Aleksandar Milanovic

8/20/2019 Aleksandar Milanovic

1/52

Banja Luka 2009.

STUDENT: Aleksandar Milanović

MENTOR:Doc.Dr Bogdana Vujnović Gligorić

Osnovni alati tehničke analize

cijena hartija od vrijednosti - D i p l o m s k i r a d -


2/52

Diplomski rad: Osnovni alati tehni č ke analize cijena HodV

2

S A D R Ž A J :

I

U V O D .................. .................... .................... ................... ........ 4

II POJAM I VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI ... ... ... ... ... ... ... .. 6

1.

OBVEZNICE........................................................................................................... 8

1.1. Vrste obveznica .............................................................................................. 9

1.1.a) Državne obveznice................................................................................. 11

1.2. Municipalne obveznice ................................................................................. 12

1.2.a)

Opšte obveznice ..................................................................................... 13

1.2.b)

Prihodne obveznice ............................................................................... 13

1.3. Korporacijske obveznice .............................................................................. 13

1.3.a)

Karakteristike korporacijskih obveznica............................................... 14

1.3.b) Vrste korporativnih obveznica............................................................... 16

2.

AKCIJE................................................................................................................ 17

2.1. Vrste akcija ................................................................................................... 18

2.2.

Vrijednost akcija ........................................................................................... 18

III ANALIZA VRIJEDNOSTI HODV..... ..... ..... .... ..... .... ..... .... ..... .. 20

1. FUNDAMENTALNA ANALIZA ............................................................................... 20

2. TEHNIČKA ANALIZA ........................................................................................... 21

3.

TEORIJSKA OSNOVA TA...................................................................................... 21

IV ALATI TEHNIČKE ANALIZE ......... .................... ................... 23

V

GRAFIKONI KAO ALATI TEHNIČKE ANALIZE ..... ..... ..... ... 27

1. CJENOVNA OSA ................................................................................................... 27

2.

OBIM................................................................................................................... 27

3.

LINIJSKI GRAFIKONI........................................................................................... 28


3/52


3

4.

BAR GRAFIKONI.................................................................................................. 29

4.1. Bar grafikoni sa obimom tr govine ................................................................ 30

5. „SVIJEĆA“ GRAFIKON ........................................................................................ 31

6.

OSTALI OBLICI GRAFIKONA ............................................................................... 33

6.1.

Ponuda i potražnja ........................................................................................ 33

6.1.a)

Kolebanje trejdera................................................................................. 34

7. METODE TEHNIČKE ANALIZE.................................................................. 35

7.1. Izolovanje trenda .......................................................................................... 36

7.2. Pokretni prosjeci ........................................................................................... 37

7.3. Cjenovne konture.......................................................................................... 39

7.4. Indikatori budućih kretanja cijena ................................................................ 43

7.4.a)

Momentum oscilator.............................................................................. 45

7.4.b)

Indeks relativne snage ........................................................................... 46

7.4.c)

Indikator Bulindžerove granice............................................................. 48

VI Z A K LJ U Č A K ................... .................... .................... ......... 50

VII L I T E R A T U R A................................................................. 51

VIII P O P I S I L U S T R A C I J A ..... .... ..... .... ..... .... ..... .... .... 52


4/52


4

I U V O D

Hartije od vrijednosti su pisane isprave čiji zakoniti vlasnik može ostvariti nekosubjektivno građansko pravo označeno na hartiji. Obveznice, kao vrsta hartija od

vrijednosti, predstavljaju finansijski ugovor kojim se utvr đuje specifična ispata glavnice

i kamate na zajam određenog datuma u budućnosti. Dugoročne obveznice sa kojima se

trguje na tržištu kapitala su državne obveznice, municipalne obveznice i korporacijske

obveznice. Državne obveznice nemaju rizik neplaćanja, sa obzirom da vlada uvijek

može da odštampa novac kako bi podmirila dugovanja. Međutim ove obveznice nisu u

potpunosti bez rizika, jer uvijek postoji mogućnost da će kamatne stope na tržištu porasti i prouzrokovati pad vrijednosti obveznica.

Municipalnim obveznicama se nazivaju obveznice koje izdaju lokalne i

pokrajinske vlasti. Sredstva prikupljena ovim obveznicama se koriste za finansiranje

projekata od javnog značaja, poput škola, komunalne infrastrukture, puteva i sl.

Obveznice korporacija su formalne priznanice kojima se priznaje dug i kojim se

korporacija obavezuje da godišnje isplaćuje fiksnu sumu novca sve do trenutka dospjeća

kada isplaćuje inicijalno pozajmljenu sumu, glavnicu. Akcije, kao hartije od vrijednostigarantuju da vlasnik posjeduje udio u vlasništvu preduzeća koje je izdalo akciju.

Veličina udjela je u skladu sa procentom akcija koje se posjeduju. Cijena udjela u

akcionarskom kapitalu je sadašnja vrijednost očekivanih budućih novčanih tokova, koji

se sastoje od dividendi i konačne prodajne cijene akcije.

Upotrebom odgovarajućih alata tehničke analize moguće je identifikovanje

cjenovnih trendova na tržištu hartija od vrijednosti analizom „ponašanja“ tržišta hartija

od vrijednosti. Na osnovu kretanja cijena u prošlosti, formuliše se stav o budućimtokovima i počiva na pretpostavci da se sve poznate informacije, relevantne za

ponašanje učesnika, mogu iskoristiti u svakom momentu tekućih aktivnosti na tržištu, tj.

da se zaključci o budućem ponašanju učesnika na tržištu mogu izvući iz njihovog

prethodnog ponašanja.

U prvom dijelu rada ćemo ukratko dati pregled pojma i vrsta HodV, a zatim se

pobliže osvrnuti na svaku od grupa, na obveznice i akcije. Nakon toga, u drugom dijelu

se bavimo analizom vrijednosti HodV i dajemo kratko objašnjenje fundamentalne i


5/52


5

tehničke analize HodV. Nakon što se upoznamo sa pojmom tehničke analize možemo

dati i njenu teorijsku osnovu i navest i osnovne principe po kojima djeluje.

Nastavak rada se bavi alatima TA koje se koriste pri praćenju cijena, a u tu

grupu spadaju vrlo raznorodni, uglavnom statistički metodi, među kojima sunajpopularniji: utvr đivanje i praćenje trenda, upotreba pokretnih prosjeka,

prepoznavanje cjenovnih kontura, izračunavanje indikatora i oscilatora i analiza ciklusa

(indikatora strukture).

Prednost ovih alata je u relativno jednostavnoj upotrebi, sa ciljem da za što kraće

vreme daju što jasniju sliku o kretanju cena, uz izbegavanjeupotrebe komplikovanih i

kompleksnih metoda zasnovanih na matematici. Razlog za navedeno je jednostavan i

ogleda se u dinamici finansijskih tržišta, gdje se promene dešavaju u kratkimvremenskim rokovima, tako da je brzina donošenja odluka od suštinskog značaja.


6/52


6

II

POJAM I VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Finansijska aktiva podrazumjeva svaki imovinski oblik koji ima vrijednost koja

se može razmenjivati i kao takva je predmet trgovine na finansijskom trž ištu i obuhvata:

hartije od vrijednosti

žiralni novac,

devizna sredstva

zlato, plemenite metale i sl.

Hartije od vrijednosti (HodV) predstavljaju najznačajniji finansijski instrument.

Prava koja prostiču iz njih povezana su sa mogućnostima naplate različitih finansijskih

sredstava u budućnosti. Hartije od vrijednosti su pisane isprave čiji zakoniti imalac

može ostvariti neko subjektivno građansko pravo označeno na hartiji. Zakoniti imalac

hartije je lice koje je kao imalac prava označeno na samoj hartiji, odnosno na koje je

hartija prenijeta, dok je obavezno lice izdavalac hartije.1

Kod HodV postoje dva prava:2

pravo na hartiji - pravo svojine ili p ravo zaloge koje za svoj ob jekt ima

hartiju kao tjelesnu pokretnu stvar i

pravo iz hartije - po svojoj p ravnoj prirodi to je stvarno, obligaciono ili

člansko pravo.

HodV mogu se podijeliti kao što je prikazano slikom:3

1 Grupa autora (2002): Ekonomija od A do Z, BOŠ i Dosije, Beograd

2Č

enić Jotanovi

ć, G. (2006): Me

đunarodni ekonomski odnosi, Ekonomski fakultet, Banja Luka3 http://www.emagazin.co.yu, pristup ostvaren 1/9/09


7/52


7

Slika 1. Vrste HodV


8/52


8

Dakle, kao što vidimo, HoV se u principu dijele na tri kategorije kao što je

prikazano slikom:

Slika 2. Osnovne HodV

1. Obveznice

Obveznice, kao vrsta hartija od vrijednosti, predstavljaju finansijski ugovor

kojim se utvr đuje specifična ispata glavnice i kamate na zajam određenog datuma u

budućnosti. Ukoliko izdavatelj nije u stanju da ispuni uslove iz obveznice, vlasnik

obveznice stiče pravo na imovinu njenog izdavaoca.

Obveznice možemo definisati kao HodV koje svome vlasniku garantuju isplatu

kamate i glavnice po unaprijed utvr đenom redosljedu. Na primjer, za dugoročne

obveznice isplata kamate se vrši najčešće dva puta godišnje, na osnovu prezentacije

kupona, tj. fiksne sume koju se onaj koji pozajmljuje obavezuje da je plati vlasniku

obveznice svake godine, dok se isplata glavnice vrši na dan dospjeća obveznica.4

Dakle, obveznice obavezuju svo g izdavatelja da p lati određeni iznos na određeni

datum, uglavnom sa periodičnom isplatom kamata. Obveznica ima svoju nominalnu

vrednost koju izdavatelj mora da isplati po njenom dospjeću na naplatu. Obveznice koje

imaju kuponsku stopu koja predstavlja kamatnu stopu koju izdavatelj mora da plati.

