Kibernetski prostor i virtualna realnost kao drutvena upotreba informacijskih i

komunikacijskih tehnologija UDK: 3 16.77 VJEKOSLAV AFRI

Odsjek za Sociologiju Filozofski fakultet Sveuili ta II Zagrebu

Izvorni znanstveni rad Primljeno: 20. rujna 1999.

Kibemetski prostor je prostor koji nastaje upotrebom sUIiremenih in!ormacUJkih lchno-logija i moe ga se definirati kao ime koje neki !fudi koriste za kOllcep1tlolni pros/or, II kojemu se, kada ljudi koriste komunikaciju posredov(llllt lehn%gijom, manifestiraju rijeb, ljudske re/acije, podaci, dobrobit i mo. Pojam kiberne/ski prostor nasUlO je II zl/omlveno} fafltastici Williama Gibsona, fl pjesnik Jolm Perry Barlow opisao ga je simbolino j jeclllOs/(lVI!O kao 0110 mjesto, gdje smo kada govorimo (e/eiollom. Ceslo se brkaj!l pojmovi kibemerski prostor s mentalnim stanjem j vizualnim slikama virtualne relllnos/i. Stlsvim izvieslIo virtualIla realllos/ se moe prolIlIi lt kibeme/skom pros/oru, ali ova dva pojma Sit sasvim mzlii/a kao izgovore-na rije iradioprogram. Kiberne/ski proSlOr kao pros/or meduliudske komunikacije svakako je vrlo Zflaajtlfl, uli zl/uainije ic /0 /o je 011 simbolobeania IIovog dnt:l~/vellog pros/ora.

KibemelSki prosIor se moe razumieti kao zadnp stadij u evoluciji Popperova "Svijeta Ill': evoluciji koia od dnt/venog uSlroia preko jezika vodi do kibemelskog prosIora

Ova evolucija odvija se 1/ vie odvoicllih evoluc/jskil! llili: II evoluciji mitova na kojima poiva lIsIroj ljudskih dmlllva, II evoluciji komunikacijskih metiija, II evolllciji kOl/slntkcije i I/lIIIumizaciie prostora i II evoluciii razumijevanja prostora.

Kiber1l(!lSki prostor, kao stadij II evohtclJ"' "Svijeta III': kao prostor nove forme komuni-ktlcije izvjeSila ie sasvim ilaV prostor socijalne imerakcije, a Sllmim tim i I/OV socijalni prostor, dio drutvene zbilje. Kao dio dnltvelle zbi/je 011 se moe de{lnirati kao kOl/cep/llol"i svijet mrenih illlerakciia, sloeni koloplet razliilih teimologlja koje vrlo brzo kocvollliraju stvara-jui reprezentacije jezil/og i o!>jetilllog iskustva, kao {IkiivIli {Iziki pro:>'Ior II koji limovi IImll-jaju, u IrallSIlIllIlik "uSflglaelloj halucinaciji", tc II/om smislu kao stal/je lima koje lilje/e lju -di koji koml/llicimitl, koris/ei digitalnu reprezell/llclju cje/ine ljudske dllhoVl/os(i, a upravo zato kao pros/or evolucije ollog tipa dn/tvelle interakcije koji nastaje tlmlVel/Om upotrebom informacijskih i komunikacijskih re/lllologija.

RazumijewlIIje i de{lnicija kibemetskog prOSlora polaZI/a su stOl/ica "tl putu istraival/-ia nicgove drutvene aktualnosti i njegovog zrlaaia za razvoj dtl/lva.

Kljllne rijei: DRU1VENA INTERAKCIJA, INFORMA CIJSKE l KOMUNIKACIJ-SKE TEHNOLOGIJE, K1BEIINETSKI PROSTOIl, DIIUTVENI PROSTOR

Kibernetski prostor i virtualna rea lnost su neobine ideje. Ovdje se literarne fantazije susreu S tehnolokom virtuoznou u projektu itavog univerzuma odnosa ovjek-stroj. Me-

utim do sada su se ove ideje pokazale nezadovoljavajue definiranim i vie nego difuznim za kritiko praktiku ana li zu. Polje prouavanja nema prepoznatljivih granica u kojem znanstve-nici o drutvu mogu koristiti tradicionalne pristu pe tc formulirati kriterije za analizu. Bijesni i ak manijakalni ritam koji karakterizira promjene II svijetu elektronike, posebno II svijetu informacijsk ih i komunikacijskih tehnologija, dovodi do analiza koje se esto reduci raju na povrne opise ili izabrane facete cjel ine. Ovaj fenomen djelomino se pojavljuje i na takav

nain koji dovodi u pilanje ranije lako prepoznatljive i razumljive drutvene odnose. Odnosi koji su, do nedavno, bili sasvim izvjesno dobro pojmljeni, posebno odnosi koje lanovi dru-tva imaju sami prema sebi, tehnologije jastva ili samo uspostave, i socija lni odnosi meu lju-dima i njihovim oruima, sada postaju problematini na jedan nov nain.

lRl

Afri. v.: Kibcmctski pr~tor i virtualna r.:alnosl... Revija 1":' sociologiju. Vol XXX. (1999). No 3-4: 181-194

Informacijske i komunikacijske tehnologije opremaju na svijet s drutvenim ivanim sustavom s l inim onome u naim tijelima. Razvoj tehnologije pokrenuo jc procese ekstenzije tijela j tj elesn ih funkcija da bi nam omoguio mnogo efikasniju kontrolu okoline, on je ponu-dio i konane mogunosti nematerijalnog ivo tnog prostora, ili izmjetanja materijalnog tije-la iz podruja neposrednoga ivotnog prostora. Tako dogaanje novih informacijskih i komu-nikacijskih tehnologija nije samo postizanje nove razine tehnoloko-ljudske fuzije koja ini

moguim novu razinu utjelovljenih formi, to je produkcija i kontro la nove informacijama ge-nerirane okoline i razina tj elesnih simulacija te drugih enti teta koji je naseljavaju. To nije sa-mo pravljenje i prepravljanje tijela, ve. ono to je krucijalno, to je ovdje pravljenje i preprav-ljanje svijeta.

Ljudi su se nali pred sasvim novim socijalnim Si tuacijama i oni svakodnevno izabiru sa-svim Ilove vidove ponaanja u ivljenju "oienim " ivo tima, dijelei univerza lni diskurzivni prostor, prostor koji ukida sva ogranienja i vremenska, i prostorna, i asocijat ivna te ona II tvorenju samo identiteta , razrjeujui ih na sasvim nov nain. Ova tehnologija ostvaruje ljud-ski san o transcendiranju materijalnog za nep redvienu cijenu. Savreno znanje, ve dugo deklarirani cilj nae civilizacije, ostvarilo se i zastrani la je u poplavi informacija. Dok je valid-Ila znanje neizbjeno ljudsko jer ostaje preutno i stvarno u tijelima, strojno itljiva informa cija je te hnika. Odvajajui nas tj elesno od na ih znanja tehnologija nas apstrahira od nae egzistencije kao fizikih bia tl svijetu. Mi zanemarujemo ogra nienja iskustva koja vode do znanja. Osloboeni ovih ogranienja mi raspolaemo morima podataka. Ovo pre i nauje stari odnos izmeu znanja i moi, bez znanja to se dogaa s moi, bez tjelesno centriranog znanja i moi kako mi moemo djelovat i. ivahnost zamjenjuje akciju. Operacije zamjenjuju mo. Ova promjena pretvara nae praktino djelovanje u t ehniko, razrjeava nau politiku zajed-nicu, nae po li tike.

