Atena u Razdoblju Demokracije

GOSPODARSTVO I PODUZETNITVO U ANTIKO DOBA

- ATENA U RAZDOBLJU DEMOKRACIJE

Dr. sc. Zrinka Erent-Sunko * UDK: 338(38) Izvorni znanstveni rad

Primljeno: studeni 2007.

Ovaj rad propituje ekonomsko ponaanje i djelovanje ekonomske logike u anti-koj Ateni koju, ponajvie zbog djelovanja predstavnikih tijela, tj. demokratskog ureenja, najlake usporeujemo sa suvremenim dravama. Gospodarstvo i poduzetnitvo danas su esta tema, no za rjeenje problema kojih se ona dotie rijetko se rjeenja pronalaze u povijesti. Mjere koje su dravni organi u gospodarstvu proveli (npr. Solonove promjene) i (Ksenofontov) plan gospodarske obnove koji je ukljuivao i spregu drave i poduzetnika u Ateni svojom zauujuom modernou ne samo da ine povijesni most ve, ini se, mogu potvrditi tezu ovog rada da su ve tada ljudi razmiljali u skladu s ekonomskim zakonitostima te da je djelovala ekonomska logika u ponaanju ljudi, drave i ekonomije u cjelini.

Kljune rijei: gospodarstvo, poljoprivreda, obrt, trgovina, dualna ekonomija, protekcionizam, poduzetnitvo, javno-privatno partnerstvo

UVOD

U razmatranjima koja se odnose na gospodarstvo i poduzetnitvo i utjecaje koje ono moe imati na politika zbivanja (tj. ire drutvene tokove) antika Atena u svom demokratskom razdoblju moe biti zanimljiv primjer. Naime, drutvena kretanja i njihova isprepletenost kao i ovisnost o stanju u gospodar-stvu otvaraju pitanje je li ve tada djelovala svijest o ekonomskim zakonitostima te, ako jest, na koji nain, odnosno je li ve u antiko doba djelovala ekonomska logika u ponaanju ljudi, drave i ekonomije u cjelini. Nepravedno zanemareno

* Dr. sc. Zrinka Erent-Sunko, via asistentica Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Trg marala Tita 14

Zrinka Erent-Sunko: Gospodarstvo i poduzetnitvo u antiko doba - Atena u razdoblju demokracije1006

u znanstvenom bavljenju materijalno-duhovnim dosezima Atene1 ovo polje bavljenja njome ba uime traenja odgovora na navedeno pitanje zasluuje panju suvremene ekonomske misli.

Vrijedna ostavtina grke, posebice atenske drave, suvremenoj ekonomskoj i pravnopolitikoj misli (dakako i praksi) jest nunost vezivanja (i razumijevanja) drutvenih promjena za gospodarsku mo odnosno utjecaj politikih struktura na gospodarske tokove, i obratno.2 Iako se istie da u to vrijeme ekonomska znanost kao zasebna disciplina nije postojala,3 tadanji lozo , prije svih Platon (427.-347. g. pr. n. e.) i Aristotel (384.-322. g. pr. n. e.) pisali su o privreivanju i ekonomskim fenomenima, iako tek kao o iniocima koji utjeu na organizaciju drave i oblik vlasti.4 Za razliku od njih Ksenofont se (430.-355. g. pr. n. e.) bavi voenjem domainstva te nainima unapreenja atenske privrede. Iako se i on tim temama bavi prije svega imajui u vidu ponovnu izgradnju ugleda i politiku prevlast Atene na meunarodnom planu (dakle cilj je i opet politiki - atenska hegemonija u grkom svijetu odnosno njezino uspostavljanje na drugaiji nain), njegovi savjeti za rjeavanje problema siromatva te jaanje atenskog gospodarstva nisu beznaajni za iznalaenje odgovora na pitanje koje postavlja ovaj rad.

1 To zanemarivanje vjerojatno je posljedica toga to su, za razliku od dostignua u mate-matici ili npr. astronomiji, o odnosima u gospodarstvu pisali lozo pa njihova eko-nomika, kako pie i Schumpeter, nije postigla nezavisni status, pa ak ni odvojeno ime. Vidi Schumpeter, J.A., Povijest ekonomske misli, Zagreb, 1975., str. 45. Ekonom-ska analiza, tada samo kao dio lozofskih promiljanja, najee o idealnoj dravi, ostala je za autora tek znanstveno iverje grke ekonomske misli.

2 Vidal-Naquet u predgovoru djela koje se bavi starom i novom historiogra jom dri, uz jo neke navedene osobe (npr. Finleyja), da u grkom gradu politika struktura oblikuje i zasniva ekonomsku tako to je ukljuuje ili iskljuuje. Primjer su robovi i trgovci koji nisu Atenjani, ve ono drugdje demokracije, drugost koja je ini moguom. Vidi Vidal--Nake, P., Grka demokracija u historiji, Beograd, 1990., str. 12.

3 Tako Vranjican, S., Politika ekonomija, Zagreb, 2005., str. 22, te Herak, E., Drevne seobe, prapovijest i stari vijek, Zagreb, 2005. Valja navesti da se nepostojanje ekonom-ske znanosti, kako je to naglasio Vranjican, odnosi na njezino nepostojanje kao zasebne discipline, a ne openito.

4 Dakako da ni djela drugih lozofa (npr. Tukidida) ne moemo za ovu temu smatrati beznaajnim. Prilike u drutvu i drutveno okruenje nuno podrazumijevaju bavljenje privreivanjem i odreenim stupnjem materijalnog razvoja ili ga barem otkrivaju. Osim toga, mnoga od tih djela, iako posve nerelevantna za ekonomsku analizu, svoj utjecaj na ekonomsku misao izvrila su posredno.

Zbornik PFZ, 57, (6) 1005-1027 (2007) 1007

A. STAJALITE O EKONOMSKIM PITANJIMA U ANTIKOJ GRKOJ

Stajalita koja su u traenju najboljeg i najpravednijeg drutvenog ureenja iznosili navedeni grki lozo u ovom su nam sluaju manje vani no injenica da su nastali u vrijeme ( lozo djeluju u vrijeme u kojem Atena nije vie na vrhuncu, Periklo je strateg do 429. g. pr. n. e., 404. g. pr. n. e. Atena je porae-na u Peloponekom ratu, a 338. g. pr. n. e. u bitci kod Heroneje) u kojem su trgovina i obrt ve zauzeli znaajno mjesto u razvoju atenskog gospodarstva, dok se poljoprivredom jo uvijek bavio najvei broj atenskog stanovnitva. Unato razvoju trgovine i obrta koji je utjecao na uspostavljanje demokratskog ureenja u Ateni, ili ba zbog njega, neki e lozo (protivnici demokracije) zagovarati razvoj i zatitu poljoprivrede te biti protivni ili barem nepovjerljivi prema obrtu, trgovini i novarstvu, dok e se drugi zalagati ba za razvoj tih djelatnosti. Njihova opredjeljenja potvruju pretpostavku o postojanju dvaju privrednih sektora i dviju interesnih grupa.

