postao veoma privlačan
za seosko stanovništvo koje u feudalnom
sistemu ima veoma malo sloboda.
U ranom Srednjem vijeku grad je bio centar
proizvodnje, prvenstveno zanatske, tako da su
80 % stanovništva činili proizvodjači i njihove
obitelji. Osnivaju se udruženja zanatlija
tzv.cehovi koja osiguravaju kvalitetu proizvoda .
U srednjovjekovnom gradu se formira
gradjanska klasa koja već u IX stoljeću počinje
borbu za svoje oslobadjanje od feudalnih
gospodara. Osamostaljenje gradova od
feudalnih gospodara, koje je nekad bilo vršeno i
nasilnim putem dovelo je do stvaranja gradske
samouprave - komuna sa svojim gradskim
vijećima i statuta sa zakonskom snagom.
Ovakvo osamostaljenje građanske klase i
preuzimanje lokalne samouprave imalo je
odraza i na organizaciju gradskog prostora. U
srednjovjekovnim gradovima izgrađuju se
reprezentativne gradske vječnice, često na
posebnom trgu. Kroz to u mnogim
srednjevjekovnim gradovima nalazimo dva trga
jedan crkveni (duhovna vlast) a drug građanski
(svjetovna vlast). Takvim naglašenim
formiranjem dvaju gradskih centara - sakralnog
(crkva) i profanog (vijećnice) srednjevjekovni
gradovi poprimaju svoj karakterističan i
prepoznatljiv bipolarni oblik.
Gradovi Srednjeg vijeka su maleni, najveći grad
srednjeg vijeka je Venecija s ~140.000 st.
koncem XIII st., uz nju je po veličini
Konstantinopolis (400. 000 st). Dubrovnik je po
broju stanovnika bio najveći u Hrvatskoj (6.000
st.)
Gustoća izgrađjenosti u tim gradovima bila je
veoma visoka, većina ulica uske i bez ikakvih
sanitarnih uredjaja što je pospješivalo razvoj
bolesti i epidemija velikih razmjera. Česti su bili i
požari koji su uništavali čitave četvrti.
Takve prilike u gradovima uvjetovale su spor
rast gradskog stanovništva koje je npr, u
Engleskoj za tri stoljeća (od XI do XIV) poraslo
samo za 2,2 puta.
Povijest hrvatskih gradova i hrvatskog
urbanizma počinje sa srednjim vijekom. Srednji
vijek je kulturno-povijesno razdoblje u kojemu
nastaju prvi gradovi sa hrvatskim stanovništvom.
Hrvatski srednjovjekovni gradovi nisu dostigli
bogatstvo i sjaj francuskih, nizozemskih ili
njemačkih gradova, ali su usporedivi i slični s
talijanskim i srednjoeuropskim gradovima.
Medju srednjevjekovnim gradovima izgradjenim
na našoj jadranskoj obali planski su utemeljeni:
Korčula, Ston, Pag i dijelovi Dubrovnika.
Dubrovnik je već u XIII stoljeću dobio svoj
Statut, a poslije požara 1296. godine grad je
dobio novi plan sa sistemom paralelnih ulica
okomito položenih na glavnu,široku ulicu Place
(današnji Stradun).
TIPOLOGIJA SREDNJOVJEKOVNOGA GRADA prema mjestu nastanka
- gradovi antičkoga naslijeđa;
- kontinuitet rimskoga grada: Firenca,
Bologna, Lucca, Pistoia, Verona, Piacenza;
- ugradnja grada u rimske građevine: Tours,
Arles, Split;
- novi gradovi na antičkim temeljima:
Strasbourg, Bordeaux, Rouen;
- očuvanost rimskoga položaja: Avenche,
Urbisaglia, Ljubljana
- gradovi nastali oko nekih žarišta (crkva,
samostan, utvrda);
- gradovi na povoljnim mjestima (na
brežuljcima, uz vodu).
