APEL HELSINŠKOG KOMITETAI ovogodišnji Međunarodni Dan ljudskih prava,

10. decembar/prosinac, građani Bosne i Hercegovine dočekali su sa Ustavom koji sadrži diskriminatorne odredbe.

Ni presuda Evropskog suda za ljudska prava donese-na 22. 12. 2009. nije pomogla da bosanskohercegovačke vlasti konačno učine neophodne promjene Ustava kako

bi građani ove zemlje ostvarili jednakopravnost i kako bi Ev-ropska konvencija dobila pravo građanstva u Bosni i Herce-govini.

Helsinški Komitet, na Dan ljudskih prava – javnim saopštenjem - zatražio je od vlasti da reaguju i bez odlaganja provedu presudu Evropskog suda. Ispunjenjem ove obaveze vlasti bi, naveli su, građanima poslale poruku da su spremne i za druge reformske promjene koje su nužne kako bi Bosna i Hercegovina odlučnije krenula ka evro-atlantskim integracijama.

U tom saopštenju Helsinški komitet za ljudska prava u BiH podsjeća da su obaveze poštivanja prava i sloboda ga-rantiranih Konvencijom i njenim protokolima u Bosni i Her-cegovini nastale već stupanjem na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, a da je ratifi kacijom Konvencije BiH postala obavezna da primijeni svaku presudu Evropskog suda za ljudska prava.

Helsinški komitet vjeruje da bi ubrzano provođenje ove presude dalo zamah sadržajnoj debati i o drugim neophod-nim ustavnim promjenama te pokrenulo brojne aktivnosti na putu uspostave pravne države i pravednijeg društva.

Helsinški komitet, u pomenutom saopštenju, je upozorio na moguće posljedice neprovođenja presude a koje sve učestalije nagovještava međunarodna zajednica. Jedna od mogućih op-cija, zbog neprovođenja odluke, je i suspenzija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom.

Umje

sto

uvod

nika

Ante Fijamenga 14b, 71000 Sarajevo; Tel: ++387 33 66 08 09, ++387 33 66 18 52, ++387 33 66 08 11;

Fax: ++ 387 33 66 08 09, ++ 387 33 66 18 53E – mail: info@bh-hchr.org, offi ce@bh-hchr.org;

htpp://www.bh-hchr.org; Glavni urednik: Muhamed Džemidžić, DTP: Damir Karahasanović,

Oblikovano: FLAX d.o.o. tel: ++ 387 33 71 46 51.

Mišljenja i stavovi izraženi u Glasniku su lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju nužno stavove Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH

Ovaj broj Glasnika štampan je zahvaljujući kooperaciji sa Fondacijom Heinrich Böll, Bosna i Hercegovina

N a j a v e

U nastavku februarske Skupštine Helsinškog komiteta za ljudska pravaVera Jovanović nova predsjednica 4 - 6

Komitet za politička i sigurnosna pitanja EU boravio u Sarajevu

Više od 300.000 građana u socijalnoj potrebi 7

Propisi o vladinim, ministarskim i drugim imenovanjima mrtvo slovo na papiru

Politički dogovor iznad zakona 10-12

Okrugli sto u Sarajevu „Ljudska prava u oblasti okoliša i održivog razvoja“

Ljudska prava su nedjeljiva 14-15

Prava osoba sa invaliditetom

Nezakonitosti i sporost administracije30-31

glasnik4

VERA JOVANOVI] NOVA PREDSJEDNICA

U nastavku februarske Skupštine Helsinškog komiteta za ljudska prava

Izabran i novi Upravni odbor u čiji sastav su ušli Miloš Purković, Sinan Alić, Željka Mihaljević, Naida Softić, Jasmina Babić i Enver Murgić

Vera Jovanović je od 12. 11. 2010. go-dine nova predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Na ovu dužnost, sa dvogodišnjim mandatom, izabrana je u nastavku februarske sjednice Skupštine ovog udruženja.

Na istoj sjednici je imenovan i novi Up-ravni odbor Helsinškog komiteta u BiH koji se sastoji od šest članova i čine ga Miloš Purković, Sinan Alić, Željka Mihaljević, Naida Softić, Jasmina Babić i Enver Murgić.

Podsjećanja radi, Skupština HK je 11. 02. 2010. godine imala na dnevnom redu izbor predsjednika, upravnog i nadzornog odbora. Dotadašnji predsjednik Srđan Dizdarević je tom prilikom podnio ostavku, a na mjesto vršioca dužnosti imenovan je Sinan Alić.

-Kada me je Skupština 11. februara izabrala za vršioca dužnosti predsjednika rekao sam da ću učiniti sve da moj man-dat traje što kraće. Nisam u tome uspio i, bez obzira na razloge za neizvršenje datog obećanja, osjećam ljudsku potrebu da se svima vama izvinem. Kako mislim da izvin-jenje nije dovoljno zbog toga ću vam ponuditi neka objašnjenja, rekao je u uvodnom dijelu Skupštine vd predsjednika Sinan Alić.

Potom je pojasnio kako je već nakon petnaest dana od održavanja februarske Skupštine Upravni odbor na konstituirajućoj sjednici održanoj u Brčkom 27. februara imao kandidata za predsjednika – profesora Gaju Skeulića. Ipak, načelni pristanak za kandidat-uru pretvorio se u dugotrajno pregovaranje u kome je izgubljeno dragocijeno vrijeme. Ni nakon direktnog razgovora sa kandidatom nije dobijeno prihvatanje kandidature, ali po-nuda nije ni odbijena.

-Zatraženi period za razmišljanje u tra-janju od 30 dana produžio se na više od 100 dana. Moram vam kazati da je prof. Gajo Sekulić, i u telefonskom razgovu kojeg smo

obavili prošle sedmice, i dalje bio nejasan rezervišući za sebe mogućnost da konačnu odluku donese pored sam ulazak u ovu salu, rekao je Alić dodavši da članovi Upravnog odbora koji su bili zaduženi da Skupštini predlože kandidate/kandidatkinje za funkciju predsjednika/ce nisu sjedili skrštenih ruku. Maj je protekao u intezivnim razgovorima sa još dvojicom kandidata, koji su se na kraju zahvalili na ponudi uz različita objašnjenja.

-Već tada je bilo očigledno da imamo problem – probijamo rokove koje smo dali Skupštini. Na drugoj sjednici Upravnog od-bora odžanoj 22. maja analizirali smo nas-talu situaciju i tada sam Upravnom odboru predložio, a on je to prihvatio, da se u cijeli proces uključi kompletno članstvo HK BiH. Kombinacijom direktnih razgovora sa nekim kandidatima i uključivanjem članstva u pro-ces kandidovanja dobili smo četiri kandidata od kojih troje bez ikakve rezerve (Ćazim Sadiković, Vera Jovanović i Jasna Bakšić-Muftić) i jednog - Gajo Sekulić - koji nas je permanentno držao u neizvjesnosti. Pet-naestak dana prije ove skupštine gospođa Bakšić-Muftić je odustala od svoje kandida-ture i o tome nas pismeno izvijestila.

Vera Jovanović je tako za protukandidata imala Ćazima Sadikovića, univerzitetskog

profesora u penziji. Pred podjelu glasačkih listića Alić je još dodao:

-Čuli ste u mojoj uvodnoj informaciji kako je išla ta procedura i evo, kod samog ulaska u salu morali smo intervenisati na način da glasačke listiće koji su bili pripremljeni sa tri kandidata reduciramo na dva.

DOKAZANI BORAC ZA LJUDSKA PRAVA

Vera Jovanović rođena je 01. 01. 1947. godine u Sarajevu, gdje je završila Pravni fakultet. Od 1985. do 1994. go-dine bila je sudija Upravnog i Vrhovnog suda BiH. Od 1995. do početka 2010. bila je ombudsman Federacije BiH. Na toj poziciji, zajedno s Brankom Raguz i Esadom Muhibićem, dobila je nekoliko visokih međunarodnih i domaćih priznan-ja kao što su nagrada Human Rights Watcha, nagradu za ljudska prava Se-nata Akademije Karl-Franzens Univer-ziteta u Gracu, nagradu za demokratiju i civilno društvo u ime Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država te povelju Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH i nagradu Međunarodnog centra za mir u Sarajevu.

glasnik 5

Skupština je jednoglasno odlučila da se isbor predsjednika/ce i članova Upravnog od-bora obavi tajnim glasanjam. Nakon glasanja i prebrojavanja listića Skupštini se, ispred Iz-borne komisije obratila Jasna Muftić Bakšić:

- Komisija je nadgledala proces izbora, pregledala i prebrojala sve glasove. Dozvo-lite mi da pročitam rezultate za izbor pred-sjednika, odnosno predsjednicu Helsinškog komiteta u BiH. Bilo je 30 listića i svi su važeći. Od toga je gospođa Vera Jovanović dobila 19 glasova, a gospodin Ćazim Sadiković 11 glasova, tako da možemo da čestitamo novoj predsjednici Helsinškog komiteta Veri Jovanović jer je imala većinu između ova dva kandidata i većinu od ovih koji su glasali. Kad su članovi Upravnog odbora u pitanju bilo je 29 listića, od toga su dva bila nevažeća. Moram da kažem da su svi predloženi članovi i članice Upravnog odbora dobili potrebne glasove, od toga Miloš Purković 26 glasova, Sinan Alić 24, Željka Mihaljević 24, Naida Softić 27, Jasmina Babić 24 i Enver Murgić 27 glasova. Dakle, svi predloženi kandidati i kandidatkinje su dobili natpolovičnu većinu. Ja im čestitam članstvo u Upravnom odboru.

U kraćem obraćanju Skupštini novoizabrana predsjednica Vera Jovanović je uz zahvalnost na izboru i povjerenju, između ostalog, rekla:

-Radeći 15 godina na ljudskim pravima imam svoju ocjenu, mislim da je dijelite svi vi, o jednoj jako teškoj situaciji sa stan-jem ljudskih prava, o brojnim kršenjima i nepoštivanjima ljudskih prava i dovođenja građana u jedan nezavidan položaj. Svakod-nevno se susrećemo sa pojavama siromaštva pojedinaca, sa bijedom, sa sve većim brojem nezaposlenih, nepismenih, sa problemima koji su uvijek bili i biće trajan izvor netoler-ancije, fanatizma, mržnje, nasilja, terorizma i straha. Mislim da su socijalna prava u ovom vremenu najprioritetnija i mislim da ćemo se usaglasiti, da se njima počne najozbiljnije baviti. Dok s jedne strane imamo stanje kak-vo imamo, s druge strane, počev od Ustava Bosne i Hercegovine pa do kantonalnih ustava u Federaciji imamo odredbe koje ga-rantuju ljudima najviši stepen ljudskih prava, garantuju im sve ono što oni u praksi nemaju. U praksi, ljudi do tih prava dolaze jako teško ili se može reći da većina njih ne dolaze nika-ko. Ustavi garantuju ljudima da budu sigurni, garantuju im da ekonomski i socijalno budu zbrinuti, da budu jednaki pred zakonom i da ne podliježu bilo kakvoj diskriminaciji. Dakle, taj raskorak između proklamovanog i prakse, očituje se u stvaranju određenih zakonskih propisa s jedne strane, a s druge strane u

primjenih tih propisa koji su doneseni i koji su čak u skladu sa evropskim konvencijama, ali prilikom njihove primjene oni dolaze na diskrecionu ocjenu onih koji obnašaju vlast, od najvišeg nivoa pa do lokalnog. To znači da od diskrecione ocjene onih koji odlučuju o pravima građana zavisi da li će do nekog pra-va koje im je garantovano i doći. Riječju, kod nas ne funkcioniše pravna država i mi smo još uvijek vrlo daleko od vladavine prava.

Šta može biti razlog što nemamo funk-cionisanje pravne države? Jedan od razloga, po mom mišljenju, može biti nedovoljna kul-tura u poznavanju i poštivanju ljudskih prava. Zatim, ono što je najznačajnije: neodgovornost vlasti koje ne podliježu kontroli, razlozi leže i u zloupotrebi vlasti od strane pojedinaca i užih grupa, ili takođe u sveprisutnoj korupciji koja nije samo prijetnja ostvarivanju ljudskih prava nego podriva povjerenje građana u državu i u pravni sistem. Razlozi leže i u vršenju vlasti koja ne ide u opštem smjeru nego ide ka zado-voljavanju prava ili interesa pojedinaca.

Sve pobrojano, ali i drugi identifi kovani problem imaju za uosljedicu, osim kršenja socijalnih prava, kršenje prava na jednakost pred zakonom, na djelotvoran pravni lijek, na zabranu diskriminacije, zatim pravo na obrazovanje, na rad, na prava iz tzv.treće

iybor novog rukovodstva HK BiH obavljen je tajnim glasanjem

Foto

: Gla

snik

PRES

S

glasnik6

generacije, na zaštitu nacionalnih manjina, a kod svega ovoga možemo govoriti i o pravu na slobodu medija, na pristup informacijama i ono što je vrlo drastično i što se perma-nentno, i pored postojanja zakona, stalno krši, to je Zakon o vladinim i ministarskim imenovanjima, gdje zakonska procedura go-vori jedno, a primjena u praksi govori da su stranke uzele prava koja im tim zakonom ne pripadaju, dakle politika. To je ono najkraće što sam željela da podijelim sa vama i da izrazim nadu da ćemo u narednom periodu raditi zajedno, rekla je Vera Jovanović.

Na kraju izborne procedure i obraćanja nove predsjednice Sinan Alić, je u ime Rad-nog Predsjedništva Skupštine uputio čestitku Veri Jovanović i članovima novoizabranog Upravnog odbora. Posebno se zahvalio pro-fesoru Čazimu Sadikoviću što je bio kandidat i svim članovima Skupštine što su iskazali svoj stav kod izbora predsjednice i članova Upravnog odbora.

Iako na dnevnom redu Skupštine nije bila rasprava o Statutu Helsinškog komiteta u BiH, tokom njenog zasjedanja članovi su problematizirali neke odredbe važećeg Statuta HK.

Profesor Sulejman Redžić se interesi-rao za proceduru sastavljanja liste kandi-data za predsjednika/cu.

Dva principa- Smatram da procedura, ako igdje drugo,

to u Helsinškom komitetu treba da bude mak-simalno demokratska, što bi političari kazali treba da u cjelosti bude transparentna i volio bih čuti proceduru na koji način smo mi došli do kandidata, uz moju konstataciju da sam ponosan kao član Skupštine, što sam na ovoj listi vidio kandidate eksperte, demokrate, os-obe koje su učinile puno na demokratizaciji i podruštvljavanju bosanskohercegovačkog prostora.

- Korištena su dva principa. Dakle, prvo je statutarna obaveza Upravnog odbora da priprema kadrovska rješenja. U uvodu sam rekao da su obavljani direktni razgovori sa kandidatima. Pominjao sam i pismo koje je Upravni odbor uputio svim članovima da se mogu kandidovati i samokandidovati. Za Upravni odbor, sasvim je irelevantno da li je Upravni odbor predložio nekog kandidata ili je neko od članova Skupštine, nakon našeg pisma, imao svoj prijedlog. Mi smo sve kandidate prihvatili. Bilo ih je četiri, onda

je došlo do, već pominjanog, odustajanja i danas imamo dva kanidata. Mislim da je ovo što smo uradili najdemokratskiji način. Omogućili smo svakom članu Helsinškog komiteta da iznese sugestiju. Moram reći da smo imali tri prijedloga čak i za pred-sjednika Helsinškog komiteta ljude koji nisu članovi Helsinškog komiteta, a Statut je izričit: izborna baza za bilo koji organ kao i u svakoj drugoj organizaciji i udruženju građana je njeno članstvo, pojasnio je Si-nan Alić.

Profesor Redžić je imao primjedbu na ne/reagovanje na neke medijske napise:

- Mislim da, demokratski rečeno, nije dobro da se u medijima pojavljuju određene interpretacije vezane za misiju Helsinškog komiteta, a ja nisam vidio, bar u tim istim medijima, bilo kakvu reakciju ovog tijela. Očekivao sam da ćemo ipak imati ovdje određene stavove, ili bolje kazati druge uk-lone, drugim riječima pojašnjenje i interpre-taciju onoga što smo čuli. Ja ono što sam vidio ne korespondira u značajnoj mjeri sa misijom Helsinškog komiteta u BiH. Ja ne mogu suditi u kojoj mjeri su određeni navo-di tačni, proizvoljni, jer ovo tijelo se nije u svezi s njima odredilo.

- U Upravnom odboru jednoglasno smo odbili mogućnost da analiziramo ono što mediji pišu i o Helsinškom komitetu i o pojedincima u Helsinškom komitetu iz jednostavnog razloga

jer je tu problematiku pokrenuo čovjek koji nije član Helsinškog komiteta i nije se obratio Up-ravnom odboru nego se obratio medijima da pokuša riješiti tu problematiku. Prema tome, Upravni odbor nije htio o tome da rasprav-lja. Mislim da vam je jasno zašto mi nismo htjeli da se oglašavamo o tome šta neko u ovoj državi misli o nekom članu Helsinškog komiteta ili o samom Komitetu. Dakle, ne želimo da izađemo na teren za koji je neko priželjkivao da izađemo.

Zaključak SkupštineIako Skupština broji više od 120 članova,

na sjednici je bilo 30 prisutnih, a šest ih je opravdalo svoj izostanak. Statut HK BiH, članom 13 je regulirao da se rukovodstvo ovog udruženja bira natpolovičnom većinom prisutnih članova, odnosno da Skupština odlučuje većinom glasova prisutnih članova.

Statut nema odredbu kojom bi članovi Skupštine bili, eventualno, isključeni iz ovog tijela ukoliko pet ili više godina nisu prisust-vovali sjednicama i/li na bilo koji drugi način učestvovali u radu i aktivnostima HK BiH.

Zbog toga je, a i nekih drugih primjedbi Skupština jednoglasno usvojila zaključak kojim se novoizabrani članovi Upravnog od-bora i predsjednica zadužuju da u narednom periodu proanaliziraju Statut i predlože na-rednoj Skupštini njegove eventualne izmjene i dopune.

PROBLEMATIZIRANJE ODREDBI STATUTA HK BIH

glasnik 7

Komitet za politička i sigurnosna pi-tanja EU (PSC), stalno tijelo Evropske unije zaduženo da defi nira vanjsku i sigurnosnu politiku EU i daje smjernice misijama i oper-acijama EU, boravio je, početkom decembra u dvodnevnoj posjeti Sarajevu. Tom prilikom se sastao sa lokalnim političkim liderima, predstavnicima pravosuđa i civilnog društva BiH, te agencijama EU u BiH.

Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH, je u svom obraćanju ambasadorima PSC-a, na sastanku kojem su ispred civilnog društva prisustvovali i Srđan Blagovčanin (Transparency Internation-al BiH), Zlatan Ohranović (Centri civilnih inici-jativa), Marijana Dinek (Inicijativa žena BiH) te prof. Dr. Enver Kazaz sa Filozofskog fakulteta, skenirajući trenutne prilike, kada je u pitanju oblast ljudskih prava u BiH, konstatovala kako je ukidanjem Doma za ljudska prava, gašenjem entitetskih ombudsmena i prestankom rada Komisije za imovinska prava znatno smanjen prostor i mogućnost građanima da traže i ost-vare zaštitu ljudskih prava.

Pritisci na NVO i medije„U isto vrijeme zbog političke opstrukcije,

nije donesen Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći koji bi omogućio siromašnim građanima koji čine veliku većinu BH društva da im pravda bude dostupna. Ukidanjem pomenutih institucija koje su, uglavnom, bile nezavisne, nadležnosti su prenesene, istina na domaće kadrove, ali na kadrove koji su birani po svojoj političkoj podobnosi i nisu spremni da se javno u svom radu suprotstave političkom establišmentu. Na ovaj način na brisanom prostoru, izložen pritiscima vlasti našao se nevladin sektor za čije projekte međunarodna zajednica ima sve manje nov-ca, ali općenito i interesa za ljudska prava“, rekla je predsjednica HK.

Govoreći o pritiscima na nezavisne medije i napade na pojedine novinare koji su evidentni ne samo na lokalnom nego i na entitetskim i državnom nivou naznačila je da su u pritiske na medije uključeni i parlamenti kojima ne odgovara njihova uređivačka politika, zatim centri političke moći (vladajuće stranke), mafi jaški i kriminalni

centri uz koje se veže dio političara, a zadnjih godina i radikalni vjerski krugovi.

Osvrnuvši se na pojave diskriminacije svih građana, a posebno pripadnika nacionalnih manjina, Vera Jovanović je upozorila da su one evidentne „na području cijele BiH na polju zapošljavanja u javnim službama, u obrazo-vanju, u oblasti zdravstvene i socijalne zaštite, posebno povratnika, penzionera i invalida, u oblasti stanovanja, polnih i rodnih manjina i slično“. Govoreći o razlozima pojave diskrimi-nacije rekla je da „jedan od njih svakako leži i u odredbama Ustava BiH koji je kolektivnim pravima dao prednost nad pravima pojedinaca i na taj način je pružio legitimitet nacionalnim strankama da eksploatišu nacionalne i vjerske teme umjesto da primjenjuju Evropsku konven-ciju o zaštiti ljudskih prava i rade na građenju i funkcionisanju pravne države i uspostavi vlada-vine prava“.

Blokirani procesiKonstatujući da je diskriminacija prisutna

i u oblasti ostvarivanja ljudskih prava putem sudova jer u BiH postoje četri pravna sistema, što praktično znači da postoje četri krivična za-kona i isto toliko zakona o krivičnom postupku u kojima nisu usklađene sankcije, a posebno kaznene politike što dovodi do nejednakog tretmana građana jer njihov položaj prema pra-vosudnim organima određuje njihovo mjesto boravka, Vera Jovanović je rekla:

„To bi se moglo izbjeći usklađivanjem krivičnog zakonodavstva na svim nivoima, što podrazumijeva i stvaranje Vrhovnog suda BiH. Njegovo djelovanje doprinjelo bi i usklađivanju sudske prakse i meritornom tumačenju za-kona. Izmjenama zakona koje su bile dio reforme pravosudnog sistema, pravda je postala praktično nedostupna za siromašne građane. Umjesto principa utvrđivanja ma-terijalne istine uveden je princip prema kome je teret dokazivanja na strankama bez obzira na njihovo materijalno stanje. Pri tome nisu uspostavljeni mehanizmi koji će omogućiti jednak pristup pravdi svima. Nepovjerenje građana u pravosudne organe je i nakon reforme znatno. Sudovi su neefi kasni jer postupci traju dugo i izvan zakonom postav-

ljenih rokova; sudske odluke se ne izvršavaju, a na ishode postupaka i dalje uticaje ima politika. U tužilaštvima je izostao progon onih nosilaca vlasti koji su upleteni u korupciju, pa i organizovani kriminal ili se gone za minorne slučajeve. To ujedno ukazuje da se u sudove i tužilaštva i dalje dovode kadrovi koji su nedo-voljno stručni i bez hrabrosti da se uhvate u koštac sa ozbiljnim kriminalom“.

Tokom svog izlaganja predsjednica HK je ocijenila kako se sredstva koja se izdvajaju za socijalnu zaštitu ne raspoređuju prema objek-tivnim potrebama, nego prema političkim sk-lonostima i nastojanjima da se kupe političke elite i socijalni mir naročito pred izbore. „To je rezultiralo činjenicom da više od 300.000 građana živi u stanju socijalne potrebe, a nemaju nikakvu socijalnu podršku, ili je ona nedovoljna zbog nedostatka budžetskih srad-stava. I mada se građani nalaze na granici siromaštva na njihovu štetu se traži izlaz iz ekonomske krize koja je većim djelom nas-tala zbog neodgovornog trošenja iz budžeta: rastrošno trošenje novca na svim nivoima vlasti, ogroman, neefi kasan i nestručan ad-ministrativni aparat u izvršnoj vlasti i u javnom sektoru, koji uglavnom i služe za upošljavanje podobnih nezbrinutih političkih kadrova i članova porodice“.

U zaključku, Vera Jovanović je rekla da je evidentan zastoj u poštivanju ljudskih prava i u procesu uspostave pravne države i vladavine prava, dodavši kako Helsinški komitet ocjenju-je da je pored pritiska nevladinih organizacija, neophodno da i međunarodna zajednica glas-nije ukaže bosanskohercegovačkim vlastima na neodrživost sadašnjeg stanja i na neophod-nost reformi u ovoj oblasti.

Članovi Komiteta za politička i sigurnosna pitanja su, nakon svih obavljenih razgovora u Sarajevu naglasili da Evropska unija ostaje posvećena jačanju i stvaranju funkcionalnog, prosperitetnog i modernog demokratskog društva u BiH koje će u konačnici biti u stanju da osigura članstvo u EU.

Tokom sastanaka ambasadori su prenijeli poruku da će EU, zajedno sa međunarodnom zajednicom u BiH općenito, nastaviti pomagati novoizabranim vlastima da vrate zemlju na put reformi i napretka ka evropskim i evro-atlants-kim integracijama.

D.M.

VIŠE OD 300.000 GRA\ANA U SOCIJALNOJ POTREBI

Komitet za politička i sigurnosna pitanja EU boravio u Sarajevu

Tokom posjete našoj zemlji Komitet imao susret i sa predstavnicima civilnog društva sa kojeg donosimo neke ocjene Vere Jovanović, predsjednice HK, o stanju ljudskih prava u BiH koje je izložila ambasadorima

glasnik8

Izvještaj HKBiH i Kuće ljudskih prava o primjeni CAT-a

ODSUSTVO POLITI^KE VOLJEU oktobru ove godine Helsinški komitet

za ljudska prava u BiH i Kuća ljudskih prava u Sarajevu, kao nevladine organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava završili su Izvještaj u sjeni o primjeni Konvencije o sprečavanju torture i drugih surovih, neljud-skih ili ponižavajućih kazni i postupaka (CAT) u Bosni i Hercegovini. Sa željom da ukažu na samo neke od problema u implementaciji Konvencije Izvještaj su uputili Komitetu protiv torture Ujedinjenih nacija.

U Izvještaju se konstatuje kako je od tre-nutka stupanja na snagu CAT-a poraslo in-teresovanje za njenu primjenu i da je značajan broj nevladinih organizacija ispoljio volju da doprinese njenom poštovanju. Nevladine organizacije istovremeno vrše monitoring primjene CAT-a te o tome izvještavaju i inicira-ju potrebne zakonske i druge izmjene kako bi se Konvencija poštovala i primjenjivala.

Entitetske nadležnostiPozdravljajući činjenicu da je u proteklom

periodu usvojen jedan broj važnih zakona koji prostiču iz preuzimanja međunarodnih obaveza, u Izvještaju se navodi da je unatoč tim pozitivnim pomacima i dalje prisutno odsustvo političke volje da se iznađu potrebna rješenja na nivou cijele Bosne i Hercegovine što bi doprinijelo ne samo prevazilaženju nekih krupnih problema nego i uspješnijoj primjeni Konvencije. Obrazlažući ovu tezu nevladine organizacije navode kako je veći dio nadležnosti vezanih za pravdu, pravosuđe pa i izdržavanje kazni u nadležnosti dva en-titeta, a da je podjela na entitete prilično oštra i izostaju dogovori o usklađivanju zakonskih propisa. Nema dogovora ni oko racional-nijeg korištenja zatvorskih kapaciteta, oko zajedničkog pristupa rješavanju pitanja za-tvorenika kojima je neophodan psihijatrijski tretman i slično.

Izvještaj upozorava da u Bosni i Herce-govini i dalje nije obezbjeđeno da muškarci, žene i maloljetnici odvojeno izdržavaju za-tvorsku kaznu. I dalje u istim ustanovama kaznu izdržavaju zajedno osuđenici na dugogodišnje kazne, maloljetnici i žene. Je-dan broj kaznenih ustanova ima i pritvorsku jedinicu gdje se nalaze lica pod istragom što je takođe suprotno međunarodnim stan-dardima.

I pored toga što je u više navrata uka-zivano na neophodnost da se zatvorenicima omogući pristup nezavinim ljekarima i ad-

vokatima, ovo pravo se još uvijek ne ostvaru-je, konstatuju autori Izvještaja dodajući da ne postoje istinski nezavisni mehanizmi pružanja pravne pomoći i razmatranja žalbi zatvore-nika. „Nemogućnost pristupa zatvorenika nezavisnim ljekarima otežava mogućnost utvrđivanja istinitosti navoda o slučajevima torture u zatvorima. Istina, pristup nezavisnih pravnika i ljekara nije zabranjen u zatvorskim ustanovama, ali nije uspostavljen mehani-zam kojim bi se nešto tako garantovalo“, na-vedeno je u Izvještaju.

Nije uspostavljena ni baza podataka o navodnim slučajevima torture i nehumanog ponašanja, uključujući i one o kojima su sudovi dali negativno mišljenje i odbacili ih kao neosnovane. Takođe nema egzaktnih podataka o slučajevima kompenzacija i na-doknade štete žrtvama torture i nehumanog ponašanja.

U Izvještaju se dalje konstatuje da se lica kojima je potreban psihijatrijski nadzor i psi-hijatrijska pomoć, a koja su počinila krivična djela, nalaze u Kazneno-popravnom zavodu Zenica i Psihijatrijskoj bolnici Sokolac „što je potpuno neadekvatno i predstavlja odstupan-je od međunarodnih standarda. Ovo stanje je trebalo biti privremeno no, ono i danas traje uprkos činjenici da postoji plan da se dio Psi-hijatrijske bolnice Sokolac adaptira i specijali-zuje za prijem osuđenika koji imaju psihičke poteškoće“.

Posebno poglavlje u Izvještaju posvećeno je azilantima i strancima gdje se konstatuje da je Bosna i Hercegovina sa svoje teri-torije deportovala jedan broj lica u zemlje

u kojima im prijeti smrtna kazna, tortura ili nehumano i degredarajuće ponašanje, što predstavlja kršenje obaveza koje proističu iz međunarodnih konvencija.

Nezavisni mehanizam„I danas jedan broj državljana stranog

porijekla se nalazi u Centru za migrante i azilante i prijeti im deportacija u zemlje gdje bi mogli biti izloženi torturi. Posebno ukazu-jemo na slučaj Roma sa Kosova čiji je status nejasan i kojima prijeti deportacija na Kosovo i pored prijetnje da tamo budu podvrgnuti nedopustivom postupanju“, navedeno je u Izvještaju.

Helsinški komitet i Kuća ljudskih prava upozravaju i na činjenicu da još uvijek traje procjena potrebe za uspostavljanjem Na-cionalnog preventivnog mehanizma protiv mučenja za Bosnu i Hercegovinu, a u okviru primjene Opcionog protokola uz Konvenciju o sprečavanju torture. Pri tome konstatuju da kod najvećeg broja odgovornih ne postoji razumijevanje pojma, odnosno potrebe da taj mehanizam mora biti nezavisan kako bi bio svrsishodan.

Nevladine organizacije očekuju od vlasti da će u narednom izvještajnom periodu uk-loniti sve ono što onemogućava dosljednju primjenu Konvencije o sprečavanju torture. Pri tome izražavaju spremnost da sarađuju s vlastima na ovom polju uključujući i sprem-nost da participiraju u tijelima koja vrše moni-toring te u nezavisnim tijelima za pružanje medicinske i pravne pomoći zatvorenicima i licima u psihijatrijskim ustanovama.

S.HODŽIĆ

Unatoč nekim pozitivnim pomacima i dalje nema političke volje da se iznađu potrebna rješenja na nivou cijele države što bi doprinijelo uspješnijoj primjeni Konvencije o zabrani torture

glasnik 9

Caroline Ravaud, specijalna predstavnica Generalnog sekretara VE:

Neprovođenjem presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u pred-metu Sejdić i Finci, Bosna i Hercegovina mogla bi se suočiti i sa isključenjem iz Vijeća Evrope, upozorila je specijalna predstavnica generalnog sekretara VE u BiH Caroline Ravaud prilikom posjete Sarajevu početkom decembra.

Na konferenciji pod nazivom “Kako implementirati presudu Evropskg suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić i Finci”, a u organizaciji Fondacije “Konrad Adenauer” i Vijeća Evrope ona je istakla kako je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u svijetu koja onemogućava nacionalne manjine da se kandiduju i budu izabrane na izborima što je, upozorila je, kršenje ljudskih prava, a poštivanje ljudskih prava je uslov za članstvo u evropskom partnerstvu.

Pravna obavezaU intervju za MOJportal.ba specijalna

predstavnica je izjavila da ne može ni zamis-liti da se idući izbori 2014. godine održe prema postojećem sistemu istakavši da su tokom posljednjih 60 godina sve presude Ev-ropskog suda uvijek provedene.

“Sve političke stranke u Bosni i Herce-govini su svjesne da imaju međunarodnu pravnu obavezu da sprovedu ovu presudu. Problem je u tome što se ne mogu složiti oko toga kako to učiniti. Neki su predlagali uvođenje četvrtog člana Predsjedništva, neki su opet predlagali napraviti samo dodatak uvjeta za državu, ali ostaviti sistem takav kakav i jeste (3 rotirajuća predsjednika), neki su željeli ići dalje od toga i redefi nirati nadležnosti Predsjedništva. Glavni razlog za neprovođenje, po mom mišljenju, je činjenica da se stranke ne sastaju redovno, malo je di-jaloga i spremnosti za kompromis. Ukratko, nedostaje političke volje”, ocijenila je Caro-line Ravaud.

Upitana koje bi rješenje predložila bh vlastima Caroline Ravaud je rekla da nema lično mišljenje po ovom pitanju, jer nije državljanka BiH i neće glasati o budućim ustavnim amandmanima ali, je uputila na pri-jedloge Venecijske komisije iz 2005. godine: “jedan predsjednik čisto u ulozi protokola, jačanje Vijeća ministara gdje su zastupljeni svi narodi, ukidanje Doma naroda i prenos veta na osnovu zaštite vitalnog nacionalnog interesa na Zastupnički dom”.

U nastavku intervjua Ravaud je ustvrdila da je “Cijeli politički sistem u Bosni i Herce-govini zasnovan na etničkoj podjeli vlasti. Sve se gleda kroz prizmu prava tri konstitu-tivna naroda, na štetu svakoga ko se ne želi izjasniti kao Hrvat, Srbin ili Bošnjak, nego “samo” kao državljanin Bosne i Hercegovine. Dakle, nije ni čudo da postoji diskriminacija tipa “Sejdić i Finci” u većini institucija u ovoj zemlji. Konvencija o ljudskim pravima, u svim svojim članovima navodi da “svako” ima pra-vo da… Konvencija štiti prava pojedinaca, a ne kolektivna prava. No, “Sejdić i Finci” pre-suda odnosi se samo na nemogućnost da se postane kandidat za Predsjedništvo BiH i čisto etničkog sastava Doma naroda BiH. Za sve ostale slučajeve diskriminacije građani će morati podnijeti slučajeve Evropskom sudu za ljudska prava ako žele da se stvari mijenjaju. Osim ako se političari u ovoj državi dogovore o sveobuhvatnoj reformi koja može riješiti ovaj problem na svim nivoima vlasti”.

Konsenzus i kompromisOcjenjujući učešće predstavnika BiH

u komitetima i drugim radnim tijelima Vijeća Evrope Caroline Ravaud je istakla da Bosna I Hercegovina “nažalost nije iskoristila značajnu prednost koju pruža članstvo u Vijeću Evrope. Razlog je nesla-ganje, opet i iznova, oko etničke raspodjele mjesta. Predsjedništvo BiH dosad nije bilo u mogućnosti da odredi kandidate za razna važna tijela Vijeća Evrope kao što je Veneci-jska komisija (nijedan član od 2002. godine), Odbor za sprečavanje mučenja (nijedan član

od 2002. godine), ECRI (nijedan član od 2008.godine) ili Savjetodavni odbor Okvirne Konvencije nacionalnih manjina (nijedan član od 2006. godine). Mogu se samo nadati da će novo Predsjedništvo ubrzano raditi na rješavanju ovog pitanja”.

Govoreći o tome šta očekuje od nove vlasti Caroline Ravaud je rekla da Vijeće Evrope prioritetno očekuje početak ozbiljnog rada na ustavnoj reformi. “Pod ozbiljnim, mislim na postavljanje stalnog, domaćeg ustavnog reformskog tijela, sa lokalnim stručnjacima i učešćem civilnog društva, a ne samo radna grupa kao što je Sejdić i Finci radna grupa, koja nije uradila ništa konkret-no. Ustavna reforma je dug i težak proces za svaku državu, a naročito težak za podijeljeno društvo kao što je bosanskohercegovačko. Konsenzus i kompromis se moraju izgraditi preko dijaloga i napornog rada. Dakle, moja poruka bi bila: prestanite pričati i kriviti jedni druge, počnite raditi”.

(D.M.)

Evropska konvencija o ljudskim pravima štiti prava pojedinaca, a ne kolektivna prava, podsjetila Caroline Ravaud

SVE SE GLEDA KROZ PRIZMU PRAVA TRI KONSTITUTIVNA NARODA

Fra Mile Babić, dekan Franjevačke teologije u Sarajevu:

-Dok smo god na ovom prostoru mi svedivi na svoje kolektive, neće biti slo-bode na ovim prostorima - jer nosilac slobode je slobodni pojedinac koji nije svediv ni na jedan svoj kolektiv, ni na jed-nu svoju pripadnost. Zatvaranje u svoje kolektive vodi u smrt i to se ne može vjer-ski pravdati.

Rekli su ...

glasnik10

Propisi o vladinim, ministarskim i drugim imenovanjima mrtvo slovo na papiru

Zakoni o vladinim, ministarskim i dru-gim imenovanjima, koji su u BiH i u oba njena entiteta na snazi sedam godina, nisu postigli svoju svrhu. Zakoni koji su trebali da omoguće upravljanje državnim i entitetskim institucijama i resursima na profesionalan i neovisan način, od čega će najviše koristi imati vlasnici tih resursa - građani, do danas su ostali samo “slovo na papiru”.

U prilog tome govore protekle četiri go-dine mandata vlasti koje su na sve načine izbjegavale primjenu principa zakona o mini-starskim, vladinim i drugim imenovanjima, ali i dosadašnji potezi predstavnika političkih partija koje će obnašati vlast u naredne četiri godine, koji su, iako dobro čuvani unutar uskog kruga strankama najodanijih ljudi, ipak procurili u javnost.

Stranačke listeHelsinški komitet za ljudska prava u BiH

je jedna od prvih nevladinih organizacija koja je upozorila na činjenicu da se kroz pregov-ore o budućim koalicijama za vlast ponavlja isti sistem dogovaranja kakav je na sceni svih proteklih godina. To je sistem u kojem bi jedno od ključnih pitanja, ali i problema u uspostavi nove vlasti, mogao biti dogovor o međustranačkoj podjeli direktorskih funkcija.

- Helsinški komitet za ljudska prava u BiH izražava zabrinutost u vezi s neprihvatljivom praksom stranačkog usaglašavanja i dogov-aranja o imenovanjima novih i razrješavanju dosadašnjih kadrova u javnim ustanovama i preduzećima. Praksa da se na konsult-acijama između političkih stranaka koje će učestvovati u vlasti unaprijed donose papiri sa imenima kandidata, kao i dogovori da se zainteresovane strane neće miješati jedna drugoj u imena sa lista, u potpunoj je su-protnosti sa principima zakona po kojima se moraju provesti imenovanja u upravljačkim

strukturama javnih preduzeća i ustanova, piše u saopćenju koje je ovim povodom ob-javio HK u BIH.

Upozoreni su svi budući učesnici u vlasti da se sva eventualna razrješenja postojećih upravljačkih struktura kojima nije istekao man-dat, kao i imenovanje novih, mora isključivo vršiti u skladu sa odredbama zakona o vla-dinim, ministarskim i drugim imenovanjima.

- Poštivanje odredaba zakona koji se odnose na razrješavanje postojećih kadrova podrazumijeva da postupak za razrješenje mora biti zakonit tj. da postoje zakonske os-nove za razrješenje i da mora biti proveden u okviru pravičnog i propisanog postupka, navodi se u saopćenju.

Novoizabrana predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH Vera Jovanović, koja je u prethodnom periodu obnašala dužnost ombudsmena FBiH, sma-tra da zakoni o vladinim, ministarskim i drugim imenovanjima nisu ispunili svoju svrhu.

Iako su pod pritiskom međunarodne zajednice u BiH, doneseni, i na snazi su od 2003. godine, njima nisu spriječeni nepotizam, a kvalitetne procedure izbora rukovodećih kadrova u javnim institucijama su dovedene do apsurda, te je izigran duh zakona koji je trebao da omogući dovođenje kvalitetnih kadrova u transparentnoj proce-duri na rukovodeće pozicije i, tako, spriječi korupciju u javnom sektoru.

- Vlast na svaki način pokušava da izb-jegne zakon! U formiranju konkursnih komisi-ja perfi dno su otišli u krajnost dovodeći u ta ti-jela svoje ljude, pa i kad se napravi rang lista, ne imenuje se prvi s nje, nego, ne rijetko, oni niže rangirani. Ne poštuje se princip nacio-nalne zastupljenosti. Ima situacija, naravno, gdje se ne javlja dovoljan broj kandidata drugih nacionalnosti, ali mislim da bi trebalo

poštovati princip pozitivne diskriminacije u tim slučajevima, pa čak i ako su ti ljudi pri dnu rangirani, morali bi dobiti svoje mjesto. Ne poštuje se princip zastupljenosti žena itd, kaže Jovanović.

Ovim zakonima ombudsmenima je data nadležnost da prate njihovo provođenje, da reagiraju po prijavama u kojima se sumnja na nezakonito vođenje konkursne procedure i izbora kadrova. No, sve vrijeme vlast nas-toji da onemogući ombudsmene da rade svoj posao. Na desetine preporuka završilo je u ladicama i nikad nisu realizirane.

Ignorisanje preporukaJovanović navodi primjer s početka

primjene Zakona o vladinim, ministarskim i drugim imenovanjima u Federaciji BiH, kad su ombudsmeni FBiH intervenirali da se u upravljačke strukture sarajevskog Energo-investa imenuje jedna žena. To je, kaže, možda bio i jedini put da je vlast ispoštovala njihovu preporuku.

- U Energoinvestu je, u vrijeme kad je za-kon tek stupio na snagu, prihvaćena jedna od preporuka ombudsmena FBiH, da žena uđe u Upravni odbor te fi rme. OHR je stao iza te preporuke i uspjeli smo, kaže Jovanović.

U posljednjem izvještaju ombudsmena FBiH, prije gašenja te institucije i prelaska nadležnosti u državni Ured umbudsmena, za 2009. godinu, navedeno je da je toj instituciji zbog nepoštivanja Zakona o vladinim, mini-starskim i drugim imenovanjima podneseno 50 predstavki učesnika javnih oglasa za im-enovanje predsjednika i članova upravnih i nadzornih odbora u javnim preduzećima i ustanovama koja vrše organi federalne, kan-tonalne, gradske i općinske vlasti. Od toga, čak pet prigovora odnosilo se na rješenja o konačnom imenovanju članova Nadzornog odbora Javnog preduzeća BH Telecom, 2008. godine. Preporuku ombudsmena da se ovo imenovanje poništi, jer je utvrđeno da postu-pak nije proveden na zakonit način, Vlada FBiH, koja upravlja s više od 90 posto kapitala ovog preduzeća, nikad nije ispoštovala.

