A. Uglešić - Doktorska Disertacija (Povijesno-prostorni Okvir Istočnih Gota)

8/10/2019 A. Uglešić - Doktorska Disertacija (Povijesno-prostorni Okvir Istočnih Gota)

http://slidepdf.com/reader/full/a-uglesic-doktorska-disertacija-povijesno-prostorni-okvir-istocnih-gota 1/21

tr. POVUESNO-PROSTORNI

OKVIR

Gotsko

ime

prvi

put

se spominje

u

antidkim

izvorima

izmedu

16.

i 18.

god.

nakon

u

obliku

imena Gutones.

Tim nazivom

sluZilo

se viSe

latinskih

i

grdkih

pisaca

sve

sredine

2.

st

nakon

Krista.l

O

pradomovini

Gota

zna

se

malo.

Prihvaia se uglavnom

gotskog

povjesnika

Jordanesa2

(Getlarwn,

tV)

da

je jedan

dio

Gota

(sredinom

st.

prije

Krista, za vladavine

kralja

Beriga)

napustio Skandinavski

poluotok -

dana5nju

Svedsku, odnosno

poluotok

Gtttland

i

presao

na

ulie

Visle,

proderavli

odande

(Rugijce)

i Vandale.3

Tijekom iduieg

stoljeca

Goti

su se

podeli

Siriti s

prvo0lo

prostora,

te

su

pritom

sebi

podwgavali

susjede

(Vandale)

ili

ih

potiskivali

s

staniSta

@ste).

Gotsko

Sirenje

postupno

je

preraslo

u

seobu

prema

jugoistoku,

uz

tok

rijeke Visle.

Seleci

se

u

nekoliko

valova

oni su

tijekom

druge

polovice

2.

doprli

do

Pricrnomorja,

na

podrudja

danalnje

juZne

Rusije,

gdje

ie

se ustaliti

na

duZe

Na

tim

prostorima

izwlili

su

pritisak

na

plemena

koja

su

zatekli: Slavene,

Bastarne

i

sarmatske

Roksalane

i Alane. Jedan dio tih

plemena

uzmicao

je

zapadu i

pritom napadao na

granice

Cantva;

druga

plemena

u5la su u

plemenski

s

Gotima.a

Upravo

u

Pricrnomorju

doSlo

je

do

razdvajanja

Gota

na Istodne

(Ostrogote)

i

Gote

(Vizigote),

najvjerojatnije

tijekom

prve

pol.

3.

st.

Granica

medu njima

1

Narod

Gutona

spominju: STRABON

(Geographia,

VII,

1,3),

PLINUE STARIJI

(Historia

14,

99),

TACIT

(Germania,44,

l) i zemljopisac

PTOLOMEJ

(Geographia,

II,

5, 8

i II,

16). O tome

vidi:

H.

WOLFRAM,

1990,

3L-32;

V.

BIERBRAUER, 1994a,22;

ISTI,

1994c,51i

SCHMIDT,

1934,

195.

2

Jordanes

(6.

st., umro

nakon

531.

god.), gotskog

je

podrijetla

biskup

grada

Krotona

u

juZnoj

Na temelju starijih

radova

(Kasiodora

i

Priska)

sastavio

je

gotsku povijest -

De origine actibusque

3

Prema

JORDANESIJ,

Geth.,IV,

Goti

su

prelli

na kopno na

mjestu

koje

se od tada zove

i

to u

ni

lade;

na neCoj

su

bili

Gepidi.

4

Usp.t"t.

BRANDT,

1980,41"

13



je

otprilike

tokom

srednjega

i donjeg

Dnjestra.s

Da

su Goti

u

wijeme

vladavine

cara

Arapina

(243.-249.)

zasigurno

bili

podijeljeni

na

viSe

skupina

(plemena) svjedodi

kraljajednog

dijela

Gota

-

Ostrogotla.6

Cim

su

se

Goti

stabilizirali

u

svojim

novim

stani5tima

na

podrudju

Dnjestra

i Pruta,

su

s

neprestanim

napadima

i

na

granice

Carstva.

Tijekom

druge

pol.

3.

st.

preko

donjeg

Dunava,

a

isto

tako

preko

Crnog

mora

napadaju

obale

Male

Azije.

taj

nadin

oni

postaju najveCi

i najopasniji

neprijatelj

Carswa.

Znataianudarac

Gotima

Carswo

zadalo

god. 269., u

wijeme cara

Klaudija

II.

(268.-270.).

Tada su

pretrpjeli

vojni

por&,

koji

Ce

ih

preko

pedeset

godina

odvratiti

od

veiih

napada

na

granice

pa

su

su se

uglavnom

zadovoljavali

ratovima sa

svojim

susjedima

(Karpima,

Burgundima,

Vandalima

i

Gepidima).7

Vetik

Wraz

Gotima

je

zadao

god.

iKonstantin

I.

Veliki

(306.-337.)

u

Panoniji.

Nakon tog

poraza velik dio

Gota

i

saveznika

ponovno

je

naseljen

na

podrudja

Carswa.

Vrijeme

relativnog

gotskog ratnog

mirovanja bilo

je

wlo

znadajno

7a

njihovu

konsolidaciju.

U

to

doba

pada

pronalazak

njihova

pisma

-

runa.

Isto tako

tada

primaju

kr$ianstvo,

uglavnom

u

arijanskom

obliku,

i

to

preko

biskupa

Wulfile,

koji

i

sam

bio

po narodnosnoj

pripadnosti

Got

(Z.apadnt).

Wulfila

je

bio

pod velikim

carigradskog

patrijarha Euzebija" koji

je

takoder

pripadao arijanskoj

herezi. Na

u Antiohiji

god.

341.,

Euzebije

je

imenovao

Wulfilu

biskupom

podunavskih Gota,

ga

je

poslao

u

Gotiju

kao misionara.E

5

Na

isom

mj.

e

lOROlNeS,

Geth., XVI,

za

kralja

Osrogota

kaZe

da

je

Amal

"s

kojim

zapodinje

povijest

Iz

iste

porodice

poteCi

Ce

kasnije

i

najveCi istodnogotski

vladar

-

Teodorik

Veliki.

z

ruatnile

p

Gote

potukao

u

bici

kod

NiIa

(Narisns).

U

spomen

na tu

pob ;du

on

je

uz

svoje

ime

titulu

Gotski

(Gothicus).

Osim

Sto su

imali

mnogo

poginulih,

velik

broj Gota

(i

njihovih savezrika)

je

i

zarobljen, a dio

ih

naseljen u svojstvu

kolona u opustoSenim dunavskim

provincijama.

Usp.

M.

BRANDT,

1980,41.

8

Wuifilino

udenje

nije,

metlutim, nai5lo

na uspjeh

kod svih

Gota

pa

je

on nakon sedmogodiSnjeg

bio

primoran

tratiti utodi3te

na

podrudju

Carstva. S

njim

je

oti5ao

i

jedan

dio

pokrltenih

t4



Za

Istodne

Gote

od

konca

3. st.

pa

do

iza

sredine

4.

st.

ima

zaista

wlo

malo

Izvori

govore da

je

oko

pol. 4.

st.

njima

vladao

wlo

ratoboran

kralj

On

je

sebi

podjarmio

Henrle

i

neka

slavenska

plemena na

srednjem

Dnjepru

Visli,

a

podrudje

na

kojem

je

vladao

protezalo

se

od

Dona do

Dnjestra.

Za

vladavine

do5lo

je

do

hunske invazije.

Gotsko

odupiranje

hunskim

bilo

je

kratkotrajno.