Sve tehnologije izgledaju mag ine na poetku . Umirovljen i farm er Levi tt Burris nikada nije imao tele fon. O n ga ak nije nikada koristio. Prije godinu dana Jon Alexandar pi tao ga je zato. Levitt je odgovorio:

"Ah, ja tome ne vje rujem, zato ga i ne koristim. Pogledajte to na ovaj n ain. Siguran sam da su oni savreno u redu. Ali recimo da Mama BeJl poalje svoj glas na ve liku daljinu. Pret-postavimo da mo telefona iznenada nestane. Kako emo mi biti sigurni da e ona dobiti svoj glas natrag."

Mi sc moemo smijati Levittovoj naivnost i, ali mi smo danas mnogo vie u neprilici , ne-go to je on bio, da ispravno razumijemo kibe rnetski prostor, virtua lnu rea lnost j In ternet.

Poput Levitta i mi jo uvijek nemamo jedan adekvatni referentni okvir s pomou kojeg moemo utemeljiti nau tako promjenjivu egzistenciju .

Temelji za preureenje referentnog okvi ra kritike analize zahtijevaju izvjesne preduv-jete. Ovi preduvjeti odredeni su novim ra zgranie njem i definiranjem podruja naeg istra-ivanja. Mi takoder trebamo konstruirati i neka nova ana litika orua. Da bi sve to mogli na-praviti , mi najprije moramo razumjeti to je to o emu govorimo kada govorimo O kibernet-skom prostoru, virtua lnoj realnosti i Internetu.

Pojam kibernetski prostor nastao je II znanstvenoj fan tast ici Williama Gibsona, u jednoj od njegovih ranih znanstveno fa ntast inih pria, a najbolje je opisan kasnije u romanu Neuro-mancer (1984). G ibson ga opisuje kao:

"Namjernu halucinaciju koju svakodnevno doivljavaju milij arde operatera irom svijcta, djeca koja ue matematike koncepcije ...

Grariku prezentaciju podataka izdvojenih iz banke sva.kog kompjutora u kompjutor-skom sustavu ovj eanstva.

Nezamislivu zamrenost . Linije svjetla poredane u ne-svemir uma, skupine i konste-lacije podataka. Poput odmiui h svjetala grada ... " (Gibson, 1984:41).

182

A(ri, v.: Kibcrnelski proslor i \'i rll,lalna realnos!... Revija la sociologiju. Vol XXX. (1999), No 3-4: 181-194

Za Gibsona je kibernetski prostor virtualni prostor kompjutorske memorije i kompju-torske mree, mrena memorijska matrica, koja prekriva itav svijet planete Zemlje u nama. neposrednoj budunosti .

U ovom fiktivn om svijetu kibernetski prostor je globalna kompjutorska mrea. informa-cija, koje Gibson zove "matrica", koje operato r moe dohvatiti ("jack-in") preko kompleta za glavu (headsets) u direktnom od nosu preko e lektroda na elu ("trodes") preko kompjutor-skog terminala (cyberspace deck). lednom kada je u "matrici", operater moe "letjeti" do bi-lo kojeg dijela beskrajnog trodimenzionalnog sustava podataka, kodiranog u razliite, ikona-ma nalik, obojene arhitektonske form e, koje su poloene jedne do drugih poput beskrajnog metropolisa. Ovaj grad podataka materijali zacija je Borgesove biblioteke beskrajnih baza po-dataka koje sadre sva kulturom uspostavljena dobra , gdje je svaki dokument raspoloiv, sva-ki zapis itljiv, a svaka slika vidljiva. Jednom kada je poj edinana lokacija odabrana, mogue ju je uveati (zoom) tako da se kreemo unutar trodimenzionalne reprezentacije podataka, u poretku pregledavajui pojedinu oblast.

Gibsonov kibernetski prostor dozvoljava visoku " reali stinost" interakcije izmeu iko-nikih reprezentacija operatera, to -Stephenson [1992} u znanstveno-fantastinom romanu Snow Crash oznaava pojmom "avatars" ili to mi moemo oznait i pojmom "kibernetskog tije la (cyberbodies)" tako da ko-prisutnost moe biti simulirana tl tisuama razliitih vjerno oivljen ih okolina. Razni drugi " in te ligentn i" entitet i mogu takoer "postojati" u kibernet -skom prostoru, premda nemaju neposrednu ljudsku referencu "izvan" sustava. Neki od njih su prethodno uitani (downloaded) konstrukti ljudskih osobnosti, dok su drugi post-ljudske artificijelne inteligencije. Ovi razni inteligentn i "entiteti" ive u kibernetskom prostoru Gib-sonova svijeta poput "riba u vodi", rastu i munjevito se razvijaju II blagotvornom obilju pre-zentirane cjeline cjelokupne ljudske kulture, postajui svakom sckundom i svakim bajtom in-formacija sve intcligen tniji i obrazovaniji, prij etei saimanjem u jednu jedinstvenu intelige n-ciju, inteligenciju kibernetskog prostora kao novostvorenoga prosvijeenog apsoluta. On mo-ra u ljudskO drutvo uvesti prosv ijeeni apsolutizam ako ni zbog ega drugog, a ono zbog bri-ge za, po razini intelekta, djetinjasta i nezre la ljudska bia.

Svijet kojim dominira kibe rnetski prostor jedan je nesretni svijet, to je antiutopijska vi zija bliske budunosti koju moemo pronai na stranicama Gibsonovih romana Neuroma1lcer (1984) i Counl Zero (1987). To je svijet korporacijskih hegemonija i urbanog raspadanja, svi-jet ivanih implantata i kompjutorskih umjetnih inteligencija, svijet globalnog planetarnog grada koji je kaotian i nepregledan, a ivot u njemu jedna je mjeavina paranoje i bola. Ali upravo ova vizija svijeta dala je ime novom fenomenu, novom stupnju razvoja meduljudske interakcije, novoj kulturi , gospodarstvu, nainu ivljenja i drutvu II znaku tehnologije.

Pjesnik John Perry Barlow, osn iva aktivne politike grupe Electron ic Frontier Funda-tion, opisao je kibernetski prostor simbolino i jednostavno kao ono mjesto, gdje smo kada govorimo telefonom (Sterling, 1990:54). Drugim rij eim a, kada je fokus nae usredotoenosti na prostor drukiji od onog prostora koji nas neposredno okruuje, kroz upotrebu tehnologi-je koja nasje prefokusirala . mi smo uli u kibernetski prostor. Medutim, smatra Barlow, kada ljudi upotrebljavaju pojam kibernetski prostor, onda se taj pojam odnosi na postojeu meunarodnu mreu kompjutora poznatu pod imenom Internet. Naizgled svugdje prisutni Inter-net prepoznat je kao "nedotjerana ... svjetska povezanost elektronskim vorovima kojima je povezano otprilike 30 milijuna ljudi. U ovom smislu, Internet je jednostavna forma kibernet-skog prostora koji nije mnogo vie od proire nja postojeega telefonskog sustava. jednostav-na zamjena zvuka s neto teksta i neto ikona. Barlow tvrdi da kompjutorski i telefonski mreni sustav poivaju na jednom limitiranom opusu ljudskih osjet ila i premda interakcija kroz ove medije moe biti izuzetno bogata, oni vjerojatno nisu, i ne mogu biti, zamjena za in-terakciju licem u lice, to jest interakciju u kojoj sudionici dijele isti prostor i vrijeme, to jest u kojoj su sudionici prisutni. Razlog ovome lei u injenici da sudionici u suvremenom drutve-

183

Afri, Y.: Kibcrnelski prostor i vi rtualna realnost.. , Revija za sociologiju, Vol XXX, (1999), No 3-4: 181-194

nom ivotu jo uvijek vjeruju i kao zbiljski prihvaaju implicitno fizionomijski pojam da su li-ce i tijelo jedini " istiniti" izvori koji mogu "raskrinkati" karakter osobe. Po svemu sudei ovo je razlog da razvoj formi kibernetskog prostora nastoji simulirati takove interakcije sve iv-ljom upotrebom koordiniranih multimedijalnih sustava, kao to je virtualna realnost koja si-mulira naa druga osjetila.