U posljednjem izvještaju prije zatvaranja Ureda, ombudsmeni FBiH upozorili su da je u FBiH i dalje prisutan “presudan uticaj političkih stranaka na imenovanje članova upravnih i nadzornih odbora u najznačajnijim javnim preduzećima i ustanovama, nepoštivanje zakonskih načela koja su trebala osigurati da, prije svega, stručnost članova tih tijela i zakonitost postupka imenovanja, te da zas-

Zbog stranačke trgovine i dogovaranja o imenovanjima novih i razrješenju starih direktora javnih ustanova i preduzeća, sedam godina nakon donošenja Zakona o vladinim, ministarskim i drugim imenovanjima, najviše trpe građani u čijem interesu bi te institucije trebale raditi

Nefunkcionisanje pravne države

POLITI^KI DOGOVOR IZNAD ZAKONA

glasnik 11

tupljenost koja odražava sastav naroda i građana BiH, bude osnov za njihov izbor”.

Dirigirane komisije- Umjesto potpunog poštivanja zakona,

političke stranke na vlasti su međusobno podijelile uticaj na imenovanja. Procedura koja se vodi samo formalno zadovoljava onu propisanu zakonom, ali bez obzira na pokazani kvalitet (izbori članova komisija koje vode proceduru su također uglavnom dirigovani), u upravne i nadzorne odbore bi-raju se isključivo njihovi podobni kadrovi što za posljedicu ima dalje jačanje korupcije i nepotizma, dakle svega onog što je zakonom trebalo da bude spriječeno, navodi se uz os-talo u tom izvještaju ombudsmena FBIH.

Parlament FBIH, koji je po zakonu obave-zan da raspravlja o izvještajima ombudsme-na i preporuka koje nisu ispoštovane, to je izbjegavao, čime je i sam kršio zakon i izbje-gavao ustavnu obavezu nadzora cjelokupne izvršne vlasti i vlada na svim nivoima vlasti, što navodi na zaključak da između zakonod-avne i izvršne vlasti postoji jedinstvo umjesto podjele vlasti.

Vera Jovanović upozorava da je Parla-ment dužan da insistira da se poštuje za-kon, čak i kod imenovanja na koja on daje konačnu saglasnost.

Međutim, u proteklom mandatu Parla-menta FBiH brojna su imenovanja gurana

pod ćilim ili, jednostavno, nisu stigla na dnevni red, ili su pala zbog nemogućnosti političkih stranaka da se dogovore o tome čiji kadrovi i koliko njih će se naći na određenim rukovodećim funkcijama ili u članstvu upravljačkih struktura federalnih institucija.

Mnoga imenovanja ostala su neriješena tokom proteklog mandata i ostavljena “u ama-net” novoj vlasti. Parlament tako nije izvršio imenovanje direktora i članova Nadzornog i Upravnog odbora federalne Direkcije za pa-sivni podbilans. Ovo imenovanje “vuče” se skoro cijeli mandat, a Agencija koja bi trebala da upravlja sa nekoliko stotina miliona KM vrijedne imovine državnih preduzeća iz FBiH koja se nalazi van granica BiH, do danas nije uspostavljena.

Nije izvršeno ni imenovanje hrvatskog člana Federalne regulatorne komisije za električnu energiju, zbog protivljenja HDZ-BiH izboru prvorangiranog kandidata na tu funkciju. Nije izvršeno imenovanje federalne Komisije za koncesije jer su SDA i SBiH nas-tojale da u ovo tijelo izaberu svoje “podobne” kadrove, nije izvršeno imenovanje Komisije za vrijednosne papire jer javni konkurs za članove te komisije uopće nije proveden, ali je lista za imenovanje sačinjena...

Umjesto poštivanja zakonske proce-dure koja podrazumijeva objavu javnog konkursa, testiranje, intervju kandidata pred

konkursnom komisijom, te sačinjavanje rang liste najuspješnijih s koje bi prvi trebao biti imenovan, odnosno ako se radi o višečlanom tijelu, redom od prvog pa dalje, pitanja imen-ovanja svedena su na politički dogovor.

Kad dogovor izostane, imenovanje dođe na dnevni red Parlamenta ili Vlade, biva od-bijeno, nakon čega se procedura ponavlja i sve počinje ispočetka. Za to vrijeme mandati starih članova se produžavaju unedogled, što je opet kršenje zakona.

V.d. na neodređeno vrijeme- U takvim slučajevima vlasti koriste

član koji je zapravo izuzeće u Zakonu, da se imenuju vršioci dužnosti. Imamo u praksi primjera da se imenuju vršiocu dužnosti koji na toj funkciji ostanu, iako to treba da bude kratko dok se konkurs ne završi, i po nekoliko mjeseci ili godina. Takav postupak Vlade je nedopustiv i na ovakav način se ne bi smjelo niti se mogu donijeti kvalitetne odluke o tome ko će doći na neku funkciju, kaže predsjed-nica HK u BIH.

Izbori u BiH i dolazak nove vlasti, što podrazumijeva neminovan odlazak pojed-inih do jučer vladajućih stranaka u opoziciju, stvara dodatnu nervozu u tehničkom man-datu stare vlasti. Oni koji odlaze na sve načine pokušavaju da isposluju rješavanje kadrovskih problema nabrzinu, postavljan-jem “svojih” kadrova, čime sebi osiguravaju

Nefunkcionisanje pravne države

glasnik12

ili samo produžavaju uticaj u radu pojedinih institucija i javnih preduzeća.

Primjer je Javno preduzeće Hrvatske telekomunikacije Mostar, koje već duže od godinu dana nema predsjednika Uprave. Nadzorni odbor te fi rme uporno opstruira da izvrši konačno imenovanje kandidata koji je bio jedini na javnom konkursu Stipe Prlića jer HDZBiH ne želi vidjeti njega na tom mjestu.

Propala trgovina- Nažalost, tumačenje OHR-a je da direk-

tori preduzeća ne spadaju pod ovaj, nego Zakon o privrednim društvima. Ali, u svakom slučaju, ovaj zakon počiva na nizu drugih zakona, odnosno između njega i drugih za-kona ne postoji nesuglasnost. Nažalost, kod nas Zakon još uvijek u praksi nema snagu političkog dogovora, kaže Vera Jovanović.

Slično je i sa imenovanjem člana Regu-latorne komisije za električnu energiju koja ima nadležnost reguliranja tržišta i cijena električne energije u FBiH. Član te komisije iz reda hrvatskog naroda Zdenko Šimunović je više od godinu dana vršilac dužnosti. On je zapravo i prvorangirani kandidat za novi man-dat u FERK-u. Prošao je javni natječaj. Vlada FBiH prvo je donijela odluku o imenovanju, ali nije dobila salgasnost za to predsjednika i dopredsjednika FBiH. Iz ureda šefova izvršne vlasti FBiH je, umjesto za Vladin prijedlog, došla saglasnost za drugorangiranu kandidat-kinju Sanelu Pokrajčić. Nekoliko mjeseci kas-nije, početkom 2009, Vlada je pod političkim pritiskom vrhova vladajućih stranaka, bez ikakvog zakonitog obrazloženja, poništila sa-glasnost za imenovanje Šimunovića, ali zbog neispoštovanog međustranačkog dogovora iliti propale trgovine po principu “ustupak za ustupak”, odluku nikad nije poslala na pot-vrdu u Parlament.

U slučaj se uključio tadašnji viši zamjenik visokog predstavnika u BiH Raffi Gregorian koji je upozorio na fl agrantno kršenje Za-kona o električnoj energiji koji regulira izbor članova i rad FERK-a i Zakona o vladinim, ministarskim i drugim imenovanjima.

- Odobrenje kandidata kojeg je predložilo nadležno tijelo može se uskratiti samo u slučaju kada su prekršene procedure predviđene za-konom ili kada bi imenovanje tog kandidata re-zultiralo sukobom interesa, navodi Gregorian koji je zatražio od Parlamenta da ovo imeno-vanje izvrši u skladu sa zakonom.

Nije u Parlamentu prošla ni odluka o imen-ovanju direktora i članova upravljačkih struk-tura Direkcije za pasivni podbilans, novog fed-eralnog tijela u čijoj nadležnosti bi trebalo da

bude prvenstveno vođenje milionskih sudskih sporova u bivšim jugoslovenskim republikama za povrat imovine domaćih preduzeća.

Javni konkurs je proveden u septembru 2009. Prvorangiranog kandidata podržavala je HDZBiH, dok je SDA željela da na ovom mjestu vidi trećerangiranog kandidata. Također, prvorangiranog kandidata za Uprav-ni odbor Direkcije, navodno, nije podržavala nijedna od vladajućih političkih stranaka, a imenovanje je na posljednjoj sjednici Par-lamenta u ovom mandatu palo, tako da će konkursna procedura biti ponovljena. Zbog svega, skoro pet godina od donošenja Za-kona o već pominjenoj Direkciji za pasivni podbilans, ova institucija nije proradila.

Zanimljivo je da šefovi izvršne vlasti koji predlažu odluku o imenovanju federalne Komisije za vrijednosne papire, čije konačno imenovanje vrši Parlament FBiH, nisu nikad ispoštovali zaključak zakonodavnog organa da izbor članova te komisije provedu na za-konit način - u konkursnoj proceduri. Pred-sjednik parlamentarne Komisije za izbor i imenovanje Ismet Osmanović je nedavno u medijima izjavio da im je iz Ureda predsjed-nika FBiH, kad se raspravljalo o prijedlogu odluke o imenovanju članova Komisije za vrijednosne papire, rečeno da “oni nisu u obavezi da provedu javni konkurs”.

Sudske presudePrimjera je mnogo, a da nekolicina

smjena zarad stranačkih imenovanja može skupo koštati državu govore sudske pre-sude od prije nekoliko godina koje su protiv Vlade FBiH dobili čelnici Javnog preduzeća Elektropritvreda BiH. U velikoj kadrovskoj “čistki” s početka netom okončanog mandata zakonodavne i izvršne vlasti u BiH, smijenjen je predsjednik NO-a Elektroprivrede Rasim Gačanović, jer su stranke koje su došle na vlast odlučile da izaberu Nadzorni odbor koji će realizirati međustranački dogovor o pod-jeli funkcija, smjenu tadašnjeg direktora EP BiH Envera Krese. U tome su uspjele, no Gačanović je podnio tužbu protiv Vlade koja je rezultirala pravosnažnom presudom. Ovim je Gačanović dokazao da nije smijenjen zato što nije radio svoj posao, nego zato što je to diktirao politički dogovor.

- Funkcija direktora u Elektroprivredi pripadala je jednoj stranci, nakon izbora je dogovoreno da pripadne drugoj, a direktoru nije istekao mandat. Tada se ombudsmenima obratio predsjednik NO-a Rasim Gačanović. Namjera nove vlasti bila je da smijeni cijeli NO da bi mogla postaviti novi koji će smijeniti

direktora. Gačanović je kasnije dobio sudsku presudu da njegova smjena nije bila zakonita, jer nije izvršena zbog toga što on nije dobro radio svoj posao nego iz drugih razloga, što je nedopustivo, sjeća se tadašnja ombudsmen za ljudska prava i sadašnja predsjednica HK u BiH Vera Jovanović.

Senita ŠEHERČEHAJIĆ

Nefunkcionisanje pravne države

Saopštenje za javnost HK BiH

POŠTOVATI ZAKONE O IMENOVANJIMA

Helsinški komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini izražava zabrinutost u vezi neprihvatljive prakse stranačkog usaglašavanja i dogovaranja o imeno-vanjima novih i razrješavanju kadrova u javnim ustanovama i preduzećima.

Praksa da se na konsultacije između političkih stranaka koje će učestvovati u vlasti unaprijed donose papiri sa imenima kandidata kao i dogovori da se zainteres-ovane strane neće miješati jedna drugoj u imena sa lista, u potpunoj je suprotnosti sa principima zakona po kojima se moraju provesti imenovanja u upravljačkim struk-turama javnih preduzeća i ustanova.

Helsinški komitet upozorava sve buduće učesnike u vlasti da se sva even-tualna razrješenja postojećih upravljačkih struktura kojima nije istekao mandat i imenovanje novih, mora isključivo vršiti u skladu sa odredbama zakona o ministarskim,vladinim i drugim imenovan-jima koji egzistiraju od 2003 godine na nivou BiH i oba entiteta.

Pri tome, poštivanje odredaba zakona koji se odnose na razrješenje postojećih kadrova podrazumjeva da postupak za razrješenje mora biti zakonit t.j. da pos-toje zakonske osnove za razrješenje i da mora biti proveden u okviru pravičnog i propisanog postupka.

Helsinški komitet podsjeća da se dosljednim provođenjem principa iz zako-na o ministarskim, vladinim i drugim imen-ovanjima obezbjeđuje kvalitet kadrova koji podrazumjeva sposobnost i iskustvo za konkretnu funkciju i njihovu nezavisnost. Zakon obavezuje na otvorenost i transpar-entnost u imenovanjima.

Dalje ignorisanje navedenih zako-na, bila bi poruka građanima da vlasti u formiranju ne žele, ili još nisu spremne, za borbu sa korupcijom i pojavama nepotizma. (23.11.2010.)

glasnik 13

Vlasti u Bosni i Hercegovini trebale bi okončati diskriminaciju prema nacionalnim man-jinama dovodeći zakon i praksu u potpunosti u sklad s evropskim standardima na zaštiti ljud-skih prava, uključujući i slučajeve podnesene pred Evropskim sudom za ljudska prava. Pravo na jednakost trebalo bi osigurati za pripadnike svih etničkih grupa, izjavio je komesar Vijeća Evrope za ljudska prava Thomas Hammarberg, nakon posjete Bosni i Hercegovini u kojoj je bo-ravio od 27. do 30. 11. ove godine.

Segregacija u školamaPohvaljujući usvajanje zakona o borbi

protiv diskriminacije iz 2009. godine i us-postavu jedinstvenog ureda ombudsmena, komesar je primjetio s ozbiljnom zabrinutošću postojeću polarizaciju između raznih etničkih grupa. On je ohrabrio vlasti da pojačaju na-pore da osiguraju provedbu zakonodavstva u borbi protiv diskriminacije i na podizanju javne svjesti o takvom zakonu.

- Preporuke ombudsmena u cilju borbe protiv diskriminacije, posebno na osnovi etničkog porijekla i hendikepa, trebalo bi provesti odmah, navodi Hammarberg.

Tokom rasprava s državnim i entitetskim vlastima, komesar Hammarberg je naglasio potrebu za ukidanjem segregacije u školama, uglavnom uočene u Federaciji BiH.

- Politika razdvajanja etničke bošnjačke i hrvatske djece u školama jača predrasude i netoleranciju i produbljuje etničku izolaciju. Na mjere na ujedinjenju obrazovnog sistema se dugo čeka. Obrazovni sistemi na etničkoj os-novi i bazirani na podjeli nisu u skladu sa stan-dardima Vijeća Evrope i prepreka su održivom povratku raseljenih osoba nakon rata 1992-1995. godine, izjavio je Hammarberg.

Komesar Vijeća Evrope za ljudska prava zabrinut je po pitanju statusa osoba s hen-dikepom, uključujući mentalno oboljele osobe

i djecu, koja su posebno ranjiva na isključenje iz društva. Iako su brojni programi za djecu s hendikepima sada dostupni u školama, mnogi pojedinci žive u institucijama koje ne pružaju odgovarajuću zaštitu i usluge koje nisu primjereno nadzirane od kompetentnih vlasti.

Neprihvatljivi usloviKomesar Hammarberg je primjetio sa

zadovoljstvom napore dosad učinjene na poboljšanju situacije s Romima. On je, ipak, naglasio potrebu za sistematičnijim radom na poboljšanju pristupa Roma kvalitetnom obra-zovanju i zapošljavanju. To su dva područja na kojima su Romi dramatično hendikepirani.

- Posebnu pažnju treba posvetiti Romi-ma koji su prisilno raseljeni s Kosova i koji žive mnoge godine sa svojim porodicama u Bosni i Hercegovini. Povratak nije realna op-cija za ljude koji su još u potrebi za internom zaštitom, izjavio je Hammarberg.

On je posjetio kolektivni centar za raseljene osobe u Lukavici, u blizini Sara-jeva, i bio je teško zabrinut životnim uslovima ispod svih standarda koje je tu zatekao.

- Neprihvatljivo je da 15 godina nakon kraja rata više od sedam hiljada ljudi, od kojih su mnogi stari i bolesni, živi u centru koji se ne može smatrati humanim u današnjoj Evropi. Standardi poštovanja ljudskih prava iz Evropske socijalne povelje potpuno su primjenjivi na te ljude, kazao je on.

Hammarberg je naglasio potrebu za odlučnim nastavkom napora na rješavanju 10.000 još neriješenih slučajeva nestalih osoba tokom rata.

- Porodice nestalih imaju pravo, na os-novu Evropske konvencije o ljudskim pra-vima da saznaju istinu o sudbini svojih na-jvoljenijih koji su nestali u ratu. Ratifi kacija Međunarodne konvencije o zaštiti svih osoba koje se smatraju nestalima bio bi dodatni ko-rak u pravom smjeru, kazao je Hammarberg.

On je primjetio sa zadovoljstvom interes pokazan tokom sastanaka vodećih političara na državnom i entitetskom nivou za 220 neriješenih slučajeva koji se tiču policajaca

kojima je zabranjeno obavljanje policijske službe tokom procesa stavljanja veta UN-ove policijske misije u kasnim 1990-im godinama.

- Svaka smijenjena osoba koja je optužena za zločine povezane s ratom ima pravo na osnovnu proceduralnu zaštitu i na efi kasan pravni lijek kako bi osporila takvu odluku. To nije bio slučaj s decertifi ciranim policajcima. Vjerujem nakon diskusija koje sam imao s kompetentnim vlastima da će oni još jednom razmotriti te slučajeve fl agrantne nepravde i da će osigurati odštetu, zaključio je komesar Vijeća Evrope za ljudska prava Thomas Hammarberg, saopćeno je iz VE.

Thomas Hammarberg, komesar Vijeća Evrope za ljudska prava nakon posjete BiH:

KRAJNJE VRIJEME ZA OKON^ANJE ETNI^KIH PODJELA I USPOSTAVU JEDNAKOSTI

Mehmed Mujić, predsjednik Udruženja Evropski put Roma:

-Zapošljavanje Roma na području Tu-zlanskog kantona je nezadovoljavajuće. Ustanovili smo da je u Tuzli napravljen neki pomak: u ispostavi Željeznica Fed-eracije radi deset Roma, u Javnom ko-munalnom preduzeću trojica, u Domu zdravlja dvojica... Ukupno na području Opštine Tuzla imamo 23 zaposlena Roma. U MUP-u Kantona zaposlena su petorica. Ali, znajući da samo u tri mjesne zajednice imamo, recimo, više od 70 Roma koji su završili srednje škole, a ne mogu dobiti posao – ne možemo biti zadovoljni. Kod toga treba znati da samo u Općini Tuzla živi 7.500 Roma, s tim što tome treba do-dati i jedan broj onih koji izbjegava da se tako izjasni. Šta tek reći za ostale opštine u Kantonu. Na području Gradačca nije za-poslen ni jedan Rom, u Živinicama imamo šestoricu zaposlenih u Javnom komunal-nom preduzeću, u Banovićima u Rudniku mrkog uglja dvojicu. Kakav je danas odnos u zapošljavanju Roma u Kantonu govori i činjenica da imamo više Roma penzionera nego zaposlenih.

Obrazovni sistemi na etničkoj osnovi i bazirani na podjeli nisu u skladu sa standardima Vijeća Evrope i prepreka su održivom povratku raseljenih osoba

Thomas Hammarberg

Rekli su ...

glasnik14

U saradnji sa Fondacijom Hajnrich Böll za BiH, Helsinški komitet Bosne i Hercegovine nastavio je i tokom 2010. godine realizaciju projekta „Monitoring ljudskih prava u okolišu - princip slučaja“. Ovogodišnje aktivnosti u okviru realizacije Monitoringa zaokružene su 13. decembra na okruglom stolu u Sara-jevu održanom pod nazivom „Ljudska prava u oblasti okoliša i održivog razvoja“.

Uz učešće predstavnika inspekcijskih službi svih nivoa, od opštinskog do federalnog, predstavnika nevladinog sektora, zavoda za javno zdravstvo, obrazovnih institucija, medija i privrednih organizacija, skup je pokazao da postoji spremnost da se poboljšaju i oplemene ljudska prava u oblasti okoliša i održivog razvoja. Nakon pozdravnih riječi predsjed-nice Helsinškog komiteta Vere Jovanović, o značaju treće generacije ljudskih prava govo-rio je izvršni direktor Kuće ljudskih prava Sara-jevo, ujedno predstavljajući i „Monitoring ljud-skih prava u oblasti okoliša - studija slučaja“.

Prevladava loš trendPotpisivanjem Dejtonskog mirovnog spo-

razuma BiH je prihvatila i najsavremenije standarde u oblasti ljudskih prava. Nažalost, imala je dva teška naslijeđa. U prethodnom, jednopartijskom sistemu nisu bila u fokusu pojedinačna ljudska prava, posebno u oblasti okoliša, a uz to BiH je imala i teško naslijeđe troipogodišnjeg rata, tokom kojeg su se na najdramatičniji način kršila sva ljudska prava. Sve je to dovelo da su u proteklih deceniju i po bila dosta zapostavljena ljudska prava treće generacije. Trebalo je prvo zadovoljiti elemen-tarna ljudska prava, u prvom redu pravo na život, zatim ona iz druge generacije, ekonom-ska, pravna, socijalna i kulturna, da bi se tek unazad godinu-dvije pristupilo i realizaciji ljud-skih prava treće generacije, prava na okoliš i održiv razvoj.

To nikako ne znači da su ta ljudska prava niža po rangu, ali su na listi prioriteta svrstana u treću generaciju. Tim pravima se izuzetna pažnja poklanja u visokorazvijenim zemljama, a posebno u Evropskoj uniji. Sto-ga će i Bosna i Hercegovina, kao pretendent za članstvo u EU, prethodno morati da usvoji oko 200 zakonskih i podzakonskih akata ve-zanih za ovu oblast.

Krupno pitanje, kako je naglasio Dizdarević, jeste pitanje razvoja i očuvanja okoliša, koji idu uporedo. Oni koji, pak, tako ne misle, smatraju da je očuvanje okoliša kočnica razvoja, što je velika zamka. Posebno multinacionalne kom-panije imaju dvostruke standarde, jer često

svoj dolazak uslovljavjaju blažim ekološkim kriterijumima, a ako se to ne prihvati poručuju „da idu s kapitalom u druge zemlje“.

Vlast, razumljivo, mora da vodi računa o kompletnom interesu građana. Ali svaki razvojni program treba da ima i zaštitu okoliša. Veliki problem za BiH predstavljaju i odlagališta otpada. S druge strane, za zaštitu okoliša često su vezane i velike investicije, a to ponekad otvara vrata i korupciji. O svemu ovome građani se moraju više pitati, a način odlučivanja mora biti demokratski.

Edukacija kao preventivaPitanje zaštite okoliša je pitanje svih, kako

građana tako i političara i poduzetnika, koji, nažalost, prvenstveno gledaju vlastiti interes, često izbjegavajući kontakte. O svemu ovome treba razgovarati na osnovu stručnih analiza i mišljenja. Neophodna je i transparentnost. Isto tako i solidarnost svih onih koji su osviješćeni.

Moderator okruglog stola Sinan Alić zatim je dao riječ magistru ekoloških nauka Ratku Banoviću i pravniku i članu UO HK u BiH Milošu Purkoviću. Banović je govorio o učešću javnosti u donošenju bitnih eko odluka za loka-lnu zajednicu u kontekstu poštivanja ljudskih prava, s osvrtom na praksu i perspektivu, a Purković o monitoringu provođenja zakona i odluka od inspekcijskih organa te perspektivi građanskog nadzora.

Tokom diskusije čulo se niz korisnih zapažanja. Midhat Pašić (Inspekcija za zaštitu okoline i prirode) povukao je paralelu između zaštite okoliša kod nas i u jednoj od članica EU. U Republici Irskoj, kako je rekao, zaštita okoliša je alfa i omega življenja. Sve je podređeno toj zaštiti i svako zagađenje se sk-upo plaća. Prelazeći na „domaći teren“ naveo je da je inspekcijska služba bolje organizo-vana u Republici Srpskoj, jer je na dva nivoa i informativno bolje uvezana, nego u Federaciji BiH, gdje je trostepena, a u Kantonu Sarajevo i četverostepena.

Rekao je i da inspektori uglavnom kažnja-vaju, a red poteza trebalo bi da bude obrnut, preventiva, edukacija pa tek onda kažnjavanje. Time bi se postigao znatno veći efekat.

Preplitanje nadležnostiSead Arslanagić (savjetnik načelnika

Op ćine Ilidža) rekao je da je teško razlučiti dva prava - pravo na dom i pravo na okoliš. Jer kada se da prednost jednom pravu narušeno je drugo i obrnuto. Istakao je i kako se često prepliću kantonalna i opštinska nadležnost. Podržao je stav iz uvodnog izlaganja da sve ocjene treba zasnivati na naučnoj osnovi.

Pominjući Federalni i Kantonalni zavod za vode, kao i vodne akte Haris Biogradlić (ins-pektor za vode Kantona Sarajevo) naveo je i

Okrugli sto u Sarajevu „Ljudska prava u oblasti okoliša i održivog razvoja“

LJUDSKA PRAVA SU NEDJELJIVA Prava tzv treće generacije nikako nisu manje važna, njima se u visokorazvijenim zemljama, a posebno u Evropskoj uniji poklanja izuzetna pažnja, pa će tako i BiH kao pretendent za članstvo u EU, prethodno morati da usvoji oko 200 zakonskih i podzakonskih akata vezanih za ovu oblast

Foto

: Gla

snik

PRES

S

glasnik 15

da svaki katnon donosi različite propise, što djeluje disharmonično.

Naglašavajući značaj javnosti rada i edu-kacije, Edin Čiber (Inspekcija za zaštitu oko-line i prirode KS) istakao je potrebu da oko-linskim dozvolama prethodi i javna rasprava. Naveo je i da Sarajlije udišu zrak sve lošeg kvaliteta, pošto mnogi građani zbog skupoće plina ponovo prelaze na ugalj.

Jelena Tošić i Jasmina Pepić, pomoćnice načelnika Općine Ilidža za inspekcijski nadzor, odnosno prostorno uređenje, govorile su o isprepletenosti između općinske i kantonalne nadležnosti u pogledu nadzora, kao i davanja dozvola. Kanton je prenio devet nadležnosti na općinski nivo iz oblasti kantonalnih djelat-nosti, ali još nije donio podzakonske akte. A neke od tih djelatnosti već su ubuhvaćene Za-konom o vodama, po kome nadzor ne može da vrši općinski komunalni inspektor. Sve to stvara konfuziju.

Glavna inspektorica za urbanizam, građe-vinarstvo, komunalnu djelatnost i ekologiju Razija Kuduz takođe smatra da moramo imati kvalitetne zakone i podzakonske akte.

Javnost mora znatiDvije doktorice, Senada Hadžijusufović

(inspektorica za sanitarne, zdravstvene i farmaceutske poslove KS) i Lejla Hatibović (rukovodilac Radne jedinice za zaštitu i unapređenje životne sredine Zavoda za javno zdravstvo KS) svojim kratkim izlaganjima možda su i najbolje prezentovale kakvo je tre-nutno stanje. Govoreći o otpadnim vodama, dr. Hadžijusufović je kao poseban poroblem izdvojila brojne septičke jame, za koje postoje tipske dozvole, ali su često samo formalne prirode. Jer općinski organi ne proveravaju vjerodostojnost dokumentacije.

Pominjući ispitivanje vode na području Kantona Sarajevo, dr. Hatibović je, pak, nave-la zagađenosti i izvorišta Bosne. Trenutno se ispituje šta je uzrok, ali ono što zabrinjava, nije samo zagađenost vrela Bosne, već i pokušaj određenih političkih struktura da se o tome ne obavještava javnost!

Nedeljka Ferhatović, iz iste radne jedinice kao i doktorica Hatibović, navela je i jedan pozitivan primjer - provedenu edukaciju djece iz oblasti zaštite okoliše, u saradnji sa kan-tonalnim Ministarstvom zdravstva.

Nurudin Dupovac (Općina Hadžići) na-veo je da je Federalna uprava za zdravst-venu zaštitu izvršila monitoring vezano za osiromašeni uranijum, ali da nikada nije saopštila rezultate. „Volio bih da i sam znam istinu o osiromašenom uraniju“, rekao je Du-povac. Potvrdio je nalaze iz monitoringa eko tima Helsinškog komiteta da veliki problem

za Općinu Hadžići predstavljaju nedeminira-na područja. A kao opasno mjesto naveo je kasarnu u Žunovnici, čiji je prostor ograđen, ali time problem nije riješen.

Federalni inspektor za zaštitu okoline Ibro Kulin naveo je kako je posljednjih godina povećan broj izdatih okolinskih dozvola, kojima inače podliježe oko 400 privrednih subjekata u FBiH. Posao oko svih zahtjeva treba da se završi 2011, ali tada će uslijediti obnavljanje dozvola izdatih 2004. U međuvremenu, izdato je 155 certifi kata za stručne savjetnike koji će ocjenjivati planove aktivnosti. Pomenuo je probleme sa nekim kantonalnim inspektorima, koji žele da kontrolišu i ono što nije u njihovoj nadležnosti. Ili da sami procjenjuju gdje ne tre-ba okolinska dozvola. To je posebno izraženo kod benzinskih pumpi. Stoga federalni inspek-tor pojačava nadzor tamo gdje je kantonalni propustio pregled. Jer, kako je istakao Kulin, time se želi razbiti sprega između pojedinih kantonalnih inspektora i pojedinih vlasnika.

Harmonizovano djelovanjeKao pozitivan primjer, kako se to može os-

tvariti, naveo je Cementaru u Kaknju, gdje se nedaleko od separacije sada može loviti riba. To je i najbolji primjer kako lokalna vlast može da utiče na ekologiju. Kada je riječ o animal-nom otpadu mesne industrije, naveo je poziti-van primjer fi rme „Lijanović“.

A da se mogu poštovati svi ekološki standardi, pa i najviši, Evropske unije, potvrđuje i primjer Coca Cole iz Hadžića, čija je menadžerka Tanja Kaurin-Vidović istakla i kako komunikacija podiže svijest.

Govoreći na istom fonu, inspektorica Općine Vitez Tanja Pejović, navela je neo-phodnost bolje saradnje lokalnih vlasti i nev-ladinog sektora.

Svi ovi prijedlozi i sugestije, kako je istakao moderator Sinan Alić, govore kako postoji širok prostor za djelovanje, i to zajedničko, harmo-nizovano, uz potrebu stalne i sistematske edukacije i bolje informisanje. Kao jedan od gorućih problema, i ubuduće, naveo je pitanje otpada, od vojnog do medicinskog.

Priroda je naše zajedničko blagosloveno dobro i treba da je štitimo svi - i sarađujemo na tom planu. Pri tome je naveo i jednu gotovo paradoksalnu situaciju u Tuzlanskom kantonu. Tuzla bolje sarađuje sa nekim opštinama u Republici Srpskoj, nego pojedinim u vlastitom kantonu!

Na kraju, izrazio je zadovoljstvo što je cijelom projektu podršku dala Fondacija Hajn-rih Bel, čija matična zemlja poklanja izuzetnu pažnju okolišu i poštuje najveće standarde Evropske unije.

S.S.

PREPORUKESve aktivnosti provedene tokom re-

alizacije projekta „Ljudska prava u oblasti okoliša i održivog razvoja“, uključujući i okrugle stolove održane u Prijedoru i Sara-jevu, polučile su niz zaključaka, sugestija i prijedloga

1. Obezbijediti jedinstvena zakon-ska rješenja u oblasti ekologije za čitavo područje Bosne i Hercegovine oslanjajući se na standarde koji važe u Evropskoj uniji.

2. Donijeti potrebne podzakonske akte kako zakoni ne bi ostali mrtvo slovo na papiru ili bili prepušteni subjektivnom tumačenju.

3. Donijeti propise koji će obavezivati in-vestitore – privatni sektor, da uvedu praksu ekoloških treninga za zaposlene.

4. Preispitati i analizirati zakone o tak-sama, i donijeti takva rješenja koja će pružiti široku mogućnost pristupa nevladinih orga-nizacija sudu.

5. Podstaći i ohrabriti rad inspekcija, prije svega na preventivnom i edukativnom planu, a u krajnjem slučaju represivnim djelovanjem spriječiti ugrožavanje okoliša.

6. Insistirati na uvođenju ekologije u nastavni program kao temeljnog preduslova za sveobuhvatnu edukaciju u ovoj oblasti.

7. Pokrenuti kampanju za upoznavanje građana sa mogućnostima koje im pruža Aahurska konvencija kao i Zakon o slobod-nom pristupu informacijama kao jednog od preduslova za podizanje opšte ekološke svijesti, transparentnosti i demokratičnosti u oblasti okoliša i održivog razvoja.

8. Više pažnje posvetiti informisanju i edukaciji građana o problematici okoliša i održivog razvoja

9. Analizirati dosadašnju sudsku praksu da bi se vidjelo koliko se i ovaj mehanizam koristi u zaštiti čovjekove okoline.

10. Pronaći mehanizme za poticanje loklanih vlasti na djelotvorniji angažman na području zaštite čovjekove okoline koje nije uslovljeno niti ograničeno bili kojim zakons-kim rješenjima na višim razinama vlasti.

11. Ohrabriti zajedničko djelovanje nevladinih organizacija u oblasti okoliša i njihovu solidarnost na nivou cijele zemlje, regije i šire.

12. Potrebno je kadrovski ojačati ins-pekcijske timove u lokalnim zajednicama, ali isto tako intenzivnije raditi na edukaciji mladih i građana.

13. U skupštini lokalnih zajednica potrebno je oformiti poslanički tim koji bi pra-tio ekološku sliku svake lokalne zajednice, te implementaciju LEP-a.

14. Mediji su nezamjenjiv činilac u pro-mociji i afi rmaciji svih ovih aktivnosti.

glasnik16

EKO SLIKA ILIDŽE, HADŽI]A, TRAVNIKA, MODRI^E I PRIJEDORA

Projekti HK BiH – Monitoring ljudskih prava u oblasti okoliša

U saradnji sa Fondacijom Hajnrich Böll za BiH, Helsinški komitet Bosne i Hercegovine nas-tavio je i tokom 2010. godine realizaciju projekta „Monitoring ljudskih prava u okolišu - princip slučaja“, kako bi bilo snimljeno stanje stepena poštivanja ljudskih prava treće generacije - prava na zdrav život i okoliš, te održiv razvoj.

Obiđeno je pet opština, tri u Federaciji BiH (Travnik, Ilidža i Hadžići) i dvije u Republici Srp-skoj (Modriča i Prijedor), a tim Helsinškog komiteta činili su magistar ekoloških nauka Ratko Banović iz Tuzle, koordinatorka projekta Živica Abadžić, pravnik Miloš Purković, doktorica porodične medi-cine Mersija Brkić i novinar Slobodan Stajić, dok se u ime Fondacija Hajnrih Bel u tim povremeno uključivala i Amela Sejmenović. U pojedinim mjes-tima, kao u Modriči i Prijedoru, dio tima bili su i predstavnici lokalnih ekoloških društava „Zeko“ (Modriča) i EKOS i NOV „DON“(Prijedor).

Crno-bijele nijansePored obilaska više fi rmi i kompanija, u svim

opštinama obavljena su sabesjedništva i sa vodećim opštinskim ljudima, što samo po sebi dovoljno govori koliko se uvažava projekt i kolika je zainteresovanost lokalnih vlasti za ovu oblast od vitalnog značaja za svakog pojedinca, ali i na globalnom planu. U tri grada eko-tim primili su načelnici: Mladen Krekić (Modriča), Tahir Lendo (Travnik) i Hamdo Ejubović (Hadžići), u Prijedoru zamjenik načelnika Milenko Đaković, a na Ilidži načelnikov savjetnik Sejo Arslanagić. U ova dva posljednja slučaja, načelnici Marko Pavić i Amer Ćenanović blagovremeno su se izvinili što zbog spiječenosti i unaprijed preuzetih obaveza nisu mogli prisustvovati razgovorima.

Treba navesti da i pored svih nastojanja, eko-tim tokom boravka u Travniku nije ostvario posjete Mesnoj industriji Bajra, kao ni fi rmi „PharmaMed“. Za razliku od te negostoljubivosti, u svim ostalim fi rmama i ustanovama eko-tim je primljen sa uvažavanjem, kako u Rafi neriji ulja Modriča, Domu zdravlja Prijedor, direkto-rijumu Arcelor-Mitttala Prijedor i nedalekom ribnjaku „Saničani“, tako i u Javno-komunalnom preduzeću „Bašbunar“ - Travnik, Remontnom zavodu i Coca - Cola u Hadžićima i Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.

Poslije svih razgovora i obilazaka, ekološka slika ima crno-bijele nijanse. Nema sredine bez ekoloških „crnih tačaka“, kao što, srećom, nema i bez pozitivnih primjera. Uostalom, tako je i u drugim zemljama, pa i u znatno prosperitetni-jim od BiH. Jer rijetke su države, poput Austrije,

koje toliko njeguju svetost ekologije i arkadijskog okruženja, te koja ima tako dobre inspekcijske službe.

Zagađeno izvorište Vrela Bosne Možda i najporaznije saznanje eko-tima bilo

je da je izvorište kultnog sarajevskog izletišta Vrela Bosne prvi put ugroženo i zagađeno, tako da se već na samom vrelištu morala istaći tabla da voda nije za piće! Do unazad samo četiri decenije ta voda se normalno pila i više stotina metara nizvodno, gotovo sve do Rimskog mosta. A da stvar bude neshvatljivija, Vrelo Bosne je 2006. godine proglašeno i spomenikom prirode, tokom realizacije projekta vrijednog 86.000 eura, i to uz pomoć Evropske komisije, a glavni organizatori bili su Centar za okolišno-održivi razvoj i Ministarstvo prostornog uređenja Kantona Sarajevo.

Kako je bilo moguće, posebno poslije proglašenja tog prirodnog dragulja spomenikom prirode, da se desi nezamislivo i fekalije dopru čak do izvorišta! Šta su radile inspekcijske i dru-ge nadležne službe.

„Nadležnost opštine na tom lokalitetu to-liko je sužena da bi se prije moglo reći da i ne postoji“, navedeno je tokom razgovoru sa

eko-timom. Pri tome se mislilo na nadležnost Grada Sarajeva i Kantona. I odista, dok je zaštita okoliša u Republici Srpskoj dvostepena, u Fed-eraciji je trostepena, a u Sarajevskom kantonu čak četverostepena (Federacija-Kanton- Grad-opština), što u lavirintu nadležnosti ostavlja brojne praznine i nedoumice.

A kao što je, najvjerovatnije, zbog bespravne gradnje na obroncima Igmana i nepromšljenog širenja vikend-naselja na Bjelašnici ugroženo izvorište Bosne, tako su se, zbog bespravne gradnje, na udaru našli ne samo treća i druga vodozaštitna zona već i prva.

Ustvari, poslije ratne pustoši, Ilidža je nakon reintegracije 1996. imala dva paralelna ekološka toka. Jedan uzlazeći, među koje na prvo mjesto spada uređenje predivnog parka sa novom fonta-nom, između ansambla hotela, na početku Velike aleje. A drugi silazeći. Jer, poslije reintegracije, Ilidža je postala eldorado za divlju gradnju. Pravo na dom postalo je preče od prava na zdrav život i očuvan okoliš. Plimu bespravne gradnje pratilo je i nesinhronizovano ili nikakvo priključenje na vodo-vodnu i kanalizacionu mrežu, što je ekološku sliku činilo još nepovoljnijom. Posebno u područjima

Eko tim u Coca Coli sa Tanjom Kaurin-Vidović menadžerkom za osiguranje kvaliteta

Stanje stepena poštivanja ljudskih prava treće generacije - prava na zdrav život i okoliš, te održiv razvoj daleko je od idealnog u opštinama koje je posjetio tim HKBiH, ali ohrabruje zainteresiranost lokalnih zajednica za ovu oblast

glasnik 17

gdje je došlo do izlijevanja fekalija. A kao posljedi-ca narušene harmonije s prirodom, te nerijetkih začepljenja odvodnih kanala, tokom obilnih kiša, prilikom nadolaska Bosne, Željeznice i Zujevine, dolazilo je i do plavljenja.

Brojna upozorenja stručnjaka i novinara na sve to, kao i na nekontrolisanu sječu stabala crnogorične šume, ostala su tako bez eha. Kao i dobronamjerna mišljenje da se, ne dovodeći u pitanje ničije pravo na dom, nisu smjela ugroziti kultna mjesta prirode, kao što su Vrelo Bosne i prva vodozaštitna zona. Jer, voda je izvor života.

Da se u cijelom Sarajevskom kantonu prema pitkoj vodi često ne odnosi domaćinski, a prema otpadnoj s potrebnom predostrožnosti potvrdili su i razgovori u Zavodu za javno zdravstvo KS. Uvažene sagovornice eko-tima bile su rukovodilac radne jedinice, primarijus Lejla Hatibović, rukovodilac odjeljenja sanitarne hemije, ing. hemije Sanela Salihagić i sanitarni ing. Nedjeljka Ferhatović.

Bez ikakve namjere da dramatizuju situaci-ju, one su navele niz upozoravajućih podataka, vezanih kako za pitku vodu tako i za otpadnu, posebno u perifernim naseljima, koja su ug-lavnom građena mimo urbanističkih dozvola. Zagađeni su i neki potoci, poput Bistričkog, dok je Koševski tek odnedavno dobio prečistač.

Pomenut je i problem azbestnih cijevi, na koje otpada oko 15% ukupne dužine vodovod-nih cijevi u Kantonu Sarajevo.

Tri hadžičke storije Tokom posjete hadžičkoj opštini, eko-tim

imao je dva sasvim različita ekološka susretanja, jedno vedro i drugo koje je daleko od vedrine, ali koja ima i dvije verzije storije. Prvo viđenje ostva-reno je u Coca - Coli HBC B-H d. o. o. Sarajevo, a drugo u Remontnom zavodu Hadžići.

