AT L Oo4. L AIBENII(, 2. stuđenoga 1930.

O MRTVIMfl Crkva je neđer naučsnla. da

poatoji čistililte za duše preminulih, kako to znamo po njezinim sabori· ma. Imamo o tome avjedočanstva iz avih vijekova. l zdrava nas pamet uči. da postoji čistilište. Po milosrđu Đožjtmu mnogi se spl.'savajv, ali moraju činiti pokoru l svoiim iapa­itanfem dali neku udovoljštinu pravdi Bo.fjoj. Sto~a treba da bude neko mjesto, gdje ae duše na druprm svijetli čiste potpuno cd svojih grijt>ha, gdje se hju i trpe, J)rije nero hlldu dostojne slati pred lice Bolje i sle~i vječno uživanje. S11m uulrrst, vječna Istina, govori o nekoj tamnici na drugom svijetu, iz koje ne če nitk o iZPči, dok ne plaU i zadnju paru. (Evanđtlje sv. Mateja V. 25·26.) U paklu (kano nBm je h11a) vječna je kazna, dakle U' čisti-

liJtu je vremenita. K ako nas jako tjdi naoh o či­

ati1i~fll! K&d nsm naši llmfru, mo­lemo reči uzdsj11ći ae u dobrrga B"ga: VIdjet ću 11mrlrga· roditelja, brata, aestru, prijat~lja, dobrcčinca i znanu, vidjet ću ga opet na dru· gom svijffa i zanijekl Nije dlllt>ko nijeme, pa če i nama smrt otvoriti mta vječnosti. - Duše u čistilišta vapiju, da ih pomognemo molitnma, dobrim dje­lima, av. miuma i oprostfme. Sv. Jere kafe: "Duše u čistilištu ne trpe nikakve m11ke. dok se za nje sv. misa g()vori•. Na misi se pcnavlja llusova frtva na krilu za spuenje nale i dda u čistilištu. Zato (kako .kde illi aveh>c) ,.kad se moli misa, mnoge dp še izlaze iz čiatilišta ". BJe go . onim ()biteljims, koje se sječaju svo­jih mrtvih l Rekla je sv. Monika sv()­me ainu, 1v. Augutinu, kad je u­mirala: "Moje tijelo pokopajte gdje hofete, s li se sjetite mene na• oltaru

.%& sv. mile". , Papa Pio IX. g. 1852. nnvao . je

najve~()m utjehom za jadne dule ova molitvu: ,.Bože moj, u zajednici

sa zaslugama husa i M~:~jke Marije prikazyjem Ti za dde o čistilištu sva avojo dobra djela i ons, koja če

drugi za me učiniti za vrijeme m()Ra života, na •mrli i po smrti mojoj. Amen." Bl ego dati za ovu molitvu neizmjerne su. Svaki sveće­nik, gdjegod elužio misu, ima po­vlast icu povh!šteno~ oltau. Svaki vjernik ima potpuni oproet za dušu o či stilištu svaki p11t, kad se pričesti i kadjlod u ponedjelj s k alda sv. misu , s1mo ako u jt>dnoj ili drugoj crkvi po ltogvd izmoli na nakanu sv. Ocu P ape. Du F'sma či stil i šta moo· go možFmo pomcči mole~i sv. knt­nicu, krilni put i t. d. "O molimo i mnogo molimo za 11mrlt>. Drsgi Bo" le nam stostnko napla titi, što za nje učinimo. Ako !elimo sebi osi­gurali rsj, molimo svim srcem za d11še u čiltJištu. Može se dapače

rt>~i. da je pobožno molen je "otovo izvjE slan znak prt>određenjn i uprav moćno sredstvo spuenja." (Sv. Ivan Viaoney). Sv. Henrik Suo, glasoviti poboJni pisac iz reda sv. Dominika, učio je na uoiveraitetu a KlHnu s jednim svojim drugom i velikim pri­jateljem. Kad s11 svrsili nnke, na rastanku jedan drugome obećašt>, da ~e govoriti za godinu dana dvaput sfdmično n. misa za onogs, koji od njih dvojice prvi umre. Poalije liše godina umre drug ln. Henrika. On je za njega molio i molio, ali je zBbornvio na o be lane mise. Jednoga jutra, ks d je u kapeli vobofno raz­mišljao, lidi umrlo~a dr~Ra u du­bokoj !alosti i zapuštenosti. Ovaj ga opomene zbog davnog obečanja.

