Aristotelovoj etici 1

7/23/2019 Aristotelovoj etici 1

1/40

R a s p r a v eUDK: Aristoteles : 17.03Izvorni znanstveni radPrimljeno 9/2003.

OGLED O ARISTOTELOVOJ ETICI (I.)Ivan Tadi, Split

SaetakAutor iznosi Aristotelovu podjelu znanosti, promatrapraktinu znanost u odnosu n a pojedinca i na drutvo, nacrtnouvodi u prijepor o izvornosti spisa iz podruja etike koji sepripisuju Aristotelu. Polazei od tvrdnje daje dobro ono emu svetei, Aristotel traga za tim dobrom kao krajnjoj svrsi ljudskogadjelovanja. Svi se slau daje to srea, koju biramo radi nje samea ne radi neega drugoga, zato Je Aristotelova etika obiljeena kaoeudem onistika. Ralanjujui razliita znaenja i poimanja sreeStagirianin ih prosuuje i zakljuuje da srea nije ivot uitaka,politiki ivot nego djelatnost due prema krjeposti.Da bi se bolje mogao razumjeti govor o krjepostima, autornajprije ralanjuje Aristotelovo pojmovlje: slobodan izbor, voljno,

mim ovoljno i protuvoljno, a potom tumai razliite vidove due. Unastavku donosi Aristotelovu podjelu krjeposti na udored ne iumne. udo redna krjepostje stanje koje stjeemo navikom. Ona jesredina u odnosu prema nama izmeu dvaju poroka, vika imanjka, a vrijednosno gledano ona kao krjepostje krajnost. Autorralanjuje Aristotelovu misao o pojedinan im krjepostima iodgovarajuim porocim a, kao primjerice: o hrabrosti, umjerenosti,dareljivosti, izdanosti, velikodunosti, blagoud nosti, istinitosti,stidljivosti, negodo vanju a najvie pozornosti posveuje razliitimvidovima pravednosti.Dotiui prijepor oko broja umnih krjeposti, autor izlae orazboritosti, koja je bitno povezana s udorednim krjepostima, i o

333


2/40

Ivan Tadl, Ogled o Aristotelovoj eticimudrosti, koja se bavi onim to je najsavrenije. U govoru oprijateljstvu izdvaja tri oblika prijateljstva: radi koristi, radi uitkai prijateljstvo dobrih. Posljednje je pravo prijateljstvo, u kojemujedan drugomu ele dobro. To mogu samo oni koji su krjeposni.Raspravlja se takoer i o prijateljstvu u jednakosti i premaprem oi i izdvajaju se neki odgovori na pitanja povezana sprijateljstvom . Autor u jednom u Aristotelovu tekstu prepoznaje iotkriva anticipiranu formulaciju Descartesova cogita, to bi moglabiti novost u osvjetljivanju povijesnoga tijeka filozofske zapadnemisli. U raspravi o uitku Aristotel nije hedonist ni antihedonist,nego uitak pokuava prepoznati kao poticatelj ovjekovadjelovanja. Zato ga udoredn o prosuu je i vrjednuje, a mjerilo teprosudbe je estiti ovjek.Nastavljajui poetno Aristotelovo traganje za sreom , istiese da je ovjekova srea ono to je sukladno najboljemu,boanskomu u ovjeku, a to je misaono prom atranje, koje sliiboanskomu ivotu. Ta srea ukljuuje udoredni ivot, vanjskadobra i prijatelje. Na kraju svega, autor se osvre na Aristotelovuetiku misao i prosuu je je .Kljune rijei: etika, krjepost - udoredna i umna, srea,najvee dobro, hrabrost, dareljivot, velikodunost, istinitost,stidljivost, pravednost, razboritost, mudrost, uitak, prijateljstvo,misaono promatranje.

1. ARISTO TELO VA PO DJ EL A ZNAN OSTI I KRATKI UVID U RASPRAVU OSPISIMA IZ ETIKE KOJI SE PRIPISUJU ARISTOTELUAristotel je znanosti podijelio na teoretske1 ili motriteljske(s7ncmi|j/n 9scopr)TiKr|), koje tragaju za znanjem, a to su: metafizika,2

(xd uexd xd cpuaiKa) koja istrauje uzroke i prva ili najvia poela,bie kao bie, nepokretnu supstanciju i Boga; fizika ((poaiKf)), u kojuje uklju ena psihologija, iji je pre dm et istraivanja ono to se kree,odnosno osjetima zbilja; i matematika (na9rma"UKf|), koja prouavaono stoje apstrakcijom odvojeno od tvari; na praktine il i inidbene(rcicrrriuTi npaKTi^), koje te e za z na nj em ra d i u d o re d no g a1 O podjeli motriteljskih znanosti usp. Aristotel, Metafizika, V 1, 1025 b 1-1026 a 32.2 Aristotel rabi pojam prve filozofije da bi je razlikovao od druge filozofije ilifizike. Pojam metafizike uveo je u prvom u stoljeu prije Krista Andron ik s Rodai openito je prihvaen.334


3/40

Crkva u svijetu, 38, (2003), br. 3, 333-372usav ravan ja, etika - pojedinca, a polit ika - d rutva ; i na poietine ilitvorbene (s7ucnr||j.r| ranti-nicri), koje tee za zn an jem s ciljem ne t oproizvesti . Cilj motriteljskih zna no sti je s am o znanje, a inidbenih jeono podreeno djelovanju, znanje radi djelovanja, pa su zatoinidbene znanosti na niemu stupnju od motriteljskih. Meumotriteljskim znanostima najuzvienija je metafizika.3inidbene se znanosti odnose na ovjekovo vladanje u odnosuna njega kao pojedinca il i kao lana drutvene zajednice. Time sebavi "filozofija o ljudskim stvarima", odnosno stanovita "politika",koja obuhvaa etiku i polit iku u pravomu smislu rijei* to znaiupravljanje dravom.4 U odnosu drave i pojedinca, sukladnogrkomu miljenju, koje je Platon izrazio paradigmatski, Aristotelprednost daje dravi. Jer premda je dobro, tvrdi Aristotel, "isto ipojed incu i dravi, svaka ko je ne to vee i savrenije p ostii i odra tidobro drave; pa iako je poeljno i dobro samo za pojedinca, l jepeje i boanskije post ii ga na rod u i dravam a".5 Meutim, taj je odnosna kraju Nikomahove etike, izokrenu t , jer je svrha drave dob ro

Usp. G. Reale, Storla dellafilosofia antlca, Milano 91992, sv. II., str. 403.Politika Ima arhitektonsku odnosno nomotetlku zadau, a to znai odreivatinae la djelovanja i ciljeve koje treba po stignu ti. Ona od reuje koje znanosti trebanauavati u dravama, pa zakonom odreuje to treba initi a to izbjegavati.Usp. Nik. etika. I , 2, 10 94 a 28-b 5. U ovomu emo r ad u rab iti Nikomahovu etikuprema dvojezinomu izdanju: Aristotel, Nikomahova etika, HSN, Zagreb, 1992.Izvornik je prema Bywaterovu izdanju iz 1970., a hrvatski prijevod s biljekamaT. Ladana i filozofijskim strunim vodstvom D. Pejovia. Gdje budemo doslovnonavodil i tekst na grkomu i hrvatskomu, navodit emo ga prema tomudvojezinom izdanju, a taj hrvatski prijevod, gdje se budemo osvrtali na njega,oznaavat emo skraen o kao : Lada n. Upuujemo i na sljedea izdanja, prijevodei komentare: A. Grant [The Ethics oj Aristotle, i l lustrated wlth essavs and notesby Sir Alexander Grant, London, 41885.), G. Ramsauer (Aristotelis, EthicaNicomachea, Lipsiae, 1878.), J. Burnet (The Ethics of Aristotle, edited with anintroduction an notes by John Burnet, London, 1900.) , H. Rackham (Aristotle,The Nicomachean ethics, with an Engllsh t ranslat ion by H. Rackham m, London,21934.), W. D. Ross (Ethica Nicomachea, u: The ivorks of Aristotle, translatedinto English under the editorship of W. D. Ross, vol. IX, 1, Oxford, 1925.), F.Dlrlmeier (Aristoteles, Nikomachische Ethik, Berlin, 1956.), J. Tricot (Aristote,Etique d Nicomaaue, Parls, 21967.) , s . Thomas Aquinas (In decem LibrosEthicorum Aristotelis ad Nicom achum Expositio, cura ac studio Angeli M.Plrotta, Taurinl, 1934), R. A. Gauthler - J. Y. Jolif (Aristote, VEtiaue dNicomaaue, Pari - Louvaln, 21970 ) i H. H. Jo ac hi m (Aristotle, The Nicomacheanethics, a comm entary by H. H. Joa ch im , ed ited by D. A. Rees, Oxford 1951) IM .Zanatta (Aristotele, Etica Nicomachea, Milano 1986). Sva emo ta izdanja,prijevode i komentare ubudue oznaivati skraeno: Grant, Ramsauer, Burnet,Rack ham , Ro ss, Dlrlmeier, Tricot, sv. Toma, Gauthier-Jolif , Jo ach im i Zanatta.Nik. etika, I, 2, 1094 b 7-10.

335


4/40

Ivan Tadi, Ogled o Aristotelovoj eticipojedinca odnosno ona zakonima treba odgajat i l jude za kr jepostanivot, a to znai da b i on a tre ba la slu iti pojedincu koji bi svoje tenjeuskladio s umom i tako ostvar io najvee dobro. 6 U tomu se vidisuodnos, odnosno jedinstvo etike i polit ike. Etiko je ono topripada "etnosu", koji je mjesto prebivanja, "obiaj" svojstvenodreenomu mjestu, "navika, podrijetlo naini pravednog i dolinogponaanja kao vrlina, ali i institucije koje ih nose kao domainstvo,kult bogova, prijateljski savezi, zajednice rata, sveanosti, pogrebi". 7ini nam se da je odnos etike i politike najbolje izraen napoetku Velike etike, gdje se tvrdi da je etiko dio politike, jer nitanije mogue initi u podruju politike ako ovjek nije dobar, a bitidobar znai imati vrline. Zato je etika rasprava dio i naelopolitike.8

U ovomu nas radu zanima Aristotelova et ika. Obino seAristotelu pripisuju etiri djela s podr u ja etike. To su: Nikomahovaetika ('KKhica NiKO(4.dxta), nazvana je po Aristotelovom sinuNikomahu; Eudemova etika ('fKhicd Eu8ri|asxa), nazvana je poEudemu s Roda; Velika etika ('HSIKCC usydA,a) i O vrlinama iporocima (Ilspi aps-ratv Kai icaiaov). Smatra se da to zadnje djeloAristotel nije napisao.Prijeporno je pitanje ine li tri ostala djela iz podruja etikeCorpus Aristotelicum. Premda nakana ovoga rada ni je iscrpnoraspraviti prijepor oko izvornosti i vrem ensk om u slijedu na stan ka tihspisa, sma tram o po trebn im m ak ar donijeti ne ka razliita miljenja, d abi se bolje mogao dobiti uvid u te prijepore, a time i u hermeneutickepotekoe u shvaanju Aristotelove misli s podruja etike.Oko izvornosti Velike etike kritiari nisu sloni. W. Jaeger 9smatra da to nije Aristotelovo izvorno djelo, to je openitoprihvaeno. S upro tno njem u E S chleiermacher , H. v. Arnim ,1 0 EGohlke11 pokuali su dokazati da je Velika etika (lat. Magna6 Usp. G. Reale, Storia dellajilosofia antica, Milano, 91992., sv. II., str. 489-490.7 J. Ritter, Metafizika ipolitika, Zagreb, 1987., str. 121.8 Usp. Velika etika, I, 1, 1181 a 24-1, 1, 1182 a 1.9 Werner Jaeger smatra da je Velika etika samo izvadak iz druge dvije Etike kojuje neki peripatetiar sloio kao kratki prirunik za predavanja. Usp. W. Jaeger,Aristoteles. Grundlegung einer Geschichte seiner Entivicklung , Frankfurt amMain, 31967., str. 237.10 Vidi: H. v. Arnim, Die drei aristotelischen Ethiken, Wien - Leipzig, 1924; Isti,

Arius D idymus' Abriji der peripatetischen Ethik, Wien - Leipzig, 1926.11 Vidi: E G ohlke, Die Entstehung der aristotelischen Ethik, Politik, Rhetorik, Wien,1944.336


5/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-372moralia) izvorno Aristotelovo djelo, to uglavnom nije prihvaeno. 1 2Theiler je zauzeo posrednu ulogu izmeu dvaju suprotstavljenihstavova. On dri daje Velika etika nastala na temelju predavanja toga je Aristotel drao izmeu sastavljanja Eudemove i Nikomahoveetike.13 Dri se da je Aristotel na pis ao Nikomahovu etiku. to se tieredosl i jeda nastanka spisa strunjaci takoer nisu sloni . Jaegersmatra da je Eudemova etika kao prva etika, koju on nazivaPraetikom {Urethik), n a s t a l a n a k o n r a sk i d a s P l a t o n o v o mmetafizikom, ali u razdoblju u kojemu se jo vidi Platonov utjecaj,to pok azuje njeno bogo slovno utemeljenje, gdje je Bog temelj i cilj teet ike.14 H. G. Gadamer 1 5 sm at ra d a to to se u Eudemovoj etici citiraProtreptikos ne znai da joj je sastavlja Aristotel.16 Schle iermacherje tvrdio da je Velika etika najstarija, aNikomahova etika na jmlaa .Suprotno tomu Spengel dri da je Nikomahova etika izvornoAristotelovo djelo. Eudemovu etiku je Aristotelov uenik Eudem sRoda ne samo objavio nego i sastavio preureivanjem Aristotelovauenja, a Velika etika bila bi naknadno uinjeni kratki pregledEudemove etike. to se tie "zajednikih knjiga" Nikomahove etike(knjige V-VII.) i Eudemove etike (knjige IV-VI.), on smatra da one