30
prema centričnosti
- monocentrični gradovi
- bicentrični (dvojni) gradovi (Carcassone,
Budimpešta, Zagreb)
- policentrični gradovi (Reims, Hiledsheim)
prema tlorisnom predlošku
- linearni gradovi (Edinburgh, Križevci) -
formirani uz jaku prometnicu, izduženi
- koncentrični gradovi (Bale, Nordlingen)-
nastaju prstenastim širenjem
- spiraloidni gradovi (Motovun)- obično
«obavijeni» oko stožastih brežuljaka
- zvijezdasti gradovi (Siena, Žminj)- na
mjestima gdje se sutiče više putnih pravaca
- ortogonalni (Klasični) gradovi (Zadar,
Poreč)-uvijek planirani; novi gradovi ili
gradovi često rimskog podrijetla
- vretenasti gradovi (Samobor)-linearan grad
od l ulice sa proširenim «tržišnim» mjestom
- radijalno koncentrični- poprečno prosječene
ulice spajaju gradska vrata i trg u središtu
naselja
prema društveno-političkom položaju
- slobodni kraljevski gradovi
- gradovi-države
- crkveni gradovi
- feudalni gradovi
SMJEŠTAJ SREDNJOVJEKOVNIH GRADOVA
- položaji koji omogućuju obranu
- povoljan zemljopisni položaj: prijelaz preko
rijeke, spoj dviju rijeka, prestanak plovnosti
rijeke, morski zaljev, raskrižje važnih putova,
mjesta prije planinskog masiva
PLANIRANJE SREDNJOVJEKOVNOGA GRADA - nepravilni i spontano nastali gradovi
- novoutemeljeni planirani gradovi u vojne,
kolonizacijske i trgovačke svrhe:
a) pravilna geometrijska (ortogonalna)
planimetrija;
b) bastide i borgade - novoutemeljeni
planirani gradovi/naselja osnovani zbog:
vojnoga značaja, gospodarske obnove
ratovima opustošenih područja. To su
naselja poluurbanih obilježja (“između sela i
grada”) neka vrsta preteča renesansnoga
urbanizma – traganje za srednjovjekovnim
idealnim gradom;
- naziv bastide u Francuskoj i Engleskoj, a
borgade (castelli franchi) u Italiji.
ZONIRANJE SREDNJOVJEKOVNOGA GRADA
Etnička podjela
- kvartovi etničkih grupacija, židovski kvartovi
Socijalna podjela - kvartovi s vilama bogatih i plemstva,
- kvartovi sa skromnim građanskim kućama
31
Specijalizacija ulica prema zanimanjima - torbarska, kožarska, mesarska
Specijalizacija gradskih četvrti - trgovine - raspršene po gradu; “gradovi su
djeca trgovine”;
- tržnice - u rubnim dijelovima grada; ispred
gradskih vrata – podgrađe/grad trgovaca;
- radni predjeli - jedinstvo rada i stanovanja:
proizvodi se u prizemlju, a stanuje na katu
- trgovi - crkveno i svjetovno središte: trg s
katedralom/crkvom; trg sa gradskom
vijećnicom;
- sveučilište.
IZGRAĐENOST SREDNJOVJEKOVNOGA
GRADA
- velika gustoća izgradnje: do 100% (Italija –
Venecija)
- velika gustoća naseljenosti - prosječno 100-
150 st./ha, do 500-700 st./ha
URBINO
SREDNJOVJEKOVNI TRGOVI
- prostori za javne predstave
- specijalizacija trgova
* katedralni trg
* trg vijećnice
* trg tržnica
FIRENZA A – PIAZZA DUOMO
B - PIAZZA DELLA SIGNORIA
- tipološka raznolikost
- oblik: nepravilan i geometrijski (rijetka stroga
geometrija);
- introvertiranost (ulice ulaze na trg u
uglovima i bočno, rijetko u osi pročelja
glavne zgrade);
- različiti od antičkih, renesansnih i baroknih
trgova (manji i drukčijih tlocrtnih oblika).
SIENA – PIAZZA DEL CAMPO
32
SREDNJOVJEKOVNE ULICE, GRADSKI
BLOKOVI I PARCELE
- ulice: sustav kapilara, mala širina (7-8 m, 5-
6 m, 2 m)
- različitost blokova: pravilni (četvorinasti,
pravokutni), zakrivljeni, nepravilni;
- parcela: najčešće uska i dugačka sa
zabatima zgrada prema ulici.
LÜBECK
GRADSKI ZID
- obrambeni značaj - masivna konstrukcija i
kule (utvrđenje);
- pravno-administrativni značaj - primjena
zakona i propisa unutar gradskoga zida;
- društveni značaj - osjećaj zajedništva i
međusobne povezanosti.
VODA U SREDNJOVJEKOVNOME GRADU
- dio sustava utvrđenja
- prometnica
AMSTERDAM
- pokretač gospodarstva: pomorstvo,
trgovačke luke
- dio tehnološkoga procesa obrtničke i
manufakturne proizvodnje
- dio urbanoga ustroja (Venezia, Amsterdam,
Bruges, Nürnberg)
- bunari (u dvorištima, na trgovima)
KOMUNALNA INFRASTRUKTURA
SREDNJOVJEKOVNOGA GRADA
- nema kanalizacije i vodovoda;
- vodotoci se često koriste kao smetlišta;
- ulice nepopločene;
- prvi pločnici: Pariz (12. st.), Firenca (13. st.),
Engleska (14. st.);
- javna kupališta;
- bolnice, karantena (obveza od 14. st.).