Za Platona je podjela rada prirodno stanje to se odraava i opravdava vlast u dravi. U polisu se dogaa prirodna podjela rada i polis je pravedan ba stoga to svatko obavlja svoj posao.5 Poznato je Platonovo negativno stajalite prema privatnom vlasnitvu6 (koje moe imati samo trei stale) kao i prema obrtu kojim se uope ne smiju baviti Atenjani.7 Sva gospodarska i negospodarska djelatnost treba biti ureena zakonima, a meu njima Platon posebno mjesto daje tzv. zemljoradnikim zakonima ime otkriva vanost poljoprivrede kao glavne i nune privredne djelatnosti, dok trgovinu na malo radi novane dobiti zabranjuje.8 Uvoz radi ratnih potreba opravdan je, no pri tome treba paziti i na izvoz, o emu imaju biti doneseni zakoni.9 Unato tome to je svoja stajalita u kasnijoj fazi ublaio, Platonov je rad, a time su i stajalita koja se odnose na privreivanje i gospodarstvo, daleko od mogueg. Stoga nam je bliska tvrdnja da je njegov bijeg u virtualnu sferu vjerojatno reakcija na devijacije realnog ivota - negativne gospodarske i politike procese drutva u kojem je ivio.10

5 Vidi Platon, Drava, druga knjiga, Zagreb, 2001. 6 Kasnije je ublaio i promijenio stajalita u Zakonima.7 Vidi Platon, Zakoni, Zagreb, 1957., VIII. knjiga, 12., str. 260. Ta se zabrana odnosi i na

atenske robove.8 Ibid., str. 261.9 Ibid., str. 261.10 Cit. S. Vranjican. Op. cit. u bilj. 3, str. 22. Autor takoer navodi da se iz pisanih izvora

o gospodarskim prilikama starog vijeka moe zakljuiti da su sustavi privreivanja u razliitim robovlasnikim drutvima bili razliiti.


Za razliku od Platona, za njegova uenika Aristotela moemo rei da je realniji ne samo u poimanju drutva ve i u sagledavanju ekonomskih pitanja (Aristotel je kritizirao Platonovo idealistiko shvaanje svijeta). U nasljee je ekonomskoj znanosti ostavio Nikomahovu etiku te Politiku. On nije protivnik privatnog vlasnitva, a u svom radu uvia i vanost analize nekih ekonomskih fenomena, pa se bavi i pitanjem razmjene robe11 kao i uloge novca. Aristotel razlikuje dva naina stjecanja dobara - prirodan i neprirodan. Ako ne slui razmjeni upotrebnih vrijednosti, ve zaradi, trgovina je neprirodan nain stje-canja dobara. Novac je nenaravna zamjena robe.12 Iako Aristotel shvaa nje-govu funkciju, jo ga uvijek poima kroz naturalnu privredu. Umijee stjecanja i bogatstvo koji su prema naravi pripadaju umijeu gospodarstva.13 Aristotel o imovini promilja kao o oruu koje slui ivotu14 te povezujui imovinu s dravnim ureenjem navodi Solona kao uzor: Stoga da izjednaenost imovine ima nekakvog utjecaja na graansku zajednicu, ini se kako su spoznali i neki od starih kao to je npr. Solon ozakonio...15

Iako su Platonova i Aristotelova djela nesporno neizbjena u radovima koji se odnose na dravu i pravo staroga vijeka, ini nam se da se uz spomen njihovih imena neopravdano zaboravljaju Ksenofontove zasluge, posebice kod radova bliskih temi ovog rada. Ako se Ksenofontovo djelo i spomene u kontekstu za-sluga u povijesti ekonomske znanosti, ono uglavnom zavri na Memorabilia te Oeconomicus i citiranju razgovora Sokrata i Izomaha o voenju domainstva i kvalitetama koje bi trebao imati onaj koji upravlja kuanstvom. Iako se uprav-ljanje domainstvom zapravo odnosi na upravljanje dravom (to se vidi ve na samom poetku iz razgovora Sokrata i Kritobula), pa nas Ksenofontovi savjeti o stjecanju, ouvanju i koritenju dobara u domainstvu zapravo uvode u nunost poznavanja ekonomije jedne drave za njezino uspjeno voenje, mi emo u ovom radu istaknuti jedno manje poznato, ali nikako manje vano djelo. Naime, pred sam kraj ivota Ksenofont je napisao djelo u kojem uz svoja vienja daje i savjete za unapreenje atenskog gospodarstva. Taj ekonomski spis poznat pod nazivom Poroi h peri prosodwn, u prijevodu Naini i sredstva

11 Vidi Aristotel, Politika, Zagreb, 1992., 1257a, str.15.12 Ibid., 1256b, str. 14, 15.13 Ibid., 1257b, str. 17.14 Ibid., 1253b, str. 6. 15 Ibid., 1266b, str. 43.

Zbornik PFZ, 57, (6) 1005-1027 (2007) 1009

ili Prihodi ili o dohocima,16 nudi zanimljiva rjeenja17 za atensko gospodarstvo (i dotie se poduzetnitva) kako bi Atena ponovo uspostavila svoju prevlast, no taj put bez politikog i ekonomskog pritiska na saveznike. Iako relativ-no kratak, taj spis predstavlja strategiju gospodarskog razvoja18 u antikom razdoblju i na primjeru drave koja je, to nije naodmet dodati, ostala primjer praktine demokracije.19

B. TRADICIONALNO (POLJOPRIVREDNO) GOSPODARSTVO U ATENI DO SOLONA I DUALNA EKONOMIJA

Osnova vlasti prije Solona bila je eupatridska, dok su druge dvije skupine u drutvu, podijeljenom prema zanimanjima na geomore ili zemljoradnike i demiurge ili obrtnike, bile bez prava na sudjelovanje u vlasti. Ta je podjela naglaavala razlike u drutvu koje je (jo) u hijerarhiji plemenskog odluivanja trebalo potovati. U uvjetima u kojima trgovina, novarstvo i pomorstvo jo nisu razvijene gospodarske grane mogunost zadravanja ratnih zarobljenika kao robova pruit e i mogunost stjecanja dodatnih dobara, tj. bogaenja. Dakako, vei broj robova znait e i veu mogunost stjecanja bogatstava i vie ulaganja u neproizvoaka zanimanja, to je Solon ocijenio negativnim. Njegove se politike promjene zasnivaju na sveobuhvatnom zadiranju u po-druje gospodarstva.