Za prikaz razliitih stavova usp. A. Mansion, Das Werk des Aristoteles in seinerEntstehung, u: R Mauraux (ur .) , Aristoteles in der neueren Forschung,Darmstadt, 1968., str . 42-49; Isti, Autour des Etiqu.es attrlbuees a Aristote, u:Revue Neoscolastique de Philosophie 33 (1931), str . 80-107, 216-236 i 360-380.On tvrdi "Wir halten mit der Jaegerpartei, wle bemerkt, die Form der MM furunech t, wir sehen aber, hier etwas der Arnim partei ahnlich, in MM den Nachhalleines Ethikganzen, das Aristoteles selber in einen bestimmten Augenblick seinesLebens entwickelte". W. Theiler, Die grosse Ethik und die Ethiken desAristoteles, u: Hermes 69 (1934), str . 353.W. Jaeger smatra da je redosljed nastanka spisa sl jedei: Protreptikos,Eudemova etika i Nikomahova etika.Usp. H. G. Gadamer, Der aristotelische Protreptikos und die entwicklungs-geschichtliche Betrachtung der arlstotelischen Ethik, u: Hermes 63 (1928), str.138-164.Chroust istie da se Eudemova etika ne moe ubrojiti u rane Aristotelove spisena temelju Platonovih elemenata sadranih u njoj, kako ini Jaeger, jer on neiskljuuje mogunost da se Aristotel u svomu kasnom razdoblju vrat ioplatonizmu, pa da je prvi narataj peripatetika u tomu vidu oitovao neku vrstu"povratka" Platonu, pa bi Eudemova etika mogla biti djelo nekoga ranogaperipatetiara. Zato on dri da "platonizam" Eudemove etike, ini se, jednakopodupire Jaegerovu pretpostavku da je to rano Aristotelovo djelo i tvrdnjunjegovih protivnika, za koje je ona djelo ranoga peripatetiara. Stoga on toostavlja otvorenim (usp. A. - H., Chroust, Die ersten dreissig Jahre modern erAristoteles-Forschung, u: E Moraux (uredio), Aristoteles in der neuerenForschung, Darmstadt, 1968., str . 124-127).

337
http://etiqu.es/http://etiqu.es/http://etiqu.es/


6/40

Ivan Tadi, Ogled o Aristotelovo) eticiizvorno pripadaju Nikomahovoj etici, a kada su se izgubili dijeloviEudemove etike taj je manjak popunjen tekstom iz Nikomahoveetike.17 Prijepor oko "zajednikih knjiga" i o Aristotelovu zrelumiljenju povezan je s odnosom dviju Etika, odnosno koja je od njih,ako je i Eudemova etika njegova, posljednje Aristotelovo djelo.

Uporite ovoga rada bit e Nikomahova etika, a negdje, kada tobudemo smatrali potrebnim ili zanimljivim, iznosit emo to se otomu govori u drugim spisima koji se pripisuju Aristotelu.18

2. TRAGANJE ZA NAJVEIM DOBROM I POIMANJE SREEAristotel polazi od uoene injenice da svako umijee,istraivanje, djelovanje i odluka tee prema nekomu dobru. Ta jeinjenica ve prije Aristotela prepoznata i izreena kao tvrdnja skojom se on slae "da je dobro ono emu sve tei".19 Svrhe surazliite i jedne drugima mogu biti podreene. Ako postoji nekasvrha naih djelovanja, koju elimo radi nje same, a sve drugo radinje, onda, sukladno spomenutoj tvrdnji, to mora biti dobro, i to ononajvie dobro. Taj niz svrha., koje su podreene jedna drugoj , nemoe biti beskrajan, jer bi udnja bila isprazna i uzaludna.20 Za ivot

Usp. E. Zeller, Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichenEntwicklung. Aristoteles und die alten Peripatetiker, Leipzig, 31879. str. 102.; A.Paanin, Jedinstvo politike i etike u Aristotelovoj praktino] filozofiji, u:Godinjak za povijest filozofije, 4 (1986) str. 128-131.; M. N. uri, Aristotel kaoetiar, u: Aristotel, Nikomahova etika, Beograd, 1958., str. V-VII.; Kritikuraspravu o trima Etikama, a posebno o odnosu Eudemove i Nikomahove etike injihovim "zajednikim" knjigama i o razliitim miljenjima s tim u svezi, usp. E.F., Introduzione, u: Etlca di Arlstotele. Dei morali a Nicomaco. Libro prlmo,Napoli, 1882., str. I-XXXVII. Pisac te rasprave potpisan je samo Inicijalima E. F., anetko je u knjizi, koju smo koristili, ispod potpisa "l'autore" dodao rukom "Eman.Ferrazzi S. J.", to upuuje na tumaenje tih inicijala. Taj pisac smatra da tri"zajednike" knjige izvorno pripadaju Nikomahovoj etici, a da ih je prepisao onajtko je napisao Eudemovu etiku, po uzoru na Stagirianinovu Nikomahovu etiku.U ovomu emo radu najvie koristiti komentare grko-talijanskoga izdanjaNikomahove etike. To je djelo: Aristotele, Etica Nicomachea, (introduzione,traduzione e commento di Marcello Zanatta), BUR, Milano, 1986., 2 sveska. Zbogmetodoloke jednostavnosti Zanattove komentare, koje on preuzima i od drugihpoznatih komentatora Aristotelove Nikomahove etike, a i tekst njegova uvoda uto djelo oznaavat emo skraeno: Zanatta.Nik. etika, I, 1, 1094 a 3. Neki smatraju daje najvjerojatnije to tvrdnja Eudoksaiz Knida. Usp. Zanatta, sv. I., str. 391.Platon, sukladno svojoj filozofiji, u Lisidu (218 b - d) pokazuje na primjerulljenltva, koje je prijateljica zdravlja, a ono prijatelj neega drugoga, da nuno

338


7/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-372je vano otkr i t i tu svrhu, a Aristotel sm atr a da bi to t rebalo m ak ar una cr tu odred it i i kojim zna nost im a ona pr ip ad a. Ta je zn anos tpolit ika, ija bi svrha obuhvatila svrhe drugih djelatnosti , a to znaida bi bila ovjekovo dobro. Budui da svako znanje i svaka odlukatei nekomu dobru, Aristotel se pita koje je to dobro, koje je ciljznanosti o dravi, odnosno koje je najvie dobro koje je cilj l judskihdjelovanja? Odgovor je nesporan za neuke i za izobraene. To jesrea (s65ai|aov{a),21 koju obino poistovjeuju s "dobro ivjeti" ili"postii uspjeh".Potekoa nastaje pri odreivanju sree? U tomu se obinina rod ne slae s m ud racim a. Aristotel nem a namjeru iscrpi t i sve onoto ljudi nazivaju sre om nego sa m o ono to je najuobiajenijeodn osn o ono to je utemeljeno. Pr i tom se slui induk tivnim nainompolazei od nama poznatih injenica. Nekima je to uitak, bogatstvoili ast, zdravlje u bolesti ili bogatstvo u oskudici.Polazei od uoenih iskustvenih injenica Aristotel spominje tr inaina ivota. Prvi je ivot uitaka, drugi polit iki i trei misaoni.Sudei prema tomu kako ljudi ive, zakljuuje da veina sreupoistovjeuje s uitkom. Aristotel u uitku ne nalazi najvie dobro,jer smatra da je ivot uitaka ropski ivot, pa zato izabrati takavivot zna i izab rat i ivot sto ke . Aristotel se pita: koje je najvee do br oza ovjeka kao ovjeka? Ni bogatstvo ne moe biti ovjekovo najveedobro, jer je ono samo sredstvo radi nekoga cilja, a to znai radineega drugoga. Ni drugi nain ivota, a to je politiki, ne moe bitinajvee d ob ro koje se tra i. Cilj politikoga ivota je as t, ko ja je vieu onima koji aste nego u aenomu, a Aristotela zanima najviedobro, koje je svojstveno djelujuem subjektu, a ne nekomu

treba doi do prvoga prijatelja, a to je ideja dobra i lijepoga. U Gorgtji (468 b)tvrdi da je dobro cilj naih djelovanja, a u Dravi (505 e) da je dobro ono kojepokree duu. Aristotel u Metafizici (994 a 1-b 16) tvrdi da niz uzroka bia nijebes kon aa n i da se ne moe ii u besk raj, traei onoga radi ega je ne to, a to jesvrha. On kae: "ako bud e togod takvo krajnje, nee se ii u besk ona no; akopak ne bude nita takvo, nee biti ono poradi ega je to. A oni koji uvodebeskonano i ne zamjeuju kako ukidaju narav dobra (iako nitko ne bi poduzeonit a uiniti, ako n e bi mislio dosei kakav kraj); isto tako, ne bi bilo nikakva um au biima, jer onaj tko ima uma uvijek ini togod radi neega, a to je neki kraj,jer je i svrha kraj". Aristotel, Metafizika (hrv. prijevod T. Ladan), Zagreb, 1992.,str . 36-37.Ovdje smo grku rije eu8ai|j.ovfa preveli rijeju srea, a grka rije naKapiOTn


8/40

Ivan Tadi, Ogled o Aristotelovo] eticidrugomu. Osim toga, ini se da ljudi tee za au da bi dobilipriznanje zbog toga to su krjeposni. To znai da je krjepost, zbogkoje se dodjeljuje ast, vanija od asti. Zato se ini da je krjepost ane ast cilj politikoga ivota. Meutim, ni u samoj krjeposti Aristotelne nalazi ono najvie dobro za kojim traga, jer , smatra on, nitko neezvati sretnim onoga tko je krjepostan, a nita ne ini cijeli ivot iliprespava ivot ili trpi najvee patnje i nevolje.Aristotel u tomu traganju za najviim dobrom ne zaobilazi niPlatonovo uenje o ideji dob ra, pr em da p riznaje da to ne bi ulazilo uto podruje istraivanja, jer se tu radi o praktinoj a ne o teoretskojfilozofiji. Svjestan da mu je to oteano zbog toga to Platona smatraprijateljem, a da kao filozof prednost treba dati istini a ne prijatelju,tvrdi: "jer iako nam je oboje drago, treba dati prednost istini". 22

Spomenimo neke raz loge zbog koj ih Ar is to te l odbacujePlatonovo uenje o ideji dobra. To dobro ne moe biti jedna ideja,odnosno zajedniki rod, jer se dobro pridaje i supstanciji , kakvoi iodnosu, a supstancija je logiki i ontoloki prije kakvoe i odnosa.Dobro ima toliko znaenja koliko i bie pa zato ne moe biti netozajedniko i sveope, jer se pridaje svim kategorijama a ne jednoj.Osim toga to dobro, zbog injenice daje vjeno u sebi, nije nita veeod bilo kojega iskustveno ga d ob ra koje je pro lazn o. To potkrjepljujepr im jer om da o no to je vjeno bijelo nije bjelje od on oga to je bijelosam o jed an dan . Ako bi se pr ihvati la Platonova na uk a o ideji dobra,trebalo bi se govoriti o dvije vrste dobara: jednima koja su to po sebii drugima koja su to u odnosu na te prve, to Aristotel odbacuje.Od bacivi, dakle, Platonovu ideju do bra , Aristotel tvrdi da ako bi onai postojala, ta ideja dobra ne bi utjecala na praktini ivot, jer ne bibila ovjeku dostina i ostvariva, ne bi mogla biti cilj ovjekovadjelovanja. Isto tako samo znanje o toj ideji dobra ne koristi zapraktian ivot. Teko je "vidjeti - tvrdi Aristotel - to e u njegovuumijeu tkalcu il i tesaru koristi t i znanje o tome dobru po sebi, i l ikako e postati boljim lijenikom ili vojskovoom onaj tko jepromatrao tu Ideju".23 Dakle, t im razraunavanjem s Platonovimpoimanjem ideje dobra odnosno s njegovom naukom o idejamaAristotel el i pokazat i da, kada se radi o et ikomu dobru kaopraktinomu dobru, kojim ovjek moe raspolagati , treba iskljuitipovratak na samo jedno dobro koje nudi Platonova filozofija.2422 Mfc. etika, I, 6, 1096 a 16-17.2 3 Mfc. etika, I, 6, 1097 a 8-11.2 4 Usp. J. Ritter, Metafizika i politika, Zagreb, 1987., str . 133.340