NAČIN KORIŠTENJA JAVNIH PROSTORA
GRADA
religijske svečanosti:
velike crkvene zabave, procesije, scenske
predstave (crkvena prikazanja, religijski
igrokazi);
građanske svečanosti:
organizirane i spontane pučke zabave; turnirske
igre i natjecanja; prigodni sajmovi;
u Bologni: javni izbor sudaca, rektora,
sveučilišnih profesora i laureata; predstave
putujućih pjevača, svirača, glumaca, žonglera i
mađioničara;
javna kažnjavanja:
stupovi srama, vješala, lomače
SREDNJOVJEKOVNO URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO - sigurnost života u gradu;
- podizanje i održavanje gradskoga zida;
- zaštita od požara;
- izgradnja duž ulica i održavanje ulica;
- zabrana izbočina na zgradama prema ulici
- Prag, 1313. g. - potrebna dozvola za
izgradnju ili dogradnju
- Genova - propis za zgrade prema luci
33
SREDNJOVJEKOVNI HRVATSKI GRADOVI
STAROHRVATSKI GRADOVI
9.-12. stoljeće (do 1102. g.)
Utvrđena gradišta: Mrsunjski lug (Slavonski
Brod), Sv. Petar (Ludbreg), Gradina (Gudovac,
Bjelovar), Bedem-gradište, Čerinci (Okučani),
Tvrđa Sv. Ane u Šibeniku, Bribir (Skradin), Stari
Gočan (Istra)
Nove urbane jezgre: Nin, Knin, Biograd, Bribir,
Šibenik, Klis, Omiš, Imotski; Zagreb, Sisak,
Vinkovci, Osijek
Kroatizacija antičkih gradova: Poreč, Pula, Osor,
Krk, Rab, Senj, Zadar, Trogir
Svrha ranosrednjovjekovnih gradova:
obrambena, administrativno-crkvena, trgovačka
GRADOVI KASNOGA SREDNJEGA VIJEKA
(1102.-1526. – razdoblje Ugarsko-hrvatske
države)
- naseljavanje Slavonije (sjeverne Hrvatske):
početak urbanizacije
- poticaj: ratna opasnost - Tatari (13. st.),
Turci (15.-16. st.)
- slobodni kraljevski gradovi
- vojna krajina (od 16. st.) – završetak
srednjega vijeka
- brojni srednjovjekovni gradovi-burgovi
porušeni (napušteni)
- neki burgovi pregrađeni u utvrde
renesansnih obilježja
- početak osnivanja novih renesansnih
gradova
SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI NA JADRANU - sačuvan populacijski, ustavno-pravni,
urbanistički i komunalni kontinuitet iz antike;
- autohtone vrijednosti - mediteranski grad
izvornih obilježja: Dubrovnik, Split, Korčula;
- velika gustoća gradova;
- česti sukobi gradova zbog zemljišnih
posjeda na njihovim granicama.
SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI U SJEVERNOJ HRVATSKOJ Antički gradovi nestali ili su se pretvorili u sela
na mjestu ruševina (ratovi, loš građevni
materijal). Izgubljen svaki trag antičkoga
gradograditeljskoga naslijeđa. Uveden je novi
gradograditeljski ustroj. Mala gustoća gradova.
Procvat gradova u 14. i prvoj polovici 15. st.
zaustavljen je krajem 15. i u 16. st. zbog turskih
osvajanja.
SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI PREMA NAČINU NASTANKA kontinuitet iz antike
- kulturno-etnički i smještajni kontinuitet:
Poreč, Pula, Rab, Zadar, Trogir;
- kulturno-etnički kontinuitet: Split/Salona,
Dubrovnik/Epidaurus;
- kontinuitet imena: Sisak/Siscia, Senj/Senia,
Knin/Ninia, Makarska/Muccurum;
- kontinuitet mjesta: Nin, Skradin, Osijek
podgrađa utvrda - Varaždin, Krapina, Križevci, Virovitica,
Vukovar, Ilok
samostalna naselja - civitas na Jadranu;
- slobodni kraljevski gradovi u Slavoniji
gradovi oko nekih žarišta
- ilirska gradina ili staroslavensko gradište
- crkveno središte (biskupija, župna crkva,
samostan): Đakovo, Lepoglava, Topusko
- mjesto trgovanja i sajmova: Varaždinske
Toplice
Napomena: grad Pag nastao je na razmeđi
srednjeg vijeka i renesanse, po vremenu
nastanka spada u renesansne, a po nekim
elementima grada u srednjevjekovne.
34
GRADOVI PREMA TLOCRTNOJ SLICI - gradovi ortogonalnoga rastera: Gradec
(Zagreb), Pag, Ston...
VELIKI STON
- gradovi radijalnoga tlocrta: Beram
BERAM
- gradovi geometriziranoga tlocrta: Cavtat,
Dubrovnik, Hvar, Korčula...
- gradovi kružnoga (koncentričnoga) tlocrta: Bale, Brseč, Grožnjan, Labin,
Motovun, Sv. Lovreč, Višnjan...
BALE
- gradovi izduženoga tlocrta (duž ceste):
Kaptol (Zagreb), Krapina, Križevci,
Virovitica, Daruvar, Našice,Đakovo,Vinkovci,
Vukovar, Osijek...
VUKOVAR
- gradovi nepravilnoga tlocrta: Knin,
Šibenik, Omiš, Makarska, Buje, Rovinj...