Nakon

jednog

neuspjelog

otpora

Hunima,

kada su

ga

i

saveznici,

Hermanarik

je

izrnlio

samoubojstvo

(375.).10

Nakon

5to

su

porazili

Istodne

Gote,

Huni su

napali

iZapadne

Gote,

koji Ce

potraZiti

na

podrudju

Carstva.

God.

376.,

s

odobrenjem

cara

Valensa

(3M.-368.),

glavnina

prelazi Dunav

kod

Silistije,

i

tako

oni

postaju

prvi

barbarski

narod koji ie

naseliti

unutar

granica

Carswa.

Njima

se

pridruZio

i

manji

dio

Istodnih

Gota

i Alana.

dio

Istodnih

Gota

morao

se

pokoriti Hunima,

te

je

uSao

u

sastav

njihova

plemenskog saveza.

Barbari

koji su

pred

Hunima

prebjegli

na

zapail

su

velika

opasnost

za sva

podrudja

Rimskog

Carswa,

koje

je

bilo

primorano

s

neprestano

ratovati.

Godine

378.

Goti

su

zajedno

s Alanima

i

Tajfalima

potukli rimsku

vojsku

kod

a

u borbi

je

poginuo i

car

Valens. Isto

tako

oni

provaljuju

do

Carigrada

i

Alpi.tt

Godine

379.

carevi

Gracijan

(367.-383.)

i

Teodozije

I.

(379.-395.)

sa

su

vojskama

uspjeli

od

barbara

odistiti

nirik

i Trakiju,

no vei

iduie

godine

iz

Mezije

provaljuju

dobro

organizirane

barbarske

vojske

i

to u

dva

pravca.

Prva

sastavljena

uglavnom

od

Zapadnih

Gota

pod

vodstvom

Fritigerna

(Fritigernus),

je

u

Makedoniju

i Tesaliju,

dok

je

druga skupina,

sastavljena

uglavnom

od

i

Alana,

pod

vodstvom

Alateja

(Alathew) i

Safraha

(Safrach),

krenula

u

Car

Konstancije

II.

(337.-361.)

dodijelio

im

je

zemlju

na

podrudju

Donp

Mezije

-

kod

Nikopolja

c o

potis)

u danalnjoj

Bugarskoj.

Usp.

I.

PtlDIC,

1967,

l2O.

9

IOROANSS,

GCT4.,

XIV,

XLVII.

l0

Olp$irno o

Hermanarikovoj

vladavini:

H. SCHREIBER,

1981, 75-89;

H. WOLFRAM,

1990,

rr

usp.

I.

PUDIC,

1967,121.



Meziju

i

Panoniju,

te

zaposjedala

gradove

Mursu

(Osijek)

i

Stridon.rz

Do

susreta

ca6va

doSlo

je

u

Sirmiju.

Tu

su

sklopiti

mir

s

Istodnim

Gotima,

dozvolili

im

da

se

u

Panoniji

i

dali

im

status federata.

Medutim,

veC

koncem

4.

st.

Huni

su

pre5li

i

pod

svoju

vlast

stavili

istodnu

Panoniju

(god.

4al.

osvojili

su

i

Sirmium).r3

u

Panoniju

Huni su

pokorili

i

onaj

dio

Istodnih

Gota

koji

je

pred

njihovom

prebjegao

prema zapadu.

Prigodom

premje5tanja

svog

sjedi5ta

u

Panoniju

Huni

sa

sobom

iz

sjevernog

Pricrnomorja

povukli

i

najvedi

dio

Istodnih

Gota.

Pojedine

skupine

Gota

ostale

su

iivjeti

i

dalje

na

Crnom

moru,

na

poluotoku

To

su

tzv. krimski

Goti,

koji

su svoju

samostalnost

uspjeli

zadrLai

nekoliko

Velik

dio

Istodnih Gota

sudjelovao

je

na strani

Huna u

bici

na

Mauricijakovim

(Campus

Mauriciacw)

u Galiji,

god. 451.,

kada

je

hunska

vojska

doZivjela

svoj

poraz

i bila

primorana na

povladenje.la Nedugo

nakon Atiline

smrti

(453.)

hunska

se

raspasti.

Od

posebnog

znadenja

bilo

je

stvaranje

jake

antihunske

koalicije,

od

ditava

niza

barbarskih

naroda,

pod

vodswom

gepidskog

kralja

Ardarika

rex).Do odludujuie

bitke

s

Hunima

do5lo

je

na

rijeci

Nedao

(454.),

negdje u

Banatu. Huni

su

tada

potudeni

do

nogu,

a

svi

narodi

koji

su

se

nalazili

pod

vla5du

(Istodni

Goti,

Gepidi,

Skiri,

Rugijci

i

dr.), oslobodili

su

se.r5

Prema Jordanesovim

navodima,

nakon ovih

dogadaja,

Istodni Goti,

uvidjevli

da

zauzimaju

hunske

zemlje

a

Huni

naseljavaju njihova

obitavali5ta,

ne

Zeleii

oduzimati

zemlju,

obratili

su

se

za

pomoi

caru

Marcijanu

(450.-457.)

izaraJ;li

12

JOROANES,GCth.,

XXVII;

I. PUDIC,

1967,I2I;

H.

WOLFRAM,

1990,

251.

Grad Sridon

rodno

je

mjesto

jednog

od

najzndajnijih

ranokr5ianskih

crkvenih

rimskih otaca,

sv.

(4.

st.).

M.

SUIC,

1986,213

i

d.,

ovaj

grad

wlo

argumentirano

smplta

u

okolicu

Tanalike,

na

i

Panonije. O

ranijim ubikacijama toga

grda

vidi

takotler

M. SUIC,

1986,217

13

M.

BRJ{{DT,

1980,58-59.

14

Rimsku

vojsku

koja

se

borila

protiv

Huna vodio

je

namjesnik

Aecije, a u

njoj

su se

kao

borifi

Zapadni

Goti, Franci, Burgundi,

Alani i

druga germanska

plemena

15

IORDAbIES,

Geth.,L.

16



jf+-

.---==€-+t'-g+F:;tr=+ .+:1

-4:

njega

prostor

za

naseljavanje.

Marcijan

je

s

njima sklopio

savez

i

dodijelio

im

kako

navodi

Jordanes

- "podrudje

od

Gornje

Mezije

na

istoku

do

Norika

na

od

Dunava

na

sjeveru do

Dalmacije

na

jugu".l6

Jordanes

jo5

kaZe

da

je

Panonija

podijeljena

iznedu

trojice

brade

izrcf,a

Amala: Valamira,

Teodemira

i Videmira.

vlast

imao

je

Valamir.

On

je

pod

svojom

vla5iu

drlao

zemlje izmedu

rijeka

nigrai

Scarniunga,

Teodemir

oko

locus

Pelsois,

a

Videmir

podrudja

izmedu

njih

Naprijed

navedeni

Jodranesovi

podaci

bili

su

povod

zavrlo

razlilita tumadenja o

i

granicama gotskih

posjeda

u Panoniji. Svi

povjesnidari

slaZu

se

jedino

da

je

drZao

podrudje

oko

dana5njeg

Blatnog

jezera

u

Madarskoj

(locrts

Pelsois).

dvojice

braw,izkraljevske

porodice Amala

(Valamira

i

Videmira)

traiene

su

dijelovima

Panonije.

Glavni

sporovi

vodili

su se

oko

ubikacije

ijekaAqlaa

nigra

(posvjedodenih

jedino

kod

Jordanesa),

koje

su

identificirane

sa

ditavim

rijeka

na

podrudju

od

dana5nje

juZne

Austrije do Srijema

i Banata.18

Ovisno

o

navedenih

rijeka koje spominje

Jordanes,

vodile

su

se

znanstvene

rasprave i

o

koje

su

podrudje

Panonije

Istodni Goti

imali

u svojoj

vlasti

-

da

li

cijelu

Panoniju, ili

pojedine njezine dijelove.

