INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIKEKONOMSKI FAKULTET

TRAVNIK

Analiza finansijskog rezultata

SEMINARSKI RAD

Predmet:Ekonomika trgovinskih preduzeća

Mentor: Student:

Travnik, juni 2013.

SADRŽAJ

UVOD....................................................................................................................................31. ANALIZA FINANSIJSKIH REZULTATA.................................................................4

1.1. Elementi finansijske analize bilansa uspjeha.........................................................41.1.1. Prihodi............................................................................................................5

1.1.2. Rashodi...........................................................................................................7

1.2. Elementi finansijske analize bilansa stanja............................................................81.3. Analiza bilansa tokova gotovine..........................................................................10

2. ZAJEDNIČKA PITANJA BILANSA STANJA I USPJEHA....................................113. DODATNI FINANSIJSKI IZVEŠTAJI.....................................................................124. KNJIŽENJE FINANSIJSKOG REZULTATA..........................................................14ZAKLJUČAK......................................................................................................................15

2

UVOD

Upravljanje preduzećem obuhvata sve operacije koje se poduzimaju u preduzeću snamjerom ostvarenja ciljeva koje je postavio njegov vlasnik.

Preduzeće tokom svog poslovanja mora da vodi određene evidencije u zavisnosti od togakojom se aktivnošću bavi. Međutim, bez obzira na vrstu aktivnosti, neminovno za svako preduzeće jeste sastavljanje bilansa stanja i uspjeha te njihovo podnošenje određenim nadležnim organima. Sastavljanje bilansa je u nadležnosti finansijskog izvještavanja koji je danas aktuelan problem. Njegova aktuelnost proizilazi iz važnosti informacija kojima su snadbjeveni brojni korisnici finansijskih izvještaja, kao što su: uprava preduzeća, akcionari, kreditori i ostali povjerioci, fiskus, državna statistika i radnici. Visok stepen važnosti finansijskih izvještaja u relacijama nacionalnog i svjetskog tržišta potvrđuje i činjenica da se sa ovim problemom bave brojne državne, paradržavne, i profesionalne institucije u mnogim zemljama.

Kompletna finansijska analiza poslovanja crpi podatke iz bilansa. Upravo iz tog razloga važno je razumjeti njihove odlike, obuhvat i ograničenja. Finansijski izvještaji koji su pripremljeni u skladu sa opšte prihvaćenim računovodstvenim načelima, odražavaju učinke prošlih i tekućih upravljačkih odluka. Oni istovremeno sadrže i djelimični stepen dvosmislenosti, jer su sastavljeni prema pravilima finansijskog računovodstva, koja treba da omoguće dosljedno i fer prikazivanje svake poslovne transakcije, uz primjenu načela istorijskog troška u vrijeme nastanka transakcije i načela sučeljavanja i rasporeda prihoda i troškova prema mjestu nastanka događaja. Sama priroda tih pravila omogućava razne interpretacije dobijenih rezultata, a posebno samog ekonomskog učinka.

Smisao bilansiranja je da izrazi sredstva i izvore sredstava, te njihove odnose što je osnov za analizu svih stavki koje on sadrži, radi razmatranja njihovog uzajamnog odnosa, ocjene ekonomskog stanja i poslovanja preduzeća na koju se odnose, kao i radi određivanja pravca i tendencija budućeg kretanja i razvoja poslovanja.

Uspješnost poslovanja uobičajeno se definiše kao sposobnost ostvarivanja određenih ciljeva. Ciljevi mogu biti različiti, a to znači da i uspješnost poslovanja zavisi od postavljenih kriterija, tj. od definiranih ciljeva. Najčešći cilj je profitabilnost poslovanja. Je li to ostvareno i u kojoj mjeri vidi se iz izvještaja koji se zove račun dobiti i gubitka ( Profit and Loss Account ili P&L Statement ). Za razliku od bilansa koji pokazuje finansijski položaj u određenom vremenskom trenutku, račun dobiti i gubitka prikazuje aktivnosti preduzeća u određenom razdoblju. Osnovni kategorijalni elementi ovog izvještaja jesu prihodi, rashodi i njihova razlika dobit ili gubitak.

3

1. ANALIZA FINANSIJSKIH REZULTATA

Polazeći od saznanja da je krajnji financijski rezultat poslovanja preduzeća ukupan indikator uspješnosti u poslovanju potrebno je izvršiti analizu financijskog rezultata. Pri analizi financijskog rezultata poslovanja koriste se dva osnovna dokumenta u kojim se iskazuje rezultat poslovanja i to:

- analiza Bilance uspjeha, i - analiza Bilance stanja.

1.1. Elementi finansijske analize bilansa uspjeha

U analizu Bilance uspjeha analizira se ostvareni prihod, ostvareni troškovi i dobit ili gubitak u poslovanju.