Za Barlowa kibernetski prostor, kao prostor meuljudske komunikacije, svakako je vrlo znaajan, ali znaajnije je to to je on simbol obeanja novoga drutvenog prostora.

Pojam kibernetskog prostora u posljednjih je nekoliko godina preao u svakodnevnu upotrebu predstavljajui koncepte i aplikacije koje, premda gen ijalni vizionar, Gibson nije mogao II cjelini ni sagledati ni predvidjeti. Kibernetski prostor je prostor koji nastaje upotre-bom suvremenih informacijskih tehnologija i moe ga se definirati kao ime koje neki ljudi koriste za konceptualni prostor, u kojemu se, kada ljudi koriste komunikaciju posredovanu tehnologijom, manifest iraj u rije i , ljudske relacije, podaci, dobrobit i mo. Upravo u ovom smislu kibernetski prostor moe biti prepoznat kao skup razliitih multimedijskih i mrenih tehnologija koje se mogu objediniti pod nazivom informacijske i komunikacijske tehnologije.

Kibernetski prostor - novi univerzum, paralelan univerzum kreiran i odravan umre-enim kompjutorima i njihovim komunikacijskim linijama; svijet globalne razmjene znanja, taj-ni, vrijednosti, indikatora, zabave, ukratko, svih ljudskih djelatnosti koje se mogu predstaviti znakovima, tekstovima, zvukovima i slikama. Kibernetski je prostor mjesto koje nema granica, mjesto koje u sebi objedinjuje sva mjesta, II koje se, pristupajui mu preko pristupnih ureaja, ulazi s bilo kojeg mjesta: iz podruma u Vancouveru, s broda II Splitu, iz taksija u New Yorku, garae u Texas Citiyju, apartmana u Firenci, ureda II Hong Kongu, bara u Kyotu, kafea u Kin-shasi ili iz laboratorija u Zemljinoj orbiti, kibernetski prostor jednako je dostupan.

Kibernetski prostor nije fiziki prostor, to nije materijalni svijet, to nije ni subjektivni sv ijet duha, to je jedan sasvim novi "Trei svijet ili Svijet 111" , Karl Popper. jedan od najveih fi lozofa znanosti u ovom stoljeu, smatrao je da se svijet kao cjelina sastoji od triju meusobno povezanih svjetova. "Prvi svijet ili Svijet I" objektivni je svijet materijala, prirodnih stvari i njihovih fizikih obiljeja, s njihovom energijom, teinom, kretanjem i sv im ostalim. "Drugi svijet ili Svijet II" subjektivni je svijet svijesti s interesima, kalkulacijama. osjeajima, milje-njem, snovima, pamenjem, i tome slino, II individualnom umu. "Svijet lU" je svijet objek-tivnih realnih i javnih struktura koje nisu neophodno intencionalni produkti miljenja ivih bia, koja su u interakciji jedna s drugima 'j s prirodnim "Svijetom I". Premda visoko kompli-cirane strukture, koje ivotinje i ljudi grade da bi uredili svoj okolinu, nisu nita drugo do strukture "Svijeta III", veina struktura "Svijeta Ill" apstraktna je ili isto informacijska. To su razne forme drutvene organizacije, na primjer, ili oblici komunikacije. Naravno "Svijet Ill" posjeduje svoju objekt ivnu materijalnu (Svijet l) i svoju subjektivnu duhovnu (Svijet 2) stranu, ali ono bitno u njemu razliito je i od jednog i od drugog. Za Poppera, ukratko, hramovi , kate-drale, trnice, sudnice, biblioteke, kazalita i stadioni, pisma, stranice knjiga, filmske vrpce, vi-deotrake, CD-ovi, novi'ne, kompjutorski diskovi, predstave, umjetnike izlobe su sve fizike manifestacije, ili mogli bismo rei , to su fizike komponente objekata koji postoje mnogo cjelo-vit ije u "Svijetu III". Svi ovi i ovakvi objekti postaju ono to jesu ne kao fiziki objekti, ve ide-jama koje reprezentiraju, lO jest slikama. zvukovima, priama, podacima, uzorcima ist ih infor-macija. Kibernetski prostor nije nita drugo do zadnji stadij u evoluciji "Svijeta III".

Michael Benedikt (1994) analizirao je evoluciju "Svijeta III" koja od drutvenog ustroja preko jezika vodi do kibernetskog prostora i pronaao da se ona odvija u etirima medusob-no odvojenima evolucijskim nitima:

184

~ u evoluciji mitova na kojima poiva ustroj ljudskih drutava, ~ u evoluciji komunikacijskih medija, ~ u evoluciji konstrukcije i humanizacije prostora i ~ u evoluciji razumijevanja prostora.

Afrit. V.: Kibern(:lski pms[or i virl\llllna realnOlit. .. Rcvija za sociologiju, Vol XXX. (1999), No J....4: U!I-194

Kibernetsk.i prostor kao prostor mita

Mitska naracija je najstarija, a zapoinj e s prvim poecima jezika u komunikaciji pleme-na ili drutvene grupe. Jezinim i slikovnim reprezentacijama mitska naracija, u interpretaciji drutvenim grupama zajednikih tema poput: ivota i smrti, zato i kako, izvora i kraja svih stvari, stvara vie ili manje koherentne sustave, karaktere, scene, zakone i pouke koje i mi da-nas prepoznajemo kako u sadrajima umjetnikih nadahnua tako i u podtekstu nae svakod-nevnice.

Mit je govor, komunikacijski sustav, poruka, iz ega slijedi da mit ne moe biti objekt, pojam ili ideja, ve da je on nain oznaavanja, forma. (R Bart: Knjievnost, mitologija, se-miologija, Nolit, Beograd 1971, str. 263) Mit dakle nije neki odreeni predmet poruke, neka

specifina tema, on je nain na koji se neka poruka priopava, ili suvremenim rjenikom , on je forma kao sredstvo prenoenja poruka, medij. Upravo u tom smislu granice mita su for-malne, a ne supstanc ijalne. Mitski govor kao jedna forma, medij izlaganja ne mora nuno biti usmeno izlaganje, on moe biti sainjen od pisma (teksta), ili slika (ikona) , ili jedne mjeavi-ne usmenog, pismenog i slikovnog izlaganja.

Mitoloka forma igra znaajnu ulogu i u suvremenoj razvijenoj tehnolokoj kulturi, i to ne samo kao forma u umjetnosti ili kao nain prezentacije mate i fantazije, ve i u nainu na koji mi razumijevamo jedni druge, tretiramo sami sebe i ureujemo nae ivote. Funkcija mi-ta nije da porekne stvarnost, mit ne porie stvari, on, upravo suprotno, o njima govor i tako da im daje jasnou, tako da ih proiava, tako da im ukida povijesnu dimenziju i sve neja-

snoe nastale iz geneza, te ih tumai na temelju prirode i vjenosti. Mitovi ujedno i reflektira-ju i kreiraju "ljudske uvjete".