Već sam ulazak u pogone Coca - Cole može da impresionira svakog posjetioca. Sve je be-sprijekoreno čisto i uredno, „kao u apoteci“. Čak i dvorište između objekata, gdje su uredno pore-dane cisterne za dovoz goriva, kao i raznobojni kontejneri za razvrstavanje otpada. Posluje se u duhu visokih standarda Evropske unije, koji su znatno strožiji od onih u BiH, posebno kada je u pitanju zaštita okoline. Uostalom, ova kom-panija, koja posluje u sastavu giganta Coca - Cola Hellenic, koji ima ispostave u 28 zemalja, implementira Sistem okolinskog upravljanja koji podrazumijeva odgovornost svih zaposlenih. Sve je, kako navode menadžerka za osigu-ranje kvaliteta Tanja Kaurin-Vidović i pi-ar Alma Šahbaz, usmjereno u pravcu zaštite i oplemenji-vanja prirode, od korištenja prirodnih resursa do najsavremenije tehnologije u procesu proizvod-nje. Na kraju, vodi se računa i o reciklaži otpada, obradi otpadne vode, smanjenju odlaganja i ispuštanju otpada koji ima uticaja na okolinu.

U periodu od 2004. do 2009. smanjena je potrošnja vode za 48%, energije za 17%, emisija

CO2 za 23%, a generisanog otpada za 35%. Istodobno, ostvareno je povećanje recikliranog otpada za 23%.

Sve ovo pratila su i brojna priznanja za očuvanje okoliša, a kompanija i sama pomaže lokalne projekte za zaštitu prirode.

Na sasvim drugačiju sliku eko-tim je naišao u Remontnom zavodu u Hadžićima, koji je prije rata bio jedan od giganata u oblasti namjenske proizvodnje. Poslije rata našao se u žiži intereso-vanja domaće, kao i svjetske javnosti, ali ne zbog poslovnih uspjeha koje je nekad ostvarivao već zbog pošasti zvane „osiromašeni uranijum“, koja je ostavila nepobitne posljedice kako na brojne bivše radnike tog Zavoda, koji su se nakon rein-tegracije Hadžića preselili u Bratunac, tako i na više stranih vojnika koji su učestvovali u akcijama NATO-a 1995. Upozoravajuće je djelovao i nal-az eksperata UNEP-a, objelodanjen decembra 2002, da je od pregledanih 15 indiciranih lokaci-ja, osiromašeni uranij pronađen na tri: u objektu za popravku tenkova u Hadžićima, oko skladišta u Hadžićima i u kasarni na Han-Pijesku.

Recidiv prošlostiOvovremeni kao i prijeratni direktor Zavoda Zijo

Fazlagić, koji je poslije reintegracije ponovo preuzeo kormilo kolektiva, navodi da ni on, ni radnici, kao ni strani stručnjaci koji su boravili u Zavodu, nisu znali „da su kontaminirani“. Nekoliko Hadžićana je umrlo od raka pluća, a Fazlagić posebno izdvaja slučaj vozača koji se „igrao sa svijetlećim metkom“. I on je, takođe, umro od raka pluća.

Navodi i kako je dio opasnog otpada svojevre-meno odvezen na deponiju u Sarajevo, kao i da je dio otpada završio u topionici Nikšićke željezare.

Zavod danas, nažalost, nema novca za sistematske preglede radnika, nego se, kada neko oboli, za to koriste sredstva, namijenjena u druge svrhe. Zavod više ne može da koristi ni vlastiti bunar, koji je dodijeljen komunalnom preduzeću. Samo novi veliki poslovi mogu doni-jeti preokret nabolje. Direktor navodi i kako nema komunikacije sa ljudima iz opštinskog vrha.

S druge strane, načelnik Opštine Hamdo Ejubović smatra da je Zavod „recidiv prošlosti“. Ističe i kako je nekadašnje izvorište Remontnog

Aktivnosti Eko-foruma Zenica

Udruženje Eko-forum Zenica, analizirajući podatke mjerenja zagađenosti zraka, pomoću mobilne stanice Univerziteta u Zenici, na mjernom mjestu Tetovo zaključilo je da bi javnost Zenice morala biti alarmirana o svim opasnostima po zdravlje stanovništva zbog enormnog aerozagađenja zabilježenog od 21. do 31. 10. 2010.

- Dnevni prosjeci koncentracija lebdećih čestica PM10 u ovom razdoblju prekoračili su sedam dana vrijednost od 100 mikrograma po kubnom metru, a prema propisima FBiH ona ne smije biti prekoračena više od sedam dana tijekom cijele kalendarske godine. Katastro-falno stanje zabilježeno je 25. 10., kada je dnevni prosjek lebdećih čestica PM10 izno-sio alarmantnih 477 mikrograma po kubnom metru. Dnevni prosjeci koncentracija SO2 u razdoblju mjerenja od 21. do 31. 10. u Tetovu su prekoračili dva dana vrijednost od 240 mik-rograma po kubnom metru zrak“, navodi se u priopćenju Eko-foruma Zenica.

Ovo udruženje zahtijeva od nadležnih organa Općine Zenica, prije svega od opera-tivnog Štaba za interventne mjere, na čijem je čelu načelnik Općine Husejin Smajlović, da u skladu s preuzetim obvezama, alarmira stanovništvo Zenice o enormno povećanim vrijednostima polutanata izmjerenim u naselju Tetovo i predloži mjere zaštite od utjecaja aerozagađenja na zdravlje Zeničana, naročito stanovnika Tetova.

Dozvole za najkritičnije pogone

“Već skoro godinu dana Federalno Mini-starstvo turizma i okoliša uporno i uzaludno nam obećava da će biti izdane okolinske dozvole za preostale - najkritičnije depart-mente u kompaniji ArcelorMittal Zenica. Da podsjetimo, odavno su stigle okolinske doz-vole za ostale, mnogo manje bitne depart-mente, ali ne i najbitnije departmente kada je ekologija u pitanju - za koksaru, aglomer-aciju i energetiku (toplanu), a zakonski rok za dobivanje okolinskih dozvola istekao je još 31.10.2008 godine. Nikada nisu urađene ni Javne rasprave po svakom departmentu što je predvidilo ovo Ministarstvo! Eko Forum se nekoliko puta obraćao ovom Ministarstvu nudeći pismeno primjedbe koje nikada nisu ni komentarisane...Da stvar bude smješnija de-partment Koksare nema, niti je ikada imala, ni upotrebnu, a kamo li okolinsku dozvolu, pa će biti interesantno vidjeti šta će izdati Federalno Ministarstvo za okoliš i turizam”, pitaju se na svojoj web strain u Eko forumu.

Alarm

glasnik18

zavoda komunalcu dodijelio sud. A što se tiče „talasanja o osiromašenom uraniju“, da neće dozvoliti da iko njegovu „općinu gura u propast“. Istakao je i da je kao načelnik živo zainteresovan za zdravlje ljudi te da dobija „redovno izvještaje, jer Civilna zaštitata sve prati.“ Sva mjerenja pokazuju da nema ničeg alarmantnog.

Kao poseban problem na području opštine istakao je opasnost od neaktiviranih mina. Trebaće da prođe još dosta vremena da se one uklone. Na području opštine nema divljih deponi-ja, a otpad se odvozi na deponiju u Sarajevo. Na pitanje gdje otpad odlaže Klaonica u Zoviku, us-lijedio je odgovor „vjerovatno u kanalizacionom sistemu“. Hadžići, inače, imaju vlastiti vodo-

vod, a kanalizaciona mreža je dijelom uvezana sa ilidžanskom. U mnogim selima još postoje septičke jame i otvorena kanalizacija.

Opasni otpad na Vlašiću Turizam, kao razvojna šansa, nije iskorišten,

mada hadžićka opština obiluje predivnim pred-jelima, a na njenom području je i veći dio olimpi-jskih planina Bjelašnice i Igmana. „Nažalost, ni za šta se ne pitamo u pogledu šuma, jer to je u nadležnosti Federacije“, konstatuje načelnik.

U pogledu turizma možda će bolji dani us-lijediti uskoro, kada bude otvoreno jedno od najljepših etno-selo u BiH.

Riječi pomoćnika ministra za prostorno uređenje i zaštitu okoline Srednjobosanskog

kantona Dragana Šafradina, da se kanton, u pogledu zaštite životne sredine, nalazi u „sendviču između Federacije i lokalne zajed-nice“, dakle „ni na nebu ni na zemlji“, možda i najbolje odražava neravnopravnu okolinsku podjelu uloga u Federacije BiH. Šafran je naveo i više primjera, posebno oko izdavanja okolinskih dozvola, konstatujući da sistem u Republici Srp-skoj bolje funkcionira. Smatra i da će, dok se god ne izađe iz tog začaranog kruga i ne bude us-vojen zakon na državnom nivou, zaštita okoline ostati na marginama.

Tokom razgovora sa više poštovalaca zaštite prirode, članovi eko-tima upoznati su i kako neke fi rme sa područja kantona tajno spaljuju svoj ot-

Okrugli sto u Prijedoru Šestog decembra je u Prijedoru, u orga-

nizaciji Fondacije Hajnrih Bel i Helsinškog komiteta u BiH, održan prvi od dva okrugla sto-la posvećen ljudskim pravima u oblasti okoliša i održivog povratka. Uvodničari su bili magistar ekologije Ratko Banović i pravnik i član Up-ravnog odbora HK Miloš Purković, a moderator član UO u HK Sinan Alić. Banović je govorio o učešću javnosti u donošenju bitnih odluka za lokalnu zajednicu u kontekstu poštivanja ljudskih prava, a Purković o monitoringu provođenja zakona i odluka od inspekcijskih organa i perspektivi građanskog nadzora.

Nedovoljan broj inspektoraDijalogu su prisustvovali predstavnici in-

spekcijskih službi, vlasti i uglednih fi rmi, kao i nevladinog sektora i ekoloških udruženja iz Prijedora i Modriče.

Posebno je bilo zanimljivo izlaganje Dragana Mijovića, glavnog urbanističko-građevinskog i ekološkog inspektora Republike Srpske, koji je iznio niz činjenica. Tako Inspektorat RS obuhvata 12 inspekcija iz devet ministarstava i jedne upravne organizacije. Ima šest područnih odjeljenja (u Banjoj Luci, Prijedoru, Doboju, Bi-jeljini, Istočnom Sarajevu i Trebinju), te 270 od planiranih 300 inspektora u 30 oblasti inspekci-jskog nadzora. U okviru lokalnih inspekcija, koje djeluju u okviru područnih odjeljenja, radi sedam inspekcija sa 300 inspektora.

Nažalost, u oblasti ekologije nema do-voljno izvršilaca. Tako Republička ekološka inspekcija, koja radi u sastavu Inspektorata, ima četiri izvršioca, a inspekcija u sastavu jedinica lokalne samouprave samo 17. Dva veća grada u RS Doboj i Trebinje uopšte nemaju ekološkog inspektora.

Težište rada Republičke ekološke ins-pekcije usmjereno je ka potencijalno glavnim zagađivačima životne sredine (starim i novoizgrađenim objektima i postrojenjima, koji ne mogu biti pušten u rad bez prethodnih

ekoloških dozvola), zatim ispunjenju uslova za rad preduzeća koja se bave zaštitom životne sredine, te fi rmama kojima je povjereno uprav-ljanje otpadom.

Tokom 2009. Republička ekološka ins-pekcija izvšila je 375 kontrola, a nepravilnosti su utvrđene u 145 slučajeva (38,7%). U 142 slučaja naređene su preventivne mjere otklan-janja nepravilnosti, a u tri mjere zatvaranja objekata zbog neispunjenja uslova iz ekoloških dozvola. Podneseno je i 30 prekršajnih naloga u vrijednosti od 33.800 KM.

Lokalne inspekcija izvršile su tokom 2009. godine 2.305 kontrola, a u 1.580 naređene su mjere otklanjanja nepravilnosti.

Kao glavne probleme Dragan Mijović na-veo je nedovoljan broj ekoloških inspektora na lokalnom nivou, nepostojanje centralnog reg-istra zagađivača, te nedostatak edukacije ins-pektora radi upoznavanja sa zaštitom okoliša u razvijenim sredinama.

S obzirom na značajnu ulogu, ekološka in-spekcija ne može biti prepuštena sama sebi i je-dina zadužena da bdije nad očuvanjem životne sredine. Ona mora imati veću pomoć (posebno materijalnu) i podršku ne samo institucija već i građana. Inspektori treba da postanu partneri i savjetnici, jer pored uloge kontrole i nadzora moraju pomagati i u postavljanju realnih ciljeva vezanih za zajedničku dobrobit.

Neka zapažanja o radu Komunalne policije u Prijedoru iznio je njen šef Miroslav Krneta. Izrazio je zadovoljstvo što je urađeno dosta na uklanjanju ogrevnog otpada i havarisanih vozila sa ulica i zelenih površina, kao i starih automobilskih guma, tako da više nema njiho-vog uobičajenog „ritualnog“ paljenja. Na divljim deponijama su postavljene table upozorenja. Is-takao je i dobru saradnju sa opštinskim vlastima. Smatra da je kaznena politika prema onima koji ugrožavaju životnu sredinu dosta blaga. Za isti grijeh u zapadnim zemljama kazne su neupor-edivo veće. Naveo je i da se kod prekršajnih

naloga daleko više ispituje podnosilac prijave nego onaj koji ugrožava životnu sredinu.

Uloga škole i porodiceZamjenik načelnika Opštine Prijedor

Milenko Đaković rekao je da pored očiglednih narušavanja čovjekove harmonije s prirodom postoje i ona manje vidljiva na prvi pogled. Ko-liko samo škola nema uređene mokre čvorove, a u koliko voda nije za piće. Sticanje ekološkog poklonstva treba da počne upravo od malih nogu, a tu su škola i porodica nezamjenljivi. Složio se i da se prema onima koji nisu nak-lonjeni čuvanju okoliša postupa dosta blago.

Zapažanja Milenka Grabovca pobudila su posebnu pažnju, jer je govorio u dvostrukoj ulozi: kao rukovodilac sektora kvaliteta u Rafi n-eriji ulja Modriča i kao predsjednik ekološkog društva „Zeko“.

Govoreći o Rafi neriji istakao je da se poštuju standardi predviđeni zakonima. Sve je, uostalom, podložno stalnoj kontroli, a Rafi n-erija ima i vlastite mjerne uređaje. Sistem za otpadne vode potpuno je rekonstruisan, a vrši se i selekcija otpadi. Otvoren je i punkt za sve eko primjedbe građana.

Zasad je jedini problem stara i od 1998. godine napuštena deponija, koja je nekada služila za odlaganje otpadi iz Rafi nerije. Nažalost, poslije rata u njenoj blizini izgrađeno je više stambenih objekata. Stoga je raspisan međunarodni tender kako bi se to ranije odlagalište pretvorilo u zelenu oazu, a sve os-talo „bila samo ružna uspomena“, kako ističe Grabovac.

Skrenuo je pažnju i na jedan drugi prob-lem. Rafi nerija u Modriči vrši i prečišćavanje otpadnih ulja. Nažalost, od 20 hiljada tona ulja, koliko se godišnje uveze ili proizvede u BiH, svega hiljadu tona dolazi u Modriču na pre-radu. Preostali dio se nekontrolisano koristi u druge svrhe, što itekako ugrožava okoliš.

glasnik 19

pad, uglavnom oko sumraka, nimalo ne mareći što time narušavaju ekološki sklad. Zabilježeni su i slučajevi kako pojedinci istovaraju svoje smeće u susjednim mjesnim zajednicam ili na obalama rijeka. A kao kuriozitet treba navesti da su u podi-jeljenom Novom Travniku podijeljena i poklonstva prema prirodi. Ribarsko društvo je jedno od rijet-kih zajedničkih. U ovom kantonu čak je negdje „podijeljen“ i odvoz smeća. Istovremena, nema dovoljno sredstava za više inspektora.

U samom Travniku postoje čak tri komu-

nalna preduzeća, od kojih je daleko najveće JKP „Bašbunar“. Ono pokriva 90% potreba. Od 2008. smetlje se odvozi na regionalnu deponiju Mošćanica kod Zenice, koju koristi osam opština iz dva kantona, pet iz Zeničko-dobojskog i tri iz Srednjobosanskog. U „Bašbunaru“ se zasad ne vrši selektiranje otpada, ali je to u planu. U krugu preduzeća, kako navodi rukovodilac sektora opštih i pravnih poslova Edin Teskeredžić, postoje uređaji i za pretvaranje sanitetskog u komunalni ot-pad. Nažalost, to nedavno nije omelo nepoznatog pojedinca (ili grupu nesavjesnih građana) da na putu za Vlašić ostavi(e) opasne šprice!

Što se tiče vodovoda, planirana je njegova rekonstrukcija, te zamjena azbestnih cijevi. Kontrolu vode vrši Kantonalni zavod za javno zdravstvo.

Svakog aprila, tokom mjeseca čistoće, učenici dvije osnovne škole i tri srednje, kao i studenti četiri travnička fakulteta organizuju i akcije čišćenja rijeka, odvoza smetlja i sađenja cvijeća. Uostalom, na mladima svijet ostaje, pa i sve blagodeti prirode. A Travničani imaju i tu pogodnost da je njihov načelnik Tahir Lendo, diplomirani inženjer zaštite okoline, koji, sa za-dovoljstvom, ističe da su zlatni resursi opštine, kojom već drugi mandat kormilari, izvorišta šest velikih vodotoka.

Vodovod u privatnim rukamaNjegovi pomoćnici Ivo Simonjić i Abid Do-

bro govorili su najviše o onima koji narušavaju prirodni ambijent vezirskog grada, te blagim, go-tovo nikakvim kaznenim mjerama za prekršitelje. Kao veliki problem istakli su i pitanje divljih de-ponija, a posebno odlaganje animalnog otpada. Do sada je sanirano 50 deponija, ali ih preostalo još oko 200! Inspekcijske službe su jednostavno nemoćne da svemu tome stanu ukraj.

Opština Modriča je valjda jedna od rijetkih čiji su gradski vodovod i stara kanalizaciona mreža od 2001. u privatnim rukama. Tek izgrad-njom nove kanalizacione mreže 2009. Opština je postala njen vlasnik, ali mnoga nova naselja, u kojima živi između 7.000 i 7.500, još nemaju ka-nalizaciju. I to je jedan od gorućih problema.

U gradu više nema divljih deponija, a dežurne komunalne službe odvoze smeće i

tokom vikenda, dakle subotom i nedjeljom. Za Modriču mnogi kažu da je Rafi nerija ulja

njen glavni simbol, po kojem je prepoznatljiva i van granica Bosne i Hercegovine. Obnavljan-jem njenih pogona, poslije višegodišnje pauze, Rafi nerija je ponovo počela s radom drugog aprila 2009. godine, u sklopu ruske kompanije „Zarubežnjeft“. Prethodno je dobila sve neo-phodne saglasnosti, pa i okološke dozvole, za proizvodnju hidrokrekovanih baznih ulja i čvrstog parafi na. Zanimljivo je da u zapadnoj Evropi

samo još jedna tvornica proizvodi ista ulja, tako da modrička Rafi nerija, kako ističe generalni direktor Pero Dugić, radi punim kapacitetom.

U krugu Rafi nerije zasađeno je cvijeće, a počeli su da se šepure i pauni i slijeću rode, što je povoljan ekološki predznak.

Zasad jedini problem predstavlja stara deponija Garevac, gdje je otpad odlagan još prije rata. A u poratnom periodu, u tom području izgrađeno je i nekoliko stambenih objekata. Prob-lem je ljudski, kako ističe načelnik Opštine Mlad-en Krekić, jer je riječ uglavnom povratničkom naselju. Stoga svi vjeruju da će problem biti riješen na obostrano zadovoljstvo, mada će za saniranje deponije biti potrebna velika sredstva.

Otkud crvene ovce „Za sve dobronamjerne otvoreni smo da

im bude bolje.“ Tim riječima zamjenik načelnika Opštine Prijedor Milenko Đaković započeo je razgovor sa članovima eko-tima Helsinškog komiteta, navodeći niz poteza koje je učinila opštinska vlast kako bi oplemenila okoliš, te tako doprinijela većem ostvarenju prava svojih sugrađana na zdrav život i okoliš. Pri tome je sasvim otvoreno govorio i o problemima, jer gotovo da nema grada pod kapom nebeskom, posebno u našem regionu, kojeg ne muče isti ili slični problemi.

A da problema ima, članovi tima uvjerili su se i tokom kasnijih razgovora sa šefom Komu-nalne policije Miroslavom Krnetom, predstavni-com Doma zdravlja Sandrom Kusonjić, direk-torom ribnjaka „Saničani“ Lazom Marčetićem, te čelnicima „ArcelorMitala“.

Nakon što je naveo da se pojedine zakonske odredbe u oblasti ekologije mora mijenjati ili jas-nije precizirati, šef Komunalne policije pomenuo je brojne primjere narušavanja ekološke ravnoteže, od opasnog paljena automobilskih guma za vrijeme vjerskog praznika Petrovdana, do zagađivanja rijeka i obala, te parkiranja vozila na zelenim površinama. Naveo je da nema dovoljno inspektora, kao i da sudovi nisu dovoljno efi kasni.

Zanimljivu ekološku storiju iznio i Lazo Marčetić, direktor ribnjaka sa stogodišnjom tradicijom „Saničani“, udaljenom desetak kilometara od Prijedora i lociranom na ri-

jeci Gomjenica. Naveo je probleme sa pov-remenim zagađenjima vode kao i neredovnim vodosnabdijevanjem, posebno u određenim periodima, što se može odraziti i na uzgoj ribe. Apostrofi rao je moguće krivce, uz napomenu da je lokalna zajednica često bez uticaja da se stanje popravi.

U ime Doma zdravlja u Prijedoru „kolek-tivni zdravstevni karton“ prezentovala je Sandra Kusonjić, navodeći kako je poslije rata povećan broj oboljelih od karcinoma. Istovremeno, sman-jen je natalitet.

Na kraju, uslijedio je i razgovor u Arcelor-Mitalu, kome neki pripisuju određene propuste vezane za okoliš.

Navodeći da svakom problemu treba prići svestrano, menadžer Arcelor-Mitala Murari Mukheredži rekao je „da prvo treba utvrditi prave uzroke a onda pristupiti njihovom rješavanju“. Kao primjer naveo je „crvene ovce“: „Mještani tvrde da je do toga došlo usljed eksploatacije rude. A malo ko postavlja pitanje otkud one u kru-gu površinskog kopa. Ili, u pogledu presušivanja rijeka, svi traže krivca na drugoj strani, a malo ko pominje klimatske uslove, koji takođe mogu biti uzrok tome. Nikada ni za šta nismo stopos-totno tvrdili da smo bezgrešni, ali sve prvo treba ispitati. A u mnogim prilikama i pomagali smo mještanima, na primjer, prilikom izgradnje puta, jer mnogi od njih su naši uposlenici“.

Što se tiče zdravstvenog stanja radnika Arcelor-Mitala, menadžer je rekao da se ve-lika pažnja poklanja zaštiti na radu, te da tokom posljednjih 18 mjeseca nijedan uposlenik nije za-dobio povredu tokom proizvodnog procesa.

Brojne poukeŠta na kraju reći, poslije obilaska pet opština,

Prijedora, Modriče, Travnika, Hadžića i Ilidže? Eko-slika, toliko bitna za ljudska prava u oblasti okoliša i održivog razvoja, daleko je od idealnog, ali, srećom, daleko i od sumornog. Uostalom, ni mnogo razvijenije zemlje, poput SAD ili nekih članica Evropske unije, ne mogu se pohvaliti idealnom slikom. Uzmimo nedavnu katastrofu u Meksičkom zalivu ili u Mađarskoj, te problem jed-nog od najljepših italijanskih gradova Napulja sa odvozom smeća. Ili bugarsku ekološku Ahilovu petu, nuklearku Kozloduj, kao i sve one havarije koje su do sada imale nuklearke diljem svijeta, a ima ih 443 (u EU 148, SAD i Kanadi 122, Aziji 108, Rusiji 58, Južnoj Americi šest i u Africi dvije). Svaka predstavlja potencijalnu opasnost.

Jedno je izvjesno, pravo na zdrav život i okoliš možemo osigurati samo ukoliko poštujemo pravo prirode da i ona uživa u ovozemaljskim ljepotama. Dakle, da je poštujemo. To je obostran proces...

Monitoring ostvaren u saradnji Fondacije Hajnrich Böll i Helsinškog komiteta BiH može tome svakako doprinijeti.

Slobodan STAJIĆ

Upozorenje na Vrelu Bosne Regionalna deponija Mošćanica kod Zenice

glasnik20

Izbori 2010.

Kako nije došlo do izmjene Ustava BiH, u svjetlu presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga u slučaju Sejdić – Finci, i opći izbori 2010. održani su 3. oktobra pre-ma ranijim ustavnim i odredbama izbornog sistema. To znači da su građani - imali pri-liku da biraju članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine - dva iz Federacije BiH (pred-stavnika bošnjačkog i predstavnika hrvatskog naroda) i jednog iz Republike Srpske (pred-stavnika srpskog naroda).

Izbori su održani i za poslanike i zas-tupnike u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH (PD PS BiH) ukupno njih 42 i to 28 iz Federacije BiH (iz pet izbornih jedi-nica) i 14 iz Republike Srpske (iz tri izborne jedinice) .

U Federaciji BiH je izabrano i 98 poslan-ika (iz 12 izbornih jedinica) u Predstavnički dom Parlamenta tog entiteta, a u Repub-lici Srpskoj, osim 83 poslanika za Narodnu skupštinu (iz šest izbornih jedinica), pred-sjednik i dva potpredsjednika tog entiteta.

Opći izbori su održani i za poslanike u deset kantonalnih skupština u Federaciji BiH. U skladu sa ustavnim odredbama u skupštine Tuzlanskog, Zeničko - dobojskog, te Sarajevskog kantona birana su po 35 poslanika, Unsko - sanskog, Srednjobo-sanskog i Hercegovačko-neretvanskog po 30 poslanika, Bosanskopodrinjskog i Kantona 10 (Livanjskog) po 25 poslanika, Zapadnohercegovačkog 23 poslanika i u Skupštinu Posavskog Kantona 21 zastupnik.

Predsjedništvo u funkcijiU skladu sa rezultatima izbora za članove

Predsjedništva izabrani su Bakir Izetbegović kao Bošnjak i Željko Komšić kao Hrvat jer su dobili najveći broj glasova među kandi-datima iz svog konstitutivnog naroda. Treći član Predsjedništva, iz reda srpskog naroda, biran je neposredno sa teritorije Republike Srpske, a izabran je Nebojša Radmanović koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasali na teritoriji tog entiteta. Mandat članova Predsjedništva traje četiri godine.

Bakir Izetbegović je kao kandi-dat za bošnjačkog člana ispred Stranke Demokratske Akcije osvojio 162.831 glasova

ili 34,86 odsto. Kandidat Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudin Radončić osvojio je 142.387 glasova, odnosno 30,49 odsto i kan-didat Stranke za BiH Haris Silajdžić 117.240 glasova ili 25,10 odsto.

Nebojša Radmanović, kao kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata za srpskog člana, osvojio je 295.629 glasova ili 48,92 odsto, kandidat Koalicije “Zajedno za Srpsku” Mladen Ivanić osvojio je 285.951 glasova, odnosno 47,31 odsto, a kandi-dat Saveza za demokratsku Srpsku Rajko Papović 22.790 glasova ili 3,77 odsto.

Kod prebrojavanja glasačkih listića evi-dentiran je veliki broj nevažećih glasačkih listića, što je izazvalo sumnje u izborni inženjering. To je bio razlog da CIK BiH izvrši dodatnu provjeru svih zapisnika sa biračkih mjesta. Tamo gdje su utvrđene određene sumnje i moguće nepravilnosti naređeno je ponovno brojanje glasova. Odnosilo se to di-jelom i na listiće koji su odlučivali o članovima Predsjedništva. Prema podacima CIK-a BiH

na izborima za srpskog člana Predsjedništva BiH evidentirano je najviše nevažećih glasačkih listića čak 66.147 ili 10,94 posto, za bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva ukupno 74.906 ili 7,32 posto.

Novoizabrani članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, šestog po redu, preuzeli su svoje dužnosti 10. 11. 2010. obećavajući zajednički rad tokom svojeg četverogodišnjeg mandata i u smjeru euroatlantske integracije zemlje. U svojim inauguracijskim govorima sva trojica političara kazali su kako će raditi na integraciji BiH u EU, ističući potrebu di-jaloga u zemlji u kojoj je nacionalistička re-torika poticala političke napetosti u protekle četiri godine.

Nebojša Radmanović, koji je osvojio drugi mandat na općim izborima bit će prvi na rotirajućem mjestu predsjedavajućeg Predsjedništva i obnašat će dužnost idućih osam mjeseci. Potom će predati svoje dužnosti hrvatskom članu Predsjedništva Željku Komšiću, koji je također novi stari član

KASNI IMPLEMENTACIJA IZBORNIH REZULTATA

U Federaciji BiH probijeni svi rokovi, a to se automatski prenosi i na državni nivo sa izuzetkom Predsjedništva Bosne i Hercegovine

Tročlano Predsjedništvo, preuzelo dužnost 10.11.2010. polaganjem svečane zakletve

glasnik 21

Predsjedništva. Jedini novi član ovog kolek-tivnog tijala je Bakir Izetbegović.

Predsjedništvo će nastojati da sve odluke donosi konsenzusom, odnosno saglasnošću sva tri člana. Međutim, kada je riječ o pre-govaranju, otkazivanju i ratifi kovanju ugovora Bosne i Hercegovine odluku mogu donijeti dva člana Predsjedništva, ukoliko svi pokušaji da se postigne konsenzus ne uspiju.

Bez Hrvata u čelništvu RS-aPredsjednik i potpredsjednici Republike

Srpske birani su direktno, sa liste kandidata za predsjednika RS i to tako što je za pred-sjednika izabran kandidat koji je ostvario najveći broj glasova, a za potpredsjednike kandidati iz druga dva konstitutivna naroda koji su imali najveći broj poslije kandidata izabranog za predsjednika, ali i najveći broj glasova od svih drugih kandidata iz svog naroda.

Kandidat SNSD-a za predsjednika RS Milorad Dodik osvojio je najviše glasova - 319.618, ili 50,52 odsto, kandidat Koalicije “Zajedno za Srpsku” Ognjen Tadić 35,92 odsto ili 227.239 glasova, dok je Dragan Đurđević, kandidat Srpske radikalne stranke “Dr Vojislav Šešelj”, dobio 1,29 odsto ili 8.178 glasova. Za predsjednika/potpredsjednika iz reda bošnjačkog naroda kandidat SDP-a BiH Enes Suljkanović osvojio je 2,44 odsto od uk-upnog broja glasova ili 15.425 glasova, dok je kandidat Narodne demokratske stranke za predsjednika/potpredsjednika RS iz reda hrvatskog naroda Emil Vlajki osvojio 0,96 odsto ili 6.101 glas. Kada je u pitanju izbor za predsjednika i potpredsjednike RS-a evi-dentirano je ukupno 38.082 nevažeća listića ili 6,02 posto.

Novoizabrani predsjednik i potpredsjed-nici Republike Srpske su 15. 11. 2010. na sjednici konstituirajuće Skupštine RS položili svečanu zakletvu, čime su preuzeli te funkcije u naredne četiri godine. Dodik je osmi pred-sjednik Republike Srpske. Prema Ustavu Republike Srpske, predsjednik RS predlaže kandidata za predsjednika Vlade, ali može zatražiti i njegovu ostavku ili ga razriješiti dužnosti, ukoliko on odbije da podnese os-tavku. Također može zatražiti i stav Vlade po određenom pitanju, ali i sazvati sjednicu

Vlade i staviti na dnevni red pitanja iz njene nadležnosti.

Predsjendik RS može raspustiti Narodnu skupštinu RS, ali i sazivati sjednice NSRS. Ima pravo predlagati zakone i druge propise, može bez ograničenja pokrenuti postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom RS, te može predložiti izmjene Ustava RS.

Nepoštivanje rokovaNakon što je Mandatno-imunitetsko

povjerenstvo Narodne skupštine RS-a veri-fi ciralo mandate 83 narodna zastupnika, oni su za predsjednika ponovno izabrali Igora Radojičića, a za njegove zamjenike Ramiza Salkića iz SDA i Snježanu Božić iz SDS-a. Tako se desilo da su Hrvati ostali bez svog predstavnika u čelništvu RS-a čime se krši odluka o konstitutivnosti naroda. Igor Radojičić je tim povodom kazao da će se u idućem razdoblju pokrenuti inicijativa za iz-bor trećeg potpredsjednika. Tome bi trebale prethoditi izmjene Ustava Republike Srpske i Izbornog zakona čime bi bio omogućen izbor još jednog potpredsjednika Narodne skupštine RS-a, a iz reda hrvatskog naroda.

Rok za konstituiranje Doma naroda Par-

lamenta FBiH koji broji ukupno 58 delegata/izaslanika - po 17 u klubovima bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda, te sedam iz reda ostalih istekao je 23. novembra, odnosno 20 dana nakon što je CIK BiH objavio konačne rezultate općih izbora (3. novembra), a da do tada niti jedan od deset kantona u FBiH nije izvršio njihov izbor. To nije učinjeno ni do za-tvaranja ovog broja Glasnika.

Na osnovu rezultata posrednih izbora (glasanje za liste u NSRS) za delegate Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH (broji ukupno 15 delegata/izaslanika) iz Republike Srpske izabrano je pet predstavnika u Klub srpskog naroda. Dva delegata u državnom Domu naroda imat će SNSD, a po jednog DNS i SDS.

Izbor delegata, po pet u klubove bošnjačkog i hrvatskog naroda izvršit će se nakon konstituiranja Doma naroda Par-lamenta FBiH gdje se oni i biraju - u Klubu bošnjačkih delegata koji broji 17 članova, te Klubu izaslanika hrvatskog naroda sa također ukupno 17 članova.

No, ono što je evidentno kada je u pitanju izbor delegata/izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH jeste da se njihovo im-

Ambasador Gary D. Robbins, šef Mis-ije OSCE-a u BiH dan nakon održavanja općih izbora sastao se sa članovima Cen-tralne izborne komsije (CIK). Tom prilikom je naglasio da su građani BiH odabrali svoje političke predstavnike, te da ti pred-stavnici sada moraju postići rezultate koje

građani od njih zahtijevaju. Ambasador Robbins je pohvalio rad CIK-a, i izjavio

-Tehnički uspjeh provedbe ovih važnih izbora pokazao je predanost i stručnost Centralne izborne komisije BiH. Rast u odazivu birača je nešto čemu smo se svi nadali, odnosno da se čuje glas svih ljudi ove države. Sada svi želimo da novoizabrani predstavnici građana počnu raditi na iznalaženju najboljih rješenja za probleme koji su od velikog značaja građanima BiH, uključujući i napredak koji će omogućiti približavanje države Evropskoj uniji, na-veo je ambasador.

Ambasador Robbins, je pozdravio i ratifikaciju rezultata općih izbora i čestitao CIK-u na uspješnoj provedbi ovih važnih izbora.

-Komisija, koju predvodi predsjednica Irena Hadžiabdić, svoje zadatke obavila je na djelotvoran, transparentan i profesion-alan način, rekao je Robbins, te naveo da je Misija OSCE-a spremna i dalje pružati podršku značajnom radu CIK-a BiH.

Misija OSCE-a u BiH:

TEHNI^KI USPJEH PROVEDBE

Gary D. Robbins

glasnik22

enovanje neće moći obaviti u prvom krugu. Naime, među poslanicima u kantonalnim skupštinama u FBiH nema dovoljan broj izabranih predstavnika svih konstitutivnih naroda i ostalih kako bi se izvršio izbor u skladu sa odredbama Ustava FBiH.

Analize pokazuju da je Socijaldemokrats-ka partija BiH sa osvojenih 35 mandata više

(u odnosu na 2006.) najveći izborni dobitnik proteklih općih izbora u Bosni i Hercegovini. Uz poziciju člana Predsjedništva, analiza pokazuje da je SDP uspio osigurati poziciju potpredsjednika Republike Srpske, dok je od zakonodavnih tijela najveći dobitnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH gdje je broj zastupnika povećao za čak 11 i sada

ima 28 poslanika. I u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH SDP je osigu-rao i to tri poslanička mjesta više, tako da ih sada ima osam, a u Narodnoj skupštini RS-a gdje je dobio dva mandata više nego je imao u novom sazivu ima tri.

Na kantonalnom nivou SDP je najveći us-pjeh zabilježio u Zeničko - dobojskom (ZDK) gdje je učešće svojih predstavnika povećao za pet (ima 10), ali i Kantonu Sarajevo (KS), Srednjobosnakom (SBK) i Hercegovačko - neretvanskom (HNK) gdje je dobio po tri mandata više u odnosu na ranije. Sada u KS ima deset, SBK šest, a u HNK pet man-data. Dva zastupnika više SDP je osigurao u Unsko-sanskom kantonu (USK) - (sada ima osam), isto kao i u Tuzlanskom kantonu (TK) gdje je sada 13 predstavnika SDP-a. U Bosnaskopodrinjskom kantonu (BPK) SDP je povećao svoje učešće za jednog zastupnika (sada ima sedam), dok je u Kantonu 10 (Li-vanjskom) zadržao isti broj kao i do sada - je-dan. Jedini kanton gdje je SDP izgubio jedno poslaničko mjesto je Posavski kanton (PK) gdje će ubuduće imati jednog predstavnika.

Drugi najveći izborni dobitnik je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH sa 15 man-

Helsinški komitet za ljudska prava u BiH je pratio tok predizborne kampanje koja je prethodila opštim izborima, a vršio je i nadg-ledanje samog izbornog procesa 3. oktobra, naglašeno je u saopćenju koje je potpisao tadašnji v.d. predsjednika Sinan Alić, iz ove nevladine organizacije dan nakon održanih općih izbora. Navedeno je da je naglasak u praćenju predizborne kampanje stavljen je na ponašanje političkih subjekata kao i od-nos medija prema kampanji.

-Uočljivo je da politički akteri nisu u toku kampanje odstupili od ranije oprobanih me-toda. Domnirao je nacionalno obilježen dis-kurs sa obilježjima jezika mržnje uz vema naglašen demagoški pristup osnovnim temama kao što su zapošljavanje i socijalna politika. I dalje se krivci za teško stanje u zemlji traže u pripadnicima drugih naciona-lnih grupacija odnosno u drugom entitetu, a olako i bez konkretnih pokazatelja se obećava otvaranje desetine hiljada radnih mjesta kao i socijalna pravda.

Pojedini politički akteri su u toku kam-panje pokušali da diskvalifi kuju svoje rivale

i političke protivnike služeći se neistinama i podmetanjima. U ovome su prednjačili oni političari koji u svom vlasništu imaju medije ili imaju nedvojben uticaj na uređivačku poli-tiku pojedinih javnih glasila.

Kao i u prethodnim kampanjama, i ovaj put je zabilježeno manipulisanje djecom i kršenje prava djeteta, bilo kroz njihovo isti-canje na propagandnom materijalu, bilo kroz njihovo prisustvo na nekim predizbornim skupovima.

Jedna broj stranih državnika, poseb-no iz susjednih zemalja, bio je aktivno uključen u promovisanje nekih političkih partija što svakako nije doprinijelo demokratičnosti izbora i slobodi glasača pri izboru za koga glasati.

Predizborni period je protekao u vidnim nastojanjima jednog broja političkih partija da kupe glasove birača što bi moralo biti pred-metom istrage nadležnih institucija, agen-cija za provođenje zakona i Centralne izborne komisije prije svega, saopćeno je iz HK BiH.

Monitori Helsinškog komiteta, među kojima su bili i aktivisti iz sedam zemalja, na

dan izbora obišli oko 200 biračkih mijesta u 18 opština. Njihova osnovna zapažanja se odnose na činjenicu da svi članovi biračkih odbora nisu dovoljno edukovani za složen i komplikovan proces izbora kakav postoji u BiH. U tom kontekstu, sugerisano je i post-avljanje većeg broja kabina za glasanje, s obzirom na to da proces glasanja traje rela-tivno dugo.

Uočeno je i korištenje mobilnih tele-fona od strane članova biračkih odbora i posmatrača iz političkih partija u prosto-rima i u vrijeme u kojima to nije dozvoljeno. Zabilježeni su i slučajevi kršenja Izbornog zakona tako što je jedno lice glasalo za više članova porodice. U Doboju – Makljenovcu je konstatovano da hodža dovodi organizo-vano vjernike na glasanje.

Svakako najveći problem stav je HK BiH predstavlja enormno visok broj nevažećeih listića što nameće obavezu svim nadležnim organima da detaljno i krajnje odgovorno ispitaju ovaj fenomen, preduzmu odgovarajuće korake i o tome izvijeste javnost.

Helsinški komitet u BiH

KAMPANJA U ZNAKU JEZIKA MRŽNJE I DEMAGOGIJE

glasnik 23

data više nego ranije. Najveći broj zastupničkih mandata više HDZ BiH je dobio u PD Parla-menta FBiH i Zapadnohercegovačkom kan-tonu (ZHK) po četiri, pa tako u PD PFBiH da-nas ima 12, a Skupštini ZHK 13 zastupnika. U HNK HDZ BiH je dobio tri mandata više (ima 10), Kantonu 10 (Livanjskom) dva više (ima sedam), a PK i SBK po jednog više, gdje sada ima osam odnosno sedam zastupničkih mandata. HDZ BiH je osigurao i jedan man-dat u TK gdje do sada nije bio parlamentaran, dok je u PS BiH zadržao isti nivo zastupnika (tri) isto kao i ZDK (dva). Jedini gubitnik HDZ je u RS-u gdje je ostao bez mjesta potpred-sjednika tog entiteta.

Izborni dobitnici su i Narodna stranka Radom za boljitak (NSRB) i to sa ukupno 12 mandata više nego do sada, Demokratski narodni savez (DNS) i to sa ukupno tri man-data više nego ranije, te Srpska demokratska stranka (SDS) koja će ubuduće imati dva mandata više - po jedan u NSRS (ukupno 18) i PD PS BiH (četiri). Pozitivan ishod napravila je i Socijalistička partija (SP) u koaliciji sa Partijom ujedinjenih penzionera (PUP) pa će tako imati jedan zastupnički mandat više u NSRS nego do sada (ukupno četiri).

Daleko je više gubitnika. Najviše manda-ta, čak 62 izgubila je Stranka za BiH (SBiH). Osim pozicije člana Predsjedništva BiH, ova stranka je ostala čak bez 15 mandata u Predstavničkom domu Federalnog parla-menta. Sada ih ima devet. Izgubila je i šest mandata Predstavničkom domu Parlamen-tarne skupštine BiH. Sada ima samo dva. U Skuštini RS-a je ostala bez mandata, a u pre-thodnom sazivu je imala četiri. SBiH je najviše mandata izgubila u kantonima: u KS čak de-vet (ima četiri), u ZDK je ostala bez sedam (sada četiri), te SBK gdje je ostala bez pet mandata (sada dva). Po četiri mjesta SBiH je izgubila u BPK (sada četiri), te TK (ostala na tri), dok je u USK (osvojila tri) i HNK (ima dva) ostala bez po tri mandata u odnosu na ranije stanje. U PK SBiH je zadržala isti nivo (jednog poslanika), dok je u Kantonu 10 (Li-vanjskom) izgubila jednog i time i na toj razini prestala biti parlamentarna.