Bilans uspjeha ili račun dobitka – gubitka je pregled prihoda, rashoda i finansijskog rezultata kao razlke među njima, ostvarenih u utvrđenom obračunskom periodu. Po svojoj suštini, račun uspjeha je drugi sastavni dio godišnjeg zaključka, ali za razliku od bilansa koji je orjentisan na prikazivanje imovine, njegova funkcija je utvrđivanje ostvarenog uspjeha po vrstama, visini i izvorima. Bilans uspjeha je sjedinjavajući (sintetički) jednostrani ili dvostrani pregled prihoda, rashoda i finansijskog rezultata kao razlike prihoda i rashoda.

Šema bilansa uspjeha u vidu dvostranog računa

U literaturi se bilans uspjeha često naziva račun dobitka odnosno gubitka i pokazuje finansijski rezultat rada i poslovanja preduzeća u određenom obračunskom periodu. Bilans uspjeha iskazuje vrijednosno ukupno povećanje sopstvenog kapitala (prihodi) i ukupno smanjene sopstvenog kapitala (rashodi) u toku obračunskog perioda kao i finansijski rezultat kao razliku ukupnog povećanja i ukupnog smanjenja sopstvenog kapitala, koji se uključuje u bilans stanja kao neto povećanje sopstvenog kapitala (dobitak) ili neto smanjenje sopstvenog kapitala (gubitak).

Po svom obliku ili formi, bilans uspjeha se iskazuje u vidu dvostranog i jednostranog računa. Ako se prikazuje u vidu dvostranog računa na lijevoj strani se iskazuju rashodi i pozitivan finansijski rezultat – dobitak, a na desnoj strani se iskazuju prihodi i negativan finansijski rezultat - gubitak. Ako ne iskazuje dobitak niti gubitak, to znači da su iskazani rashodi jednaki iskazanim prihodima i tada je ostvaren nulti finansijski rezultat.

4

Ako se prikazuje u vidu jednostranog računa, prvo se iskazuju prihodi a potom rashodi i na kraju finansijski rezultat kao njihova razlika, ako su prihodi veći od rashoda – dobitak, a ako su rashodi veći od prihoda – gubitak, i nulti finansijski rezultat ako su prihodi jednaki rashodima.

Bilans uspjeha može se prikazati osnovnom bilansnom jednačinom:

PRIHODI–RASHODI= FINANSIJSKI REZULTAT, skraćeno Pr-Rs = FR, ili FR=Pr-Rs,

gdje su u zavisnosti od visine prihoda i rashoda moguća tri ishoda u odmjeravanju finansijskog rezultata poslovanja: pozitivan finansijski rezultat - dobitak, negativan finansijski rezultat –

gubitak i nulti finansijski rezultat.

VEĆ I PRIHODI–MANJI RASHODI=POZITIVAN FINANSIJSKI REZULTAT(DOBITAK), skraćeno (<Pr) – (>Rs) = FR (D),

VEĆ I RASHODI–MANJI PRIHODI=NEGATIVAN FINANSIJSKI REZULTAT(GUBITAK),

skraćeno (<Rs) – (>Pr) = FR ( G) i

JEDNAKI PRIHODI–JEDNAKI RASHODI = NULTI FINANSIJSKI REZULTAT(nulaO),

skraćeno (=Pr) – (=Rs) = FR nula(O).

Upotrebljeni simboli u zagradama znače: (< ) veći, (> ) manji i jednaki (= ). Bilansuspjeha, po svom obliku ili formi , iskazuje se u vidu dvostranog i jednostranog pregleda.

Elemente bilansa uspjeha čine: prihodi i rashodi, gde se kao ishod prihoda i rashoda uvidu razlike pojavljuje finansijski rezultat kao mjerilo uspješnosti.

1.1.1. Prihodi

Prihodi, u skladu sa MRS, definišu se kao "povećanja ekonomskih koristi tokom obračunskog perioda u obliku priliva ili povećanja sredstava, odnosno smanjenja obaveza što dovodi do povećanja sopstvenog kapitala"1. Za potrebe detaljnijeg informisanja korisnika o potencijalu preduzeća da stvara buduće novčane tokove što je i konačni cilj finansijskih izveštaja, prihode treba odvojiti od dobitaka. Prihodi predstavljaju povećanje sredstava (smanjenje obaveza) koje proističu iz redovnog poslovanja preduzeća (poslovni i finansijski prihodi), a dobici predstavljaju stavke koje zadovoljavaju kriterijume prihoda, ali proističu iz

1 IASC, (International Accounting Standards Committee)- Okvir za pripremanje i prikazivanje finansijskih izveštaja,

5

rizičnih i nepredvidivih aktivnosti preduzeća (dobici na prodaji nekretnina, postrojenja i opreme, dobitak na prodaji dugoročnih hartija od vrednosti i sl.). Dobici su po kvalitetu nižeg ranga od poslovnih prihoda, zato što su posljedica nastanka događaja koji nisu kontinuirani, odnosno koji su sa aspekta preduzeća neponovljivi (prodaja dugoročnih sredstava nije kontinuirana i stabilna aktivnost preduzeća, već je posljedica menadžerske odluke da ovom prodajom ostvari novčana sredstva za pokriće potreba održanja tekuće likvidnosti). Dobici se uključuju u kategoriju ostalih prihoda preduzeća.