9/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-372Aristotela, dakle, zanima krajnja svrha, koju elimo radi njesa m e, a ne radi neega drugoga. To je sre a, koju uvijek bira m o rad inje same, a ne radi neega drugoga. ast, uitak, um i krjepostibiramo radi njih samih ali i radi toga da budemo sretni. Sve toupuuje da je srea ono krajnje dobro koje je samodovoljno, jer

iskl juuje bi lo kakvu potrebu za drugim dobrima. Ta samodovoljnost za ovjeka ne znai i posv em anju osam ljenost. To je ono toje posve dovoljno, ne samo osamljenomu pojedincu nego i ovjekukao drutvenomu biu, roditeljima, djeci, prijateljima i sugraanima. Dakle, srea je krajnja svrha svih ovjekovih djelovanja, onaje neto savreno i posve dovoljno samo sebi. Meutim, postavlja sepitanje: stoje ta srea koja je najvie dobro?Da bi odgovorio na to pitanje Aristotel, promatra analognorazliita umijea, kao to su umijea kipara, frulaa i drugih.Svatko od njih zna to treba ostvariti , da bismo mogli rei da jedobar kipar, frula i td. Besmisleno bi bilo da postolar, kipar,graditelj ima zadau a da je ovjek nema. ovjek kao ovjek imaneku zadau. Meutim, pitanje je u emu se ona sastoji? To nijeivot koji je zajedniki ovjeku i biljkama. To nije ni osjetilni ivot,koji je zajedniki ovjeku i ivotinjama. Aristotel trai ono to jesvojstveno ovjeku kao ovjeku, a to je djelatni ivot sukladanrazumu. A to je znaajka krjeposna ovjeka. ovjekovo dobro je,dak le , djelatnost due cijeloga ivota prema krjeposti, a ako ih jevie onda sukladno najboljoj i najsavrenijoj od njih. 25Da bi provjerio taj zakljuak, on ga pokuava prosudbenopromiljati , u skladu s onim to se openito o tomu govori. Dobra seobino dijele na izvanjska, potom na dobra due i t i jela. Dobro upravomu smislu te r i jei, odnosno najizvrsnije i najpotpunije dobroje dobro due, a duevni ini su dobra due. To znai da sretanovjek dobro ivi i dobro djeluje. Aristotel naglaava da ovjekovonajvee dobro, a to znai srea nije neko stanje u smislu odreenenedje la tnost i , nego djelovanje i to dobro djelovanje. PremaAristotelu ivot sukladan krjeposti ne iskljuuje iz sebe ugodu,tovie ona je nuna pratil ica krjeposna ivota. Djela sukladnakrjeposti su ugodna sama po sebi, a dobra su i l i jepa. Dakle, sreaje najbolja, najljepa i najugodnija a te su znaajke nerazdvojive unjoj. Aristotelov sretni ovjek treba imati i izvanjska dobra,prijatelje, a ne smije biti l ien dobra podrijetla, dobra potomstva i

Aristotel ovdje ne poima sreu kao neto kratkotrajno ili djelomino, nego kaoono to proima cijeli ivot, a ne ono to traje samo jedan dan odnosno trenutno.341


10/40

I van Tad i , Ogled o Aristotelovo) eticil jepote, jer teko moe biti sretan "onaj tko je runa lika, prostapodrijetla, samac i bezdjetetan; a jo tee ako su mu djeca il ipr i ja tel j i posve loi , i l i su pak bi l i dobri a l i su umrli" . 2 6Usporeujui, dakle, svoje poimanje sree s onim to drugi o tomugovore Aristotel prepoznaje i priznaje da su oni djelomino il i posvena ispravnu putu. Vanjska dobra, uitci i drugi imbenici prate sreukako je Aristotel poima. tovie sretan ih ovjek treba, ali se ona nesvodi samo na njih. Bit sree je u nama i sastoji se u djelatnostisukladno kr jepost i , a izvanjska su dobra samo nuna sredstva.Postavlja se pitanje: je li srea neto to se postie uenjem ilinavikom , nastaje l i sluajno il i je da r bo an ske p rom isli? Bez obzirakako se srea post ie, ona je za Aristotela neto boansko, jernagrada i "svrha krepost i ini se neim najbolj im, boanskim iblaenim".27 Srea ne moe b i t i p r idrana samo nekima. Sukladnospo m enu toj definiciji d a je ona djelatnost du e u sk lad u s krjepou,ona mora bi t i dostupna svima osim onima koji su nesposobnivjebati se u krjeposti.Aristotel raspravlja i o tvrdnji postavljenoj u obliku Solonovapitanja: smije l i se ikoga zvati sretnim, budui da ljudi u starostidozive mnoge nevolje, ili ovjeka treba zvati sretnim nakon njegovesmrti? Aristotel smatra da nema razloga ekat i kraj ivota da bismonekoga mogli nazvati sretn im , bud u i da je ivot suk lada n kr jepostipos tojan , oito je d a je tak av ovjek s re ta n cijeli ivot, na im e, "uvijeke - ili radije od svega - djelovati i umovati u skladu s krepou, ipodnosit e mijene kobi na najljepi nain i u svemu skladno,'budui istinski dobar te izvrstan bez ikakva ukora'".28 Ako seovjeku koji je sreta n, a to zna i ivi krjepo sno, dogodi neto nebitnodobro il i loe, to mu nee poremetiti sreu, ako mu se dogodi netoveoma vano, a na dobro je, to e mu ivot uiniti sretnijim,m eu tim, ako je na zlo, to bi m u sre u moglo pom uti t i ili upropas t i t i .Na prvi se pogled ini da bi Aristotelov krjepostan ovjek trebaonadvladati i takve ivotne nezgode. On znakovito kae: "Pa ipak i utakvim dogaajima zasvijetli ljepota, kad ovjek strpljivo podnosimnoge i goleme nevolje, ne zbog beutnosti , nego jer je plemenitaznaaja i veleduan. Ako su djelatnost i , kao to rekosmo, ono toupravlja ivotom, onda nitko od blaenika ne postaje bijednim, jertaj nikad nee init i m rs k a i pr os ta djela . Mi, naim e, sm atra m o ka ko2 6 Nik. etika, I , 8 , 1099 b 3-6 .2 7 Mfc. etika, I , 9 , 1099 b 16-18.2 8 Nik. etika, I , 10 , 1100 b 19-22.

342


11/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-372o n a j t k o j e i s t i n s k i d o b a r i r a z b o r i t p o d n o s i p r i s t a l o s v e i v o tn e k o b ii in i uv i j ek ono to j e na j l j e p e u d a n im oko lno s t im a " . 2 9 D a k l e ,s r e t n i o v j e k n e p o s t a j e b i j e d a n k a d a m u s e d o g o d e u o b i a j e n en e v o l j e . M e u t i m , A r i s t o t e l i p a k p r i z n a j e d a t u s r e u m o g u z a s j e n i t ii li j e , tov i e , ov jek m o e i i z gub i t i , a k o m u se dog ode ve l ike i m no gene vo l j e . Da k le , Ar i s to te lov s re tn i ov je k ipa k n i j e sa sv im o tpo ra n us v i m i v o t n i m o k o l n o s t i m a . U v e l i k i m n e v o l j a m a m o e z a u v i je kp r e s t a t i b i t i s r e t a n i l i m o d a m o e p o n o v n o s t e i t u s r e u i n e i o n o t o j e l i j e p o , s a m o t o z a t o t r e b a d u g o v r e m e n a .

Da k le , budu i da j e s re a ne to to z a v i s i o ov je ku , j e r j e tod j e l a t n o s t s u k l a d n a k r j e p o s t i , s r e t n i o v j e k u t o m u n e m o e n i k a d az a k a z a t i . M e u t i m , s r e a s e n e m o e p r o m a t r a t i p o s v e o d v o j e n o o do n o g a t o s e o v j e k u d o g a a n e z a v i s n o o n j e m u . K r j e p o s t a n e ov je k i u to m u iv je ti k r j e po sn o i na s to ja t i na dv la d a t i ivo tnene vo l j e , a a ko t e ne vo l j e na d i l a z e ov je kovu k r j e pos t , v id je l i smo daA r i s t o t e l i t a d a o t v a r a n a d u k r j e p o s n u o v j e k u , j e r g o v o r i om o g u n o s t i p o n o v n e s r e e , p r e m d a s e t o n e p o s t i e u t r e n o k a , n e g oz a t o t r e b a m n o g o v r e m e n a .

3. O SLOBODNOMU IZBORU, VOLJNOMU, MIMOVOLJNOMU IPROTUVOLJNOMUDa b i smo mog l i bo l j e r a z umje t i govo r o k r j e pos t i pog le da jmo toAr i s to te l govo r i o vo l jnomu (KOUCTIOV), pro tuvol jnomu (dKoucr iov) ,m i m o v o l j n o m u [ob% KOUCHOV) i s lobodnomu izboru (7 tpoa ipscn


12/40

Ivan Tadi, Ogled o Aristotelovoj eticitreba srditi i za neim treba udjeti , kao, primjerice, za zdravljem iznanjem. Osim toga, vidjeli smo da je protuvoljni in bolan, a insukladan udnji je ugodan. Prisilno je ono emu je poelo izvanjsko,a prisiljenik nita ne pridonosi. Svjestan da postoje ini koji u sebiimaju voljnu i protuvoljnu znaajku, Aristotel dri da takve inetreba promatrat i prema trenutku djelovanja. Tako, pr imjer ice, ni tkohotimice ne baca svoju imovinu s broda, meutim, kada jenevrijeme, da bi spasio sebe i druge, svatko e razborit to uiniti .Takav je in u sebi protuvoljan, a voljan, u odre eno m u tre nu tku ,radi neega drugoga.Premda slobodni izbor u sebi ukljuuje volju, on se ne moeposve poistovjetiti s voljnim inom, koji je iri od izbora. Casoviti supostupci voljni ali nisu izabrani. Voljno je zajedniko djeci iivotinjama, a izbor nije. Izbor nije udnja, srdba ili elja. Neuzdranovjek djeluje prema udnji a ne prema slobodnomu izboru, auzdrati ovjek djeluje prema slobodnu izboru.32 udnja se tieugode i bola, a slobodni se izbor toga ne tie. Postupci u srdbi nisusukladni slobodnu izboru. Slobodni izbor, premda se moe initi blizelji, nije elja, a nije ni srdba. Postoji elja za nemoguim. Ona semoe odnositi na neto to sam elitelj ne ini, a slobodni se izborodnosi na ono to moe uiniti onaj koji izabire i to on moeostvariti. elja se tie svrhe a izbor sredstava koja slue svrsi.Slobodni izbor nije mnijenje. On oznauje ono to mu je i korijenskoznaenje - "biranje neega prije ili radije nego ega drugoga".33Sa s lobodnim je izborom povezano i od lu ivanje .3 4 Neodluujemo o onomu to ne moemo, nego samo o onomu tomoemo uini t i . Ne odluujemo o svrhama nego o sredstvima kakoemo postii tu svrhu. Ako postoji vie sredstava, onda biramo onakojima emo najlake i najbolje to ostvariti.Budui da je svrha ono to elimo, a sredstva koja vode k ciljuono o emu se odluuje i slobodno izabire, djelatnosti koje se tiu32 Aristotel razlikuje neuzdranoga ovjeka od neobuzdanoga. "Iako su razliiti ,obojica se odaju tjelesnim uicima, ali drugi mislei kako i treba initi tako, dokprvi tako ne misli". Nlk. etika, VII, 9, 1152 a 4-6.3 3 Ladan, str . 230.34 Ladan grki glagol POIASUOJ prevodi s promiljam, a nama se ini prikladnijeprevesti ga u ovomu surjeju s odluujem. To moe biti vidljivo iz sljedeegateksta: "nspi 5f) -KOV aiSicov ouSsii; PODASOSTOU, oiov ;iepi xou KOCTUOU..." [Nlk. etika,

III, 3, 1112 a 21 - 22.) . Ladan taj tekst prevodi: "O vjenim stvarima nitko neprom ilja, kao o sam om svem iru.. ." (str . 46). ini na m s e da bi to bilo prikladn ijeprevesti: "O vjenim stvarima nitko ne odluuje, kao o samom svemiru.. .".344


13/40

Crkva u svlietu, 38 (2003), br. 3, 333-372toga bit i e voljne i slobodne. Neki biraju ist insko dobro a nekiprividno. To prividno dobro je obmana koja nastaje zbog il i radiugode, koja nije dobro ali se ini kao dobro i stoga ljudi izabiruugodno kao dobro a bol izbjegavaju kao zlo. Mjerilo dobra nijeovjek, shvaen relativistiki odnosno protagorovski, a ni dobro usebi, pojmljeno platonovski, nego krjepostan ovjek, koji sveispravno prosuuje. Budui da smo mi poelo i l i roditelj svojih ina,o na m a zavisi ho em o li bi ti krje po sni ili po ro ni. Aristotel tvrdi: "Jeru kojim stvarima od nas ovisi djelovati u tima od nas ovisi i nedjelovati , i gdje moemo odustati tu moemo i pristati ; pa tako, akoje u naoj moi initi ono to je lijepo, u naoj e moi biti i ne initiono to je runo, te ako je u naoj moi ne uinit i ono to je l i jepo,isto e tako bit i u naoj moi uinit i ono to je runo". 3 5 Dakle, onama zavisi hoemo li biti dobri ili loi, odnosno estiti ili nevaljali.Ljudi postaju nep rave dn i il i razu zd ani svojom krivicom, jer ive tak oi takvima ih ine njihovi postupci. Kao to onaj koji baca kamen, upoetku ga moe baciti ili ne baciti, ali kada ga je bacio, vie ga nemoe ne baciti. Tako je i s ovjekovim djelima. U poetku smo mogliizabrati ne bit i nepravedni i razuzdani, ali kada smo to izabrali , samism o za to krivi , jer je to bilo hotim ino i to ne m oe ne bit i ka da tove jes t. Z ato je s vatk o o dgo voran za svoje ine, jer nije s am o voljnakrjepost nego i porok. Aristotel kori one koji su krivi za svojaudoredna stanja i t jelesne nedostatke, koji to nisu po naravi negozavise o ovjeku. Zato nitko ne kori one koji su roeni slijepi iliruni, al i kori one koji su sl i jepi zbog pijanstva, a runi zbognevjebanja ili nemara.