Suzo ae opravdavao, da je za njega molio i postio, ali pokojnik od~o­

vori; no moj brate, to nije dosta , jedino krv bukrstova može utrnuti plamene, koti me izgaraju. Žrtva sv. miae mole me osloboditi. Zaklinjem te, izvrši svoje obećanje. Ne odbij mei" Suzo ma obe~a. da će re~i mise. Poslije nekoga vremena pri-

Broj 21.

kože ma se opet umrli u IIJllJU ne­beske radoati, potpuno sreten , i reče m11 : ,.Zahnlfujem ti, n:: ili prij atelj ul Krvlju Isusovom (•slobođen sam i žurim se u nebo, da Qled am Onoga, · koga smo mi tako Č t> sto molili a oltarskom aakramentu i koji me je sad svojom krvlju cčistio.• Zatim nestade.

Sv. Toms Akvinsk i, naj vt>ći kr­š~anski filozof i bog-oelovsc, kad je kao proJe•or boravio u Parizu, vidi prikazu svoje pokoj ne sestre, koja je otpri je bila opaticom u samostanu sv. Marij e u Kapui. Ona ga je za­klinjab, dn joj ae smiluj e, jer da trpi strašne muke u ognjv o čiš~eoja.. Sv. Toma je za nju molio, postio, trapio se i sa svojim prijatt>lj ima či­nio dobra djela za nju , U Rimu, kamo je bio po&lan, vidi po drugi put svojo seatru, ali n sja ju rajskoga blaženstva , i navijesti mu avoje spa­aenje i primanje u nebo. Sv. Toma uhvati priRodu i zapila je. gdje se nalaze dva njegova redo ·mika. Sestra mu odgovori, da Arnold uživa 11 raju veliki stupanj bldenstva, a Landolf trpi u člstilfltu i !eljno čeka , da mu tko pomo~ne. Zatim reče : ,.Polari se, moj brate, da dovršiš spile i sveta· djela, koja ai započeo, jer ćeš brzo biti a nama u raju, gdje te čeka krasno prijestolje kao nagrada za ave, Ito si za Crkvu Božju uradio•.

Sv. Frane Ksaverski, apostol ln­dije, koji je činio ~udesa možda više negoli i 3postoli Spasiteljev!, dok je govorio sv. misu , primio je od neba obavijest, da je umro Ivao od Aran­zije. Tada se okrene k puka i reče:

,.Molite za dušo Ivana od Arall%ije. koji je uprav sada premisuo". Ta je stvar bila potvrđena u pismu, koje je stiglo 12 dana kasnije po pntu od 200 milja. Svetac je običavao da moli za mrtve iza svake mise. Dok. je boravio u Malaki (Indij i), išao bi pri zapadu sunca kroz grad sa zvon­cem u r•ci i opominjaše lj11de, da mole za duše u čistilištu i one, koji .fivu a 1mrtnome grijehu. T aj običaj

· Strana 2.

uzdrfao se u Malald t kaanije. Od· ređeni čovjek nosio je avjetiljli:u u jednoj ruci. 1 u drugoj zvono, te bi avaku večer obilazio ulf~e i pozivao na molitvu za mrtve.

Svi mi često čujemo mrtvačko zvono. No mrtvima ne koriste zvona, ne~6 molitva. D. K. S.