Prihodi nastaju kao posljedica povećanja imovine ili smanjenja obaveza i to onog dijela koji će kasnije imati uticaja na promjene u visini (povećanju) kapitala. Do povećanja imovine ili smanjenja obaveza dolazi iz raznih razloga. Neki se,pritom,pojavljuju češće,redovito, a neki sporadično. Najčešći prihodi vezani su uz realizaciju poslovnih učinaka, tj. proizvoda i usluga. Možemo reći da su prihodi prodajne vrijednosti poslovnih učinaka kao i svi drugi oblici dobivenih naknada te drugi oblici povećanja imovine ili smanjenja obaveza koji kao krajni efekat donose povećanje finansijkog rezultata. Ovisno o tome nastaju li redovito u poslovanju ili se javljaju samo povremeno, prihodi se djele na redovne i vanredne.

Redovni prihodi se ostvaruju prodajom proizvoda, odnosno njihovom realizacijom na tržištu. Redovni prihodi mogu nastati i prodajom trgovačke robe ili pružanjem usluga, zavisno od toga koja je priroda poslovanja nekog poslovnog subjekta. To su zapravo poslovni prihodi koji se najčešće pojavljuju, gotovo svakodnevno i u strukturi prihoda čine najveći dio. Sam iznos prihoda jednak je prodajnoj vrijednosti realiziranih proizvoda, robe ili pruženih usluga.

Finansijski prihodi rezultat su plasiranja viška slobodno raspoloživa novca. Višak novca preduzeće može uložiti u dionice, obveznice itd. ili ga može jednostavno posuditi onom kome je trenutno potreban. U svakom slučaju stiče se pravo na određenu naknadu kao što je dividenda ili kamata koja predstavlja finansijski prihod. Pored tih naknada u finansijke prihode ulaze i pozitivne kursne razlike koje su rezultat promjene vrijednosti novca u odnosu na neku stranu valutu.

Vanredni prihodi su oni prihodi koji se ne pojavljuju redovito, pa se stoga ne mogu ni planirati ni predvidjeti. Najčešći vnredni prihodi javljaju se prilikom prodaje dugotrajne

PRIHODI

FINANSIJSKIPOSLOVNI

VANREDNIREDOVNI

6

imovine, prodaje sirovina,inventurnih viškova, otpisa obaveza kao i kod svih drugih vanrednih oblika povećanja imovine ili smanjenja obaveza.

1.1.2. Rashodi

Rashodi, kao negativna komponenta ukupne uspješnosti preduzeća se u MRS tretiraju kao "gubici i troškovi koji proističu iz uobičajenih aktivnosti (poslovni, finansijski rashodi)"2. Nastanak rashoda povezan je sa povećanjem obaveza ili sa smanjenjem sredstava (nekretnine, zalihe, gotovina i sl.), odnosno rashodi su povezani sa trajnim odlivom vrednosti iz preduzeća. Pored poslovnih i finansijskih rashoda, preduzeća ostvaruju i gubitke. Gubici predstavljaju stavke koje zadovoljavaju definiciju rashoda, ali proističu iz nepredvidivih i neočekivanih, nepovoljnih događaja (prodaja dugoročnih sredstava po vrednosti nižoj od knjigovodstvene i dr.). U bilansu uspeha potrebno je odvojeno iskazati rashode i gubitke jer oni na različite načine doprinose procjenama buduće sposobnosti preduzeća da ostvaruje novčane tokove. Redovni rashodi se u procjenama i očekivanjima investitora tretiraju kao značajnije komponente od ostalih gubitaka, koji su direktno zavisni od menadžerske odluke da određeno sredstvo proda po nižoj prodajnoj ceni u odnosu na knjigovodstvenu vrijednost tog sredstva. Gubici na prodaji imovinskih delova (dugoročnih sredstava, finansijskih instrumenata i zaliha) čine kategoriju ostalih rashoda preduzeća.

Rashodi čine negativnu komponentu finansijskog rezultata. Nastaju kao posljedica trošenja , odnosno smanjenja imovine ili povećanja obaveza. Nasuprot prihodima imaju uticaja na smanjenje glavnice ili kapitala preduzeća.3 Vrijednost rashoda čine vrijednosti koje su morale biti utrošene u poslovnom procesu (sirovine, materijali, mašine, energija, ljudski rad td.) koje su neophodne u stvaranju poslovnih učinaka. Vrijednost poslovnih učinaka, proizvoda i usluga, izražena je u iznosu troškova koji su nastali u vezi sa stvaranjem tih učinaka. Iznos tih troškova čini imovinsku poziciju jer pokazuje vrijednost poslovnog učinka: gotovog proizvoda ili kupljene robe i iskazana je u poziciji zaliha koje susadržane u bilansu. Naime, tek kada dođe do prodaje proizvoda (robe), iznos troškova koji su bili neophodni za sticanje tog proizvoda postaje rashod razdoblja. To je ulog u proces prodaje, odnosno rashod je ona vrijednost koju iz tog procesa ostvarujemo. Ukoliko su prihodi veći od rashoda , iskazujemo dobit,i obrnuto, ukoliko su prihodi manji od rashoda, iskazujemo gubitak. Pred tih, najčešćih rashoda , u poslovanju preduzeća pojavljuju se i neki drugi neredoviti rashodi pa se analogno prihodima ukupni rashodi raščlanjuju i u izvještajima prikazuju kao redovni i vanredni.