Rasprostranjenost arheolo5kih

nalaza

koji

se

mogu

Istodnim

Gotima

(o

kojima

ie

kasnije biti

govora)

pokazuju

da

je

najveii

naseljavanja ove

etnidke

skupine

bio

na

podrudjima sredi5nje

i

jugoistodne

odnosno

na

prostorima

dana5nje

juZne

Madarske

(izmedu

Blatnog

jezeta,

16

JORDAwES, Geth.,L:..-accipientes

Pannoniam, que

in

longa

porrecta

planitie

lwbet

ab

Moesiatn superiarem,

a meidie

Dalnutiam,

ab occasu

Noricum, a septentriorrc

Danubiwn. Ornata

civitatibus

plurimis,

quarum

prima

Sirmis,

extrenw

Vindomina.

17

JORDAIVES,

Geth.,LtI;

Ergo,

ut ad

gentem,

unde agitur,

revertamur,

id

est Ostrogotlururn,

in

Pannonia sub

rege Valamir eiusque

germanis

Theodemir et

Videmir

morabantur,

quamvis

diisi

tamen

uniti

(namValatnir

inter

Scarniungam

et

Aquam nigramfluios.

Theodemir

iuna

Pelsois, Videmir

inter

utrosque

manebat)

contigi ergo,

ut

Auilae

filii

contra

Gotlns,

quasi

dominationis

suae,

velutfugacia

mancipia

requirentes venirent,

ignuisqw

aliis

fratribus

supr

s

o

I

um

irr

ucr

e

nt.

18

Opsimo

o rome:

M. MIRKOVIC, l%S,

ll9 i

d.

t7



i Drave),

sjeveroistodne

Hrvatske

(Baranja

i

dio

istodne

Slavonije),

te na

dijelu

Upravo

zbog

toga

izgledada

je

dosta

bliska

istini

pretpostavka

njemadkog

H.

Wolframa, da

se

podrudje

kojim

su

vladala

trojica

bra(e

iz

roda

Amala

od

jugozapadne

todke

Blatnog

jezera

prema

Dravi,

zatim

je

i5lo do uSCa

zapadno

od Osijeka,

i zaw3avalo

kod

Srijemske

Mitrovice,

zapadno

od

rijeke

Dakle, Istodni

Goti su

naseljavali samo

dio

Panonije,

todnije dijelove

provincija

anrnnia

I,

V

aleria

i P

anrcnia

I

.2r

Neki

istaiivadi

pretpostavljaju

da

su se Istodni

Goti

i

prije

Marcijanove

privole

veC

naselili

na

podrudja

Panonije,

te da

je

on samo

potvrdio

dinjenidno stanje.z

Valja

spomenuti

i

podatak

koji

donosi

kasnoantidki

pisac

Eugipije

(rodom

iz

Afrike,

umro oko 500.).

Prema njemu,

Goti

su

fivjeli

u

Panoniji

Inferior.23

ovog autora

ipak ne moZemo

prihvatiti,

jer

on

wlo

lo5e

poznaje

zemljopis. Da

je

tako

izmedu

ostalog svjedodi

podatak

da on Norricwn Ripense

stavlja

u

susjedswo

Superior.2a

O

Sirenju

Istodnih

Gota

na zapadne

dijelove

Panonije nema

povijesnih potwda.

Ima

nekoliko

eventualnih

arheolo5kih

indicija

da su

naseljavali

podrudja

provincije

Savije,

Siska

(Stscia).

Nasuprot

tome

postoje

povijesni

i

arheololki

podaci

da su

se

Istodni

Sirili

prcma

istoku

- inran

granica

Panonije,s

5to

je

izazivalo

protivljenja

bizantskog

19

O

istodnogotskim nalazima

u Matlarskoj

vidi

radove

sinteskog

karakteru

A.

KISS,

329-339.;

1994,

r64-t69.

zo

fL

WOLFRAM,

1990, 262.

Ovaj autor

rijeku

Karaiicu

poisrovjecuje

s

Prokopijevom Aqua

alatinu

sa

Scarnirnga. O Istodnim

Gotima

u

Panoniji vidi

i:

W. ENBLIN,

1928,146-159.

2l

vidi

sl.

2.

22

M.

t,ffi.t<ovlc, 1968,

125;

L.

SCHMIDT

,

rg27

,459,

smatrao

je

da

je

car

Avir

(455.456.)

taj

koji

je

Istodne

Gote

naselio

u

Panoniji,

sklopivSi

s njima

savezniltvo, te da su oni s

Marcijanom

*lopili

novi

savez.

23

fUGpIlg,Via

Sancti Severini,Y: Rugorum

Siquidem rex,

nominc

Flacciteus,

in ipsis

regni

coepi rulare

prinnrdiis,

haberc

Gotlns

ex inferiori

Pannonia

vehenunter

ir{ensos,

quorwn

innwrura

t'u udine ten

e

bat ur.

24

EUGPUE

,

Epistola

Eugippii

Presbyteri

ad

Pascasium

Diaconwn,

10.

5

O tome

govoriJORDANES,

Geth.,L[.

18



szdrd-

Pilank

Zslb6t-

Oof

omospuazta

Mlszla

aeg6lyl

.

2. Istodnogotska

arheolo5ka

nalaziSta

u Panoniji,

456.473.

(prema

A.

KISS, 1994,165,

sl.

III.21,

neulatno

izmijenjeno).



te

je

on

podupirao

pobunu

raznih

panonskih

i

noridkih

plemena

protiv

Istodnih

Kralj

Teodemir

nastojao

je

s Bizantom

odrZavati

koliko-toliko

dobre

odnose.

primirja sklopljenog

s carem

Lavom

(457

.), uputio

je

svog

sina

Teodorika

na

u

Carigradu.

Teodorik

je

kao talac

tu

proveo

velik

dio

svoje

mladosti, te

je

dobro

dvorski

iivot

i

drZavnu

upravu.

Neposredno

nakon

svog

povratka

iz

Carigrada

Teodorik

je

bez

odeva

znanja

skupio

i

napao sarmatskog

vladara

Babaja

(47O.n1.),

te

je

zauzen

cijelo

podrudje

oko

(Singidurunt).,

Osokoljeni

ovom

pobjedom,Istodni Goti

odludili

su

nastaviti

osvajanjima.

Jedan

dio Gota,

pod

vodsWom Videmira,

krenuo

je

prema zapadu, te

preko

Norika

u

Italiju.

Tu

je

Videmira

uskoro

snalla smrt

(473.),

a

ostatke

Gota

je

on

rukovodio,

njegov

je

sin

odveo

u Galiju,

gdje

su

se

zdruZili

sa

Zapadnim

Drugi dio

Istodnih Gota,

pod

vodswom

Teodemira,

prelao

je

Savu i

provalio

do

(Nar'ssr/r).2s

U

tom

su

gradu

Istodni

Goti

najvjerojatnije

i

prezimili 473./474.Odatle

krenuli dalje

prema

jugu,

te

su

tijekom

474.

osvojili

veliko

podrudje,

do

Larise

u

Izmedu

ostalog

u

njihove ruke

pali

su

gradovi:

Castrurn

Herculis

(Kurvingrad),

(Lipljan),

Srobi

(kod

Gradskog)

i Heraclea Lyncestis

(kod

Bitolja).zs

^

svoju

kralj

Teodemir

izabrao

je

makedonski

grad

Kyrchas.