Medu inim formama poruke, medu inim medijima, i mit je poruka od starijih prema mlaim generacijama koje ga prihvaaju kao temelj za odrastanje, prosudbu i otpor spram zahtjeva svijeta, kao temelj granice izmeu fikcije i injenice, izmedu elja i realnosti, izmedu

mogunosti i vjerojatnosti. Kao arhetip istog ideala, dobra i zla, djeje prie, knjige i filmovi stoje kao putokazi bitke odrastanja. Mitovi nae tchnoloke suvremenosti prezentiraju llam se prcko stripova, znanstvene fantastike i industrije videoigara. Posebno videoigre, koje se igraju Ila "osobnim raunalima" i "play station ima", danas ine svojevrsne "medije" kojima se mitovi posreduju i koji tvore posebne kulturne obrasce mladosti i odrastanja u suvremenoj tehnolokoj kulturi.

Ovi " mediji" djeluju putem mita, predaje i objektiviranih simulacija najsloenijih i ne-vid lj ivih dinamika ivota, educirajui one koji se zanesu s njima - kako u tehnologiji tako i u procesu internalizacije suvremenoga drutvenog svijeta - narativno izraenim sadriajem u formi mitologika od jednokorisnikih do mrenih kompjutorskih igara, od simulacija do RPG-a (Role Playing Games - Igre igranja uloga).

S obzirom na inj enicu da kibernetski prostor sadri dobru mjeru mito-logike, ne udi da su upravo mladi ljudi , sa svojim kulturnim prefcrencijama, ujedno i kompjutorski hakcri (hackcrs) i najintenzivniji korisnici kibernetskog prostora (Interneta). Oni su najei " nase-ljenici" on-line zajednica i grupa za novosti (newsgrups). Tako tisue mladih igraa, znatielj-nika, programera i hakera, igrajui preko Battleneta (mreno igranje kompjutorskih igara),

kreui se kroz MUD-ove (Multi User Dungeons - viekorisnike podzemne tamnice) , raz govarajui meusobno (razgovarati chat-porukama preko mree) savjetujui se meusobno preko emaila (elektronske pote) samom svojom djelatnou ine kibernetski prostor.

Naravno ovo ne znai da je kibernetski prostor, prostor za djecu ili prostor za igranje. Tvrdi se samo to da kibernetski prostor jednim svoj im dijelom sadri mitoloku formu medi-jacije i premda je vjerojatno da e on u svom odrastanju definirati sebe kao prostor umjet-

nikog stvaralatva, racionalne komunikacije i poslovanja, nadajmo se da e ipak zadrati do-bru mjeru mitologijskih manifestacija ime e ostati tajnovit i privlaan .

185

Afri. v.: Kibcrnclski pro510r i virHl:alna realnost... Revija ta sociologiju, Vol XXX. (1999), No 3-4: 181-194

J(jbernetski prostor kao prostor multimedijskih i mrenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija Kibernetski prostor sadri bezbrojna mrena odmorita u logikoj reetki satkanoj iz

nezamislivo sloenih podruja podataka koji se rascvjetavaju preko jedne beskonane virtual ne openitosti. Na izvjestan nain mi tamo dolazimo bez fizikog kretanja. "Kibernauti" se spajaju kroz njihova modernom opremljena raunala ili "decks" " uskaui" Uacking in) u "matricu" kibernetskog prostora kako bi dohvatili podatke. Kardinalne toke i ivot materi jalno nestaju u bestjelesnosti kibernetskog prostora. Stjee se inic ij alno iskustvo bez tjelesnog bivstvovanja, koje do te mjere opinjava da budi strah od ovisnosti. Postoji izraz koji dobro opisuje ovo iskustvo, a glasi "Prik ljuivanje izravnava osobu (Going online 'flatlines' a per son)", aludirajui na inj enicu da je prikljuak nesvjesna imobilizacija tijela i suspenzija nor malne svakidanje svijesti . Prikljueni najednom postajemo posve uvueni i, tovie, posve odreeni tehnolokom informacijskom vezom (tehnonexus). Udar na naa ula moe bit i estok te katkad ak moemo govoriti o osjeaju prelaska u drugo slanje, o iSkuavanju alter nativnih potreba, frustracija i zadovoljstava. Tehnologije kibernetskog prostora proiruj u i djelomino mijenjaju svijest.

Za razumijevanje kibernetskog prostora, kao prostora multimedijskih, mrenih, infor macijskih i komunikacijskih tehnologija, nuno je razmotriti povijesni razvoj samih komuni kacijskih medija kao takvih , to jest, povijest tehnik ih znaenja kojima su odsutni i apstraktni entiteti, dogaaji, iskustva i ideje simboliki reprezentirani , "fiksiranjem" u prihvatljiv mate rijal i tako ouvani kako kroz vrijeme tako i kroz prostor. Mogli bismo govoriti o mnogim ste pen icama na ovome putu, a li najvanije su: prvi zapisi to jest prve slikarije, pronalazak pisma, notni zapis muzike, razliiti vidovi grafike reprezentacije i slOIj eima kasnije otkrie tiska, ime su se svi ovi ranije navedeni "zapisi" poeli veoma lako umnoavat i, transportirati i jav. no distribuirati.

Implikacije tiskarske revolucije i onoga to je Marshal Mc Luhan nazvao "Gutenberga va galaksija" mnogostruke su i nezaobilazne u razumijevanju suvremeni h drutava i kultura, to su: demokratizacija znaenja ideja, njihova produkcija i irenje, eksponcncijalni rast objek tivne koliine znanstvenog znanja , raslojavanje kulturnih praksi snova, argumenata i doku menata te inj e nica da ovo znanje sadri kako ispravna vjerovanja tako i he reze, da ne moe biti locirana na nekom odreenom mjestu i uniteno unitavanjem log mjesta te, na kraju , da ne moe biti kontrolirano. Naravno " tiskani materijal" sadri i brojna ogranienja, a najbol nija su ona vezana za prostor i vrijeme. Knjige i dokumente mogue je voziti ili nositi i tako svladati prostor, a li to izaziva kanjenje u vremenu.

Prekretnica II odnosu na barijere prostora i vremena otkria su brzojava, telefona, radija, telefaksa, televizij e. Televizija je od svijeta napravila "globalno selo", postavi pravi "prozor u svijet", ali tek je kibernetski prostor stvarno ukinuo barijere prostora i vremena uvevi u igru "virtualnost" i teleprisutnosl. Filmovi, televizija, kompjutorska multimed ija i "virtualna real nost" obeavaju uspostavljanje jednog postliterarnog doba, doba "postsimbolike komunikaci je". U takvom jednom dobu ogranienja jezika i semant ike igre bit e prevladane potpunijim iznoenjem kako osobnih stajal ita, povijesnih dogaaja tako i tehnikih informacija.

U kibernetski se prostor moe ui jedino u znaenju fizikog pristupa uredaj u, koji uk-ljuuj e umjetni procesirajui mehanizam, takav kao to je digitalna mo raunanja i/ ili soft warea i koji je fiz ikim prikljukom prikljuen s drugim pristupnim ureajima na mreu. Bez obzira da li je fiziki pristupni ureaj kompjutorski zaslon, telefon, osobno digitalno pomaga lo, terminal, ili ak dvije kantice spojene pagom ili neki drugi takav ureaj , ne moe se po vui razlika izmeu kibernetskog prostora i komunikacije II realnom svijetu. Kakav god alat mi koristili, on definira prirodu naeg iskustva u kibernetskom prostoru i moe se razmatrati kao granica kibernetskog prostora ili na prozor II kibernetski prosto r.