Pogrješan put Re ldi amo, da se danas aa raznih

atrano čuje govoriti o jedinstvu i da ae pri tomu pokazuju slabi putovi, koji, mjeato da vode k jedinstvu, vode k još većem razdoru. Evo je­dno~• takvog primjera:

Međa katoličkim pučanstvom u našoj državi pojavio se atarokstolički ,. vjerski• pokret. Svakom je više manje poznato, kako i zašto je tal pokret nastao. Poznato je, kako !le u njemu na oaobiti način uvijek upoljuje mržnja naprama svemu, što je katoličko. Ovi ljudi, otpadnici od katoličke Crkve, shže ae avim mo· gućim sredstvima, dopultenim i ne­dopuštenim, da u avoje kolo prive.du Jto vile vjernih katoli&a. Da prave katolike ova atarokatolička dru!ina izazivlje - to j e jasno; da im je ovo njihovo r-"stQpanje zuorno -to Je nesu 11vo. A ipak izgleda, da nekim r .. .J.Ima to nije jasno, pak ill zulijepljeni mržnjom ili bedasto· čom vide u ovome pokret11 most do

J oš o ženidbi i než_en­stvu (celibatu) svećenika

Zašto je bila lelja i savjet, a kasnije zabrana, da se svećenici ne ~ene?

Već smo spomenuli, da je Go­spodin dao savjet za nzdr!avanje čistoće svima onima, koji !ele, da Bogu savrlenije služe. A tko bi imao nastojati, da što aavrienije živi, ako !le ave6enik 'l Ta svec!enicima Staro­aa Zavjeta bilo je naređeno, da živu u čhtoči , dok alu!e u brama. Tko h ito aavršenije nasljedovati Krista, akb ne ave6enici'l I neka se ne reče, da je te5ko, jer nije ave la svakoga, te biakup još prije ređenja opomr­nje, da odalupi avaki onaj. koji ae ne oajeća zvanim, da livi ~lato.

No čovjek osje6a nara1'nu aklo· noat za !enidbeni atalež l latina je,

KATOLIK

jedinstva. Alco iJedan, a to je ovaj put pogriešan i ne samo da ne c!e dovesti do jedinstva, več će da stvori još veču diobu dubova, jol ve~u vjersku pocijepanoat međ11 našim narodom. Zar c!e katolici mol!\ doči do jedinstva s ljudima, koji lb blate na najpogrdoiji načln 'l Zar če mo~i doći do jedia!ltva a ljudima, ;koji katolike preziru i nazivlju svakoja­kim imenima, prilcaZiliu6i ih neprija­teljima države i naroda? Zar je mo­gače, da će katolici sve to mirno gledati, a da se u njima ne pojavi želja, da brane svojo ~aat, da brane svoje vjersko uvjere!l)e, da brane svoje vjer~ke poglavice? A nr če ova borba donijeti koristi narodnom jedinstvu? Možda da netko midi, da,

. dok se dva p :ep iru, treći Čd da se veseli i plod'ove b'!ra, pak tako i oni, da će imati korhti za svoje egohti~!le i parlikularistične svrbe, koje se pot· puno protive jedinttv·a, koje im je uvijek na ustima. No ljato se varaju, jer večioa brvat,koga naroda ne c!e nikada preči na tu slarokatolička sektu, te oni, koji til sektu p:>tpo· mažu, još više če se odvojiti od hr­vatskoga katoličkog dijela našega naroda, oak će s tim ba 1 pokopati i to jedinstvo.

Stoga budimo ic;kreni t J e li na pr. to lijepo i pokazuje li se to vjer­ska t~;peljivost, ak'l neki htaknuti pripadnici dr.olle vjeroispovljeati po-

ali se ova sklonOst, pa bila i jaka, može svladati jakom voljom i ideal­Dipl clljem, a još vlše uz tolika sred· stava Bo!je miloati.