Za stanovnitvo Atike poljoprivreda je bila najvanije zanimanje20 i u samim poecima (ahajsko razdoblje, kraj 11. do 8. st.pr.n.e.) ona zbog nu-

16 Z. Baleti preveo je taj naziv kao Naini i sredstva, a ima i drugih prijevoda jer rije moe znaiti i sredstvo i dohodak.

17 Plan se esto kritizirao, to se navodi i u predgovoru Ksenofontove Grke povijesti, Zagreb, 2001., str. 10.

18 Tako vidi tekst i prijevod: Baleti, Z., Ksenofont: Naini i sredstva, Jedna antika strate-gija gospodarskog razvoja, u: Hrvatska gospodarska revija, XLV, br. 10., Zagreb, 1996., str. 1311-1319.

19 Ne treba pri tome zaboraviti da je Ksenofont, iako Atenjanin, bio iz aristokratske obitelji sklone Sparti te da se sam prikljuio spartanskoj vojsci, pa se ak s kraljem Agesilejem i borio protiv Atene 394.g.pr.n.e.

20 Prve drave na prostoru zapadno od prednje Azije nastale su puno kasnije nego u Mezo-potamiji, tj. tek u 2. tisuljeu pr. n. e., jer krta zemlja i nepovoljni uvjeti proizvodnje zbog manjkavih izvora za ivot nunih proizvoda nisu trajnije zadravali stanovnitvo na tom prostoru. Bolja proizvodnja, odnosno vii stupanj proizvodnje pruit e uvjete za trajno naseljivanje.


nosti ispomaganja ima oblik zajednikog rada. Naime, zahtjevno tlo iziskuje krenje, uobliavanje u terase te navodnjavanje. Zanimljivo je napomenuti da je Lorkovi ocijenio tadanje stanje u gospodarstvu kao primitivno zbog toga to obrtnosti nema jo nikakve, trgovine malo, i ta se kree tromo.21 Iako se, uz poljoprivredu, stanovnitvo na tom prostoru u manjem broju bavilo i obrtom, on je u zaecima. Poljoprivreda se zbog krnog i suhog tla zasniva na vinarstvu i maslinarstvu, a zbog manjka nekih proizvoda, npr. itarica, ili obilja drugih (npr. vino, kamen, glina) u razvitku je trgovina. Grci su hvalili i potovali one koji ih hrane (seljake) vie no trgovce (koji su uglavnom bili stranci) te su ih usporeivali s vojnicima. Zemlja i ono to ona daje potie na obranu od neprijatelja.22 Usporedivi ratarstvo s vojnom vjetinom Ksenofont je ustvrdio da se i na neprijatelja ide s ljudima kao to se njima i zemlja obrauje.23 Takva usporedba proizlazi iz vojnog ustrojstva koje ovisi o pripadnosti odreenom razredu (prema prirodu sa zemlje) odnosno moi naoruanja, pa se za konjanike biraju graani iz prvih dvaju razreda, teko naoruani su zeugiti, a thetes su lako naoruani vojnici pjeaci, veslai i dr. Sva ostala umijea, tj. obrti, prema Ksenofontu ovise o razvijenosti ratarstva, ono je njihova majka i hraniteljica, S neobraenom, tj. pustom zemljom, navodi Oeconomicus, zamiru sva umijea (obrti) i na kopnu i na moru.24

Ipak, rat i pljaka bili su jo stalna i vjerojatno najunosnija privredna ak-tivnost.25

Utvrenje polisa26 uz razvijeniju poljoprivredu i mirniji suivot plemena inili su imovinu trajnijom i sigurnijom do te mjere da je ona postala mjerilo vrijednosti. Potomci e naslijediti ime predaka, njihove zasluge i njihovu imo-vinu i istaknuti se kao aristoi ili eupatrides, tj. oni dobroga roda. Poljoprivreda je pak ostala najznaajnija djelatnost Atenjana unato jaanju trgovine, koja jo ni poetkom 5. st. pr. n. e. nije bila na takvom stupnju da moe ugroziti Korint. No u tom jaanju ona e utjecati na pomorstvo27 i brodogradnju razvoj kojih je

21 Vidi Lorkovi, B., Politika ekonomija, prema predavanjima Blaa Lorkovia zabiljeio Josip ilovi, Zagreb, 1995., str. 69.

22 Tako Xenophon, Oeconomicus, V, trans. Marchant, E. C., Todd, O. J., Cambridge, Mas-sachusetts, London, 2002., 9., str. 403.

23 Ibid., 14-16, str. 405.24 Ibid., 17, str. 405.25 Pljakaki su pohodi od 8. st. pr. n. e. osnova stvaranja novih naseobina-kolonija.26 U poetku trgovite i svetite, Atena je tijekom 8. st. pr. n. e. postala grad-drava.27 Razvoj pomorstva i kolonizacije ve je prije potaknula i kolonizacija. Ali, taj utjecaj

Zbornik PFZ, 57, (6) 1005-1027 (2007) 1011

potaknula perzijska opasnost. Trgovina koja se odvijala morem te razvoj pomor-stva i brodogradnje dali su mogunost zapoljavanja osiromaenim seljacima i svim onima koji su ivjeli od iznajmljivanja svoga rada, a taj dio stanovnitva najbrojniji je dio atenskog drutva. More kao prirodno bogatstvo neminovno je Atenjanima otvorilo vrata, oni su na neki nain bili njime odreeni i toliko razliiti od Sparte. Koliko je atenska mo poivala na moru i mogunosti da se preko njega otisne, pribavi hranu, trguje, ratuje, toliko je spartanska mo poivala na kopnenom poloaju i vojnoj organizaciji. U nemogunosti ko-munikacije morskim putem, dakle trgovinom, lei siromatvo i ratobornost spartanske kulture. ini se da su Perzijanci na neki nain uinili uslugu Ateni izazvavi svojim nasrtajima razvoj njezine brodogradnje i pomorstva. Uz plan izvoza i uvoza otvorena su vrata i razvoju trgovine.

Promatrajui poljoprivredu i sitni obrt s jedne strane te uvjete kojima je stvoren ekonomski poticaj privreivanju, tj. razvoj trgovine, pomorstva i brodogradnje, u Ateni s druge, kao i mogunosti zapoljavanja koje taj sektor daje siromanom seljaku ili onome koji je na bilo koji nain ostao bez zemlje (migracije selo-grad!), ini se da ve ovdje moemo uoiti model koji britanski ekonomist Arthur Lewis28 opisuje kod tzv. dualnih ekonomija karakteristinih za poetne faze ekonomskog razvoja. Naime, Lewisov model bavi se razvoj-nom politikom primjerenom zemljama na poetku njihova razvoja pri emu se u ranoj fazi razvoja gospodarstva nerazvijena zemlja oslanja na dva sektora - tradicionalni i kapitalistiki (industrijski). Tradicionalni sektor je poljoprivre-

moemo pratiti i u suprotnom smjeru. Naime, Atena je, kako navode neki autori, razvila pomorstvo i neke pravne institute vezane uz njega (npr. zajam) da bi nancirala long distance trade. Ta se trgovina u prvom redu odnosila na itarice i o njoj je Atena bila ovisna ne samo ekonomski ve i politiki. Vidi Hornblower, S., Spawforth, A. (ed.), The Oxford Companion to Classical Civilization, Oxford, New York, 1998., str. 730.