4 . D U A I K RJE PO ST IBudui da je krjepost djelatnost due a ne tijela, Aristotel iz

razliitih vidova due izvodi i razliite krjeposti. On razlikuje dvavida due : razumni i nerazumni .3 6 Nerazumni vid due podijeljen jen a biljni (vegetativni) , koji je uz ro k hra nid be , razmn oav anja i rasta .Taj vid due ne sudjeluje u razumu odnosno u krjeposti , pa ga on u3 5 Nik. etika, I I I , 5 , 1113b 6 -11 .3 6 U Protreptikosu itamo: "Kad smo kod due: jedan je njezin dio razumski, druginerazumski, i upravo stoga loij i . Nerazumski dakle postoji radi razumskoga, jerje u razumskome um". Aristotel , Nagovor na filozofiju, B 23, (hrv. prijevod D.Novakovi, Zagreb, 1987., str. 115).

345


14/40

Ivan Tadl, Ogled o Aristotelovoj eticiovo j r a sp rav i ne zan ima . Pos to j i i d rug i v id due , ko j i s e i pak t i er a z u m a , a t o j e osjetni ( s enz i t i vn i ) , odnosno poudni ili nagonskiv i d . T a j s e v i d d u e r a z u m u m o e p o k o r a v a t i i l i n e p o k o r a v a t i . Ko du m j e r e n i h , o d n o s n o k r j e p o s n i h l ju d i ta j j e v i d d u e k o j i s t v a r a u d n j e , s u k l a d a n r a z u m u i t a d a o n i m a u d i o u r a z u m u , a k o dn e u m j e r e n i h , o d n o s n o k o d o n i h k o j i s u p o r o n i o n n i j e s u k l a d a nr a z u m u , j e r m u s e o p i r e .R a z u m n i v i d d u e j e intelektivni, k o ji j e t a k o e r d v o s t r u k .Pos to j i ona j v id due ko j i spozna j e , odnosno ko j i s e odnos i na ono to j e promjenljivo, t o j e p r a k t i n i r a z u m , i ja j e k r j e p o s t r a z b o r i t o s t[povr\oiq), k o j a j e , k a k o e m o v i d j e t i , u m n a k r j e p o s t , n ir a z b o r i t b e z u d o r e d n i h k r j e p o s t i , j e r s e u d o r e d n a k r j e p o s t o d n o s in a i s p r a v a n cilj, a r a z b o r i t o s t n a s r e d s t v a p o t r e b n a z a o s t v a r e n j etoga ci l ja .3 8

Da b i b i l o j a s n i j e o e m u g o v o r i m o , p r i k a i m o s l i k o v i t o p o d j e l uraz l i i t i h v idova due , o ko j ima smo govor i l i . 3 9b i l j n a ( i s t o n e r a z u m n a )poudna ( razumna i nerazumna) r a z u m n a u u e m s m i s l u r i j e i(isto razumna)

d u al e r a z u m n a(bez naela)

r a z u m n a(koja ima naelo)

373839

Usp. Eud. etika, II, 1, 1220 a 8-11.Usp. Mfc. etika, VI, 12, 1144 a 6-9.Usp. Zanatta, I , str . 425.

346


15/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-3725. UDOREDNE KRJEPOSTIKao to smo vidjeli Aristotel krjeposti dijeli na umne iud ored ne. udoredne kr jepost i ne nastaju u nam a po naravi nego ihst jeemo navikom. One nam nisu uroene, jer sve to je uroeno ne

moe se navikom promijeniti . Tako, kamen koji pada prema dolje, nemoemo naviknut i da "pada" prema gore premda smo ga nebro jenoputa bacali uvis. udoredne krjeposti nisu protivne naravi, nego smoih po naravi sposobni stei. Kao to i umijeima, primjerice, gradeipostajemo graditelji ili citarajui citarai, tako i inei pravedna djelapostajemo pravedni , inei umjerena umjereni , a hrabra hrabr i .Dakle, ono to prije moramo nauiti da bismo to mogli uiniti , uimotako to upravo to radimo. Tako svojim inima u odnosu premadrugim ljudima postajemo pravedni i l i nepravedni. Svrha togaAristotelova istraivanja o krjeposti nije teoretska, da bi spoznao toje krjepost, nego praktina, a to znai da bismo postali dobri.Aristotel polazi od promatranja zdravlja i snage pa zakljuujeda pretjerana i manjkava vjeba unitava snagu, kao to suvino imanjkavo jelo i pilo unitava zdravlje, a primjerena ga koliinastvara, poveava i uzdrava. Tako je i s udorednim krjepost ima.Onaj tko se svega boji i od svega bjei, postaje plaljivac, a onaj tkose niega ne boji i svuda srlja, postaje drzak (ludo smion). Kako seoduprijeti strahotama? Aristotel odgovora: navikavajui se preziratiih , a naj lake emo ih prezirat i kada postanemo hrabri . Aristotelzapaa da bi tu netko mogao pr imijet i t i da ako netko ini pravednadjela, on je ve pravedan, isto kao to su gramatiari oni koji se vepravilno slue gram atikom . Taj prigovor i us po red ba ne vri jedi, jer jeumijee razliito od krjeposti . Naime, gramatiki se neto moeuiniti sluajno il i na tui poticaj, a netko e biti gramatiar kada touini prema gramatikim pravil ima koja sam zna. Osim togatvorevine umijea imaju dobro u sebi i kod njih je dovoljno da sutako uinjena da imaju tu vrijednost, tu objektivnu odrednicu.Meutim, nije tako s djelima uinjenima u skladu s krjepou. Zanjih nije dovoljna ta objektivna odrednica nego je bitan i subjektivnistav. Naime, da bi neko uinjeno djelo bilo krjeposno, vana su tr iuvjeta, a koja se tiu subjekta: svjesnost i znanje, slobodan izborsvojih postupaka, i to radi njih samih, i tree: to initi u postojanui neprom jenljivu raspoloenju. Za umijea je dovoljan prvi uvjet,naime, znanje, a druga se dva ne trae, a za djelovanje u skladu skr jepou znanje ne znai mnogo, a nuno trebaju bi t i ispunjenadruga dva uvjeta, jer krjeposti nastaju iz ponavljanja, kao to su,pr imjer ice, pravedna i razbori ta djela . Da bismo mogli odredit i jesu

347


16/40

Ivan Tadi, Ogled o Aristotelovoj eticil i subjektivni ini pravedni i l i razboriti , trebamo se usporediti ,smatra Aristotel, s onim tko je pravedan il i razborit . On je mjerilopravednosti i l i razboritosti . ini su, dakle, pravedni i l i razboriti akose tako vre kako bi ih vrio onaj tko je pravedan i razborit .Krjepost nije osjeaj (7td9oc;)40 ni sposobnost (Suvauic;).41 Ona jestanje ($;ic;).42 Postavlja se pitanje kakv o je on a stanje? PreuzimajuiPlatonovo 43 znaenje krjep osti (dpsxr|) Aristotel je poi m a ka o ono toini da neto bude dobro, odnosno dobro djeluje. Krjepost 44 oka inivrsnim oko i njegov uinak, pa krjepou oka dobro vidimo, akrjepost konja ini ga vrsnim u tranju, u noenju jahaa i udoekivanju neprijatelja. Tako e i "ovjekova krepost biti stanje pokojem ovjek biva dobar i po kojem e pruiti dobar uin".45Da bi odredio narav udoredne kr jepost i Aristotel ovakoralanjuje: "U svemu to je neprekidno i djeljivo moe se uzeti ilivie ili ma nje il i jed na ko , i to bilo u s am oj stvari , bilo u od no suprema nama. Jednako je s red ina izmeu suvika i manjka . U samojstvar i sredinom nazivamo ono to je jednako udal jeno od oba kraja , to je jedno i is to svima l judima; a u odnosu prema nama, ono tonije ni suviak ni manjak, koje opet nije ni jedno ni isto svimljudima".46 Dakle, ovdje se ra di o dvjema sre din am a: aritmetikoj, isredin i u odnosu prem a nam a. Broj est je ar i tmetika sredina izmeudeset i dva. Tako, primjerice, ako je nekomu mnogo pojesti oko petkilograma hrane a kilogram je malo, to ne znai da e svatko izabratitr i kilograma hrane kao sredinu. Ta e sredina nekomu biti premalo,kao, primjerice, Milonu,47 a nekomu previe. Zato svatko pametanizbjegava i viak i manjak, a trai i bira sredinu, ali ne aritmetikunego onu u odno su pre m a sebi. Znaajka je udoredne krjeposti, kojase bavi osjeajima i djelovanjima, u kojima postoji viak, manjak i40 Aristotel osjeajem naziva ono to prati uitak ili bol, kao primjerice: "udnju,srdbu, strah, drskost, zavist, radost, naklonost, mrnju, enju, ljubomoru,milost" (Nik. etika, II, 5, 1105 b 21-23).41 Aristotel sposobnou naziva ono po emu smo osjeajni.42 "Stanjima nazivam ono po emu smo dobro ili loe u odnosu na uvstva, kao toprema srdbi stojimo loe ako je utimo prejako ili preslabo, a dobro ako posredini" {Nik. etika, II, 5, 1105 b 25-28).4 3 Usp. Platon, Drava, 353 b - 354 a.44 Ovdje bismo grki izraz dperr| mogli prevesti vrsnoa, odnosno savrenost.45 Nik. etika, II, 6, 1106 a 22-24.46 Nik. etika, II, 6, 1106 a 26-32.4 7 Radi se, ini se, o jakom hrvau Milonu iz Krotona, koji je mogao mnogo pojesti.348


17/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-372sredina, teiti prema sredini. Uitak se i bol mogu osjeati kao previeili premalo, a nijedno od toga nije dobro. Meutim osjeati "to ondakad treba, prema emu treba, prema kojima treba, zbog ega treba ika ko treb a, - i sre din a je i ono najbolje, ka o to i pr ip ad a kre po sti. Istotako, to se tie djelatnosti postoji suviak manjak i sredina. Akrjepost se bavi uvstvima i djelatnostima, u kojima je suviakpogrjeka, kao i manjak, dok se sredina hvali i smatra uspjehom, toje oboje znaajka kreposti".48 Svjestan je da zlo ima ire obzorjedjelovanja od dob ra, z ato kae "lako je prom ai ti cilj, teko je pogoditiga".49 Ljudi su zloesti svakovrsno, a dobri na jedan nain.Aristotel obuhvaa sve te znaajke udoredne krjeposti pa jedefinira: "krepost je stanje s izborom, zapravo srednost u odnosupre m a nama , a odr ee na naelom , naim e onim kojim bi je odrediorazbo ri t ovjek. Ona je sred no st izmeu obaju porok a, onoga pr em asuviku i onoga prema manjku".50 Meutim ta sredina, koja je bitudoredne krjeposti , ne znai i osrednjost, nego, kako kae Aristotel"prema najboljem i pravednom, ona je krajnost" . 51 Dakle, krjepost,koja je sredina u odnosu na pret jeranost i l i manjkavost , odnosnoona je sredina u odnosu na krajnost i koje su porok, al i aksiolokigledano ona je kao krjepost krajnost, a ne polovinost.Aristotel uoava da svaki osjeaj i djelatnost ne mogu bitivr jednovani u odnosu prema sredini , jer su neka od nj ih sama posebi poroci i zato nem aju te sredin e-krjep osti . Postoje osjeaji koji suu sebi nevaljani, kao to im i ime govori, kao primjerice zluradost,bestidnost, zavist . Isto tako postoje ini kao to su: preljub, kraa iubojstvo. Ti osjeaji i ini nemaju vika ni manjka, nego su u sebinevaljani, pa se zato u njima uvijek grijei. 'Jer tu dobro ili loe neovisi od toga poinja l i se, npr. preljub s onom osobom s kojomtreba, k ad treba i kako tre ba, nego napro sto: poini ti b i lo to od togazna i g rijeiti".52 Te se u sebi nevaljane ine ne moe promatrati kao48 Nik. etika, II, 6, 1106 b 21-27.49 Nik. etika, II, 6, 1106 b 32-33 .50 Nik. etika, II, 6, 1106 b 36-11, 6, 1107 a 3. Kant smatra ovo Aristotelovo poimanjekrjeposti kao sredine izmeu dvaju poroka pogrjenim, jer se ta sredina izmeudvaju po rok a ne moe od rediti. Tvrdnja da ni u emu ne treb a initi ni previe nipremalo, prema Kantu, ne govori nita, jer je tautoloka. On tvrdi da se razlikaizmeu krjeposti i poroka ne moe traiti u stupnju pridravanja odreenihmaksima, nego u njihovoj odreenoj kakvoi, a to znai odnosu prema zakonu.Usp. I. Kant, Metafizika udorea, Zagreb, 1999., str. 189-190 i 217.51 Nik. etika, II, 6, 1107 a 7-8.52 Nik. etika, II, 6, 1107 a 14-17.