Tu

ga

je

zatekla

smrt, a

Gota

postao

je

Teodorik.

Izmedu

47

4.

i

476.

Teodorik

je

nepustio

makedonski

carski

foedas

i svoje

ljude

opet

na

Dunav

- u Donju

Meziju.

Sredi5te

njihova

naseljavanja

bilo

je

oko

gnda

(dana5nji

SviStov

u

Bugarskoj).

Taj

strate5ki

vrlo

znadajan

grad

bio

je

prijestolnicom sve

do

njihova

odlaska u Italiju,

god. 488. Istodni

Goti su

i

druge

wlo

znadajne

stratelke

todke

na

podrudju

Bugarske, kao

Sto su

npr.

26

tr,t.

tvm.rovld,

1968, 126.

27

JORDA}IES.GCIL.,LIV;

H.

WOLFRAM,

1990, 267-268.

28

JORDA}IE S,

G

eth.,

LVI;

H.

WOLFRAM,

1990,

269.

2e

Na istim mj.

20



naselja

i

utwde

Reka

Devnj

a

(Marcianopolis),

Ardar

(Ratiaria),l-am

adovsko-kale,

BeZanovo,

Aglen,

Dragana,

Kalenik

itd'

S

obzirom

na

tu da

su

mu

pomogli

u

prijestolnim

borbama,

bizantski

car

7'enon

491.)

Istodnim

Gotima

je

priznao

pravo

da

se

nasele

u

Donjoj

Meziji,

uz

obvezu

Carswu

pruZaju vojnu

pomoc.Usprkos

tome

istodnorimska

je

politika bila

osloboditi

Gota.

Carstvo

je

nastojalo

zavaditi

Teodorikove

Gote

sa

skupinom

Gota

koja

je

jo5

sa

doprla

do

Dunava,

ostala

u

bizantskoj

sluZbi

i

imala

svoje

boravi5te

u

sa

zasebnim

vladarom

na

delu.

Ishod

te

politike

bio

je

sukob

u

kojem

su

tradki

u

potpunosti

poraieni,

a

njihovi

vode

poubijani.lo

Nakon

Sto

se

rije5io

suparnika

je

sjedinio

sve

Istodne

Gote

na

Balkanu,

te

je

podeo

predstavljati

velik

problem

Bizant,

jer

je

desto

pustosio

po

balkanskim

oblastima

i neprestano

ugroZavao

Carigrad.

Carigradska

vlada ulagala

je

velike

napore

da

ga pokrene

prema

u

kojoj

je

skirski

osvajad

Odoakar

swgnuo

posljednjeg

zapadnorimskog

cara

Augustula

(47

5.-47

6.).

U

jesen

488.

Teodorik

je

kao

rimski

general

krenuo

s

vojskom

prema Italiji,

a

s

je

poveo

i

veii broj

ljudstva,

koje se

nije

sastojalo

samo

od

Gota,

vei

i

od

razliditih

barbarskih

plemena.

Vojnike

su

na

kolima

s

opremom

pratile

innei

Prema

nekim

pretpostavkama

u

Teodorikovoj

ekspediciji

moglo

je

biti

oko

20000

ili

oko

100000

ljudi

zajedno sa

Zenama

i

djecom.3r

Pohod

je

i5ao

rimskom

Novae

-

Oestis

-

Ratiaria

-Viminaciurn

-

Singidtuurn

-

Siscia

-

Ernrw

-

Aquleia.

Veliki

dijelovi

Gota

ostali

su

na

Balkanu,

odnosno

u

Donjoj

Meziji,

i sluiili

kao

u bizantskoj

vojsci.

To

su

tzv.

Goti

mirnres.32

Na

putu

prema Italiji

Istodni

Goti su

pobijedili

gepidsko-sarmatsku

koaliciju

u

bici

se odigrala

u

modvarama

rijeke Vuke,

izmedu Vukovara

i Vinkovaca.33

Stigav5i

u

30

Op5imo

o tim

sukobima:

H.

WOLFRAM,

1990, 270

i

d.

31

I.

puDIC,

t967,

124; w.

MENGHIN,

1983, 11.

32

PROKOPTIE,

Bellum Gothicum,r,

16.

33

g.

woLrnAM,

1990,

180-181.

:: ll

2l



Teodorik

zapodinje

vi5egodi5nje iscrpljujuie

borbe

s

Odoakrom;tek493.

dolazi

nagodbe

o

medusobnoj

podjeli

vlasti. Medutim,

Teodorik

je

iste

godine

na

prevaru

Odoakra

i

tako

sam zavladao

Italijom.

Uzeo

je

titulu

Flavius rex

Theod.oricus, te

kraljem

Gota

i

Italika.

Od

Bizanta

je

dobio

naslov

patricija,

pa

je

bio

duZan

vrhovnu

vlast

istoCnorimskog

cara.s

Najvjerojatnije

odmah

nakon

Odoakrova

ubojstva

i

osvajanja

Italije

pod

vlast

Gota

do5la

su

podrudja istodno

i

sjeveroistodno

od

Italije,

tj. dijelovi

provincije

Mediteraruutn,teprovincijaD

almatiai

Savia.

Ta

podrudja bilo

je

relativno

wlo

osvojiti,

jer

tamo

nisu

postojale veie

organizirane

vojske

koje

bi

se

mogle

oduprijeti

gotskoj voj sci.

Nakon

polpunog

sredivanja

prilika

u

Italiji,

Teodorik

je

s

vojskom

krenuo

na

istok

i

pokorio

gepidskog

kralja

Trasarika,

koji

je

uz

privolu

Bizanta

bio

zaazno

Donju

sa

Sirmijem.Zhgpowatka

Istodnih

Gota

na

podrudja koja

je

Bizant

smatrao

do$lo

je

do bizantsko-gotskog

sukoba.35

Car

Anastazije

(a91.-518.) poslao

je

na

vojsku

od

10000ljudi,

na delu

s

prefektom

Ilirika

Sabinijem,

medutim, Goti

sklopili

savez

s

Gepidima,

te su

u

bici

koja se

odigrala

na

rijeci

Moravi,

u

potpunosti

Sabinijevu

vojsku.

Ikajnji

rezultat

bizantsko-gotskog

sukoba

bio

je

mirovni

sklopljen

510.,

po kojem

je

teritorij

izmedu

Dunava

i

Save

podijeljen

na dva

zapadni

dio sa

Sirmijem

ostao

je

u rukama

Teodorika,

dok

su

istodna

podrudja

s

dolla

pod

vlast bizantskog

cara.36

Ljeti

508.

pokrenuo

je

Teodorik

svoju

vojsku

prema

Galiji.

Vei

prije

konca

iste

vojska

protjerala

je

(u

savezniStvu

s Francima)

Burgunde

iz

nekad

34

M. BRAI{DT,

1990,60;

H. WOLFRAM,

1990,

2U i d.

Poput Odoatra

i

Teodorik se smatrao

kao carev

nwgister

militum.

Kovao

je

novrc

na kopm

je

s

strarrc stavljao

svoj a

s druge carev

lik.

Nije mogao

:zdavad leges,

ve{

samo

edicta.

3s

Sukobe

izmedu

IstoCnih Gotra

i

Bizanta spominju

MARCELINUS

COMES

(umro

sredinom 6.

Chronicon,

i ENODIIE

(473.'521), Panegiricus dictus

Theodorico,XII,ffi.

:o

s.

FERJAI{{IC.

t9o9,

4243:M.

MIRKovIC,

1971,51.



Provence.

Prostor izmedu

Alpa

i

rijeke

Rhdne

prikljuden

je

Kraljevstvu

509./5

1 0.37

Zaazimanjem

Srijema

i

Provence zaokruZena

su

istodnogotska

osvajanja.