2 IASC, (International Accounting Standards Committee)- Okvir za pripremanje i prikazivanje finansijskih izveštaja,

3

RASHODI

VANREDNI

FINANSIJSKIPOSLOVNI

REDOVNI

7

Poslovni rashodi nastaju kao posljedica obavljanja glavne djelatnosti preduzeća. Analogno poslovnim prihodima redovito se pojavljuju , a čine ih troškovi sadržani u prodanim proizvodima te ostali troškovi razdoblja, nabavna vrijednost prodane robe i sl. Struktura poslovnih rashoda zavisi od vrste djelatnosti kojom se preduzeće bavi i metode obračuna troškova.

Finansijki rashodi ili rashodi finansiranja nastaju uglavnom kao posljedica korištenja tuđeg novca. Iznos tih rashoda odražava uspješnost vođenja finansijske politike preduzeća, a kao najčešći rashodi pojavljuju se kamate koje preduzeće mora platiti kao naknadu za korištenje tuđih sredstava, negativne kursne razlike, korekcije vrijednosti (smanjenje) finansijskih plasmana i tome slično.

U vanredne rashode ubrajaju se rashodi koji ne nastaju redovito u poslovanju, teško se predviđaju, ali ipak kao posljedicu imaju smanjenje vrijednosti imovine a povećanje obaveza. Najčešći vanredni rashodi vezani su za razne vidove otuđenja imovine, kazne, štete, korekcije rashoda iz prethodnih godina itd.

1.2. Elementi finansijske analize bilansa stanja

Bilans stanja je na određeni dan, sjedinjavajući (sintetički) dvostrani ili jednostrani pregled koji sadrži dva gledišta unutrašnje vrijednosti poslovanja (boniteta poslovanja) izraženih klasifikacijom i poretkom vrijednosnih pozicija aktive i pasive.

Aktiva iskazuje vrstu imovine a pasiva iskazuje kapital i obaveze. Aktiva i pasiva bilansa stanja uvijek se nalaze u ravnoteži a to znači da je aktiva jednaka pasivi, odnosno da je imovina jednaka kapitalu sa obavezama. Bilans stanja mora biti u ravnoteži jer se radi o dvostrukoj slici bilansne imovine, odnosno posmatranju bilansne imovine sa dva gledišta. Bilans stanja izražava unutrašnje stanje vrijednosti poslovanja (stanje boniteta) posmatrano sa dva gledišta: jednom sa gledišta raspoložive imovine, i drugi put sa gledišta porijekla imovine ili izvora finansiranja imovine.

Prema opisanom može se zaključiti da je bilans stanja u vrijednosnom iskazu sumarni pregled ravnoteže (balansa) bilansne imovine (aktive) i bilansnog kapitala i obaveza (pasive), što se iskazuje razvijanjem.

8

Prema tome, bilans je uvijek dvostrani pregled stanja iste ukupne vrijednosti prikazane sa dva gledišta, sa gledišta aktive i sa gledišta pasive. Aktiva i pasiva predstavljaju pojmove koji ukazuju na načine prikazivanja stanja iste ukupne vrijednosti u određenom trenutku. Aktiva uvijek prikazuje u određenom trenutku stanje konkretnih oblika imovine preduzeća, a pasiva porijeklo stanja te iste imovine u tom trenutku. Bilans stanja se definiše: ″kao stanje u određenom trenutku, svih elemenata aktive i pasive tj. stanje prava i obaveza preduzeća i pregled sredstava (imovine) koje ono koristi″11 ili ″kao računovodstveni dokument koji reprezentuje cjelinu računa (konta) koji predstavljaju imovinu preduzeća″.

Sam naziv aktiva potiče od latinske riječi activa koja znači imovina, a naziv pasiva potiče od latinske riječi passiva koja znači teret. Aktiva, kao jedno od bilansnih gledišta, odraz je imovine, a pasiva, kao drugo bilansno gledište, odraz je izvora koji snosi teret uložene imovine u poslovanje.

Struktura bilansa stanja sastoji se od dva ukupna zbira ( dva globalna agregata), aktive i pasive. Aktiva iskazuje ulaganja u različite oblike imovine određene vrstom djelatnosti i obimom poslovanja preduzeća, dok pasiva iskazuje izvore finansiranja ili porijeklo te imovine, na određeni dan.