ŠIBENIK
35
GRADOVI NASTALI PREMA URBANISTIČKOM PLANU: Dubrovnik, Korčula, Pag, Ston; Gradec
(Zagreb), Hvar
DUBROVNIK
6.-7. st. - biskupsko sjedište. Kaštio – najstariji
dio grada.
Prvo i drugo proširenje dolaskom izbjeglica iz
Epidaurusa.
9.-10. st. - treće proširenje izgradnjom Pustijerne
10.-11. st. – četvrto proširenje - regulacijski plan
iz 1272. Početak izgradnje Lovrijenca.
- 13. st. – peto proširenje poslije
požara, regulacijski plan 1296.
Obnova grada nakon potresa 1667. očuvala je
srednjovjekovnu urbanu matricu (uličnu mrežu,
parcelaciju, gustu blokovsku strukturu, tip kuće)
KORČULA
Najstariji podaci o gradu iz 10. st.
Gradski statut iz 1216.
36
STON (VELIKI STON, MALI STON)
Grad-blizanac - dva grada u dvije uvale,
međusobno spojena zidom dugačkim 5,5 km.
Sačuvani izvorni dokumenti (djelomice i nacrti) o
planiranju grada u 14. st.
Grad osnovala Dubrovačka Republika na mjestu
solane (kontrola ulaska na Pelješac).
ZAGREB - Metropolis Coatiae (saborski spis iz
1557.)
Bicentričan (dvojni) grad: Gradec + Kaptol
Gradec - slobodni kraljevski grad (1242.);
- geometrizirani tlocrt (planirani grad);
3 samostana (na uglovima grada), crkve, građanske kuće
(obrtnici i trgovci); od 18. st. plemićke palače i javne zgrade
Kaptol - crkveni grad - najveći srednjovjekovni
crkveni grad u Hrvatskoj. 1093./94. -
37
utemeljenje Zagrebačke biskupije
(početci urbanoga razvoja).
- spontani, razvoj duž glavne ulice
Četiri fizički i socijalno različita dijela grada:
- katedrala s biskupskom utvrdom;
- Ves - kanoničke kurije i vrtovi;
- Dolac – nepravilna i gusta izgradnja,
cistercitski samostan, župna crkva sv. Marije
- Opatovina – planirano naselje obrtnika
Gradska vrata – Bakačeva (južna), sjeverna,
Pisani most.
Približavanje dva grada: prvi sajam - Harmica
(1631.).
1850. – ujedinjenje u jedinstveni grad Zagreb
HVAR
Grčko i rimsko naselje Dimos (nema arheoloških
tragova).
Gradski trg sa nizom javnih građevina: katedrala
(14.-16. st.), arsenal (1579.), kazalište (1612.),
gradska loža, knežev dvor, toranj sa satom,
mandrač (16. st.).
VARAŽDIN se razvija od 12. st. kao građansko
naselje uz feudalni grad.
Prvi slobodni kraljevski grad u Hrvatskoj (1209.).
Od 15. st. naziru se obrisi gradske ulične mreže
u obliku spontano nastaloga rastera. Jači urbani
razvoj od 16. st. kada postaje sjedište
Generalata Slavonske vojne krajine
OSIJEK je ranosrednjovjekovno naselje istočno
od ruševina Murse (6.-9. st.).
Kasnosrednjovjekovni kaštel Eszek na mjestu
današnje Tvrđe
- neutvrđeno podgrađe kaštela ispod južnih
zidina
- 1526.-1687. turski grad;
- turski drveni most Osijek-Darda, 8 km,
1566., jedan je od najvećih tadašnjih
graditeljskih pothvata u Europi;
SPLIT
Tri dijela srednjovjekovnoga grada:
- urastanje grada u Dioklecijanovu palaču
(djelomice zadržana rimska planimetrija)
38
- širenje grada prema zapadu (nepravilna
planimetrija)
- seoska naselja–podgrađa: Veli Varoš (A) i
Lučac (B)
ŠIBENIK
Srednjovjekovni grad bez antičke tradicije;
mrežasta urbana struktura; grad branile
kasnosrednjovjekovno-renesansne utvrde: tri s
kopna i jedna s mora
ROVINJ
Grad na otoku (kasnije spojen s kopnom). Gusta
nepravilna urbana struktura sadrži preklopljeno
ilirsko, antičko i srednjovjekovno tkivo grada
POVRŠINA SREDNJOVJEKOVNIH GRADOVA
U HRVATSKOJ
- Zadar 24,64 ha; Zagreb (Gradec) 22,95 ha;
Pula 22,15 ha
- Varaždin 17,83 ha; Nin 16,67 ha; Dubrovnik
14,48 ha; Šibenik 10,80 ha;
- Krk 9,30 ha; Koprivnica 7,58 ha; Rijeka 7,49
ha; Senj 6,81 ha; Rab 6,14 ha; Veliki Ston
5,94 ha; Split 5,80 ha; Ilok 5,65 ha; Poreč
5,63 ha; Trogir 5,62 ha; Rovinj 5,48 ha; Pag
5,35 ha;
- Hvar 3,42 ha; Korčula 2,59 ha; Motovun
2,13 ha; Bakar 1,74 ha;
- Bale 0,81 ha; Hum 0,41 ha.