Sworena

velika

drLava

koja se

protezala

od

Septimanije

(danalnje

Provence)

na

zapadu

cijeli

Apeninski

poluotok

i

Siciliju

prelazilaje

u

podrudje

Alpa,

a

prema

obuhvaiala

je

provinciju

Dalmaciju

i velik

dio

Panonije

(granica

prema

i5la

je

do

Dunava).3s U

upravnom

smislu

istodnogotski

driavni

teritorij

se

na

dvije

prefekture:

Italija

i

Galija.

Prefektura

ltalia

sastojala

se

od

19

od

kojih

je

Venetia

et

Histria obuhvaiala

Istru

i

dio

Slovenije,

Norricum

dio

Slovenije,

Dalmatia

juLnu

Hrvatsku

i najveii

dio

Bosne

i

Savta

medurjeCje

Save

i Drave

s

bosanskom

Posavinom,

a Pannonia

istodnu Slavoniju

i

najveci

dio

Srijema-3e

Najvi5i

upravni

sluibenik

u

istodnogotskoj

drZavi

bio

je

pretorijanski

prefekt,

dije

je

bio

glavni

grad

kraljevstva

-

Ravena.

U

njegovoj

nadleZnosti

je

osim

civilne

porezai

financija,

bilo

i opskrbljivanje

vojske.

Na delu

provincije

stajao

je

comes

Gothon*n

provinciae,

koji

je

iskljudivo

bio

upravitelj,

sudac

i

sl.

Svog

komesa

imala

je

i

prijestolnica

Ravena

(urbs

regia),

a

Rim

je

takoder bio

izuzet

ispod

provincijalne

uprave

(na

njegovu

delu

bio

je

rimski

Na

delu

svake

gradske

uprave

stajalo

je

opiinsko

vijeie

(curria),

koje

je

odborposs

esora.

Iznad organa

gradske

uprave

bila su

pod

izravnim

nadzorom

vlasti dva

visoka

sluZbenika:

defensor

civitatis

i curator

civitatis

(ili

comes

37

H.

woLrnAM,

1990,309.

38

vidi

sl. 3.

39

U

prefekturi

Italiji

FS

su se

nalazile sljedede

provincije:

Sicilia,

fuulia

et Calabria,

Lucania

et

Ftominia et

Picenum anuanariwn,

Picenum

Suburbicaria

et Umbria,Tuscin

arunnaria,

Alpes Cottiae,

Ligwia,

Raetia

I

i

Raetia

II.

O

granicama

istodnogoske

drZave:,

N.

NODILO,

1900,

20I-202;

L.

SCHMIDT,

1934,

367;

Y.

,1975,17-25;M.

BRANDT,

1980, 81-82;

H.

WOLFRAM,

1990, 307-327.



N

ss

,o,3'

2'o

o

N

N

-

o

c'l

IN

eo

o\

b0

o

Jl

o

(

J(

o

E

()

t*

C)

4)

a

C)

v

,'y

a

o

b0

o

?

o

c.i

(/)

24



Iako

je

Teodorik bio

zajednidki

poglavar

za

sve Gote

i

Rimljane

u

drZavi,

u

isto

su

Zivjele dvije

uprave

-

rimska

za rimsko,

a

gotska

za

gotsko stanovni5tvo.

Vei

6.

st.

Teodorik

je

za Istodne

Gote izdao zbirku

zakonskih

odredbi,

Edictum

koja

se sastojala

od

154

glave,

a velikim

se dijelom

temeljila

na

rimskom

Vojna

uprava bila

je

u

potpunosti

u

rukama

Gota,

jer

nijedan

Rimljanin

nije

smio

oruZje,

niti

sluZiti u

vojsci.{

Razlidita

organizacija vlasti bila

je

i

u crkvenom

tj.

u

isto wijeme

paralelno

su iivjele

gotska

-

arijanska

i

rimska

-

pravovjerna

uprava-ar

Vrlo

vainu

ulogu u odnosu

izmedu

Gota

i

stanovni5tva osvojenih

zemalja imao

je

gotskog

naseljavanja.

Naime,

u

Italiji

je

kraljevska vlast

preuzela

sve

zemlje

carskog

fiska, a

istoCnogotski

vojnici

dobivali

su

samo

onu

federatsku

koju

su

vei

prije

bili

zaposjeli

Odoakrovi

Germani,

dok

je

u

svim ostalim

zemljama

Gotima

podijeljena

U3

(tertia)

svakog imanja

-

zemlje, robova,

stoke

i

posjednikova

stana u

gradu.a2

Teodorikova

politika

u

cjelini

se odlikovala

tolerantno5iu,

odnosno

po5tivanjem

politidkih

i

vjerskih

interesa rimskog

stanovni5tva,

osobito

interesa vodeiih

dru5tva.

Radi

toga

je

Teodorik desto sdecao simpatije

italske zemljoposjednidke

i sveienstva,

pa

su

mnogi njihovi

dlanovi

suradivali s

gotskom

vla5iu i w5ili

wlo

odgovome

duZnosti u upravnom aparatu.

Najvi5e

arheolo5kih

i

povijesnih

podataka

iz wemena istodnogotske

vladavine

na

jugoistotne

Europe

imamo

za

podrudje provincije

Dalmacije.a3

Ova

je

{

Op5imo

o

istodnogotskoj

vojnoj

i

civilnoj

upravi: N.

NODILO,

1900,201

i

d.;L.

SCHMIDT,

i

d.;

M. BRANDT,

1980,

82

i

d.;

H.

WOLFRAM,

1990, 2U

i

d.

al

O crkvenoj organizaciji

istodnogcske

drZave:

L

SCHMIDT

,1934,387

i

d-

42

M BRAFIDT, 1980,

?8-79.

+3

Najvazniji

pisani

izvori za vladavinu

Istodnih

Gota

na

podrudjima

jugoistodne

Europe

su

spisi

senatora, drZavnika

i

udenjaka

KASIODORA

- F.

M. A.

CASSIODORUS

(487.-586.),

koji

je

25



pod istodnogotsku

vlast

doSla

nakon

Odoakrova

ubojstva

(493.),

a

kao dio

patrimonija

potpala

je

pod

neposrednu

Teodorikovu

upravu.aa

Istu upravnu

s

Dalmacijom

dinila

je provincija

Savija.rs Na delu

obiju

provincija

stajao

je

comes

et Saviae,

sa sjedi5tem

u

Saloni,

koji

je

bio

vrhovni civilni

i

vojni

Kao financijski sluibenik

djelovao

je

comes

patimonii.

koji

je

ujedno

bio

i

kraljeva

posjeda.aT Pored

gotskog

komesa

postojao

je

i rimski

namjesnik

-

consularts

provinciae.asZ,arimsko

stanovni5wo

vrlo

zna(ajna osoba bio

je

i

(officii),

koji

je

sudio iskljudivo

u

rimskim

parnicama.ae

Dio provincije

Dalmacije,

odnosno

veii

dio

klasidne

Liburnije,

mogao

je

uZivati

autonomiju

u

okviru

jedinstvene

provincijalne

uprave.