Aktiva i pasiva, kao dva ukupna zbira (dva globalna agregata) bilansa stanja, kojima su iskazani imovina i izvori imovine, grupišu se po pojedinim agregatnim veličinama u zavisnosti od primjenjenih principa grupisanja. Tako je poslovna imovina preduzeća unutar aktive, grupisana na stalnu i obrtnu imovinu. U okviru stalne imovine razlikuju se nematerijalna ulaganja, materijalna ulaganja (nekretnine postrojenja i oprema) kao i dugoročni finansijski plasmani, a u okviru obrtne imovine razlikuju se zalihe, kratkoročna potraživanja, kratkoročni

finansijski plasmani i gotovina.Izvori finansiranja imovine preduzeća unutar pasive, grupisani su na trajne izvore koje

čine osnovni i rezervni kapital, i obaveze koje mogu biti dugoročne i kratkoročne. Dugoročne obaveze kao dugoročni izvori finansiranja imovine mogu biti u obliku dugoročnih kredita (zajmova) i ostalih dugoročnih obaveza, dok kratkoročne obaveze kao kratkoročni izvori finansiranja imovine mogu biti u obliku kratkoročnih kredita (zajmova) i ostalih kratkoročnih finansijskih obaveza.

Bilans stanja može se prikazati osnovnom bilansnom jednačinom ili ravnotežom:AKTIVA=PASIVA, skraćeno A=P.

Razradom osnovne bilansne jednačine dolazi se do sljedećih odnosa (relacija):

AKTIVA=STALNA IMOVINA + OBRTNA IMOVINA, skraćeno A=SI + OI,PASIVA=KAPITAL + OBAVEZE, skraćeno P=K + O,

iz čega proizilazi da je: AKTIVA = KAPITAL + OBAVEZE, skraćeno A=K + O, aPAS IVA = STALNA IMOVINA + OBRTNA IMOVINA, skraćeno P=SI + OI,

odnosno:STALNA IMOVINA + OBRTNA IMOVINA = KAPITAL + OBAVEZE,

skraćeno SI + OI = K + O, odakle proizilazi sledeći odnos (relacija):

9

AKTIVA – OBAVEZE = KAPITAL, skraćeno A – O = K, odnosno:AKTIVA – OBAVEZE – KAPITAL = nula (O), skraćeno A–O –K = nula, O.

1.3. Analiza bilansa tokova gotovine

Bilans tokova gotovine (cash flow), obuhvaćen je međunarodnim računovodstvenimstandardima - Izvještaj o tokovima gotovine.

Pojam gotovine, gotovinskih ekvivalenata i tokova gotovine

Pojam gotovine obuhvata gotovinu u blagajni, i depozite po viđenju.Gotovinu u blagajni čini gotov novac i može biti u domaćoj i ino valuti. Depozite po

viđenju takođe čine novac deponovan u domaćoj i ino valuti na depozitnim računima kod banaka. Po viđenju znači da se njime može raspolagati odmah po podnošenju zahtjeva.

Gotovinski ekvivalenti su kratkoročna, visoko likvidna ulaganja koja mogu brzo da se pretvore (konvertuju ) u poznate iznose gotovine, uz beznačajan rizik od promjene vrijednosti. Gotovinskim ekvivalentima smatraju se hartije od vrijednosti koje se direktno mogu unovčiti uz beznačajan rizik od promjene vrijednosti, kao na primjer ček. Drže se za izmirenje kratkoročnih gotovinskih obaveza, a na redi investiranja ili u druge svrhe.

Tokovi gotovine su prilivi i odlivi gotovine i gotovinskih ekvivalenata.Tokovi gotovine kao prilivi i odlivi gotovine i gotovinskih ekvivalenata, grupisani su u tri

vrste aktivnosti :- tokove gotovine iz poslovnih aktivnosti,- tokove gotovine iz aktivnosti investiranja i- tokove gotovine iz aktivnosti finansiranja.Grupisanje tokova gotovine po vrstama aktivnosti omogućuje da se sagleda uticaj tih

aktivnosti na finansijski položaj preduzeća i iznos gotovine i gotovinskih ekvivalenata sa kojima preduzeće raspolaže, kao i utvrđivanje međusobne povezanosti samih aktivnosti.

Jedna poslovna promjena može da obuhvati tokove gotovine u različitim grupama aktivnosti. Primjera radi, gotovinska otplata zajma obuhvata otplatu kamate i glavnice zajma, gde se oplata kamata grupiše u tokove gotovine iz poslovnih aktivnosti, a otplata glavnice u tokove gotovine iz aktivnosti finansiranja.

2. ZAJEDNIČKA PITANJA BILANSA STANJA I USPJEHA

Međusobna uslovljenost bilansa stanja i bilansa uspjeha

10

Bilansi stanja i uspjeha predstavljaju dva međusobno povezana ali po funkciji različita finansijska izveštaja, jer BS ima zadatak da omogući uvid u imovinsku situaciju i finansijski položaj preduzeća, a Buda omogući uvid u zarađivačku sposobnost preduzeća. BU se zatvara na taj način što se kao njegov krajnji rezultat javlja dobitak ili gubitak.

Rashodi nastaju zbog smanjenja sredstava ili povećanja obaveza, dok prihodi nastaju usljed povećanja sredstava ili smanjenja obaveza. Iz BS praktično nastaje BU.

Organska veza između BS i BU ukazuje da njihova realnost kao i realnost finansijskih rezultata zavisi od realnosti procjenjivanja sredstava i obaveza.