Stopa je uglavnom fiksirana za vreme trajanja obveznice i nije podložna fluktuiranju u

4 Jakšić, M. (2007): PC esej, BOŠ i Dosije, Beograd


9/52


9

skladnu sa kamatnim stopama na tržištu. Ukoliko izdavatelj nije u stanju da ispuni

uslove iz obveznice, vlasnik obveznice stiče pravo na imovinu njenog izdavaoca.

Prednosti i mane finansiranja putem emisije obveznica prikazane su slikom:5

Slika 3. Prednosti i mane obveznica

1.1. Vrste obveznica

Neiskupljiva obveznica je ona koja ima neke karakteristike dugoročne

obveznice, ali i izvjesne karakteristike akcije. Vlasniku obezbjeđ

uje fiksnu kamatu, alion ne učestvuje u upravljanju preduzećem koje je tu obveznicu emitovalo. Po tome je

slična običnoj dugoročnoj obveznici. Obaveza preduzeća da isplaćuje fiksne kamate nije

vezana za finansijski rezultat i fiksna kamata na neiskupljive obveznice plaća se o roku

dospjeća, kao i svaka druga obaveza. Ova obveznica nema fiksirani rok dospjeća, što

5 Simić, N. (2005): Monetarne i javne finansije, Megatrend, Beograd


10/52


10

znači da je ona t rajni izvor finansiranja i izdavalac je ne može otkupiti tj. povući, ako to

vlasnik prihvata, po čemu je slična akciji.6

Otkupljive obveznice su one obveznice s fiksnom kamatom koje njihovi imaoci

mogu da naplate u određenom trenutku, prije dospjeća, a po nominalnoj cijeni. Njihovivlasnici će to učiniti kada na tržištu poraste kamatna stopa u odnosu na kamatnu stopu

koju te obveznice nose. Ova vrsta obveznica uvedena je osamdesetih godina. Obveznice

možemo podijeliti i na način prikazan slikom:

Slika 4. Podjela obveznica

Dugoročne obveznice sa kojima se trguje na tržištu kapitala su državne

obveznice, municipalne obveznice i korporacijske obveznice. 7

6 Grupa autora (2002): Ekonomija od A do Z, BOŠ i Dosije, Beograd7 Barać, S., Ivaniš, M., Jeremić, Lj. (2007): Upravljanje finansijama, Sinergija, Bijeljina


11/52


11

Slika 5. Vrste dugoroč nih obveznica

1.1.a)

Državne obveznice

Država izdaje zapise i obveznice najčešće da bi finansirala svoj dug. Razlikaizmeđu zapisa i obveznice je u tome da zapisi imaju rok dospjeća od 1 do 10 godina,

dok obveznice imaju rok dospjeća od 10 do 20 godina. Cijene zapisa i obveznica

kotiraju se kao procenat od 100 dolara nominalne vrijednosti.

Ove HodV nemaju rizik neplaćanja, sa obzirom da vlada uvijek može da

odštampa novac kako bi podmirila dugovanja. Međutim ove obveznice nisu u

potpunosti bez rizika, jer uvijek postoji mogućnost da će kamatne stope na tržištu

porasti i prouzrokovati pad vrijednosti obveznica.

Državne obveznice imaju vrlo male kamatne stope jer nemaju rizik neplaćanja,

tako da ulagači ponekad na ovim obveznicama zarađuju manje od trenutne stope

inflacije. Međutim, dugoročni ulagači očekuju da se izuzetno visoke ili niske stope


12/52


12

inflacije vrate na normalne vrijednosti, tako da se dugoročne stope ne mijenjaju toliko

kao kratkoročne stope.8

Postoje takozvane inflacijski indeksirane državne obveznice koje indeksirane

inflacijom imaju kamatnu stopu koja se ne mijenja tokom života obveznice. Međutimiznos glavnice, koji se koristi za proračun plaćanja kamate, mijenja se zavisno o indeksu

potrošačkih cijena. Po dospjeću, obveznice se otkupljuju po cijeni višoj od njihove

glavnice prilagođene inflaciji ili od paritetnog iznosa izvornog izdanja. Prednost ovih

indeksiranih obveznica je ta što investitorima pruža priliku kupovanja obveznice čija

vrijednost neće biti umanjena sa inflacijom. Ove obveznice su pogodne za penzionere

koji žele da svoju imovinu ulažu u niskorizične portfelje HodV.

Obveznice državne blagajne u SAD (obveznice trezora – engl. Treasury bills) predstavljaju dugoročne obveznice državne blagajne u SAD, s fiksnim prinosom i

rokovima dospjeća od 10 do najčešće 30 godina. Služe kao instrument dugoročnog

kreditiranja države. Imaju ugovornu kamatnu stopu i polugodišnje plaćanje kamatnih

obaveza. Emituju se u apoenima od 1.000 do 1,000.000 dolara. Glase na donosioca ili

na ime. Imaju klauzulu o otkupljivosti, koja označava pravo državne blagajne da u

određenom momentu zatraži njihov otkup po vrijednosti koja je nominalno naznačena.

U p ogledu uslova i kupaca, mogu se uporediti s blagajničkim notama.

9

1.2.

Municipalne obveznice

Municipalnim obveznicama se nazivaju obveznice koje izdaju lokalne i

pokrajinske vlasti. Sredstva prikupljena ovim obveznicama se koriste za finansiranje

projekata od javnog značaja, poput škola, komunalne infrastrukture, puteva i sl. Oveobveznice su izuzete od oporezivanja na dohodak, što im je i najveća prednost.

Municipalne obveznice nisu izuzete od rizika neplaćanja. Nekada projekti ne moraju da

se ostvare, pa investitori tada trpe gubitke. Za razliku od savezne vlade, lokalne vlasti ne

8 Raković, M. (2007): Finansije i finansijsko pravo, Pravni fakultet, Banja Luka9 Jakšić, M. (2007): PC esej, BOŠ i Dosije, Beograd


13/52


13

mogu da štampaju novac. Postoje dvije vrste municipalnih obveznica: opšte i prihodne

obveznice.10

1.2.a)

Opšte obveznice

Opšte obveznice nemaju osiguranje niti je neki određeni izvor prihoda

namjenjen za njihovu otplatu. Umjesto toga, za investitore je presudno povjerenje u

bonitet njihovog izdavaoca. Izdavaoc tj lokalne vlasti obećavaju da će iskoristiti svaki

mogući izvor u svrhu isp late obaveza po izdatim obveznicama.

1.2.b)

Prihodne obveznice

Prihodne obveznice, suprotno od opštih podupire novčani tok određenog

projekta za čiju svrhu finansiranju su i emitovane. Recimo, ukoliko su izdate da bi se

finansirala izgradnja mosta, sredstva od naplaćivanja mostarine se nude kao garancija

otplate. Prihodne obveznice se izdaju mnogo češće od opštih obveznica.

1.3.

Korporacijske obveznice

Obveznice korporacija su formalne priznanice kojima se priznaje dug i kojim se

korporacija obavezuje da godišnje isplaćuje fiksnu sumu novca sve do trenutka dospjeća

kada isplaćuje inicijalno pozajmljenu sumu, glavnicu.

Velike korporacije izdaju obveznice u svrhu finansiranja dugoročnog rasta.

Već

ina korporacijskih obveznica ima nominalnu vrijednost od 1.000 dolara i plaća

polugodišnju kamatu. Većina njih je takođe opoziva, što znači da izdavatelj može da

otkupi obveznice nakon određenog datuma.11

Stepen rizika ovih obveznica dosta da varira od izdanja do izdanja, sa obzirom

da se rizik neplaćanja proc jenjuje u skladu sa zdravljem preduzeća. Tako se i kamatna

10 Simić, N. (2005): Monetarne i javne finansije, Megatrend, Beograd11 Barać, S., Ivaniš, M., Jeremić, Lj. (2007): Upravljanje finansijama, Sinergija, Bijeljina


14/52


14

stopa na korporacijske obveznice mijenja u skladu sa trenutnim stepenom rizika

vezanim za zdravlje kompanije. Obveznice sa višim rejtingom imaju niže kamatne

stope, od većine rizičnih obveznica obilježenih kao BBB. Kamatna stopa na obveznicu

u principu zavisi od svojstava i karakteristika obveznice.

1.3.a) Karakteristike korporacijskih obveznica

Nekada su se obveznice na donositelja prodavane sa priloženim kuponom

vlasnika obveznice. Tako su se plaćanja vršila onome koji je fizički posjedovao kupon.

Međutim poreskoj upravi nije odgovarao ovaj način plaćanja jer nije mogla da prati

dohodak od kamata. Obveznice na donosioca su tako zamenjene u obveznice na ime

koje nemaju kupone. Umesto njih, vlasnik se morao registrovati u određenoj kompaniji

da bi dobio isplatu kamata. Međutim kamata koja se isplaćuje na konto obveznica se i

dalje naziva kuponskom kamatnom stopom.12

Ograničavajuća odredba: Finansijski menadžeri korporacija se zapošljavaju i

otpuštaju po odluci upravnog i nadzornog odbora kompanije. Ovi odbori predstavljaju

sve akcionare preduzeća. Ovakav način zapošljavanja menadžera polazi od toga da će

oni tako biti više motivisani da zaštite interese akcionara od interesa držatelja

obveznica. Isto tako menadžeri možda neće iskoristiti sredstva prikupljena emisijom

obveznica onako kako bi to vlasnici obveznica najviše željeli. Budući da se vlasnici

obveznica ne mogu okrenuti menadžerima da ih zaštite kada se preduzeće u koje su

investirali nađe u finansijskim problemima, postavljena su pravila i ograničenja za

menadžere koja štite njihova prava. Ova pravila i ograničenja se nazivaju

ograničavajućim odredbama.