Na

takvu

pretpostavku

Kasiodorov

podatak

o

postojanju zasebnog

civilnog

komesa

za

otoke

Krk i Cres

Insulae

Curritanac

et Celsinac).fr

O

broju

Istodnih

Gota

koji

su se

naselili

na

podrudja

provincije Dalmacije

izuzetno

teSko

govoriti. Rasprostranjenost arheolo5kih

nalaza o

kojima

ie

kasnije

biti

govora,

i

pisani povijesni

izvoi,

navode na zakljudak da

su

u

prvom

redu naseljavali

plodna

(Ravne

kotare, Kninsko,

DrniSko, Ka5telansko,

Solinsko

i

Splitsko

polje,

zbirku

pisama,

uglavnom detreta

gotskih

vladara,

pod

naslovom

Variae

-

Variarum epistolarum

){IL

44

Rimska

provincija

Dalmacija

dodekala

je

propast

Zapadnog Rimskog Canwa

(476.) pod

vlaliu

Nepota"

On

se,

nakon

Sto

je

na

rimskom

prijeslolju

bio

zamijenjen

Romulom

Augustulom

vratio

u

Dalmaciju

i njome

je

vladao

do

480.,

kada

je

ubijen

u

Saloni. Odoakar,

koji

je

476.

Romula Augustula

i

zavladao

Italijom,

poduzeo

je

481.

vojnu akciju

protiv

Dalmacije

i

osvojio

482.

a5

O

istodnogotskoj upravi

u

provinciji

Dalmaciji vidi: S.

IJUBIC,

1875,64-67; F. BULIC,

F"

ststc,

rgt4,t4t-t&j ISTI, 1925,168-171; A. UGLESrc,1992,65

i

d.

6

Ovu

sluZbu

od oko

500.

god.

obavljao

je

comes Osuin

Njega spominje

KASIODOR, Variae,

III,26; VIII,4; IX,8

i

9.

47

Tu

duZnost 526.127. obavlja Severinus.

KASIODOR,Variae,W,g.

48

God

526.n7. tu

duZnost obavlja

Epiptwnus.

KASIODOR,Variae,Y,24.

4e

KASI0DoR,Variae,YII,24;

r.

StStC, 1914,I42i;

ISTI,

1925,

168.

so

xeStOnOR,

Variae, vII,

23.

A.

UGLESIC, 199 t,

68-69.



rijeke

Neretve

itd.), te

pojedine

kasnoantidke

kolonije

i

municiptje

(Salonae,

Scardona,

Burnum

i

dr.),

koji

su

uglavnom

postajali

sredi5ta

njihovih

vojnih

Znadenje

su

dobile

i

neke strateske todke

koje

ranije

nisu

imale toliku

vainost,

u

redu

Knin,

koji

je

upravo

od ovog

wemena dobio

onu

strate5ko-obrambenu

i

ulogu

(uvjetovanu

zemljopisnim

poloZajem),

koju

Ce

kasnije

imati

kroz

ditav

vijek.

Provincija

Dalmacija

veliko

je

znadenje

imala

u

vojne'stratelkom

pogledu, zbog

5to

se ondje

nalazila dugadka

istodna

granica Kraljevswa,

koja

je

i5la

rijekom

prema

jugu,

do

otprilike

granica dana5nje

Crne

Gore,

odnosno

tada5nje

Praevalis.

Dalmacija

je

Istodnim

Gotima

bila

od

izuzetne

vaZnosti

i

zbog

rudnog

bogatstva

se

nalazilo u

ununalnjosti

te

provincije,

na

podrudju

dana5nje

Bosne

i

Hercegovine.

su

rudnici

zasigurno

bili

jedan

od

glavnih

ekonomskih

oslonaca

istodnogotske

a

koliko

je

bilo

njihovo

znadenje

izmedu ostalog

govori Kasiodorov

podatak o

komesa

Simona

u

unutra5njost

Dalmacije

(508.),

kome

Teodorik

povjerava

novih rudnika

i

rukovodenje

porezom

od

4Vo

(siliquaticum), koji

se

trebao

od trgovaca.sl

Trgovina

je

takoder

imala

veliko

znadenje za

istodnogotsku

drZavu,

tom

je

pogledu

provincija

Dalmacija doZivjela

izvjesan

prosperitet, osobito

gradovi na

obali.

Nanovo

je

oZivjelo

i

pomorstvo, nad

kojim

su

na&or

w1ili

tribuni

Moiemo

pretpostaviti

da

je,

zbog

naprijed

navedenih

razloga,

provincija

Dalmacija

svih teritorija

izvan

matidnog

podrudja istodnogotske

drZave

(Italije),

najgulie

bila

istodnogotskim

Zivljem,

medutim,

broj

Gota

u

odnosu

na domaie

stanovniStvo

je

iznimno

malen,

gotovo

neznatan.52

Zajedno s

Istodnim

Gotima

u

provinciju

5r

Ii{SIODOR,Variae,III,

25,

26; f. SISIC,

tgt4,t46.

s2

Takve

podatke

pruZaju

i rezultati

dosad

istraZenih

kasnoantidkih

nekropola

s

taaja

5'

i

prve pol.

st-,

npr. KaIiC - Glavdurak kod Zadra

(J.

BELOSEVIC,

1968,

221i d.),

Knin

-

Greblje

(2.

VINSKI,

5

i

d.)

i Mihaljeviii

-

Varo5i5te

kod

Sarajeva

(N.

MILETIC,

1956,9

i

d.).

27



doselio

se

i

odreden

broj

drugih

barbara,

koji

su

bili

njihovi

podanici,

a

dijelom

su

sluZili

u

vojsci.

S

tim

vojnicima

dolazili

su

i

pripadnici

njihovih

Zasadse

na temeuu arheoloSkih nalaza

moZe

izdvojiti

samo

Gepide

i Alamane'

su

i

pripadnici

drugth

barbarskih

naroda

boravili

u

istodnogotskoj

sluZbi

na

prostorima.S3

O

prisutnosti

Istodnih

Gota

na

podrudjima

provincije

Savije

zna

se

malo.

Sa

se

moZe

potwditi

njihov

boravak

u

Sisciji,

sredi5tu

ove

provincije.

Tamo su

pojedini

predstavnici

istodnogotske

upravne

vlasti,

te

pripadnici

vojnih

postrojbi.

S

na to

da

je

Siscia

bila

znaiajno

rgovadko

i

ekonomsko

sredi5te

(u

njoj

se

nalazila

kovnica

novca),

vjerojatno

je

da

su

u

ovom

gradu

Istodni Goti

Zivjeli

i

kao

pripadnici tih

Osim

Gota,

u

Sisciji

su

(kao

istodnogotski

podanici)

boravili

i

predstavnici

barbarskih

naroda.Sa

U

Saviji

su

cvjetali

otimadina

stoke,

umorswa

i

krade.

Da bi

to

poku5ao

sprijediti,

je

na

to

podrudje

uputio

svog

dinovnika

Fridibada.ss

Na tim

prostorima

su se

bunili

i

zbog

poreza,

pa

je

Teodorik

bio

primoran

poslati Rimljanina

da

smiri

nastalu

situaciju.s

Sjeverozapadna

podrudja

provincije

Savije

Istodni

Goti

su

naseljavali

uglavnom

vojno-strateskih

razloga

-

obrane

drZavnog

teritorija

sa

sjevera

i

osiguranja

vitalnih

koje su

s

istodnih

podrudja

Kraljevstva

(Pannonia

Sirmiensis)

vodile

Iraliji.

Obrana

ovog

prostora

bila

je

organizirana

preko nekoliko

(uglavnom

vojnih

upori5ta.

Tapravo,na

podrudjima

provincije Savije

i

dijelu

juZnog

Norika

je

djelomice

obnovio

sustav

obrane Italije,

koji

se

razvio

tijekom

53

Tragovi

gepidske

prisutnosti nasluiuju se

na nalazi5tima

Knin

-

Greblje,

Narona

- Borasov

vrt

i

-

Nemanjina

ulica,

a

mgovi

alamanske

prisutnosti na nalazi5tima

Korita

-

Gradina

kod

Rakovdani

-

Bo5njica

voce

kod Prijedora,

Breza

-

Crkvina

kod Sarapva

i

eventualno

na

Knin

-

Greblje.