Koliki ae odreko ženidbe iz liu- · bavi prama staroj majci, ·neopa 'u· bljenoj sestri t l tomu se nljet divi. Mnoga se djevojka, i ako je o•iećala i sklonost i želju, da b11de majkom, odrekla udaje, da bude duhovna majka nejakoj braći. Maogl ae od· reli:ll ženidbe iz ljubavi prama zna­nosti. I svemu tomu svijet ue za· mjera, pače to hvali. Samo im je . nežendvo avećenika trn u oku.

No ima i drugi razlog, da tako rečem, socijalni. Sveti Pnao kafe, da !Ul pastir bira iz[JJeđu ljudi i po· stavlja ta ljudt. u Bofl oj alutb\. Zn­nje ave~nika te alulba BolJa za ljude. N o otac treba da a e a\rbi 11.

pr1'om redu za •voju lenu l djec11. Kako će onda svećenik bltl sPim a 111e,

Bro1 21.

ma!u ove dtpadnllte katoličke Crkve'! Je li to • dubu brahtvt, da im se 11

nllbovom listu čak pii11 i a vodnici 'l Je li to čisti posao, kad im se đaja pripomoći u noveu 'l Sto· to zna6l, kada se njiboTi agitatori čekaju na obali, da se čuju vetele vijedi o ekspediciji 'l Kad lb se gur~a na ova i ona mjesta, gdje im to tJO pravll ne pripada, samo zato, da se o:na· lovaži nas katolike? K11da ae aeljake, za koje se dr!i,, da su otpadniot, hvali, stis1ca im se rake i h od o-' soba viaoko položenih 'l Sto to značl'P Zar je to put k jedinstvo?!

Jasno je dakle, da starokatoU&i sekta nije ni n~ može da buie pat k vjerskom jedin!ltvu, a j oš manje mo!e da b11de m1.d iz;međ11lutollč: ke i ornoslavne Crkve. O ta nmG ruši ta( mod i stvara još ve:i p Jnor između jednih i dragih.

Ovo pilemo ne iz strain, ve~ sa· mo i jedino i& čiste namjere, ž~lacl, da se dobri od11osi hmeđ'1 katolita i pravodavnih ne pomute. Crkva je katoli~ka dosta jai:a i ne treb1 joj ' pomoći ničije d:> Bolje! Ou je do­sta jaka, da 1111bije starokatoličl:.ll navalu, p1 makar bila p;,tpom'lgana ne znam od kogt i od koje stranet

'Tko Bogu s luli, ima dobra go­•vodara•.

•S Bogqm po~mi, s Bogom do~mU• Hrv. nar. poslovlce

kako 6e . as žr~vovati bez prestanka, kako će avoje dljelitl sa siromasima. ako treba da ae skrbi za svoju obi· telj. Dogodilo bi ae ono, ito se negda događalo, da se bavi avim t sva6tro7 da hlepi 1a imaniem, a zaboravlja avoi e dulo o ati. Ni ego vo srce bi bilo razdijeljeno, njegova skrb ograni· čena.

Zato amo zadnji put rekU, da ae mo!e protumačiti, što je ave6etdk najve6i dobrotvor puka njeaovim zvanjem i arce[JJ. Po svaoju je otac svilu, a srce njegovo kuca za njel(CJ1'e ovce. Na taj način revan ave6eni~ može da se be1 au!lteunja posveti dobru i vremenitom i dahovno.i svoga atada i svoga naroda, kako to potvrđuje traJno lskuttvo. Upra-. tak1'0 stante olaklava l Upravno l neupravno nfego~ rad. Sto bi bilo. eta n na primjer sYe4enlk namJeri ~a tena br-blfna, 11'adl)lvu, rallro-

Broj 21.

Biskup Strossmayer i starokatolici Xl.