Ove odredbe uglavnom ograničavaju iznos dividende koje preduzeće može

isplaćivati, i sposobnost preduzeća da izdaje novi dug. Isto tako, druge finansijske

aktivnosti poput uključenost preduzeća u spajanje preduzeća se takođe može ograničiti.

Ograničavajuće odredbe se uključuju u obveznički ugovor. Što su ograničavajuće

odredbe obveznice veće kamatna stopa će biti niža, jer će smanjiti rizik obveznice.

12 Grupa autora (2006): Finansijski menadžment, Megatrend, Beograd


15/52


15

Odredba o opozivu: Većina obvezničkih ugovora sadrži i odredbe o opozivu,

kojom se izdavatelju daje za pravo da otkupi obveznicu nakon određenog vremenskog

perioda. Cijena isplaćena vlasniku obveznice je uglavnom nominalna cijena obveznice

ili nešto malo iznad nje. Padnu li kamatne stope cijena obveznice će porasti. Ako

kamatne stope dovoljno padnu, cijena će skočiti iznad cijene opoziva, a preduzeće će

opozvati obveznicu. Ulagači uglavnom ne vole odredbe o opozivu.13

Drugi razlog uvođenja odredbe o opozivu je da se izdavatelju omogu ći otkup

obveznica prema uslovima amortizacionog fonda ( sinking fond ). Amortizacijski fond

predstavlja zahtjev u obvezničkom ugovoru da preduzeće u cijelosti otplati dio izdanja

obveznica svake godine. Ovo pravilo je atraktivno za vlasnike obveznica jer smanjuje

vjerovatnost neispunjenja obaveza po dospjeću.

Treći razlog za izdavanje obveznica uz opoziv je taj da će preduzeće doći u

situaciju kada će morati da otkupi obveznice uslijed ograničavajućih odredbi koje mu ne

dozvoljavaju da pribjegne nekim aktivnostima za koje smatra da su u najboljem interesu

akcionara. Drugim riječima ukoliko preduzeće želi da emituje novi dug, a to ne može da

učini usljed ograničavajuće odredbe, na nova zaduživanja prije isplate obaveza po

prethodnoj emisiji obveznica, preduzeće će otkup iti prethodne obveznice da bi moglo da

pribjegne novom zaduživanju. Konačno, preduze

će mora pribje

ći opozivu obveznica

ukoliko želi da promeni svoju strukturu kapitala.

Budući da vlasnici obveznica generalno ne vole odredbe o opozivu, obveznice sa

ovim odredbama kao dodatnu stimulaciju za ulagače nose i veće kamatne stope. Sa

druge strane uprkos većim troškovima koje uzrokuju odredbe o opozivu kompanije i

dalje izdaju ovakve obveznice jer im pružaju veću fleksibilnost.

Konverzija: Neke obveznice se mogu pretvoriti u akcije. Ovo omogućava

vlasnicima obveznica posjedovanje udjela u dobroj budućnosti kompanije ukoliko

vrijednost njenih akcija poraste. Na većini takozvanih konvertibilnih obveznica stoji da

se obveznica može promjeniti u određeni broj običnih akcija prema nahođenju njenog

vlasnika. Kurs konverzije je takav da cijena akcije mora znatno porasti prije nego što se



16/52


16

dogodi konverzija. Izdavanje konvertibilnih obveznica je jedan od načina kojim

preduzeća žele da izbjegnu slanje negativnih signala na tržište.14

Drugim riječima, ukoliko menadžeri preduzeća čvrsto vjeruju u svoju buduću

uspješnost poslovanja onda preduzeće može sebi priuštiti da izda konvertibilneobveznice. Ako su menadžeri u pravu i cijena akcija zaista poraste, onda će vlasnici

obveznica iste prebaciti u akcije po relativnoj visokoj cijeni koju menadžeri smatraju

pravednom. Ukoliko cijene akcija ne porastu, neće se p ribjeći konvertovanju. Zapaženo

je da vlasnici obveznica preferiraju svojstvo konverzije15.

1.3.b) Vrste korporativnih obveznica

Na tržištu je dostupno mnogo vrsta korporativnih obveznica. Uglavnom se

razlikuju po opcijama kolaterala koji osigurava obveznicu i po redu po kom se

obveznica isplaćuje u slučaju stečaja preduzeća.

Osigurane obveznice su one sa pridruženim kolateralom. Hipotekarne obveznice

se koriste za finansiranje određenih projekata. U slučaju neispunjenja obaveza po

osnovu izdate obveznice vlasnici obveznica stiču pravo da pribjegnu likvidaciji imovine

kako bi objezbedili isplatu. Ove obveznice su manje rizične od uporedivih neosiguranihobveznica, i kao rezultat toga imaju manju kamatnu stopu. Certifikat uz zalog opreme

poput mašina ili aviona, su osigurane materijalnom imovinom.16

Neosigurane obveznice od neosiguranih obveznica postoje zadužnice

(debentures) koje predstavljaju dugoročne neosigurane obveznice kojima je garant opšti

bonitet preduzeća. One ne posjeduju pridruženi kolateral kao garanciju za otplatu

dugovanja. U slučaju neispunjenja obaveza vlasnici obveznica moraju sudski potraživati

sredstva. Pridružen ugovor zadužnica uglavnom nabraja uslove obveznice i odgovornostmenadžmenta. Ovaj ugovor se naziva Ugovor o zadužnici. Zadužnice imaju niži

prioritet isplate od osiguranih obveznica ako preduzeće dođe u situaciju da ne ispunjava

obaveze.

14 Grupa autora (2006): Finansijski menadžment, Megatrend, Beograd

15 Simić, N. (2005): Monetarne i javne finansije, Megatrend, Beograd16 Barać, S., Ivaniš, M., Jeremić, Lj. (2007): Upravljanje finansijama, Sinergija, Bijeljina


17/52


17

Obveznice sa promenljivom kamatnom stopom predstavljaju finansijsku

inovaciju koju je pokrenula povećana promjenljivost kamatnih stopa tokom 1980-ih i

1990-ih godina. Kamatna stopa na obveznice je povezana sa drugim kamatnim stopama

na finansijskom tržištu, kao što je stopa na rizične zapise i prilagođava se periodično.

Spekulativne obveznice su obveznice korporacija sa niskim rejtingom i visokim

stepenom rizika. Obveznice spekulativnog rejtinga se često nazivaju i Junk bonds, ili u

slengu „smeće“. Tokom 1980-ih mnoge kompanije su iskoristile emitovanje

spekulativnih obveznica za prikupljanje kapitala u svrhu preuzimanja drugih kompanija.

Kada preduzeće poveća nivo svoje zaduženosti u svrhu kupovine akcija drugog

preduzeća, povećanje finansijske poluge čini obveznice visoko rizičnim. Iz tog razloga

su kompanije često prodavale dijelove preuzetih preduzeća kako bi namirile dugovestvorene izdavanjem spekulativnih obveznica.

2. Akcije

Posjedovanje akcije znači da njen vlasnik posjeduje udio u vlasništvu preduzeća

koje je izdalo akciju. Veličina udjela je u skladu sa procentom akcija koje se posjeduju.

Investitori mogu zaraditi povrat od akcija na dva načina. Ili cijena akcije poraste tokom

vremena ili preduzeće vlasnicima akcija isplaćuje dividende. Često se desi da ulagači

ostvare prihod iz oba izvora. Pošto dioničari imaju niži prioritet od vlasnika obveznica u

situacijama kada je preduzeće u neprilikama, ove hartije od vrijednosti nose i veći rizik.

Isto tako povrati su manje sigurni sa obzirom da se dividende mogu lako promjeniti, a

niko ne može da garantuje ni cijenu akcija. Međutim uprkos rizicima, na akcijama se

može sjajno zaraditi. Još jedna razlika između akcija i obveznica je ta da akcije nemajurok dospjeća.17

Vlasništvo akcija daje akcionarima prava rezidualnih povjerioca. Akcionari stiču

prava nad svim sredstvima i zaradom preostalom nakon izmirenja ostalih povjerioca.

Ukoliko se desi da ništa ne preostane, ništa neće ni dobiti. Većina akcionara stiče pravo



18/52


18

da izglasava direktore, upravni i nadzorni odbor preduzeća, i da utiče na poslovnu

politiku preduzeća.

2.1.

Vrste akcija

Postoje dvije vrste akcija, obične i preferencijalne. Udio običnih akcija u

preduzeću predstavlja vlasnički udio u tom preduzeću. Obični akcionari glasaju, primaju

dividende i nadaju se da će cijena njihovih akcija porasti. Postoje različiti razredi

običnih akcija poput akcija tipa A, tipa B i td, međutim ovi tipovi nisu standardizovani

na nivou preduzeća. Razlike me

đu tipovima uglavnom uklju

čuju razlike u distribuciji

dividendi ili glasačka prava. Bitno je da onaj koji želi da investira u akcije tačno zna

koja prava idu uz određene akcije.

Preferencijalne akcije su oblik osnovnog kapitala u pravnom i poreskom smislu,

ali one se razlikuju od običnih akcija u nekoliko bitnih obilježja. Prvo, preferencijalni

akcionari primaju fiksnu dividendu koja se nikad ne mijenja, što veoma liči na

obveznicu. Drugo, zbog fiksne dividende, cijena povlašćenih akcija je relativno stabilna.

Treće, povlašćeni akcionari uglavnom ne glasaju, osim u slučaju kada preduzeće nijeisplatilo obećanu dividendu. Četvrto, povlašćeni akcionari imaju preče pravo na

sredstva preduzeća od običnih akcionara, ali je ovo pravo u redosljedu prioriteta

namirivanja obaveza preduzeća i dalje iza prava drugih povjerioca, poput vlasnika

obveznica.

Manje od 25% novih emisija akcija sačinjava preferencijalne akcije, a samo oko

5% od ukupnog kapitala se sakupi kroz povlašćene akcije. Razlog ovome je taj što se

preferencijalne dividende ne odbijaju preduzeću od poreza, dok je to slučaj sakamatama na obveznice.