54

zqsad,

se uodavaju

samo tragovi

gepidske

prisutnosti.

55

Kr{sIoDoR,Variae,IV,4g:

r.

S$tC,

1914"

144.

56

ri{sloDoR,variae,v,

15; F. S$lC.

1914,

151.

28



razdoblja

(konac

4.

st),

tzv.

Claustra

Alpirm

luliarwn.fl

Arheolo5ki

je

da

su

takva

upori5ta

postojala

na

podrudju

Ljubljane

(antidka

Ennna),

Kranja

Carniwn)

i

Rifnika kod

Sempetra,

u

neposrednoj

blizini

CeUa

(antidka

Celea).

istodnogotskih

vojnika,

u

tim su

utwdama

Zivjeli

i

dlanovi

njihovih

obitelji,

kao

i

druglh

barbarskih

naroda

(uodavaju

se

tragovi

prisutnosti Gepida

i

Alamana).58

Istr4

koja

je

bila

u

sastavu

provincije

Venetia et

Hisffia,

zbog

svoje

plodnosti

je

ravenskom

Kampanjom,

pa

je

stoga

Gotim

abrlaizuzetno

vaZna

kao

Zitnica-se

kolikom

je

opsegu

ona

bila

naseljena

istodnogotskim

iivljem,

moZemo

samo

nagadati,

materijalni tragovi

njihove

prisutnosti

gotovo

u

polpunosti

nedostaju.

Iznimno

su

i

pisani

povijesni

podaci.

podrudje

provincije

Pannonia

Sirmiensis

(nekada5nja

Pannonia

Secunda)

pod

je

vlast

do5lo,

kako

smo

to

veC

ranije

istaknuli,

nakon bizantsko-gotskog

tatz

7a

prostore

(504.-510.).

Bila

je

pod

upravom

komesa,

koji

je

bio

vojni

i civilni

Kasiodor

spominje

komesa

Collose4

koga

je

Teodorik

poslao u

ovu

pokrajinu

ustroji

vojsku

i

sudstvo,

te da

rijesi

probleme nastale

s

razmiricama

izmedu

barbara

i

stanovni$wa.fl

Istodni Goti

su

na

ovom

granidnom

podrudju

prema Bizantu

dr;ati

jaku

vojsku

.6r

Sirmium,

jedan

od

najznadajnijih

gradova Rimskog

Carstva,

je

bio

od

velike

vaZnosti,

kao

upravno,

vojno

i

ekonomsko

sredi5te.

Izmedu

tu

se

nalazila

i

kovnica

novca-

Prostor

Panonije

Sirmiensis

od

podetka

seobe

naroda

bio

je

izloinn

najezdama

i

razliditih

barbarskih

naroda.

U

wijeme

istodnogotske

vlasti

na

tom

su

sz

r.

SnSeL,t97l,33

i

d.

58

Tragovi

gepidskih

pokopa

naziru se

na nelaopoli

Kranj

-

kjh,

a

alamanskih

na

nekropolama

- Lajh,

Ljubljana

- Dravlje

i

Rifnik

-

Bohirdev

vinograd.

59

Kr{SIODOR,

Var

iae,

xIr,

22.

eo

rastoooL,

variae,llr,23,

z;

r.

SISIC

,1914,

145-146.

6l

Ta

je

vojska

imala desto

problema

s

prehranjivanjem,

po

je

Teodorik

nalagao

vrhovnom

kraljevskih

dobara

(comcs

privuarum)

dane

dopulta vojsci oga

podndja

gladovati,

jer

"gladna

ne

moZe

vr5iti svoju sluZbu'.

Usp.

F.

StStC,

1914, 143.

29



boravili

ostaci

razliditih

barbankih

skupina.

Najbrojniji

su

bili

Gepidi,

koji

su

p6y;aza504.

raseljavani

po

cijelom

prostoru

istodnogotske

drZave,

a

velik

dio

ih

je

u

sluZbu u

istodnogotskoj vojsci.

Istodnogotska

drZava

doZivjela

je

whunac

svoje

moii

u

wijeme

vladavine

kralja

Iako

je

ovaj

vladar

svojom

diplomacijom

i

Zenidbenim

vezama

nastojao

najmocnijeg

vladara

zapadne

Europe,

vef

potkraj

njegove

vladavine

dolazi

opadanja

moCi

Kraljevstva

i

jadanja

antagonimra

izmedu

Bizanta

i

Istodnih Gota,

koji

posebno

narasti

nakon

njegove

smrti

526.

U

Bizantu

tada

na

vlast

dolazi

Justinijan

I.

dije

su

ambicije

bile

powatiti

nekada5nji

sjaj

i

velidinu

Rimskog

Carswa.

U

d,526.do

541.

na kraljevskoj

stolici

u

Raveni

izmijenit

ie

se

zbog

unutrainjih

dak

pet

istodnogotskih

kraljeva:

Atalarik

(526.-534.),

Teodahat

(534.-536.)'

(536.-540.), Hildebad

i

Erarik

6n.l4l).

Odludni

udarac

istodnogotskoj

drZavi

bizantsko-gotski

rat,

koji

zapoCinje

upravo

na

podrudju

jugoistodne

Europe,

na

istodnoj

jadranskoj

obali.62

Carski

vojskovoda

Mundo

provaljuje 535.

u Datmaciju

i

na

kratko

uspijeva

osvojiti

Medutim,

Goti

Salju

novu

vojsku

na delu

s

Asinarijem

i

Grippom.

U

blizini

Salone

do5lo

je

do

bitke

u kojoj

su

Bizantinci

izvojevali

pobjedu,

ali

u

poginuo

je

njihov

vojskovda

Mundo

i

njegov

sin

Mauricije.s

Nakon

povladenja

trupa

Goti

ulaze

u Salonu,

pa

Justinijan

Salje

novog

vojskovodu

Konstancijana,

s

da

ponovno

osvoji

Salonu.

Kad

su Goti

doznali

da

se

Konstancijan

s

velikim

vojnika

iskrcao u

Epidauru,

odludili

su

se

povuii

iz

Salone

na

podrudje izmedu

i

Skardone.

Napustiv5i

Epidaur

Konstancijan

odlazi

na

Vis,

odakle

otplovljava

u

Gotske

trupe,

pribojav5i

se

bizantske

vojske,

povlade

se

u

Italiju.65

Ne

Lekedi

62

Tabizantst<vgotske

ratove u

Dalmaciji

najvaZniji

izvor dao

je

PROKOPUE

iz

Cezareje

(oko

koji

je

u detiri

knjige

opisao

povrFst

gotskog

rala._

(Bellwn

Gothicum^1-

63

pnoroplJE,

B.G.,I,

5;

K.

GANTAR,

1961, 105;

F.

BARISIC,

1955"

3l-32.

e

pRorop$E,

B.G.,I,

7; K. GANTAR,

1961,

108.

o5

pRoropuq,

B.G.,I,

T;

K.GANTAR,

1961, 111;

F.

BARISIC,1955,32.

30



prepusriti

Dalmaciju

kralj

Vitiges

odluduje

tamo

poslati

veliku

vojsku

pod

Asinarija

i

Uligisala.

Asinarije

je

oti5ao

skupiti

vojsku

u Sveviju,

dok

je

sam

poveo gotske trupe

u

Dalmaciju.

Na

putu prema Saloni

Bizantinci

su

presreli

kod

Scardone,

te

je

bio

primoran

povudi

se u

Bumum,

kamo

nedugo

za

tim

s

barbarskom

vojskom

dolazi

Asinarije.