Druga stranka po broju izgubljenih man-data je Stranka demokratske akcije (SDA) koja je ostala bez ukupno 27 mandata. Veliki gubitnik je i Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990) koja je ostala bez 17 man-data. Najviše mandata, po četiri, stranka je izgubila u ZHK (ostala na četiri) i HNK (spala na tri), kao i u PD PFBiH gdje je izgubila četiri mandata u odnosu na ranije stanje - u ok-

viru Koalicije Hrvatsko zajedništvo (sada ima svoja tri predstavnika).

Od stranaka koje su po prvi puta ušle u parlamente i skupštine na općim izborima 2010. godine najznačajniji uspjeh napravio je Savez za bolju budućnost (SBB) sa osvojenih 46 mandata. Ta stranka je najviše mandata - 13 dobila u PD Parlamenta FBiH, te četiri u PD PS BiH. Kada je riječ o kantonima SBB je najzastupljeniji u KS gdje ima sedam po-

slanika, potom ZDK sa pet, TK i SBK sa po četiri, BPK tri, HNK tri, USK dva i PK sa jed-nim poslanikom.

Protekli opći izbori inače, bili su najskuplji od Daytona i za njih je utrošeno 12.615.679 KM, od čega je 8,5 miliona KM izdvojeno iz budžeta institucija BiH, dok je ostatak troškova procjena koje su imale općine.

Almir TERZIĆ

Na redovnim biračkim mjestima od up-isanih 3.073.091 birača na izbore je izašlo 1.757.186 ili 57,18 posto. Od ukupno up-isanih 36.673 birača za glasanje putem pošte (iz inozemstva) i u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH, koji su inače, organizirani po prvi puta u ambasa-dama i konzulatima u Njemačkoj, Danskoj, Austriji i Norveškoj (ukupno sedam biračkih mjesta) glasalo je njih 23.020 ili 62,77 posto. Prema podacima Centralne izborne komisije BiH od ukupno 13.878 birača up-isanih za glasanje u odsustvu na birališta se odazvalo njih 5.494 ili 39,59 posto. Od ukupno 8.589 upisanih za glasanje „lično“ svoje biračko pravo ostvarilo je njih svega 882 ili 10,27 posto, a potvrđeni su i listići za 663 birača koji su glasali na nepotvrđenim glasačkim listićima.

***Gledajući polnu strukturu - glasalo

je više muškaraca njih 900.137 ili 50,37 posto od evidentiranih 1.561.099 (49,84 posto ukupnog broja birača). Žena je glasalo 887.077 ili 49,36 posto od uku-

pno registriranih 1.571.132 (50,16 posto ukupnog biračkog tijela).

***Na sam dan izbora u BiH djelovalo je

ukupno 5.276 biračkih odbora sa ukupno 48.000 članova i njihovih zamjenika.

***Na pet biračkih mjesta u Općini

Čapljina došlo je do zloupotrebe biračkih spiskova, odnosno dopisivanja birača koji su glasali, pa su tamo izbori ponov-ljeni u nedjelju, 7. novembra. Tako je uk-upno 3.588 birača moralo ponovno gla-sati za kandidacijske liste za Skupštinu HNK. Protiv članova i zamjenika članova biračkih odbora koji su počinili prekršaje CIK BiH je dostavio izvještaj Tužiteljstvu BiH na očitovanje i utvrđivanje njihove eventualne kaznene odgovornosti.

Milorad Dodik, prilikom polaganja svečane zakletve

glasnik24

Održana 31. i 32. Škola ljudskih prava Helsinškog komiteta BiH

^UTI I RAZUMJETI DRUGOG

Polaznici 31. i 32. generacije Škole ljud-skih prava održane u Sarajevu, u organizaciji Helsinškog komitetaza ljudska prava u Bosni i Hercegovini BiH, a uz pomoć Helsinškog komiteta Norveške, mladi iz Sarajeva, Sto-ca, Mostara i Prijedora, gotovo jednoglasno kažu da poslije ove Škole neće biti isti. Neki će dva puta razmisliti prije nego pomisle ili kažu nešto loše o drugima, drugi će promi-jeniti ponašanje i prema vršnjacima i prema starijima, treći će biti hrabriji i uporniji kod traženja svojih prava. A svi oni bi voljeli da se u budućnosti bave zaštitom ljudskih prava ili barem širenju priče o značaju poštivanja tih prava. No, ono što je možda najvažnije, ali ne za njih nego za sve građane u Bosni i Herce-govini, jeste da su do kraja Škole postali pri-jatelji, bez obzira na grad iz kog dolaze, a za Glasnik su priznali da su o svojim kolegama iz drugih gradova imali predrasude koje su tokom škole nestale!

Haris Ikanović je iz Ljubije kod Prijedo-ra. Pohađa treći razred gimnazije i jako mu se svidjela Škola.

- Najzanimljivije su mi bile radionice jer su bile jednostavne, ali poučne. Razgovarali smo o predrasudama, polnim jednakostima, aktivizmu mladih... Mogli smo naglas reči šta mislimo – priča Haris. Cijeni da se tamo gdje on živi ljudska prava baš i ne poštuju. - Krše se prava manjina, ima polne diskriminacije, diskriminacije ima i u školi. Rasprostranjeno je nasilje nad ženama, ali se o tome ne govori, odnosno teško da se bilo ko odluči da priča o tome – kaže Haris i dodaje: - Prije ove škole baš i nisam razmišljao o ljudskim pravima, a sada ću svaki put razmislite prije nego do-nesem sud o nekom. Tu mislim i na ljude koji su gej. Njih ima svuda oko nas, a svi se prave kao da ništa ne vide. Ubuduće ću zaista voditi računa o ljudskim pravima svih.

Duško Milojica je drugi razred gimnazije Sveti Sava u Prijedoru i tvrdi da mu je sve što je slušao bilo poučno i zanimljivo: - U Pri-jedoru nema škola ljudskih prava, a do sada smo o tome slušali nešto u osnovnoj školi, ali ne kao ovdje, kroz radionice u okviru kojih smo razgovarali, razmišljali... Najviše mu

se dopala priča o diskriminaciji jer misli da je ima svuda oko nas, ali ga najviše pogađa diskriminacija koju nastavnici provode u školama. - Iživljavaju se na učenicima, galame, vrijeđaju ih. Mi posije takvih situacija razgovaramo sa pedagogom, pa ona razgo-vara sa nastavnikoma i nekada bude bolje – kaže Milojica.

Nejla Huskić je učenica Prve gimnazije u Sarajevu. Njoj su bile najzanimljivje vježbe povjerenja i prepoznavanja predrasuda i uopšte rad u grupama. Ona u svojoj školi često primjećuje diskriminaciju. - Ima je prema Romima i prema svim osobama koje su drugačije ili različite, prvenstveno prema homoseksualcima. Prema njima se skoro svi ponašaju drugačije, diskriminiraju ih, izbacu-ju ili i ne primaju u grupe – priča Nejla. Kaže da među svojim prijateljima ima gej-osobe i da joj oni ne smetaju.

Bakir Behmen i Sena Zećo su iz Stoca i ne razdvajaju se. I izjavu za Glasnik daju naizmjenično odgovarajući na pitanja. Vele da će po povratku u Stolac zajedno organi-zovati čas odjeljenske zajednice na kom će svojim drugarima ispričati sve što su čuli. I njima se najviše svidjelo što su radili u gru-pama ili kako rekoše «interaktivni rad u kom i oni mnogo govore bez pritiska». Uvjereni su da će se po povratku u Stolac odlučnije boriti za svoja prava. - Imali smo neko os-novno znanje o ljudskim pravima i njihovom

značaju, a sada smo dosta proširili i znanje i osjećaje. Više neću biti isključiv prema, re-cimo, seksualnim manjinama – priča Sena.

I Bakir i Sena i osjećaju i vide da se u Stocu generalno krše ljudska prava. – Njag-ore je što se svi pomalo navikavamo na to. Najgora je segregacija u školama. Djeca koja pohađaju nastavu po planu i programu FBiH uče po hrvatskom planu i programu. Drugi problem je što mi gimnazijalci nemamo svoju školu i već tri mjeseca nismo dobili odobrenje za rad, pa nam je sada cijela ova školska go-dina upitna, ne znamo hoće li nam je Mini-starstvo priznati – žali se Bakir.

Marija Buljan je iz Stare gimnazije u Mostaru i dopalo joj se biti polaznik škole: - Neke stvari o ljudskim pravima prije ove škole uopšte nisam znala i sigurna sam da ću se promijeniti poslije ovog. Shvatila sam da ne valja imati predrasude i šikanirati ljude, a ja sam do sada često mišljenje o nekom donosila na osnovu prvog utiska i predra-suda – kaže Marija.

Đeneta Boja je iz Sarajeva, iz Prve gim-nazije. Kaže da svuda oko nje ima mnogo kršenja ljudskih prava, a najviše je pogađa kada nastavnici nisu fer prema učenicima, ali ni učenici prema profesorima. Cijeni da joj je Školi HK donijela nova znanja. - Ovdje sam naučila mnogo o ljudskim pravima, ali i to da se, kada imamo neki problem, možemo obra-titi Helsinškom komitetu, ali i drugim instituci-

Reporter Glasnika zabilježio impresije mladih iz Sarajeva, Prijedora, Mostara i Stoca nakon petodnevne obuke

glasnik 25

jama za zaštitu ljudskih prava. Ipak, mislim da je najvažnije što sam naučila to da se borim protiv predrasuda jer, evo, kada sam polazila u ovu školu imala sam predrasude prema ljudima koje ću ovdje sresti, ali sada sam shvatila da ne treba odluke o ljudima donositi na osnovu prvog utiska ili neke pret-postavke. Kaže da je mnogo naučila i o tome kako da mirnije razgovara s ljudima. Voljela bi da se, kada odraste, i sama bavi promoci-jom i zaštitom ljudskih prava kao predavač u školama ili na skupovima sličnim ovom na kom je sada bila.

Armina Muraspahić i Dženeta Glamoč, obje gimnazijalke iz Mostara su takođe za-dovoljne Školom i drago im je što su došle. Obje bi voljele da se po završetku redovnog školovanja bave ljudskim pravima. - Poslije ove škole smo hrabrije, bar ja tako osjećam, i čini mi se kao da sada imamo kao neku ruku koja nas gura s leđa i koja se zove Helsinški komitet. Sigurno ćemo ubuduće biti hrabrije i drugačije ćemo se ponašati. Shvatili smo da i ljudi druge nacionalnosti i u drugim sredi-nama imaju iste probleme kao i mi i da bi za-jedno u budućnosti mogli mnogo šta promi-jeniti – kaže Armina.

Dženeta očekuje da će poslije ove škole znati naći pravi način da riješi probleme. - Mi u Mostaru sada imamo ne dvije, nego tri škole pod jednim krovom: nastavni plan Federacije BiH, nastavni plan Hrvatske i Koledž UN-a. Zar ne bi sve tri te škole trebale imati jednu

upravu? Veliki problem je i podijeljenost Mo-stara na «lijevu» i «desnu» obalu. Neki ljudi nisu prešli rijeku Neretvu od početka rata u BiH ili nisu došli na Stari most na koji dolaze turisti iz cijelog svijeta – kaže Dženeta. Armi-na pominje debatu o gej-populaciji ili pravima seksualnih manjina. - Gej osobe stvarno im-aju izgrađenu ličnost, dobro su raspoloženi, vedri su i hrabri i prema njima nemam pre-drasuda, pa mi je bilo zanimljivo razgovarati o njima – priča Armina.

Una Regoje iz sarajevske Druge gim-nazije je oduševljena osmišljavanjem pro-jekata za mlade u oblasti ljudskih prava. - Naš rad u ovoj školi je bio baziran na radionicama i dobila sam inspiraciju da sve stečeno znanje prenesem barem na svoje drugove u razredu, na času odjeljenske zajednice. Sve što smo radili bilo je na veoma zabavan način jer do sada je svaki put sve bilo samo predavanja, odnosno slušanje, a sada smo razgovarali i diskutovali i bilo je mnogo za-bavnije, a i lakše i više se pamti – priča Una. Kaže da je i do sada znala mnogo o ljudskim pravima, ali da je u okviru Škole razgovarala i sa ljudima koji razmišljaju drugačije od nje i da je naučila da sluša. - Ranije sam mislila da vrijedi samo ono što ja mislim, ali sada sam shvatila da mladi ljudi mojih godina, iako misle drugačiji od mene, ne misle i ne govore gluposti. Naučila sma da slušam – kaže Una i najavljuje da će promijeniti svoj odnos prema svima, pa i prema starijima. U budućnosti bi

voljela da radi na smišljanju projekata koji bi garantovali poštivanje ljudskih prava.

Tokom Škole su se lijepo družile i Nina Kostić iz sarajevske Srednje ekonomske kole i Bogdana Kantar iz prijedorske Gim-nazije Sveti Sava. Postale su prave pri-jateljice. Smatraju važnim sve o čemu su razgovaralo tokom petodnevne nastave. - Sve ovo će nam pomoći da lakše i bolje sh-vatimo druge ljude. Posebno mi se svidjelo što smo radili u radionicama i grupama, a ne samo slušali predavanja. Igrice su posebno zanimljive i pomažu da mnogo bolje shvatimo ono o čemu govorimo – priča Nina. Bogdana pak vjeruje da je sa ovom Školom postala tolerantnija osoba. - Mnoge stvari su do sada bile samo termini za koje nisam znala ni šta tačno znače, a sada mi je to sve mnogo jas-nije i mogu čak i objasniti to nekom drugom. Vjerujem da ću sve ovdje naučeno zauvijek pamtiti jer sam to naučila na zanimljiv način - priča Bogdana. Nina smatra da je naučila i kako da rješava probleme, korak po korak, ali i tačno kroz koje korake. - Vjerujem da ću početi da mijenjam stvari u svojoj okolini i da

Teme koje su ovi mladi ljudi, učenici prvog, drugog i trećeg razreda gimnazije, obradili tokom Škole ljudskih prava su bile: stereotipi i predrasude; diskriminacija i kako je prepoznati, kako djelovati; nenasilna komunikacija; kultura dijaloga; sloboda izražavanja i pristup informacijama; ljudska prava spolnih i rodnih manjina; aktivizam mladih, ali i generalno stanje ljudskih prava u BiH, uloga nevladinih organizacija u zaštiti ljudskih prava, te polna jednakost i trafking. Prije svih pobrojanih tema su se upoznali sa Deklaracijom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Predavači su bili Subhija Glinac, Dženana Alađuz, Živica Abadžić, Srđan Dizdarević i Vera Jovanović.

Nejla Huskić

Armina Muratspahić

Haris Ikanović

Nina Kostić

Bakir Behmen

Jelena Marković

Sena Zeco

Bogdana Kantar

Jovana Prosić Hchr BH

Stefan Jović

Đeneta Boja

Marija BuljanUna Regoje

Duško Milojica Đeneta Glamoč

glasnik26

ću naći način da se suprotstavim autoritetima kada mislim da sam u pravu – kaže Nina.

Bogdanu je pak posebno dojmila tema vezana na nenasilnu komunikaciju. - Mislim da će mi ova priča o nasilnoj i nenasilnoj komunikaciji sigurno koristiti u budućnosti. Naučila sam i da je aktivno slušanje osnov za pozitivnu i uspješnu komunikaciju - kaže i prisjeća se da je i do sada vodila uglavnom pozitivne komunikacije, ali da će ubuduće još više poraditi na tome. Mnogo mladih ljudi ne zna ništa o tim tehnikama ili vještinama ne-nasilnih komunikacije, ali mi ćemo sada moći da im prenesemo stečeno znanje.

Važnim im se čini i sesija vezana za predrasude. Obje kažu da su ih imale i da će ih imati i ubuduće, ali da sada razumiju porijeklo predrasuda. - Predrasude su samo nedostatak informacija o nekom i ubuduće ću se truditi da o ljudima koje srećem saznam što više prije nego donesem stav o njima- kaže Bogdana.

Nina smatra da u njenoj školi ima mnogo kršenja ljudskih prava, prvenstveno do profe-sora prema učenicima. Tokom jedne od ses-ija je govorila o problemima u školi, o reor-ganizaciji razreda i lošoj organizaciji nastave stranih jezika u slučajevima kada svi učenici iz jednog razreda ne uči isti strani jezik...

Bogdana pak upozorava da je različit odnos prema muškarcima i ženama jako prisutan i u školi i u svakodnevnom životu. - Stalno se govori o tome šta žene mogu ili ne mogu i to je čista diskriminacija – kaže ona, a Nina dodaje da joj smeta i diskriminacija prema starijima. Obje najavljuju kako će u svojim školama, koristeći stečena znanja, napraviti radionice na časovima odjeljenske zajednice.

Stefan Jović je gimnazijalac iz Prijedora. Kaže da će poslije ove škole ljude posma-trati na drugi način, da će ih «stavljati u širi spektar». - Do sada sam imao predrasude prema nekim ljudima, ali ubuduće ću biti mnogo pažljiviji, stavljaću ih u širi spektar. Tu ne mislim na Rome ili pripadnike sek-sualnih manjina jer prema Romima sam se uvijek normalno ponašao, a pripadnika gej-populacije nemam u svom okruženju, ali mislim da ću biti spreman da otvoreno stanem u zaštitu ljudi čija se prava krše – kaže Stefan. Primjećuje da je diskriminacija prisutna u školama, posebno među djecom kada agresivni šikaniraju one tihe i mirnije, ali i među drugim grupama. Kaže da se tokom Škole govorilo o zakonima, o Deklaraciji i njenoj primjeni, o krešenju ljudskih prava i da

mu je to bilo zanimljivo jer u osnovnoj školi o tome nisu mnogo razgovarali. Najviše mi se dopalo predavanje o načinima nenasilne komunikacije, o tome kako nekom prići na li-jep način, bez grubosti. Naučio sam da treba biti strpljiviji, imati više ljubavi prema ljudima i shvatiti da nekog i jedna riječ može da povri-jedi, ali da, ako uspijemo da zauzdamo emo-cije i kada nismo raspoloženi i da racionalno reagujemo, stvaramo bolje odnose među ljudima - kaže Stefan.

Jovana Prošić je također iz Prije-dora. Ljudska prava su joj, kaže, i ranije bila u fokusu interesovanja, a u okviru pro-jekta Građanin u organizaciji Civitasa je obrađivala alkoholizam kod maloljetnika i po-bijedila na regionalnom takmičenju. Smatra da je sve što je naučila u sarajevskoj školi podjednako važno, ali joj je ipak najvažnije druženje sa ljudima iz drugih sredina. - Ovi susreti nam pomažu da imamo otvorenija shvatanja i da otvorenije gledamo na prob-leme. Ja recimo nisam znala da svuda u BiH ima mnogo problema i kršenja prava ili da moji vršnjaci i u drugim sredinama imaju iste probleme kao i ja ili moji drugovi u školi. Mi ćemo po povratku osnovati manje grupe i nastaviti sarađivati sa Helsinškim komitetom, praviti projekte i nastojati rješavati probleme – priča Jovana. Najviše je se dojmila tema

posvećena stereotipima i predrasudama. - I ja imam predrasude, ali sam shvatila da ih moram kontrolisati. Predrasude sam imala prema nekima manjinama, naprimjer prema seksulanim manjinama. Oko mene ima gej – ljudi i nekako ne mogu s njima da usposta-vim komunikaciju, drugačiji su mi i imam neku distancu, ali ovdje sam shvatila da su sasvim normalni i da im možda treba pomoć i razumijevanje. To ne znači da sam sada spremna podržati gej-paradu jer smatram da je to nepotrebno, da mediji pretjeruju s tim, no pojedince ću sada sasvim drugačije prih-vatati - kaže Jovana.

I Jelena Marković iz Prijedora je bila polaznica Škole. Kaže da će ubuduće biti mnogo tolerantija nego do sada. To je sve što je uspjela ispričati prije nego je uhvatio smijeh koji nije prestajao, a koji su izazvali njeni drugari iz drugog ćoška sobe u kojoj smo razgovarali. Na kraju je otrčala zajed-no sa svojim drugaricama. Ovaj mali detalj samo je djelić priče koja bi se mogla napisati o atmosferi koja je pet dana vladala među mladim ljudima iz, po mnogo čemu, različitih dijelova BiH, priče koja bi pokazala da su svi oni, ma koliko različiti, ipak isti: mladi, veseli, radoznali, otvoreni....

Rubina ČENGIĆ

Dženana Alađuz, predavač:- Ova grupa mladih učesnika Škole je bila odlična: prepuni pozitivne energije i veoma inter-

aktivni, a što je najzanimljivije - otvoreni su da slušaju jedni druge. Naime, s obzirom da dolaze iz različitih gradova, koji se nalaze ne samo u različitim dimenzijama već i svjetovima, veoma su bili otvoreni jedni prema drugima, spremni da se našale i na svoj i na tuđi račun bez zadnjih primisli. I ono što mislim da je najvažnije, uspjeli su otvoriti oči i uši prema „drugima“, prema oso-bama koje dolaze iz drugog vjerskog ili teritorijalnog miljea, što nije podržavano do sada u njiho-voj sredini, niti od strane roditelja niti profesora. I vidljivo je bilo da su i sami oduševljeni sobom i svojom hrabrošću jer su prevazišli predrasude i stereotipe u kojima su odgajani. Pokazali su da su željni razgovora o tome kako da se suoče sa svojom seksualnošću, sa seksualnošću drugih, kako da drže emocije pod kontrolom, kako da počnu preuzimati odgovornost za sebe i slično. Mislim da bi ih trebalo nastaviti educirati i na naprednim školama jer su mnogi od njih odličan potencijal i za nevladine organizacije i za građanski aktivizam – kaže Alađuz.

Subhija Glinac, predavač:- Iako iz različitih sredina, djelovali su kao formiran i uspješan tim u kome je svaki pojedinac

bio spreman saslušati različite poglede i otvoreno razgovarati o predrasudama, stereotipima prema drugom i drugačijem i o povredama ljudskih i dječijih prava u zajednicama iz kojih dolaze. Možda sam imala sreću da radim prva dva dana Škole tako da sam dio vremena posvetila izgradnji grupe i kreiranju sigurnog prostora u kome sam nastojala ohrabriti svakog učesnika da se uključi u rad, da iznese različita mišljenja i da razgovara o problemima sa kojima se susreću mladi u obrazovnim institucijama i sredinama u kojima žive. Cilj mi je bio da ih aktivno uključim u proces učenja o ljudskim pravima u kome nije bitno da samo usvoje nova znanja, nego je bitno da osjete jedni druge i zajedno djeluju u budućnosti. Za dva dana oni su zaista djelovali kao formiran tim spreman da razgovara i o vrlo osjetljivim pitanjima. Mislim da u njihovu buduću edukaciju vrijedi ulagati jer u njima vidim nukleus budućih aktivista i edukatora koji mogu doprinijeti unpređenju kulture ljudskih prava u BiH i izgradnji mira - cijeni Glinac.

glasnik 27

Pravnoj službi Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini obratila se Z.J. iz Zenice, majka malodobnog djeteta. I majka i dijete su slabog zdravstvenog stan-ja, a istovremeno se nalaze u teškoj materi-jalnoj situaciji.

Naime Z.J. je Služba za opću up-ravu i stambene poslove Općine Zenica, postupajući po zahtjevu Općine u predmetu vraćanja stana na raspolaganje na osnovu odredbi Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova i odredbi Zakona o upravnom postupku uručila Rješenje po kojem je Z.J. dužna isprazniti stan koji koristi kao alter-nativni smještaj. U protivnom, uslijediće pri-nudno iseljenje.

Iz razgovora sa Z.J. pravnica Helsinškog komiteta je ustanovila da je riječ o samohra-noj majci bez zaposlenja i bez ikakve im-ovine. Privremeno čisti stubište i na taj način prehranjuje sebe i dijete. S obzirom na kratkoću vremena između javljanja Z.J. Pravnoj službi HK BiH i datuma zakazanog iseljenja iz Helsinškog komiteta je interveni-sano prema načelniku Općine Zenica s mol-bom da on, u okviru svojih ovlaštenja i za-konskih mogućnosti, pokuša pronaći rješenje kako se majka i dijete ne bi našli na ulici.

Uslijedilo je obećanje načelnika kako će učiniti sve da pomogne ovoj socijalno ugroženoj porodici i prije zakazanog, za 07. 10. 2010., prinudnog iseljenja pronaći neki smještaj. Kako se to nije desilo, dva dana pred najavljeno iseljenje, 5. 10. 2010. Pravna služba je uputila novi dopis na istu adresu. Izražavajući zabrinutost za položaj u kojem se se našli oboljela Z.J. i njen mal-odobni sin.

Treće obraćanje pravnice uslijedilo je 23. 11. 2010. U službenom dopisu pravnica je navela: „Helsinški komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini je u pružanju pravne pomoći i zaštiti prava na „dom“ Z.J., iz Ze-nice, samohrane majke mldb. djeteta, us-

postavio kontakt sa cijenjenim naslovom, od kojeg je dobio obećanje u iznalaženju joj stambenog prostora, čiji troškovi zakupnine bi padali na teret Općine, a zbog izuzetno teške materijalne situacije u kojoj se nalazi, i lošeg zdravstvenog stanja.

Dato obećanje nije ispunjeno, a umjesto toga Z.J. ponuđen je Ugovor o zakupu, sačinjen od strane „Prevent“ Visoko (zakupodavac), koji utvrđuje u članu 3. da je imenovana (zakupoprimac) obavezna plaćati mjesečnu zakupninu u iznosu od 200 KM, kao i režijske troškove. Dakle, cjelokupna njena mjesečna pri-manja bi bila usmjerena na zakupninu stana.

Komitet ponovo podsjeća da je u svakoj situaciji zaštite prava građana/nki imao sa državnim institucijama iskren i profesionalan odnos, sa potpunom dobronamjernošću, koji se temelji na zajedničkim vrijednostima građanskih, civilnih inicijativa, saradnji soli-darnosti, socijalnoj pravdi, transparentnosti i sve ono što čini demokratsko društvo.

Stoga Komitet sa žaljenjem i zabri-nutošću ističe ovu situaciju, koja može stvoriti nepovjerenje, ne samo u lokalnoj zajednici, već i šire. Ponovno molimo da Općina Zenica preuzme obavezu plaćanja zakupnine za J. Z.“.

Petnaestak dana kasnije, 14. 12. 2010. Na adresu Helsinškog komiteta stigla je Obavijest Službe za opću upravu i stam-bene poslove koju je potpisala Arzemana Čeliković, pomoćnica načelnika: „U vezi Vašeg akta broj 175/10 – B.I. od 05. 10. 2010. i urgencije od 23. 11. 2010., a povodom pred-meta Z.J. iz Zenice obavještavamo Vas da je Općina Zenica za imenovanu obezbijedila novčana sredstva na ime plaćanja zakup-nine u mjesečnom iznosu od 200,00 KM na period od dvije godine i to putem frime „Pre-vent“ Visoko koja je u ovom slučaju izrazila spremnost da se pojavi kao donator. Z.J. je prihvatila navedeno i pronašla odgovarajući stan pod zakup o čemu su sklopljeni i ugovori o zakupu.

(D.M.)

MUKE SAMOHRANE MAJKE

glasnik28

Helsinškom komitetu za ljudska prava u Bosni i Hercegovini obratio se Miroslav Popović iz Sarajeva i podnio prijavu tražeći zaštitu prava zbog nerješavanja njegovog zahtjeva za punu starosnu penziju koji je podnio Federalnom zavodu za mirovinsko invalidsko osiguranje – Kantonalno adminis-trativnoj službi Sarajevo.

U prijavi je, između ostalog, naveo da je još 27. 11. 2008. godine u smislu zakona, kao ratni vojni invalid, podnio zahtjev za punu starosnu penziju kod gore istaknutog naslo-va, broj predmeta 18/18, mat.br. osiguranika 1081023481. Kako se o njegovom zahtjevu nije još odlučilo, smatra da je uskraćen za prava koja mu u smislu zakona pripadaju, uključujući i pravo na pravni lijek, te da trpi štetu zbog nedonošenja rješenja.

Čutnja ministarstavaIspred Helsinškog komiteta za ljudska

prava u Bosni i Hercegovini, a nakon pažljivo izvršenog uvida u prijavu i priložene dokaze, posebno u potvrdu o prijemu zahtjeva, Pravna služba je uputila 28. 09. Federalnom zavodu za mirovinsko i invalidsko osiguranje, odnosno Kantonalno administrativnoj službi Sarajevo dopis u kojem, pored ostalog, konstatuje da je prijava Miroslava Popovića osnovana:

„Od dana podnošenja zahtjeva prote-kla je godina i jedanaest mjeseci, rješenje nije doneseno. Samim tim došlo je do kršenja osnovnih načela i odredaba Zakona o upravnom postupku. Podsječamo, nje-govim članom 216. propisani su rokovi za donošenje rješenja te pravne posljedice ako se ta rješenja ne donose u propisanim roko-vima. Nadležni organ je dužan što prije doni-jeti prvostepeno rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 30 dana. Takođe, ako je zahtjev stranke neuredan i ako sadrži kakav ne-dostatak da se uzme u popstupak, nadležni organ će u pisanoj formi saopćiti stranci koje nedostatke treba ukloniti i u kojem roku. Nadalje, u svim slučajevima kada se radi o jednostavnim upravnim predmetima, kada je stranka uz svoj zahtjev podnijela valjane dokaze, organ je dužan takve predmete rješiti u roku od 30 dana od dana prijema urednog zahtjeva stranke.

Stoga, u cilju zaštite prava gospodina Miroslava Popovića, preporučujemo hitno poduzimanje radnji na rješavanju njegovog zahtjeva. Ujedno, molimo Vas za povratnu informaciju“, stoji u dopisu.

Kao odgovor, Kantonalna administra-tivna služba uputila je na adresu Helsinškog

komiteta Obavijest 07.10.2010. u kojoj se, nakon konstatacija da je Miroslav Popović korisnik starosne penzije počev od 03.11.2007. koja mu je priznata od 12.12.2007. i činjenice da je 27.11.2008. imenovani podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju shodno odred-bama Zakona o pravima branitelja i članova njihovih porodica, navodi:

„..radi učešća stranke u postupku u skladu sa Zakonom o upravnom postupku, imenovani je pozivan od strane ovlaštenog lica ove službe i tom prilikom upoznat je o svim relevantnim činjenicama koje se odnose na ostvarivanje predmetnog prava u skladu sa pomenutim zakonom, a naročito sa činjenicom da u momentu donošenja i stu-panja na snagu navedenog zakona postoje sporna pitanja vezana za njegovu primjenu, pa je, u vezi s tim, zatraženo mišljenje Mini-starstva za rad i socijalne politike i Ministarst-va za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, koje još do danas nije dostavljeno.

Shodno naprijed navedenom, imenovani je upoznat sa navedenom činjenicom, pa je svojom izjavom od 03.02.2009. godine dao saglasnost da se u njegovoj upravnoj stvari sačeka tumačenje i mišljenje nadležnih mini-starstava, nakon čega će se okončati postu-pak u ovoj upravnoj stvari uzimajući u obzir da je zahtjev za ostvarivanje prava podnešen dana 27.11.2008. godine.

Napominjemo da nije sporna činjenica da imenovani ispunjava uslove za prizna-vanje prava na starosnu penziju shodno odredbi člana 31.b. Zakona o pravima bran-itelja i članova njihovih porodica, međutim, kako postoje sporna pitanja koja se naročito odnose na način određivanja visine pen-zije, u vezi kojih su zatražena mišljenja, to, u konkretnoj upravnoj stvari, bi se privremenim rješenjem odredila visina starosne penzije u iznosu od 179,61 KM što bi trenutno bilo nepovoljno za imenovanog, obzirom da sta-

Zahtjev za starosnu penziju na čekanju pune dvije godine

NE/RAZUMAN ROKU tematiziranom upravnom popstupku osim kršenja osnovnih načela i odredaba Zakona o upravnom postupku, došlo i do kršenja člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama

Član 6. Evropske konvencije

Član 6. stav 1. Evropske konven-cije, u relevantnom dijelu, glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

glasnik 29

rosna penzija koju sada koristi, priznata je i isplaćuje se u većem iznosu“.

Citiranu Obavijest potpisala je direktorica KAS – Sarajevo, Jasmina Hasanbegović kojoj je Pravna služba uputila novi do-pis 07.11.2010. i to nakon što se Miroslav Popović dva dana ranije ponovo obratio Helsinškom komitetu i obavijestio da njegov zahtjev još nije riješen:

„Podnositelj prijave se žali na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, jer dužina trajanja postupka u kojem se rješava o njegovom pravu na starosnu penziju nije razumna i onemogućava ga da dođe do konačne odluke povodom njegovih zahtjeva.

Ponovnim uvidom u prijavu tražitelja zaštite prava, priloženu dokumentaciju kao i vašu obavjest, konstatovali smo da je u ovom upravnom popstupku osim kršenja osnovnih načela i odredaba Zakona o up-ravnom postupku, o čemu smo vam već dali preporuku u prethodnom aktu, došlo i do kršenja člana 6. Evropske konvencije o ljud-skim pravima i osnovnim slobodama.

Princip efi kasnostiIspred HKBiH podsječamo, da upravni

postupak funkcioniše po načelu efi kasnosti (član 6. Zakona o upravnom postupku Feder-acije Bosne i Hercegovine, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 2/98 i 48/99). Prvostepeni postupak, prema članu 216. stavu 1. navedenog Zakona, traje najduže 60 dana, dok drugostepeni postupak, prema članu 244, traje najduže 30 dana. Posebno skrećemo pažnju da, na osnovu principa efi kasnosti, upravni oragan mora po zahtjevu stranke promptno postupati, te u slučaju da je zahtjev nepotpun, odmah tražiti dopune i pre-ciziranje. U protivnom, upravni organ propušta da postupi u skladu sa ovim principom.

Ovo pravilo važi bez obzira da li pod-nositelj zahtjeva koristi svoje pravo da se žali zbog šutnje administracije ili ne. Na taj način ispunjava se i obaveza koja proizilazi iz principa ekonomičnosti, tj. zaštite prava građana, a koji nalaže brzo vođenje postup-ka, sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku. (Odluka CH/03/14934 Doma za ljudska prava)

Naime, rok od dvije godine ne može se nikako smatrati razumnim rokom za rješavanje zahtjeva. Smatramo da je neo-pravdano dug period vremena od dvije go-dine čekanja tumačenja i mišljenja nadležnih Ministarstava za okončanje ovog upravnog

postupka. Podsjećamo da je Evropska kon-vencija sadržana u Ustavu BiH, da je po snazi iznad zakona i da je njena primjena obavezna.

Stoga, ispred HKBiH u cilju zaštite pra-va gospodina Popović Miroslava, prepo-ručujemo da hitno poduzmete mjere u ok-viru nadležnosti i ovlasti direktorice, u cilju okončanja ovog upravnog postupka. Ujedno, molimo za povratnu informaciju“, navedeno je u dopisu Pravne službe od 7.11. 2010.

Samo osam dana poslije uslijedio je odgovor Pravna služba je dobila dopis, ovaj put iz Sektora sa sistem i sprovođenje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja Feder-alnog zavoda za penzijsko i invalidsko osigu-ranje:

Najzad, rješenje na pomolu„...obavještamo Vas da će Kantonalno

administrativna služba Sarajevo u što kraćem roku ODMAH, donijeti odgovarajuću odluku. S tim u vezi dostavljamo Vam kopiju akta... ovog Sektora od 15.11.2010.“

A u pomenutom aktu kojeg je, ustvari, Sektor za sistem i sprovođenje prava iz pen-zijskog i invalidskog osiguranja uputio Kan-tonalno administrativnoj službi piše:

„Imajući u vidu činjenice predmetnog spi-sa, obavještavamo Vas da je mišeljenje ovog Sektora da se ODMAH odluči po zahtjevu imenovanog podnešenog 27.11.2008. za os-tvarivanje prava na starosnu penziju, shodno odredbama Zakona o pravima branitelja i članova njihovih porodica.

Naime, potrebno je privremenim rje še-njem utvrditi akontaciju starosne penzije u visini najniže penzije, a u obrazloženju rješenja, između ostalog, navesti da je akontacija penzije u iznosu najniže penzije utvrđena u smislu člana 72. Stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, na čiju primjenu upučuje i član 31.b. Zakona o pra-vima branilaca i članova njihovih porodica“.

Nema sumnje, za izdavanje ovakvog rješenja nije su moralo, odnosno smjelo čekati pune dvije godine.

D.M.

Potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u Republici Srpskoj u okto-bru je koštala 1.690 KM i prosječna isplaćena netoplaća od 779 KM pokri-vala ju je sa svega 46 posto. Ovu potrošačku korpu izračunava Savez sindikata RS-a, a došli su do poda-taka da su najviše novca porodice izdvajale za prehranu 602, za stano-vanje i komunalne usluge 507, za odjeću i obuću 159, za prijevoz 170, za održavanje domaćinstva 100 KM. Najmanje sredstava trebalo je za higi-jenu i njegu zdravlja i za obrazovanje i kulturu po 74 KM. Potrošačke cijene u oktobru su bile za 1,3 posto veće nego u septembru, a najviše, čak 10 posto, poskupjeli su stanovanje, voda, struja i drvni energenti.

***Trenutno, odnos broja penzion-

era prema broju zaposlenih u Bosni i Hercegovini je 1:1,2. Stručnjaci kažu da je penzioni sistem u kolapsu kada je omjer jedan pensioner na tri za-poslena.

***Svaka treća žrtva nasilja u Banja-

luci u prvih osam mjeseci ove godine bila je udata žena, dok su u po osam odsto slučajeva žrtve bile vanbračne i bivše supruge, navodi se u izvještaju banjalučkog Centra za socijalni rad. Od 168 počinilaca nasilja u porodici, koliko ih je registrovano u tom pe-riodu, 148 su muškog i 19 ženskog pola.U nasilju djece nad roditeljima u 11 odsto slučajeva žrtve su bili očevi, a 10 odsto majke. “Stvarni broj slučajeva nasilja nad majkama mnogo je veći, ali majke prikrivaju nasilje zbog posebne biološke veze sa djecom i tradicional-nog poimanja takve veze”, navodi se u izvještaju Centra za socijalni rad.U 29 odsto slučajeva uzrok nasilju bio je alkohol, i to u manifestaciji akutnog pi-janog stanja ili alkoholizma kao bolesti.

Alarm

glasnik30

Prava osoba sa invaliditetomPravna služba Helsinškog komiteta,

ponukana obraćanjem velikog broja građana iz kategorije invalida, uputila je u julu ove godine pismo na adresu Federalnog ministra za rad i socijalnu politiku i Federalnog mini-starstva za fi nansije i izrazila nezadovoljstvo i zabrinutost zbog nezakonitih i nedopustivih barijera s kojima se, kod ostvarivanja svojih prava, susreću osobe sa invaliditetom.

Napominjući da je Helsinški komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini i ranije upozoravao na protivpravno postu-panje nadležnih institucija suprotno obavezama preuzetim ratifi kovanjem Kon-vencije UN-a o invalidima. Odnosilo se to na nezakonito nametanje obaveze plaćanja usluga medicinskog vještaćenja u Feder-aciji BiH koje obavlja Institut za medicinsko vještaćanje zdravstvenog stanja od čijeg nalaza, ocjene ili mišljenja ovisi hoće li osoba ostvariti određeno pravo ili ne. Osim što ta obaveza nije u skladu sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom FBiH i Zakon o osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje, u članku 11., precizno navodi da troškovi medicinskog vještačenja u prvoste-penom postupku padaju na teret nadležnih kantonalnih ministarstava, a u drugostepe-nom na Federalno ministarstvo. Građanin, odnosno korisnik usluge Zavoda, nigdje nije naveden kao platilac usluge.

Načelo pravičnostiU novom pismu Pravna služba HK navodi:

„Vrsta usluge, rokovi ocjene i način plaćanja, kako je to zakonski predviđeno, morali bi biti regulisani Ugovorom između Zavoda i mini-starstava. Taj ugovor nikada nije potpisan što ne smije ići na štetu korisnika usluga. Zbog ovako grubog kršenja prava ove kategorije građana HK preporučuje vraćanje naplaćenih novčanih sredstava svim osobama, bez obzi-ra na stepen invalidnosti.

Posebno skrećemo pažnju na obustavl-janje isplata novčanih primanja osobama sa invaliditetom odmah po donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom FBiH kojim je propisana revizija rješenja. To je, takođe, nezakonita radnja jer je u suprotnosti sa članom 20 pomenutog zakona. Isplata o ko-joj je riječ nije izvršena ni nakon donošenja novih rješenja. Ona se, naime, vrši po novim rješenjima, kao da je tim rješenjima prvi put utvrđeno oštećenje organizma po osnovu stečenog invaliditeta. HK BiH preporučuje

da se isplata novčanih primanja osobama sa invaliditetom vrši po osnovu pripadajućeg prava. Teorija stečenog prava izraz je nas-tojanja da se primjeni načelo pravičnosti, odnosno da se spriječi mogućnost da za-konodavac donošenjem nove norme derogira ili liši prava već stečenih subjektivnih prava.

Jednakost i nediskriminacijaIstovremeno, mišljenja smo, da je neo-

phodno preduzimanje radnji u pravcu novih izmjena Zakona, kojim bi se dalo pravo na novčana primanja svim grupama, kako bi se lična invalidnina osobama sa invaliditetom utvrđivala u mjesečnom iznosu prema os-novici, koja izmjenom Zakona bude utvrđena. Izmjene Zakona morale bi, u skladu sa Kon-vencijom, osigurati i već pomenuti princip jednakosti i spriječiti ukidanje stečenih prava koja pripadaju kategoriji subjektivnih prava i ne mogu biti derogirana ili ograničena. Naime, da bi pravo bilo stečeno pravna situ-acija vezana za njegov nastanak mora biti okončana. To se i desilo kod donošenja pre-thodnih rješenja, ali obaveze proistekle iz njih vlasti nisu ispoštovale.

Konvencija UN-a o invalidima podra-zumjeva i da osobe sa invaliditetom trebaju imati primjerene životne standarde, uključujući odgovarajuću prehranu, odijevanje, ...kao i stalno unaprijeđenje životnih uslova, bez obzira kojoj grupi pripadaju. Upravo zbog toga, izmjene Zakona bi trebale, a u skladu sa Konvencijom, sadržavati poglavlja: jed-nakost i nediskriminaciju, žene sa invalidite-tom, djeca s teškoćama u razvoju, podizanje svijesti, pristupačnost, pravo na život, rizične situacije i humanitarna krizna stanja, osobna sloboda i sigurnost, ..i dr“.

Na kraju, Pravna služba je preporučila da u proces usklađivanja Zakona sa ratifi kova-nom Konvencijom bude uključen NVO sektor

kao i udruženja koja se bave zaštitom osoba sa invaliditetom.