28 Lewis, William Arthur (1915.-1991.) bio je sveuilini professor u Manchesteru, savjet-nik UN-a za ekonomski razvoj i druge gospodarske probleme Azije i Afrike te dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1979. za istraivanje potreba i siromatva u svijetu te traenje humanitarnih rjeenja za izlaz iz nedovoljne ekonomske razvijenosti. Znaajnija su mu djela Overhead Coasts, 1949., The Theory of Economic Growth, 1955., The Evo-lution of the International Economic Order, 1977. Model nezaposlenosti uveo je 1955. uz nadopunu J. C. H. Fei i G. Ranis pa se naziva Lewis-Fei-Ranisov model. Taj se model odnosi na dualnu ili dvosektorsku ekonomiju (industrija i poljoprivreda) i analizira kre-tanja rada izmeu njih. Iako se model temelji na pretpostavkama koje nisu realne, ipak je pridonio isticanju problema selo-grad te problema transfera rada iz seoskog u industrijski sektor.


dni, seoski, u njemu radi veina stanovnika koja proizvodi uglavnom za svoje potrebe, dok kapitalistiki odnosno industrijski sektor koristi reprodukcijski kapital, a proizvodnost mu je vea zbog koritenja tehnologije. U drugom sek-toru koristi se rad radnika uz vee nadnice te proizvodi za trite proizvode cijena kojih donosi pro t. Veze meu tim sektorima su slabe, osim ljudskog faktora koji dolazi iz tradicionalnog sektora i prelazi u industrijski. Po Lewisu, smisao razvoja u dualistikom modelu je taj da tradicionalni sektor tijekom odreenog vremena preputa proizvodnju kapitalistikom. Iako taj Nobelovom nagradom nagraeni ekonomist nije svoju dvosektorsku teoriju primijenio na primjeru starog vijeka, neke su slinosti odmah uoljive. To su preteno seosko stanovnitvo, proizvodnja uglavnom za vlastite potrebe, prelazak osiromaenog seljatva u gradove te zapoljavanje u gradskoj industriji (npr. brodogradnja, proizvodnja oruja). Lewisov model, koji su poslije razvili J.C.H. Fei i G. Ranis, temeljio se na pretpostavkama koje za svoje vrijeme nisu bile realne29 (pa otuda i njegove kritike). No, nedostaci njegova modela ne umanjuju bar djelominu njegovu primjenjivost30 na sluaj Atene. Dovoljno je da nam dualna ili dvo-sektorska ekonomija otkriva prirodu odnosa izmeu onih koji imaju koristi od poljoprivrednog sektora - aristoi (i zadravanja dotadanjeg ureenja) i onih koji su, osiromaeni, nuno upueni na zapoljavanje u gradu. Ako bi nam se Lewisova podjela na tradicionalni i industrijski ili komercijalni sektor inila presuvremenim modelom za primjer Atene, treba znati da je bilo autora koji su (pretjerano) razdoblje od 5. st. u Ateni ak nazivali kapitalizmom pa i onih koji spominju da je Atenu u taj kapitalizam uveo industrijski razvoj.31

Lewisov nam je model koristan i kao objanjenje previranja u atenskoj pri-vredi zbog razvoja poduzetnikog sektora.

Poetkom razvoja prekomorske trgovine, pomorstva i brodogradnje na istoj su se strani (nezadovoljni) zajedno nali trgovci, obrtnici, brodograditelji, nova-ri, ali i teti - najamni radnici, mornari, siromani seljaci i sirotinja, no svatko je

29 Vidi vie Cypher, J. M., Dietz, J. L., The process of Economic Development, London, New York, 2005., str. 148.

30 Danas se problem dualne ekonomije promatra i u odnosu prema trgovakoj politici. Pa, iako se u nekim ogledima istie da nema tone de nicije dualne ekonomije, naglaava se i da je to jedna od onih u kojoj na jednoj strani imamo moderni sektor, a na drugoj ostatak ekonomije. Tako npr. Krugman, P. R., Obstfeld, M., International Economics, Boston, San Francisco, New York, 2003., str. 263.

31 Njih spominju Struve i Kalistov. Vidi Struve, V. V., Kalistov, D. P., Stara Grka, Sarajevo, 1959., str. 242.

Zbornik PFZ, 57, (6) 1005-1027 (2007) 1013

od njih nezadovoljan drutvenim ureenjem iz svojih razloga - novoobogaeni Atenjani jer vlast imaju samo eupatridi (od kojih su mnogi takoer osiromaili odnosno slabijeg su imovinskog stanja od npr. trgovaca), a atiki seljak jer je bespotednu utrku u trgovini i proizvodnji gubio te zbog velikih zakupnina (od prinosa koji su esto bili mali kao zakupnina vlasnicima se davalo 6-8%) i zajmova padao u duniko ropstvo. Rjeenje drutvene krize dao je 595./4. god. pr. n. e. Solon koji je, iako eupatrid, i sam ivio od trgovine pa je mogao razumjeti potrebe i elje novoobogaenog sloja. No njegove mjere usmjerene na jaanje tradicionalnog (poljoprivrednog) sektora imale su itekako politikog smisla. Oito je da je pri tome ostao svjestan cjelokupne gospodarske situacije i kao pjesnik zadrao senzibilitet za ljude32 od kojih su mnogi pali u duniko ropstvo. Neki bi autori raspravljajui o vlasnitvu nazvali Solonovo vrijeme tranzicijskim,33 dok za druge on moe biti politiar s demokratskim senzibili-tetom koji je spoznao opasnost od masovnog nezadovoljstva. No, bez obzira na gledita ili prigovore koje je trpjela njegova politika (ve tada su se pojavile glasine da je namjeru stresanja tereta iznio svojim prijateljima i tako im omo-guio bogaenje34), ona je ipak u izvjesnom smislu i socijalna.35

Atensko drutvo koje je ivjelo po obiajima i potovalo navade predaka, unato prodornom upinjanju novog sloja koje se zasnivalo na gospodarskim uspjesima i moi, nije jo bilo spremno za revolucionarne promjene, to je Solon na vrijeme i pravilno uoio. Ali to ne znai da su Solonove reforme zaprijeile daljnji razvoj poduzetnitva, ve naprotiv. Uinivi njegov razvoj ovisnim o dravnim odredbama, usmjerile su ga pravcem koji daje mogunosti. Trgovina, obrt, pomorstvo i brodogradnja te bankarstvo oznaili su novo vrijeme i velikim dijelom odredili novo drutveno ureenje.