Strossmayer proti starokatollčldm

svećenicima

Pokojni biskup Strossmayer ovo ie napisao u svojoj poslanici od 29. IX. 1889., taman \l album atarokato· ličkih svećenika:

"Ništa hudobniku paklenomu i odmetniku svećeničkom zavidnije i mrže nije, nego jedinstvo Crkve, koje toliko biću Boljemu i sveto· mu otajstvu otkupljenja našega

dgovara. Jedinstvo Crkve Božje trn je upravo u oku đavolu pakle· oomu i prista§ama njegovim, o so-

ito pak svećeničkim od met· nici ma . Odmetnici l razvratnici -svećenički opiru se svetomu jedin­mu, živomu i vječltomu njegovo­mu izvoru Boljemu, njegovomu zalogu l sredotočj u svetom Ocu Papi, k run i i s n a g l svetoga apo­~olskoga reda na ovom svije1u.

Ništa nije na ovom svijetu div· nije, avetije, korisnije i slavnije neao što je ne6enilc, klld le pravi 11većenik, čist, neporočan, svet, u~n, rječit, revan. Takvi svećenik stoputa bi prije svaku muku ovoga svi­~eta i svaku i najružoiju smrt

. podnio, nego da ndlvenu haljinu Isusa Krista razdere i j e d i n s t v o $Veto ozledi i p o sl u h svomu star­ješinstvu i tada usktatl, kad se

uu, koja bi bila ne smutnju u b.pi'l Sto bi bilo, da njegova djeca buda poput Helijeve, ili da njegove kćeri bud11 na sablazan 'l

Znam, reći će se, da imade u. o­'VOm pClgledu i loših avecSenika. Istina ie, jer ave6enik je alah kao i ostali ljudi, pak će posrn11ti i propasti kao -toliki drugi, ako ne rabi eredstva i ako se ne ČQVa. Sve6enik, koji živi kao svjetovnjak, postat će jednak Avjetovnla"u. Zato Crkva počamši od sv. Pavla preporač11je i naređuje svećeniku. molitvu, nauk, dohovne vjeibe, razmatranje, aamo~u, bježa­nje od svjetovnih zabava, a navla· stilo čednost.

No l tatri (loši sve6enfci) su ri· jetki, ali se više bake čini. zbog sa­blazni jednoga ave~enlka neaoU de­setorice avjetovntara. U<Jatutom 11:­med11 100 oženjenih svjetovnjaka i

:100 tve6enika &dje je .De prekrlaja'l

KATOLIK.

tomu možebit put i krv opire. Za­Ubole Ima svećenika, koji na to sve zaboravljaju l po o h o l o s ti, nečistoći, razuzdanosti svoJoj u sliku se i prtllk1.1 h udobni ka pretvaraju, ter sveto tijelo Isusovo na novo m11če, rasctjepaju i raz­điru i stadu Oospodojemu pošast, otrov, smrt i propast postaju.

Ab, sve6eaič~ Bolji! Znal i pamti: Nema na ovom svijetu za sveće­

nika većega gr l j e h a, nego kad ndlvenu haljinu Isusa Krista derd i ocu svomu i vrhovnom p a­stiru svomu posluh i straho· poč Itanje, koJe si · pri sv. redu obrekao, uskrati§ 1 l ml nećenici

l judi smo; .. adlto i mi zalutamo, pounemo, i soriiečimo, ali dok 1e od svete Majke Crkve i od vrhiJV· noga pa<Jtira svo~a, koji Isusa Kri­sta samoga predstavlja, ne otcije­pimo, dokle se u nama mora Ito vati oba sveta i vrhunaravna mo6 sve­toga rada, koje se nigda odreći ne možemo, i kuju ili kao zalog slave i spasa našega ili pak kao zalog na§ega ukora, naše sramote i na§e propasti, ne samo do smrti, nego do vijek vijeka nosimo; mi sveče· nicl, dok niamo od Crkve, od avol{a vrhovnol{a pastira i od ! ivoga tijela Isusova otcijepljeni, dotle - kakvi smo, takvi amo - u svetom opcSenju Božjem !ivimo; dotle i svdta žrtva ol­tara naših i moUtve braće nećenika

Nef~nstvo sve6enika je neka bJ­hnska aureola, koia daje O'IObito d6stojafistvo katoličkom avecSenstva. Istina je, Crkva dopušta !enidba sje­di njenima, ali i međa ovima sve više nastaje težnja, da se riješe ove veze zbog svol{a zvanja, sve se više širi calibd. Ne spada na nas, da i•pitujemo, kako ide aa dušobrllni­itvom i revnoš~u te uspjehom međa pravoslavnim• i protestantima, koji se !eoe.