186

Arric. Y.: Kibcrnetski prostor i vi[!ualna realnost .. . Revija za sociologiju, Vol XXX. (1999), No 3-4: 181-194

On ini moguim i olakava interakciju i komunikaciju izmedu individua i drutvenih grupa te ini njihov kreativni izraz uglavnom neovisnim od prostora i raspoloivim II vreme-nu. Kibernetski prostor nezamisliv je bez interakcije, interakcija je upravo ono to ga ini ta-kovim kakav jest, kibernetski je prosto r, prostor interakcije. Ova interakcija razliita je od tradicionalnog poimanja interakcije. Za tradicionalnu interakciju tip ino je da ona esto moe biti poneto indirektna, odgoena u vremenu i odvojena daljinom. Osjeaj neposred-nosti , koji nastaje interakcijama u kibernetskom prostoru, upravo je suprotan onome tradi-cionalnih interakcija u kojima su nae komunikacije skoro uvijek ogran i ene naim mjestom u prostoru i uobiajeno isto toliko ograniene naim mjestom u vremenu. Ironino, to su one karakteristike kibernetskog prostora koje takoer reduciraju vanost vremena i prostora , kao barije ra za komunikaciju.

Postoje brojne tehnologije kojima se ostvaruje kibcrnetski prostor, te u tom smislu moemo rei da postoje broj ne manifestacije kibernetskog prostora. Premda one imaju mno-goto zajedn ikog, svaka od njih razli kuje se od ostalih:

Telefonski razgovori i razne vrste pozivnih usluga kao to je tono vrijeme, vremen-ska prognoza i stanje na cestama j sl. , te telefonska pota i automatske sekretarice.

Elektronska pota, s pomou koje se, osim poruke, moe, takozvanim pridruivanjem (Attach), poslati bilo kakva datoteka (tekst, slika, zvuk).

Grupne novosti (Newsgrups) i forum i u kojima sudionik i prima i emit ira "vijesti". Mailing Jisle, preko kojih stiu razliite obavijesti o proizvodima ili neke druge infor-

macije koje zanimaju sudionike. Chat rooms ili slanje poruka te razgovaranje s poznatima jli s on ima koje prvi put su-sreemo ba na mrei.

Telnet odredita i ostale mree u koje se moemo Ukljuiti ukoliko su nam zanimljivi sadraji koji se nude na ovim odredit ima.

Web sites ili hipertekstualne najee dinamike stranice koje pruaju brojne i raz-novrsne informacije u najraznovrsn ije svrhe, od pukog predstavljanja, do reklame i pro-midbe.

Elektronske biblioteke kao ITP, iz kojih na svoje raunalo moemo kopirati razliit e tekstove ili knjige tc neki drugi simbolik i materijal.

Elektronske konferencije, u koj ima se moemo ukljuiti II burne polemike o raz-liitim pitanjima za koja imamo interesa ili u kojima moemo sudjelovati II polemikama koje nas zanimaju.

Videokonferencije, u kojima moemo izravno vizualno komunicirati u razgovor ima S vie sudionika, a da su sudionici udaljeni (ak na raz l iitim kontinentima).

MUD, (Multi User Dungeons) Viekoris n ike podzemne tamnice II kojima se moe-mo kretati (rjeavati zagonetke) ili koje moemo oblikovati i preoblikovati (postavljat i zago-netke) stvarajui tako zajedno s drugim sudionicima verbal ne virtualne svjetove.

Virtualna realnost, koju kreiramo jJi kroz koju se kreemo razgledavajui, kroz pro-zor na svome zaslonu, njene krajobraze.

Interaktivna TV svih formi ukljuujui ivideotelefoniju, kablovske videoteke i sve vi-dove razliitih vizualnih informacija dostupnih preko kabla (on-line).

Itd. Ono to moe iznenaditi u ovom nabrajanju primjera kibernetskog prostora sasvim je

izvjesno to da su velik dio svog ivota u kibernetskom prostoru proveli i oni koji se nikada ni-su dodirnuti raunala.

187

Afri. v.: Kibcm .., tski prosto r i virtualna r..,alnost... Revija za sociologiju. Vol XXX. (1999). No 3-4: 181- 194

Neki ljudi mijeaju kibernetski prostor s mentalnim stanjem i vizualnim slikama virtual-ne realnosti. Sasvim izvjesno virtualna se realnost moe pronai u kibernetskom prostoru, aJi ova dva pojma su sasvim razliit a kao izgovorena rije iradioprogram (Whi tt1e, B. D., 1997:12).

Pojam virtua lne ili " kao da" realnosti (VR) prvi je skovao Jaren Lanier, nekadanji vo-ditelj tvrtke VPL RESEARCH Inc. II Californiji. Ovaj se pojam najee razumijeva kao "re-alna ili simulirana okolina u kojoj zamjeujemo iskustvo teleprisutnosti" (Steur J., 1992:76-7) To je sustav koji pribavlja realistian osj eaj da smo zaronjeni u okolinu. Virtualna realnost je

raunalima generirano vizualno, auditivno i taktilno multimedijalno iskustvo. Koristei stere-oslualice, stereotelevizijsku kacigu ( n aoale) i kompjutoriziranu odjeu (Data suits). virtual-na realnost cilja na okruivanje ljudskog tijela jednim artificijelnim senzorijem v ienja, zvuka i dodira.

Sustavi virtualne realnost i takoer su posve in terakt ivni u smislu da rauna l a , iji proiz-vodi. simuliraju okolinu u koju je osoba zaronjena, neprestano rekonfiguriraju taj okoli tako da odgovara kretnjama tijela, premda je tehnologija jo uvijek relat ivno sirova (nedoraena). Katkada postoji jaz izmeu pokreta tijela i rekonfiguracije okoline, grafika rezolucija je re-lativno niska i mnogi dijelovi okoline su iscrtani grubim crtama ili predstavljeni ikonama na-lik na ct rie. Meutim sve ukazuje na to da e se razina dostignutog realizma dramatino po-praviti prema kraju stoljea (Lanier and Biocca, 1992). VR je dakle medij koji simulira osj eaj prisutnost i kroz upotrebu tehnologije - stoga je pojam teleprisutnosti nuno ukljuen u njegovu definiciju.

Strogo govorei virtua lna realnosl je specifina tehnologija. Ona omoguuje da se uk-lj u imo u, vidimo i oSjetimo, (ak pucamo virtualnim mecima) kompjutorom generi rane ob-jektne slikc. Za veinu od nas, tako, virtualna je realnost ve stvori la paralelne sfere egzisten-cije. Usprkos tvrdoglavu otporu naih limitiranih fiz i kih tijela, mi ve dugo pokuavamo istraiti , i uin iti real nim, oblast i iza gran ica naih neposrednih ula . Kao civi li zacija mi smo nauil i da ivimo s mnogim virtua lnim realnostima. Pomislite na molekule i atome nae fi-zike j ke mijske strukture. Promislite o virtualnoj rea lnost i svemira koji se iri , mjerenoj u svjetlosnim godinama i posutoj crnim rupama i supernovama. Mi smo n auili pronai zanim-lj ivu virtualnu realnost patnje drugih ljudi preko oceana i vremenskih zona. Na TV ekran svaki dan prikazuje suvremenost svih moguih ljudskih iskustava. Mi izabiremo kaotini me-te mi ra i rata, prosperiteta i stagnacije, sm ijeha i gra. Mi smo tol iko ubacili sebe u kale ido-skop virtualnih realnost i da nas ovakvi preokreti ne zbunjuju .

Literatura o kibernetskol11 prostoru naglo je postala znaajan element u popularnoj kul-turi. S lij edei Sterlinga (1990), kibernetsk i prostor jc najbolje razmatrat i kao rodni (obuh-

vaa itavu vrstu) termin koji referira na mnotvo razliitih tehnologija, od koji h su neke uo-b iajene (fami lijarne), neke tek odnedavna raspoloive, neke tek II razvoju, a neke jo uvijek samo zamilje ne, ali je sv ima njima zajed niko to da simuli raju okolinu S kojom ovjek moe stupiti u odnos.