349


18/40

I van Tad i , Ogled o Aristotelovoj eticione koji imaju viak, m anja k i sred inu , jer bi to znailo d a bi m anjakimao sredin u m anjka, m anjak ma njka i v iak m anjka, odno snoviak sredinu vika, manjak vika il i viak vika. Umjerenost ihrabrost , koje su sredina, nemaju ni t i mogu imati vika i manjka.Dakle, "niti postoji srednost suvika i manjka, niti pak suviak il imanjak srednost i" .5 3 Dakle, porok ne moe postat i kr jepost , jer onanema sredinu a kr jepost ne moe postat i porok, jer ona nema njemusvojstvene krajnosti.Postoje, dakle, tr i duevna stanja. Dva su poroka a jedno jekrjepost. Ta su stanja m eu sob no suprotstavljena. Krajnosti susup ro tn e s redn jem u s tan ju i jed na drugoj a s rednje s tan jekrajnostima. Najvea je suprotnost i udaljenost meu krajnostima.to se tie sredine, njoj je negdje udaljeniji manjak a negdje viak, aodreuje se prema tomu za im vie udimo. Tu sklonost moemopros uditi p rem a uitk u il i boli koje osjeamo. U svem u se treb a uvatiugode i uitka, jer emo, rijeimo li se njih, najbolje odrediti sredinu.Kada se ta s tanja promatraju u meusobnomu odnosu, onda eplaljivac hrab roga sm atra ti da je ludo smion, a onaj tko je ludo sm ionhrabroga e smatrati plaljivcem. Aristotel priznaje da je teko"pronai sred inu u svem u, kao to sredin u kruga ne moe nai svatko,nego samo znalac; tako se i srditi moe svatko i lako, a isto i davati itroiti novac, ali uiniti to pravoj osobi, u pravoj mjeri, u pravovrijeme, s pravim razlogom i nainom, niti moe svatko niti je lako". 54Pogledajmo sada krjeposti i poroke, koje zbog bolje preglednosti donosimo u obliku tablice na sljedeoj stranici, a nakontoga vidimo to Aristotel govori pojedinano o glavnim krje po stim a ipor ocim a slijedei redoslijed, koji je nacrtn o donijet pr i kraju drugeknjige Nikomahove etike.55

Nik. etika, I I , 6 , 1107 a 25 - 27 .Nik. etika, I I , 9 , 1109 a 25 - 29 .Ar i s to te l u I scrpni jo j ra l am bi pojed ina nih vr l ina i p or ok a ne s l ij edi t a j n a javl jenir edos l i j ed . N akon b l agoudnos t i ne r a sp r av l j a o i s t i n i t o s t i , kao t o b i s e p r em ana j av i oek i va l o , nego o onom u t o s l i i p r i j a t e l j s t vu , pa nakon t e r a sp r ave s l i j ed ir a sp r ava o i s t i n i t o s t i , po t om o dos j e t l j i vos t i , s t i d l j i vos t i i p r avednos t i . Onegodov an j u od no sn o o po r oc i m a , zav i s ti i z l u r ado s t i , A r i s t o t e l ne r a sp r av l j aop i rn i je u Nikomahovoj etici, p r e m d a i h j e s p o m e n u o i u k r a t k o i z n i o n j ih o v eb i t n e z n a a j k e . O t o m u r a s p r a v l j a u Retorici, I I , 9-10, 1386 b 8-1388 a 2 8 .

350


19/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-372

tXXei\\iiqmanjak

1. 8siXias t r a l j i v o s t2 . dvoua&r|cj{an eo s je t l j i v o s t3 . dveAsu&epia,aicrxpoKsp6Eia k r t o s t , l a k o m o s t4 . |aiKp07Ip67t8ias l t n i a v o s t5 . |iiKpov(/uxiam a l o d u n o s t6. d(piXoxi(iian e a s t o h l e p l j e7 . dopyr | cnan e r a s r d l j i v o s t8. sipcovsiasa m o p o t c j en j i van j e9. dypoiK(an e u l j u d n o s t10. 8uaKoX(a

sv ad l j iv o s t11 . K(XTd7tA/r|,ic;b o j a z n o s t12. 7tixaip8KaKiaz l u r a d o s t13. dSiKeiG&aipodnoen je nepravde

UOTornt;sredinad v Sp s iah r a b r o s tarocppoauvr]u m j e r e n o s tA,eu&epiOTr|


20/40

Ivan Tadi, Ogled o Aristotelovo) eticisramote, siromatva, bolesti, neimanje prijatelja, smrti. Naglaava dase neega treba bojati a i lijepo je bojati se, primjerice, sramote, jertko se sramote ne boji , on je besraman. Meutim, ne treba se bojatisiromatva, bolesti ni onoga to nije opako i ne dolazi od ovjeka.Hrabar se ovjek ne boji svega. Da bi mogao rei to je hrabrost,Aristotel ralanjuje pona an je pre m a najstra nijem u zlu, a to jesmrt. Hrabar je "onaj tko je neustraiv pred krasnom smru, i bliimprijetnjama koje smrt donose, a takve su okolnosti najvie u ratu". 57On je, takoer, neustraiv na moru i u bolesti, ondje gdje se moebraniti ili gdje je lijepo poginuti. Iz toga moemo iitati da je svrhahrabrosti ono to je ne estetski nego udoredno li jepo. Da ne bihrabrost bila shvaena kao stanje, u kojemu se ovjek niega ne boji,a t ime se pretvorila u porok, Aristotel priznaje da ima strahota kojenadilaze ovjeka pa je strahotno svakomu tko je pametan. Tih e sestrahota bojati i hrabri ovjek, ali e ih podnositi kako treba i kakonaelo nalae. "Dakle, ovjek koji se boji onoga ega treba i zbog egatreb a, i to izdrava, te onak o k ak o tr eb a i kad treba, taj je hr ab ar; jeronaj tko je hra ba r i osjea i djeluje po z asluzi i ka ko naelo nalae ".58Ako je netko hrabar to ne znai da ne osjea bol. Zato e i hrabromurane i smrt biti bolne, ali e ih hrabar ovjek u ratu podnijeti, jer jeto lijepo uiniti, a on svjesno gubi neto radi krjeposti.Onaj tko se svega boji straljivac je, jer se boji onoga ega se netreba i kako ne treba. On grijei per defectum u odnosu na hrabros tkao sredinu. Samoubojstvo, kojemu razlog moe bi t i s i romatvo,ljubav ili neto bolno, nije znaajka hrabra ovjeka nego bojaljivca,"jer je slabost bjeati od nevolja, i takav se ubija ne zato to je tolijepo, nego da izbjegne zlo".59Onaj tko se niega ne boji, neustraiv je , kada ne treba bojati sei kako ne treba. On pretjeruje per excessum u odnosu na hrabros t ,ko ja je s red ina izmeu s t ra l j ivos t i i neust ra ivost i . Ta jeneustrasivost porok. Hrabrost u sebi ukl juuje smionost , odnosnoneustrasivost , meutim, ta smionost odnosno neustrasivost ni jepretjerana, jer se ne protee na sve i ima svoju mjeru. 605 7 Nik. etika, III, 6, 1115 a 33-35.5 8 Nik. etika, III, 7, 1115 b 17-20.5 9 Nik. etika, III, 7, 1116 a 14-15.6 0 Da bi osvijetlio krjepost hrabrosti, Aristotel ralanjuje i usporeuje ono to ljudi

nazivaju hrabrou ili njoj slii. To su: graanska hrabrost, koja najvie sliizbiljskoj hrabrosti, jer graani (misli se na vojnike) podnose pogibelji zbogzakonskih kazna, sramote i poasti . Meutim, ovjek ne smije biti hrabar zbog352


21/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-3725.2. Umjerenost (aaKpporjuvTi)Umjerenost je sredina, manjak je neosjetljivost (dvoua&ricria), aviak je razuzdanost (otKolaaia) .61 Umjerenost je sredina u odnosuprema uzitcima. Postoje duevni i t jelesni uitci . Umjerenost se t ie

tjelesnih uitaka i to ne svih. Ne tie se, primjerice, uitka gledanjaboja, crtea i slika, uitka sluanja glazbe ili uivanja u glumi, uitkamirisa jabuka i rua, jer one koji u tomu uivaju ne nazivamorazuzdanima. Meutim, razuzdanici uivaju u mir isu pomasti i l is lasna jela , jer ih to podsjea na uene stvar i . Prema tomu seumjerenost i neumjerenost odnose na one ui tke koji su namzajedniki sa ivotinjama, a to su ona uivanja koja su povezana sosjetilima opipa i okusa, poglavito opipa, jer se on tie jela, pia ispolne naslade. Treba is taknuti da je el ja za hranom naravna i utomu ljudi mogu grijeiti vikom, jer "jesti i piti ega god se ovjekdoepa, sve dok se ne pretrpa, znai premaiti koliinu koja jenaravna; naime, naravna elja je tek dopuna manjka. Zbog toga setakvi i nazivaju prodrljivcima, jer p un e trb uh vie nego je po treb no .Takvi postaju oni to su odve ropski". 6 2Razuzdanost je , dakle, pret jeranost u uzi tcima i , kako kaeAristotel, ona zasluuje ukor. Razuzdanik eli sve uitke ili onenajugodnije. On osjea bol kada ne postigne uitke, a besmisleno jeosjeati bol zbog uitka.Neosjetljivost je manjkavost to se tie uitaka, a takvih ljudikojima nita nije ugodno ima malo, dri Aristotel. Umjeren je onajovjek koji se dri sredine u uzitcima, u odnosu prema onima kojisu razuzdani i onima koji su neosjetlj ivi. Umjeren ne uiva u onomu

prisile, nego zato to je to dobro; iskustvo vojnika steeno u ratu (tu spominje iSokratovu tvrdnju daje hrabrost znanje , usp. Lahet, 195 i 199, iProtagora, 350i 360), ali bjee kada uu u novu opasnost, koju prije nisu iskusili; gnjev, jer sedri da su hrabri oni to djeluju u gnjevu. Meutim, hrabri su hrabri zato to jeto lijepo, a gnjev im pritom moe pomoi, a nisu hrabri oni koje bol ili gnjevnagoni na pogibelj, jer bi hrabri bili izgladnjeli magarci koji ni pod udarcima neostavljaju hranu; samopouzdanost koja prati one koji su mnogo pobjeivali ismatraju da su najjai i da ne mogu nita pretrpjeti , kao pijanci koji postajusamopouzdani , a to ni je hrabrost , koja je znaajka udorednoga stanja a nepobjednikoga iskustva; nepoznavanje opasnosti kojoj se izvrgavaju, ali kadaspoznaju daje drukije nego su pretpostavili , onda bjee. Usp. Nik. etika, III, 8,1 1 1 6 a 16-111, 8, 1117 a 27.O umjerenosti, neosjetljivosti i razuzdanosti usp. Nik. etika, I I I , 10, 1117b 23-III, 12, 1119 b 18; Eud. etika, III, 2, 1230 a 37-111, 2, 1231 b 2; Velika etika, I,2 1 , 1191 a 37-1, 2 1 , 1191 b 22 .Nik. etika, III, 11, 1118 b 16-21.

353


22/40

Ivan Tadi, Ogled o Aristotelovoj eticiu emu najvie uiva razuzdanik, niti osjea bol kada nema uitaka,a ako uiva, onda je to umjereno. Umjerenik eli umjereno i onakokako treba eljeti one ugodnosti koje pridonose zdravlju il i dobrustanju, a is to tako i druge ugode koje nisu suprotne onomu to jelijepo,63 a to znai da su u skladu s naelom razuma.

5.3 . Dareljivost (s^Eu&Epiornc;)Dareljivost je sredina, manjak je krtost (dvElsudepia), a viakje r a s ipnos t ( aauma) . 6 4 Dareljiv daje onima kojima, koliko i kadatreba. Vidjeli smo da je hrabrost praena bolju, a dareljivostnap rotiv s ugod om ili je bezbolna, jer je to u sk lad u s krjepo udareljivosti. Onaj tko daje s bolom, tomu je vie stalo do novca nego

do lijepa djela, a to nije znaajka dareljiva ovjeka, k ak o ga Aristotelpoima. Dareljiv ovjek moe umjereno osjeati bol, ako mu sedogodi da potroi suprotno od onoga to t reba, a vie mu smeta akonije potroio ono to treba nego ako je potroio neto to ne treba.Budui da pr ikladno davanje prat i i pr ikladno uzimanje,dareljivac nee uzimati odakle ne treba, a nee ni traiti . On nesmije zan em ariti svoj imuta k, jer m u je to sreds tvo za ivot, ali i zbogtoga da bi od njega mogao pomoi drugima. Znaajka je dareljivaovjeka da malo ostavlja za sebe. Mjerilo dareljivosti nije u mnotvudarova nego u stanju darovatelja koji daje prema svomu imutku,tako da moe biti dareljiviji onaj tko daje malo ako manje ima, odonoga tko ima mnogo vie, a daje malo. Dareljiv se ovjek ne moelako obogatiti , jer on rado daje, a novac cijeni radi davanja a ne radisamoga novca. Dareljivac ne bi smio davati onima kojima ne treba,jer bi t ime postao rasipnik, nego samo onima kojima treba, kadatreba, koliko treba i gdje je to lijepo, dri Aristotel.Manjak dareljivosti je nedareljivost odnosno krtost, koja je uAristotelovoj prosudbi vee zlo od rasipnost i . kr tac odnosno63 Aristotel ralanjuje rije razuzdanost (dKo^aofa), koja korjenski dolazi od&KoA.acrro


23/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-372nedareljivac ne daje, a pretjeruje u uzimanju. Nedareljivost jeljudima priroenija od rasipnosti i neizljeiva je .6 5Rasipnost pr ipisujemo onima koji su rastroni do razuzdanost i .Oni obino imaju vie poroka, a glavni im je rasipanje imutka.Prop adan jem im utka ugroen je ivot, jer je im utak sredstvo za ivot.Rasipnik pretjeruje u davanju i neuzimanju, a nije lako svima davatia niodakle ne uzimati, jer se tako imutak ubrzo iscrpi. Rasipnik imaneke znaajke dareljivca. On se moe izlijeiti i moe postatiumjeren odnosno dareljiv. Za razliku od nedareljivca, koji nikomune koristi , pa ni samu sebi, rasipnik koristi mnogima. Meutim,veina rasip nika je pohlepn a, jer ele troiti . Zato uzimaju bezobzirnoi odakle ne treba, pa su zato nevaljali. Njihova davanja nisuudoredno lijepa, jer obogauju one koji bi trebali biti siromani, a nedaju onima kojima bi trebali . Oni obino mnogo daju laskavcima ilionima koji im omoguuju kakvu nasladu i odaju se uitcima.