KOMUNALNA OPREMA Dubrovnik - 14. st. početak popločavanja ulica
- 1407. g. odluka o popločenju gradskih ulica
- 1415. g. utemeljena služba gradske čistoće
- 1436. g. izgrađeni vodovod i kanalizacije
Veliki Ston - 1581. g. izgrađen vodovod
URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO Potanke gradograditeljske odredbe u gradskim
statutima:
- Dubrovnik 1272. i 1296. g.
- Korčula 1216. i 1265. g.
- Hvar 1331. g.
DUBROVNIK
- građevna dozvola: kazne za pomicanje
građevne linije
- Prijeko: širina ulica 10 palma (2,56 m);
zabranjene vanjske stube
- 1332. g. - odluka o uklanjanju svih vanjskih
stuba
- 1516. g. - odluka o uklanjanju balkona u tri
ulice
VELIKI STON
- širina glavnih ulica: 6 m;
- širina sporednih ulica: 2-3 m.
39
FEUDALNI (PLEMIĆKI) UTVRĐENI GRADOVI Površinom maleni i stiješnjeni gradovi, različitog
izgleda i tlocrtnoga ustroja.
Graditeljski elementi: gradski zid, jarak (grabište,
opkop), glavna (branič) kula, ulazna kula, drveni
pokretni most, zgrade za stanovanje (palas,
palača, hiža), kapela.
Malobrojni sačuvani gradovi (nekada ih je bilo
oko 700). Napušteni i izgrađeni dvorci u nizini
(Medvedgrad / Šestine, Cesargrad / Novi dvori
klanječki …)
Porušeni u seljačkim bunama, vlastelinskim
sukobima i turskim ratovima. Porušeni u 16. st.
prilikom ustrojbe Vojne krajine (između Une i
Kupe).
RUŽICA (ORAHOVICA)
MEDVEDGRAD
Građen 1245.-1250. nakon provale Tatara u
Hrvatsku: kralj Bela IV dao je zemljište, papa je
financijski pomagao, a zagrebački biskup je
vodio gradnju.
Od 13. st. izmjenjuju se vlasnici - posljednji
vlasnici grofovi Kulmer. Uništen u potresu 1590.
GRADOVI RENESANSE
- razdoblje XV i XVI stoljeća
OTKRIĆA
- prekomorska otkrića – Vasco de Gama, put
do Indije oko Afrike 1499; Kolumbo, otkriće
Amerike 1492.
- tiskarstvo – širenje pismenosti i razmjene
saznanja (Gutemberg 1455.)
- barut – znakovite promjene u ratovanju i
vojno inženjerskim graditeljskim zahvatima
- perspektiva – u slikarstvu 14 st. (Giotto),
primjena u arhitekturi u doba renesanse
- mikroskop;
- heliocentični sustav (Kopernik oko 1500.)
Renesansa je zajednički naziv za civilizacijski i
umjetnički (stilski) preporod nadahnut idealima
humanizma i inspiriran antikom, što je rezultiralo
nizom promjena koje su nastale u umjetnosti
graditeljstvu i urbanizmu u 15 i 16 stoljeću.
Mnogi povezuju renesansu sa idejama
humanizma koja propagira potrebu gradskog
čovjeka da živi i kreće se kroz umjetnički
uobličene prostore.
L. Mumford sasvim ispravno konstatira da su
navike i oblici srednjevjekovnog života ostali još
najmanje tri stoljeća nakon njegovog "prestanka“
- ako šesnaesto stoljeće prihvatimo kao
prijelomnu točku,
Mumford ne prihvaća renesansu kao stvarni
"preporod“ ali priznaje tom pokretu veliko
značenje u fizičkoj transformaciji
srednjevjekovnog grada i zaključuje da ne
postoji renesansni grad i da je tek u razdoblju
baroka u 17. i 18. stoljeću došlo do formiranja
novog shvaćanja grada.
Medjutim, i ako se u doba renesanse ne može
govoriti o nekim revolucionarnim promjenama
strukture grada postoji niz elemenata
oblikovanja grada karakterističnih za renesansu.
40
To su ravne ulice i pravilno oblikovani ali ipak
intimni trgovi koji su u kolijevci renesanse Italiji
pod utjecajem antičke agore i foruma prenijeli
društveni život u otvorene prostore - arhitektura
javnog otvorenog prostora afirmira izgubljene
vrijednosti društvenog života (agore, foruma).
Grade se zgrade društvenog značaja (škole,
bolnice, ubožnice, tržnice, hoteli, muzeji,
galerije, kazališta, banke...)
Život izvan grada postaje sigurniji - grade se
ladanjski kompleksi u pastoralnom ambijentu,
često su žarišta kulturnog i društvenog života.