Dobri i polteni ne napadaju ce­libat, nego beiVjerci, ljudi slaba fi· vola, koji bi htjeli da svećenik bude rann drugima i tako da pade nje­gov ugled. Glasoviti De M a istre re­če: Svaki oženjeni sve6enik bit 6e uvijek ilpod noga uzvi!enoga nanja. Proteatanllki povjesnf6ari ispovije­-daju, da ae u njihovim kraje-ri.ma umnožila pokvarenost, tada je Later ukinuo neleostvo sveđenlka.

Strana 3.

i muke slavnih mučenika i uzdasi avih pravednika i na nas spadaju, te nam povratak a čisti i sveU sve· 6enički !ivot otvaraju, htom kada jedinstvo svete majke Crkve oskvr­nemo i otaJstvenom tijelu Isusovu leđa okrenemo, kad O e u i vrh o­vo om pa stlru svomu onaj posluh i ono strahopočitanJe usll:ratimo, na koje smo se svečano pri sv. redu o b v e za li, tada smo izgu­b ljeni i svakoga prezir a i sva­koga p r o k l e t s t v a i B o ž j e g a i ljudskoga vrijedni postali.

Iz svega srca ponavljam: da dobro svećenstvo i dobri puk moj tim revniJe i tlm postojanlje uz svetu Majku Crkvu i uz svetoga Oca Papu pristaje, čim više na Crkvu i na svetoga Oca Papu raz· vrat n i e l i nevjernici navaliuju,"

Ovako naš neumrli St ossmayerl što kaža na ovo naši odmetnici-st•· rokatolički svećenici? EYo im očite i teške o,u.de iz pera aamo~a bl­skupa Stros~mayera, na koga se oni lažno i klevetnički toliko poziv lj u l

"Konzultor" Petrić na mezevu v.

Niko Petri~ se i na to ljuti, Ito je .spoljašnja i tehnička strana kon­gresa bila dobro organizirana" i Ito su se ,.državne vlasti pok~tzale do skrajnosti ua\ažne f tolerantne, daiu6i time najbolji primjer vjerske ljubavi i snošljivosti". Pa što bi Ti. Petriću. drugo htio? Ml srno katolici valjda državljani istoga reda kao i sta­rokatollci. Ako je Vama š a č i e l starokatollka dozvoljeno ovako napadati katoličku Crkvu, sijati vjerski nered i nemir, onda m o r a biti i nama m il i j u n l m a dozvoljeno, da se u malo većem broju sastanemo u gradu Zagrebu, da se ljudski podivaolmo i dragom Bogu p~mollmo ne samo za sebe, nego l za sve svoje protivnike l•vrage•J i apostate. Vaše su željice, da mi siđemo u kata­k o m b e, pa d a V i starokatolicl l Va§i saveznici gore na kori ze­maljskoj možete sjediti kod pune zdjele i nama se u podzemlju ru­gati. L je tako biti ne će z a d u g o vremena l

Zanimivo ie. da ~iko Petri~ zna i za račane Eubari•tijakog kongreaa. pa veli, da su učesnici potrošili ~

Strana 4 .