2.2. Vrijednost akcija

Cijena udjela u akcionarskom kapitalu je sadašnja vrijednost očekivanih budućih

novčanih tokova, koji se sastoje od dividendi i konačne prodajne cijene akcije.


19/52


19

Investitori su voljni da plate cijenu akcije koja odražava zbir svih budućih novčanih

tokova koje će akcija generisati, nakon prilagođavanja za vremensku vrijednost novca.

Međutim problem je predvidjeti buduće novčane tokove preduzeća, jer ako je preduzeće

uspješno, preostali novčani tokovi mogu podmiriti visoke dividende, a visoka cijena

akcija će biti opravdana. Međutim ako preduzeće u budućnosti ne bude uspješno

poslovalo, može se desiti i da ne generiše tokove novca koji bi mogli podmiriti

dividende.

Na tržištu cijenu određuje kupac koji je spreman da plati najveću cijenu. Ta

cijena nije obavezno i najviša cijena po kojoj bi se imovina mogla prodati, ali je viša od

neke koju bi neki drugi kupac hteo da plati. Drugo, tržišnu cijenu određuje kupac koji

može najbolje da iskoristi tu imovinu. Primjer za ovu tvrdnju su visoke premije iznad

trenutnih tržišnih cijena koju su pojedine kompanije spremne da plate za kupovinu

drugih kompanija.18

Kompanije koje kupuju druge kompanije su uvjerene da su sposobne da bolje

iskoriste resurse kupljene kompanije, što opravdava premijsku cijenu. Takođe,

informacije igraju ogromnu ulogu u određivanju cijene. Superiorna informacija o

imovini može povećati njezinu vrijednost tako što smanjuje rizik. Ako razmišljamo o

kupovini akcija postoje mnoge nepoznanice o buduć

em toku novca. Kupac koji imanajbolju informaciju o tim novčanim tokovima će biti u prilici da ih d iskontuje po nižoj

kamatnoj stopi od kupca koji je nesiguran.

18 Kovačević, Lj. (2006): Bankarstvo, Ekonomski fakultet, Subot ica


20/52


20

III

ANALIZA VRIJEDNOSTI HodV

Analiza pri investiranju znači potragu za svim relevantnim informacijama koje

su vezane za potencijalnu investiciju i određivanje koje su od njih odlučujuće za

odgovor na pitanje da li investirati u HodV ili ne. U ovom smislu postoje dvije vrste

analize, a to su fundamentalna i tehnička. U njihovim začecima za ove se metode

mislilo kako pretkazuju buduće kretanje cijena HodV. Naravno, tehničari su bili

uvjereni kako njihova metoda to omogućuje i kako se dionice ponašaju po pravilima

tehničke analize, dok su fundamentalni analitičari uvjereni kako je kretanje cijene

determinirano sadašnjim i budućim zaradama preduzeća.19

Tehnički analitičari tok trgovanja i kretanje cijena obično prikazuju grafički, te u

grafikonu pokušavaju pronaći određene pravilnosti kretanja cijene, kako bi uz pomoć

toga prepoznali i buduće kretanje i time si olakšali odluku o izboru ulaganja. S druge

strane fundamentalni analitičari proučavaju zarade koje ostvaruje preduzeće.

Pokušavaju prognozirati buduće kretanje zarada, te iz toga izabrati najprofitabilnija

preduzeća i preporučiti kupnje tih akcija jer v jeruju kako će one najviše porasti.20

Vrlo korisno je upotrebljavati obje metode, ali ne slijepo i doslovno već samokao alate koji služe za olakšavanje donošenja kvalitetne odluke na bazi informacija koje

ćemo uklopiti u cjelokupnu situaciju na tržištu tom momentu.

1. Fundamentalna analiza

Fundamentalna analiza se bavi pitanjem da li u neku kompaniju treba uložiti ili

ne, kroz informacije dobijene prvenstveno iz bilansa preduzeća, ali i kroz sve što je

vezano za kompaniju, a može uticati na njeno poslovanje. To može biti rukovodeći tim

firme, paleta proizvoda, konkurencija i slično. Kroz bilanse uspjeha i stanja možemo

19 Radovanović, A., Fundamentalna i tehni

čka analiza akcija, BDD, Beograd 2008., str. 4-520 Dobrojević, G. (2008): Analiza vrijednosnih papira, Global Invest, Zagreb


21/52


21

doći do značajnih podataka. Stavke u bilansima se stavljaju u odnos, pa se na taj način

dobija veliki broj racio brojeva koji mogu poslužiti za detaljnu analizu.21

2.

Tehnička analiza

Tehnička analiza ima drugačiji pristup pri skupljanju informacija vezanih za

investiranje. TA posmatra cijene određene HodV u određenom vremenskom periodu

(vremenske serije) i na osnovu takvih grafikona izvlači određene zaključke.

Jedno od prvih vjerovanja vezano za ovu vrstu analize je da se cijene HodV kreću u

trendovima.22

U skladu sa ovim mišljenjem, na primjer, ako uložite u određenu akcijukada je u pozitivnom trendu, ostvarićete profit pošto će cijena akcije nastaviti da raste.

Naravno, pozitivni i negativni t rendovi se smjenjuju, pa zato postoji i određeni rizik da

se pogrešno procjeni trend ili da se trend promjeni.

Ovo je samo jedno od mogućih tumačenja grafikona, a postoje stotine načina

ispitivanja kretanja cijena kroz grafikone, a neki od njih su moving average (pokretni

prosjek cijena), support and resistance (donji i gornji nivo varijacije cijena u

određenom periodu), razne vrste paterna, volume (obim trgovine) kao i različite vrstegrafikona kao što je tip Candlesticks ("Japanske svijeće").23

2.1.

Teorijska osnova TA

Prvo izdanje statističkih podataka o berzanskom tržištu Čarlsa Daua (Charles H.

Dow) je publikovano 3. jula 1884. godine. Nakon njegove smrti, 1902. godine, S.A.

Nelson objavio je kn jigu „Osnove berzanskih špekulacija“, a u reprintu izdanja koji se

pojavio 1978. prvi put je upotrebljen izraz Dauova teorija ( Dow Theory) i od tada je taj

termin ušao u upotrebu. Dau nije smatrao svoju teoriju oruđem za predviđanje kretanja

21 Radovanović, A., Fundamentalna i tehnička analiza akcija, BDD, Beograd 2008., str. 16-18

22 Dugalić, V. (2001): Cene akcija: fundamentalna i tehni

čka analiza, Stubovi kulture, Beograd23 Dobrojević, G. (2008): Analiza vrijednosnih papira, Global Invest, Zagreb


22/52


22

tržišta ili vodičem za investitore, već nekom vrstom barometra opštih tržišnih

trendova.24

Čak i davno prije nego što je Dau iznio svoje pretpostavke, bankari i ostali

učesnici na finansijskom tržištu došli su do zaključka su da se cijene akcija velikih istabilnih kompanija na tržištu kreću u istom pravcu, tj. da rastu i padaju istovremeno.

Na osnovu tih p retpostavki je for mirao berzanski indeks koji je u osnovi bio prosjek.

Prvi Dauov indeks bio je u najvećem broju sastavljen od akcija željezničkih kompanija,

jer je ta oblast bila dominantna u tom periodu. Dobio ime Dau-Džons Industrijski

indeks ( Dow- Jones Industrial Average - DJIA) i obuhvatao je 11 akcija.25

24 Ekonomski anali br 170, jul - septembar 2006., Beograd, str. 146-15025 Dugalić, V. (2001): Cene akcija: fundamentalna i tehnička analiza, Stubovi kulture, Beograd


23/52


23

IV

ALATI TEHNIČKE ANALIZE

Grafikoni predstavljaju osnovni alat kojim se služi tehnička analiza. Kretanje

cijena određene HodV se u vidu vremenske serije na grafikonu može prikazati na

različite načine ali uvijek pružajući informacije o ostvarenoj cijeni na otvaranju i

zatvaranju, kao i informacije o najvišoj i najnižoj postignutoj cijeni u datom

vremenskom periodu.26 Grafikoni mogu prikazivati kretanja cijena u različitim

vremenskim periodima.

Osnovni alat TA je dijagram kretanja cijena. Tržišna cijena neke HodV određena

je tačkom ukrštanja tražnje za tom hartijom i ponude tih hartija na tržištu. Svako

smanjenje tražnje za nekom HodV dovodi do pada njene cijene na tržištu, odnosno

svako povećanje tražnje za nekom hartijom dovodi do rasta njene cijene na tržištu (uz

pretpostavku da ponuda ostane ista).27

Obrnuto, svako smanjenje ponude za nekom HodV dovodi do rasta njene cijene

na tržištu, odnosno svako povećanje ponude za nekom hartijom dovodi do pada njene

cijene na tržištu (uz pretpostavku da tražnja ostane ista). Metodi koji se primjenjuju u

tehničkoj analizi omogućavaju analitičarima da objektivno sagledaju kretanja cijenaHodV na tržištu u vremenskom periodu koji je prethodio trenutnoj (aktuelnoj) cijeni tih

hartija.

Te analize analitičari koristite za izradu prognoza o mogućim budućim

kretanjima cijena HodV na tržištu i mogućem budućem „ponašanju“ tržišta uopšte.

Prognoze se baziraju na analizi vremenskih perioda koji su prethodili trenutnoj

aktuelnoj (ceni) različitih dužina trajanja.