Stilske karakteristike arhitektonskih elemenata
renesansnog grada derivirane su iz stilskog
vokabulara antike: okrugli luk, trijem i
ponavljanje jednakih elemenata vijenaca,
prozora i stupova na pročelju. Prizemna zona
kuća se rastvara (arkade, veći otvori) čime se
mijenja dotašnji izgled i obogaćuje funkcija ulice.
Jedno bitno obilježje renesansnog urbanizma je
i uključivanje u oblikovanje grada najznačajnijih
likovnih umjetnika tog vremena kao što su
Bramante, Michelangelo, Leonardo da Vinci i
drugi. Razvija se profesija arhitekta i urbanista
(društveno cijenjena i utjecajna osoba), kao spoj
znanosti, umjetnosti i zanatstva.
Feudalizam, kao društveni sistem, u gradovima
kasnog srednjeg vijeka biva potiskivan jačanjem
utjecaja nove gradjanske klase koja postepeno
pojačava svoju financijsku moć. Nasuprot
srednjevijekovnoj koncepciji božanske države i
skolastičkog svjetonazora kojeg zagovara
Crkva, renesansa u žarište stavlja ovozemaljske
vrijednosti, sekularni svjetonazor (radikalni
raskid sa skolastičkim svjetonazorom). Utjecaj
Crkve slabi djelom i kao posljedica reformacije
(Martin Luther 1517.).
Gradovi kao stasale komune postupno gube
autonomiju, nastaju jake magnatske vladavine
(Sforza, Medici), oblikuju se jake centralizirane
monarhije (Francuska, Engleska, Španjolska),
kneževine (Italija Njemačka). Renesansni grad
postaje žarište slobodarskih ideja, trgovine te
ekonomske i političke samostalnosti.
Naručitelji graditeljskog zahvata nije više samo
Crkva, nego vladar i imućni građanin (često
mecene umjetnosti)
U renesansi se razvoja znanosti i filozofija
individualizma. Štoviše renesansa afirmira
pojedinca (homo univerzalis) kao antitezu
srednjevijekovnog stvaraoca – anonimusa.
Kao što je to često bio slučaj i u ranijim
razdobljima ljudskog društva tako je i u doba
renesanse i baroka rat odigrao značajnu ulogu u
razvoju gradova a posebno urbanističkih teorija.
Uvođenje baruta u naoružanje dovelo je
postepeno do potrebe prestrukturiranja gradskih
zidina a što je za sobom povuklo i razvoj
inženjerskih konstrukcija obrambenih sistema,
tamo gdje je to bilo moguće vršene su
rekonstrukcije postojećih gradskih zidina ali je
potaklo mnoge graditelje i na rješavanje
problema neosvojivog "idealnog" grada. I dok
su renesansne intervencije u srednje vjekovne
gradove stvarale nove pojedinačne vrijednosti u
prostoru, idealni gradovi su, iako je malo njih
realizirano, donijeli novu kvalitetu planskom
pristupu razvoja grada. Nova obrambena
tehnika zahtjeva pravilne geometrijske oblike
gradskih zidina najčešće kružnog ili
poligonalnog tlocrta sa zvjezdastim
fortifikacijskim sistemima.
IDEALNI GRADOVI Utopistička preokupacija renesansnih
znanstvenika, umjetnika, graditelja i stratega -
tema traktata i teorijeskih rasprava s tek rijetkim
ostvarenjima.
Problemom idealnog grada bavili su se mnogi
vodeći graditelji, arhitekti i umjetnici renesanse i
baroka. Mnogi od njih pokušavaju naći rješenje
za grad koji neće biti samo obrambeno efikasan
već će zadovoljiti i drugim kriterijima harmonično
oblikovane i organizirane ljudske zajednice.
41
Talijanski teoretičari - Sheme idealnih gradova
Rezultati teoretskih rasprava o idealnom gradu
su brojne sheme idealnog grada, koje su osim u
Italiji nastale i u drugim evropskim zemljama,
Njemačkoj, Francuskoj, Holandiji i drugima.
Medju teoretičarima se posebno ističu:
Leone Battista Alberti koji je živio u Italiji u 15.
stoljeću - Alberti je otkrio Vitruvija: De re
aedificatoria, X libri. On je predlagao
funkcionalno zoniranje grada i gradskih ulica, a
teoretski je obrađivao i problem izbora mjesta za
izgradnju novog grada.
Antonio Averlino zvan Filarete, Talijan koji je
takodjer živio u 15. stoljeću svojim je teoretskim
radom izvršio značajan utjecaj na razvitak teorije
idealnog grada.
Francesco di Giogo Martini bio je čuveni
graditelj utvrđenja iz druge polovice 15. stoljeća.
U svojim teoretskim radovima zalaže se za
razumno izgrađivanu cjelinu grada koja
odgovara organizmu čovjeka. Razvija dva
osnovna tipa ulične mreže radijalno-
koncentričnu i pravokutnu.