5.4. Izdanost (nsyaA.07ipS7isia)Izdanost je sredina, manjak je sitniavost (niKpoTtpsraia) a viakneukusnost (ajcsipoKotA-ia).66 Izdanost je krjepost koja se tie troenjanovca. U tomu nadmasuje dareljivost. Izdaan je dareljiv, a dareljiv

nije nuno i izdaan. Onaj tko troi u malim stvarima, nije izdaannego onaj tko troi u velikim stvarima. Zato su rashodi izdanaovjeka veliki i dolini, jer on rado i dareljivo troi prikladno mnogonovca radi onoga to je lijepo. Vie e gledati da mu uinak bude tobolji nego da utedi. Meutim, troak treba dolikovati uinku ali iinitelju. Zato siromaan ovjek ne moe biti izdaan, a onaj tko topokuava ne razuman je , jer tro i vie nego je is prav no i treba, a to nijekrjeposno. Izdasnik ne troi na sebe nego na ono to je asno, kao naono to se odnosi na boanstvo i na ono to je zajedniko, kaoopremanje zbora ili troveslarke ili prireivanje gozbe gradu.

Aristotel spominje da postoje mnoge vrste nedareljivosti, a ralanjuje dvije:jednu u kojoj postoji manjak u davanju i drugu u kojoj postoji viak u uzimanju.Oni koji podbacuju u davanju, oni nikomu nita ne daju, ali ni tue ne eleuzim ati, jer ipa k ne ele uiniti nita s ram otn o. A oni koji pretjeruju u uzimanjuoni uzimaju odasvuda, kao oni koji se bave nedolinim obrtima, kao: svodnici,lihvari i svi oni koji su odvratno pohlepni za dobitkom. Oni, pak, prihvaajusramotu radi dobitka. Usp. Nik. etika, IV, 1, 1121 b 16-IV, 1, 1122 a 13.O izdanost i , s i tniavost i i neukusnost i usp. Nik. etika, IV, 2, 1122 a 18-IV, 2,1123 a 33; Eud. etika, III, 6, 1233 a 31-III, 6, 1233 b 15; Velika etika, I, 26, 1192a 37-1, 26, 1192 b 17.

355


24/40

Ivan Tadi, Ogled o Aristotelovoj eticiOnaj tko pretjeruje troei vie nego treba, razmetljiv jeodnosno neukusan, jer se razmee u emu ne treba i kako ne t reba.On prijateljski objed priredi kao svadbu. To ne ini zato to je tolijepo, nego zato to troei svoje bogatstvo misli da mu se zbog togadive. Ondje gdje treba mnogo potroiti , on troi malo, a gdje treba

malo potroi t i , on t roi mnogo.Sitniavost je manjak u odnosu na izdanost. Sitniavac "togod ini oklijeva i gleda kako da to manje potroi, a i to ali i jomisli kako sve ini u veoj mjeri negoli treba". 67 Ta dva poroka nenanose sramotu i ne tete bl injemu.5.5 . Velikodunost (u.syaA,oi|/u%ia}Velikodunost je sredina, manjak je malodunost ((^iKpo\|/oxia),a viak oholost (xocov6xr|


25/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-372udoredne estitosti, odnosno dobrote (KaA,oKaya&{a). Aristotel istieda i sretne okolnosti pridonose velikodunosti , kao to su plemenitopodrijetlo, biti na vlasti i biti bogat. Meutim, ako ljudi sve to imaju ane ive u skladu s krjepou, ne moe ih se smatrati velikodunima.Onaj tko sebe smatra dostojnim velikih stvari a to nije, ohol je isebe precjenjuje. Onaj tko sebe smatra dostojnim manjih stvari negoon je, m alo du a n je, on sebe podcjenjuje. Ni jed an ni drugi nis u zlinego su u zabludi, a malodunost je ea i gora od oholosti .Malodunik sebe ne poznaje i zbog toga se liava onoga ega smatrada nije dostojan pa odustaje od lijepih djela, postupaka i izvanjskihdobara. Oholice sebe ne poznaju, pa se zbog toga uputaju u asnepothvate kojih nisu dostojni, a zbog raskona odijevanja i vanjskogadranja ele biti aeni.

5.6. elja za au kao krjepostKrjepost, kao sredina u odnosu na elju za au, nema imena(dvcovu|aov). Manjak je neastohleplje (acpitamum) a viak astohleplje(


26/40

Ivan Tadi, Ogled o Aristotelovo) etici5.7. Blagoudnost (npaoxr\q)Blagoudnost je sredina, manjak je nerasrdljivost (&opyria{a), aviak rasrdljivost (6pYiA,6rr|


27/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-372Onaj tko sebe podcjenjuje, nijee znaajke koje ima ili ihumanjuje. On to ne ini radi dobitka nego da izbjegne pretjerivanjeodnosno slavu, kao to je inio Sokrat, kojega Aristotel izrijekomspominje.73 Takav je ugodniji od hvastavca i manje grijei od njega.5.9. Dosjetljivost [ebxpane%ia)Dosjetljivost je sredina, manjak je neuljudnost (&ypoiKia),74 aviak lakrdijatvo (Pco^oA.o%ia).75 Ta vrlina i poroci odnose se nagovore i sluanja u odmoru i zabavi. Odmor i zabava su nuni uivotu, smatra Aristotel. Krjepostan se ovjek prepoznaje i u ali izabavi. Iz govora se i sluanja ala moe prepoznati tko je krjepostana tko nije, odnosno tko je kakav.Znaajka je dosjetljiva ovjeka govoriti i sluati ono to dolikujeuljudnu i plemenitu ovjeku. On se ne ali uvijek, posebno ne onimalama koje nanose bol sluatelju ili koje nisu prikladne ili uljudne.Aristotel se zauzimlje da bi neke ale trebalo i zakonom zabraniti.Onaj tko je uljudan, a takav je dosjetljivac, postupa kao daje on samsebi zakon.Oni koji pretjeruju u ali lakrdijai su, koji nastoje uvijek bitismijeni i vie se trude da budu smijeni nego da kau neto

umjesno i ne obaziru se hoe li uvrijediti onoga s kojim se ale. Netede sebe ni druge, da bi izazvali smijeh, govorei ono to uljudanovjek ne bi rekao, a neto od toga ni sluao. Oni koji su neuljudni,nekorisni su u drutvu, jer nita ne pridonose i sve im je mrsko.5.10. Nalik na prijateljstvo (EOIKS |j.dA,icn;a cpiAaa)Nalik na prijateljstvo je sredina, koju bismo moda mogli

nazvati drueljubivou, u smislu otvorenosti druenju bez ikakve73 Ovdje smo grku rije sipcovsia, koja znai pretvaranje, kao to je vidljivo iztablice, preveli kao samopodcjenjivanje, to nam se ini prikladnije, da bismooznaili suprotnost od poroka hvastavosti. Th. Deman istie da to podudaranjeAristotelova pojma ironije i Sokratove misli nije tono. Naime, ironija kodAristotela ima udorednu znaajku, a kod Sokrata je, u skladu sa svekolikimnjegovim filozofskim dranjem, znaila nain otkrivanja istine. Usp. Th. Deman,Le temoignage d'Aristote sur Socrate, Pari, 1942., str. 67.74 Za Platonovu uporabu rijei aypoiKO


28/40

Ivan Tadi, Ogled o Aristotelovoj eticiprijateljske naklonosti, ali isto tako i bez svadljivosti, laskanja ipuzavosti. Manjak je toga svadljivost (SooKoAia) a viak puzavost(dpeoKeia) odnosno laskavost (KotaxKs{ot).76Aristotel istie potekou oko naziva srednjega stanja izmeusvadljivosti i laskavosti. Ta sredina nema ime, a najvie sliiprijateljstvu. M eutim, to se sredn je stanje razlikuje od prijateljstva, je rje taj ovjek bez osjeaja i naklonosti prema onima s kojima se drui.On se isto ponaa prema znancima i neznancima. Drui se kako trebau odnosu prema onomu to je lijepo i korisno. Nastoji drugima nenano siti bol ili e im prip rem iti ugodu, kak o to njemu i dolikuje.Puzavci su oni koji sve hvale, nikada se ne suprotstavljaju ismatraju da ne trebaju nanositi boli onima koje susreu. Tee bitiugodni i nemaju neki drugi cilj. Onaj tko je takav radi kakve koristikao, primjerice, novca ili onog a do ega se dolazi novcem, lask avac je.Oni koji se svemu suprotstavljaju i ne obaziru se hoe li kogauvrijediti svadljivci su ili zlovoljnici.

5 .11 . Stidljivost (aiSo>


29/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-372st idl j ivost i dol ikuje samo mladei kojom vladaju osjeaj i , astidljivost ih sprjeava da ne grijee mnogo. Starije se ne hvali zbogzas tien osti , jer oni ne bi smjeli nita u initi zbog ega bi se stidjeli .Zastienost nije znaajka estita nego loa ovjeka, jer nastaje zbogloih djela koja on moe uiniti. estit ovjek ne smije initi djelazbog kojih bi se stidio. inom stida ovjek ne postaje estit.Aristotel ipak istie daje stidljivost neto estito samo pod uvjetom:"ako bi uinio togod takvo, stidio bi se". 7 9 Nije dobro kada se netkone stidi loih i besramnih poinjenih djela. Meutim, iz toga neproizlazi da je estito stidjeti se poinjenih loih djela.

5 .12 . Negodovanje {vs\xeoiq)Negodovanje je sredina, manjak je zluradost (e7uxcupsKa.Kia), aviak je zavist (cp$6voq).80 To su sta nja koja se tiu bo la ili u itka zbogonoga to se dogodilo naim blinjima. Ako netko negoduje, on sepravedno ljuti i osjea bol zbog neijega nezasluena blagostanja iliusp jeha .8 1 Ljudi se vie ljute na bogatae koji su svoje bogatstvo brzoi nezaslueno stekli nego na bogatae od davnine, koji su tobogatstvo mo d a naslijedili . Pravedno se ljutimo ak o dob ar ovjek nedobije to mu pr ipada.Zavist se pojavljuje u onima koji imaju ili se ini da imaju sebiravne, a to znai blize po vremenu, mjestu, uzrastu i ugledu. Ljudizavide svojim suparnicima. Nitko se ne natjee s onima koji su ivjeliprije desetak tisua godina, ni s umrlima, ni s onima koji su ponaemu miljenju il i po miljenju drugih od nas neusporedivo nii i l ivii, nego se zav is t ra a me u jednak ima, odno sno m e u onim a koj itee za istim. Onaj tko je neto s mukom postigao il i nije uopepostigao zav idan je o nom u koji je to lako i brz o postigao . Zavidimo ionim a iji usp jesi i dobitci za na s znae sram otu , jer n ism o postigli

isto do bro zbog na ih ma njak a, tvrdi Aristotel. Zav idnik osjea bolzbog svakoga tuega dobra il i uspjeha.79 Nlk. etika, XV, 9, 1128 b 29-30.8 0 O pravednoj ljutnji , zluradosti i zavisti usp. Nik. etika, II, 7, 1108 b 1-6; Velikaetika, I , 27, 1192 b 18-29; Retorika, II, 9-10, 1386 b 8-1388 a 2 8. Ako du evnabol i uznemirenost proizlazi iz pomisli da bi neiji uspjeh mogao imati tetneposljedice za nas, onda se tu ne radi o zavisti ili pravednoj ljutnji nego o strahu,istie Aristotel (usp . Retorika, II, 9, 1386 b 20-25).8 1 Aristotel u Retorici istie da se pravedna ljutnja pripisuje bogovima. Usp.Retorika, II, 9, 1386 b 15-16.