Na adresu Pravne službe 28. Jula 2010. Stigao je odgovor koji je potpisao dr Perica Jelečević, minister Federalnog ministarstva rada i socijalne politike: „U svezi vašeg akta od 15.07.2010. godine, koji se odnosi na primjedbe na pravna rješenja u Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom dajemo slijedeću informaciju:

Usvajanjem i provedbom Zakona o osno-vama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom ( ‘’Službene novine FBiH’’ br. 54/04 ), u praksi su stvorene ogromne poteškoće, u smislu da je Zakon zbog nepreciznih defi nicija termina invalid-itet, omogućio da preko 150 000 osoba dobi-ju pravomoćna rješenja, kojima se daju prava na osobnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od drugog lica i ortopedski dodatak. Iz razloga nedostatnih novačnih sredstava koja su se osiguravala u federalnom Proračunu, stvoren je dug Federacije prema korisnicima, koji do danas nije isplaćen.

Zbog takvog neodrživog stanja, a u cilju tekuće reforme socijalnog sektora u cjelini, donesene su izmjene i dopune Zakona da troškove prvostupanjskog postupka snosi podnositelj zahtjeva, a ukoliko ispunjava uv-jete za ostvarivanjem prava temeljem Zakona, ima pravo na refundaciju troškova iz sred-stava kantonalnih Proračuna (način vraćanja novčanih sredstava je stvar nižih razina vlasti). Kao temeljni dokaz da li podnositelj zahtjeva ima ili ne neko pravo po Zakonu je ocjena medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja, koju dodnosi Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja. Temeljem ocjene pod-nositelju se priznaju prava ili se pak njegov zahtjev odbija kao neosnovan.

NEZAKONITOSTI I SPOROST ADMINISTRACIJETokom godine veliki broj građana obraćao se Pravnoj službi zbog nemogućnosti ostvarenja prava zagarantovanih zakonima i Konvencijom o invalidima

glasnik 31

Zakon predviđa zaštitu osoba s invalidite-tom kod kojihje oštećenje organizma u visini od 90% ili 100%. Člankom 20. spomenutih izmjena i dopuna zakona, je previđeno da is-plate naknada korisnicima prava prestaju na-kon šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona tj. sa 30.09.2009. godine. To je krajnji rok usklađivanja starih i novih propisa, te su u tom periodu sukcesivno donošena rješenja o prestanku prava. Korisnicima koji nisu stigli da obave pregled do tog datuma, je obust-avljena isplata dok ne obave pregled, jer bi u suprotnom isplata tekla protivzakonito bez utvđene činjenice da i dalje po odredbama ‘’novog’’ zakona ispunjavaju uvjete za daljim korištenjem prava.

Dugo čekanjePripremljen je novi Prednacrt Zakona o

temeljnim novčanim sredstvima za zaštitu osoba s invaliditetom, koji na drugojačiji način uređuje pitanja ostvarivanja prava oso-ba s invaliditetom. Svi ovi pokušaji uređivanja problematike socijalnog sektora u cjelini idu za tim da se u pravna rješenja iz te problema-tike na ovim prostorima urade rješenja iz ze-malja članica EU, Konvencije UN-a i drugim pravnim propisima zemalja članica EU“.

Pravnoj službi se i tokom jeseni obraćao veliki broj osoba sa invaliditetom koje se susreću za brojnim preprekama u ost-varivanju svojih prava. U praćenju postu-paka priznavanja prava na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica i ortopedski dodatak, kao i realizaciju do-nesenih konačnih, odnosno izvršnih rješenja

zapaženo je da se dugovanja, odnosno ispla-ta novčanih sredstava ne izvršava ni u roku od dvije godine pa i duže.

Helsinški komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini je u skladu sa svojim Pravilima i Statutom pružajući pravnu pomoć u ovakvim slučajevima sugerisao svim podnositeljima prijava da podnesu nadležnim sudovima prijedloge za izvršenje u smislu člana 36. Zakona o izvršnom postupku uz izvršnu is-pravu u orginalu, ili uz ovjerenu kopiju sa klauzulom izvršnosti u smislu člana 35. istog zakona. Zakonu o upravnom postupku FBiH utvrđuju rokove u kojima se donose rješenja. S obzirom da su utvrđeni rokovi istog zakona više puta prekršeni, Komitet je mišljenja da je to posljedica nedovoljnog broja zaposle-nika i neriješene organizacijske strukture u ovom odjelu Ministarstvu za rad i socijalnu politiku. To mišljenje je upućeno i Ministar-stvu za rad i socijalnu politiku 29. 11. 2010. uz konstataciju da osobe sa invaliditetom uživaju posebnu pažnju prema principima i načelima Konvencije o invalidima, koju je BiH ratifi kovala.

Broj novoosnovanih fi rmi u BiH u posljednje tri godine je prepolov-ljen, pokazuju podaci kompanije New Market Consalting iz Sarajeva. Uz-roci za to su zasićenost tržišta, utjecaj ekonomske krize, kao i pad ekonom-ske moći pojedinaca koji bi se odvažili na pokretanje biznisa u BiH. U analizi koju je ova kompanija pripremila za poslovni portal Kapital.ba navodi se da je primjetan konstantan pad u os-nivanju novih fi rmi u BiH. Poslije 2007. godine registrirano je 15.140 novoos-novanih fi rmi, godinu kasnije evidenti-rano ih je 14.596, u 2009. godini bilo je 12.050 preduzeća, da bi u prvih deset meseci ove godine bilo registrirano tek 8.616 novih pravnih subjekata. Ako se za kvalifi kaciju pravni subjekt uzme svaka fi rma koja je uredno dobila ID/JIB broj, u Federaciji BiH se nalaze 84.633 fi rme, u Republici Srpskoj 56.089, a u distriktu Brčko 4.527 fi rmi. U Federaciji BiH ima 21.078 društava s ograničenom odgovornošću, u RS-u 9.704, a Brčkom ih je 1.266.

***Ukupna zaduženost stanovnika

po kreditima u bankama u RS-u kra-jem septembra iznosila je skoro dvi-je milijarde KM, a svaki stanovnik duguje u prosjeku 1.392 KM. Prema Agenciji za bankarstvo RS-a, za de-vet mjeseci stanovništvu je odobre-no više od 1,5 milijardi KM kredita, što je na prošlogodišnjem nivou. Prema statističkim podacima, RS je u 2009. godini imao oko 1,4 miliona stanovnika i kreditnu zaduženost od 1.393 KM po stanovniku, a 2008. go-dine 1.488 KM.

***Bosna i Hercegovina je najkorum-

piranija država u regiji, a u konkuren-ciji ukupno 105 zemalja zauzima 99 mjesto. Naime, ovogodišnji indeks percepcije korupcije, a prema anali-zama Amnesty Internationala, samo u šest od 105 promatranih zemalja svijeta ovo zlo je izraženije nego u našoj zemlji. Najkorumpiraniji dijelo-vi društva u BiH su političke partije, razvojne banke, agencije za priva-tizaciju, zdravstvene i obrazovne ustanove.

Alarm

glasnik32

Čak 87 posto žena koje su o silovanju svjedočile pred Tribunalom koristilo pseudonime, a gotovo polovina njih je svjedočila na pretresima zatvorenim za javnost

Gorana Mlinarević je koautorica studije „...I da se više nikad nigdje ne dogodi“, u okviru koje su prikupljena iskustva žena žrtava i svjedokinja seksualnih ratnih zločina. U intervjuu za sara-jevsko „Oslobođenje“, pojasnila je kako se Studi-ja fokusirala samo na analizu Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i Suda BiH, ali ne i kantonalnih i okružnih sudova koji nemaju uopće uspostavljen sistem zaštitnih mjera žrtava i svjedokinja, mada se upravo na tim sudovima očekuje da će sve češće biti pro-cesuirani direktni počinioci zločina. Govoreći o zaštiti svjedokinja i žrtava prije i poslije suđenja u Hagu i pred Državnim sudom Gorana Mlinarević je, između ostalog, rekla:

„Što se tiče zaštite svjedokinja prije i poslije suđenja to je još prilično neregulisano pitanje. Najveći problem predstavlja sigurnost kako svjedokinja, tako i članova njihovih porodica, pitanje curenja informacija u javnost, te ne-dostatak adekvatne podrške kako medicin-ske, tako i psihološke. Dakle, trebamo istaći da voajerizam i stigmatizacija, čini se, zahti-jevaju posebne mjere za zaštitu privatne sfere žena koje su preživjele silovanje. Ovaj zahtjev stalno ističu ženske organizacije i feminističke aktivistkinje. Međutim, patronizirajući oblik zaštitnih mehanizama može također pojačati stigmatizaciju. S jedne strane, veliki broj svjedočenja ili čak čitavih procesa zatvorenih za javnost, kako se desilo dva puta na Sudu Bosne i Hercegovine, događaj iznova uklanja i tabuizira. S druge strane, zaštita koja se specijalno dodjeljuje ženama predstavlja žene, za razliku od muškaraca, kao one koje su po prirodi ranjive i time potvrđuje predožbe da su žene predodređene da budu žrtve silovanja. Istraživanja u okviru studije daju podatak da je 87 posto svjedokinja koje su o silovanju svjedočile pred Tribunalom koristilo pseudonime, a uz to i druge mogućnosti da svoj identitet drže u tajnosti. Skoro polovina njih je svjedočila na pretresima zatvorenim za javnost.

U Hagu je ta tendencija u porastu, dok je u Sarajevu suprotno – u početku imali smo go-tovo automatsko isključenje javnosti u postup-cima za silovanje, a nakon protesta sa raznih strana, Sud je uveo praksu odlučivanja o sva-kom pojedinačnom svjedočenju. Posmatranja suđenja tokom istraživanja su pokazala da je sudsko vijeće nekoliko puta isključilo javnost protiv volje svjedokinje.

Detaljnija analiza navedenih razloga takvog odlučivanja je pokazala da se tu nije radilo isključivo o zaštiti svjedokinja već da je sudsko vijeće daleko više štitilo samo sebe od neželjene javne kritike.

I samo tužiteljstvo je zahtjeve za isključenje javnosti ponekada pravdalo time da štiti vlastitu tužiteljsku politiku, jer se bojalo da bi slučajno mogla biti navedena imena počinilaca koji još nisu uhapšeni. Pošto se to, međutim, može uvijek desiti, skoro sva suđenja bi se morala održavati uz isključenje javnosti.

Odgovori i mišljenja ispitanih svjedokinja o njihovoj zaštiti bili su, s jedne strane zbunjujući, a s druge kristalno jasni. Kao drugo, sve inter-vjuirane svjedokinje su se složile da u svakom slučaju ne postoji efi kasna zaštita. Nekoliko žena je navelo različite primjere kako su njihova imena ili priče dospjele u novine, njihova pov-jerljiva svjedočenja u neke knjige. To se desilo i onda kada su svjedočile bez prisustva javnosti.

Jako je bitno da se žene ne osjećaju iskorištenim samo za potrebe suđenja. Potreb-no je organizirati cjelokupnu podršku društva i države, što bi uključivalo adekvatnu sigurnosnu zaštitu, ali i pružanje adekvatne medicinske i psihološke podrške, zbrinjavanja raseljenih osoba od kojih mnoge još uvijek žive u kolek-tivnim smještajima... Nije dovoljno dodijeliti samo male mjesečne novčane naknade i na taj način olakšati sebi savjest“, rekla je Gorana Mlinarević

Studija o iskustvima žena žrtava i svjedokinja seksualnih ratnih zločina

IZOSTANAK EFIKASNE ZAŠTITE

Gorana Mlinarević

Nerazumno dugi postupci pred sudovima i upravnim organimaI ODLUKE USTAVNOG BIH SUDA UPOZORAVAJUSud ističe da se ne vodi dovoljno računa o standardima koji proizlaze iz člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. stav 1. Evropske konvencije

Pravnoj službi Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini veliki broj građana obraća se sa prijavama u kojima navode povrede prava na pravično suđenje (postupak) i, posebno, prava na suđenje u ra-zumnom roku.

Iskustvo govori da su ove povrede prisut-ne na svim sudovima u Bosni i Hercegovini. Neki postupci, nažalost, traju po deset i više godina. Prateće pojave ovakve prakse, ali svakako i uzroci ogledaju se u tome što se ne poštuje princip hronoligije rješavanja, što vre-menski razmak između pripremnog i glavnog ročišta traje više mjeseci, što se predmeti više puta vraćaju na ponovne postupke, što žalbeni postupci traju nedopustivo dugo čak i u predmetima koji podrazumijevaju hitnost rješavanja itd.

U novembru ove godine i Ustavni sud Bosne i Hercegovineviše na svojoj redovnoj sjednici, u više meritornih odluka, utvrdio je povredu prava na pravično suđenje zbog nerazumne dužine trajanja postupka pred sudovima i upravnim organima. To nije prvi put da Ustavni sud ističe kako je ovaj pravni problem konstantno prisutan u praksi, te da sudovi i upravni organi ne vode dovoljno računa o standardima koji proizlaze iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Tako je, naprimjer, i na pomenutoj sjednici u tri od pet usvojenih meritornih odluka Ustavni sud BiH ut-vrdio povredu prava na pravično suđenje zbog nerazumne dužine trajanja postupka.

S.H.

glasnik 33

Fond za humanitarno pravo iz Beograda:

NEPRIMJERENO PONAŠANJE SUDA

Odeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu osudilo je 1.11.2010. optuženog Stanka Vujanovića na devet godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Vukovaru. U obrazloženju visine kazne, sudija Snežana Nikolić-Garotić je kao olakšavajuće okolnosti navela držanje optuženog za vri-jeme suđenja, žaljenje zbog stradanja civla u podrumu kuće Sever kao i to da je otac dvoje djece, a kao otežavajuće da je ubio dva civila. Kako je optuženi pravnosnažnom presudom u predmetu Ovčara osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, sudsko vijeće izreklo je optuženom Vujanoviću jedinstvenu kaznu od 20 godina.

Fond za humanitarno pravo ponav-lja da „nije primereno da se sud prilikom odmeravanja kazne za ratni zločin poziva na olakšavajuću okolnosti kao što su porodične prilike optuženog. Iako je izrečena jedinstvena kazna od 20 godina, ako se uzmu u obzir okol-nosti i način izvršenja krivičnog dela, i da je pobuda iz koje je izvršeno ubistvo nacionalna mržnja, kazna od devet godina zatvora na koju je Stanko Vujanović osuđen u konkret-nom slučaju ne dovodi do satisfakcije porodica žrtva i oštećene“.

Suđenje je počelo 20.05.2010. godine. Održano je četiri dana suđenja na kojima je saslušano četiri svjedoka i jedan vještak. Dva svjedoka svjedočila su putem video-linka iz Županijskog suda u Vukovaru. Sud je utvr-dio da je optuženi Vujanović kao pripadnik TO Petrova Gora pod komandom Sremsko – mitrovačke brigade JNA, 14.09.1991. godine, u popodnevnim časovima, a u okviru akcije deblokade kasarne JNA u Vukovaru, uni-formisan i naoružan, zajedno sa nepoznatim uniformisanim i naoružanim muškarcem ušao u podrum kuće porodice Sever u ulici Drugog kongresa KPJ 32, da je uz prijetnju vatrenim oružjem izveo Ivana Severa i Adama Luketića, a nepoznatom muškarcu naredio da ostane is-

pred vrata podruma i ne pušta Blaženku Sev-er, koja je ostala zatvorena sa Rožom Luketić i Marijom Kotrebom. Optuženi je potom odveo Ivana Severa i Adama Luketića i likvidirao ih sa više hitaca u podrumskoj garaži, a kada je Blaženka Sever čula pucnje i krenula da izađe iz podruma, nepoznato lice bacilo je ručnu bombu od čije eksplozije su poginule Roža Luketić i Marija Kotreba dok je Blaženka Sever zadobila teške tjelesne povrede.

Sud je povjerovao svjedoku-oštećenoj Blaženki Sever, koja je jasno i ubjedljivo na-vela da je prepoznala optuženog u jednobojnoj zelenoj uniformi, malo duže kose i crne brade, sa puškom u rukama, kao i njegov glas kada je naredio nepoznatom licu da joj ne da da izađe napolje. Optuženog Vujanovića je poz-navala od djetinjstva, u ranijem periodu živjeli su u komšiluku i radila je zajedno sa njegovim rodteljima, te nema nikakvog razloga da ga lažno optužuje. Oštećena je navela da je njen suprug Ivan Sever u tom periodu nosio oružje i odlazio na borbene položaje, te da je bio pri-padnik hrvaskih oružanih snaga, ali u konkret-noj situaciji, oštećeni Sever krio se u podrumu, u civilnoj odjeći, bez oružja i kao takav nije bio lice u borbi.

Optuženi Stanko Vujanović je presudom Apelacionog suda u Beogradu od 14.09.2010. pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora za ratni zločin protiv hrvatskih zarobljenika počinjen na poljoprivredom dobru Ovčara kod Vukovara. U istom postupku osuđeni su Mi-roljub Vujović, Predrag Milojević, Đorđe Šošić, Miroslav Đanković i Saša Radak na 20 godina zatvora, Milan Vojnović i Ivan Atanasijević na 15 godina, Jovića Perić na 13 godina, Nada Kalaba na 11 godina, Milan Lančužanin na 6 godina a Predrag Dragović i Goran Mugoša na 5 godina zatvora.

(D.M.)

Nevladina organizacija iz Beograda smatra da nije primjereno da se sud prilikom odmjeravanja kazne za ratni zločin poziva na olakšavajuću okolnosti kao što su porodične prilike optuženog

Milorad Barašanin, glavni državni tužilac:

-Postignut je značajan napredak u procesuiranju ratnih zločina u proteklih pet godina, od kada je osnovan Odjel za ratne zločine. Napredak se ogleda u podizanju optužnica protiv više od 200 osoba koje su optužene za kršenje međunarodnog humanitarnog prava, te činjenici da u Odjelu imamo uposlenih 18 tužilaca. U predmetima u kojima su donesene naredbe za sprovođenje is-trage, nalazi se oko 1.000 osumnjičenih lica. Dakle, toliko osoba se nalazi pod istragom Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH. Napominjem da je broj prijavljenih osoba koje se spom-inju u prijavama ili izvještajima mnogo veći od brojke osumnjičenih osoba koje se nalaze u već otvorenim istragama.

Svetozar Nišić, predsjednik Udru-ženja građana za povrat stare devizne štenje BiH i dijaspore:

-Sud u Sloveniji potvrdio je prvu presudu po tužbi jednog štediše iz BiH protiv Ljubljanske banke i odmah na-kon toga donio pravosnažno rješenje o izvršenju. Ova odluka ljubljanskog suda može poslužiti kao primjer za ostale tužbe a njih je 2.656. To gov-ori da oni moraju isplatiti naš novac i to onako kako nam pripada, a ne nekakvim prevarama, verifikacijama, prenošenjem na certifikate, obveznice itd. Ništa od toga nije u skladu sa zaštitom ljudskih prava.

Rekli su ...

glasnik34

Služba za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine je 1. 10. 2010. obilježila četiri godine svoga rada tokom kojeg je odobrila stalni boravak za 973 strana državljanina. Istovremeno, privremeni boravak odobren je za 12.299 stranih državljana.

Više ilegalnih migranataZa protekle četiri godine, provodeći rad-

nje kontrole kretanja i boravka stranaca u Bosni i Hercegovini Služba je donijela 1.123 rješenja o otkazu bezviznog i privremenog boravka, 142 rješenja o otkazu stalnog bo-ravka, 2.509 rješenja o protjerivanju stranaca iz BiH, te 286 zaključaka o dozvoli izvršenja rješenja o protjerivanju. Svi podaci su dio saopćenja iz Službe za poslove sa strancima Ministarstva sigurnosti BiH.

U istom saopćenju naveden je i podatak da je u protekle četiri godine u terenskim cen-trima Službe za poslove sa strancima uku-pno izvršeno čak 1.314.898 prijava, odjava i promjena adrese boravišta i prebivališta stranih državljana u Bosni i Hercegovini.

U razdoblju od otvaranja Imigracijskog centra - 30. 06. 2008. do 30. 09. ove godine, u Imigracijski centar Službe u Istočnom Sa-rajevu smješteno je 647 ilegalnih migranta mahom iz Srbije, te Albanije, Turske, Make-donije, Palestine, Kine...

U prvih devet mjeseci ove godine pod-neseno je 229 zahtjeva za odobrenje stalnog boravka, od čega su u 224 slučaja odobreni, a pet ih je odbijeno. Najveći broj odobrenih stalnih boravaka u ovom razdoblju zabilježio je Terenski centar Sarajevo, te centri u Tuzli, Banja Luci, Brčkom, Zenici... Stalni boravak u najvećem postotku odobren je državljanima Kine, zatim Makedonije, Hrvatske, Turske...

U istom razdoblju podneseno je i 2.110 zahtjeva za odobrenje privremenog boravka i 3.097 zahtjeva za produženje privremenog boravka, što ukupno iznosi 5.207 zahtjeva, a što predstavlja uvećanje od oko četiri posto u odnosu na isto razdoblje 2009. godine kada je ukupno podneseno 5.009 zahtjeva.

U cilju sprečavanja i otkrivanja ilegalnih migracija, inspektori za strance Službe su u

prvih devet mjeseci 2010. prikupili 174 op-erativna podatka o ilegalnim migracijama, na osnovu kojih su izvedene 73 inspekcijske kontrole, a što je rezultiralo otkrivanjem 298 ilegalnih migranta. To je znatno uvećanje u odnosu na isto razdoblje 2009. kada je pri-kupljeno 197 operativnih podataka o ilegal-nim migracijama, izvedeno 95 inspekcijskih kontrola, što je rezultiralo otkrivanjem 199 ilegalnih migranta.

Manje zahtjeva za azilAnalizirajući problematiku ilegalnih mi-

gracija, evidentan je ulazak u BiH državljana Palestine i Iraka koji se odlučuju za ilegalan odlazak ka zemljama Zapadne Evrope.

Najveći broj izrečenih mjera protjerivanja donesen je nakon provedenih akcija kontrole kretanja i boravka stranaca i u najvećoj mjeri odnosio se na državljane Srbije, Albanije, Turske, nositelje putnih isprava SR Jugo-slavije...

Mjere protjerivanja najviše su izricane strancima koji su prekršili propise o prelasku državne granice ili ostali u BiH nakon perioda važenja vize ili odobrenog boravka, te oso-bama prihvaćenim na osnovu Sporazuma o readmisiji, pravosnažno osuđenim za krivična djela... Mjerom protjerivanja se također stran-

cima zabranjuje ulazak u BiH u vremenskom razdoblju od jedne do pet godina.

U ovoj godini umanjen je broj izraženih namjera za podnošenje zahtjeva za azil – u prvih devet mjeseci ove godine zaprimljeno ih je 36, dok ih je u prvih devet mjeseci 2009. godine zaprimljeno čak 82.

U Imigracijski centar je u prvih devet mjeseci ove godine smješteno 258 ilegalnih migranta, među kojima brojčano prednjače državljani Albanije, te Srbije, Palestine, Makedonije, Tunisa, Iraka, Njemačke.

(S.H.)

Azilanti i stranci u BiH

ZA ^ETIRI GODINE 2.509 RJEŠENJA O PROTJERIVANJUNajveći broj izrečenih mjera protjerivanja donesen je nakon provedenih akcija kontrole kretanja i boravka stranaca i u najvećoj mjeri odnosio se na državljane Srbije, Albanije, Turske, nositelje putnih isprava SR Jugoslavije...

U Imigracioni centar je u prvih devet mjeseci ove godine smješteno 258 ilegalnih migranta

Procjene Agencije za statistiku govore da u BiH živi oko 3,8 miliona stanovnika. Od tog broja 536.000 je penzionera. Više od 300.000 pripadnika ove kategorije stanovništva ima priman-ja manja od 300 KM, a više od 100.000 manje od 160 KM.

Alarm

glasnik 35

Problem je i kompletna dolina Neretve, gdje je prije rata živjelo od 40.000 do 50.000 Srba. Danas ih je u dolini Neretve oko pet hiljada - kaže Gojko Pantić, član Komisije za obnovu kuća

Prije rata u Mostaru je živjelo oko 24.000 Srba. U petnaestak povratničkih naselja, vratilo se do sada njih oko tri i po hiljade. Tačne podat-ke o broju povratnika nema niko. Tu je i jedan broj ljudi koji je tu bio stalno i u toku rata.

- Problem je i kompletna dolina Neretve, gdje je prije rata živjelo od 40.000 do 50.000 Srba. Danas ih je u dolini Neretve oko pet hiljada - kaže Gojko Pantić, član Komisije za obnovu kuća Srba povratnika grada Mostara. Jas am obnovio kuću i vratio se u Dračevice, 20 kilometara od Mostara. Tu sam rođen i tu sam proveo čitav vijek. Moja kuća je bila skoro pot-puno srušena. Obnovljena je u decembru 2000. godine, a ja sam se vratio u januaru 2001. go-dine. Penzioner sam, nemam nekih posebnih problema, mislim da mi je tu najbolje. Dračevice imaju heterogeni sastav stanovništva. Ljudi su se vratili u kuće koje su obnovljene. Međutim, nažalost, obnovljen je vrlo mali broj kuća, jer fali donacija. Zaposlenje je strahovit problem kada se radi o povratnicima. I ono povratnika što radi, većinom radi na crno. Ustav je predvi-dio zapošljavanje povratnika, međutim to se u praksi ne dešava. Politika tu radi svoje. U tom pravcu se treba boriti, međutim rezultat ovisi od struktura vlasti.

Mostarski Srbi koji žele da se vrate u ovaj grad diskriminisani su i zapostavljeni, upozorili su krajem novembra predstavnici povratničkih

udruženja na skupu održanom krajem novem-bra ove godine u Mostaru.

Nenad Jovanović i Petar Semiz koji žive u Nevesinju tom prilikom su rekli da bi se vratili na svoje u Mostaru, ali ih u tome sprječavaju brojni problem koje oni bez pomoći vlasti nisu u stanju prebroditi.

- Nisam se vratio, jer mi je zagrađen prilaz imovini. Uknjižen mi je prolaz od 3,70 metara. Sve su mi zagradili došljaci, objašnjavao je Jovanović.

- Kuća je porušena do kraja. Ništa nije ob-novljeno. Objašnjenja, ni povratne informacije nikad nisam dobio na zatjeve za povratak, niti više znam koga da pitam, dodao je Petar Semiz.

Među onima koji su se vratili dosta je i onih koji su još uvijek primorani da budu podstanari. Prije deset godina bilo je sredstava za povrat-ak, ali nije bilo političke volje da se mostarski Srbi vraćaju kućama, smatra većina njih. Danas je, kako naglašavaju, situacija obrnuta. Volje za povratak u Mostar i te kako ima, ali nedostaje sredstava.

Gojko Pantić ističe da se srpski povrat-nici osjećaju prevarenim, jer im vlast deset godina obećava jedno te isto, a ništa ne bude ispunjeno.

- Nema velike zainteresovanosti vlasti da razgovara s povratnicima! Ne moraju oni nešto posebno nuditi tim povratnicima, koji su ostali bez svojih kuća i kojima je imovina uništena. Ali, mogla se pokazati bar dobra volja da se vidi šta se može uraditi, rekao je Pantić. Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić u više navrata je istakao da mostarskim Srbima treba obnoviti domove, ali obećanja se sporo realizuju.

Srbi koji žele da se vrate u Mostar upozoravaju na diskriminaciju

DO SADA NIJE BILO POLITI^KE VOLJE, A SAD NEMA PARA

Gojko Pantić

Paula Pickering, Profesorica na sveučilištu William i Mary u Virginiji:

-Ratna retorika u Bosni i Hercegovini još uvijek postoji. Političke elite to rade koristeći sredstva koja su pod njihovom kontrolom, potom zahvaljujući državnoj birokraciji iskorištavaju ekonomiju koja je korumpirana, kao i medije, a sve kako bi zatrovali bilo kakavu raspravu u BiH. Žele li građani normalan život i vlast koja odgovora njihovim potrebama, to se mora mijenjati. Političke elite same po sebi neće mijenjati sistem koji im odgovora, svakako ne bez snažne prisile, koja bi trebala, doći od običnih građana. A tim građanima treba dati veće ovlasti, i to bi im trebali omogućiti međunarodni akteri.

Daytonski sporazum im, na žalost, ne omogućuje da ostvare vrlo praktične potrebe, i donesu zakone, koji će im omogućiti bolju ekonomsku budućnost, zaštitu individualnih i kolektivnih prava, i sve ono što im donosi sigurnu i sta-bilnu budućnot. Građani BiH žele demokratsko društvo, prihvatili su demokratske vrijednosti i to samo 15 godina nakon rata. To je velika stvar, pogotovo u sadašnjoj ekonomskoj situ-aciji. Oni pokušavaju stvoriti normalan život, tolerantno društvo, čak i više od onih koji su sada na javnim funkcijama. Naravno, moraju biti svijesni da im ništa neće biti poklonjeno i da se sami trebaju za to izboriti.

Florence Bauer, predstavnica UNICEF-a u BiH:

-U posljednjih 21 godinu, od kada je usvojena Konvencija o pravima djeteta, ostvaren je napredak kada su u pitanju dječija prava, iako su i dalje ugroženija od prava odraslih. Najugroženija su prava romske djece, djece sa poseb-nim potrebama u kolektivnim centrima, djece raseljenih lica, i djece u ruralnim područjima.

Rekli su ...

glasnik36

Ustanove za djecu bez roditeljskog staranja pod lupom Ombudsmena BiH

Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, Odjel za prava djeteta nedavno je promovirala Izvještaj o provedenom istraživanju tokom 2010. godine, a koji ana-lizira stanje u ustanovama za smještaj djece bez roditeljskog staranja, ustanovama za djecu društveno neprihvatljivog ponašanja i dio ustanova za djecu sa poteškoćama u razvoju. U okviru istraživanja organiziran je obilazak 33 ustanove u cijeloj BiH.

Upozoravajuće činjeniceCijeneći značaj osiguranja uživanja pra-

va djeteta u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite i obrazovanja, kao najznačajnijim oblastima za formiranje osobe u odrastanju, a svjesni činjenice da se ustavnim uređenjem BiH nadležnosti različitih nivoa vlasti isprepliću ili čak preklapaju upravo u ovim oblastima, Ombudsmeni su istraživanje zasnovali, prije svega, na ocjeni stanja na terenu.

Izvršen je direktni uvid u stanje objekata i okruženja u kojem žive djeca, kao i uvid u strukturu i naobrazbu uposlenika u ustano-vama, posebno direktora i odgajatelja, te provjera načina supervizije njihovih radnih sposobnosti. Posebna pažnja je posvećena pitanju fi nanciranja ustanova, mehanizmima za zaštitu djece od svih oblika diskriminacije, kao i mehanizmima za ocjenu kvaliteta njiho-vog življenja, a s obzirom na dob djeteta, i standarde koji se primjenjuju u ustanovama.

Tokom istraživanja otvorila su se i/ili produbila neka važna pitanja koja zbog svoje ozbiljnosti u potpunosti dovode u pitanje opstojnost uspostavljenog koncepta zbrinja-vanja djece u ustanovama.

Tako je ustanovljeno da djeca u ove ustanove dolaze po rješenjima centara za socijalni rad mada te ustanove nisu zvanično pod nadzorom organa vlasti i o njima se in-formacija ne može dobiti u ministarstvima socijalne skrbi.

Evidentna je i nesigurnost/neizvjesnost fi nansiranja ustanova. Naime, nesistematski pristup fi nansiranju ima za posljedicu različito uspostavljene modalitete fi nansiranja, koje stavljaju ustanove u različit položaj, a što za posljedicu ima i različite uslove za smještaj djece, što u konačnici rezultira različitim tretmanom djece iste kategorije. Tako su neke ustanove zbog činjenice da raspolažu viškom poslovnog prostora u mogućnosti da dodatna sredstva obezbjede od izda-vanja pod zakup tog prostora, dok se druge ustanove fi nansiraju isključivo od iznosa koji za djecu uplaćuju centri za socijalni rad iz kojih su djeca upućena. Ta sredstva su često i neredovna.

Kadrovski problemiKonstatovana je i opterećenost organa

starateljstva administrativnim poslovima koje mogu obavljati i općinski organi, što se poseb-no odnosi na izdavanje rješenja o pravima iz oblasti socijalne zaštite, uključujući i pravo na invalidnine. Na ovaj način se onemogućava puna posvećenost profesionalnom radu, uključenost i redovna suradnja organa starateljstva sa ustanovama za smještaj djece u pružanju svih vidova stručne pomoći djeci.

Ombudsmeni u Izvještaju dalje konstat-uju da se ustanove za smještaj djece često nalaze daleko od saobraćajnica, doma zdrav-

lja ili škole. Često su to objekti neprilagođeni klimatskim uvjetima i slično.

Neki od imenovanih direktora ustanova nemaju adekvatne kvalifi kacije, izostaju kvalitetne provjere kandidata, tako da su ombudsmeni registrirali slučajeve da se na ovim pozicijama nalaze osobe protiv kojih se vodio kazneni postupak po osnovu objek-tivne odgovornosti za nesretne događaje u ustanovi ili osobe koji imaju razorenu vlastitu porodicu ili ne plaćaju izdržavanje za svoju djecu ukoliko su povjerena drugom roditelju. Zabilježene su, navode Ombudsmeni, i pojave da se na poziciji direktora nalaze osobe koje ne poštuju zakon, na način da ne upošljavaju radnike u skladu sa norma-tivnim aktima i odobrenim budžetom, već se angažovanje radnika vrši po ugovoru o djelu na duži vremenski period, čak i uslovima kada su ta radna mjesta sistematizovana unutrašnjim aktom o sistematizaciji.

Tokom istraživanja utvrđeno je nepos-tojanje jasnih kriterija i nadzora nad proce-durom izbora SOS majki, od kojih su neke i same žrtve rata, domaćice i majke vlastite djece koje se novim angažmanom opterećuju dodatnom odgovornošću i za drugu djecu.

U izvještaju je navedeno i angažiranje djece u radionicama organiziranim u okviru

UPITAN KOMPLETAN KONCEPT ZBRINJAVANJAU cilju prevazilaženja utvrđenih slabosti u funkcioniranju ustanova za zbrinjavanje djece, što za posljedicu ima kršenje i/ili ugrožavanje prava ove populacije, Ombudsmeni BiH nadležnim institucijama uputili niz preporuka

Broj djece koja trebaju brigu dru-štva u ozbiljnom i stalnom porastu

Nažalost, zbog nedostatka statisti-čkih podataka pouzdan podatak o broju djece bez roditeljskog staranja u BiH se ne može sa sigurnošću iskazati. Procjena da je u BiH oko 3000 djece bez roditeljskog staranja, oko 1000 u ustanovama, dječijim selima i životnim zajednicama, a najveći broj u hraniteljs-kim obiteljima (profesionalni hranitelji ili rođaci). Također, nema pouzdanih podataka ni o djeci koja su pod rizikom da se razdvoje od roditelja, odnosno stave pod starateljstvo. Razlozi tome su i to što se radi o heterogenoj populaciji koja se sastoji od više grupa i podgrupa djece koja različitim povodima dolaze u kontakt sa sistemom pravne i socijalne zaštite. Međutim, referiranje stručnjaka u javnosti i Ombudsmanima direktno, iskazuje sumnju da je samo dio djece bez roditeljskog staranja obuhvaćen zaštitom te da je broj djece koja trebaju sigurnost i brigu društva u ozbiljnom i stalnom porastu.

glasnik 37

ustanova, pod izlikom da se to radi samo za njihovu praktičnu obuku, iako je, knostatuju Ombudsmeni, očigledno da radionice imaju radno vrijeme i pružaju usluge trećim licima. To istovremeno indicira da se sva djeca ciljano usmjeravaju upravo na zanatska za-nimanja – pekara, automehaničara, krojača i frizera i da se ne razvijaju njihove ambicije za obrazovanjem u akademskom smjeru.

Preporuke vlastimaObilazak i direktan kontakt sa osobljem,

a dijelom i djecom jasno je pokazao šaroliku sliku i raznolikost uvjeta i standarda življenja koje pružaju ove ustanove. Situacija na terenu je potvrdila postojanje neujednačene prakse osiguranja smještaja i življenja djece i odsustvo minimuma zajedničkih standarda u pružanju navedene usluge, što se bez sumnje direktno refl ektira na kvalitet življenja djece, formiranja djece kao ličnosti, posebno kroz ograničenost stjecanja raznovrsnih vještina, znanja i sveukupnih sposobnosti za budući samostalan i dostojanstven život.

Metodologija koja je korištena u iz-radi Specijalnog izvještaja o pravima djece smještene u ustanove je prije svega analiza stanja sačinjena na osnovu posjete ustano-vama, te analiza pravnog okvira u okviru kojeg ustanove egzistiraju i funkcioniraju, uključujući i nadzor nad njihovim radom. Pored analize u izradi Izvještaja je kao metodološki instrument korišten struktuirani intervju koji je obavljen sa upravom i upos-lenicima u ustanovi, a dijelom i djecom, te na kraju analiza relevantne dokumentacije o svakoj pojedinoj ustanovi, kao i analiza slučajeva vezanih za zaštitu prava djece smještene u ustanovu, a koja su aktualizirana tokom istraživanja. Sve navedeno je rezulti-ralo zaključnim razmatranjima i preporukama Ombudsmana organima vlasti u BiH

U cilju prevazilaženja utvrđenih slabosti u funkcioniranju ustanova za zbrinjavanje djece u BiH, što neupitno ima za posljedicu kršenje i/ili ugrožavanje prava djece Om-budsmeni BiH su u Izvještaj uvrstili niz pre-poruka nadležnim institucijama. Između ostalog, od Ministarstva civilnih poslova je zatraženo da sačini informaciju o realizaciji mjera utvrđenih dokumentom “Zaštita djece bez roditeljskog staranja i porodice pod riz-ikom od razdvajanja u BiH 2006-2016“ sa posebnim fokusom na donošenje Akcionog plana za transformaciju institucija za djecu bez roditeljskog staranja i uspostavljanje minimuma socijalnih usluga predviđenim kao kratkoročni zadatak.

Od istog ministarstva je zatraženo da u koordinaciji sa nadležnim ministarstvima odmah poduzme sve mjere za uvođenje u praksu minimalnih standarda usluga u oblasti dječije zaštite, izrađenih i pilotiranih u okviru projekta “Osiguravanje prava na kvalitetnu socijalnu skrb za kvalitetniji život ugroženih kategorija djece u BiH” koje je sačinila orga-nizacija “Save the children” UK, uz aktivnu uključenost nadležnih ministarstava oba entiteta. Od ovog ministarstva je zatraženo i da; u skladu sa zaključnim razmatranjima UN Komiteta o pravima djeteta, inicira promjenu zakonske regulative koja se odnosi na Cen-tre za socijalni rad, imajući u vidu svoju koordinirajuću ulogu, te činjenicu da su UN Komiteti upozorili BiH da postojeća pozicija centara za socijalni rad uzrokuje kršenje ljud-skih/dječijih prava; da putem nadležnih en-titetskih i kantonalnih ministarstva zdravstva inicira provjeru, kontrolu i praćenje zdravlja trudnica i novorođene djece zbog sumnje iskazane od strane stučnjaka da se u posli-jeratnom periodu u BiH rađa evidentno veći broj djece sa posebnim potrebama u odnosu na prijeratni period, zbog čega raste potreba za smještajem ove djece u ustanove; da putem nadležnih ministarstava lobira za izmjene Zakona o radu entiteta i BD BiH u dijelu prava na plaćeno odsustvo majci/us-vojiteljici i/ili ocu/usvojitelju sadašnjim pro-pisom nepravedno uskraćenim za odsustvo nakon usvajanja djeteta.

Od Ministarstvu fi nansija BiH je traženo da razmotri sve mogućnosti realiziranja

oslobađanja od PDV-a svih nabavki i usluga potrebnih za rad ustanova socijalne skrbi I da razmotri uvođenje u praksu dobro iskustvo drugih zemalja koje za socijalnu skrb izdva-jaju sredstva i iz poreza na luksuznu robu (piće, cigarete i sl), te igre na sreću i kocku.

Jedinstveni kriterijiOmbudsmeni su od Ministarstva pravde

BiH zatražili informaciju o mjerama koje su poduzete na provedbi “Strategije protiv maloljetničkog prestupništva u BiH 2006-2010 godine”, sa posebnim osvrtom na dio koji se odnosi na institucionalni okvir za provedbu odgojnih mjera, maloljetničkog zatvora i sigurnosnih mjera. Od istog mini-starstva se očekuje da inicira izmjene i dopune Zakona o udrugama i fondacijama BiH kojima će precizirati pod kojim uvjeti-ma humanitarne organizacije, udruženja građana, fondacije, domaće i strane, mogu osnivati ustanove u oblasti socijalne zaštite i organizirati njihov rad.

Vlada Federacije BiH bi trebala raz-motri mogućnosti uspostave Fonda za so-cijalnu zaštitu sa ciljem postizanja socijalne izjednačenosti prava svih na teritoriji FBiH, po ugledu na već postojeći Javni fond u RS-u, a obje entitetske vlade su dobile preporuku da putem nadležnih ministarstva iniciraju donošenje Pravilnika sa jedinstvenim kriteri-jima za otkrivanje i ocjenjivanje sposobnosti, razvrstavanje i evidenciju djece i omladine ometene u fi zičkom i psihičkom razvoju koji bi se primjenjivao u oba entiteta…

S.HODŽIĆ

glasnik38

Seksualno zlostavljana djeca ne primaju adekvatnu pomoć od društva u BiH

Iako je posljednjih godina pedofi lija jedan od najaktuelnijih problema u BiH, seksualno zlostavljana djeca ne primaju pravovremenu i adekvatnu pomoć od društva, a žrtve i porod-ice često su izložene provokacijama.

Najčešće prepušteni sami sebi djeca žrtve i njihove porodice prolaze kroz težak period, dok, zbog zakonskih nedorečenosti, pedofi li budu uglavnom osuđeni na minimalne ka-zne. Iako je seksualno iskorištavanje i nasilje nad djecom u našoj zemlji sve učestalije, stručnjaci upozoravaju da zlostavljana djeca ne primaju adekvatnu pomoć od društva. Takođe, na nivou BiH i dalje ne postoji niti jedna državna institucija za zaštitu i praćenje poštovanja prava djece.

Nužna je komunikacijaPrimjer za to je i četrnaestogodišnja S. iz

Kobaša kod Srpca, žrtva pedofi la, na koju je tek nakon što je u medijima pisano o tragediji koja ju je zadesila, javnost obratila više pažnje. Merima Zejnić, majka djevojčice koja je prije četiri godine bila žrtva pedofi la, kaže da je njena kćerka nakon što je bila zlostavljana od prvog komšije, dugo živjela izolovana i napuštena od mnogih. Nesretna majka priča da je njena djevojčica svakodnevno, u školi i na putu do škole, doživljavala provokacije, drugarice više nisu željele da se druže s njom, a ni neki nas-tavnici nisu bili voljni da joj pruže podršku.

“Nakon tragedije koja ju je zadesila, moja djevojčica ni s kim nije komunicirala, stalno je držala spuštenu glavu. Danima je znala ležati na krevetu i ni skim ne progovoriti ni riječ. Moje dijete je živjelo na najjačim an-idepresivima i tabletama za spavanje. Poslije svega što je preživjela, osjećala je strahove, oblačila silnu robu na sebe, a znala je odlutati i od kuće”, sjeća se majka najtežih dana.