Praćenjem kretanja prosjeka, Dau je izveo određene zaključke, a upravo oni

predstavljaju osnovne principe njegove teorije. Prosjeci odražavaju globalno mišljenje i

procjene. Svaki individualni (ili institucionalni) investitor se prilikom donošenja odluke

o trgovini akcijama oslanja na procjenu. Od dobre ili loše procjene zavisi ishod trgovine

26 Žižić, M., Lovrić, M., Pavličić, D. (2003): Metodi statističke analize, Ekonomski fakultet,

Beograd27 http://www.analize.ba


24/52


24

u dužem ili kraćem roku. Razvijeno tržište, u odnosima ponude i tražnje sučeljava

hiljade takvih investitora, a time obuhvata i njihove procjene. Dau je smatrao da

prosjeci sadrže u sebi zbir svih tih procjena i mišljenja investitora i da se praćenjem

prosjeka može steći uvid u globalni stav učesnika.

Unaprijed se mogu izuzeti samo situacije koje se klasifikuju pod viša sila ( Act of

God ), kao što su zemljotresi, požari, ratovi, ali samo do trenutka dok se oni ne dogode.

Ubrzo, i oni bivaju uključeni i ukalkulisani kao elementi p rocjene.

Cijene HodV se kreću u skladu sa tri osnovna trenda, kao što je prikazano

slikom:28

Slika 6. Vrste trendova

Kretanje primarnog trenda definiše stanje tržišta kao rastuće (bull market ) ili

opadajuće (bear market ). Rastuća tržišta su ona gdje u jednom dužem periodu vremena

28 na sonovu: Šoškić, D. B. (2006): Hartije od vrednosti (upravljanje portfoliom i investicionifondovi, Centar za izdavačku delatnost, Beograd


25/52


25

(par mjeseci ili ponekad čak i par godina) dolazi do rasta cijena većine finansijskih

instrumenata. 29

Mnogi trgovci i investitori pokušali su da pronađu pouzdan metod za

predviđanje promjene primarnog trenda, ali stvarnost ih demantuje dokazujući da nikone može znati pravi trenutak promjene. Primarni trend se ne kreće pravolinijski, dok su

sekundarni trendovi korektivna kretanja. Primjer primarnog i sekundarnog trenda

prikazan je na grafikonu (na apscisi je prikazano vrijeme, a na ordinati cijene na

zatvaranju):

Grafikon 1. Trendovi kretanja cijena akcija

Primarni trendovi imaju tri faze koje ćemo prikazati slikom: 30

29 http://www.fxserbia.net/grafikoni.asp, pristup ostvaren 4/9/0930 http://www.fxserbia.net/grafikoni.asp, pristup ostvaren 4/9/09


26/52


26

Slika 7. Faze primarnih trendova

Nabrojane faze i karakteristike ovih faza su okvirne, jer ne postoje dva rastuća ili

opadajuća tržišta koja se ponašaju identično. Osim tri osnovna zaključka, Dau je naveo

još nekoliko dodatnih, među kojima su najvažniji: dva indeksa se moraju potvr đivati, tj.na tržištu se ne može pojaviti nijedan značajan signal koji bi uticao samo na jedan

indeks, a da istovremeno ne izvrši uticaj na drugi; iobim prometa kreće se paralelno sa

trendom cijena.


27/52


27

V

GRAFIKONI KAO ALATI TEHNIČKE ANALIZE

1.

Cjenovna osa

Prilikom posmatranja grafikona kretanja cijena HodVvažno je da se provjeri

skala cjenovne ose (ordinate) na grafikonu. Na grafikonima cjenovna skala HodV u

praksi rijetko počinje od nule, već obuhvata raspon vrijednosti cijena u kome će se

najvjerovatnije kretati buduća cijena. Kod posmatranja kretanja cijena upoređuje se

vrijednost trenutne cijene sa vrijednošću cijene koju je ta hartija imala u momentu

ulaganja (tzv. početnom cenom). Proporcionalna promjena cijena HodV može se

prikazati jasnije korišćenjem logaritamske cjenovne skale, međutim ona može da

navede na pogrešan zaključak i generalno se ne koristi u TA.31

2. Obim

Uz cijene je i broj komada hartija kojima se trgovalo (obim, volume) u

posmatranom dijelu vremenskog perioda važan pokazatelj analitičarima o kretanjima na

tržištu hartija od vrijednosti. Obim se uobičajeno prikazuje ispod grafikona kretanja

cijena u obliku stubaca, pri čemu visina svakog stupca prikazuje dostignuti obim

trgovanja u posmatranom dijelu vremenskog perioda.

Osim kretanja cijena i obima trgovanja, u praksi se koriste i drugi načini

mjerenja aktivnosti i „ponašanja“ tržišta, kao što su npr. nezadovoljena tražnja i

nezadovoljena ponuda koji se uobičajeno prikazuju na grafikonima paralelno sa

obimom trgovanja.

31 Erić, D. (2003): Finansijska tržišta i instrumenti, Čigoja štampa, Beograd


28/52


28

3.

Linijski grafikoni

Linijski grafikoni su najjednostavniji tip i, kao što se vidi na primjeru, linija

predstavlja dnevne cijene na zatvaranju za datu akciju. Dani su predstavljeni na apscisi,

a cijene na ordinati. Značaj linijskih grafikona ogleda se upravo u njihovoj

jednostavnosti.

Grafikon 2. Linijski grafikon


29/52


29

4.

Bar grafikoni

Bar grafikoni su najpopularniji tip grafikona kojima se prate HodV. Oni

prikazuju cijenu na otvaranju (open price), najveću (high), najnižu (low) i cijenu na

zatvaranju (closing price) za datu HodV.32

Vrijeme (dani)

Cijena nazatvaranju

Najniža cijena (low)

Cijena na otvaranju

Najviša cijena (high)

Grafikon 3. Struktura bar grafikona

Kao što je prikazano na primjeru, vrh svakog vertikalnog stubića predstavlja

najveću cijenu po kojoj je trgovana data hartija od vrijednosti u navedenom periodu (u

ovom slučaju u toku jednog dana), dok dno stubića predstavlja najnižu cijenu za datu

HodV, koja je ostvarena u datom periodu. Crtica koja se pojavljuje na desnoj strani

stubića označava posljednju cijenu po kojoj je trgovana data hartija u navedenom

periodu, dok je cijena na otvaranju prikazana crticom na lijevoj strani stubića.

32 T ihomir Podunavac: Tehnička analiza, preuzeto sa http://www.fxserbia.net, pristup ostvaren4/9/09


30/52


30

4.1.

Bar grafikoni sa obimom trgovine

Obim trgovanja (volume) se obično prikazuje kao poseban dio u dnu bar

grafikona.33 Obim se takodje predstavlja stubićima, ali kao relativni nivo obima, tako da

se skala obima obično ne prikazuje, mada se često mogu naći grafikoni koji pored skale

cijena imaju i skalu obima:

41.5

42.0

42.5

43.0

46.5

46.0

45.5

45.0

44.5

44.0

43.5

49.0

49.5

50.0

48.5

48.0

47.5

47.0

50,000

Obimtrgovanja

7 1 3 20

Grafikon 4. Bar grafikon sa apsolutnim obimom trgovine

Slika prikazuje bar grafikon sa obimom trgovine. Ovaj grafikon prati obim

prometa sa datom HodVna bazi tzv. "nultog nivoa obima", što znači da dno svakog

stubića koji predstavlja obim trgovanja polazi od nultog nivoa obima.

33

T ihomir Podunavac: Tehnička analiza, preuzeto sa http://www.fxserbia.net , prist up ostvaren4/9/09


31/52


31

Medutim, većina analitičara umjesto nultog nivoa obima, preferira prikazivanje

obima koji su relativno iskazani. Ovo znači da se oduzima najniži obim koji je ostvaren

tokom prikazanog perioda od svih ostalih obima i tako se dobijaju stubići koji

odražavaju relativne odnose, tako da je, eliminisanjem najnižeg dnevnog obima, lakše

uočiti t rendove obima trgovanja.

5.

„Svijeća“ grafikon

„Svijeća“ grafikoni p rikazuju informacije o kretanjima cijena HodV slično kao i

bar grafikoni, tj. najvišu dostignutu cijenu (high), najnižu dostignutu cijenu (low), cijenuna početku (open) i cijenu na kraju (close) posmatranog dijela vremenskog perioda.

Međutim, informacije o cijenama kod svijeća grafikona se prikazuju i tumače malo

drugačije.34

Slika 8. Konstrukcija i znač enje svijeć a grafikona

Svaka svijeća se sastoji od tijela (pravougaonik) i gornjih i donjih sjenki (linija),

kao što prikazuje slika. Tijelo svijeće prikazuje dostignutu cijenu na početku i na kraju

posmatranog dijela vremenskog perioda. Ukoliko je dostignuta cijena na početku veća

34 isto


32/52


32

nego dostignuta cijena na kraju posmatranog dijela vremenskog perioda, tijelo je bijele

boje. Obrnuto, ukoliko je dostignuta cijena na početku manja nego dostignuta cijena na

kraju posmatranog dijela vremenskog perioda, tijelo je crne boje.35

Slika 9. Tumač enje svijeć a grafikona

Gornja „sjenka“ prikazuje dostignutu najvišu cijenu (hig h), a donja „senka“

(linija) prikazuje dostignutu najmanju cijenu (low) u posmatranom dijelu vremenskog

perioda.

35 Nikolić, G. (1995): „Sve

ća“ grafikoni i njihova upotreba prilikom predvi

đanja kursa hartijaod vrednosti i deviznog kursa, Berza, broj 11, Beograd


33/52


33

6.

Ostali oblici grafikona

6.1. Ponuda i potražnja

Linija ponude pokazuje količinu (tj. broj akcija) koju su prodavci voljni ponuditi

po datoj cijeni. Kada cijene rastu i količine rastu i pošto je veći broj investitora

raspoložen da proda po tim većim cijenama. Linija tražnje pokazuje broj akcija koje su

kupci raspoloženi da kupe po datoj cijeni. Kada cijene rastu, količina koju kupci žele

opada pošto je sve manji broj kupaca spreman da kupi po višoj cijeni. Po bilo kojoj

datoj cijeni, grafikon ponude i tražnje pokazuje koliko kupaca i prodavaca egzistira.