Tehnologija se esto vidi kao izvor separacije. Omoguujui interakciju na da ljinu, prvo brzojavom, zatim telefonom, a sada raunalom, negirana su ogranienja fizike prisutnost i. Konverzacija je mogua s udaljenim i odsutnim drugim . Poput jezika koj i nam dozvoljava da s naim duhovn im oi ma uviamo apstrak tne i nevidlj ive koncepte, tehnologija ini udaljeno i nepoznato prisutnim i opiplj ivim. Jednostavna tehnologija teksta na zaslonu raunala omo-guila je Internetu da postane medij u kojem korisnici mogu razv ijati jasni smisao, opipljiv osjeaj" za druga tijela, ak angairat i se u formi javnog seksa preko kompjutorskih ica, ela-

borirajui senzualne fantazije i seksualne dijaloge preko "hot chata" (vrue avrljanje) i "cybersexa" (kibernetski seks).

Ipak svakodnevna upotreba pojma kibernetski prostor esto ne uzima u obzir sve infor-macijske i komunikacijske tehnologije, ve se odnosi na kompjutorom posredovanu komuni-

188

Afri, V.: Ki!x:rnelski prostor i virtualna realnost... Revija za sociologiju. Vol XXX. (1999), No 3-4: 181-194

kaciju i na njen najrazvijeniji oblik Internet, pri emu se kibernetski prostor razumijeva kao drutvena upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije. Premda je Internet najrazvi-jeniji oblik kibernetskog prostora, nuno je naglasiti da je Internet samo jedan od oblika ki-bernetskog prostora.

Internet je (Whittle, D. B., 1997:16) neprestano evoluiraj ua elektronska mjeavina ser-vera, klijenata , veza, protokola (TeO/lp, SLIP, PPP, HTML, itd.), programskih jezika (Java, CGI, PERL, itd.) te softvera koje su nainil e ili softverske industrije ili sami korisnici kako bi ostvar ili izvjesne ciljeve kao to su:

ostvariti Mai ling li ste, prikupiti grupe za novosti (Newsgrups - kao to je na primjer Usenet), uvesti jedinstveni protokol za sigurno prebacivanje datoteka s jednih raunala na dru-

ge (kao to je FIP to jest File Transfer Protocol), kreirati pretraiva arhiva na mrei, Archie, omoguiti korisniku da se stvarno prikljui na drugo raunalo, bilo gdje u mrei, i da

na njemu pokrene program po izboru (Tel net), pribaviti sustav izbornika koji omoguuju da korisnik pronae specifine informacije pretraujui unaprijed definirane veze, Gopher,

omoguiti korisniku da pretrauje Gopher-izbornike preko kljune rijei (Veronica), omoguiti pregled hipertekstualnih stranica uz pomo pretraivaa (browser) kao to

su Mosaic, Netscape ili Microsoft Internet Explorer, to je stvorilo sustav koj i nazivamo World Wide Web (WWW).

WWW je revolucionirao Internet jer je jednostavan za koritenje i lagan za uenje. Pre-traiva omoguuje pregled sadraja tekstualnih zapisa na bilo kojem serveru na mrei kao i brzo i jednostavno prebacivanje s jednog mrenog servera na drugi upotrebom unaprijed de-finirane veze ili hiper/inka. Osim statinih, danas postoje i dinamike hipertekstuajne st ran ice to jest takve koje se kreiraju u trenutku kada ih korisnik poziva u pretraiva. Ovo omo-

guuje da podaci, koji se prezentiraju preko stranica, budu gotovo trenutno aurni. Dina-mike hipertekstuajne stranice korak su prema tzv. "gurni me-povuci ga" (push-pu JI) tehno-logiji koja e omoguiti da se itava mrea tretira kao jedno superrauna lo.

Iz svega navedenog proizlazi za kljuak da se kibernetski prostor mora promatrati kao sloeni koloplet razliitih tehnologija koje vrlo brzo koevoluiraju, stva rajui reprezentacije jezinog i osjetilnog iskustva koje su odvojene vremenom i prostorom, al i povezane um-reenim fiz ikim pristupnim ureaj ima.

Kibernetski prostor kao Nebeski Grad

ovjek se prema svojoj okolini odnosi tako da je humanizira, o emu svj edoi povijest ovjekova oblikovanja svoga svijeta ili , mogli bismo rei, povijest arhitekture. Arhitektura

poinje s premjetanjem i se lj enjem, seljenjem iz ugodne i plodne Afrike prije dva milijuna godina, iz Raja, gdje nikakva arhitektura i nikakva odjea nisu bili potrebni. Premjetanje i seljenje, brze klimatske promjene, rastue suparnitvo i eksponencija ini rast populacije nepo-vratno su prom ijenili uvjete prvih ljudi. Poetak arh itekture kreativan je odgovor na klimat-ski stres i unutranji razvoj drutvene strukture porastom populacije, stvaranjem institucija privatnosti, privatnog vlasnitva, drutvene podjele rada, ceremonija itd. Arhitektura se razvi-jala tij ekom vremena, materijalizirajui drutvene odnose i institute, izraavajui se u raspo-loivim materijalima, preko dizajna i porasta ekspertnih znanja. Brojne kulture dale su svoj

specifian peat arhitekturi, ali uvijek - bez obzira na nain na koji se stvarna arhitektura re-alizi rala u prostoru neke kulture, od lovakog, agrarnog do urbanog konteksta - tema povrat-ka u Raj ostaje centralna tema, ideja povratka u vrijeme nevinosti, pomirenja ljudi meusob-

189

Afri. y.: Kibcrnetski prostor i virlu31na realnost.. . Revija za sociologiju. Vol XXX. (1999). No 3-4: 181-19-1

no i s pri rodom. Ova tema naravno ne objanjava arhi tekturu, arh itektura je kreacija trajnog fizikog sv ijeta koj i moe iznjedriti generacije ljudi, ena i djece, koji moe odrediti njih u nji hovoj vlast itoj povijest i, pruajui im zatitu od radoznalih oiju, kie, vjetra, tue i projektila svake vrste, dakle, jedan trajan od ovjeka izgraden svijet, trajan spomenik na sve to je prolo i to treba biti zapameno. Ali negdje II podlozi svega toga moe se nazrijeti tenja za izgradnjom zemaljskog Raja, moe se nazrijeti slika Nebeskog Grada, novog Jeruzalema iz Knjige otkrivenja. Sveti grad to silazi s neba "pripravljen kao nevjesta ukraena muu svoje mu" (Sveto pismo, Otkrivenje Ivanovo).

Dok je Raj, prije pada, bio mjesto za nae stanje nevinosti i neznanja, Nebeski Grad je mjesto za nae stanje mudrosti i znanja. Dok je Raj bio mjesto za na intimni kontakt s mate rijalnom prirodom, Nebeski Grad je mjesto za nau transcendenciju kako materijalnosti tako i prirode, dok je Raj bio mjesto za svijet nesimbolizirane incdrutvene rca lnost i Nebeski Grad je mjesto za svijet prosvijetljcnih ljudskih interakcija, formi i informacija. U Raju Sunce izlazi i zalazi , tamo postoje dani i noi , vjetar i sjene, zemlja i kamen, sve je miomirisno.