Danas ova djevojčica, uz pomoć stručnih lica, dobrih ljudi koji je posjećuju, ali i svesrdne pomoći majke koja joj je najveća podrška, polako pokušava da prevaziđe traume koje je preživjela.

“Nakon dugo vremena, moje dijete da-nas se bolje osjeća, komunicira s drugim osobama, a ponekad joj zaiskri i osmijeh na licu, što je prije samo nekoliko mjeseci bilo nezamislivo “, priča ova majka. Dodaje da je veliku pomoć i podršku u prevazilaženju krize njena djevojčica dobila nakon objavljivanja članka u “Nezavisnim novinama”. Do tada ih, kako ističe, nikada niko nije obišao.

“Mnogi su znali kakva se tragedija desila mojoj porodici i da sama u teškim uslovima školujem mojih petoro djece, ali, nažalost, nikoga nije za to bilo briga. Međutim, kada sam prije nekoliko mjeseci odlučila javno da progovorim i kada su vaše novine pisale o tragediji koja je zadesila moju kćerku, počeli su se javljati dobri ljudi, ali i neka udruženja i ustanove”, ističe ova majka.

Iako pravda nije zadovoljena i pedofi l, koji je njenoj kćerki uništio život, nije adekvatno kažnjen, Merima je, kaže, presrećna što je vidljiv pomak kada je u pitanju oporavak njene kćerke. Pomak u ozdravljenju zbog dobrih ljudi: “Nakon što je u novinama izašla priča o mojoj djevojčici, dosta ljudi je zvalo telefonom, a posjetili su nas i iz Kancelarije ombudsmena za djecu RS, Udruženje samohranih roditelja ‘Ponos’, učenici Srednje škole iz Srpca... Te posjete mojoj kćerki su mnogo značile. Veoma joj je bitna komunikacija s ljudima, jer je ranije doživljavala mnogo uvreda i provokacija”, priča dodajući da je, nažalost, njena kćerka prije nekoliko dana doživjela veoma ružne provokacije od komšinice, zbog čega je dva

dana bila u šoku.A da se sudbina zaista nemilosrdno poigra-

la s ovom porodicom dokaz je i teška situacija u kojoj se majka i njena djeca već godinama nalaze. Naime, samohrana majka sa svojih petoro mališana živi na ivici bijede i u uslovima krajnje nehumanim za život. Šestočlana porod-ica uglavnom preživljava od dječjeg doplatka i povremenih nadnica koje Merima zaradi. Ipak, priča ova četrdesetogodišnja žena, sada joj je najvažnije da se njenoj kćerki, nakon dugo vremena, bar malo povratila volja za životom. Iako se, kako kaže, njena djevojčica osjeća bolje, ipak, i dalje treba stručnu pomoć psi-hologa i psihijatra, a redovno ide i na terapije.

Priča za jedan danA četrnaestogodišnja S. kao nešto

najljepše što joj se dogodilo u posljednje vri-jeme izdvaja odlazak na more u Kumbor koje joj je, uz preporuku Centra za socijalni rad, omogućio Javni fond za dječju zaštitu RS. Tu je, priča, stekla nove prijatelje, družila se, a osvojila je i neke nagrade.

“Na moru mi je bilo super. Kupala sam se i družila s prijateljima. Organizovana su i takmičenja, a ja sam dobila i neke diplome”, tiho priča S.

Da je kod djevojčice primjetan napredak u opravku potvrdili su i u Udruženju samohranih roditelja “Ponos “, ali i u Kancelariji ombuds-mena za djecu RS, koji su ovu djevojčicu nekoliko puta posjetili.

TEŽA SUZA OD NEMARA NEGO NAPADA

Konferencija „Mediji i djeca“, organizirana povodom Međunarodnog dana djeteta, 20. novembra 2010. okupila je na Vlašiću više od 40 novinara iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine.

U sklopu Konferencije svečano su dodijeljene nagrade za najbolji novinarski rad o pravima djeteta koje su organizovali Medijske inicijative Sarajevo i UNICEF BiH. U kategoriji štampe prvu nagradu osvojio je tekst Aide Tipura iz Nezavisnih novena: “Teža suza od nemara nego napada”, koji, uz saglasnost autora i Redakcije Nezavisnih novina iz Banja Luke prenosimo u cjelosti.

glasnik 39

“Kada smo prije nekoliko mjeseci, prvi put posjetili ovu porodicu, zatekli smo djevojčicu u izuzetno teškom psihičkom stanju. Nije ni s kim razgovarala, povlačila se u sebe i stalno je držala spuštenu glavu. Primijetili smo da se danas mnogo bolje osjeća, želi da komu-nicira i druži se, što je, u odnosu na njeno ranije stanje, veliki napredak”, priča Ramzija Spahić, predsjednica Udruženja samohranih roditelja “Ponos “, koje je prvo posjetilo ovu porodicu nakon saznanja o tragediji koja ih je zadesila.

Djevojčica iz Kobaša je samo jedna u nizu žrtava pedofi je, najgnusnijeg zločina koji posljednjih godina u BiH postaje sve češća pojava. Stručnjaci navode da je teško i pretpostaviti koliki je tačan broj takve djece u našoj zemlji. Ističu da većina zlostavljača i zlostavljanih svoje mračne tajne skrivaju duboko u sebi, a tek manji dio biva otkriven.

Merima je jedna od rijetkih majki koja je smogla snage da u javnosti priča o tragediji koja je zadesila njenu kćerku. Mnogo je više onih koji duboko u sebi skrivaju mračnu istinu, jer znaju da će biti šikanirani i odbačeni od društva i države.

“Činjenica je da se javnost s vremena na vrijeme zgrozi otkrivanjem pojedine pedofi l-ske afere. Nažalost, mnoge od njih, prilično

brzo, kad siđu s novinskih naslovnica, padnu u zaborav. Jedan od posljednjih primjera pe-dofi lije koji je zgrozio bh. javnost jeste slučaj trinaestogodišnje S.J. iz Tuzle, koju su sek-sualno iskorištavali ugledni ljekar i poduzet-nik. Ovo je još jedan primjer da se nasilje nad djecom dešava u svim društvenim sloje-vima, te da, nezavisno od stepena obrazo-vanja, pedofi la ima svuda oko nas, a djeca nisu uopšte zaštićena.

Violeta Rožić, psiholog u banjalučkom Centru za socijalni rad, navodi da je neo-phodno osnivanje Kancelarije dječjeg pra-vobranioca, odnosno institucije koja bi se bavila isključivo problemima koji se odnose na zlostavljanje djece. “Ta institucija bi podrazumijevala postojanje stručnjaka koji bi prošao kroz određene obuke i stekao vještine i znanja o tome kako pristupiti djetetu koje je pretrpjelo neki oblik zlostavljanja”, pojašnjava Rožićeva. Ističe da je u slučaju seksual-nog zlostavljanja djeteta veoma bitno i da roditelji ojačavaju svoju djecu kako bi ona znala prepoznati situaciju koja je opasna za njih i kako izaći iz takve situacije.

Oporavak i reintegracijaIz Kancelarije ombudsmena za djecu RS

ističu da seksualno zlostavljana djeca kod nas ne primaju adekvatnu pomoć od društva, te da ona i njihove porodice nerijetko ostanu prepuštena sama sebi. “Ako se uzmu u obzir sve posljedice koje počinjeno djelo ostavlja na odrastanje djeteta, onda je jasno da su psihosocijalne mjere neophodne i djetetu žrtvi, ali i njegovoj porodici, da bi, koliko je to moguće, bile ublažene posljedice počinjenog. Nažalost, pravovremena i adekvatna pomoć i podrška i djetetu i porodici kod nas je danas izostala”, navodi Nada Grahovac, ombuds-

man za djecu RS. Prema njenim riječima, u toku 2009. go-

dine, ombudsmenu za djecu RS su prijavljena tri slučaja seksualno zlostavljane djece, dok je u toku ove godine prijavljeno sedam takvih slučajeva. Grahovčeva ističe da je u cilju pre-ventivnog djelovanja neophodno obezbijediti programe obrazovanja i informisanja djece o svim oblicima seksualnog nasilja, te da u tome naročito važnu ulogu treba da imaju vaspitno-obrazovne ustanove.

“Konvencija o pravima djeteta obav-ezuje države potpisnice da preduzimaju sve odgovarajuće mjere za bolji fi zički i psihički oporavak i socijalnu reintegraciju djeteta koje je žrtva nekog oblika zanemarivanja, mučenja ili bilo kojeg drugog oblika nehu-manog ili ponižavajućeg postupanja. Takav oporavak i reintegracija se odvijaju u sre-dini koja podstiče zdravlje, samopoštovanje i dostojanstvo djeteta. Nažalost, u našoj dosadašnjoj praksi i nakon procesuiranja pojedinih slučajeva, došli smo do saznanja da su djeca žrtve prepuštena sama sebi”, navodi Grahovčeva.

„Za jačanje sistema zaštite djece i njihovih prava i interesa preduslov je kvalitetan zakon koji će prepoznati sve aspekte ovih za djecu najtežih vidova zlostavljanja, a zakonom utvrđene sankcije moraju biti adekvatne težini počinjenog djela. Djecu koja su žrtve nasilja treba ohrabriti da o problemu govore i da traže pomoć. Pri tome oni moraju znati kome se u datom trenutku mogu obratiti i kakvu pomoć mogu i moraju dobiti. U svim ovim slučajevima je vrlo važno da reakcija nadležnih institucija bude brza i adekvatna. U protivnom, posljedice po dijete mogu biti još teže “, upozorava Grahovčeva i dodaje

POSLJEDICE ZLOSTAVLJANJA

Prema riječima omdusmena Nade Grahovac, seksualno zlostavljanje pred stavlja jedan od najtežih oblika narušavanja tjelesnog i duhovnog in-tegriteta djeteta.

“Za razliku od fi zičkog zlostavl-janja djeteta, seksualno zlostavljanje najčešće ne ostavlja spolja vidljive tragove, ali psihičke traume ostaju zau-vijek. Dijete odrasta sa grižom savjesti i osjećanjem da je samo tome doprini-jelo i da je krivo, osjeća se izdatim i prevarenim, gubi povjerenje u sebe i druge ljude, teško uspostavlja komu-nikaciju, ima poremećaj u koncentraciji, živi sa strahom i stidom, poniženo i povrijeđeno”, pojašnjava Nada Graho-vac, dodajući da često zlostavljana dje-ca žive sama sa svojim strahovima koji ih vode u depresiju, koja se može mani-festovati tek u odraslim godinama.

glasnik40

da ombudsman za djecu u svim slučajevima, kada po bilo kom osnovu dođe do saznanja o počinjenom nasilju nad djetetom, odmah traži izvještaj Centra za socijalni rad o pre-duzetim mjerama, Centru nalaže preduzi-manje odgovarajućih mjera i prati njihovo dalje postupanje kao i postupanje drugih institucija.

“Radeći na svakom predmetu poje din-ačno, istovremeno identifi kujemo slabosti u dijelovima sistema i u tom pravcu predlažemo mjere. Mora se znati šta je čija nadležnost i odgovornost. U tom smislu smo i predložili niz mjera koje mogu doprinijeti boljoj zaštiti djeteta u ovoj oblasti”, navodi Grahovčeva, dodajući da za slučajeve nasilja nad djetetom najčešće saznaju iz medija.

Promjene u ponašanjuRanka Kalinić, specijalista dječje psihi-

jatrije u banjalučkom Centru za mentalno zdravlje, navodi da su žrtve pedofi la ug-lavnom djeca uzrasta od tri do 12 godina, ali da su zabilježeni i slučajevi kada su žrtve bila i manja djeca.

Prema riječima Kalinićeve, u Centar za mentalno zdravlje se godišnje javi između troje i petoro djece, žrtava pedofi lije, ug-lavnom na insistiranje policije, a prije početka sudskog procesa.

“Najčešće su roditelji ti koji otkriju da je dijete zlostavljano, jer dolazi do promjena u ponašanju i opštem funkcionisanju djeteta, a zavisno od uzrasta djeteta i simptomi su različiti. Takođe, i pedijatri i porodični ljekari mogu posumnjati na zlostavljanje djeteta, na osnovu nekih tjelesnih pokazatelja koji se po-navljaju”, navodi Kalinićeva.

Ističe da su posljedice koje mogu imati žrtve pedofi la mnogobrojne, od tjelesnih do psihičkih promjena te da su, zavisno od uz-rasta djeteta, posljedice traumatskog iskust-va različite.

“Na mlađem uzrastu, uslovno rečeno, djeca ‘lakše’ prerade traumu, jer naprosto ne shvataju šta im se desilo. Međutim, djeca školskog uzrasta mnogo teže ‘izlaze’ nakraj s traumatskim iskustvom i može se reći da to iskustvo značajno utiče na njihov psihosoci-jalni razvoj”, pojašnjava Kalinićeva.

Dodaje da je tretman djece koja su bila žrtve seksualnog zlostavljanja kompleksan, te da zavisi od više činilaca.

“Zavisno od ‘težine’ simptoma u radu s djecom bude uključena medikamentozna terapija, a zatim, zavisno od uzrasta djeteta, primjenjuju se različite vrste psihoterapije. Takođe je obavezan i rad s roditeljima djece”,

navodi ovaj psihijatar za djecu.Stručnjaci upozoravaju da malo ko u

svom krugu poznanika, prijatelja ili članova porodice može prepoznati pedofi la. Navode da se uglavnom radi o osobi koju dijete jako dobro poznaje i kojoj vjeruje.

“Klasična upozorenja roditelja djeci da ne uzimaju slatkiše od nepoznatih osoba, ne stupaju u razgovor s nepoznatim osobama, veoma često su neprimjenjiva u slučaju pedofi lije, jer su pedofi li najčešće osobe iz okruženja djeteta, znači osobe koje dijete poznaje”, upozorava dr Ranka Kalinić.

Nada Grahovac ističe da se samo seksu-alno nasilje manifestuje kao perfi dan i skriven oblik i vrlo teško se otkriva.

“S jedne strane, razlog tome ‘leži’ u prisut-nom patrijarhalnom vaspitanju i vjerovanju da je nasilje privatni problem porodice kojoj di-jete pripada, a s druge strane, razlog je moć izvršioca za koje je dijete vezano i od koga je često bilo zavisno emocionalno ili ekonom-ski”, pojašnjava ovaj ombudsmen, ističući da poseban problem predstavlja trgovina djecom radi seksualnog iskorištavanja, gdje se radi zarade djeca navode i podstiču na pružanje seksualnih usluga.

Iskorišteno povjerenjeIstraživanja pokazuju da se nasilje

dešava u svim društvenim slojevima, neza-visno od prihoda, vrste i stepena obrazo-vanja, kulture i društvenog statusa. Takođe, navodi Grahovčeva, istraživanja pokazuju i da se većina silovanja dešava ili u kući žrtve ili počinioca.

“Počinilac je najčešće lice koje žrtva dobro poznaje i kome bez rezerve vjeruje. To su lica za koja nikada ne bismo pomis-lili da bi to uradila, to su lica bez prethodno postavljenih psihijatrijskih dijagnoza i bez policijskog dosijea, a žrtva može biti svako dijete. Dijete je žrtva jer mu vjeruje, vjeruje da ono što radi, radi za njegovo dobro”, navodi Grahovčeva, ističući da djeca danas teško mogu prepoznati ovu vrstu nasilja koje im se dešava.

“A kad to i prepoznaju, o tome ne gov-ore jer se boje i stide. Boje se da će osra-motiti porodicu, da im se neće vjerovati, da su oni krivi za to... Boje se počinilaca koji ih različitim prijetnjama i ucjenama drže u strahu od posljedica koje će im se desiti ako progovore”, kaže Grahovčeva.

Zato je, ističe, obaveza odraslih, roditel-ja, nastavnika i drugih da svaku izjavu djeteta koja upućuje na zlostavljanje od bilo koga ozbiljno shvate i provjere. Stručnjaci upozo-

ravaju da djeca o tome nikada ne lažu, i da oni koji ih slušaju i pri tome čuju šta govore mogu prepoznati postojanje nekog od oblika nasilja koje dijete trpi. Sigurno je da je zaštita od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece moguća jedino kroz efi kasnije djelo-vanje svih nadležnih institucija, aktivniju ulogu škole i porodice, ali i strože kažnjavanje pedofi la.

Aida TIPURA

POTCIJENJEN ZLO^IN

Iz Kancelarije ombudsmana za djecu RS ističu da kazne izrečene počiniocima pedofi lije najčešće nisu adekvatne počinjenom djelu, te da zbog zakonske nedorečenosti, uglavnom do-bijaju minimalne kazne.

Naime, prema važećem Krivičnom zakonu RS, onaj ko izvrši obljubu ili dru-gu polnu radnju nad djetetom, kažnjava se zatvorom od jedne do osam godina. “Onaj ko izvrši nasilnu obljubu ili drugu polnu radnju nad djetetom kazniće se zatvorom od tri do petnaest godina”, stoji u tački dva istog člana. Ipak, iako je zakonodavac dao mogućnost izricanja i težih kazni u rasponu npr. od tri do petnaest godina, izriču se samo minimalne kazne.

“Najnovijim izmjenama i dopunama zakona propisane kazne su pooštrene ali još nedovoljno. I dalje je problem što je minimalna kazna mala, tako da bi nove izmjene zakona morale ići u pravcu povećanja minimalne kazne za ova djela. Ni jedna kazna nije dovoljna za počinioca, jer je uništio dječji život, ali ako bude izrečena kazna od godinu ili dvije zatvora onda je to novo nasilje nad djetetom.”, navodi ombudsmen za djecu.

glasnik 41

Centar za djecu sa posebnim potrebama „Koraci nade“

DJECA SU TO ZASLUŽILA

Na veliku radost djece korisnika, njihovih roditelja, uposlenika, ali i svih onih koji su to omogućili, od kraja jula 2010. Centar za djecu sa posebnim potrebama ˝Koraci nade˝ u Tuzli radi u novim i savremenim prostorima.

Ukupna površina novoizgrađenog objekta je 700 kvadratnih metara. Ima dvije etaže, uključujući i hidroterapijski bazen. Tako korisnici Centra danas mogu, osim hidroterapijskih tret-mana koristiti i ostale sadržaje koji podrazumi-jevaju klasične metode rehabilitacije, različite suportivne modele u edukaciji, rehabilitaciji i socijaliaciji, kao i mogućnosti promocije prava djece sa višestrukim smetnjama. Dodatno, Centar pruža i psihosocijalnu podršku i edu-kaciju roditelja djece sa invaliditetom s ciljem formiranja objektivnih stavova prema djeci i os-posobljavanja za ulogu koterapeuta u procesu kompleksne rehabilitacije.

Ostvareni sanGlavni koordinator kompletnog projekta

“Izgradnja dnevnog centra za djecu sa posebnim potrebama “Koraci nade” bila je humanitarna or-ganizacija Hilfswerk Austrija International, a sam objekat, vrijedan nešto više od 1,6 miliona KM, sagrađen je u saradnji sa Općinom Tuzla, Raif-feisen grupacijom i donatorima iz Austrije.

Novi centar je najljepše ostvarenje jedne vizije čije ostvarenje je priželjkivano 15 godina. Savremeni objekat omogućava, da kroz multi-disciplinarni pristup usposlenici djeci, korisnici-ma usluga, pruže kvalitetnije usluge. Kroz psiho - socijalnu podršku i edukaciju njihovih roditelja, omogućava se da život ove djece bude što bolji, da ostvaruju svoja osnovna prava, da se uključuju u lokalnu zajednicu, kako u obrazovni sistem tako i u sve društvene aktivnosti.

-Djeca sa posebnim potrebama do sada su bila u kući smještenoj na vrh brda, gdje se teško popeti sportisti, a kamoli nekome ko ima

posebne potrebe. Godinama smo svi skupa maštali da oni koji imaju posebne potrebe, imaju i poseban objekat. Zato je ovo primjer da nema ništa što se neće desiti ako se dobro zasanja. Organizacija Hilfswerk Austria International, u okviru projekta iniciranog od Annemarie Kury, u saradnji s Opštinom Tuzla, Raiffeisen Zentral-bank i drugim donatorima iz Austrije završila je izgradnju ovog objekta. Uz jedan vrijedan, uporan i principijelan rad Suzane Jašarević, šefa misije Hilfswerka u BiH, uz vrijedan rad Jasmine Krivošija, mlade direktorice Centra iz Tuzle, uz vrijedan rad velikog tima iz Općine, ostvarili smo naš humani i zajednički san. Do-bili smo objekat sa najvišim standardima na zapadnom Balkanu. Ovom prilikom posebno pozdravljam djecu sa posebnim potrebama, nji-hove roditelje i stručnjake iz “Koraka nade” koji rade sa tom djecom stručno i sa ljubavlju. Ovoj djeci treba samo ljubavi, da se oni obraduju, treba vam puno manje truda nego da obradu-jete djecu koja nemaju posebne potrebe. I ova djeca su zaslužila najbolji objekat na zapadnom Balkanu – rekao je načelnik Općine Tuzla Jas-min Imamović prilikom otvaranja objekta.

Učiniti život boljimPredstavnici Udruženja građana “Koraci

nade” Tuzla i humanitarna organizacija Hilf-swerk Austrija izrazili su veliku zahvalnost Općini Tuzla na pomoći, jer danas oko 140 korisnika, na jednom mjestu, imaju sve što im treba za ostvarenje njihovih potreba i želja.

-Centar „Koraci nade“ 16 godina je u službi djece i mladih sa višestrukim smetnjama sa cijelog Tuzlanskog kantona. Nastali smo sa idejom da u ratnom periodu budemo psiho-socijalna podrška našim korisnicima i njiho-vim roditeljima, ali kako su naša iskustva i kapaciteti rasli, tako se rađala ideja o jednom savremenom Centru za djecu sa višestrukim

smetnjama. Naša vizija je podrazumijevala da pružanjem multidisciplinarnog tretmana, prateći savremene modele i pristupe u radu, stvorimo jedinstven Centar u službi djece i mladih sa invaliditetom prepoznatljiv ne samo u lokalnoj zajednici nego i šire, kaže Jasmina Krivošija, direktorica Centra za djecu sa višestrukim smetnjama u razvoju „Koraci nade“.

Dugogodišnje iskustvo, stručan kadar sa hu-manim i entuzijastičnim pristupom u radu sa dje-com i njihovim roditeljima stvarao je dobru osnovu za ostvarenje jednog sna. Ali niko nije pošteđen teškog puta, ni djeca sa invaliditetom, ni njihovi roditelji, ni oni koji žele da im budu podrška. Tako je i Centar prošao kroz mnogobrojne probleme, teškoće i raskrsnice dok uz pomoć dobrih ljudi, prvenstveno gospođe Annemarie Kury, human-istice iz Austrije, nismo pronašli put da taj san bude ostvaren. Jedna od većih prepreka u našem svakodnevnom radu bila je neadekvatan prostor odnosno kuća koja se nalazila na nepristupačnoj lokaciji za djecu sa invaliditetom zbog čega je naš rad bio uvjetovan ne samo teškim prilazom ob-jektu nego i vremenskim prilikama.

Govoreći o novim mogućnostima Centra Jasmina Krivošija je, između ostalog, rekla:

-Novi, veći, pristupačniji i prilagođen pros-tor, pruža nam mogućnost da svojim radom, uvodeći nove metode u edukaciji i rehabilitaciji djece sa invaliditetom osiguramo kvalitetniji život naših korisnika i njihovih porodica. Jedna od novih metoda je hidroterapija. U sklopu objekta je moderan i lijep terapijski bazen u kojem se može provoditi hidroterapija koristeći Halwik metodu i očekujemo pozitivne rezultate na kognitivno-motorički razvoj naših korisnika, posebno djece sa cerebralnom paralizom i drugim motoričkim smetnjama. Također, u pri-lici smo da proširimo postojeće aktivnosti, da više budemo otvoreni za suradnju sa lokalnom zajednicom u smislu organizovanja različitih radionica, edukacija i skupova. Veoma smo radosni i ponosni što je naš dugogodišnji rad nagrađen ovakvim reprezentativnim i savre-menim objektom i što će naši korisnici moći u njemu dobiti kvalitetan tretman i uslugu kakvu i zaslužuju. Dobra suradnja sa Ministarstvom za rad i socijalnu politiku Tuzlanskog kantona daje nam snagu i nadu da ćemo, uz njihovu podršku, dobiti veća fi nansijska sredstva Vlade Kanto-na, odnosno da ćemo zajednički pronaći sigu-ran i efi kasan model u daljem fi nansiranju rada Centra. Kao i sva udruženja i Centar „Koraci nade“ je putem projekata i donacija nastojao pokriti troškove svog djelovanja što ćemo sig-urno nastaviti i ubuduće. Moderan i lijep prostor

Od ljeta ove godine tuzlanski Centar za djecu sa višestrukim smetnjama radi u novom, savremenom i opremljenom objektu

glasnik42

otvara mogućnosti stvaranja dobiti na osnovu iznajmljivanja sale za radionice, predavanja, kao i iznajmljivanje bazena što će biti jedan od načina obezbjeđivanja dodatnih sredstava.

Široke mogućnostiJasmina Krivošija je govorila i o saradnji sa

drugim centrima i institucijama:-Centar je uvijek otvoren za suradnju za do-

brobit korisnika. Kada je u pitanju Klinički centar u Tuzli, ta suradnja se ogleda u dobroj kooper-aciji sa Klinikom za fi zikalnu medicinu i reha-bilitaciju, posebno sa Dr. Azrom Delalić koja je bila naš višegodišnji stručni suradnik. Sa drugim odjeljenjima UKC-a suradnja bi mogla biti i bolja. Postaje trend da uposlenici-ljekari različitih profi la sve više upućuju i preporučuju tretman u našem Centru. Centar je nastavno naučna baza Edu-kacijsko – rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli. Stu-denti u našem Centru prate teorijsku i praktičnu nastavu iz oblasti edukacije i rehabilitacije djece sa motoričkim smetnjama i povremeno se volont-erski angažuju. Naši uposlenici su bili uključeni kao spoljni suradnici fakulteta. U novim prostori-jama imamo mogućnost da uključimo studente i sa drugih odsjeka, ali to će prvenstveno zavisiti od menadžmenta fakulteta, odnosno koliko oni budu bili zainteresovani da suradnju proširimo i poboljšamo na obostranu korist.

Svojim radom Centar obuhvata 161 ko-risnika, hronološke dobi od 0-21 godine svih stepena i kategorija ometenosti sa cijelog Tu-zlanskog kantona.

Broj djece u Centru je promjenljiv s obzirom na uključivanje nove djece i odlazak pojedine djece, zbog promjene mjesta boravka (prognanička pop-ulacija), uključivanja djece u odgojno-obrazovni sistem i slično zbog čega se broj obuhvaćene djece redovno kreće između 145-165.

Cjelodnevni boravak djece u Centru, hetero-gena populacija korisnika Centra s obzirom na hronološki uzrast, te kategoriju i stepen invalid-iteta, svakodnevno prisustvo roditelja, interdisci-plinarni tretman i visoko stručni kadar, reprezen-tativni programski sadržaji, opremljenost Centra nastavno-tehničkim sredstvima, pomagalima i didaktičkim materijalom pruža široku mogućnost koncipiranja i primjene raznih defektološko-rehabilitacijskih programa i postupaka u terapi-jske svrhe i naučno-istraživački rad.

Sanja HODŽIĆ

Odluka Ustavnog suda BiH

Ustavni sud BiH je donio odluku o ukidanju člana zakona koji regu-lira porodiljske naknade i njega je zabranjeno primjenjivati dok se ne izvrše izmjene Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH

Naknade za porodiljsko odsustvo za-poslenih u institucijama BiH moraju biti regulirane izmjenama i dopunama Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH kako bi bile izjednačene, a ne kao do sada različite, u ovisnosti o tome iz kojeg entiteta porodilje dolaze. Ova odluka stigla je direk-tno iz Ustavnog suda BiH koji je zaključio da naknade za porodiljsko odsustvo zaposlenih u institucijama BiH ne ispunjavaju ustavno-pravne standarde zabrane diskriminacije.

Ustavni sud BiH je donio odluku o uki-danju člana zakona koji regulira porodiljske naknade i njega je zabranjeno primjenjivati dok se ne izvrše izmjene jer se mora uzeti u obzir da porodilje rade u državnim, a ne entitetskim institucijama, te se zbog toga sredstva za plaće i naknade zaposlenih u in-stitucijama osiguravaju isključivo iz državnog proračuna. Prema riječima članice Povjeren-stva za određivanje ravnopravnosti spolova Parlamenta BiH Mirjane Malić, došlo je vrijeme da se, nakon niza godina, diskrimi-nacija jednih porodilja naspram drugih završi. “Novi saziv vlasti će biti taj koji će narediti izmjene zakona jer se prava porodilja u Fed-eraciji i RS-u moraju izjednačiti. Do sada su

bile uređene prema mjestu uplate doprinosa za svakog zaposlenog, čime su se stvorile razlike između zaposlenika, što nije dobro”, istakla je Malić, te dodala da su najbolje pro-lazile one porodilje koje dolaze iz RS-a zbog dobro urađenog entitetskog zakona.

Mišljenje Ustavnog suda je zatraženo tek nakon što je više od dvadeset parlamentaraca podnijelo zahtjev za ocjenu ustavnosti člana Zakona koji regulira porodiljske naknade, jer se znalo dogoditi da žene koje rade u istoj državnoj službi, a otišle su na porodiljski do-pust imaju različite novčane naknade, jedne više, druge manje, a znalo se događati da ih uopće i nemaju. Prema trenutačnom Za-konu o plaćama i naknadama u institucijama BiH, zaposlenice ostvaruju različita prava, ovisno o tome u kojem entitetu ili kantonu su im uplaćivani doprinosi. Zaposlenica u insti-tucijama BiH iz RS-a ostvaruje naknadu u stopostotnom iznosu prosječne plaće koju je primala u posljednja tri mjeseca, dok zapos-lenica iz Federacije BiH tu naknadu uopće ne ostvaruje ili je ona različita, ovisno o kantonu iz kojeg dolazi.

Porodilje iz državnih institucija koje su do sada bile uskraćivane za isplatu naknada po ovoj osnovi trebaju zahtijevati retroaktivnu is-platu jer je odlukom Suda BiH naglašeno da se plaća i naknade po osnovi radnog odnosa isplaćuju iz sredstava proračuna institucija u kojoj je porodilja zaposlena. Retroaktivnu isplatu bi trebalo tražiti od poslodavca, a ako poslodavac ne izvrši isplatu, onda se to treba uraditi putem suda.

PORODILJE IZJEDNA^ENE U PRAVIMA NA NAKNADU

glasnik 43

Samo u Republici Srpskoj ima najmanje 9.000 pravosnažnih sudskih presuda s dugom na ime ratne štete od oko 300 miliona maraka

Na osnovu presude Evropskog suda za ljudska prava, do 28. decembra entiteti Bosne i Hercegovine su bili dužni Komitetu ministara Vijeća Evrope prezentirati način i rok izvršenja desetak hiljada presuda domaćih sudova

I prije konačnog izvještaja bio je objav-ljen podatak da u Republici Srpskoj ima na-jmanje 9.000 pravosnažnih sudskih presuda s dugom na ime ratne štete od oko 300 mil-iona maraka, bez kamate i drugih troškova. Prema procjenama nadležnih federalnih or-gana, broj tih presuda u ovom entitetu je ne-uporedivo manji, samim tim i dug Federacije BiH građanima koji se procjenjuje na oko 10 miliona KM.

Ove budžetske obaveze oba entiteta nastale su kao posljedica presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju Čolić i ostali protiv BiH. Prema toj presudi, Republika Srpska iz svog budžeta mora da plati ukupno 300.000 KM za 16 neizvršenih presuda za ratnu odštetu! Presuda je postala pravosnažna 28. juna ove godine, čime su se RS i FBiH automatski suočili s hiljadama ostalih takvih neizvršenih presuda.

Tako se RS našao pred bankrotom, koji je izbjegnut na dva načina. Prvi se odnosi na samu presudu iz Strasbourga, u kojoj nije navedeno da se dug mora isplatiti u novcu, čime je otvorena mogućnost da se ratna šteta isplati državnim obveznicama. Drugi problem bile su kamate koje su višestruko premašivale glavnicu, zbog čega je RS donio zakon kojim je eliminisana mogućnost da one budu veće od iznosa glavnog duga.

RS je još jednim zakonom pokušao da ublaži posljedice presude Evropskog suda. Naime, kada su presude za naknadu ratne štete narasle do broja kada budžet RS-a nije mogao podnijeti njihovo izvršenje, taj entitet je donio Zakon o unutrašnjem dugu i propisao

da se presude izvrše izdavanjem obveznica s rokom prispijeća od 50 godina. Oštećeni građani su taj besmisleni rok osporili pred Ustavnim sudom BiH, nakon čega ga je RS skratio na 14 godina, s čime se Ustavni sud saglasio

“S takvom odlukom Ustavnog suda BiH, međutim, nije se složio Evropski sud koji je ostao vjeran svojoj praksi, potvrđenoj i presu-dom u slučaju Jeličić protiv BiH (neizvršenje presude domaćeg suda u vezi sa starom deviznom štednjom, op.a.) da se presude domaćih sudova moraju izvršavati i da država ne može navoditi nedostatak sred-stava da bi izbjegla obavezu izvršavanja pre-suda svojih sudova. Jer, ako se presuda ne može izvršiti, povrijeđeno je pravo na pristup sudu”, podsjeća Monika Mijić, agentica Ure-da za zastupanje BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.

Dakle, po osnovu presude iz Strasbourga RS je do 28. septembra morala da izvrši pre-sude domaćih sudova u slučaju Čolić i ostali, ali i da svakom od 16 aplikanata isplati i po 1.500 eura naknade. Što se tiče svih ostalih presuda domaćih sudova, od tog datuma za njih teče novi tromjesečni rok o kojem Monika Mijić kaže:

-Prema pravilima Komiteta ministara Vijeća Evrope, država je najkasnije do isteka tog roka dužna da donese akcioni plan za nji-hovo izvršenje.

I VIJE]E EVROPE TRAŽI IZVRŠENJE

Tomislav Grizelj, privrednik:-Ja se jako dobro sjećam gospodina

Košnika koji je vodio obnovu Mostara i koji je imao i novac i dobre projekte, ali zbog naših nesuglasica oni nikada nisu implementirani. On je govorio jezikom privrednika, ali nama je bilo najvažnije da li će neko biti Srbin, Hrvat ili Bošnjak.

Nihad Spahić, direktor KPZ-a Zenica:-Sigurnost u zatvoru mora se po di-

ći na još viši nivo. Rješenje je u povećanju broja zaposlenih stražara. Sa završetkom izgradnje 4. Paviljona primili smo 30, pa 40 novih stražara. To još nije potrebni broj. Trenutno (novembar 2010.) imamo 254 stražara od kojih je 50 pripravnika. Po našoj sistematizaciji trebamo imati 300 stražara. Sada na 3,1 osuđenika dolazi jedan satražar. U ostalim bosanskohercegovačkim zatvo-rima je slično. Evropski standard za zatvore zatvorenog tipa propisuje dva osuđenika na jednog stražara, a kod zatvora poluot-vorenog tipa je jedan stražar na četiri do sedam zatvorenika.

Edina Papo, direktorica Baleta Nar-odnog pozorišta Sarajevo:

-Godinu na izmaku obilježilo je sman-jenje budžeta kulture za skoro 30 posto. To je događaj koji je šokirao i našu kultur-nu scenu bacio unazad nekoliko godina. Stanje ne da se nije promijenilo na bolje, nego je kultura pala kako moralom tako i kvalitetom. Čast izuzecima, ali kulturna suština je da unapređujemo naše društvo i da ono ima koristi od kulturnig radnika, ali to ide sve teže i sve gore i gore.

Rekli su ...

Entiteti nisu izvršili desetak hiljada presuda domaćih sudova

glasnik44

INTERVJU: Anica Ramić, predsjednica Udruženja za pomoć osobama zlostavljanim na radnom mjestu Stop mobbing

U Trebinju od 2008. godine djeluje Udruženje za pomoć osobama zlostavljan-im na radnom mjestu Stop mobbing, prvo ovakvo udruženje u BiH. Kažu da imaju sve više posla. Predsjednica i osnivač Udruženja Anica Ramić, i sama žrtva mobbinga na radnom mjestu, za Glasnik govori kako je došla na ideju da osnuje Udruženje, njego-vim ciljevima, ali i uzrocima i problemima s kojima se susreću žrtve pojave savremene diskriminacije i ugrožavanja ljudskih prava radnika- zaposlenika.

- Mobbing na radnom mjestu je raspros-tranjena pojava i veoma je važno da se žrtve imaju kome obratiti, da se ne osjećaju bespomoćno. Nažalost, još uvijek malo ljudi zna šta je mobbing, pa je građane neophod-no edukovati kako bi adekvatno reagovali ukoliko se na bilo koji način osjećaju zlostav-ljanim i ponižavanim na radnom mjestu. Cilj Udruženja je naučno i stručno djelovanje na otkrivanju i pružanju pomoći žrtvama mobbinga. Kroz istraživanja i u neposred-nom radu s ljudima dolazimo do podataka o obimu, vrstama, uzrocima i prirodi problema, čime se omogućava objektivnije sagledavan-je sveukupnih subjektivnih i objektivnih de-terminanti. Uključivanjem partnera i medija, kao i promotivnim materijalima podižemo svijest i animiramo širu društvenu zajednicu zbog uočavanja kompleksnosti problema i mijenjanja odnosa i stava prema njemu. Ra-dionicama na temu mobbinga podižemo raz-voj svijesti i otvaranje za rješavanje problema onih koji su se s njima susreli. Ove aktivnosti imaju i efekte preventivnog djelovanja kod ljudi koji se sa ovim problemom nisu direk-tno suočili. Kroz rad u manjim grupama u okviru okupacionih radionica utičemo na sposobnost uvažavanja i prihvatanja drugih i njihove međusobne različitosti. Zahvaljujući stručnom vođenju radionica, pomažemo žrtvama da ostvare sopstvenu ulogu i po-mognu sami sebi da adekvatno rješavaju svoje probleme.

• Kako ste došli na ideju da osnujete Udruženje?

- Priča o mobingu nije me se puno doti-cala dok nisam doživjela mobing na svojoj koži. Preko noći potpuno mu je upropaštena karijera, zdravlje i život. Počela sam tražiti po Internetu institucije koje mi mogu pomoći. Moji prijatelji, istomišljenici, borci za pravdu, podržali su me u ideji da se osnuje udruženje koje će pomoći ljudima u nevolji, savjetodav-no i pravnom pomoći. Obratila sam se Mini-starstvu rada RS-a koje mi je poslalo pismo podrške za osnivanje, nudeći mi pravnu i savjetodavnu pomoć. Savez Sindikata RS se zahvalio na hrabrosti i želji da se udruženje ovakvog tipa osnuje. Rad smo kasnije proširili na čitavu BiH, potpisujući protokole o saradnji sa NVO, institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, ovlastili osobe za rad na terenu u Banjoj Luci, Doboju, Prijedoru, Sarajevu, a uskoro ćemo djelovati u Zenici i Tuzli. Postali smo članica Mreže pravde u BiH i Mreže sporazum plus.

• Koliko Vas vlastito iskustvo motivira u radu sa žrtvama mobbinga?

- Kao što sam kazala, žrtva sam mob-binga i mobbera, osobe koja ne prestaje i da-nas da se iživljava nadamnom. Sve je počelo 2007. kada sam kao šef Centra za mentalno zdravlje Trebinje /dipl. menadžer u zdravstvu i petogodišnja edukacija iz mentalnoga zdrav-lja/ radila na projektu porodične medicine. U to vrijeme tadašnji direktor je odlazio u penz-iju i došao je novi... On na krilima moći kreće u akciju čišćenja „nepodobnih”, a naročito onih koji bi mu mogli predstavljati smetnju. Zaposleni radnici i intelektualci postaju st-vari i brojke, a ne ličnosti sa imenom i prezi-menom, sa svojim vrijednostima i dostojan-stvom. Svoju moć iskazuje oslobađajući se konkurencije, pa iz „igre” prvo izbacuje mene, koja je prije njega počela sprovoditi reformu, oformila porodične timove, sprovela edukac-iju osoblja, a i sama se edukovala u struci do VSS/menadžera u zdravstvu. Dobijam

rješenje na mjesto medicinske sestre u tim porodične medicine. Od tada počinju moje muke. Promijenila sam pet radnih mjesta, sve spratove i punktove u Domu zdravlja... Sve to nije me obeshrabrilo. Protiv mobbinga i njegovih posljedica borila sam se pružajući sama sebi pomoć. Edukovala sam se o mob-bingu, o radnom pravu, osnovala Udruženje, počela pomagati drugim radnicima. Shvatila sam da je važno raditi na sebi, na svom obra-zovanju, na razvoju zdrave ličnosti, razvijati optimistično i pozitivno mišljenje, biti orijen-tisan na sadašnjost i biti onakav kakav jesi, te vlastitu sreću smatrati najvažnijim ciljem. O zlostavljanju na radnom mjestu sam obavijestila Ministarstvo rada RS, Gender centar Vlade RS, Helsinški komitet BiH i svi su u svojim izvještajima naglasili da postoje elementi mobbinga. Pokrenula sam tužbu na Osnovnom sudu Trebinje. Moj slučaj je trenutno pred Vrhovnim sudom RS i čekam ishod... Vrlo je važno, kako u mom, tako i u drugim slučajevima, preko medija učiniti slučaj javnim... Isto tako, kad pritisak mobbera postaje nesnosan, bolje je otići na bolovanje, predahnuti, ali nikako prekinuti radni odnos, jer to znači poraz za žrtvu, nekažnjavanje mobbera, a posljedice stresa ostaju prisutne i nakon napuštanja radnog mjesta.

• Kako biste defi nirali pojam mobbing na radnom mjestu?

- Mobbing je specifi čan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili grupa njih sistematski psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njenog ug-leda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Mobbing, kako je ovaj fenomen nazvao švedski psiholog dr Heinz Leyman, uključuje pakosne, okrutne i bolne postupke kao što su ucjenjivanje, ig-norisanje, ismijavanje, zakidanje na zaradi, sprečavanje napredovanja, špijuniranje, kle-vetanje, ponižavanje, prijetnje, mučenje, ne dodjeljivanje posla kako bi se žrtva osjećala

PRIJAVE IZ CIJELE BIH

Od osnivanja dosad Udruženju se obratilo 126 radnika iz BiH, od toga 111 radnika iz RS-a, 14 iz FBiH i jedan rad-nik iz Distrikta Brčko. To su ljudi iz Ban-je Luke, Prijedora, Gradiške, Zvornika, Gacka, Trebinja, Nevesinja, Bijeljine, Istočnog Srajeva, Brčkog, Sarajeva, Kaknja, Zenice, Mostara, Tuzle.