32 ini se da su ekonomska uinkovitost i socijalna pravda i na poetku ovog stoljea ostale dva razdvojena svijeta. Cit. Dujin, U. Vidi Dujin, U., Pogled u svijet, Znanst-venici i biznismeni, Zagreb, 2007., str. 140.

33 Vidi Guirand, P., La propriet foncire en Grece, Paris, 1893., str. 46-63.34 Vidi Aristotel, Ustav atenski, Zagreb, 1948., str.15.35 Tako i Kurtovi zbog ukidanja dunikog ropstva i zabrane osobnog jamstva naziva

drutvo od Solona do 4. st. pr. n. e. socijalnim (i socijalistikim). Vidi Kurtovi, ., Rasputanje parlamenta, neposredna demokracija i njene zlouporabe, Zbornik PF, 51 (2), 307-329, Zagreb, 2001., str. 328.


C. PODUZETNITVO STRANACA - METEKA

Polis je kao prostorna, krvna, moralna, duhovna, ali i gospodarska zajednica u 7. st. pr. n. e. ponajvie zbog trgovine mogao privui i strance - meteke koji su se njome bavili vrlo uspjeno. esto se radilo ne samo o trgovini na malo i veliko ve i o uvozu i trgovinskom posredovanju. Uz trgovinu stranci su se bavili i graevinskim poduzetnitvom (npr. graditelj Pireja Hipodam iz Mileta) te obrtom, kao to je npr. prerada koe, tkanje, lonarstvo i obrada metala za koju neki tvrde da su u njoj stranci ak drali monopol.36 Platon i Aristotel su kao ljudi svoga vremena vjerojatno ne samo izrazili svoje negativno stajalite prema zaradi u trgovini, novarskim poslovima i kamatama ve i stajalite svih Atenjana kojih se nadmo gradila stoljeima. Dakle, stranci na takvim poslovi-ma nisu sluajnost. Dolazak u Atenu za strance je pak znaio i mogunost da u gospodarskom centru nau trite i mogunost da se u njoj sklone od opasnosti koje su zbog politikih prevrata na njih vrebale u mjestima iz kojih su doli. Od osobite je vanosti da su bankarski poslovi, tj. novarstvo, koje se - ini se - pojavilo u 5. st. pr. n. e., veinom bili u rukama meteka, tj. stranaca.37 U poetku se vjerojatno radilo samo o pohrani novca i beskamatnim zajmovima, dok se posudba novca uz kamate javlja kasnije kad je, kako neki kau, rast privrednih djelatnosti uvjetovao potrebu za investicijama.38 Odgovor na pitanje zbog ega su Atenjani prepustili bankarske poslove i zaradu na kamatama strancima lei u injenici da ni kamate, ni zarada radi nje same nisu dio opegrke osobnosti ba kao ni bilo koji plaeni rad uz kojeg se ne mogu razvijati vrline. To potvruju i Platonovo negativno stajalite prema bogaenju i kamatama te Aristotelovo vienje novca kao neega to nije po prirodi te izjednaivanje kamata s lihva-renjem. Vjerojatno je da drava u poetku nije ograniavala kamate, a one su iznosile 10% (ako su bile povoljne), 12% te 20% i vie kod lihvara.39

Atenski su bankari radili individualno pa se posebno istie da nema dokaza o bankarskom sustavu kakav je postojao npr. u Egiptu.40 Iako su mnogi stranci

36 Tako Flacelire, R., Grka u doba Perikla, Zagreb, 1959., str. 51. Autor u prilog tvrdnji spominje Sirakuanina Kefala kojeg spominje Platon u Dravi kao upravitelja jedne aten-ske radionice oruja.

37 Vidi djelo u bilj. 27, str. 110. Autori navode da su od 4. st. pr. n. e. poznata imena dvade-setorice bankara.

38 Cit. Flacelire, R. Vidi Flacelire, R., op.cit. u bilj. 36, str. 133-134.39 Ibid., str. 134.40 Tako Hornblower, S., Spawforth, A., op. cit. u bilj. 27, str.111.

Zbornik PFZ, 57, (6) 1005-1027 (2007) 1015

bili lijenici (npr. Hipokrat), govornici (Lizija) ili umjetnici (npr. Polignot) pa je njihov rad utkan u sjaj Atene, znaajniji je njihov doprinos atenskoj ekonomskoj moi u poduzetnitvu kojeg su bili nositelji. injenica da kao stranci nisu mogli biti lanovi Skuptine odnosno sudjelovati u radu organa vlasti i gubiti vrijeme na sudjelovanju u radu buleuta i helijasta pridonijela je da privreivanju pri-stupe s dodatnim elanom pa su esto bili vrlo bogati, to je moglo omoguiti dobro kolovanje njihovim sinovima i otvoriti im mnoga vrata. Poznato je da se krug ljudi kojima se okruio Periklo (biran za stratega od 443. do 429. g. pr. n. e.) velikim dijelom sastojao od uglednih i poznatih stranaca. Ne treba nikako smetnuti s uma da Atena za razliku od Sparte, unato svojoj otvorenosti prema strancima41 koji su imali obvezu plaanja posebnog poreza - metoikona te sluenja vojske, nije zbog stranih ulaganja doputala strancima mogunost stjecanja nekretnina, ve je ograniila vlasnitvo meteka na kuu i okunicu. Takvo ogranienje razumljivo je ako se uzme u obzir da je u vrijeme Perikla u Ateni bilo 40 000 Atenjana42 (ukupno oko 300 000 stanovnika) te da je ondje boravilo oko 20 000 stranaca.43 Ba zbog njihova broja ine se vjerojatnima navodi prema kojima trgovci-stranci u 4. st. pr. n. e. nisu bili diskriminirani (iako su u to vrijeme Atenjani mnogim mjerama nastojali odrati gospodarsku mo kako bi kompenzirali gubitak vojne moi).44

41 Neki autori naglaavaju da je Platon traio da se ogranie djelatnosti stranaca, dok se Ksenofont zalagao za olakice strancima. Vidi Flacelire, R., op. cit. u bilj. 36, str. 53.

42 Misli se na slobodne, punoljetne mukarce.43 Te podatke navodi prajc, I., Pravni poloaj stranaca u starom vijeku, Vladavina prava,

god. I, br. 4.-5.-6., Zagreb, 1997., str. 26. Tako i Flacelire, R., op.cit. u bilj. 36, str. 61.44 Tako Hornblower, S., Spawforth, A., op. cit. u bilj. 27, str. 730.