Vicenzo Scamozzi (Skamoci) živio je u Italiji od
1552. do 1616.. On se zalaže za idealni grad
koji je kao cjelina umjetničko djelo stvoreno
rukom jednog arhitekta. Prema njegovom
projektu je izveden 1593 g. grad Palmanova s
radialno-koncentričnom šemom ulica - promjer
800 m, P= 50 ha.
Tri glavne faze razvoja A, B I C
- osnivanje grada (kraj 16. st.)
- proširenje fortifikacija u doba venecijanske uprave (17.-
18. st.)
- proširenje fortifikacija u doba Napoleona I. (početak 19.
st.)
42
Leonardo da Vinci – više nacrta idealnih
gradova, nije ostavio traktat o urbanizmu, ali se
bavio problemima grada:
- futuristička prometna rješenja, neshvaćena
u njegovo doba – ideja dvostrukog
(trostrukog) prometa;
- studija za Firencu promatranu kao idealan
grad (rijeka Arno svedena na kanal urbanih
obilježja)
- plan za povezivanje Firence i Pistoie
kanalom
Lucijan Vranjanin (Luciano Laurana) 1420.-97.
Franjo Petrić - Sretan grad 1551.
T. Campanella - Grad sunca (1602.)
- grad na brijegu kružnog oblika (promjera oko 3 km):
- radijalno-prstenasta ulična mreža
- sedam koncentričnih pojaseva s javnim sadržajima u
središtu
Dürer – neke upute za utvrđivanje grada, dvorca
i mjesta, Nurnberg 1527.
Ostvarenja: Freudenstadt (pokraj Stuttgarta),
manja naselja u Njemačkoj: Schloss Horst
(1558.), Schloss Meuhaus (1585.),
Aschaffenburg (1615.)
Kvadratičan tlocrt grada, u središtu dvorac, trg ispred ulaza u
dvorac, funkcionalno zoniranje grada: uprava, stanovanje,
trgovine, proizvodnja, socijalno zoniranje grada: plemićke,
vojničke i građanske kuće/parcele.
Planimetrija prometnica bliska shemi rimskoga grada.
43
Thomas More – Utopija (1516.)
- zamišljeni grad Amaurot: 240.000
stanovnika, 3.300 x 3.000 m
PLANSKI IZGRAĐENI GRADOVI Palmanova (1593.), Mannheim (1607.),
Sabbioneta (1615.)
MANNHEIM - osnovan 1607. oko postojeće
citadele (autor: H. Schickardt), razaran i
obnavljan nekoliko puta.
PLAN GRADA IZ 1607. (autor: H. Schickardt);
PLAN GRADA IZ 1699. (autor: Menno van Coehoorn)
Obilježja plana su:
- hijerarhija prometa, pravokutni raster ulica;
- različiti trgovi;
- drvoredi;
- različito arhitektonsko oblikovanje.
SABBIONETA (1615.) - srednjovjekovni grad s
renesansnim sustavom fortifikacija (približavanje
idealnim renesansnim shemama)
SABBIONETA - PLAN GRADA
UTVRDE POSTOJEĆIH GRADOVA Palermo, Ferrara, Beč, Amsterdam,
AMSTERDAM
- sustav kanala na ušću rijeke Amstel;
- “plan tri kanala” - planski organiziran grad.
44
RENESANSNO GRADOGRADITELJSTVO U HRVATSKOJ Renesansa u Hrvatskoj je razdoblje:
- 15.-17. st. Dalmacija, djelomično Istra
- 16.-17. st. kontinentalna Hrvatska
KULTURNI UTJECAJI
- utjecaj Italije
- utjecaj Srednje Europe
POLITIČKE PRILIKE
- turski ratovi
- Hrvatska - Antemurale Christianitatis,
Reliquiae Reliquiarum
- 1493. bitka na Krbavskom polju
- 1593. bitka kod Siska
- 1683. bitka kod Beča
- 1699. mir u Srijemskim Karlovcima
GRADOVI SE NEUJEDNAČENO RAZVIJAJU
- neprekinuti razvitak
Gradovi na Jadranu; Zagreb, Varaždin, Križevci,
Koprivnica; novi dijelovi naselja izvan stare
urbane jezgre - najčešće duž prilaznih putova;
ugradnja renesansnih zgrada u srednjovjekovno
tkivo grada
- orijentalna preobrazba
Osijek, Vukovar, Ilok, Đakovo, Požega, Pakrac,
Virovitica, Čazma
- vojni gradovi
Najvažnija gradograditeljska djelatnost tijekom
16. i 17. stoljeća:
- novi grad: Karlovac
- utvrde i kašteli:
- Sisak i Nehaj (nove građevine);
- dogradnja srednjovjekovnih feudalnih
gradova: Varaždin, Križevci, Koprivnica…
PLANSKI IZGRAĐENI GRADOVI Karlovac (1579.)
Pag (1441.) Juraj Dalmatinac (?)