U BiH su to najčešće žene iznad 40. godine i u pravilu savjesne, odgovorne i vrijedne osobe, one koje vole i znaju raditi svoj posao - Zakonska zaštita postoji u Zakonu o radu RS gdje je kao posebna kategorija uveden mobbing, te u Zakonu o zabrani diskriminacije BiH, član 4. (Uznemiravanje i mobing) usvojenim 2009. godine

I MUŠKARCI MOGU BITI ŽRTVE MOBBINGA

glasnik 45

Anica Ramić

beskorisno, stalno i uporno kritiziranje, vikanje na žrtvu i psovanje, isključivanje iz društva i rada, neargumentovano omalovažavanje rezultata rada, tajenje informacija bitnih za žrtvu, podcjenjivanje stavova i mišljenja, sprečavanje iznošenja mišljenja, kršenje na-josnovnijih ljudskih prava, uznemiravanje u svrhu ugrožavanja integriteta ličnosti žrtve, njenog profesionalnog, socijalnog, a ponekad i privatnog funkcionisanja, ugleda i dostojan-stva. Mobbing je daleko više od povremenih konfl ikata i uredskih svađa, jer iza njega se krije svjesna namjera da se sistematski škodi zaposleniku do te mjere da on mora napustiti tu radnu sredinu. Kod nas, u najkraćem može se reći da je mobbing prostačko uzurpiranje ljudskih, građanskih i drugih prava od strane mobbera.

• Koliko je po Vašim saznanjima mob-bing prisutan u BiH?

- Tranzicija tokom koje je u BiH došlo do velikih društvenih i socijalnih previranja, stvo-rila je pogodan teren za sve vrste zloupotre-ba i to najčešće u međuljudskim odnosima. Nedovoljan broj radnih mjesta i nezaposlen-ost doveli su do surove borbe za posao u ko-joj se ne biraju sredstva. Masovna otpuštanja i centralizovana moć pojedinaca stvorili su mogućnost manipulisanja pri čemu je ljud-sko dostojanstvo obezvrjeđeno. U atmosferi stalne i nemilosrdne borbe za moć i novac, mobbing je postao osnovni način za uklan-janje “nepoželjnih”. Situaciju u BiH dodatno komplikuje šarolikost partijski prihvatljivih kadrova. Partijski klanovi često isključuju ili sabotiraju svoje političke neistomišljenike, što je jedan od osnovnih oblika mobbinga. Nažalost, nije rijedak slučaj ni spolne dis-kriminacije i seksualnog zlostavljanja. Živeći u društvu u kome manjka baš sve, od ljud-skog dostojanstva do životnih namirnica, primorani smo da prihvatimo stanje kakvo jeste, iz prostog razloga, da bi smo preživjeli. Zbog straha od poslodavaca, većina ljudi ne želi uopšte da priča o ovom obliku pritiska strahujući za posao kojeg je u BiH veoma teško dobiti.

• Da li se mobbing kod nas javlja više u javnom ili u privatnom sektoru?

- Mobbing se javlja u sredinama gdje postoji bar jedna osoba koja se izdvaja od ostalih, koja ima svoje mišljenje i logiku različitu od mišljenja i logike vlastodršca i ne ustručava se da ih iznese, zbog čega je zlostavljači nastoje uništiti. Takva osoba je netipična i ne uklapa se u model kvaziličnosti koje su sebi u kolektivu “naštancali” mob-

beri. Žrtvom mobbinga može postati svako: od čistačice do doktora nauka! Dovoljno je da samo jednom ne podigne ruku kad mu je to naređeno ili da ne klimne glavom kad se to od njega očekuje. Osim toga, ako ste kreativni i promovirate nove ideje koje mogu biti izazov drugima, energični, vrijedni, pošteni, samos-talni, na putu uspješne karijere koja u dobroj mjeri zavisi od samovolje nadređene osobe sklone zlostavljanju, ako ste spremni na tim-ski rad i fer plej – postoji velika vjerovatnoća da ćete postati žrtva mobbera. Na udaru mobbinga su muškarci i žene, ali nažalost, kod nas su to najčešće žene iznad 40. go-dine starosti i u pravilu savjesne, odgovorne i vrijedne osobe, one koje vole i znaju raditi svoj posao.

• Kakve su posljedice mobbinga?- U prvoj fazi se kao potencijalna os-

nova mobbinga pojavljuje neriješen konfl ikt među suradnicima, koji u konačnici rezultira poremećajem u međuljudskim odnosima. Prisutna je lažna ljubaznost uz istovremeno pretrpavanje poslom ili oduzimanje radnih zadataka. Izvorni se sukob zaboravlja, a agresija usmjerava prema odabranoj osobi. Prva faza, koja može potrajati duže vrijeme, prelazi u drugu. Potisnuta agresija prer-asta u pravi psihički teror. U vrtlogu spletki, poniženja, prijetnji i psihičkog zlostavljanja i mučenja žrtva gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo i postaje manje vrijed-

nim subjektom. U radnom okruženju gubi ugled, potporu, pravo glasa. U trećoj fazi već obilježena i permanentno zlostavljana osoba postaje “vrećom za udarce” i “dežurnim krivcem” za sve propuste i neuspjehe kolek-tiva. Predzadnja faza je karakteristična po očajničkoj borbi za opstanak žrtve mobbinga, kod koje se tada pojavljuje sindrom izgaranja na poslu, tj. hronični sindrom umora (burn-out), psihosomatski ili depresivni poremećaji. Kao posljedica višegodišnjeg terorisanja, žrtve obolijevaju od hroničnih bolesti i poremećaja, napuštaju posao ili posežu za suicidom.

Od osnivanja dosad Udruženju se obra-tilo 126 radnika iz BiH, od toga 111 rad-nika iz RS-a, 14 iz FBiH i jedan radnik iz Distrikta Brčko. To su ljudi iz Banje Luke, Prijedora, Gradiške, Zvornika, Gacka, Trebinja, Nevesinja, Bijeljine, Istočnog Srajeva, Brčkog, Sarajeva, Kaknja, Zenice, Mostara, Tuzle.

• Da li su žrtve mobbinga u BiH zakon-ski adekvatno zaštićene?

- Ovom se zlu treba stati konačno na kraj kroz korištenje Zakona o radu RS gdje je kao posebna kategorija uveden mobbing, a takođe i kroz Zakon o zabrani diskriminacije BiH, i to član 4. (Uznemiravanje i mobing) us-vojen 2009. U Zakonu o radu RS teret doka-zivanja - da nije bilo mobbinga - je na poslo-davcu. On ne smije preduzeti nikakve mjere

glasnik46

Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona izvijestilo je da je u 2009. godini evidentiran manji broj in-cidenata koji su bili usmjereni na izazi-vanje nacionalne netrpeljivosti među građanima Kantona u odnosu na tri prethodne godine. Evidentirano je uku-pno 40 incidenata od čega 21 incident prema islamskoj konfesiji, 11 prema katoličkoj i 8 prema pravoslavnoj kon-fesiji. Od evidentiranih 40 incidenata u 2009. godini rasvijetljeno je 8, a proce-suirano je 18 lica.

Alarm

prema radniku zbog činjenice da se žalio na nasilje, diskriminaciju, uznemiravanje, seksu-alno uznemiravanje i mobbing. Ako sud utvrdi da je tužba osnovana, naložiće poslodavcu da tužiocu obezbijedi ostvarivanje prava koja su mu utvrđena ili da plati odgovaraluću novčanu nadoknadu. NVO sektor ne može sam preuzeti na sebe kompletnu borbu pro-tiv mobbinga. Može raditi na osvješćavanju i informisanju građana o suštini i štetnim posljedicama mobbinga, te dati ostale refer-alne informacije i osnovnu psiho-socijalnu podršku u formi individualnih savjetovanja, kroz adekvatne radionice može doprinijeti vraćanju samopouzdanja i samopoštovanja žrtve. NVO sektor može znatno doprinijeti i senzibiliziranju javnosti na probleme žrtava mobbinga. Ostalo, ipak, mora da uradi država i njene zakonodavne i izvršne insti-tucije, a prvenstvno ministarstva, inspekcije i pravosuđe. Naprimjer, u Hrvatskoj se pitan-jem mobbinga bave i sindikati, s obzirom da mobbing predstavlja kršenje prava na rad, te pozivamo i naše sindikate da na listu svojih prioriteta stave borbu protiv mobbinga.

• Kako se suprotstaviti mobberu? Što savjetujete žrtvama?

- Da bi ste se suprotstavili zlostavljaču i pomogli žrtvi morate imati određenu sig-urnost i morate imati izbor. Osnovali smo stručni tim u koji su uključeni pravnici, psi-holozi i ljekari, tako da pokušavamo da pokrijemo sve oblasti problema sa kojima se naši članovi suočavaju. Najvažnije je da se prepozna i shvati situacija i da se moberu ne dozvoli da vas uvuče u mrežu patogenih odnosa. Ponekad je dovoljan samo razgo-vor da bi se problem prevazišao, a nekada moramo da se borimo pravnim sredstvima. Svakom slučaju pristupamo individualno, a ono što svima savjetujemo to je da pronađu grupu istomišljenika, da se socijalizuju i da pronađu snage da se izbore za svoja prava. Udruženje se obraća nadležnim institucijama da preuzmu praćenje prijavljenih slučajeva mobbinga. Naš advokat, pravnik i ostali stručnjaci iz tima prilikom preuzimanja izjave od klijenta u pisanoj formi pregledaju i ostale dokaze i utvrđuju da li ima elemenata mob-binga. Jednog radnika MUP-a uspjeli smo zaštiti da ne ostane bez posla, ali smo uspjeli i da suspendujemo zlostavljače. Samohranu majku sa četvoro djece smo zaštitili i u njeno ime se obraćali nadležnim institucijama i ovaj je slučaj na sudu.

• Kako biste opisali mobbera/zlosta-vljača?

- Menadžeri u tranzicionom periodu imaju jednu novostečenu osobinu, a to je da svojim ponašanjem najčešće emituju poruku da im niko ne može ništa. Upravo takvo ponašanje dovodi do toga da radno mjesto predstavlja scenu za kršenje ljudskih prava. Zlostavljači su često osobe sa ozbiljnim poremećajem ličnosti, koje maltretiraju žrtvu zbog osjećaja antipatije, ljubomore, zavisti, straha ili patološke želje za vlašću i moći ( tzv. kratomanska paranoja), ali isto tako mogu to biti narcisoidne, egoistične osobe opsjednute željom za karijerom. Psi-holozi tvrde da se mobberi regrutuju iz grupe manje sposobnih ali moćnih osoba bez ka-paciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje. Njima se lako pridružuju slabi u strahu da ne postanu njihove žrtve. Mobbingovanjem drugih se prikriva nemoć ili osjećaj inferiornosti u nekoj drugoj sferi života, formirajući oko sebe grupu “evet efendija” kojoj mobber dokazuje svoju moć terorišući bespomoćnu žrtvu.

Razgovarala: Senita ŠEHERČEHAJIĆ.

TEŠKE POSLJEDICEKod osoba koje su žrtve mobbinga javlja se čitav niz različitih veoma štetnih i opasnih

učinaka i odgovora organizma među kojima su: šok, bijes, plač, osjećaj nezadovoljstva i/ili bespomoćnosti, pojačana osjetljivost, gubitak samopouzdanja, gubitak apetita, umor, nesanica, psihosomatski simptomi kao što su bolovi u trbuhu, glavobolja, povišen krvni pritisak, nervoza pri odlasku na posao, bezvoljnost, napetost u obitelji i simptomi stresa, poremećaji koncentracije, povišen krvni pritisak, srčana aritmija, srčani napadi, sla-bljenje imuniteta, gastrointestinalne smetnje, povećana ili smanjena težina, zloupotreba alkohola ili droga, povećan osjećaj straha, napadi panike, smanjenje produktivnosti u izvršavanju zadataka i obaveza itd.

Za zdravstvene smetnje uzrokovane mobbingom najčešće se postavljaju sljedeće dijagnoze:

fi zički poremećaji: kronični umor, probavne smetnje, mršavljenje ili prekomjerno • gojenje, nesanica, smanjen imunitet, povećana potreba za alkoholom, sedati-vima, cigaretama itd. poremećaj prilagodbe koji se javlja u 92% slučajeva, predstavlja oštećenje soci-• jalnog ili radno-akademskog funkcionisanja i napredovanja, gubitak motivacije i entuzijazma, emocionalna praznina, a očituje se u anksioznosti i depresivnom raspoloženju (bijeg u bolest);bihevioralni simptomi: iratibilnost, gubitak koncentracije, nekritično ponašanje, • zaboravnost, eksplozivnost, pretjerana osjetljivost na vanjske stimulanse, bezosjećajnost, obiteljski problemi, razvod braka, suicidnost, burn-out sindrom itd. posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) javlja SE u oko 8% slučajeva mob-• binga, a manifestira se u formi nametljivog sjećanja na događaje, halucinacije o događaju, stres pri novim događajima koji podsjećaju na taj traumatski događaj, nastojanje da se izbjegnu mjesta i osobe vezane za tu traumu, osjećaj besperspektivnosti, ispadi ljutnje itd. I - kombinacija svega toga.

Kroz nekoliko godina ove smetnje prelaze u hronične bolesti koje dovode do trajnog invaliditeta i napuštanja radnog mjesta, pa čak i samoubistva, ako se na vrijeme ne pruži adekvatna pomoć.

glasnik 47

Bosna i Hercegovina je prva zemlja u jugoistočnoj Evropi koja je donijela Akcioni plan za provođenje Rezolucije 1325 UN-a o ženama, miru i sigurnosti. Ovu rezoluciju usvojilo je Vijeće sigurnosti UN-a 31. 10. 2000. “Ona se odnosi na sve zemlje članice UN-a, učesnike oružanih sukoba, kao i sve aktere mirovnih pregovora, učesnike procesa razoružanja, demobilizacije i procesa reinte-gracije. Rezolucija naglašava važnost “ravno-pravnog učešća žena i njihov puni angažman u svim naporima za održanje i promovisanje mira i bezbjednosti, kao i potrebe da se ojača njihova uloga u procesu donošenja odluka, posebno u dijelu spriječavanja konflikata i njihovog rješavanja” (preambula Rezolu-cije). Rezolucija takođe poziva na podršku lokalnim ženskim mirovnim inicijativama, zaštitu žena i djevojaka od nasilja na rodnoj osnovi, mjerama obezbjeđivanja poštovanja prava žena i djevojaka pogotovo onih koje se odnose na policiju i pravosuđe, okončanje nekažnjivosti odgovornih za genocide, zločine protiv čovječnosti, seksualne i druge oblike nasilja nad ženama i djevojkama, kao i na rodno-senzitivni aspekt razoružanja, de-mobilizacije i reintegracije.

Taj novi document, koji su usvojili i ministri vanjskih poslova zemalja članica Evropske uni-je 8. 12. 2008. godine, predstavlja i viziju uloge i obaveza koje bi regionalni protagonist, poput Evropske unije, trebao imati na području zaštite žena u situacijama sukoba i u olakšavanju nji-hove proaktivne uloge u izgradnji mira.

Kako bi ispitala nivo integrisanosti rodnih pi-tanja u sektor reforme sigurnosti u BiH, Atlantska inicijativa u BiH, u partnerstvu s organizacijom Žene ženama i pod pokroviteljstvom Centra za civilnu kontrolu nad oružanim snagama (DCAF) iz Ženeve, trenutno provodi šestomjesečni projekt “Pobrinimo se za našu sigurnost! Procjena stanja i nepristrasne konsultacije o rodu i reformi sektora sigurnosti u BiH”.

U Sarajevu je tim povodom, početkom no-vembra održan Okrugli sto na kojem su, osim sudionika projekta, govorili i predstavnici mini-starstava sigurnosti i odbrane BiH, UNDP-a, Agencije za ravnopravnost spolova u BiH i drugih institucija.

- Ako žene mogu stvarati uvjete za svakod-nevno normalno funkcionisanje porodice, nisu li onda u stanju i da izgrade stabilnost i bezbjed-nost jedne lokalne zajednice, ali i cijele zemlje, kazala je tom prilikom Memnuna Zvizdić iz or-ganizacije Žene ženama.

Tokom novembra održan je i niz seminara u Banja Luci, Tuzli, Mostaru i Sarajevu pod na-zivom ”NATO i UN Rezolucija 1325 / Žene u oružanim snagama” u organizaciji NATO Štaba Sarajevo. Cilj je bio upoznati javnost, posebno mlade, sa ključnim odredbama UN Rezolucije, te njenoj primjeni u oružanim snagama zemalja NATO članica.

Prema riječima pukovnika John Olsona, zamjenika komandanta NATO Štaba Sarajevo, rodna jednakost nije samo pitanje šansi i indi-vidualnih prava, to je odgovornost koju svako od nas mora shvatiti ozbiljno. ”Vrlo je važno da žene učestvuju u svim procesima kao što su mirovne operacije, upravljanje kriznim situaci-jama i sl. I to na svim nivoima - međunarodnom, regionalnom, državnom i lokalnom nivou. Jer, ako osiguramo da i njihovo mišljenje i pers-pektiva budu uzete u obzir doći ćemo do puno boljih odluka”, kazao je Olson u Tuzli.

Ocijenio je da nivo zastupljenosti žena u oružanim snagama NATO-a još uvijek nije do-voljan, ali zahvaljujući različitim aktivnostima koje članice NATO saveza poduzimaju taj pro-cent se kontinuirano povećava.

Na seminaru u Mostaru, zamjenica ministra odbrane Bosne i Hercegovine Marina Pendeš, iznijela je podatak da je svega dva posto žena zastupljeno u oružanim snagama BiH. “Radi o vrlo malom broju ženske populacije. Cilj Ministarstva odbrane je da se taj postotak u sljedećih pet godina poveća na oko barem de-set posto”. Osvrnuvši se na protekle tri godine, Pendeš je optimistična jer, kako navodi, nakon raspisivanja natječaja za popunu mladih vojnika i žena vojnika u Ministarstvu obrane BiH, oko četiri posto zainteresiranih bile su žene.

Govoreći o zastupljenosti žena u vlasti, ona je istakla kako ni tu situacija nije dobra jer su na rukovodećim mjestima većinom muškarci.

- Mislim da je to posljedica događanja u našem društvu i mentalitetu, odnosno u sprem-nosti žene da se uhvati ukoštac s rukovodećim

dužnostima i obvezama, kazala je Pendeš, dodavši kako su edukacija i znanje glavni pokretači da se zainteresiranost žena za sud-jelovanje u vlasti prepozna i poveća. Sigurno ne bi došlo ni do ovolikog broja konfl ikata u svijetu, kada bi bio veći broj žena na pozicijama gdje se odlučuje i pregovara te gdje se prave strateški dogovori, smatra Pendeš.

Sarajevska sesija, u okviru istog projekta, održana je u prostorijama Fakulteta političkih nauka. U svojstvu organizatora, seminar je otvorila Vanja Matić, voditeljica projekta rodne jednakosti, a prisutnim se, između ostalih, obra-tio i ministar odbrane BiH Selmo Cikotić

- BiH je prva od zemalja regiona formirala akcionu grupu za primjenu Rezolucije 1325 Vijeća sigurnosti UN-a o ženama u oružanim snagama i nastoji promovirati poziciju žena u Oružanim snagama BiH“, izjavio je ministar ocijenivši da BiH u nekim aspektima razvoja odbrambenih struktura i primjene ljudskih prava prednjači u regionu. Tako je, osim formiranja grupe za primjenu ove rezolucije, prva u re-gionu provela institut parlamentarnog vojnog povjerenika.

-U Banja Luci, Tuzli, Mostaru i Sarajevu im-ali smo odličnu raspravu o ovoj značajnoj temi i bilo mi je iznimno drago vidjeti da su mnogi pokazali veliki interes. NATO je uključen u pro-mociju ravnopravnosti spolova više od 34 go-dine i seminari kao ovi nam pokazuju kako da se dokažemo i daju nam priliku da podijelimo svoja razmišljanja sa slijedećim generacijama donosilaca odluka“, izjavio je pukovnik Olsen.

D.M.

Željka Šulc, koordinatorica projek-ta Atlantske inicijative „Žene u sigurn-osnom sektoru“:

-Ja sam građanka BiH koja želi bolje i sigurnije sutra, bolje i sigurnije danas. Ja sam potencijalna žrtva ili sam sestra, prijateljica, kolegica, djevojka ili buduća majka potencijalne žrtve. Osjećam se sig-urnom ako sam sita i ako mi je toplo, ako noću ili danju mogu bezbrižno šetati po svome kraju ili državi. Osjećam se sigurn-om ako se imam kome obratiti po pitanju eventualnih problema i ako me poštuju. I, na kraju krajeva, osjećam se sigurnom ako su sigurni svi oko mene. Poštivanje ljudskih prava i vladavina prava osnovni su preduslov za reformu sektora sigurn-osti i svaku drugu reformu.

Uz desetogodišnjicu Rezolucije 1325 Ujedinjenih nacija

ŽENE, MIR I SIGURNOSTRavnopravno učešće žena, puni angažman u svim naporima za održanje i promovisanje mira i bezbjednosti, kao i potreba da se ojača njihova uloga u procesu donošenja odluka, posebno u dijelu spriječavanja konfl ikata i njihovog rješavanja, glavne poruke dokumenta UN-a

glasnik48

KAKO ZAŠTITI BORCE ZA LJUDSKA PRAVA

BiH – Region – Evropa - Svijet

U Kući ljudskih prava u Vilnijusu, koja zapravo predstavlja Kuću ljudskih prava aktivista iz Bjelorusije u egzilu, održana je redovna godišnja skupština i susret svih redovnih i pridruženih članica Kuća ljudskih prava u svijetu. Susret je bio posvećen i razgovoru o mogućnostima zaštite boraca za ljudska prava koji su proganjani, zatvarani ili onemogućavani u svom radu.

Na održanoj konferenciji, 20 govornika pričalo je o stanju ljudskih prava u Vilnijusu i baltičkim zemljama. Prisutni su imali priliku upoznati se sa mehanizmima zaštite branitelja ljudskih prava koji se efi kasno primjenjuju u Norveškoj i drugim zemljama.

Kao rezultat konferencije, proizašla su tri pisma odnosno, zajedničke izjave Kuća ljudskih prava: državama članicama UN Vijeća za ljudska prava sa zahtjevom da se ojačaju mehaniz-mi zaštite slobode mirnog okupljanja i udruživanja; predsjedniku Azerbejdžana Ilhamu Aliyevu sa zahtjevom da se osigura zaštita slobode izražavanja i da prestane ugrožavanje aktiviste za ljudska prava te novinara/ki; predsjedniku Bjelorusije Aleksandru Lukašenku sa zahtjevom da Bjelorusija poduzme hitne mjere usklađivanja zakonodavstva s međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava.

U sklopu godišnjeg sastanka Kuća ljudskih prava, premijerno je prikazan i dokumentarni fi lm norveškog novinara i redatelja Erlinga Borgena Zatvorenik iz Azerbejdžana koji govori o stanju ljudskih prava u Azerbejdžanu kroz priču o progonu i zatvaranju novinara Eynulla Fatl-layeva. Prikazivanje ovog fi lma omogućilo je fi nsko i norveško veleposlanstvo.

L.M.

Održana skupština Mreže kuća ljudskih prava

Kuća ljudskih prava u Sarajevu dobila novo rukovodstvo

NADA LER SOFRONI], PREDSJEDNICA UPRAVNOG ODBORA

Dr Nada Ler Sofronić je nova predsjed-nica Upravnog odbora Kuće ljudskih prava u Sarajevu. To su 25. oktobra 2010. odlučili ovlašteni predstavnici nevladinih organizacija koje djeluju pod zajedničkim krovom Kuće ljudskih prava Sarajevo: Helsinški komitet za ljudska prava u BiH, Srpsko građansko vijeće – pokret za ravnopravnost, Renesansa, Cen-tar Žena i društvo te Fondacija Cure.

Nakon što se novoizabrana predsjednica zahvalila na izboru i ukazanom povjerenju posebno je istakla važnost kontinuiteta pro-gramskih aktivnosti Kuće ljudskih prava i namicanja sredstava za njen rad. S obzirom

na jačanje uloge Kuće u promociji i zaštiti ljudskih prava i aktivnosti koje su pred njom dr Nada Ler Sofronić je predložila da se aktivira pozicija menadžera Kuće koja postoji u Statutu, a sada je nepopunjena. Naglasila je potrebu da bi to trebla da radi osoba koja s konkretnom problematikom ima iskustva, poznaje ljude i ima odgavarujća znanja, kontakte i autoritet.

Ispred SGV-a i Centra Žena i društvo, predloženo je da se na to mjesto imenuje Srđan Dizdarević, dugogodišnji predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH. Nakon obavljene rasprave prijedlog je jednoglasno prihvaćen i donesena je odluka da se u skladu sa Statum kuće pozicija menadžera aktivira od 01. novembra 2010., a da tu dužnost obavlja Srđan Dizdarević

Predsjednica Upravnog odbora Kuće ljudskih prava ukazala je i na potrebu izmjene Statu-ta kuće radi njegovog usklađivanja sa novim zakonskim odredbama, i potrebom unapređenja rada Kuće i eventualnim redefi nisanjem postojećih pozicija. Zaključeno je da to bude jedan od prvih zadataka novog rukovodstva Kuće.

L.M.

Banja Luka

MEDIJI I KORUPCIJATransparency International Bosne i Her-

cegovine (TIBiH), u suradnji s fondacijom Friedrich Ebert Stiftung (FES), organizirao je u Banja Luci konferenciju na temu „Kako izvještavati o korupciji?“, čiji je osnovni cilj bio podizanje svijesti novinara o važnosti primjene principa istraživačkog novinarstva kako bi bili spremniji za izazove izvještavanja o korupciji i korupcijskim aferama.

Mediji u Bosni i Hercegovini su samo djelomično slobodni, ocijenili su učesnici skupa uz konstataciju da tek mali broj medija ima hrabrosti ukazivati na brojne probleme u društvu naše zemlje. U vezi s tim ukazano je i na zabrinjavajuću činjenicu da su novinari koji izvještavaju o korupcijskim aferama redovno izloženi napadima i pritiscima. Najčešće, na-padi, pritisci I prijetnje dolaze od predstavnika vlasti. To, uz sve druge negativnosti dovodi i do pojave autoncenzure unutar samih medija.

Sudionici konferencije podsjetili su i na to da su brojne međunarodne organizacije koje se bave ljudskim pravima konstatirale kako je u BiH došlo do dramatičnog pogoršanja stanja ljudskih prava i porasta kriminala i korupcije.

Jedan od učesnika, Izvršni direktor „Transparency Internationala BiH“, Srđan Blagovčanin ukazao je na činjenicu da je sve manje medija koji su spremni govoriti o problemima kriminala i korupcije u BiH, što pokazuje da se i mediji sve više uklapaju u ukupnu društvenu situaciju u zemlji.

-Kada govorimo o izvještavanju medija o korupciji, tu je problem još i veći imajući u vidu i otvorene pritiske, ali i prijetnje i na-pade koji su upućivani prema novinarima. Postoje i druge vrste problema. Tu mislim na problem autocenzure koji se javlja unutar jednog dijela medija, prije svega mislim na javne servise koji na takav način pokušavaju izbjegavati ono što bi trebala biti i što jeste obaveza medija u demokratskim društvima, a to je promoviranje odgovorne i transpar-entne vlasti, rekao je Blagovčanin.

glasnik 49

BiH – Region – Evropa - Svijet

Evropske zemlje, posebno skandinavske, zadržale su status država s najraširenijom slo-bodom medija po novom godišnjem izvještaju Repotera bez granica (RSF), na kojem se Bosna i Hercegovina nalazi na 47. mjestu.

- Naš novi izvještaj o indeksu slobode medija u svijetu sadrži neka dobrodošla iznenađenja, naglašava sumornu stvarnost i potvrđuje neke trendove, izjavio je glavni tajnik RSF-a Jean-François Julliard povo-dom objave devetog godišnjeg izvještaja te organizacije o stanju medijskih sloboda u svijetu.

- Više nego ikada prije vidimo da ekonomski razvoj, institucionalne reforme i poštovanje temeljnih prava ne idu nužno ruku pod ruku. Odbrana slobode medija nastavlja biti bitka za budnost u demokracijama stare Evrope i bitka protiv represije i nepravde u totalitarnim režimima, dodao je.

- Odajemo priznanje motorima medi-jskih sloboda: Finskoj, Islandu, Norveškoj, Švedskoj, Nizozemskoj i Švicarskoj, koje su podijelile prvo mjesto na popisu zemalja po indeksu medijskih sloboda, rekao je Julliard.

- Također odajemo priznanje aktivistima za zaštitu ljudskih prava, novinarima i blogerima iz svih krajeva svijeta koji hrabro brane pravo na slobodu izražavanja. Njihova sudbina je iz-vor naše stalne zabrinutosti, dodao je Julliard.

Od 27 zemalja Evropske unije trinaest ih se nalazi među prvih dvadeset na listi, ali zabrinjavaju loši plasmani Francuske (44.), Italije (49.), Rumunjske (52.) i Grčke i Bugar-ske (obje 70.)… Sjedinjene Države su 20., Turska je 138., a Rusija 144.

- Uznemirujuće je vidjeti kako nekoliko zemalja EU-a nastavlja padati u plasmanu. Ako se EU ne sabere, riskira gubitak pozicije svjetskog lidera u poštovanju ljudskih prava,

navodi Julliard.Slovenija se ove godine nalazi na 46.

mjestu, jednom ispred Bosne i Hercegovine. Makedonija je 68., Srbija 85., Kosovo 92., a Crna Gora tek 104. na popisu.

Hrvatska se ove godine nalazi na 62. mjestu, prenosi Hina, koji dijeli s Bocvanom, 16 mjesta bolje od katastrofalnog plasmana u prošlogodišnjem izvještaju, tada najg-oreg u regiji, koje je ponajviše bilo uzroko-vano ubojstvom Ive Pukanića. Iako se radi o napretku, ovaj je plasman još daleko od 45. mjesta prije toga.

Na začelju popisa od 178 zemalja nal-azi se deset država za koje RSF navodi da progone novinare i u kojima postoji potpuni nedostatak informacija - Eritreja, Sjeverna Koreja, Turkmenistan, Iran, Burma, Sirija, Sudan, Kina, Jemen i Ruanda. Prvi put ot-kako RSF objavljuje svoje izvještaje među deset najgorih nije Kuba.

Poredak u ovogodišnjem izvještaju temelji se isključivo na situaciji između 1. septembra 2009. i 1. septembra 2010. i ne predstavlja općenitu sliku stanja ljudskih prava u nekoj zemlji već samo stanje medijskih sloboda.

S.H.

Radio emisija na romskom jeziku DW

POPULARNI VODITELJDeutsche Welle (DW) je na romskom „progo-

vorio“ u januaru 2003. godine. Emisija na romskom je u Njemačkoj doduše emitirana i prije toga, još 2000. godine, u okviru programa Multikulti radija iz Berlina. Tri godine kasnije, DW i Radio Multikulti zajednički kreću s realizacijom Programa na rom-skom koji više nije bio namijenjen samo Romima u Njemačkoj, već Romima u cijelom svijetu - prije svega u Evropi.

Emisija na romskom vremenom je sve više dobivala na značaju. Sve veće zanimanje part-nerskih radio-stanica s prostora bivše Jugoslavije omogućilo je emitiranje programa na romskom i na kratkom valu u mnogim državama iz regije.

Program na romskom, koji se emitira preko satelita, ali i u sklopu partnerskih lokalnih radio-stanica, od januara 2009. (i gašenja Multikultija) isključivo je dio višejezičnog programa Deutsche Wellea.

Emisija na romskom je od samog početka bila dobro prihvaćena u svim regijama gdje se emitira program DW-a. Koncept je privukao pažnju mnogih Roma, s obzirom da je sadržaj emisije zasnovan na informacijama koje tematiziraju probleme Roma u svim krajevima Evrope - što je

prednost Programa na romskom DW-a, u odnosu na slične radijske programe lokalnog karaktera.

Osnovna ideja emisija na romskom, koje se emitiraju iz tjedna u tjedan, je informiranje, obrazovanje, ali i promoviranje romske manjine. Sadržajno emisija na romskom je koncipirana tako da se u njoj tematiziraju ne samo politički, već i kulturni sadržaji. Integracija, emancipacija i edukacija romske manjine, najčešće su teme koje se emituju na romskom jeziku jednom tjedno (nedjeljom), u terminu od 12:30 do 13:30 po sred-njeevropskom vremenu.

Urednik i voditelj emisije na romskom je Neđo Osman. Diplomirao je glumu na novosadskoj Aka-

demiji umjetnosti u klasi Rade Šerbedžije. Jedan je od najpoznatijih romskih glumaca s prostora bivše Jugoslavije i Evrope.

Nekadašnji je član Romskog teatra „Pralipe“ i Narodnog pozorišta u Subotici (KPGT). Dobio je zapažene kritike i nagrade poput “Zlatnog lovoro-vog vijenca”, na festivalu u Sarajevu, nagradu za glavnu ulogu u “Aniti Berber” u Somboru, nagradu Yul Briner za režiju predstave “Medea” u Berlinu.

Kao član Pralipea i Subotičkog pozorišta, gostovao je na mnogim kazališnim festivalima od Atene do Mexico Cityja. Od 1995. godine je i umjetnički direktor međunarodnog romskog teatra TKO, pjesnik i autor poezije na romskom.

Neđo Osman

Stanje medijskih sloboda prema Reporterima bez granica

ZABRINJAVAJU]I TRENDOVI U EVROPINaš novi izvještaj o indeksu slobode medija u svijetu sadrži neka dobrodošla iznenađenja, naglašava sumornu stvarnost i potvrđuje neke trendove, izjavio glavni tajnik RSF-a Jean-François Julliard

glasnik50

BiH – Region – Evropa - Svijet

Formalni sustav srednjoškolskog obra-zovanja ne uspijeva prevenirati neke el-emente nedemokratskih, autoritarnih orijent-acija te negativnih stavova prema manjinskim društvenim skupinama (nacionalne manjine, seksualne manjine, rod) te bi u srednje škole bilo poželjno uvesti predmet ljudska prava i demokratsko građanstvo kako bi se povećala razina političkog znanja mladih ljudi, istaknuto je na nedavno održanom skupu “Politička pis-menost kod mladih u Hrvatskoj i stavovi pre-ma EU-u” u organizaciji GONG-a i Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Politička orijentacija mladih jedna je od velikih misterija koji se u široj javnosti očituje u stereotipima o mladima kao, s jedne strane, nasilnim navijačima i s druge strane studen-tima/plenumašima – međutim, ovo istraživanje to mijenja, poručio je Nenad Zakošek, dekan Fakulteta političkih znanosti. Predstavljajući istraživanje o političkim stavovima učenika završnih razreda srednjih škola, provedenom u četvrtom i petom mjesecu 2010. na 999 ispitani-ka u 43 srednje škole u Hrvatskoj, Dragan Bagić sa zagrebačkog Filozofskog fakultet, član Vijeća GONG-a, rekao je kako istraživanje pokazuje da formalna politička socijalizacija ne uspijeva ‘pro-movirati’ vrijednosti aktivnog građanstva te da postoji razlika u usvojenim stavovima obzirom na tip srednjoškolskog programa (gimnazija, četverogodišnji strukovni i trogodišnji strukovni).

Istaknuo je da, po rezultatima istraživanja, velika većina mladih pokazuje visoku razinu političkog i aktivističkog cinizma, zabrinjavajućim

smatra i što 37 posto njih smatra da neke udruge civilnog društva rade protiv Hrvatske. Uz to, zabrinjavajućim drži i to što 47 posto mladih ho-moseksualizam smatra nekom vrstom bolesti, a njih 40 posto ocjenjuje da bi homoseksualcima trebalo zabraniti javno nastupanje. Ukazujući na autoritarnost i politički radikalizam kod mladih upozorio je i da 45 posto mladih smatra kako bi neke od sadašnjih političkih stranaka trebalo za-konom zabraniti, dok njih petina ocjenjuje da bi u Hrvatskoj trebalo zabraniti i neke medije. Bagić je kazao da rezultati istraživanja ukazuju i na isključivi etnocentrizam jer 40 posto mladih drži da bi u Hrvatskoj Hrvati trebali imati veća prava od pripadnika drugih naroda, a isti broj ih smatra kako bi Ustavom Hrvatsku trebalo defi nirati kao nacionalnu državu isključivo hrvatskog naroda.

Govoreći o informiranosti učenika, Bagić je kazao da je najviše srednjoškolaca točno odgo-vorilo na pitanja kako se zove sadašnji Pred-sjednik RH (93 posto), kojim skupinama opće pravo glasa daje pravo sudjelovanja na izbo-rima (84 posto) te što podrazumijeva trodioba vlasti u suvremenim demokracijama (70 posto). Mladi u samo 18 posto slučajeva znaju koja stranka ili stranke čine vladajuću većinu u Hrvatskom saboru (više od 40 posto ih misli da su HDZ i SDP u koaliciji), koje organizacije ne pripadaju civilnom društvu zna 15 posto, a kada su održani posljednji parlamentarni izbori zna 14 posto srednjoškolaca.

Predstavljajući istraživanje o očekivanjima i strahovima mladih od ulaska Hrvatske u EU, ravnateljica Instituta za društvena istraživanja

Vlasta Ilišin rekla je kako 50 posto srednjoškolaca, naspram njih 49 posto, podržava ulazak Hrvatske u EU. Dodala je da se mladi najviše boje kako će Hrvatska ulaskom u EU izgubiti nacionalni identitet, porast će socioekonomska nesigurn-ost, a strah ih je i nejednakosti među državama članicama EU. Napominjući kako su stavovi mla-dih prema EU podložni promjenama Ilišin smatra da na njih snažno utječu politički procesi i dina-mika u Hrvatskoj, ali i u EU-u.

U nadi da će potrebe za obrazovanjem za aktivno građanstvo biti prepoznate i u Odboru za ljudska prava i demokratsko građanstvo što ga je Vlada RH nedavno osnovala, Sandra Per-nar, izvršna direktorica GONG-a istaknula je preporuke koje proizlaze iz ovog istraživanja: obvezni nastavni predmet Politika i gospodarst-vo treba preoblikovati u predmet Ljudska prava i demokratsko građanstvo, razine stečenih kompetencija (s naglaskom na znanja) treba sustavno pratiti, a opseg i dostupnost izvan-nastavnih dopunskih sadržajatreba širiti. K tome, potrebno je defi nirati i sustavno razvijati očekivane kompetencije nastavnika za obrazo-vanje za demokratsko građanstvo, dok u me-todici treba poticati kritičko mišljenje, nenasilnu komunikaciju, dijalog, sudjelovanje i suradnju. Općenito gledano, ključno je i da demokra-tizacija škola zaživi u praksi.

„Iako političari nekad ne slušaju političke analize, budite sigurni da mi u Delegaciji to re-dovito činimo, štoviše, na tome temeljimo i vlas-tite strategije“, rekao je Paolo Berizzi, savjetnik u Delegaciji Europske unije u Republici Hrvatskoj.

Istraživanja: Politička psimenost mladih u Hrvatskoj

SVAKI ^ETVRTI MATURANT ISPOLJAVA STAVOVE NEPOŽELJNE ZA DEMOKRATIJURezultati istraživanja, između ostalog, ukazuju na isključivi etnocentrizam jer 40 posto mladih u Hrvatskoj misli da bi Hrvati trebali imati veća prava od pripadnika drugih naroda

SrbijaNEZAPOSLENOST GLAVNI PROBLEM MLADIH

Mladi ljudi u Srbiji kao najveći problem s kojim se suočavaju vide nezaposlenost i smatraju da bi izmjena obrazovnog sistema u Srbiji mogla da donese pozitivne promjene u društvu i njihovom položaju. Anketa koja je provedena u okviru projekta “Grad po meri mladih”, koji fi nansira Balkan-ski fond za demokratiju pokazala, je da najveće zaštitinike njihovih interesa mladi u Srbiji vide u studentskim organizacijama i omladinskim centrima.

Na pitanje koji je najveći problem mladih u Srbiji, 59,2 odsto ispitanika starosti između 25 i 30 godina odgovorilo je da je to nezaposlenost, dok je isti odgovor dalo 61 odsto ispitanika koji imaju između 20 i 25 godina.

Ista anketa je pokazala da generalna nezainteresovanost društva za mlade predstavlja ogro-man problem. Rješenje za takvu situaciju mladi vide u formiranju jedinstvene “krovne organizacije”, koja bi zastupala njihove interese u opštinama, ali i u cijeloj zemlji.

D.M.

glasnik 51

BiH – Region – Evropa - SvijetInicijativa mladih za ljudska prava na Kosovu

SUSRET MLADIH PRIŠTINE I BEOGRADAMladi iz Prištine i Beograda imali su od 25. do 27. oktobra, u okviru Viziting programa Inici-

jative mladih za ljudska prava na Kosovu, susret u glavnom gradu Srbije. U tri dana student i stidentkinje dva grada obišli su Fakultet političkih nauka, Sajam knjiga, nekoliko radakcija beogradskih medija i kulturnih ustanova. Razmjena iskustava i dogovori oko buduće saradnje obavljeni su na Okruglom stolu održanom u KC “Grad”.

“Važno je da se mladi iz Kosova i iz Srbije upoznaju i posjećuju. Mediji stvaraju sliku kao da živimo u dva različita svijeta, a kad se mladi iz Kosova i Srbije sretnu kao sada, vide da imaju mnogo toga zajedničkog, slične probleme i interesovanja. Mladi moraju da formiraju svoje stavove, da ne prepuštaju medijima da to čine umjesto njih. Ljudima na Kosovu Beograd djeluje daleko, možda zato što ne mogu sa kosovskim ili UNMIK dokumentima da otputuju u Beograd, ali je zapravo veoma blizu”, rekao je Besart Ljumi (Besart Lumi), koordinator Viziting programa Inicijative mladih za ljudska prava na Kosovu.

Inicijativa mladih za ljudska prava BiH

NE DIRAJ MOG DRUGADeveti novembar se u cijelom svijetu obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv

fašizma, te sjećanja na žrtve fašizma i antisemitizma, podsjetila je Inicijativa mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini na dan “Kristalne noći”. Tom prilikom Inicijativa je ukazala na “nizak nivo aktiviranosti nevladinih organizacija u borbi protiv diskriminacije zasnovane na rasi, nacionalnoj, etničkoj, vjerskoj i jezičkoj pripadnosti” u BiH i svijetu.

Inicijativa BiH je istakla kako treba izvršiti pritisak na bh. vlast da izmjeni Ustav i primjenjuje Zakon o zabrani diskriminacije, upozoravajući na marginalizaciju građana i građanki Bosne i Hercegovine koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda. Ujedno, ukazano je na izostanak strateškog djelovanja na integraciji romske etničke za-jednice, normativnih akata koji bi zabranili negiranje holokausta, te stalna kršenja ljud-skih prava imigranata i lica bez državljanstva na prostoru Bosne i Hercegovine. Inicijativa BiH je pozvala ugrožene skupine i pojedince da joj se jave kako bi konkretizirali saradnju stalnim monitoringom, izvještavanjem UN, EU i Vijeća Evrope kako bi se spriječio uspon ekstremne desnice u zemlji.