C i j e n

a

Količina5 10 15 20 25 30

25

30

35

40

45

50

55

Prodavci (sellers)

Kupci (bayers)

Resistance

Support

Grafikon 5. Ponuda i tražnja


34/52


34

U uslovima slobodnog tržišta ove linije se stalno mijenjaju. Kako se mijenjaju

očekivanja investitora, tako se mijenjaju i cijene za koje kupci i prodavci misle da su

prihvatljive.

6.1.a) Kolebanje trejdera

U skladu sa penetracijom nivoa, uobičajeno je za tredjere da ispituju novi

cjenovni nivo. Na primjer, pošto se premaši nivo, kupci i prodavci mogu ispitivati

validnost nove cijene i mogu se odlučiti na prodaju. Ovo stvara fenomen nazvan

"kolebanje trejdera" kada se cijene vraćaju nivou nakon cjenovnog proboja.

Ponašanje cijene koje nastaje poslije ovog perioda kolebanja je kritično važno.

Ili će konsenzus o očekivanjima biti da nova cijena nije garantovana, u ko jem slučaju će

se cijene vratiti na njihov prethodni nivo ili će investitori prihvatiti novu cijenu, u kojem

slučaju će cijene nastaviti da se kreću u pravcu penetracije.

Ukoliko je, u skladu sa kolebanjem trejdera, konsenzus očekivanja da nova veća

cijena nije garantovana stvara se klasična "bull zamka" (ili "lažni proboj"). Kao što je

prikazano na grafikonu, cijene su probile nivo privlačeći krdo "bikova" koji su očekivali

da cijene porastu, a zatim su cijene ponovo opale ispod nivoa, ostavljajući "bikove" da usvom posjedu drže precijenjenu akciju.36

Slično osjećanje stvara "bear zamka". Cijene opadaju ispod nivoa dovoljno dugo

da navedu bears na prodaju, a zatim se vrate nazad iznad nivoa, ostavljaju ći ih izvan

tržišta.

36 Dugalić, V. (2001): Cene akcija: fundamentalna i tehnička analiza, Stubovi kulture, Beograd


35/52


35

Grafikon 6. Kolebanje trejdera

Druga stvar koja se može dogoditi u skladu sa kolebanjem trejdera jeste da se

očekivanja investitora mogu promijeniti uzrokujući da nova cijena bude prihvaćena. U

ovom slučaju, cijene će nastaviti da se kreću u pravcu penetracije. Dobar način da se

kvantifikuju očekivanja koja prate proboje odnosi se na obim trgovanja koji se odnosi

na proboj cijene37.

7.

METODE TEHNIČKE ANALIZE

Pod pojmom metoda TA. objedinjene su sve one metode koje se koriste pri

praćenju cijena, a u cilju što jasnijeg sagledavanja toka događaja. U tu grupu spadajuvrlo raznorodni, uglavnom statistički metodi, među kojima su najpopularniji:

utvr đivanje i praćenje trenda, upotreba pokretnih prosjeka, prepoznavanje cjenovnih

kontura, izračunavanje indikatora i oscilatora i analiza ciklusa (indikatora strukture).38

37

Dobrojević, G. (2008): Analiza vrijednosnih papira, Global Invest, Zagreb38 http://www.fxserbia.net/grafikoni.asp, pristup ostvaren 4/9/09


36/52


36

Prednost ovih alata je u relativno jednostavnoj upotrebi, sa ciljem da za što kraće

vrijeme daju što jasniju sliku o kretanju cijena, uz izbjegavanje upotrebe komplikovanih

i kompleksnih metoda zasnovanih na matematici. Razlog je jednostavan i ogleda se u

dinamici finansijskih tržišta, gde se promjene dešavaju u kratkim vremenskim rokovima

i brzina donošenja odluka je od suštinskog značaja.

7.1. Izolovanje trenda

Trendovi se mjere i grafički predstavljaju trend linijama. Statistički definisano,

linija trenda pokazuje prosječno kretanje serije na dugi rok, a pri tom se mora voditi

računa da linija trenda treba da izravna varijacije serije i izrazi prosječno kretanje

pojave – opštu razvojnu tendenciju. To znači da ona linija koja bi prolazila kroz sve

tačke na dijagramu, ne bi predstavljala najbolji izbor. Ona bi, umjesto da izravna,

izražavala sve varijacije koje pokazuje i empirijska serija.39

U knjizi “Nova nauka tehničke analize” Tomas de Mark ističe da je ucrtavanje

trend linija, za potrebe TA proizvoljno40. On tvrdi da će na osnovu istih podataka

različiti analitičari crtati različite trendove, pa da će, čak, i isti analitičari crtati različitelinije na istim crtežima u različitim periodima, a još jedna specifičnost odvaja ovaj način

od konvencionalnog – linije se crtaju s desna na lijevo.

Utvr đivanje linija trenda, kada je u pitanju TA razlikuje se od statističkog

utvr đivanja. U statistici, potrebno je odrediti liniju koja ima najmanji zbir kvadrata

odstupanja od posmatranih vrijednosti pojave, a kada se linija trenda određuje za

potrebe TA. ona se crta na grafikonu spajanjem najviših ili najnižih cjenovnih

vrijednosti, kao što je prikazano na grafikonima. U slučaju rastućeg trenda povezuju sedve ili više najnižih tačaka, pri tome svaka naredna najniža tačka mora biti iznad

prethodne, što čini da trend linija ima pozitivan nagib. Ova situacija ukazuje na pojavu

rasta tražnje uprkos rastu cijena i označava globalni rast tržišta (bullish situaciju). Za

razliku od rastućeg trenda, opadajući trend karakteriše negativni nagib, a formira se

39

Dobrojević, G. (2008): Analiza vrijednosnih papira, Global Invest, Zagreb40 isto


37/52


37

povezivanjem dvije ili više najviših tačaka na grafikonu. Pri tom, svaka naredna tačka

mora biti niža od prethodne. Karakteriše situaciju u kojoj ponuda raste bez obzira na

pad cijena, tzv. pad tržišta (bearish situacija).

Trend linije se proučavaju da bi se bar p ribližno odredilo kada se može očekivati promjena primarnog trenda. Osnovna ideja je isključiti emocionalno u korist

racionalnog.

Grafikon 7. a) Linija rastuć eg trenda; b) linija opadajuć eg trenda

Sastavni dio grafikona praćenja trenda čine i linije potpore i otpora ( support &

resistence lines). Linija potpore je nivo cijene ispod koga se ne očekuje dalji pad, a

linija otpora označava trenutak kada bi ponuda trebalo da prevaziđe tražnju, a cijena

počne da pada. Pristalice ovog modela vjeruju da će se neki trend, kada se jednom

uspostavi, vjerovatnije nastaviti nego obrnuti. Zbog toga je neophodno samo

identifikovati postojanje tog trenda i odrediti kako se identifikuje njegov kraj.41

7.2. Pokretni prosjeci

Metod pokretnih prosjeka spada u jednu od najpopularnijih kojima se služe

korisnici TA. M ože se svrstati i u metode koje prate trend. Osnovni cilj ovog metoda je

41 http://www.fxserbia.net/grafikoni.asp, pristup ostvaren 4/9/09


38/52


38

da se, odstranjujući tekuća kolebanja, istakne osnovni tok pojave. Pokretni prosjeci

mogu se smatrati vještačkom konstrukcijom vremenske serije u kojoj je svaki empirijski

podatak zamjenjen aritmetičkom sredinom toga podatka, određenog broja prethodnih i

isto toliko narednih podataka (poznato i kao „smutovanje“ ili „peglanje“ serije).

Pokretni prosjeci mogu biti aritmetički ili prosti (Simple Moving Averages – SMA) i

geometrijski ili eksponencijalni ( Exponential Moving Averages – EMA).

Grafikon 8. Linija prostog pokretnog prosjeka

Grafikon pokretnog prosjeka se konstruiše tako što se odabere ograničeni niz

vrijednosti određenog pokazatelja, obično zaključne cijene HodV, izračuna prosječna

vrijednost tog niza, a zatim se granice niza pomjeraju za jedan dan unaprijed, izbacujući

prvu vrijednost u nizu, a dodajući zaključnu cijenu novog dana trgovanja. Ponovo se

računa prosjek novog niza i postupak se nastavlja. Serija ovako dobivenih prosjeka se

na kraju grafički prikazuje kao na prethodnom grafikonu.42

42 Ekonomski anali br 170, jul - septembar 2006., Beograd, str. 146-150


39/52


39

Treba imati u vidu da su pokretni prosjeci odloženi pokazatelji, tj. da se uvijek

nalaze „iza“ cijene, što se može uočiti i na grafikonu. Nakon desetog perioda cijena

akcija je u porastu, a pokretni prosjek i dalje pokazuje tendenciju pada. Ovaj problem

donekle rješava upotreba eksponencijalnog pokretnog prosjeka, jer on daje veću važnost

cijenama zabilježenim u skorijem periodu u odnosu na one starije. Određivanje perioda

na koji se računa pokretni prosjek zavisi od potreba samog investitora, ali se okvirno

dele na način prikazan tabelom:

TREND DUŽINA U DANIMA

Veoma kratak rok 5 – 13

Kratak rok 14-25

Srednji kraći rok 28-49

Srednji rok 50-100

Dugi rok 100-200

Tabela 1. Određ ivanje perioda pokretnog presjeka

Pored navedenih pokretnih prosjeka koriste se još dva, ali ne tako često. To su

trouglasti pokretni prosjek (Triangular Moving Average) u kome se poseban značaj daje

sredini posmatranog perioda i pokretni prosjek koji daje svakom pojedinačnom periodu

različiti značaj (Weighted Moving Average).

7.3. Cjenovne konture

Trendovi u TA formiraju razne konture na vremenskoj osi. Pojedini su slabo

definisani, dok su drugi zapanjujuće uočljivi. Posmatrajući grafikone, poznavaoci ovog

metoda u stanju su da prepoznaju određene karakteristične oblike i njih nazivaju

cjenovne konture.