Varaždin, Koprivnica
Karlovac (1579.) ing. Gambon
- vojni i civilni grad od samoga početka
- 1581. - povelja povlastica kralja Rudolfa II.
- 1781. - povelja slobodnoga kraljevskoga
grada kralja Josipa II.
- do 1650. - izgradnja unutar zidina
- nakon 1650. - stihijski razvoj predgrađa
- početak izgradnje grada 13. srpnja 1579.
- autor plana nepoznat Martin Gambon - glavni graditelj (12
godina);
- izmjena brojnih graditelja:
- već u 17. st. zastarjela koncepcija grada
- neprestani popravci zbog: čestih poplava, močvarnoga
terena, nikad dovršene izgradnje, nekvalitetnoga materijala
Pag (1441.)
Utemeljen 18. ožujka 1443. prema
urbanističkom planu čije se autorstvo pripisuje
Jurju Dalmatincu.
Plan navješćuje renesansnu urbanističku
zamisao - simetrična/osna kompozicija trga
45
VARAŽDIN
U 16. st. ključna fortifikacija za obranu Austrije
(Štajerske) od Turaka i sjedište generalata
Slavonske vojne krajine. Srednjovjekovni
Wasserburg pregrađuje se u renesansno
utvrđenje (1543., Domenico dell’Allio);
- podgrađe (slobodni kraljevski grad) utvrđuje se
renesansnim bedemima i grabištem s vodom;
- oko renesansnoga grada (izvan Via Fossata ambiens)
razvija se predgrađe, čija je naseobinska ustrojba
većim dijelom sačuvana.
KOPRIVNICA
Izgradnja renesansne tvrđave na
srednjovjekovnoj podlozi od sredine 16. st. Od
17. st. razvija se podgrađe po liniji grabišta i duž
prilaznih putova.
UTVRDE POSTOJEĆIH GRADOVA Osijek (turski Osijek), Zadar (1630.), Šibenik
(sistem utrda Coronelli), Slavonski Brod, Split
(1660.), Biskupski Kaptol (Zagreb 1473.-76.),
Dubrovnik (15.-17. st.)
ZADAR
Najvažniji grad Dalmacije u doba mletačke vlasti
(16.-17. st.) - sjedište generalnoga providura.
Michele i Girolamo Sanmicheli grade tvrđavu na
ulazu u grad, te renesansna utvrđenja grada
ZADAR PLAN GRADA
46
ŠIBENIK
Srednjovjekovni grad s renesansnim tvrđavama
1. Sv. Ana (u sklopu gradskih bedema)
2. Sv. Ivan
3. Šubićevac
4. Sv. Nikola (morska tvrđava), graditelj Girolamo
Sanmicheli, 1540.-47.
SPLIT
Srednjovjekovni grad opasan zidinama i
renesansnim bastionima
PLAN GRADA , 1666.
- renesansne tvrđave: Gripe (1), Bačvice (2)
DUBROVNIK – renesansne kule
Gradske zidine (izgrađene u srednjem vijeku)
konačan izgled dobivaju u doba renesanse (15.-
17. st.).
Michele Michelozzi (15. st.) graditelj je: predziđa
s polukružnim kulama (bragama) ispred
sjevernog i zapadnog zida, kazamata na
Bokaru i Puntijeli (kazamat = sklonište), bunkera
za zaštitu od artiljerijske vatre, samica u tvrđavi.
DUBROVNIK – PLAN GRADA
1-Lovrijenac, 2-Minčeta, 3-Bokar, 4-Sv. Ivan,
5-Revelin (autor: Antonio Ferramolino)
RENESANSNI GRADITELJI U HRVATSKOJ
Michele Michelozzi (1396.-1472.): Dubrovnik
(predziđe s polukružnim kulama, kazamate na
Bokaru), Ston;
Michele Sanmicheli (1484.-1559.): Zadar,
Šibenik, Hvar;
Girolamo Sanmicheli (15./16. st.): Zadar (istočni
bastion), Šibenik (tvrđava Sv. Nikola, 1540.);
Domenico dell’Allio (Aglio, de Lalio), 16. st.:
glavni graditeljski nadzornik na hrvatsko-turskoj
granici, Varaždin (1543.-1575.), Graz;
Martin Gambon (16. st.): Karlovac, Cetingrad,
Slunj, Trst;
Cesare Porta (16./17. st.): Petrinja;
Joseph Vintana (16. st.), od 1576. glavni arhitekt
Hrvatske i Slavonske Krajine: Trst, Gorica;
Antonio Ferramolino (16. st.): Dubrovnik (šiljati
bastion - Revelin)
Alessandro Pasqualino (16. st.): Ivanić
Daniel Speckle (1536.-1589.): Varaždin (plan iz
1568.)
Martin Stier (17. st.), neostvareni prijedlozi za
gradove: Đurđevac, Koprivnica, Križevci,
Varaždin, Ivanić, Sisak, Petrinja, Karlovac, Slunj,
Ogulin, Otočac, Senj, Jablanac, Karlobag