Analiza računaKnjigovodstveni sistem raspolaže knjigovodstvenim računima koji u značajnoj mjeri

pojednostavljuju način vođenja knjigovodstvene evidencije i obezbjeđuju skoro sve podatke i informacije koje su potrebne za projektovanje, izvršavanje, praćenje i kontrolu analize poslovanja.

Knjigovodstveni račun je dvostrani pregled na kome se bilježi početno stanje kao i sve promjene koje su izazvale povećanje ili smanjenje pojedinih dijelova aktive ili pasive, tj.pojavu rashoda ili prihoda. Nedostatak je insistiranje na dvostranom pregledu.

Računi su dijelovi raščlanjenog bilansa odnosno podbilansa i na njima se izražava stanje i stanje određenog predmeta posmatranja iskazanog u novcu.

Računi BS prikazuju pojedine oblike imovine i kapitala preduzeća a dijele se na aktivne (računi aktive, rashoda i gubitka), pasivne (pasiva, prihod i dobitak) i aktivnopasivne (mogu imati aktivan ili pasivan saldo).

U bilans uspjeha spadaju računi rashoda, prihoda i rezultata. Račun rezultata se javlja kao razlika između prihoda i rashoda u vidu dobitka ili gubitka, zaključuje se na kraju poslovne godine.

Postoje sljedeći podbilansi: BS osnovnih sredstava i njihovih izvora, OS u pripremi, obrtnih sredstava, posebnih sredstava. Podbilansi BU su poslovnih rashoda i prihoda, finansijskih prihoda i rashoda, vanrednih prihoda i rashoda.

Analiza aktivnih računa – prikazuju stanje koje ima aktivan karakter i obuhvataju račune aktive, rashoda i gubitka (neuplaćeni upisani kapital i stalna imovina - nematerijalna ulaganja, nekretnine postrojenja, oprema i biološka sredstva, dugoročni finansijski plasmani, zalihe – zalihe materijala, nedovršena proizvodnja, gotovi proizvodi, roba, nekretnine pribavljene radi prodaje, dati avansi, kratkoročna potraživanja, plasmani i gotovina – potraživanja po osnovu prodaje i iz specifičnih poslova, druga potraživanja, kratkoročni finansijski plasmani, gotovina, PDV,AVR, gubitak iznad visine kapitala; rashodi – nabavna vrijednost prodate robe, troškovi materijala, proizvodnih usluga, amortizacije i rezervisanja, zarada, naknada i ostali lični rashodi, nematerijalni troškovi, finansijski rashodi, vanredni rashodi, vanbilansna aktiva).

Analiza pasivnih računa – prikazuju stanje koje ima pasivan karakter obuhvataju račune pasive, prihoda i dobitaka (kapital – osnovni i ostali, neuplaćeni upisani, rezerve,revalorizacione rezerve, neraspoređena dobit,gubitak; dugoročna rezervisanja i

11

obaveze - kratkoročne finansijske obaveze, obaveze iz poslovanja, obaveze po osnovu zarada,obaveze za PDV,PVR; prihodi-od prodaje robe, proizvoda i usluga, premija, subvencija, dotacija, donacija, od aktiviranja učinaka i robe, finansijski , ostali i vanredni; vanbilansna evidencija – vanbilansna pasiva).

3. DODATNI FINANSIJSKI IZVJEŠTAJI

Izvještaji o novčanim tokovima Postoje dvije metode analize likvidnosti zasnovane na veličini novčanog toka. Prva se

zasniva na veličini novčanog toka (cash flow), a druga na svim finansijskim tokovima (funds flow).

Cash flow je jedan od instrumenata upravljanja finansijama preduzeća i njegova glavna funkcija je u pružanju informacija korisnicima finansijskih izveštaja o ocjeni mogućnosti preduzeća da koristi gotovinu. Najviše su ga koristile korporacije za preradu nafte kao sredstvo za procejnu HOV, ali se njegova upotreba brzo proširila i na druga preduzeća.

Cash flow je višak prihoda koji je po odbitku poreza na dobit slobodan za isplatu dividendi, učešća u dobitku, investiranje u osnovna sredstva i dospjelih dugoročnih zajmova. Ukoliko postoji neupotrebljen cash flow, on povećava obrtna sredstva.

Namjena i sadržaj aktivnosti izveštaja o novčanim tokovima Cash flow izvještava o svim novčanim aktivnostima preduzeća tokom određenog perioda.

Sastavljanje izveštaja o novčanim tokovima zahtjeva se jer pokazuje odnos neto dobitka i promjena u bilansima gotovine, izveštava o prošlim gotovinskim tokovima i identifikuje promjene u aktivi preduzeća. Takođe, objašnjava izvore priliva i odliva gotovine tokom jednog perioda.

Osnovne aktivnosti koje utiču na nivo gotovine u preduzeću su poslovne, investicione i finansijske aktivnosti.