D. SOLONOVE REFORME - JAANJE TRADICIONALNOG SEKTORA45 I AGRARNI PROTEKCIONIZAM

Pravilno uoivi slabosti atenskog gospodarstva,46 od kojih je jedna i nemo-gunost natjecanja atenskih proizvoda s jeftinim uvoznim proizvodima s Istoka, Solon je politika prava uinio ovisnim o prirodu sa zemlje dajui tako primat onima koji su najvie proizvodili47 i nastojei na taj nain potaknuti ulaganje u poljoprivredu. Osim toga, iako sam i nije bio poljoprivrednik, krenuo je od rjeavanja problema ljudi koji su inili veinu stanovnitva (70-80% tadanjeg stanovnita je poljoprivredno) i koji su proizvodili ono to je krta zemlja teko i malo davala - hranu.48 Veinom su najvie proizvodili oni koji su imali najvie zemlje, no nije zanemariva ni uloga sitnih proizvoaa. Za razumijevanje tadanjih prilika u poljoprivredi i gospodarstvu posebice je znaajna injenica da je vrijednost uvoza penice nadmaivala izvoz proizvoda koje je Atena mogla ponuditi, a to su masline, vino i smokve.49 Ulaganjem u poljoprivredu narasla je vrijednost zemlje i za neko je vrijeme zaustavljen rast trgovine i novarstva (!). Potonje treba promatrati kroz prizmu atenskog, ali i drugog trita koje se ne moe usporeivati s npr. tritem u mnogo kasnijem kapitalistikom drutvu. Naglaavajui da je jedino trite u to vrijeme postojalo za urbanu elitu, neki navode da se trina ekonomija, koju poznajemo u kapitalistikom drutvu,

45 Zanimljivo je vienje Landesa, D. S., u djelu: Bogatstvo i siromatvo naroda, Zagreb, 2003., u kojem se autor bavi razlozima zbog kojih su neke zemlje bogate, a neke siromane kreui od starih Grka i njihove demokracije.

46 Pojam za ekonomiju u dananjem znaenju prema Finleyjevu miljenju nije postojao, iako su se Grci, kao i Rimljani, bavili mnogim gospodarskim aktivnostima. Vidi Finley, M., Politics in the ancient world, Cambridge, 1991., str. 21. Pojam oikonomikoV kod Ksenofonta pak, podrazumijevao je, kako navodi isti autor, iroku lepezu kreposti i djelotvornosti u odnosu na dobar ivot, pravilno troenje bogatstva, odgoj i uzdra-vanje robova, odgoj ena i enske vrline, gospodarenje zemljom itd.

47 Drugaije stajalite zauzeo je Z. Baleti prema kojem Solon ne samo da je isticao vanost trgovine ve ju je stavio na prvo mjesto (ispred poljoprivrede, obrta, prosvjete, prorotva i medicine). Vidi Baleti, Z., op. cit. u bilj. 18, str. 1312.

48 Ne treba zaboraviti da je 80% helenskog prostora gorje.49 Od nabrojenih proizvoda najvanije su masline, koje su odlazile do Crnog mora pa su

Grci orujem uvali rutu kojom bi one do tamo trebale stii. Drugi najvaniji izvozni proizvod bilo je vino, o emu govore mnogi dokumenti, kako tvrdi i Chamoux, F., Hel-lenistic Civilization, Malden, Oxford, Melbourne, Berlin, 2003., str. 311. Uz te poljo-privredne proizvode Atena izvozi i lonariju.

Zbornik PFZ, 57, (6) 1005-1027 (2007) 1017

nije odnosila na seosko stanovnitvo kao ni na antiki Mediteran.50 Pa ipak, razmjena je ve postojala tisuama godina i kao takva i u Ateni stvarala novi sloj stanovnitva, onaj kojeg je posao i nain ivota nuno vezan za grad bez obzira ivi li ondje ili onamo povremeno dolazi.

Prema prirodu sa zemljita slobodni su stanovnici podijeljeni na pentako-siomedimne, tj. one koji proizvode preko 500 medimni ita, ulja ili vina, hipeis koji imaju prirod vei od 300 medimni, zeugite koji imaju prirod vie od 200 medimni i tetes koji imaju manje od 200 medimni priroda ili ga uope nemaju. Prema tom prirodu ovisilo je sudjelovanje u organima vlasti i sluenje vojske, a ne, kao to je bilo do tada, o veliini zemljita odnosno pripadnosti eupatridima.

Za gospodarstvo Atene velik je uinak imala devalvacija izvrena za Solona (eginski talant od 36 kg zamijenjen je eubejskim od 26,2 kg) koja je uz ukinue hipoteke pomogla siromanom stanovnitvu. Ponitenje dugova51 koje je izvrio Solon snano se odrazilo na gospodarstvo i bilo mu poticajna injekcija za iz-gradnju platforme demokratske organizacije. Ponitenje dugova Musi naziva trgovako-politikom mjerom budui da se po njoj u trgovini Atena odbila od zavidnih i neprijateljskih susjednih gradova Egine i Megare te otvorila svojoj trgovini put u halkidske i korintske kolonije u Italiji i na Siciliji.52 ini se da je Solon, ako se priklonimo tom stajalitu, iako je uinio politika prava

50 Tako Oslington, P., Economics and Religion, Vol. I, Chelknham, Northampton, 2003., str. 36.

Preuzetno je ipak spominjati pojmove kao to je urbana elita u kontekstu starog vijeka, a ini se i da danas trita ba nisu jedinstvena. Pa ako se trite i nije odnosilo na seosko stanovnitvo, ono je bilo starovjekovno trite na odreenom prostoru i nema potrebe promatrati ga kao trinu ekonomiju u kapitalistikom drutvu. Na taj mu nain, u kraj-njem sluaju, odriemo sadraj negirajui vrijeme, pa i prostor u kojem ga promatramo kao realne kategorije. Drugaije trite vide Hornblower, S., Spawforth, A., op. cit. u bilj. 27, str. 445.

51 Nejasno je da li je Solon ponitio sve dugove ili samo one za koje se jamilo vlastitom slobodom. Vjerojatnije je da je rije samo o potonjem. Ovdje dolazi u pitanje i vlasnitvo siromanog, posljednjeg razreda u atenskom drutvu. Vidi vie Cssola, F., Solone, La terra e gli ectemori, u: Scritti di storia antica, Instruzione e politica, Napoli, Paris, 1993., str. 159-181. Meutim postoje tvrdnje, koje je Aristotel smatrao neistinitima, da je So-lon iznio svoju namjeru stresanja tereta - sisahtiju svojim prijateljima koji su digli zaj-move i pokupovali zemlju da bi se zatim zajmovi ukinuli. Vidi Aristotel, Ustav atenski, Zagreb, 1948., str. 15.