Obojica

vojskovoda

krenula

su

prema

i opsjeli

je

i s

kopna

i s

mora" ali

Konstancijan,

koji se

vei

bio

pripremio

za

ovai

potukao

je

istodnogotsku

flotu

u

blizini

Salone,

a

isto

tako

je

i kopnenu

vojsku

na

povladenje.m

Posljednjim

istodnogotskim

upori5tem

postaje dakle

Burnum,

iz

se

oni

definitivno

povlade

oko

537.

u

Italiju.

Na

taj

nadin

prestala

je

istodnogotska

nad cijelim

podrudjem

provincije

Dalmacije.6T

Godine

535.

Bizant

je

takoder

zapoCeo

rat

protiv Gota

i

u

Panoniji

Sirmiensis.

Sto

su

pruZili

manji otpor,

Goti

su

istjerani

iz Sirmija

i

cijele

Panonije

Godine

539.

u

borbama

s

Bizantom

Goti

gube

Saviju

i

Isffu,

a

oko

540.

i Noricwn

M

editerranewn.@

Nakon osvajanja

Dalmacije

(537.) glavnina bizantskog

ekspedicijskog

korpusa

je

pod vodstvom

Belizara

na

Siciliju,

a

nakon

njena

zauzef,a

iskrcala

se

na

poluotoku.

U

okrutnim

i

razornim

bitkama

Bizantinci

su

do 540.

uspjeli

I. GOLDSTEIN,

1992,

22, dtaida

je

Prokopijeva

A ro

o

<

neko

naselje

na

otoku

Hvaru,

a ne

otok

kako to smam

veCina

istraiivada.

tr

O

zavrlnim bizantsko-gotskim

ra[ovima

u

Dalmaciji:

PROKOPIJE,B.G.,I,

16;

K. GANTAR,

t2A-122.

67

Nekolicina

istraZivada

(M.

SuiC,

S. Antoljak

i

J.

Medini), na

temelju vi5e

neizravnih

podataka koji

se

odnose

na

provinciju Dalmaciju,

smatrala

je

da

je

vedi

dio

klasidne

ostao u

vlasti

Istodnih Gota

sve

do 552.

(usp.

M.

SUIC,

1955,273

i

0.;

S.

ANTOLIAK,

i

d.; J.

MEDINI,

1980, 393

i

d.).

Rrjed

je

zapravo

o

nedovoljno

argumentiranim

hipotezama

augora,

pa

ih

na

ovom

mjestu

neCemo

posebno

komentirati.

To

smo

oplirno

veC

uradili

u

"Rimska

provincda

DalmrcUa

pod

vlaldu

Istodnih

Gota-

(A.

UGLESIC,1992,73

i

d.).

os

ENOOIJrE

,

Panegiicus

dictus

Tluoderico,Xll,60.

Sirmij

i

podrudje

oko

njega

zaluzeli

su 536.

i u

njihovoj

vlasti ostat

Ce

do

568.

e9

Veii

dio tih

prostora

zaruleli su

Franci. Bizantu

su

pripala podrudja

istodno

od

Julijskih

Alpi.

s

gomjim

Posavljem

je

oko 546.

pripala

Langobardima.

3l



Gote

u

podrudje

sjeverno

od

rijeke

Po.

Iste

godine Ravena

prestaje

biti

metropolom,

a

njeno

mjesto

preuzima

Pavia'

Do

kraieg

istodnogotskog oporavka dolazi

u

wijeme

vladavine

kralja

Totile

(541.-

koji

je

iskoristiv5i

zauzetost

Bizanta

u

ratovima

na

istoku

s

Perzijom,

uspio

dobar

dio

posjeda koje

je

Belizar bio

osvojio.T0

Godine

549.

rimska

provincija

Dalmacija

joS

se

jedamput

suodila

s

fizidkim

Istodnih

Gota

na

svom

podrudju.

Naime,

tada

je

jedan

od

Totilinih

po

imenu

Ilauf,

nekad

bizantski

podanik, s

velikim

brojern brodova

i

jakom

stigao

u blizinu

Makarske,

u

Mucur.

On

je

sa

svojim

sljedbenicima

izvrlio

pohd

od

Makarske

do

mjesta

InureteJr

pri

demu

je

stradalo

dosta

rimskog

Cim

je

zapovjednik

Salone

Klaudijan

doznao

zaovaj

dogadaj,

poslao

je

na

i njegove

vojnike

vojsku s

ladama,

tzv.

"dromonima".

Sukob

se

odigrao

u

Izgubiv5i

bitku,

Bizantinci

su

pobjegti,

ostavivSi

u

luci

"dromone"

i

druge

nakrcane

Zitom.

S ovim

i

drugim,

vei

prije

opljadkanim

plijenom,Ilauf se

vratio

u

Italiju.T2

Naprijed

spomenuti

Totilini

vojni

uspjesi

bili su

kratkog

daha,

jer

vec 552.

novi

vojskovoda

Narzes

krreie iz

Salone

(preko

Dalmacije

i

Istre)

u

Italiju,

u

veliku

protiv

Istodnih Gota.

Kod

mjesta Busta

Gallorum

(gdje

su

295.

god. prije

po@uno

bili

poraZeni

Gali)

dolazi

do

velike bitke;

u kojoj

je

izginulo

preko

10000

vojnika,

a

i

sam

kralj

Totila umro

je

od

zadobivenih

nna.

Za

kralja tada

je

postavljen dotadainji

komes

Teja,

koji

iste

godine

gubi

fivot

70

Totila

(Baduita)

ie,

da

bi

pridobio

ljudstvo

potrebno

za

otpor

Bizantu, svim

kolonima

i

koji su

Zivjeli

na

veleposjednidkoj

i

carskoj

zemlji,

zajamdio

slobodu

i

posjed

destice

koju

uz uvjet

da se bore

na

strani

Gota

Usp.

M.

BRANDT,

1980,96.

71

Vedina

istraZivada

Prokopijevo A

<rpe*tri

smje5ta

negdje

u blizini

dana3njeg

Splita.

Neko

Laureatum

koje

se

nalazi

u blizini

Splita

spominje se

u

nekim

dokumentima

12.'14.

st.

(C.

1901,

B.

I,

6l).

N. NODILO,

1900,

450,

smarra

da se

radi o

OmiSu.

Mi

smo

mi5ljenja

da

je

putnoj

postaji

LoranumuTabule

Peutingeriane,

koju M.

Katid

vrlo

argumentirano

ubicira u

Stari

Trogir

(usp.

M.

KATIC,

1995, 309

i

d.).

72

O

Ilaufovu

pohodu:

PROKOPIJE,8.G.,

III,

35;

K.

GANTAR,

1961'

230.



"Mlijednom

brdu"

kod

Salerna.

Konadni

udarci

zadani

su

Istodnim

Gotima

555''

kada

njihova

najveCa

vojna

skupina

(oko

7000ljudi)

u

twdavi

Compsa

Conza

Campania

na

rijeci

Ofanto, sjeverno od

Salerna.T3

Na

taj

nadin

Bizant

je

zavladao

Italijom.

Ostaci

Istodnih

Gota

zasigurno

su

ekonomski

potpuno

obespravljeni'

a

stalne

opasnosti

od

progona

zbog

heretidke

religije

(arijansWa)

,btzfi

su

se

utopili

u

romanskog

stanovni5wa.

73

H.

woLFRU\4,

1990,360.

33

Documents

A. Uglešić - Doktorska Disertacija (Povijesno-prostorni Okvir Istočnih Gota)