Metode izveštavanja o novčanim tokovimaPrimenjuju se metoda direktnog i metoda indirektnog utvrđivanja tokova gotovine i

gotovinskih ekvivalenata, a to se vrši računski na osnovu podataka iz BS i BU. Osnovno obilježje indirektne metode ogleda se u tome što se putem nje utvrđuje tokovi gotovine polazeći od neto dobitka koji se onda koriguje dodavanjem amortizacije i sl.troškova.

Po direktnoj metodi utvrđivanje se vrši na bazi bruto tokova. Izvještaj o tokovima gotovine po metodi direktnog utvrđivanja tokova gotovine iz poslovanja zasniva se na korišćenju podataka iz knjigovodstva, posebno tokova gotovine preko žiro-računa. Direktnom metodom se dobijaju informacije koje mogu da posluže u procjeni budućih tokova gotovine.

BS daje koncepcijsku osnovu za izradu svih finansijskih izveštaja, uključujući i izveštaj o gotovinskim tokovima. Bilo koja promjena u gotovini podrazumjeva promjenu u bezgotovinskim stanjima.

AKTIVA (A) = OBAVEZE (L) + AKCIONARSKI UDEO (SE)

12

GOTOVINA + BEZGOTOVINSKA SREDSTVA = OBEVEZE + AKCIONARSKI UDEO

GOTOVINA = OBAVEZE + AKCIONARSKI UDEO – BEZGOTOVINSKA SREDSTVA

Naplata od prodaje kupcima gotovo uvjek su glavni poslovni gotovinski priliv, a isplate za kupovinu robe koja treba da se proda i poslovni rashodi, skoro su uvjek glavni poslovni gotovinski odliv.

PRILIV-ODLIV=NETO GOTOVINA IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI

Izračunavanje gotovinskih tokova iz investicionih i finansijskih aktivnosti prikazuje se u drugom i trećem djelu izveštaja o gotovinskim tokovima. Prvi navodi gotovinske tokove kao posljedicu kupovine ili prodaje postrojenja, imovine, opreme, a drugi prkazuje gotovinske tokove usmjerene ka i od akcionara.

Izvještaj o novčanim tokovima po metodi indirektnog utvrđivanja tokova gotovine iz poslovanja – polazi od toga da se neto novčani tok od poslovnih aktivnosti utvđuje usklađivanjem neto dobitka ili gubitka za učinke zaliha i sl.elemenata, nenovčanih stavki, svih drugih stavki. Zasniva se na prethodno sačinjenom BS i BU.

Izračunavanje gotovinskih tokova iz poslovnih aktivnosti – vrši se evidentiranje gotovinskog protoka iz poslovnih aktivnosti. Amortizacija, gotovinska plaćanja za opremu, nematerijalne vrijednosti i prirodna bogatstva pojavljuju se kada se ta imovina kupuje i odražavaju se kao investicione aktivnosti na bilansu tokova gotovine u tom momentu. Dobici i gubici ne utiču na tokove gotovine iz poslovnih aktivnosti.

Izvještaji o tokovima kapitala Sastavni dio izvještaja o poslovanju je takozvani izvještaj o tokovima kapitala. On

analizira finansijske tokove koji pokreću finansijske poslovne operacije. Budući da je preduzećima prepušteno da se odluče za formu prikazivanja ovog izveštaja, javljaju se razlike u pogledu njegovog naziva u pojedinim zemljama.

Logika sastavljanja izveštaja o tokovima kapitala jeste da izvori sredstava umanjeni za upotrebu daju obrtni fond.

4. KNJIŽENJE FINANSIJSKOG REZULTATA

Finansijski rezultat koji predstavlja mjerilo uspješnosti, odnosno neuspješnosti poslovanja pravnog lica može biti dobitak ili gubitak. Utvrđuje se sučeljavanjem prihoda i rashoda.

13

Na kraju obračunskog perioda potražna stanja klase 6- prihodi i rashodi zadužuju se, a dugovna odobravaju uz zaduženja i odobrenja konta 70- obračun rezultata. Saldo na kontu 70 – obračun rezultata, predstavlja dobit ili gubitak i prenosi se na konto 71- raspored rezultata.

Knjiženja na kontu 71-raspored rezultata vrše se sljedećim stavovima:70/71- prenos dobiti71/70 – prenos gubitka71/46 – prenos dobiti i 71/545,546 i 547, ostatak 46/4446/71- prenos gubitka i 45/46.

Po godišnjem obračunu gubitak iznad visine kapitala knjiži se stavom: 72/71, odnosno 72/46. Dobit se raspoređuje kada odluči nadležni organ društva, a pokriće gubitka vrši se

najkasnije po proteku jedne godine iz raspoloživih sredstava ( kapital, donacije, otpis potraživanja i sl. ).

ZAKLJUČAK

14

Moderno finansijsko upravljanje odnosno finansijski menadžment kompanija bazira se na informacijama i rezultatima sistematskog praćenja, prikupljanja, obrade i obračuna složenih pokazatelja finansijskog poslovanja – odnosno na finansijskoj analizi poslovanja.