Inicijativa BiH se pridružila evropskoj kampanji organizacije SOS Racisme iz Francuske pod naslovom “Touche pas a mon pote! - Ne diraj mog druga!“

Mreža organizacija mladih

REGIONALNI FOND ZA RAZMJENE POSJETA

Regionalni fond za razmjene Inicijativa mladih za ljudska prava, mreža nevladinih orga-nizacija iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova i Srbije pozvala je 31. okto-bra vlade zemalja u regionu da se posvete osnivanju Regionalnog fonda za razmjene. Na sastanku aktivista i aktivistkinja ove mreže u Crnoj Gori rečeno je da bi Fond trebalo da uspostavlja veze mladih iz zemalja bivše Jugoslavije i podstiče njihova putovanja po uzoru na francusko-njemački model poslije Drugog svjetskog rata.

Inicijativa od osnivanja ima program razmjene mladih, novinara i drugih aktera civilnog društva Kosova i Srbije, ali i između drugih zemalja kroz edukacijske i kulturne projekte. U programu je učestvovalo više od dvije hiljade mladih. Inicijativa ostaje privržena uspostavljaju komunikacije novih generacija i osnivanju Fonda, jer vjeruje da bi ovakav fond mogao do-prinijeti rušenju predrasuda, unapređenju saradnje i razumijevanja mladih u regionu i lakšem prevazilaženju tereta nedavne ratne prošlosti.

Milan Čobanov, predsjednik Cen-tralnog savjeta Srba u Njemačkoj:

- Naš veliki problem što se tiče srpske dijaspore, a onda se to tiče i dijaspore iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije je struktura ljudi koji su dolazili u Njemačku proteklih 40 godina. Oni su došli samo privremeno i tako su se i ponašali. Oni nisu investirali u školovanje svoje djece i sada imamo belaj. Imamo situaciju da nam ne-dostaje jedan kvalifi kovani i visoko obra-zovni srednji sloj koji bi mogao da bude nosilac kulture i svjetionik za one koji nisu uspjeli komentariše Milan Čobanov. Nije dovoljno samo da smo vrijedni, da idemo redovno na posao i da ne stavljamo cipele u hodnik, nego da smo integrisani u sve segmente njemačkog društva. Da građani Srbije nisu dovoljno dobro integrisani u Njemačkoj, pokazuju i podaci da je broj nezaposlenih Srba duplo veći od broja nezaposlenih Nijemaca. Loša integracija vidljiva je i kroz školski sistem, jer svega četiri odsto srpske djece pohađa gimnaz-iju. Dodatni problem društvene integracije Srba u njemačko društvo predstavlja i to što se njihov kulturni život odvija na mar-ginama, i to većinom ne nekim folklorij-adama i koncertima narodne muzike.

Mijo Marić, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa u Njemačkoj:

- Diskusije o integraciji stranaca usmjerene su prema problemima, a dobri primjeri integracije uopšte se ne temati-zuju. To potvrđuje primjer treće i četvrte generacije hrvatskih doseljenika kojima asimilacija u njemačko društvo predstav-lja mnogo veći problem od integracije.

Andrej Kurnik, slovenačka nev-ladina organizacija IWW:

U Sloveniji su u procedure izmjene Zakona o zapošljavanju stranaca. Grupa slovenačkih parlamentaraca iniciraće i os-nivanje državnog fonda Slovenije iz kojeg bi, i retroaktivno, bili plaćeni migrantski radnici kojima poslodavci ne isplaćuju plate. Biće inicirane i izmjene za dobijanje radnih dozvola Svi će se mobilizirati da svima koji su bili izigrani od slovenačkih poslodavaca budu date osobne radne dozvole. Sada pojedinac totalno zavisi od poslodavca i ako dođe u konfl ikt s njim ne gubi samo posao nego i radnu dozvolu i deportuju ga u njegovu zemlju.

Rekli su ...

glasnik52

BiH – Region – Evropa - SvijetSaradnja ombudsmena iz Regiona

NIŠTA ISPOD EVROPSKIH STANDARDAProblemi kršenja ljudskih prava radnika migranata posljedica su neosiguranja ugradnje međunarodnih standarda ljudskih prava u bilateralne sporazume

Na zajedničkom sastanku ombudsmena sa područja bivše Jugoslavije (Regiona) održanom u organizaciji Ombudsmena za ljudska prava Slovenije u Ljubljani krajem devetog mjeseca ove godine razmatrano je pitanje prava radnika migranata, s posebnim osvrtom na probleme kršenja ljudskih prava radnika migranata kao posljedice neosiguranja ugradnje međunarodnih standarda ljudskih prava u bilateralne sporazume.

Ombudsmeni za ljudska prava iz Regiona pozdravili su unapređenje odnosa između država u Regionu i nastojanja da države između sebe riješe sva sporna pitanja, a koja se odražavaju i na prava građana.

Istvoremeno, ombudsmeni sun a skupu u Ljubljani podsjetili na obavezu da sve države u Regionu moraju u potpunosti, u svim sferama života osigurati primjenu međunarodnih standarda ljudskih prava, uključujući standarde Vijeća Evrope i Evropske Unije, s obzirom da je Republika Slovenija članica EU, a ostale države se nalaze na putu pridruživanja. Ova obaveza se odnosi i na uređenje oblasti prava radnika migranata, te ombudsmeni žele da ukažu da se bilateralnim spora-zumima ne mogu propisati manja prava nego što je utvrđeno međunarodnim standardima.

Prvenstveno, bilateralni sporazumi o pravima radnika migranata, uključujići i pravo na socijalno osiguranje moraju osigurati poštivanje: Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijal-nim i kulturnim pravima, UN Konvencije o pravima radnika migranata, Izmijenjene Evropske socijalne povelje, Evropske konvencije o socijalnom osiguranju iz 1972. godine, Regule Ev-ropske Unije: 859/2003, te uzeti u obzir i Model odredbi bilateralnih sporazuma o socijalnom osiguranju sa izvještajem i objašnjenjima Komiteta eksperata Vijeća Evrope za primjenu Ev-ropske konvencije o socijalnom osiguranju.

Ombudsmeni su podržali i inicijativu da Republika Slovenija kao članica Evropske Unije, koristeći svoja iskustva, pruži stručno-tehničku pomoć u osiguranju primjene međunarodnih standarda ljudskih prava ostalim državama u Regionu koje se nalaze na putu pridruživanja EU.

Pitanje radnika migranata je otvorilo i pitanje uređenja statusnih prava građana, posebno prava na državljanstvo, upisa u matične knjige, gdje je zaključeno da usred migracija koje su se desile kao posljedica rata i tranzicije na prostoru Regiona postoji velika grupa građana čiji status nije pravno uređen, uključujući prvenstveno raseljene osobe, izbjeglice, Rome zbog čega je potrebno poduzeti dodatne mjere u cilju sistemskog i harmoniziranog rješavanja njihovih prava.

Ombudsmeni iz Regiona će nastaviti djelovati u sprečavanju kršenja ljudskih prava, te stal-nim monitoringom stanja ljudskih prava nastojati prevenirati moguća sistemska ugrožavanja ljudskih prava koja se odražavaju na veći broj građana.

D.M.

Hrvatska

NA PUTU KA EUUloga civilnog društva i dalje nedovoljna

Evropska komisija je 9.11.2010. us-vojila Izvješće o napretku Hrvatske - 2010. U Izvješću o napretku Komisija je predstavila napredak koji je Hrvatska postigla na svom putu prema EU-u u razdoblju od početka ok-tobra 2008. do kraja septembra 2009. godine. Na ovom mjestu donosimo ocjene Komisije koje se odnose na rad civilnog društva.

“Udruge civilnog društva nastavljaju imati značajnu ulogu u promoviranju i zaštiti ljudskih prava, demokracije i prava manjina. Usvojen

je Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja i provedbe zakona, drugih propisa i akata. Unatoč tome, nisu uslijedile značajne promjene jer još uvijek udruge civilnog društva imaju tendenciju držati se podalje procesa kreiranja javnih politika. Sud-jelovanje udruga u zakonodavnom procesu je neobavezno te tako i novi pokušaj uključivanja javnosti ostaje nedorečen. Analitičke i fi nan-cijske mogućnosti udruga civilnog društva da nadziru politički razvoj i odluke vlade, uz neko-licinu iznimki, ostaju slabe. Ministarstvo uprave zadržava nadzor nad registracijom udruga i podjelom sredstava. Nastavljaju se i dalje ulagati napori da bi se osigurala neovisnost i održivost udruga civilnog društva”.

S.H.

Briga o djetetu ili djeci, nakon razvoda braka, u Hrvatskoj je tema oko koje se ove jeseni lome koplja. Svi su suglasni u jednom – djeca su žrtve roditeljskog razlaza. Prema hrvatskom Obiteljskom zakonu, nakon razvoda braka oba roditelja zadržavaju skrbništvo nad djetetom, ali sud odlučuje s kojim će roditeljem ono živjeti. U hrvatskoj praksi, to je najčešće majka, dok ocu, u tom slučaju, ostaje da se zadovolji dodijeljenim mu susretima. Najčešće dva puta sedmično po nekoliko sati, svaki drugi vikend, nekoliko sedmica tokom ljetnih ili zimskih praznika.

Međutim, o tako nečem Robert Kramer, nekad osnivač, a danas samo član dviju udruga – Udruge Dijete-razvod i Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo, trenutno može samo maštati. Kćer staru četiri i pol godine ne viđa posljednja tri mjeseca. „Po prijavi majke, ne policije ili nekog trećeg, vodi se sudski postu-pak zbog navodnog nasilja u obitelji. Dok sud ne odluči je li prijava utemeljena ili nije meni je potpuno zabranjen pristup djetetu iako postoji pravomoćna sudska odluka da dijete sa mnom treba provesti osam ili devet dana mjesečno. Nasilje je bilo to što dijete nije vidjelo majku nešto dulje od dva mjeseca, bez obzira što se ona nije previše interesirala ili zvala“.

Kramer priznaje da je Obiteljski zakon dobro napisan, ali samo napisan. Kaže da se zakon u praksi ne provodi jer nadležni nemaju dovoljno znanja ili dobre volje, a upozorava da sistem kontrole rada odgovornih institucija jed-nostavno ne funkcionira. „Kod nas se događa to da je diskriminacija na štetu očeva jer je sustavu vjerojatno tako lakše, jer to vjerojatno odgovara predrasudi većine građana Hrvatske. Zakon i Ustav propisuju drugačije, ali institucije koje su relevantne – općinski sudovi, centri za socijalnu skrb, vještaci koji eventualno nešto vještače kojem bi roditelju trebalo ići dijete, nitko od njih nema obvezu držati se zakona. Ne postoji mehanizam kontrole rada, kvalitete i nepristra-nosti rada centara za socijalnu skrb, ne postoji učinkovit mehanizam kontrole rada sudova i su-daca i ispravljanja njihovih pogrešaka.“

„Za roditelja kojem je onemogućen kon-takt prva adresa je centar za socijalnu skrb koji na raspolaganju ima moć uvjeravanja

Hrvatska

DJECA ŽRTVE RAZVODAZakoni koji tretiraju prava djeteta razvedenih brakova su dobri, ali se rijetko primjenjuju

glasnik 53

BiH – Region – Evropa - Svijet

neposlušnih roditelja ili apeliranja na sud - što je u pravilu nedovoljno. Nadležni centar za so-cijalnu skrb ne reagira na takve podneske, iako bi po zakonu i prema svojim ovlastima bio, po saznanju da se krše djetetova prava, dužan reagirati. Otac se potom može obratiti sudu i zatražiti ovrhu susreta što traje predugo“, gov-ori Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo. „Naime, pamte se slučajevi u kojima se ovrha protegnula i na nekoliko godina“.

Nekad pravobraniteljica za djecu, a danas odvjetnica Ljubica Matijević Vrsaljko često je svjedočila pokušajima da centar pomiri zaraćene strane. „Centar ima jednu odluku i on mora osigurati da se ona provede, ne u smislu njezine ovrhe nego u smislu njezinog sadržajnog ispunjenja. Ima dva suprot-stavljena, katkad puna animoziteta, mržnje partnera koji se pred centrom međusobno optužuju. Često puta lažu, iznose neistine i tada se rasprava počinje pretvarati u njihove međusobne obračune i često mi se čini da tu dijete izlazi iz perspektive.“

Dakle, da se zaključiti da zakoni nisu loši, ali se ne provode. Iako je u krajnjoj mjeri predviđena zatvorska kazna za neposlušnog roditelja, Matijević Vrsaljko je uvjerena da ona ne bi bila primjerena jer bi, prije svega, i ona išla na štetu djeteta. Roditeljima bi radije dodi-jelila psihološku terapiju i mnogo edukacije. Priznaje da centri za socijalnu skrb ne rade onako kako bi se od njih očekivalo, ali ističe da se u njih godinama ne ulaže, a traži sve više.

Obiteljski zakon predviđa kaznu za roditel-ja koji uskraćuje kontakt s djetetom – u krajn-jem slučaju do jedne godine zatvora. Međutim, sud nerijetko poseže za takvim mjerama. „Iz mog višegodišnjeg iskustva i rada s očevima ne znam niti jedna slučaj gdje je majka bila kažnjena zbog opstruiranja kontakata djeteta s ocem ili zbog manipulacije djetetom. U prak-si se događa da kad majka bude prijavljena Državnom odvjetništvu takva prijava stoji godi-nama i jednostavno se ne postupa po njoj.“

(D.M.)

Za usvajanje djece u Bosni i Hercegovini nadležni su općinski i gradski centri za socijalni rad. Da bi se usvojilo dijete u Bosni i Hercegovini, potrebno je, praksa pokazuje, najmanje četiri do pet godina. Ovakva praksa nije dobra kako za djecu tako ni za usvojitelje, a samim tim i cijelo društvo. Na proceduralne vratolomije ukazuju I zaposleni u centrima za socijalni rad. Navode da upravo zbog dužine procesa brojni parovi koji žele usvojiti dijete po okončanju procedure gube pravo na usvajanje djeteta jer pređu prag dobne starosti koji je zakonom pro-pisan. Naime, Obiteljskim zakonom je propisano da dijete može usvojiti bračni par ili par koji živi pet ili duže godina u izvanbračnoj zajednici u starosti od 25 do 45 godina.

Prema riječima Zdravke Marić, djelatnice Centra za socijalni rad u Mostaru, koja godina-ma radi u odsjeku za usvajanje, prvo se treba utvrditi je li dijete podobno za posvojenje, nakon toga slijedi provjera posvojitelja. Ističe kako se prema njenom iskustvu u Bosni i Hercegovini vrlo teško dolazi do usvajanja djeteta.

“Razlog tome je vrlo mali broj djece koja ispunjavaju uvjete za usvajanje. Godine 2007. smo imali četiri usvajanja, a 2008. i 2009., kao ni u ovih jedanaest mjeseci 2010. nismo imali niti jedno dijete koje ispunjava uvjete za usvajanje”, kaže Marić.

Osnovni uvjeti podrazumijevaju da dijete treba biti starije od tri mjeseca, drugi uvjet je da od trenutka kada roditelji napuste dijete treba proći najmanje tri mjeseca da bi ono uopšte ušlo u sistem za usvajanje. Zakon je, takođe, odredio da se ne može usvojiti dijete maloljetnih roditelja. Kada su u pitanju zahtjevi bračnih parova za usvajanje, oni u ovaj centar pristižu svakodnevno.

“Trenutno imamo nešto više od 100 aktivnih zahtjeva bračnih parova za usvajanjem djete-ta. Bilo ko da podnese zahtjev, mi ga primamo, on se evidentira i čuva se. Primamo zahtjeve bračnih parova s područja cijele Bosne Hercegovine”, navodi Zdravka Marić.

Proces usvajanja djeteta u BiH skoro je jednako komplikovan i dug kao i u Republici Hrvatskoj, gdje se već godinama vrši pritisak od strane javnosti da se zakon kojim su regu-lirana usvojenja izmijeni, kako bi se bračnim parovima koji žele usvojiti dijete omogućilo da to pravo ostvare u što kraćem roku.

“Iz razgovora s osobama iz Republike Hrvatske koje su željele usvojiti djecu ili rade na usvojenjima došla sam do zaključka da je taj proces usvajanja u BiH jednako dug kao i kod njih”, navodi Marić. Naglašava kako u BiH postoje dvije vrste usvojenja potpuno i nepotpuno. Ističe kako kod slučaja potpunog usvajanja usvojitelji djeteta ne mogu biti u krvnom srodstvu s djetetom.

“Kada je u pitanju nepotpuno usvajanje, onda usvojitelji mogu biti čak i u krvnom srodstvu s djetetom, jer se u tom slučaju ne kidaju veze s krvnim srodnicima”, navodi Marić.

Djeca koja zbog sporosti sistema ili pak neispunjavanja zakonom propisanih uslova za usvajanje uglavnom završe u domovima za djecu bez roditeljske skrbi. Iako im je osiguran krov nad glavom život u domovima, za djecu ni približno nije dobar kao u obiteljima koje ih prihvaćaju kao svoje. U tim obiteljima djeci ne nedostaje ljubavi i roditeljske brige.

(D.M.)

DUGE PROCEDURE USVAJANJAPraksa pokazuje da je u Bosni i Hercegovini potrebno najmanje četiri do pet godina kako bi se okončao postupak usvajanja djece bez roditelja

glasnik54

Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, odnosno privrženost vladavini zakona - ključni je izazov za balkanske zemlje, na njiho-vom putu ka evroatlantskim integracijama, ka-zao je Tomas Kantrimen, zamjenik pomoćnika državnog sekretara za evropske i evroaziijske poslove, tokom decembarskog saslušanja pred Helsinškom komisijom američkog Kongresa.

-Kao što je sekretarka Klinton jasno predočila tokom posjete ovoj regiji u oktobru, SAD su nepokolebljive u svojoj posvećenosti Balkanu. Bili smo prisutni u najtežim trenucima, i ostajemo privrženi sada kako bismo pomogli svih sedam zemalja da realizuju svoje težnje za stabilnošću, prosperitetom i članstvom u ev-roatlantskim institucijama. Zajedno sa evrops-kim partnerima, pomažemo u rješavanju pitanja koja i dalje ometaju politički i ekonomski razvoj. Obezbjeđujemo više od 250 miliona dolara pomoći godišnje da bismo upravo rješavali ova pitanja. No, svaka od ovih zemalja i njihovi lideri imaju krajnju odgovornost da se suoče sa ovim izazovima, rekao je Kantrimen.

Ohrabrujući trendOn je istakao da je perspektiva članstva

u EU i dalje najsnažniji motivacioni faktor za napredak balkanskih zemalja. To je jak pod-sticaj kao i članstvo u NATO savezu. Prema njegovom mišljenju, u posljednjih nekoliko go-dina bilo je nekoliko ohrabrujućih znakova u političkom i ekonomskom razvoju regiona.

-Prvo i najvažnije, skoro sve zemlje Zapad-nog Balkana imaju strukturu političkog razvoja koja omogućava samoodrživi put ka članstvu u evroatlantskim institucijama. Drugo, u poje-dinim zemljama postoji ohrabrujući trend raz-voja političkog centra kojim više ne dominiraju nacionalistička pitanja sa kojima su se suočavali tokom 1990-ih”, rekao je.

Kantrimen je zatim naglasio da zemlje Za-padnog Balkana pokazuju sve veću političku spremnost da rješavaju goruća pitanja, kao što je trgovina ljudima. Doduše, po njegovim riječima, slabe institucije i dalje usporavaju napredak u zaštiti i poštovanju ljudskih prava.

Mada je ostvaren značajan napredak u razvoju novih demokratija kojima su zamijen-

jeni komunistički režimi, potreban je dodatni angažman u cilju jačanja ključnih institucija kao što su slobodni i profesionalni mediji, civilno društvo, zatim snažna vladavina prava. Takođe, nužan je veći napor u sprečavanju diskriminacije i nasilja nad etničkim manjinama, kao što je romska.

On je istakao da je privrženost vladavini zakona ključni izazov za balkanske zemlje, koji utiče na njihove evroatlantske integracije.

-Ove zemlje se i dalje suočavaju sa velikom preprekom u ispunjavanju uslova za članstvo u EU i NATO kada je riječ o izgradnji efi kasnog pravosud-nog i tužilačkog sistema – koji bi bio nezavistan od političkih uticaja i sposoban da se odlučno bori pro-tiv organizovanog kriminala i korupcije u vladajućim institucijama, naveo je Kantrimen.

Izazovi i preprekeGovoreći o pojedinačnom učinku zemalja

Zapadnog Balkana, Kantrimen je istakao da je budućnost Bosne i Hercegovine vezana za njen napredak ka evroatlantskim integracijama.

-Međutim, u BiH još nema dovoljno insti-tucija ili političkog razvoja što bi učinilo održivim njen put prema evroatlantskim institucijama. Nedavni izbori predstavljaju novu mogućnost da se prevaziđu prepreke koje su ograničavale napredak BiH u poslednje četiri godine. Većina novoizabranih lidera je iskazala spremnost za kompromis kako bi se ostvarili važni reform-ski ciljevi. Mi ćemo ih držati za riječ, rekao je Kantrimen ponovivši stav da SAD nastavljaju da podržavaju BiH kao jedinstvenu državu.

-Zalaganje za odvajanje nekog entiteta ili stvaranje novog entiteta je destabilizirajuća re-torika. BiH može jedino da uđe u EU i NATO kao jedinstvena, funkcionalna – mada ne i nužno centralizovanija – država, naveo je Kantrimen.

Zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za evropske i evroaziijske poslove je na-glasio da i susjedi BiH imaju veoma važnu ulogu.

-Kao potpisnice Dejtonskog sporazuma, Srbija i Hrvatska imaju i odgovnornost ali i in-teres za usjpeh BiH. Beograd je ostvario veliki napredak u odnosima sa BiH. Međutim, može da učini još tako što bi jasno predočio da je Sara-jevo prestonica BiH za sve njene građane, kao

i ponavljanjem podrške njenom suverenitetu i teritorijalnom integritetu. Zagreb je igrao veoma konstruktivnu ulogu u podršci aspiracijama BiH ka članstvu u EU i NATO. Zagreb može da iskoristi ove pozitivne poruke tako što će jasno predočiti da se interesi bosanskih Hrvata najbolje mogu ostvariti fokusiranjem na reformske uslove na putu ka EU, a ne na nerealno teritorijalno re-struktuiranje i zaštitu pojedinačnih, etničkih inte-resa, upozorio je Kantrimen.

Iskorak HrvatskeAnalizirajući situaciju u Hrvatskoj, Kantri-

men je istakao da je ona daleko odmakla na putu ka članstvu u EU. On je izrazio nadu da će u najskorije vrijeme to biti i ostvareno.

-Pozdravljamo odlučne korake Hrvatske u borbi protiv korupcije kao i napredak u rešavanju pitanja koja su posledica ratova tokom 1990-ih. Pozdravljamo napore Zagreba da zajedno sa Vla-dom Srbije pronađe dugoročno rešenje za raselje-no stanovništvo, rekao je američki zvaničnik.

Kada je riječ o Kosovu, pitanje njegovog statusa je za SAD riješeno, istakao je Kantrimen, podsjećajući na ljetošnju odluku Međunarodnog suda pravde da proglašenjem nezavisnosti Kosova nije prekršeno međunarodno pravo. Naglašavajući da je 72 zemlje do sada priznalo Kosovo, Kantrimen je ukazao da je vrijeme da os-tatak međunarodne zajednice uvaži ove činjenice i angažuje se na promovisanju razvoja Kosova i njegovoj integraciji kao odgovornog partnera na svjetskoj sceni, jer je to, po njegovim riječima, u interesu svih građana Kosova i regiona u cjelini.

Tomas Kantrimen, zamjenik pomoćnika državnog sekretara za evropske i evroazijskeposlove:

PRIVRŽENOST VLADAVINI ZAKONA KLJU^NI IZAZOV ZA BALKANPotreban je dodatni angažman u cilju jačanja slobodnih i profesionalnih medija i civilnog društva, veći napor u sprečavanju diskriminacije i nasilja nad etničkim manjinama i snažna vladavina prava, rekao Kantrimen tokom saslušanja pred Helsinškom komisijom američkog Kongresa

Tomas Kantrimen

BiH – Region – Evropa - Svijet

glasnik 55

U osvrtu na poziciju Makedonije, Kantrimen je istakao da je podrška njenim integracijama u EU i NATO i dalje ključan element u naporima SAD da promovišu mir i stabilnost na Balkanu. On je podsjetio da je Makedonija ispunila skoro sve tehničke standarde koje je postavila EU i da je Evropska komisija predložila da se utvrdi datum za početak pristupnih pregovora.

-Da bi se očuvao ovaj pozitvan impuls, ohrabrujemo makedonsku vladu da utvrdi kao prioritet poboljšanje međuetničkih odnosa tako što će primijeniti slovo i duh Ohridskog okvirnog sporazuma. Pored toga, Makedonija mora i dalje da se usredsredi na reforme, prije svega kada je riječ o vladavini prava, naveo je američki zvaničnik.

Kantrimen je dodao da je najbitnije da se što prije riješi spor Skoplja i Atine oko imena Makedonije. SAD podržavaju napore posredni-ka UN Metju Nimica i prihvatiće svako rješenje oko kojeg se dvije strane dogovore, kazao je zamjenik pomoćnika državnog sekretara za ev-ropske i evroaziijske poslove.

Nakon što je mirnim i demokratskim putem 2006. stekla nezavisnost, Crna Gora je od tada napravila ogroman iskorak ka evroatlantskim insti-tucijama, istakao je Kantrimen. On je podsjetio da je Crna Gora dobila MAP na putu ka punopravnom članstvu u NATO, a nedavno je preporučena i za kandidata za ulazak u EU, ali uz uslov da nastavi reforme u nekoliko oblasti, naročlto u vladavini prava, prije početka pristupnih pregovora.

Po njegovim riječima, stabilna, prosperitet-na i demokratska Srbija je ključna za regionalnu stabilnost i saradnju. Kantrimen je istakao da je posjetom sekretarke Hilari Klinton Beogradu u oktrobru naglašena želja SAD za jačanjem nji-hovih odnosa sa Srbijom.

-Mada se i dalje ne slažemo oko Kosova, imamo, bez obzira na to, mnogo oblasti od zajedničkog interesa. Podržavamo evropske i evroatlantske težnje Srbije. Naši programi, podrška i aktivnosti u Srbiji imaju za cilj da joj pomognu da postane prosperitetnija država koja živi u harmoniji sa Evropskom Unijom i svojim susjedima, naveo je Kantrimen.

Iako pozdravljaju korake koje je Srbija preduzela u poboljšannju saradnje sa Haškim tribunalom, SAD i dalje traže od nje da u pot-punosti ispuni svoje obaveze i isporuči preo-stala dva bjegnuca – Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

-To ostaje jedna od najznačajnijih prepreka na putu Srbije ka Evropi, zaključio je Tomas Kantrimen, zamjenik pomoćnika državnog sekretara za evropske i evroaziijske poslove, na saslušanju pred Helsinškom komisijom američkog Kongresa.

(Prilog Dragana Štavljanina za Slobodnu Evropu)

Crnogorska vlast treba da pokaže suštinsku, a ne samo deklarativnu volju i spremnost da promoviše i štiti ljudska prava svojih građana bez obzira na razlike. Na tom polju ostvaren je izvjestan napredak, ali je nedovoljan, poruka je sa skupa koji su u Podgorici na Dan ljudskih prava organizovali Forum 2010 i Inicijativa mla-dih za ljudska prava.

I u prethodnom periodu u Crnoj Gori kršena su prava Roma, hendikepiranih, LGBT popu-lacije, žena i djece. Nastavljen je progon novi-nara i neistomišljenika vlasti. Žarko Rakčević iz Foruma 2010 konstatuje da je Crna Gora ipak napredovala u poštovanju ljudskih prava ali da i dalje postoje slučajevi koji potvrđuju da nema suštinske volje da se napreduje još više.

-I danas se negira crnogorski narod, država, crkva. Pali se srpska zastava, ubijaju se i prebijaju novinari i pisci, brutalno prebijaju zatvorenici. Duboko je prisutan strah i nep-ovjerenje, kao i nesigurnost različitih manjina a strah i zavisnost onemogućavaju socijalnu inte-graciju, dijalog različitih i društveni prosperitet u bogastvu i slobodi, rekao je Rakčević za Radio Slobodna Evropa.

Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava Mari-jana Laković kaže da Crna Gora ima dobre za-kone iz oblasti zaštite ljudskih prava, ali da ih instritucije ne primjenjuju u praksi.

-Nedovoljan je sistem institucionalne zaštite zbog čega građani često nijesu u mogućnosti da obezbijede primjenu i zaštitu mnogih garan-tovanih prava i sloboda. Evidentan je nesklad između propisanih rješenja i primjene pravnih normi u konkretnim slučajevima, odnosno ponašanja državnih organa u praksi”, navodi Mirjana Laković.

Da bi država mogla da štiti ljudska prava, između ostalog je potrebno da sudstvo bude nezavisno. Postojeći izbor sudija i nosilaca najviših funkcija u toj grani vlasti treba mijenjati, smatra Azra Jasavić iz Foruma 2010.

-Mišljenja smo u Forumu da bi Ustav trebalo mijenjati na način što bi predsjednika Vrhovnog suda ubuduće, uz prethodno mišljenje opšte sjednice Vrhovnog suda i nadležnog odbora skupštine a na prijedlog predsjednika Crne Gore birala i razrješavala skupština apsolutnom ili dvo trećinskom većinom. Na sličan način bi trebalo pristupiti izmjenama odredbe o izboru državnog tužioca, kaže Azra Jasavić.

Ministar za ljudska i manjinska prava Ferhat Dinoša poručio je da će se, što se tiče pitanja

seksualnih manjina, ponašati evropski. Upitan da li se prepoznaje u izjavi komesara za ljudska prava Savjeta Evrope Tomasa Hamerberga koji je od premijera Mila Đukanovića zatražio da upozori ministre i zvaničnike da opreznije daju izjave kada govore o seksualnim manjinama, Dinoša je novinarima kazao kako je moguće da je i on u toj orbiti.

-Moje ministarstvo će se prema tom pitanju ponašati evropski. Spreman sam da implemen-tiram sve ono što je Evropa ima po tom pitanju u svojoj praksi i u svojim zakonima i tako dalje. To mi je dužnost, na kraju krajeva. Hoću i da istaknem da na ovu temu imam mnogo lakšu komunikaciju sa sagovornicima u Evropi nego kod nas, kazao je Dinoša.

(D.M.)

Crna Gora

GRA\ANI BEZ INSTITUCIONALNE ZAŠTITEZbog ponašanja državnih organa evidentan nesklad između propisanih rješenja i njihove primjene u konkretnim slučajevima

Ferhat Dinoša

BiH – Region – Evropa - Svijet

U Kantonalnoj bolnici Bihać uobičajeni su porodi maloljetnica. Samo u tri analiz-irana mjeseca registrirano je 27 poroda maloljetnica, što je više od tri posto ukupnih poroda. Nažalost, taj broj je i veći, jer se znatan broj takvih poroda ne obavlja u bol-nici. Novorođenčad maloljetnih porodilja ug-lavnom završava u socijalnim ustanovama.

Alarm

glasnik56

BiH – Region – Evropa - SvijetINDIJA

IKONA MANIPURAIrom Čanu Šarmila godinama se bori za ukidanje zakona iz 1990. godine koji vojsci daje ovlašćenja i omogućava im da hapse osobe bez naloga za hapšenja

Irom Čanu Šarmila, poznatija kao “Čelična dama iz Manipura”, počela je štrajk glađu još 2. novembra 2000. godine pošto je bila svje-dok ubistva deset osoba koje je vojska napala na jednoj autobuskoj stanici blizu njene kuće. Ta žena, koja sada ima 38 godina, uhapšena je ubrzo poslije početka štrajka glađu, a obrazloženje njenog hapšenja je glasilo: „zbog pokušaja samoubistva“. Kasnije je prebačena u jednu zatvorsku bolnicu, gde je na silu primala

infuziju tri puta dnevno.Pošto je puštena kući, Irom Čanu Šarmila

je nastavila štrajk glađu i potom je ponovo uhapšena. Trenutno se nalazi u bolnici u Im-palu, glavnom gradu indijske države Manipur. Ona želi da se ukine zakon iz 1990. godine koji vojsci u Manipuru daje veća ovlašćenja i omogućava im da hapse osobe bez naloga za hapšenja. Tokom protekle decenije ta Indijka je postala prava ikona u Manipuru.

Vlada i vojska tvrde da je zakon koji daje specijalna ovlašćenja vojsci neophodan da bi se povratilo redovno stanje u tu indijsku državu. U Manipuru ima oko 20 separatističkih grupa koje žele nezavisnost ili autonomiju te države. Oko 10.000 ljudi ubijeno je u posljednjih 20 godina u raznim sukobima. Zakon je uveden kao borba protiv tih separatista na sjeveroistoku zemlje.

S druge strane, mnoge međunarodne orga-nizacije za zaštitu ljudskih prava, među kojima i

Amnesty International, osudili su sporni zakon, ocenjujući da služi kao “izgovor za egzekuciju ljudi bez pravosudnog postupka”.

-Šarmila je odlučila da nastavi svoju misiju gladovanja do kraja, odnosno dok pomenuti zakon ne bude ukinut, rekao je predstavnik lokalne orga-nizacije za zaštitu ljudskih prava Bablu Lojtogbam.

D.M.

Brazil

^ELI^NA DAMA NA KORMILU DRŽAVEDilma Vana Rusef preuzima kormilo države koja ima više od 200 miliona stanovnika i koja je politički i ekonomski lider u regionu Južne Amerike i šire

Brazil je dobio prvu ženu predsjednika u istoriji, Dilma Vana Rusef za koju već kažu da je ušla u krug najmoćnijih žena svijeta. Ona ima 62 godine, vladaće zemljom koja ima više od 200 miliona stanovnika i koja je politički i ekonomski lider u regionu Južne Amerike i šire, pošto ima važnu ulogu i na diplomatskom planu. Brazilci je nazivaju “čeličnom damom”, u svijetu je porede sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i američkom državnom sekretarkom Hilari Klinton, a neki je zovu “brazilskom Margaret Tačer”, prenijele su agencije.

Dilmin životni put do kruga najmoćnijih nije bio nimalo lak, a kroz “Scile i Haribde” su je vo-dila osjećanja pravde i ponosa, kao i svjesna i duboka posvećenost poslu i ljudima oko sebe. Rođena je 14. decembra 1947. u Belo Hori-zonteu, u porodici imigranta iz Bugarske. Njen otac Petar Stefanov Rusev je 1929. napustio Bugarsku i potom živio u Francuskoj, Argentini i Brazilu.

Kao djete je sanjala da bude bal-erina, vatrogasac ili umjetnica na trapezu. Obožavala je djela Prusta, Zole i Dos-tojevskog, ali još više ideje proletarijata jer ju je u tom smjeru gurala porodična situacija

i tadašnja brazilska stvarnost u kojoj je bio golemi jaz između bogatih i siromašnih. Diplomirala je ekonomiju.

Dilma je u politici od 20. godine, u re-dovima ljevičara, kao član pokreta otpora Kolina, kasnije VAR Palmares, koji je rušio huntu na vlasti. Bila je uhapšena 1970. i u za-tvoru brutalno mučena, čak i elektrošokovima. Osuđena na šest godina zatvora, ali je kazna smanjena na tri. Na slobodu je izašla 1973, ubrzo se zaposlila u administraciji i važila za vrijednu, pragmatičnu i prilježnu službenicu. Niko nije slutio dokle će dogurati. Na političkoj sceni Brazila je poznata kao osoba koja se zalaže za opšti progres, rast proizvodnje i radnih mesta, infrastrukturne projekte, brigu o porodici i djeci...

Irom deset godina istrajava u svojim zahtjevima

Vana Rusef ulazi u krug najmoćnijih žena svijeta

Anto Nobilo, advokat iz Hrvatske:- Mislim da je u Hrvatskoj nacio nalistička

retorika doživjela propast. Naime, danas niti jedna ozbiljna politička stranka, pogotovo ne parlamentarna, ne istupa sa nacionalističkih pozicija. Čak i marginalni političari koji su očigledno do jučer bili ili su moguće i danas na prikriveni način nacionalisti u javnim istu-pima pokušavaju ostaviti dojam uljuđenih eu-ropskih političara. Dakle, ona nacionalistička retorika iz devedesetih ne stanuje više u Hrvatskoj, bar ne u javnoj komunikaciji. Naravno, na individualnom nivou uvijek ćete naći primitivca koji će tražiti incident. To više nije neki ozbiljan međunacionalni problem već je to moguće individualni ek-sces usmjeren protiv javnog reda i mira koji policijski organi mogu vrlo brzo i efi kasno riješiti. Ali, u Hrvatskoj u javnoj komunikaciji i u komunikaciji među običnim narodom onog nacionalizma kakav smo poznavali devede-setih godina više nema.

Rekli su ...

glasnik 57

Prvi centar u Bosni i Hercegovini u koji će biti upućivani počinioci nasilja u porodici, kojima su izrečene mjere obaveznog psiho-socijalnog tretmana, otvoren je u Modriči. Pored nasilnika koji su upućeni od strane in-stitucija, u centru će biti organizovan rad i sa svim muškarcima koji imaju slične probleme, a koji se dobrovoljno obrate za pomoć.

Rad sa muškarcima nasilnicima je up-ravo karika koja je nedostajala kako bi bio smanjen broj slučajeva nasilja u porodici. Za sada smo imali samo sigurne kuće za smještaj žena i djece, odnosno žrtava nasilja, zakonsku regulativu i zaštitne mjere, ali radu sa počiniocima, za sada, nije posvećeno dovoljno pažnje zbog toga što ne postoje institucije, a i obučeni kadrovi. U novoot-vorenom centru provodiće se psiho-socijalni rad sa nasilnicima, da bi im se terapijskim, savjetodavnim, edukativnim i rekreativnim radom pomoglo da prevaziđu agresivnost, depresivnost i destruktivne emocije. Centar će, u početku, djelovati u okviru Udruženja građana “Budućnost”, ali je namjera da on u dogledno vrijeme bude samostalan. Nadati se je da će slični centri uskoro biti otvoreni i u drugim sredinama. Jer, nasilje u porodici je sve učestalije, a počinioci su uglavom osobe muškog spola.

Strategija samokontrole-Cilj nam je da pridobijemo ljude koji

imaju određenih problema i koji će sami pre-poznati da imaju problem i određenu dozu agresivnosti a htjeli bi o tome da razgovaraju sa ljudima koji su stručni i mogu im pomoći, rekla je prilikom otvaranja Centra Gordana Vidović, direktorica Udruženja građana “Budućnost”.

-Nadam se da će Muški centar da za-živi u punom sjaju i da će biti prepoznat od strane subjekata zaštite u dobojskoj regiji, ali i daleko šire, kao instrument koji će ko-ristiti u službi zaštite i podrške žrtava, ali i muškaraca počinilaca nasilja, kao i onih koji to nisu, a pripadaju rizičnoj grupi, kaže Tijana Arambašić-Živanović iz Gender centra Vlade Republike Srpske.

Otvaranjem centra obilježeno je 10 godi-na rada Sigurne kuće u Modriči i 25. novem-bar, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Istovremeno, održan je i okrugli sto “Karika koja nedostaje” o temi “Obaveze institucija sistema u provođenju normativno-pravnih standarda za sprečavanje i suzbijan-

je rodno zasnovanog nasilja”. U radu Okru-glog stola učestovali su predstavnici Džender centra RS i Federacije BiH, udruženja žena iz Bijeljine, Banjaluke i Tuzle, švajcarske organizacije “Ijamanen”, Centra za soci-jalni rad, osnovnih i srednjih škola, Doma zdravlja, Zavoda za rehabilitaciju hroničnih duševnih bolesnika “Jakeš” i Policijske stan-ice iz Modriče.

Predstavnica organizacije “Ijamanen” Maja Lončarević govoreći o “karici koja ne-dostaje” u sprečavanju nasilja u porodici je konstatovala: “Ako bi se prepoznali njihovi problemi, koji ih dovode do toga da budu nasilni, i zajedno sa njima razvila strategija kako poboljšati samokontrolu i naučiti al-ternativne mehanizme u velikoj mjeri bi bilo spriječeno nasilno ponašanje”.

Aktivistkinje Udruženja žena “Lara” iz Bi-jeljine sprovele su istraživanje na 500 žena i 500 muškaraca u 45 sela opština Bijeljina, Zvornik, Ugljevik, Lopare i Teočak, koje je pokazalo da je svaka peta žena žrtva nasilja. “Prema rezultatima projekta ‘Osnažimo ih da kažu ne’ 89,5 odsto žrtava nasilja su žene, 3,6 odsto muškarci, a oko 4,8 odsto su djeca”, re-kla je Radmila Žigić, predsjednica “Lare”.

- Do sada je nasilnicima izrečen mali broj mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana, a razlog tome je vjerovatno što nema ko da ih sprovodi. Određen broj takvih lica iz sara-jevske regije je bio upućivan u Psihijatrijsku

kliniku na Sokocu, ali to nije pravo rješenje, jer oni nisu bolesni i potrebna im je druga vrsta pomoći - rekla je Vidović, dodajući da će sa nasilnicima u novootvorenom Centru raditi socijalni radnici i psiholozi. „Rad sa njima biti će izvođen individulano i grupno sa ciljem da se osobe koje imaju problema sa ponašanjem vrate u normalan život. U zavis-nosti od procjene naših stručnjaka ovisit će i dužina tretmana“ - kazala je Vidović.

Obuka kadrovaAleksandar Milić, psiholog, kaže da su

iskustva iz zemalja u regionu pokazala da je izricanje mjera obaveznih terapija dalo mno-go bolje rezultate od novčanih kazni.

- Bez obzira na uzrok agresivnosti, potrebno je raditi na tome da dođe do pro-mjene ponašanja nasilnika, a to u značajnom procentu može dati pozitivne rezultate. Pored toga, izricanje materijalne kazne znači kazniti i porodicu, jer je nasilnik taj koji najčešće raspolaže novcem cijele porodice, kaže Milić.

Direktorica „Budućnosti“ je prisutne na Okruglom stolu izvijestila da je u toku real-izacija projekta na području cijele Bosne i Hercegovine kojim se provodi obuka u cilju osposobljavanja za rad sa osobama kojima je potreban psihosocijalna pomoć. Centri za socijalni rad širom BiH, uskoro će, moći će koristiti usluge ovog kadra.

D.M.

Prvi Muški centar u BiH otvoren u Modriči

KARIKA KOJA JE NEDOSTAJALAU novootvorenom centru će se provoditi psiho-socijalni rad sa nasilnicima, da bi im se terapijskim, savjetodavnim, edukativnim i rekreativnim radom pomoglo da prevaziđu agresivnost, depresivnost i destruktivne emocije

glasnik58

ENIGMATIKA