52 Cit. Musi, A., Nacrt grkih i rimskih starina, Zagreb, 1942., str. 10.


ovisnim o prirodu sa zemlje da bi potaknuo ulaganja trgovaca i novara u poljo-privredu, tom mjerom uz pomaganje zaduenima ipak posredno pogodovao i trgovini.53 Izvjesno je da je Solon poticao izvoz maslinovog ulja pa je u tu svrhu donio i propise koji odreuju sadnju maslina te kopanje i koritenje bunara.54 ini se vjerojatnim da je poticanje izvoza maslina prouzroio manjak itarica odnosno da je izvoz maslina bio u zamjenu za uvoz ita. Na taj se nain ideja samodostatnosti morala prevladati.55 Ipak, ini se da uvoz hrane i sirovina u Grku (a time i u Atenu) nije bio velik,56 dok je izvoz ita Solon zabranio. Ta mjera zavrjeuje panju jer je moemo smatrati jednom od pretea dananjih protekcionistikih mjera.57 Takav protekcionizam u cilju razvoja poljoprivrede58 zagovarali su i Platon i Aristotel, a s obzirom na to da se odnosi na poljopriv-redne proizvode, danas bismo ga nazivali agrarnim.

Uz unapreenje poljoprivrede Solon je promicao i obrtnitvo pa je u tu svrhu donio propise prema kojima se sin oslobaa obveze uzdravanja oca (obrtnika) ako ga ovaj nije poduio nekom zanatu. Takoer je poticao useljenje obrtnika u Atenu nudei im status atenskog graanina ako se zajedno sa svojom obitelji nasele za stalno.59

53 Zvonimir Baleti istie da se Grci do Solona nisu sramili nikakva posla te da je Solon posebno isticao vanost trgovine. Vidi op. cit. u bilj. 18, str. 1312.

54 Tako Struve,V. V., Kalistov, op. cit. u bilj. 31, str. 148. Prema istom izvoru ini se da je sadnju maslina poticao i kontrolirao i Pizistrat.

55 Usp. Backhouse, R. E., The Penguin History of Economics, London, New York, 2002., str. 14.

56 Dapae, dolazilo je povremeno i do manjka proizvoda koji su se inae trebali uvoziti. Vidi Rostovtzeff, M., The Social & Economic History of Hellenistic World, Vol. I., Oxford, 1952., str. 92. Autor razmatra uvjete i razloge ekonomskog razvoja Grke. Drugaije Struve, V. V., Kalistov, D. P., op. cit. u bilj. 31, str. 244. Autori navode da nema podataka o uvozu ita u 5. st. pr. n. e. te da je u 4. st. pr. n. e. u luku Pirej stizalo godinje oko 800 tisua medimni ita, dok se u cijeloj Atici proizvodilo tek oko 427 tisua medimni.

57 Protekcionizam je ekonomska politika kojoj je svrha zatita domae industrije ili poljo-privredne proizvodnje od strane konkurencije. Vidi Dragievi, A., Dragievi, D., Lek-sikon ekonomije i informatike, Zagreb, 1999., str. 548.

58 Ibid. Autori navode da protekcionistika ogranienja donose ve robovlasnike drave da sprijee propadanje domae proizvodnje. Neki raniji izvori, iako spominju razvoj pro-tekcionizma, ne vide njegove zaetke u tako ranom razdoblju. Tako npr. W. M. Corden, u: International Encyclopedia of the Social Sciences, ed. Sills, D. L., Vol. 7, New York, London, 1972.

59 Tako vidi Pomeroy, S. B., Burstein, S. M., Donlan, W., Roberts, J. T., A Brief History of Ancient Greece, New York, Oxford, 2004., str. 114-115.

Zbornik PFZ, 57, (6) 1005-1027 (2007) 1019

Tvrdnja da se svako ljudsko drutvo od plemena do napredne industrijske nacije suoava s tri temeljna ekonomska problema u vidu pitanja ekonomske organizacije o tome to e se, kako i za koga proizvoditi kao da je nala svoju potvrdu u Solonovu nainu odluivanja.60

Iako smo Solonovu politiku ve nazvali i socijalnom, zauuje sveobuhvat-nost i raznolikost mjera koje je donio i koje se odnose na sve slojeve u drutvu. Stoga je posve jasno da je bio motiviran i oitim politikim razlozima o kojima je u izgradnji atenske demokracije bilo i nuno voditi rauna.

E. ATENSKA MO I KRIZA GOSPODARSTVA PRED KRAJ 4. st. pr.n.e.

Pizistratovo vrijeme (od 560.-527. g. pr. n. e., sinovi do 510. g. pr. n. e.) ka-rakterizira gospodarski i kulturni procvat, a atenski poloaj meu saveznicama osigurat e Ateni mo koja je dosegla vrhunac za Perikla.61 To je vrijeme kada se Atena spominje kao komercijalni centar sloenih ekonomskih aktivnosti.62 Mnogi ne proputaju naglasiti da su prihodi od imperije za E jalta, tj. Kimonove operacije poetkom ezdesetih godina 5. st. pr. n. e. omoguili da se 462. g. pr. n. e. izvre demokratske promjene.63 Gospodarstvo je, uz savezniku blagajnu dakako, neposredno ili posredno (u obliku liturgija koje su plaali bogati graani) podnosilo velik teret izgradnje i sjaja Atene. Polis je kontrolirao trite preko dravnih slubenika, ali osim zahtjeva za osiguranjem prehrambenih proizvoda, izgleda da nije imao previe razloga za intervenciju.64 Pobjeda nad Perzijancima

60 Vidi Samuelson, P. A., Nordhaus, W. D., Ekonomija, 2005., str. 7. Autori navode da su to kljuna pitanja danas kao to su to bila i u osvit civilizacije.

61 U vrijeme Peloponekog rata phoros se troio kako na vojnu tako i na ureenje Atene, ali Atena je imala i rezerve koje je Periklo uvao u riznici Ateninog hrama. Kad vie nije bilo dovoljno sredstava, Atena je poveala iznose koji su saveznice trebale davati u zajed-niku blagajnu. Nakon poraza na Siciliji Ateni je ipak uzmanjkalo sredstava, to vie to je prestalo vaenje srebra iz laurijskih rudnika (nakon to je Peloponeki savez zadobio poloaje na Atici).

62 Vidi Backhouse, R. E., The Penguin History of Economics, London, 2002., str. 14. Back-house navodi kao izvor: Gordon, B. F., Economic Analysis before Adam Smith: Hesion to Lessius, London, 1975., str. 11.