40/52


40

Pionir u oblasti prepoznavanja i razumjevanja cjenovnih kontura je Ričard

Šabaker i njegov rad iz 1932. pod nazivom „Tehnička analiza i profiti tržišta akcija“. On

navodi da nauka čitanja grafikona nije jednostavna poput prostog pamćenja različitih

kontura i slika i njihovim primjenjivanjem u konkretnim slučajevima. Svaki,

pojedinačni grafikon je kombinacija bezbroj različitih kontura i njihovo ispravno

tumačenje mora biti rezultat neprekidnog praćenja, velikog iskustva i pažljive procjene

kako tehničkih tako i fundamentalnih činilaca, a iznad svega, mogućnosti razdvajanja

suprotnih indikatora od svih ostalih.43

Konture možemo podijeliti na dvije grupe. U prvu grupu spadaju one konture

koje označavaju preokret na tržištu ( Reversal Patterns), a u drugu, konture nakon kojih

se ne očekuje promjena trenda (Continuation Patterns). Pojedine konture se ne mogu

jasno svrstati u jednu ili drugu kategoriju, već se to može izvršiti samo nakon detaljne

analize svih ostalih činilaca kao što su prethodni tok cijena, obim trgovine i ostali

indikatori.

Jedna od najpoznatijih kontura je, svakako, „Glava i ramena“ ( Head and

Shoulder ). Ona se prepoznaje na osnovu sljedećih preokreta na tržištu:

Veoma je važno definisati rastući primarni trend. Ukoliko je ovaj trend

neprepoznatljiv, nema potrebe za očekivanjem formiranje konture Glava i ramena. Vrh„Lijevo rame” – za vreme trajanja rastućeg trenda, cijena dostiže vrh u jednom trenutku,

a zatim počinje da pada, formirajući lijevo rame konture. Ipak, pad cijene u ovom

periodu ne ugrožava primarni trend; „Glava” – sa najniže tačke „lijevog ramena”

počinje nagli uspon koji premašuje vrh „ramena”, sve do najviše tačke primarnog trenda

gdje nastupa prelom, tj. vrh „glave”. Nakon dostizanja vrha, cijena naglo pada sve do

najniže tačke, koja je u nivou donje granice „ramenâ”. Ta tačka ujedno predstavlja i

početnu tačku „desnog ramena” i ona često drastično ugrožava primarni trend; „Desnorame” – predstavlja još jedan oporavak cijena, ali njegov vrh je niži od vrha „glave”, a

najčešće u nivou vrha „lijevog ramena”.

Simetričnost je poželjna u ovoj konturi, ali mogu se tolerisati i djelimična

odstupanja. Opadajuća linija „desnog ramena” trebalo bi da probija „liniju vrata” koja

se ucrtava na grafik povezivanjem dvije najniže tačke preloma između ramena i glave.

43 Dobrojević, G. (2008): Analiza vrijednosnih papira, Global Invest, Zagreb


41/52


41

Ova linija može imati pozitivan ili negativan nagib, a može biti i horizontalna; Obim –

je obavezni dio ove konture, jer se bez uvida u obim ne bi moglo sa sigurnošću utvrditi

njeno postojanje. Međutim, treba imati na umu da je obim relativan podatak.

Grafikon 9. Kontura „Glava i ramena“

Kada se kaže visok obim misli se da je obim trgovanja u tom periodu viši od

obima u prethodnom trenutku, dok je tačan broj akcija kojima se trgovalo, irelevantan.

Obim se može mjeriti pomoću indikatora (On Balance Volume – OBV i Chaikin Money

Flow) ili se može samo analizirati visina obima. Prelom (proboj) „linije vrata” - kontura

„glava i ramena” ne može se smatrati kompletnom do trenutka dok opadajući trend

desnog ramena ne probije liniju vrata. U uslovima na tržištu kada se javlja kontura

„glava i ramena” trgovci oprezno vrše svoje transakcije, jer je tržište suviše nestabilno,a rizik veliki.

Osim navedene, veoma je poznata i kontura „Skok i bijeg” ( Bump and Run

reversal - BARR). Prvi put je pomenuta od strane Tomasa Bulkovskog 1997. godine.

Nastaje kao rezultat neumerenih berzanskih špekulacija koje dovode do visokog i

naglog skoka cijena. Nakon skoka nastupa nagli pad. Kontura se odvija u tri faze: uvod,

skok i pad (bijeg).


42/52


42

Grafikon 10. Kontura „Skok i bijeg“

Analiza kontura, generalno posmatrano, pomaže u određivanju trenutne pozicije

u kojima se nalaze trgovci i investitori na tržištu. Ova analiza je upotrebljiva kako za

pravljenje kratkoročnih, tako i dugoročnih prognoza, a kao baza procjene mogu se

koristiti informacije o cijenama nastale u toku tekućeg dana, dnevne, nedjeljne ili

mjesečne informacije. Iscrtani grafikoni mogu pokrivati periode od par dana, ali i do

nekoliko godina. Ostale konture prikazane su slikom:44

44 isto


43/52


43

Slika 10. Vrste kontura

7.4.

Indikatori budućih kretanja cijena

Jasno uočavanje i definisanje trenda, kao i procjena situacije na tržištu, često

može da bude komplikovano i teško uočljivo, tako da je praćenje grafikona nedovoljno

pouzdan metod, a razlog tome su suviše nagle tržišne promjene. Problem se, u izvjesnoj

mjeri prevazilazi upotrebom indikatora, kao dodatnog metoda. U kontekstu TA

indikator je matematički proračun koji uključuje cijene i/ili obim trgovanja HodV.

Rezultat se koristi da bi se predvidjelo buduće kretanje cijena. Pojedini indikatori

koriste samo cijenu na zatvaranju, a pojedini uključuju pored cijene i obim, i ostale

elemente. Op šte posmatrano indikatori imaju tri osnovne funkcije:

omogućuju viši stepen opreza u situacijama kada slika na grafikonu

cijena ne ukazuje dovoljno jasno na kretanje cijena;

koriste se kao potvrda ostalih „alatki” TA


44/52


44

koriste se kao „alatka” za predviđanje kretanja cijena u budućnosti.

U praksi se koristi veliki broj cjenovnih indikatora, a korisnici svakodnevno

kreiraju nove. Konkretno, računarski programi za TA sadrže u sebi desetine ugrađenih

indikatora, ali omogućuju korisniku da pomoću tzv. makrojezika kreira sopstvene, po

potrebi. Indikatori se mogu podijeliti na dvije grupe:

prethodeće (leading indicators) kreirani sa namjenom da predvide

cjenovna kretanja i

prateće (lagging indicators), kreirani da prate trend i da ukažu na

mogućnost njegove promjene.

Mnogi indikatori predstavljeni su u formi oscilatora. Oscilatori su po svojoj

namjeni identični indikatorima, s tom razlikom što su izračunate vrijednosti

modifikovane, odnosno aritmetičkim procesom prilagođene na interval od +1 do -1.14

Broj raspoloživih cjenovnih indikatora u tehničkoj analizi, kao što je već navedeno, je

veliki. Koje indikatore će koristi analitičar zavisi, prije svega, od lične preferencije,

zatim od iskustva, ali i od situacije na tržištu. Upotrebu indikatora često prati izraz: It’s

more art, than a science (To je više umjetnost nego nauka), jer se zahtjeva veliki udio

subjektivne procjene, bez jasnih i nedvosmislenih metodoloških odrednica. Jedan

indikator može davati različite rezultate ako se primjeni na različite finansijske

instrumente.

Preporuka je da se ne koristi više od dva ili tri indikatora, jer bi upotreba većeg

broja unijela zabunu u percepciju realnog stanja na tržištu. Takođe, prilikom izbora

treba voditi računa da se koriste komplementarni indikatori, umesto onih koji bi davali

identične signale. U nastavku biće detaljnije opisana tri veoma popularna indikatora:

Momentum, Indeks relativne snage i Bulindžerove granice.


45/52


45

7.4.a) Momentum oscilator

Opšte posmatrano, momentum mjeri brzinu, intenzitet promjene cijene tj. mjeri

ubrzanje ili usporavanje tržišta. On se može računati za, npr. desetodnevni fiksni period

jednostavnim oduzimanjem cijene na zatvaranju prije deset dana od cijene na zatvaranju

posljednjeg dana posmatranja. Dobijena p ozitivna ili negativna razlika se zatim nanosi

oko tzv. nulte linije ( zero line).

MV‐Vn

gdje je: V - posljednja cijena; Vn - cijena na zatvaranju prije n dana

Vrijednosti M mogu biti manje ili veće od 0, a možemo razlikovati slijedeće

situacije:

M > 0 – označava da su cijene u tekućem periodu više nego sto su bile u

prethodnom periodu i

M < 0 – označava da su cijene u tekućem periodu niže u odnosu na

prethodni period.

Praktično posmatrano, kada ovaj indikator ukaže da rastući trend gubi

momentum, to je opominjući signal da će trend vjerovatno biti zaustavljen u rastu ili će

se čak prelomiti u opadajući trend. Slično, kada oscilator ukaže da opadajući trend gubi

momentum, može se očekivati njegov kraj.


46/52


46

Grafikon 11. Momentum

7.4.b) Indeks relativne snage

( Relative Strength Index – RSI). RSI poredi relativnu snagu dobitaka u danima

kada je cijena na zatvaraju viša od cijene na zatvaranju prethodnog dana (prosjek rasta

cijena) i gubitka u danima kada je cijena na zatvaranju niža od cijene na zatvaranju

prethodnog dana (prosjek pada cijena). Matematička formula koja se koristi za

izračunavanje ovog indeksa je:

gde je RS - indikator relativne snage.

Prvo je potrebno izračunati razliku između tekuće cijene na zatvaranju i

prethodne cijene na zatvaranju, da bi se zaključilo da li je došlo do rasta ili do pada.

