Andalužani žive na jugozapadu Španjolske na području koje su Vandali – germanski narod s baltičke obale – osvoji8li početkom V. stoljeća, nakon što sui h Huni koji su došli iz srednjoistočne Azije otjerali s vlastite zelje. Međuti8m, svi tragovi Vandala uskoro su nestali, osim njihova imena, koje je postal sastavni dio suvremenog naziva andaluzije. Ipak, za etničko I kulturno naslijeđe naroda Andaluzije zaslužna je arapska I muslimanska okupacija, koja je trajla dulje od 700 godina.

Ovomu možemo dodati španjolski I kršćanski doprinos, koji je nastao kao rezultat ponovnog osvajanja u XV. Stoljeću. Kršćani su, počevši od sjevera zemlje, otjerali posljednje Maure iz Španjolske.

Andaluzija je domovina borbi s bikovima I flamenka. Kontakt između lokalnoga stanovništva I doseljenih grupa Roma, koji su se ovdje nastanili u XV. Stoljeću, počiva na osnovama glazbe flamenka, što je romska interpretacija popularnih andaluzijskih pjesama. Još jedno obilježje andaluzijske culture jesu brojne tradicionalne svečanosti (sajmovi, svetkovine, vjerske procesije, hodočašća td.) koje se održavaju diljem područja u koje je uključena cijela zajednica, bez obzira na to jesu li na razini grada ili okolice. Kao I u ostatku Europe, tradicionalni festivali nastali u ruralnim krajevima, koji se povezuju sa seoskim načinom života u prošlosti, danas su sastavni do suvremenog života I održavaju se u urbanism gradskim zajednicama, poput Seville, Granade I Cordobe. Ovdje možete pronaći kulturološke karakteristike andaluzijske tradicije, sastavni dio koje čini uživanje u zajedničkom blagovanju, pjevanju I plesanju, nlošenju tradicionalnih nošnji I jahanju konja.

Savršen primjer jest andaluzijska feria, koja vuče podrijetlo od gosišnjih stočnih sajmova što su se oduvijek održavali u Španjolskoj. Kako su godine odmicale, tako su se ove proslave prestale svoditi samo na trgovačke aktivnosti, Danas to izgleda ovako: na površini izvan grada, opremljnoj šatorima, borave skupine ljudi (bratovštine, skupine koje plešu flamenco, student itd.) s namjerom da naprave caseta ili na ograđenom području proslavu I pokažu gostoljubivost s glazbom, hranom I pićem. Između caseta odvija se stalna parade muškaraca I žena na konjima, odjevenih u tradicionalne nošnje.

Tijekkom vjerskih proslava može se vidjeti I andalzzijski folklore I mnoštvo romeria (hodočasnika čiji naziv potječe od riječi romero tj. “hodočasnik”) posvećenih Djevici Mariji.

Oni su vjerojatno nasljednici poganskih ratarskih svečanosti koje je kršćanska Crkva “pokrstila”.

Najvažnija I najspektakularnija svečanost jest Romeria del Rocio, koja se održava na Duhove kada mnoštvo hodočasnika u tradiconalnim nošnjama iz cijele Andaluzije pješice, na konjima ili kočijama s volovskom zapregom kreće prema sveetištu Rocio. SElo Rocio nalazi se u provi8nciji Huelva I u njemu se čpuva slika Djevice Marije. U ovoj vjerskoj svečanosti sudjeluje oko milijun ljudi, a događaj se obilježava pjesmom I plesom sevillanas (lokalni ples koji se izvodi na prašnim ulicama Rocia ili u casetama). Proslava doseže vrhunac u trenutku kad se kip Djevice Marije iznese iz svetišta I prones4e kroz selo, kako bi Majka Božja blagoslovila sve hodočasnike.

Kršćanska poožnost u Andaluziji izražava se svečanim obredima, poput Kristove ljubavi prije njegova uskrsnuća u vrijeme uskrsa. U ovim prigodama redovnici iz vjerskih bratovština iz cijele Andaluzije hodaju ulicama u povorci, odjeveni u nošnje s kukuljicama, a u drvenim okvirima nose vjerske kipove I slike. U Sevilli se svečane ceremonije održavaju u četvrtak uvečer I na Veliki petak; publika plješće I

pozdravlja paradu sa slikama, a gradski barovi otvoreni su7 cijelu noć. U Andaluziji je mješavina sakralnog isvjetovnog duboko ukorijenjeno obilježje lokalne culture.