361


30/40

Ivan T a d i , Ogled o Aristotelovoj eticiZluradost znai radovati se onomu to se nekomu loe dogodilo,a trebao bi osjeati bol. Jedan je isti ovjek zlurad i zavidan. "Ako se,naime, zavidan alosti zbog dobra to gaje drugi stekao i to ga ima,nuno je da e se radovati l iavanju i gubitku toga dobra".82

5 .13 . Pravednost (8iKcuoowr|)Pravednost je sredina, manjak je imati manje nego nekomupripada, odnosno podnositi nepravdu {aSiKeiaSou), a viak je imativie nego nekomu pr ipada, odnosno ini t i nepravdu (OCSIKSTV).Pravednost je s red ina sui generis u odnosu na druge vr l ine.8 3Razlika je u tomu to su druge vrline sredina izmeu dviju

suprotnost i , a kod pravednost i se previe i premalo odnose nanepravednost , premda se pr iznaje da podnosi t i nepravdu ni je porok.Zato pravednost ima samo jednu suprotnost , a kod drugih kr jepost ipostoje dvije suprotnosti .8 4Aristotel u raspravi o pravednosti , kojoj je posvetio petu knjiguNikomahove etike,85 polazi od opega miljenja da je ona stanje[sfyq) koje pripravlja initi pravedna djela, ponaati se pravedno ieljeti ono to je pravedno.8 6 Prihvaajui to ope miljenje da jepravednost stanje a ne sposobnost (8uva(j,iq) ili znanost {em


31/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3. 333-372na brzinu, nareuje initi krjeposna djela, svi su ti ini pravedni, usm islu zak onsk e i li ope pravedn ost i . N akana zako na je dob ro cijeledrutvene zajednice. Zato Aristotel is t ie da "na jedan nainpravednim nazivamo sve stvari koje tvore i uvaju blaenstvo injegove sastavine u dravnom zajednitvu".89 Budui da zakonpropisuje ono to odgovara sadraju pojedinanih krjeposnih ina,moemo rei da su u opoj pravednost i sadrane sve vr l ine. Ona nanek i nain ukljuuje sad raj svih vrlina i obuh vaa sve vrline, je r"zakon nareuje ivjeti prema svakoj krjeposti a zabranjuje ivjetiprema bilo kojoj nevaljalosti".90 Meutim, ona ne izraava sadrajsvih vr l ina u svakomu vidu nego u odnosu prema drugima. Ona jesavrena krjepost, ali ne u smislu imanja (KTTJGK;), nego u smisluuporabe (%pfjai.


32/40

Ivan Tadl, Ogled o Aristotelovoj eticia sukladno tomu nepravedno je "vie", odnosno "manje". Treatvrdnja je : pravedno sadrava makar etir i lana, dvije osobe i dvijestvari. Sukobi nastaju kada jednaki dobiju nejednake dijelove il inejednaki jednake dijelove. Ta bi razdioba trebala biti uinjenaprema zasluzi odnosno prema razmjeru. Taj razmjer moe bi t iizraen kao: A:B = C:D, (A i B su osobe, a C i D su stvari odnosnodijelovi) odnosno ako se zamijene mjesta A:C = B:D. Razdiobna sepravednost sastoji u diobi razdjeljive asti i l i nagrade prema zasluziodnosno prema uzajamnim ulozima. Zato je pravedno ono to jerazmjerno . N epravda nas ta je ka da je ta j razmjer porem een ,odnosno kada se nekomu daje vie il i manje nego je on zasluio il iuloio. Stagirianin to potkrjepljuje primjerom, ne ostajui samo namatematikomu pr ikazu toga razmjera. Tko ini nepravdu, imaviak dobra, a onaj komu se ini nepravda ima premalo dobra.to se tie poravnavajuce odnosno ispravljake pravednosti, onase ne ravna prema geometr i j skomu razmjeru , kao razdiobnapravednost nego prema aritmetikomu, istie Aristotel. Tu se nastojiispraviti ono to je krivo uinjeno, o dno sno n ado kna diti tetu, ime sebave gra an ski sudov i. Tu se ne gleda je li do ba r ovjek uinio loe m uili lo dobromu, odnosno tu se ne gleda je li netko krjepostan ili nijenego se promatra razlika u teti , a s takvima se postupa kao sjednakima. U tomu je bitna razlika izmeu razdiobne i poravnavajucepravednost i . Jednoj i drugoj je svrha jednakost . Meutim, premarazdiobnoj pravednosti jednakost se uspostavlja prema zasluzi osobea prema poravnavajuoj pravednosti jednakost se postie gledajuiuinjeno djelo, bez obzira tko ga je uinio. 92 Sudac nastoji izjednaitioduzimajui od dobitka, nad okn au jui gub itak. Zato je prav edn o onoto ispravlja. To je sre di na izm eu gub itka i dob itka. Za to ljudi usporovima trae sudca koji bi trebao biti iva pravednost i odreditisredinu, a to znai oduzeti od onoga tko ima dobitak odnosno tko jenekomu neto loe uinio, primjerice, tko je nekoga ranio, a dationomu tko je pretrpio gubitak, primjerice onomu tko je ranjen.Aristotel raspravlja i o uzajamnost i odnosno o razmjernuuzvraanju koje odrava zajednitvo drave. On smatra da t rebapostojati uzajamnost i to razmjerna, a ne samo uzvraanje onoga toje tko uinio, to su pi tagorovci smatral i pravednim u pravomusmislu rijei. Tu se ne radi o nekoj vrsti posebne pravednosti nego oprave dno m u odno su izme u davanja i pr iman ja, to je pre tposta vka92 Laurentl istie da Aristotel tu nije htio ukinuti razliku Izmeu plemenita ovjekai nitarlje. Oni su, dodue, jednaki kao graani, ali nisu toliko jednaki da se364


33/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-372pravednosti . Razliiti obrtnici proizvode ono stoje razliito vrijedno.Graditelj gradi kuu, koja ima jednu vrijednost, a postolar cipele,koje imaju drugaiju vrijednost nego je ima kua. Da bi se ostvarilarazmjena stvar i , one moraju bi t i nekako usporedive odnosnovrjednovane i ujednaene. Vrijednost je nekoga dobra odreenapo treb om , potran jom . Ta je potran ja m jera svega i sve povezuje.93Prema dogovoru, novac je uveden kao zamjena tih potreba. Novacizraava vrijednost i kao mjerilo ini sva dobra sumjerljivima iizjednauje ih tako da sve ima svoju cijenu. Zato se sva dobraodm jeravaju novcem. T ako "nek je A ku a, B dese t min a, C krevet. Aje polovica B, ako je kua vrijedna pet mina il i jednako tome; krevetC je jed na deset ina B; ond a je jas no koliko je k reveta jed na ko kui ,to jest: pet. Bjelodano je da se razmjena tako odvijala prije postankanovca, je r n em a nikakve razlike da li se pe t kreveta razmjenjuje zakuu il i pak novac vrijedan pet kreveta". 94Aristotel raspravlja i o pravednost i u dravi odnosno ograanskoj pravednosti . Ona se postie ondje gdje su ljudi slobodni ijednaki a zahtijeva postojanje zakona meu ljudima. Ondje gdje toganema, ne moe se govoriti o graanskoj pravednosti . Stagirianinrazlikuje dvije vrste graanske pravednosti: ono to je naravno i onoto je zakonski pravedno. Prvo ima vrijednost u sebi i svugdje istovrijedi, a drugo je dogovorno i moe biti ovako ili onako, ali kada jejednom odreeno to t reba pot ivat i kako je dogovoreno.Da bi neki in bio pravedan il i nepravedan, on treba biti voljan,a to zna i da netk o neto uini svjesno, ono to m oe, ali ne prigod noni pod prisilom. Aristotel razlikuje voljne ine koji su uinjenipromiljeno, a to znai da u sebi ukljuuju slobodni izbor, od onihkoji su uinjeni bez toga. ine koji su uinjeni u neznanju Aristoteldijeli na pogrjeke i nesree. Prvima smo mi uzrok a drugima jeuzrok izvan nas. Nepravedni ini, koji su svjesno uinjeni, ali bezprijanjega promiljanja, kao, primjerice, zbog srdbe il i strasti ,nepravedni su. Aristotel istie da onaj tko tako ini nije po tomu

meu njima moe ukinuti svaka razlika. Tako dva ina, koja su openito ista,ustvari, nisu ista. Naime, kraa koju uini plemeniti ovjek nije ista kao i onakoju uini nitarija. Usp. Aristotel, II libro della giustizia. Etica Nicomach ea V (acura di R. Laurenti), Bari, s. d., str. 156.9 3 Prisjetimo se daje Platon u Dravi (II, 369 b ss) tvrdio da su upravo potrebestvorile dravu, jer nitko nije dovoljan sam sebi. I Aristotel u Politici (I, 1253 a 1-29) tvrdi daje ovjek drutveno bie. On se zdruuje i nije samodovoljan sebi, jertreba druge, pa zato nastaje drava.94 Nik. etika, V, 5, 1133 b 23-28.3 6 5


34/40

I v a n T a d i , Ogled o Aristotelovoj eticinepravedan il i zloest, jer t i ini nisu zlonamjerni. Tako "neuzdrnil judi n isu nepravedni , a li postupaju neprave dno", 9 5 jer neuzdrnik tone ini iz uvjerenja.96 To se uklapa u ono sto je reeno za pravedno st ,odnosno nepravednost, jer su one stanje (s^ig), a nepravedni in jedjelovanje (vspysia). Naprotiv, ako su ini izabrani i svjesnouinjeni, tada moemo rei da je ovjek nepravedan i zlonamjeran.Dakle, da bismo, na temelju nepravednoga djela odredili je l i netkonepravedan i zlonamjeran moramo znati je l i to djelo slobodnoiz ab ra no i je li svjesno uinjeno .to se tie protuvoljnih ina, koji su poinjeni u ili zbogneznanja, oni su oprostivi, a oni koji su svjesno poinjeni, ali zbogstrasti , nisu oprostivi.Protiv mnijenja da je lako biti pravedan odnosno nepravedan,Aristotel ist ie daje lako uiniti neko pravedno il i nepravedno djelo,m e uti m , biti nep raved an ili pra ved an ne poistovjeuje se s t ime. Bitipravedan ne post ie se neposredno nekim inom, nego je to stanjed u h a .Na pitanje "moe li ovjek uiniti nepravdu prema samomusebi?" , Aristotel odgovara da se to ne moe u opoj i pojedinanojprav edn ost i . O tom u raspravlja na pr im jeru samou bojstva. Naime,da bi neto bilo nepravedno, to mora biti uinjeno voljno, a uprimjeru ubojstva, onaj tko trpi trebao bi biti samoubojica, a nitkosvojevoljno ne t rpi nepravdu. Meutim, budui da zakon ne doputasamoubojstvo, samoubojica nanosi nepravdu dravi a ne sebi . Upojedinanoj pravednosti onaj tko ini nepravdu ima vie nego mupripada, a onaj tko je trpi ima manje nego mu pripada. Nemogue jeiniti nepravdu samu sebi, jer bi istodobno imao vie i manje negom u p r ipa da , a to je nemogue. To pokazuje da bi se upalo uprotuslovlje, kada bi se sebi mogla initi nepravda. Osim toga, akobi se inila nepravda sebi, onda bi trebalo initi nepravedna djela.Ona nisu nikada usmjerena prema sebi nego prema drugima. Naime,"nitko ne poinja preljuba s vlastitom enom, niti provaljuje vlastitikuni zid, niti krade vlastitu svojinu".97 Iz svega toga slijedi da se nemoe sebi uini t i nepravdu.9 5 Nik. etika, VII, 8 , 1151 a 10.9 6 P r i k l a d n a j e s l i k a k o j o m A r i s t o t e l o p i s u j e n e u z d r a n o g a o v j e k a . " I t a k on e u z d r a n o v j e k n a l i k u j e n a d r a v u k o j a d o n o s i s v e p o t r e b n e o d l u k e t e i m av a l j a n e z a k o n e , s a m o s e n j i m a n e s l u i , . . . d o i m z a o o v j e k j e p o p u t d r a v e k o j ase s lu i z a k o n ima , a l i o n ima k o j i su z l i " . Nik. etika, VII , 10 , 1152 a 19-24 .9 7 Nik. etika, V, 2 , 1 1 3 8 a 2 5 -2 6 .