Ukoliko računamo indeks za period od n dana, dobićemo n‐1 promjena; prebrojavamo

n1 pozitivnih promjena (rasta) i n2 negativnih promjena (padova), n1n2n‐1 i

izračunavamo njihove prosjeke. Dobijaju se na slijedeći način:


47/52


47

• prosjek rasta:

• prosek pada:

Izračunati prosjeci su neophodni da bi se dobio indeks relativne snage (RS) po

obrascu:

Autor ovog indeksa sugerisao je da je period od 14 dana najbolji, ali su se

kasnije pokazali korisni i periodi od 9 i 25 dana. Interpretacija indeksa relativne snage

može se svesti na nekoliko osnovnih primjedbi:

Ukazivanje na pretjeranu prodaju (oversold ) ili pretjeranu kupovinu

(overbought ). Izračunate vrijednosti nalaze se u opsegu od 0-100, ali za okvir uzimaju

se vrijednosti 30 i 70. Ukoliko vrijednost indeksa padne ispod 30 to označava da je na

trž ištu situacija pretjerane prodaje, tj. situaciju u kojoj je cijena veoma niska jer su svi ili

prodali svoje akcije ili ušli u kratku poziciju, i da je još veoma malo onih koji su

spremni da prodaju po ovoj cijeni. Obrnuto, vrijednost indeksa preko 70 ukazuje da je

na tržištu situacija pretjerane kupovine, tj. da je tržište u fazi izrazitog rasta cijena i da jemožda bolje da se sačeka malo bolja situacija za kupovinu. Ipak, treba imati na umu da

je upotreba samo ovog oscilatora nedovoljno pouzdana i da ga treba koristiti u

kombinaciji sa drugim indikatorima.

Situacije odstupanja RSI od cjenovnih kretanja dešava se u slučaju kada je

cijena dostigla svoj novi vrh, ali indeks ne potvr đuje u svom kretanju taj vrh. To

ukazuje da postignuti vrh nema snagu kao prethodni, potvr đeni skokom RSI, a i da se

može očekivati slabljenje rastućeg trenda.


48/52


48

7.4.c) Indikator Bulindžerove granice

( Boolinger Bands), kreirao je Džon Bulindžer ranih osamdesetih i on omogućuje

korisniku da poredi volatilnost. Volatilnost pokazuje koliko je HodV podložna oscilaciji

cijene. Izražava se u procentualnom obliku i što je procenat viši to je veća vjerovatnoća

oscilacije cijene. i nivo relativne cijenu tokom određenog vremenskog perioda.

Konstrukcija se vrši na osnovu tri elementa:

• Linija prostog pokretnog prosjeka u sredini,

• Linija gornje granice (Upper Band ) – prost pokretni prosjek plus dvije

standardne devijacije i

• Linija donje granice ( Lower Band ) – prost pokretni prosjek minus dvije

standardne devijacije.

Bulindžer je, u opštem slučaju, preporučio upotrebu dvadesetodnevnih proseka

za formiranje centralne linije i dvije standardne devijacije za formiranje granica, mada

se dužina može prilagođavati i konkretnoj situaciji, po procjeni analitičara. Period

izračunavanja indikatora na osnovu dvadestodnevnog prosjeka Bulindžer je su gerisao za

srednjoročnu analizu, dok je za kratak rok preporučio desetodnevne prosjeke, a za

dugoročno posmatranje pedesetodnevne prosjeke.

Grafikon 12. Bulindžerove granice


49/52


49

Za razliku od prethodno navedenih indikatora, Bulindžerove granice ne ukazuju

na pravac budućih promjena cijena. Ovaj indikator daje vizuelni prikaz perioda niske i

visoke volatinosti i perioda u kojima cijene dostižu ekstremne vrijednosti, odnosno

probijaju granice. Situacije u kojima cijene probijaju granice ukazuju na njihovu

neodrživost na datom nivou u dužem periodu, ali se odluke o kupovini i prodaji ne

mogu donositi samostalnim korišćenjem indikatora, već samo kombinovanjem sa

ostalim indikatorom.


50/52


50

VI

Z A K LJ U Č A K

Analiza pri investiranju znači potragu za svim relevantnim informacijama koje

su vezane za potencijalnu investiciju i određivanje koje su od njih odlučujuće za

odgovor na pitanje da li investirati u određene HodV ili ne. Analitičari tehničke analize

vjeruju da kretanja trž išta HodV mogu služiti kao indikator budućih kretanja. Osnova za

analizu su grafikoni, tj. informacije o kretanjima cijena i obima trgovanja.

Metode rada i osnovni alati TA zasnivaju se na logici koja tvrdi da je ponašanje

ulagača predvidivo, i da će gotovo svi iskusni investitori kupovati u uzlaznom trendu, a

prodavati u silaznom. Trendovi u kretanju cijena dobivaju se analizom grafikon prošlihkretanja cijena. Primjena alata TA zahtjeva ispunjenje određenih uslova. Najvažniji je

konstantni input u sistem, odnosno stalna informacija o cijeni i obimu trgovanja

hartijama od vrijednosti. Teorijski posmatrano, tada su stvoreni minimalni uslovi za

primjenu TA, ali to je samo potreban, a ne i dovoljan uslov.

Pored brojnih nastojanja da se otkrije metoda kojom bi se stepen i smjer

promjene cijena hartija od vrijednosti utvrdio bez rizika, cijene se i dalje ne mogu

pouzdano predviđati. Shodno tome, ni tehničku analizu ne treba shvatiti kao pokušajotkrivanja tajne alhemije na berzi, već kao pomoćno sredstvo u situacijama u kojima je

neophodno hitno donijeti odluku. Prije svega, alati tehničke analize omogućavaju da se

na brz i jednostavan način dođe do informacionog minimuma neophodnog za

odlučivanje, a dugotrajnim korištenjem se stiče veoma značajno iskustvo za brzo

reagovanje na novonastale promjene na trž ištu hartija od vrijednosti.


51/52


51

VII

L I T E R A T U R A

[1] Barać, S., Ivaniš, M., Jeremić, Lj. (2007): Upravljanje finansijama, Sinergija,Bijeljina

[2] Čenić Jotanović, G. (2006): Međ unarodni ekonomski odnosi, Ekonomskifakultet, Banja Luka

[3] Dobrojević, G. (2008): Analiza vrijednosnih papira, Global Invest, Zagreb[4] Dugalić, V. (2001): Cene akcija: fundamentalna i tehnič ka analiza, Stubovi

kulture, Beograd[5] Erić, D. (2003): Finansijska tržišta i instrumenti, Čigoja štampa, Beograd[6] Grupa autora (2002): Ekonomija od A do Z , BOŠ i Dosije, Beograd[7] Grupa autora (2006): Finansijski menadžment , Megatrend, Beograd

[8]

Jakšić, M. (2007): PC esej, BOŠ i Dosije, Beograd[9] Kovačević, Lj. (2006): Bankarstvo, Ekonomski fakultet Subotica[10] Radovanović, A. (2008): Fundamentalna i tehnič ka analiza akcija, BDD,

Beograd[11] Raković, M . (2007): Finansije i finansi jsko pravo, Pravni fakultet, Banja Luka[12] Simić, N. (2005): Monetarne i javne finansije, Megatrend, Beograd[13] Šoškić, D. B. (2006): Hartije od vrednosti (upravljanje portfoliom i investicioni

fondovi, Centar za izdavačku delatnost, Beograd[14] Žižić, M., Lovrić, M., Pavličić, D. (2003): Metodi statistič ke analize, Ekonomski

fakultet, Beograd

Stručni časopisi:

[1] Berza, broj 11, Nikolić, G. (1995): „Sveća“ grafikoni i njihova upotreba prilikom predviđanja kursa hartija od vrednosti i deviznog kursa, Beograd

[2] Ekonomski anali br 170, jul - septembar 2006., Beograd[3] Finansije broj 57, Dugalić, V. (2002): Teorijska fundiranost tehničke analize

cena akcija, Beograd

Internet izvori:

[1] http://www.analize.ba[2] http://www.emagazin.co.yu[3] http://www.fxserbia.net


52/52


VIII

P O P I S I L U S T R A C I J A

Slika 1. Vrste HodV .............................................................................................. 7

Slika 2. Osnovne HodV ........................................................................................ 8

Slika 3. Prednosti i mane obveznica ..................................................................... 9

Slika 4. Podjela obveznica .................................................................................. 10

Slika 5. Vrste dugoročnih obveznica .................................................................. 11

Slika 6. Vrste trendova........................................................................................ 24

Slika 7. Faze primarnih trendova ........................................................................ 26

Slika 8. Konstrukcija i značenje svijeća grafikona ............................................. 31

Slika 9. Tumačenje svijeća grafikona ................................................................. 32

Slika 10. Vrste kontura........................................................................................ 43

Tabela 1. Određivanje perioda pokretnog presjeka ............................................ 39

Grafikon 1. Trendovi kretanja cijena akcija........................................................ 25

Grafikon 2. Linijski grafikon .............................................................................. 28

Grafikon 3. Struktura bar grafikona .................................................................... 29

Grafikon 4. Bar grafikon sa apsolutnim obimom trgovine ................................. 30

Grafikon 5. Ponuda i tražnja ............................................................................... 33

Grafikon 6. Kolebanje trejdera............................................................................ 35

Grafikon 7. a) Linija rastućeg trenda; b) linija opadajućeg trenda .................... 37

Grafikon 8. Linija prostog pokretnog prosjeka ................................................... 38 Grafikon 9. Kontura „Glava i ramena“ ............................................................... 41

Grafikon 10. Kontura „Skok i bi jeg“ .................................................................. 42

Grafikon 11. Momentum..................................................................................... 46

Grafikon 12. Bulindžerove granice ..................................................................... 48

Documents

Aleksandar Milanovic