Finansijska analiza je veoma detaljno ispitivanje finansijskog i ekonomskog stanja i rezultata poslovanja nekog preduzeća. Obavlja se na osnovu finansijskih izveštaja tog subjekta: bilansa stanja, bilansa uspeha, izveštaja o novčanim tokovima, izveštaja o promjenama na kapitalu, napomenama, zaključnim listovima, izvodima iz poslovnih knjiga i slično. Finansijska analiza prinosnog položaja preduzeća je korisna raznim učesnicima u biznisu, jer im pomaže da razumiju položaj preduzeća i donesu odgovarajuce odluke.

Navodim tipične korisnike finansijske analize i vrstu odluka koje na osnovu nje donose: menadžment – na osnovu analiza donosi svakodnevne odluke o korektivnim

mjerama u vođenju finansija preduzeća; vlasnici - dolaze do zaključka da li preduzeće ima dobru prespektivu i da li je

finansijski i top menadžment uspešan; povjerioci - da li će njihova potraživanja biti naplaćena u roku dospjeća, ili su

rizična pa je potrebno tražiti čvrsta obezbjeđenja potraživanja; banke – da li da odobre kredit preduzeću i pod kojim uslovima, odnosno sa kojim

obezbjeđenjem vraćanja kredita.Na osnovu finanisijske analize sagledava se realna i objektivna finansijska situacija

preduzeća. Finansijska analiza treba da pruži odgovore, između ostalih, i na sljedeća pitanja:

kakva je njegova likvidnost i solventnost, kao i sposobnost preduzeća da se prilagodi okolnostima,

gde se preduzeće nalazi u pogledu uspješnosti poslovanja, da li preduzeće ostvaruje dovoljan iznos profita, kojim i kolikim poslovnim i finansijskim rizicima je izloženo, gde je prelomna tačka rentabiliteta, · ocjena mogućnosti preduzeća da generiše

gotovinu i potreba preduzeća za gotovinom.Informacije dobijene finansijskom analizom predstavljaju polaznu osnovu za

preduzimanje mjera i akcija usmjerenih na popravljanje boniteta i trendova u poslovanju i razvoju preduzeća.

Finansijska analiza pokazuje efikasnost i djelotvornost finansijske politike, kao jedan od osnovnih elemenata upravljanja finansijama preduzeća. Rezultati finansijske analize značajni su za formiranje adekvatne finansijske politike.

Finansijka politika, kao sastavni dio ukupne poslovne politike preduzeća, predstavlja osnovu upravljanja finansijama preduzeća. Ovu funkciju obavlja finansijski menadžment preduzeća odnosno kompanije.

U kontekstu kvaliteta finansijskog izvještavanja, a samim tim i analize finansijskih izvještaja od velikog značaja je i uloga revizije finansijskih izveštaja, jer ispitivanjem i ocjenom objektivnosti i realnosti finansijskih izvještaja se obezbjeđuje pouzdanost finansijskih izvještaja. U praksi, objelodanjene finansijske izvještaje sa napomenama, obavezno prati i

15

izvještaj revizora kao svojevrsna potvrda vjerodostojnosti finansijskih izvještaja i postaje značajan informacioni instrument za eksterne korisnike finansijskih informacija.

U postupku finansijske analize, upotrebom različitih metoda i instrumenata, vrši se ispitivanje i ocjena finansijskog stanja i uspješnosti preduzeća. Izbor instrumenata zavisiće od informacionih ciljeva analize. Ipak, iskustva su pokazala da ni jedan od načina analize nije sam po sebi dovoljan, savršen i sveobuhvatan, pa se u praksi najčešće koristi više metoda komplementarno u duhu generalnog pravila da korist od dobijenih informacija mora biti veća od troškova njihovih dobijanja. Tako eksternim korisnicima analize odgovara racio analiza dopunjena opštom (horizontalnom i vertikalnom analizom) analizom, analizom neto obrtnog kapitala i analizom novčanih tokova. Inače najčešće korišćena analiza je racio analiza i ona podrazumjeva racia likvidnosti, solventnosti, rentabilnosti i aktivnosti, što je detaljno objašnjeno u radu.

Dobro sagledavanje svih činjenica, sučeljavanje i upoređivanje dobijenih pokazatelja u vremenu i prostoru, prepoznavanje tržišnog okruženja, kao i uticaj ekonomskih, pravnih i političkih prilika, sve su to preduslovi za donošenje ocjene o performansama nekog preduzeća, pri čemu će konačna ocjena ipak zavisiti od individualnih prilika samog preduzeća. Zato posao analitičara nosi veliku odgovornost, jer konačan rezultat finansijske analize je donošenje određenih poslovnih odluka.

LITERATURA:

1. Grabovac dr. Nikola, “upravljanje trgovinskim poduzećima” knjiga I: "Ekonomika trgovinskih poduzeća" Sarajevo, 1999. godine

2. Popić mr. Ibro, Zbirka zadataka iz analize poslovanja preduzeća, 3. izdanje, Mostar 2000.g.

3. Žager Katerina i Žager Lajoš, Analiza finansijskih izvještaja, Zagreb 2000.g.

4. IASC, (International Accounting Standards Committee) - Okvir za pripremanje i prikazivanje finansijskih izveštaja,

16