Nebeski Grad takoder moe sadravati vrtove, odisa ti kristalnim sjajem svoj ih vlastitih svjetala, blistav, netjelesan, poloen poput prekrasne jednadbe. Tako dok biblijski Raj jest i moe biti imaginaran, biblijski Nebeski Grad dvostruko je nestvaran, jednom u konvencio nalnom smislu, jer nije aktualan, a drugi put ponovno, ak i kada postane aktualan, zato to nije drugo do informacija, on moe postati zb iljski samo kao virtualna realnost, il i, kako se to cjelovitije kae, samo u imagi naciji. Stoga je slika Nebeskog Grada slika "Svijeta III " koji je postao cjelovit i svet, odnosno to je religijska vizija kibernetskog prostora.

Naravno o arhitekturi i njenoj povijesti moe se misliti i na druge naine i ne tretirati samu arh itekturu kao neto apstraktno, kao ostvarenje drutva i ovj e ka II prostoru i vreme nu, kao sociokulturnu geometriju. Medutim ako arhitekturu razumijemo kao sociokulturnu geometriju, onda se ovakav pristup S pravom naziva teorij skom dematerijalizacijom arhitek ture. Teorijska dematerijalizacija arhi tekture il i ovo nematerija lno razumijevanje arh itektu re,

meutim , omoguuje: da razumijemo kibernetski prostor kao ostvarenje drutva i ovjeka u virtualnoj, ima

ginarnoj realnosti. da realnost kibernetskog prostora sagledamo kao vrhunac razvoja arh itektu re II gra-fikoj topografiji, kao trodimenzionalnu kartografiju podataka.

Kibernetski prostor sagledan kao prostor evolucije arhi tekture, kao sociokultu rne geo metrije, ponovno oivljava neke od osnovnih tehnika i neka od osnovn ih pitanja izgradnje ar tiricijelnog ovjekova svijeta u kojem, ljudskom drutvu intern i, "sustav poruka" zadObivaju svoj vlast iti ivot , svoju osobnu prostornost, oblikujui se kao sam duhovn i supstrat cjeline povijesti arhitekture. Oblikujui se kao stvarni ovjekov duhovni prostor, kibernetski prostor se oblikuje kao centralno mjesto ljudske duhovnosti , kao Nebeski Grad, jer II kibernetskom prostoru lei zaetak Nebeskog Grada.

Kibernetski prostor kao atin ndimenzionalni prostor

ovjekovo razumijevanje prostora nije uvijek isto, ono se mijenja i razv ija to se manife-stira kroz razvoj matemat ike od Euklidove geometrije, algebrizacije geometrije, geometriza cije algebre, neeuklidske geometrije, do "matematikog prostora" u kojem "udaljenosti" nisu

fizike udaljenost i, ve numerike vrijednosti derivirane iz skupa jednadbi s vie varijabli , to jest u kojem tisue funkcija moe biti grafiki prikazano tako da ine vidljiv prostor. Mate

matiko razumijevanje prostora u sebi sadri implicitno uvjerenje da sam prostor po sebi nije neophodno identian s onim to mislimo pod pojmom " fiziki prostor". Prostor je jedno "po

druje djelovanja" za sve informacije, a ono podruje djelovanja, na kojem djeluju gravitacij ska i elektromagnetska polja, fiz iki je prostor ili rea ln i prostor II kojem ivimo. Podruja dje

.oe

Afri, y.: Kiberm:tski prostor i virtualna rea lnost... Revija za sociologiju, Vol xxx. (1999). No 3-4: 181 -194

lovanja matematikih jednostavnih re~urz ivnih jednadbi ine prostor fraktala, prekrasnih formi esto koritenih u kompjutorskoj grafici, koji proizlazi iz grafikog prikaza rjeenja re-kurzivnih jednadbi. Nedavna otkria "neobin i h atraktora", objekata koherentnih geometri-ji i ponaanju koji postoje samo u matematikom prostoru u kojem su koordinate koordinat-nog sustava posebno izabrane, ocrtavaju, opisuju i predviaju ponaanja kompleksnih, kao-

tinih fiz ikih sustava (teorija kaosa). Razvoj matematikog poimanja prostora od trodimenzionalnog vektorskog prostora do

suvremene koncepcije afina prostora kao n-d imenzionalnog prostora omoguio je sasvim no-vo razumijevanje pojma prostor. Afin prostor nije na poznati prostor, zato to se u n-dimen-zionalnom afinu prostoru iz aksiomat ike tog prostora ne moe izvesti niti jedno metriko svojstvo niti se u njega mogu uvesti pojmovi kao udaljenost dviju toaka, kut izmedu dvaju vektora, relacija okom itost i itd. U afinu prostoru prouavaju se samo afina svojstva, to jest svojstva bez metri ke. U afinu prostoru svi su koordinatni sustavi ravnopravni. Prijelaz od jed-noga koordinatnog sustava prema drugom koordinatnom sustavu jednak je preslikavanju jed-noga koordinatnog sustava u samoga sebe, jer se ne mijenja nijedno od afin ih svojstva presli-kanoga koordinatnog sustava. Nin prostor je upravo onaj pojmovni koncept koji odgovara pojmu kibernetskog prostora jer kibernetski prostor je jedan n-dime nzionalan prostor bez metrikih svojstava i u njega se ne mogu uvest i pojmovi kao udaljenost dviju toaka, kut iz-meu dvaju vektora, relacija okomitost i itd.

Kibernetski prostor nije fizika lokacija. To je virtualni prostor, odnosno to je stanje uma, mjesto istovremeno realno i ar tificijelno. To je esto stanje usredotoene panje u koje mi ulazimo kada smo apsorbirani II vizualnoj ili ak u verbalnoj komunikaciji , takovoj kao to je itanje, pisanje, promatranje ili ispitivanje slike videa ili crtea, ili kada tako palj ivo sluamo muziku ili govor, da ne ujemo druge zvukove. Kibernetski prostor je na mnogo

naina "digitalni" komplement , ali on nije ogledalo ili obrnuta slika, naeg "atomskog" (ana-lognog) sv ijeta. On je svijet svih ljudsk ih svjetova on je n- dime nzionalan prostor ili prostor svih ljudskih prostora.

Kibernetski prostor kao prostor drutvene interakcije, posredovane informacij skim komunikacijskim tehnologijama. Kibe rnetski prostor, kao stadij u evoluciji "Svijeta III", kao prostor nove forme komuni-

kacije, izvjesno je sasvim nov prostor socijalne interakcije, a samim tim i nov socijalni pro-stor, dio drutvene zb ilje. Kibernetski prostor kao dio drutvene zbi lje, s obzirom na elabori-rane evolucijske niti , moe se definirati u nekoliko t oaka.

Kibernetski prostor je: 1. konceptualni svijet mrenih interakcija izmeu individua i njihovih intelektualn ih

kreacija i sve to je povezano s takovom mreom i takovim in terakcijama, 2. sloen i ko loplet razlii tih tehnologija koje vrlo brzo koevoluiraju stvaraj u i reprezen-

tacije jezinog i osjet ilnog iskustva, koje su odvojene vremenom i prostorom, ali povezane umreenim fizikim pristupnim ureaj ima,

3. fiktivni fiziki prostor te hnoloki predstavljen mitolokom formom medijacije u koju uranjaju umovi u transu nalik " usuglaenoj halucinaciji" (Gibson),

4. stanje uma koje dijele ljudi koji komuniciraju kori stei digitalnu reprezentaciju cjeli -ne ljudske duhovnost i, odnosno egzist irajui kao graan i Nebeskog Grada, Globalnog Grada koji je sv ijet svih ljudskih svjetova, n-dimenzionalan prostor i prostor svih ljudskih prostora,

5. prostor evolucije onog tipa drutvene interakcije koji nastaje drutvenom upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