milijuna dinara, a priređivači oko 10 milijuna. Dobar dio te svote da su Đnovčili zsgrebački Židovi i zato da je rBZumljivo, dn je njihova štsmpa pravila toliku reklamu kon­gresu. Hvnla dragcm Bogu, dakle nema katolicima i novčano ide stvar cd ruke l E napredovali samo tako kao mudri i pametni ljudi l Zašto i mi ne bismo bill dobri go·

apod aril Kad je Niko Petrić ovako dobar

račun načinio za Euharistijski kongres, mi bismo ga· molill kao rnču.nskoga

str\lčniska, da nam kafe, koliko je para iz drfavne kese do sada potro­Aila starokatolička š a č i e a vjernika i crkvenih službenika. Neka nam u tom računu kaže i to, kako Ee svt"­

iila ona "računska" polemika iz· među Marka Kalođere i njegovih protivnika. Neka nam kaže, ako ima kuraže, koliku platu dobiva oa mjesec, recimo, Marko Kalođera,

koji ima o k o 1 O O O vjernika, a koliku. pla~u dobiva, recimo, senjaki biskup, koji nigdje ništa nema do one golijt'li nad SenjOm 'l Ajde da

se tu razračuna mo, "konzultore" l

Grdno se nasamario! Neki brijač htio na svaki način,

da dobije što više mušterija. To je mialio poatiči na taj način, da se pred bogatim ljudima pokaže bez· -vjercem. Stoga, kad bi brijao koga bo11atijega gospodina, gledao je da svrati razgovor na •Jeru, pa bi tada znao izjaviti : "Sto se mene tiče, ja ne vjerujem ni u Boga ni u život

poslije smrti l" Jednoga dann dođe u njr~ovu

radionic11 neki odlični čovjek. Bri­jač ga zsmoli, da pričeka, pa mu ponudi bezvjerske novine i primjeti: "Vrlo zanimljive vijesti l Pošteno ii­baju Papu i izru"avaiu ae vjeri l Baš mi je dra (lo l Otkud bi pametan čo­vjek mogao vjeronti u raj i pakao

- te popovske izmišljotine J" No taj DE'znani gost nije na to

šutio, već ustane i reče : "Gospodine brijaču, hvala vam na izjavit Vama, koji ne vjerujete ni u vječnu na­gradu, ni u vječnu ka~nu onkraj groba, ne bib povjerio ni svoje paŠČ"',

KATOLIK

a ksmoli avoi vrsti" I odmah ae u· dslji iz brijačnice, a brico ae grdno

nasamari. Taj gcspodin, novo imenovani

činovnik u toj varoši, kroz kratko vrijeme avojim čeličnim zna~ajem,

sa•junim vršenjem svojih dulno!Jif, ustrajnim radom za dobrobit vsro~i, kršćamkom ljubavlju za siromahe postigne toliko upliva kod varošana,

BroJ 21.

da ih je •nierio o tome, kako ne amiju zalaziti u dućane, kavane, bri­jačnice i ndionice, u kojirua se vri­jeđaju njihova vjerska čuvstva.

Kad bismo imali jaču katoličku svijest i mi biamo mo~li lako na­umsriti barem on e, koji su se od­metnuli u bajdbkP, nsmierom, da nam ruše vjeru te uvjerili tu n~mao, da "o te krii zub svoj zilman kr š i J"

v

Iz ~atoličkoga 5ibeni~a Svfsveti, blogdan zapovjedni, pada u

subotu l. t mj. U Stolnoj Grkvl bit će u 10 5/ 4 sati pontlfikolna sv. Misa presvij. bl·

skupa s homllijom.

Mrtvi dan o~e godine se drži u pone­djeljsk 3. t. mj. zbrg nedjelje. Po svim cr­kvama oba't']ja se služba Božja po običaju, a l na grobištu. U Stalnici će presvlj. biskup otpjevntl pontlflkslnu sv. Mlso za mrh·e u l! sati. Sutradan po mrtvom doo u ide se o opbodu on grobište, gdje će u 10 &ati prcsvlj . biskup drhti pootifikalou sv. Misu

s odrješenjem za mrtve.

