Sveuilite u Zagrebu Prirodoslovno-matematiki fakultet Bioloki odsjek

RAZLIKA MONOKLONSKIH I POLIKLONSKIH PROTUTIJELA;

NAIN PROIZVODNJE

Protutijela, takoer zvana imunoglobulini, po sastavu su glikoproteini. Nastaju kao reakcija imunolokog sustava na prisutnost antigena u ljudskom tijelu. Stvaraju ih limfociti B, tj. plazma-stanice koje predstavljaju krajnje diferencirani oblik limfocita B. U uvjetima in vitro, tijekom imunokemijske reakcije dolazi do spajanja protutijela i antigena.S obzirom na specifinost antigena, postoje dva tipa protutijela:

1. monoklonska protutijela

2. poliklonska protutijelaGeorge Khler, Cesar Milstein i Niels K. Jerne su 1975. godine izolirali prva monoklonska protutijela iz klonova stanica. Za razvoj tehnike za proizvodnju monoklonskih protutitijela1984. godine dobili su Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.

Monoklonska protutijela proizvode se imunizacijom ivotinje (mi) s antigenom. Izoliraju se stanice slezene (sadre stanice limfocita B koje proizvode protutijela) imunizirane ivotinje. Fuzijom stanica slezene i mijelomskih stanica (besmrtne stanice, tj. stanice kojima je sposobnost diobe neograniena) dobiva se hibridoma stanica- stanica koja kontinuirano proizvodi protutijela bez potrebe za dodatnom imunizacijom. Kako su sva protutijela proizvod jednog klona stanice, ona su meusobno identina, te prepoznaju isti epitop antigena. Veliku vanost imaju u lijeenju karcinoma, te u razvoju lijekova sa ciljanim djelovanjem. Monoklonska protutijela prepoznaju odreene abnormalne proteine kancerogenih stanica. Svako monoklonsko protutijelo prepoznaje specifian protein. Neka monoklonska protutijela potiu imunoloki sustav da napadne te uniti stanice raka. Kako se kancerogene stanice razvijaju iz normalnih stanica, imunoloki sustav ih teko prepoznaje. Tako se neka monoklonska protutijela jednostavno prihvate na stanice raka ime one postaju uoljivije imunolokom sustavu.

Poliklonska protutijela dobivaju se iz razliitih stanica odnosno staninih linija. Iz tog razloga mogu prepoznati vie razliitih epitopa nekog antigena.Proizvode se imunizacijom ivotinje (zec, mi, koza). Kada se imunizirajui agens injektira u ivotinju, plazma-stanice poinju proizvoditi protutijela za unesene antigene. Serum (krvna plazma bez fibrinogena te ostalih koagulacijskih faktora) dobiven od imunizirane ivotinje naziva se poliklonski anitiserum. Antiserum sadri protutijelo prema antigenima kojima je izvedena imunizacija. Polikonski antiserum sadrava heterogenu smjesu protutijela razliitog afiniteta.Oko 75% intravaskularnih protutijela otpada na IgG- imunoglobulin G. IgG je jedini imunoglobulin koji prolazi placentalnu barijeru, prisutan je u visokoj koncentraciji u serumu, te od svih imunoglobulina, najstabilniji je za rad u u laboratoriju. Sam poces proizvodnje, kako monoklonskih tako i poliklonskih protutijela, ima svoje prednosti ali i nedostatke. Monoklonska protutijela prepoznaju samo jedan epitop te djeluju vrlo ciljano, dobivena hibridoma stanica je konstantan izvor identinih protutijela. Dok je za proizvodnju monoklonskih protutijela potrebno je vie resursa, naprednija tehnologija, a i sam proces je dugotrajan, proizvodnja poliklonskih protutijela ne zahtijeva visoku tehnologiju, te je potrebno manje resursa. Dobivena protutijela prepoznaju vie epitopa nekog proteina, tj. na isti protein vee se vie protutitijela ime on postaje uoljiviji.

2