3 6 6


35/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-3726. UMNE KRJEPOSTIVidjeli smo da Aristotel razlikuje sjetilni vid due na koji seodnose udoredne krjeposti i razumski vid due, na koji se odnoseumne ili dijanoetike krjeposti. Stagirianin razlikuje dva vidarazumne due: onaj koji spoznaje ono to je nepromjenljivo i to jeteoretski razum, ija je krjepost mudrost (aocpia), i onaj kojispoznaje ono to je promjenljivo, a to je praktini razum, ija jekrjepost razboritost ((ppovricnc;}.98 On dijanoetike vrline dijeli premate dvije umne sposobnosti: znanstvenu (TO smcrcrnaoviKOv), kojomspoznajemo ono to je nepromjenljivo, i rasudbenu (xo A,oyiaTiKov),kojom spoznajemo ono to je promjenljivo, odnosno kojom smosposobni donijeti sudove o onomu stoje promjenljivo. Ijedna i drugasposobnost tee spoznati istinu. U Velikoj etici tvrdi se da semudrost odnosi na ono stoje vjeno i boansko, a razboritost na onoto je za ovjek korisno."Prijeporno je pitanje je li Aristotel smatrao da postoji pet ilidvije umne krjeposti.100 Neki smatraju da Aristotel polazi odmiljenja koje je u Akademiji zastupao Platon i platonovci, da postojipet umnih krjeposti, koje on spominje: umijee (TSXVII), znanost(ETtiaxr|(j.Ti), razboritost [q>p6vr\mq), mudrost (aocpia) i umnost (vouc;),a da Aristotel u svojoj dijalektikoj raspravi pokazuje da postoje,

ustvari, samo dvije umne krjeposti: mudrost i razboritost.Znanost, mudrost i umnost odnose se na ono to je po naravi,apsolutno nuno,10 1 nepromjenljivo i vjeno, nenastalo i nepro-padljivo, to ne moe biti drukije, a umijee i razboritost na ono toje promjenljivo, to moe biti drukije. Znanost je dokazna mo. Onase bavi zakljuivanjem. Spoznaja samoga poela ne pripada

O razboritosti 1 mudrosti usp. Velika etika, I, 34, 1196 b 34-1, 34, 1198 b 20.Usp. Velika etika, I, 34, 1197 b 7-9.Postoje razliita miljenja o tomu je li Aristotel smatrao da postoje dvije umne(dijanoetike) krjeposti ili ih ima pet. Prantl je smatrao da postoje samo dvije, aZeller da postoji svih pet spomenutih. O razliitim miljenjima up. F. Grgi,Pogovor, u: Aristotel, Nikomahova etika, Zagreb, 1992., str. 279.; Zanatta, sv. II.,str. 902-903.Aristotel razlikuje apsolutnu nunost od hipotetike. Apsolutna nunost je onakoja odreuje uvjete bia, koji u sebi, a to znai po svojoj naravi, ne mogu bitidrugo nego to jesu. Ona su jednostavna. Hipotetska nunost odreuje nuneuvjete koji se trae za postizanje neke svrhe. Usp. Metafizika, V, 5, 1015 b 11-15.; Fizika, II, 9, 199 b 34-200 b 8. Usp. A. Mansion, Introduction a la PhysiqueAristote, Pari, 1945, str. 283 slj.

367


36/40

Ivan Tadl, Ogled o Aristotelovoj eticiznanost i , umijeu ni razbori tost i nego umnosti . Umnost se t iegranica, ona obuhvaa sama poela. Mudrost je , prema Stagir i-aninu najpotpunija od svih spoznaja, jer "mudrac mora znat i nesamo to proizlazi iz poela nego i istinu o samim tim poelima.Stoga mudrost mora bi t i i umnost i znanost , kao znanost 'koja imaglavu', a tie se najuzvienijih stvari".102 Dakle, m ud ro st se bavi onimto je najsavrenije, a to nije ovjek nego ono to je, premaAristotelovu poimanju, po naravi uzvienije od ovjeka. To jemetafizika zbilja: Nepokretni pokretnik i tijela od kojih je sastavljensvemir , koja su neto boansko.Od onoga to mo e bi t i druki je Aristotela u toj ras pra vi zanim atvorba {noir\oiq) i inidba [npat,iq). Tvorba je razliita od inidbe,o d n o sn o tvorbena sposobnost prema razumu razliita je odinldbene sposobnosti prema razumu. Umijee (TE%VT|) je tvorbenasposobnos t p rema r azumu, kao , p r imje r i ce , g rad i t e l j s tvo , arazbor i tos t {


37/40

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 333-372i dravnih zakona a razbori tos t u uemu smislu odnosi se na dobroovjeka k ao pojedinca i tad a se jedn ostav no naziva razbo ritou. Akose ona odnosi na voenje obiteljske zajednice, onda se nazivagospodarstvom (oiKovo|^{a), ako se odnosi na upravljanje dravom,onda je ona politika u uemu smislu, koja se dijeli na sudbenu isavjetodavnu. Bez obzira na te podjele, to je uvijek ista vrlina koja,ak o je usm jerena na pojedinca naziva se raz bo ritost simpliciter, a akona dobro drave, onda politika.105 Aristotel tvrdi da mladi moe bitivjet matematiar, zemljomjera ili mudar u slinim stvarima, ali sene ini da je i razborit , jer mu manjka iskustvo koje treba zarazb orito st, a za to treba m nogo vrem ena. O na se bavi p ojedinostima,a pojedinosti se upoznaju iskustvom.1 06Budui daje za razboritost vano dobro odluivanje (suPouAia)Aristotel pokazuje da ono nije znanost, vjeto pogaanje (suato^ia),mn ijenje (8o^a) ni otroum lje (dy%ivota) nego ispra vn os t odluivanja,kojom se postie ono to je dobro. Ta se ispravnost odluivanja,da kle , tie najprije svrhe . Naime, nevaljao ovjek zn a pripra viti onoto m u tr eb a za postizanje onoga to je nau m io . M eutim, njegova seodluka ne moe zvati dobrom, jer ona nije usmjerena prema dobru.Njegova odluka moe biti ispravna u odnosu na sredstva ali nijeispravna u odnosu na cilj, koji nije dobar. Zato dobro odluivanje, dabi in bio dobar, mora ukljuivati i dobar cilj. Osim toga, dobraod luk a m or a sadravati i do bra sred stva. Naime, ako se "postie onoto treba, ali ne s pomou onoga to treba", 1 0 7 to ni je dobra odluka.Trea znaajka dobroga odluivanja je pravodobnost, a etvrta jekrajnji cilj, koji je apsolutno dobro, a to je srea. Dakle, dobroodluivanje u sebi ukljuuje: dobar cilj, potom dobra s reds tva zapostizanje pojedinanoga ili apsolutnoga cilja i pravi trenutak.Aris totel raspravlja o shvaanju (GUVSCTK;), pronicavos t i(sucjuvecna) i o uviavnosti (yvco|iT|), koji se tiu podruja razboritosti.to se tie shvaanja (auvscncj Aristotel oito polemizira s Platonom,prema kojemu je ouvecnc; u podruju znanosti i znai sposobnostneposrednoga shvaanja onoga to netko drugi kae, na temeljuznanosti koja se ve ima,108 a prema Aristotelu auvsmc; se tierazboritosti ali se s njom ne poistovjeuje, premda se bave istimpredmetom, tj . praktinim sudom. Naime, razboritost je zapovjedna,10 5 Usp. E Koplston, Istorijafilozofije, sv. I. Grka i Rim, Beograd, 1988., str. 380.10 6 Usp. Nlk. etika, VI, 8, 1142 a 11-16.10 7 Nik. etika, VI, 9, 1142 b 25-26.10 8 Usp. Platon, Karmid, 160 a.

369


38/40

Ivan Tad i , Ogled o Aristotelovo) eticiona stavlja naglasak na izvrenje inidbe, a shvaanje (auvscncj jeprosudbeno i ono stavlja naglasak na obvezu razuma, koja treba bitiizvrena ali ne pokree inidbu.109 Sv. Toma tvrdi da shvaanjepre tho di zapovijedi razborito sti. To je kao pret ho dn o razdoblje upostupku praktinoga razuma, koji zavrava odlukom razboritosti .11 0Ono nije posjedovanje ni stjecanje razboritosti. Primjenjuje se "priporabi mnijenja; da se prosudi ono to tkogod drugi kae o onimstvarima kojima se bavi razboritost, te da prosudi l i jepo' , jer dobro ilijepo jedno su te isto".111to se tie pronicavosti (euaoveai 'a) Aristotel je na jednomumjestu 1 1 2 izjednaava sa shvaanjem (cjuvsaig).Uviavnost (VVCOUTI) je prosudba koja se odnosi na tue ine, a l ine sve, nego samo na one koji se tiu estitosti. Onaj tko je estit,b lagonaklon je kada sudi , a est i tost je imati uviavnost i o neemu.Uviavnost i shvaanje imaju neto zajedniko s razboritouutol iko to za svoj predmet imaju konkretni udoredni in , za totreba poznavati ono to je pojedinano. I razborit ovjek treba imatite sposobnosti , meutim, unato toj konvergenciji , one se ipakrazlikuju od razboritosti . Vidjeli smo da razboritost osim to u sebiukljuuje spoznaju pojedinano ga ukljuuje i spozn aju opega. Osimtoga razboritost izraava odluku i ima za predmet svoje ine, jer nemoe odluivati nego o njima, dok uviavnost i shvaanje izraavajusu d, i jed na se odnosi , a druga se m oe odno si t i i na tu e ine.11 3U raspravi o razbori tost i Aristotel raspravlja i o umnost iodnosno umu (vouc;). Da bismo bolje mogli shvatiti koju ulogu umima u odnosu na razboritost, pogledajmo vieznanost r i jei vouc;.Gauthier-Jolif istiu da vouc; u Aristotelovoj misli znai: a) mo, a toznai um u svemu njegovu opsegu; b) funkcije te sposobnosti i to:spekulat ivnu, pomou koje umom spoznajemo naela dokazivanja -tu je r ije o teoretsk om i li speku lat ivnom um u - ; i prak t inu , pom oukoje spoznajem o na ela koja upravljaju ud ore dn im inom - tu sera di o prak t ino m u u m u - ; c) kakvo u ili spo sob no st shvaanja prvihnaela kod spekulat ivnoga uma, a kakvoe udorednoga ina kodprakt inoga uma.1 1 41 0 9 O o d n o s u s h v a a n j a ( C F U V E O I I ; ) i r a zbor i to s t i u sp . Zana t t a , sv . I I . , s t r . 9 2 4 - 9 2 5 .1 1 0 U s p . Sent. libri Eth., VI, 9 , 1143 a 7 -1 .1 1 1 Nik. etika, VI, 10 , 1143 a 1 3 -1 6 .1 1 2 U s p . Nik. etika, VI, 10 , 1143 a 10 .1 1 3 Usp . Zana t t a , sv . I I . , 9 2 6 - 9 2 7 .1 1 4 Usp . Gau th ie r - Jo l i f , I I , 2 , s t r . 5 3 6 - 5 3 7 .

370


39/40

Cr kva u sv i j e t u , 38 ( 2003) , b r . 3 , 333- 372Praktini um (vouc;) znai shvaanje kakvoe udorednoga ina,koji ini manju premisu praktinoga silogizma, koji je postavilarazb oritos t. To je shvaanje krajnji cilj praktin oga u m a, k ao to jeshvaanje prvih naela dokazivanja krajnji cil j teoretskoga uma.Dakle, sva ta stanja (s^u;), kako ih Aristotel naziva: shvaanje

(auvsai;), uviavnost (yv>|j.r|) i praktini um (vouq), premda sum e uso bn o razliita, konvergiraju u pravedn osti i nastoje se stopiti uisto. Ta stanja zavise o ivotnoj dob i i ovjek ih u odre eno j dob i im a.Aristotelu nije bilo dovoljno odrediti to su razboritost i mudrost,nego je on elio vidjeti emu one koriste i kako se meusobno odnoseudoredne krjeposti i razboritost.Pogledajmo aporije o mudrosti i razboritosti i Aristotelovorjeenje tih aporija. Prva se aporija odnosi na korisnost mudrosti irazboritosti za postizanje sree. Mudrost se ne bavi onim to moe bitidrukije, odnosno onim ime ovjek postaje sretan, ime se baviudoree. Razboritost se, dodue, time bavi, ali za uiniti nekiudoredno dobar in, ne treba znati to je dobro, dovoljno je bitikrjepostan. Zato ni m ud ro st ni razboritos t ne bi bile koris ne d a bis m opostali sretni. Druga aporija ukljuuje pretpostavku, ako razboritostne bi im ala cilj spo zna ti ono sto je do bro nego da ovjek pos tan e d obar,onda ona ne bi bila korisna onima koji su ve krjeposni, a ni onimakoji to nisu. Njima bi bilo dovoljno sluati savjete onih koji surazboriti, kao u sluaju zdravlja. Ako elimo biti zdravi, ne trebamopo sta ti lijenici, nego sluati lijenikove up ut e. Kao posljedn ju apo rijuspominje da bi se inilo besmisleno da razboritost, koja je nia odmudrosti , moe zapovijedati i ima mo nad njom.Da bi r i jeio prvu aporiju Aristotel smatra da se razboritost imudrost nuno moraju izabrat i zbog nj ih samih, ako i ne bi nitatvorile, jer su one krjeposti dvaju vidova razumskoga dijela due.Meutim, one tvore sreu, moemo rei , mudrost , kao causaJormaUs (kao to uvjet zdravlja moe tvoriti zdravlje), i razboritost,kao causa efficiens (kao to lijecnitvo tvori zdravlje), pa su zbogtoga korisne i treba ih izabrati . Rjeenje druge aporije sastoji se utomu to za udoredni in i za sreu nisu dovoljne udorednekrjeposti , nego je nu na razbori tost , jer ud ored na "krep ost n amtvori ispravan cilj; a razbori tost sredstva potrebna za nj" .1 1 5 Dakle,da bi postojao udoredni in t reba udoredna kr jepost i v jet ina(SsivoTric;), koja omoguuje izabrati prava sredstva za postizanje

Nik. etika, VI, 12 , 1144 a 7-9 .

371


40/40

Ivan Tadi, Ogled o Aristotelovo] eticipostavljenoga cilja, koji ako je udoredno dobar, ona je pohvalna, aako je nevaljao, ona je luk

Documents

Aristotelovoj etici 1