Crkva sv. Frane. Blagdan Sv/Jz Svelilz : U 10 '/2 sati pjevat će se sv. Misa za sretoo dovršene md nje i za sve dobročinitelja ove crkve. UmOIJavaju se vjcrolci za što oblio· tiju milostinju 7.B Isplatu učlojeoogn duga. - Mrtvi dan: U nedjelju u 4 sota poslije podne pjevat će se m rt v a č k a i u tr o j a so odrješenjem po erk vi. U pooedjeljok U·

jutro u 5 1/ 2 sati bit će prva pjevana sv. Misa, a u 9 sati zadnja pjevana sv. Misa.

Post. U petak 31. listopada uoči Svih

Svetih je strogi ;>ost.

Devetnica Gospe od Zdravlja. Ove godioe presvij . biskup odredio je, da se s o·

Drvodjelska radiona

vom devetnicom spoji l niz apologetlčklln,

propovijedi u obliku misija. Devetulca će počati 12. ovoga mjeseca u Stoloof crkvi

u 6 '/2 sati uvečer, a Iza devetnlce će svake večeri biti propovijed vele časnog O. Ja­clnta Belićo, dominikarcu, te će zavr~ltl a. blogoslovcm. Ovo javljamo navrijeme na. zoaoje vjernicima.

Akademija sjemeništaraca. Naši mladt klerici Biskupskoga Sjemeništa, marljivi ko() pčele, prirediše n nedjelju 19. listopada a­kodemiju n počost Imendana svoga duga­godišnjeg nadstojnika vlč. don From~;·

Gr a o d o v a. All ademija je lijepo uspjela. Prosio v je govocio V. N l k o 1 ić. Dekla­

mociju "Smrt sv. Frane" izveo je đak

S t a g ll č l ć. Sa velikim zanosom je govo­

rio maturant K. Zor l ć o "Sv. FranJI l mi­sijoma". Igre "Emnus• l "Slll!-:t o ranama sv. Frooje", prva od Smerdelo, a druga od Geona, bile su od đoko dobro odigrane. Osobito druga je bila po na lijepih l dirljivih; efekata. Isto tako l Žankova živa slik~t> .Božji bojovn ici" izvedena je na opće za­dovoljstvo.

• Tko se Hogu moli, onog i Bog­voli.•

Hrv. nar. poslovica

BARIŠA [A(E • VOOI(f

L javljam cijenjenom općinstvu, da sam preudesio svoju radionu i

opskrbio je sa najmodernijim strojevima, te sam u stanju sv.Qje

poštovane mušterije jeftino, solidno i navrijeme poslužiti. BARIŠA ČAĆE.

Odlik vana vostarni[a firuo tolar • šibenik •oltarsld majstor 1 cUplomlr&Dl p6elar

IzrađJujem : sve vrsti svijeća, du p lira, uskrsnih stoj nica (cerea) sa svim uresnim znakovlmo, iz prvornzrednoga voska, brzo i solidno.

PrerađJaJem: prema želji sve vrsti svijeća Iz voštanih ulomaka~! oka pina. - Uz na)povolJD.lJe ol.jene:

Prod&jem: finog vrcano g meda, 80-85°/0 sa kadu\jioog cvijeća, Iz mog uzornog p~elinjaka, na malo i veliko. Med je vanredne ljeko·

vltosti za plućoe bolesti, grla, prsa, prehlade ltd.

Kupujem: sve vrsti voštanih oknpioa, ulomaka i Cutog voska.

Po6asua diploma l alama medalja: DubroVDlk 1928.

.,KA'I'ĐLIK• lslazl lrVald tJedan. - Pretplata ~dliaJe Din 30.- - Za llloseau&vo dvostruko. - Oslasl po aaro6l&ot

tuUL - VlUDlk l edsovoml veclDlk: an6. JOBO I"BLIOiliOVlO, BlbeDlk, 11lloa .". l!llartlJaa. - A4rel& ureclllli&YaL

•prava: 8Jbelllk, PoU. pret!Dao 17. -ltampa: Pu61la Tiakara, Bra6a Mata6l, Jpk, Petra, predstavo.ltr VJell:. Mata61*'"

,•