Ovakva definicija kibernetskog prostora postavlja nas pred obvezu da se, u pokuaju da razumijemo zbivanja, ne zaustavlja mo na razini opisa suvremenih tehnologija. Razvoj kiber-

101

Afri. Y.: Kibcrnctski prostor i virtualna realnost... Rcvija za ~ociologiju. Vol XXX. (1999). No 3-4: 181-194

netskog prostora kao prostora drutvene interakcije, posredovane informacijskim i komuni-kacijskim tehnologijama, izazov je za sve drutveno-humanistike znanosti. Razvoj kibernet-skog prostora izazov je i za sociologiju jer ona mora propitati drutvene aspekte informacij-skih i komunikacijskih tehnologija i reformulirati svoj pristup kako bi on mogao zahvatiti u kibernetski prostor kao novi drutveni prostor, prostor novog oblika drutvene interakcije. Sociologija mora:

objasniti implikacije uspostave novog oblika drutvene interakcije za drutvene od-nose,

teorijski promisliti novi jezik i novi okvir razumijevanja drutva s obzirom na novi prostor drutvene interakcije,

odgovoriti na pitanje da li novi prostor drutvene interakcije mijenja drutvo u toli-koj mjeri da moemo govoriti o jednom posve novom obliku drutva, dakle o revolucionira-nju koje mijenja bit drutva ili je ova promjena samo logini slijed evolucije u razvoju kasnog (korporacijskog) kapitalizma.

Suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije, koje se vrlo intenzivno ire i razvijaju tijekom posljednjih desetljea, mijenjaju ustaljene drutvene relacije i naine soci-jalnih interakcija do te mjere da se moe postaviti radikalno pitanje, radi li se o totalnoj promjeni nama poznatih drutvenih institucija, koja otvara nove prostore slobode u ustroju postojeih drutava, ili o novoj ideologiji kojom se pokuavaju zakrpati rupe postojeih susta-va moi u cilju njihova samoodranja. S obzirom na to da je pristup kibernetskom prostoru uvjetovan pristupnim ureajima i odreenim teh nolokim znanjima, ne pojavljuje li se ovaj prostor i kao novi izvor neravnopravnosti u suvremenim drutvima.

Moramo li ograniiti kibernetski prostor na podruje naseljeno pretplatnicima Interne-ta i drugih "mrea". Da li je to masonski tip univerzuma rezerviran samo za one elektronski spojene s drugima ili je kibernetski prostor mnogo vie razgranana i vie polimorfna realnost, u kojem kompjutorska tehnologija posreduje svaku ljudsku akciju, govor, pa ak i miljenje. Kibernetski prostor mnogo je vei od Interneta i drugih mrea. Zar mi ne ulazimo u kiber-netski prostor svaki put kad planiramo godinji odmor, kupujemo turistiku turu u paketu ili knjigu s redom vonje aviona. Mnoge svjetovne aktivnosti su angamani u kibernetskom pro-storu i vremenu. Mi odlazimo tamo posjeujui automatske govorne strojeve, kupujui kre-ditnom karticom ili plaajui raune preko telefona (Zabafon - telefonska usluga Zagre-

bake ban ke). Jednostavan akt meukont inentalnog telefonskog poziva stavlja nas u kiber-netski prostor. Danas moemo gledati simuliran u virtualnu realnost i, njenu roakinju, tele-prisutnost na televiziji. Kibernetski prostor svakim danom sve to vie postaje - svakodnevni prostor nae drutvene egzistencije.

Kibernelski prostor, kao stadij tl evoluciji "Svijeta Ill", kao prostor nove forme komuni-kacije izvjesno je sasvim nov prostor socijalne interakcije, a samim tim i nov socijalni prostor, dio drutvene zbi lje. Kao dio drutvene zbilje kibernetski se prostor moe definirati kao kon-ceptualni svijet mrenih interakcija, sloeni koloplet razliitih tehnologija koje vrlo brzo ko-evoluiraju stvarajui rel)rezentacije jezinog i osjetilnog iskustva, kao fiktivni fiziki prostor u koju umovi uranjaju u transu, nalik "usuglaenoj halucinaciji", te u tom smislu kao stanje uma koje dijele ljudi koji komuniciraju koristei digitalnu reprezentaciju cjeline ljudske du~ hovnosti, a upravo zato kao prostor evolucije onog tipa drutvene interakcije koji nastaje drutvenom upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

Razumijevanje i definicija kibernetskog prostora polazna su stanica na putu istraivanja njegove drutvene aktualnosti i njegova znaaja za razvoj drutva.

192

Afri, v.: Ki bemetski prostor i virtualna realnost. .. R~\"ija la sociulogiju, Vol XXX. (1999), No 3-4: 181-19-l

LITERATURA

1. Bart R. (1971) Knjievnost, mitologija, semiologija. Beograd: Nolit . 2. Featherstone M., Burrows, R. (eds.) (1996) Cyberspace/Cyberbodies/Cyberpunk. Cultures of Tehno-

logical Embodiment, London: SAGE Publications. 3. Benedikt, M. (ed.) (1994) Cyberspace: First step. MIT Press. 4. Gibson, W. (1984) Neuromancer. London: Harper Colins. 5. Moser, M. A., Macleod, D. (eds.) (1995) Immersed in Tehnology. Art and Virtual Environment,

London: The MIT Press. 6. Stephenson, N. (1992) Snow Crash. New York: Bantam Books. 7. Sterling, B. (1990) Cyberspace. (TM), Interzone 41. 8. Stcur, J. (1992) Defining Virtual Reality: Dimensions Determining Te1epresence, Journal of Com

munications 42 (4). 9. Aronowitz, S., Martinsons, B. and Menser, M. (eds.) with J. Rich (1996) Tehnostructure and Cyber.

culture. New York: Rout/edge. 10. The Governance of Cyberspace. (1997) Politics technology and global restructuring, Edited by B. D.

Loadcr, London: Routledge. ll. Jones, S. G. (ed.) (1995) Cyber Society. London: SAGE Publications. 12. Shield, R. (ed.) ( 1996) Cultures of Internet. London: SAGE Publications. 13. Webster, F. (1995) Theories of the Information Society. London: Routledge. 14. Whittle, B. D. (1997) Cyberspace: the Human Dimension. New York: W. H. Freeman and company.

CYBERSPACE AND VIRTUAL REALITY AS SOCIAL USE OF INFORMATION AND COMMUNICATION TECHNOLOGIES

VJEKOSLAV AFRI Department fo r Sociology

University of Zagreb

Cyberspace is a space that is risingfrom use of new infomIOtion techno logies alld it c(m be defined like a lJame which certain people Ilse for concep lUal space, ilJ which, when people ilse technology they mediate comnlllllica tion, manifest words, humall relatiom~ data, well being and power. Concept of Cyberspace has arisen ill science fictioll literature by William Gibson, alld poet lohn Perry Bar/aw, they described it figuratively and simply like that pia ce, where we are whell we are speaking on telephone. Confusion is often bet-ween concepts of cybemelics space and mefllal state and visual image of vir fila! reality. Totally unquestionable virl/wl reality can be fOl/nd ill cyberspace, but these two concepts are totally differelIt like articulate sound words and rao dio progmms. Cyberspace like space between communicatiOIlS is of course very significant but marc important is that il is a symbol of a promise of new social spaces.

Cyberspace can be understood like the last state ill Poppers "World III, evolulioIl lhal from social mechanism, across language leads to cyberspace

This evolution goes on in more separate evolution threads: ill myth evo-lurion on which lies lhe human society strncture, itl the evolution of commu-nications media, in the evolution of constrnct;oll and IlllmaniZalion of space and in lhe evolUlion of space lInderstanditlg.

193