63 Tako The Oxford history of Greece and the Hellenistic World, Oxford, 1988.64 Tako Hornblower, S., Spawforth, A., op. cit. u bilj. 27, str. 445. Interesantan je podatak

koji navode ti autori o postojanju mjesta na kojima se odvijala trgovina u gradu. Naime, trgovina se odvijala na trgu, dok su svjedoenja o prvim graenim trgovinama, prema


kod Salamine 480. g. pr. n. e. omoguila je razvoj Pireja kao vojne i trgovake luke. Ali s ekonomskog stajalita znaajnija je injenica da je Atena zahvaljujui trijerama mogla ozbiljno suzbiti piratstvo koje je bilo velika prijetnja i smetnja trgovini te usmjeriti trgovinu prema toj luci. Golema snaga ljudstva organizirana u prvom redu u vojnoj organizaciji, a moemo rei i u gospodarstvu65 (politika mo prema prirodu sa zemljita, ali i drugoj materijalnoj osnovi), nadahnuta demokratskom atmosferom u atenskom je usponu i pobjedama nala svoje (i materijalno) zadovoljstvo. Tijekom Peloponekog rata Atena je dravama lani-cama nametnula ne samo svoje mjere ve i svoj monetarni sustav, no to vrijeme ne poznaje zajedniku novanu jedinicu koju bi izdavalo neko meunarodno tijelo (zajedniko tijelo, zajedniki organ vlasti), a ne drava.66 Kakva je pak, i kolika bila brodogradnja u Ateni, otkriva nam podatak (ak i ako ga uzmemo s rezervom zbog mogueg pretjerivanja) da su Atenjani u pohodu na Siciliju 413. g. pr. n. e. izgubili preko 200 brodova.67

Iako je teko tono rei koliko i koje je sve ekonomske koristi imala Atena od svog hegemonistikog poloaja (za ozbiljniju analizu treba vie od podataka koliko su phorosa plaali saveznici - tj. 600 talanata), sasvim je sigurno da su bile vie no znatne. Stoga je teko i rei kakvo bi bilo stanje atenskog gospodarstva da Atena nije imala poloaj koji joj je omoguio prisvajanje tih koristi. Treba napomenuti da je uz koristi koje joj je omoguio njezin poloaj, tj. rat, imala i znatne izdatke za vojne pohode. Navodno je opsada Samosa kotala Atenu preko 1 200 talanata, a neslavni pohod na Siciliju najmanje 5 000 talanata.68

tom djelu, iz 500. g. pr. n. e., da bi Aristofan u enama u skuptini spomenuo prvu javnu graevinu za potrebe trgovine. Povremeni sajmovi dogaali su se ne samo kao dio vjer-skih svetkovina i festivala ve i u sluajevima poveanja uvoznih ili izvoznih proizvoda, za to autori navode primjer Delosa.

65 Danas govorimo o menadmentu ljudskih potencijala. Vidi o tome vie u: Bahtijarevi--iber, F., Management ljudskih potencijala, Zagreb, 1999. Menadment ljudskih po-tencijala danas je, kako autorica kae, jedna od najvanijih menaderskih i poslovnih funkcija. Za snagu Atene, prije svega njezin meunarodni poloaj, ljudski je potencijal bio od presudne vanosti. Takoer vidi Weihrich, H., Koontz, H., Menedment, Zagreb, 1998.

66 Tek oko 338. g. pr. n. e. pojavljuje se am ktionska moneta kao pokuaj monetarnog zajednitva, no bez veeg uspjeha.

67 Tako Struve, V. V., Kalistov, D. P., op. cit. u bilj. 31, str. 322.68 Ibid., str. 274. Izvor tih podataka je Tukidid.

Zbornik PFZ, 57, (6) 1005-1027 (2007) 1021

Unato gospodarskom razvoju, sjaju i bogatstvu Atene, velik broj graana Atene bio je siromaan. Prema nekim izvorima,69 480. g. pr. n. e. od 30 000 graana najsiromanijem etvrtom razredu graana pripadalo je 20 000 Atenja-na, da bi se tek 430. g. pr. n. e. taj omjer promijenio u korist teta (od 42 000 graana 20 000 teta), tj. onih koji nemaju sredstava za ivot.

Prema izvorima i saznanjima o Ateni, proizlazi da ju je gospodarska kriza zahvatila pred kraj 4. st., dok je u 5. st. pr. n. e. nije bilo. Moemo li stoga po-vezati gospodarsku krizu sa slabljenjem demokracije? Ratni gubitci uzrokovali su i materijalne gubitke te omoguili preostalim saveznicima (koji su i do tada teko plaali namete) da Ateni okrenu lea. Novcima iz Helenske blagajne plaao se demos koji je sudjelovao u radu demokratskih organa. Dravni je apa-rat troio, a cijelo drutvo postalo pogon koji nisu mogli izdravati dotadanji porezi. S druge strane, poveanje poreza nosilo je sa sobom, kao i poslije, rizik nezadovoljstva i pobune demosa. Dugotrajni ratovi te atensko nametanje (a to je i nadmetanje u snazi, tj. ratovi) na helenskom podruju nisu ostavljali dovoljno prostora proizvodnji, trgovini i zanatstvu. Kako i bi kad je glavnina stanovnitva neprestano u pripravnosti na odmazdu neprijatelju ili savezniku? ini se primjerenim razloge krize ne traiti samo u umornoj demokraciji. Oni koji atenskoj povijesti pristupaju s pozicija ekonomskih strunjaka krizu gospo-darstva u kasnom periodu 4. st. vide u trendu ekonomske evolucije u antikom svijetu, dok se povoljni gospodarski uvjeti mogu objasniti ravnoteom izmeu proizvodnje i ponude te vrstim tritem.70 To stajalite moda previe gubi iz vida niz drutvenih inilaca i uzroka koji su ugraeni kako u razvoj atenskog gospodarstva tako i u njegovo slabljenje. Imajui ba njih na umu, Ksenofont je drutvu predlagao gospodarske mjere za ponovno uzdizanje Atene unutar granica i na meunarodnom planu. Pri tome je smatrao da je bitna uspostava mira u dravi za kojom e tada svi imati potrebu. Na vrhu liste, iz ega se vidi njihova vanost, bit e tada brodovlasnici i trgovci.71

69 Npr. Ellul, J., Histoire des institutiones de lantiquit, Paris, 1961., str. 84. Nakon ratova pao je broj teta (dakako i ukupan broj stanovnika) pa ih je prema istom izvoru bilo oko 12 000.

70 Tako Rostovtzeff, M., op. cit. u bilj. 56, str. 99.71 Vidi Ksenofont, Naini i sredstva, u prijevodu i s biljekama Z. Baletia, op. cit. u bilj.

18, str. 1318.


F. KSENOFONTOV PLAN PREVLADAVANJA DRUTVENE KRIZE, OSNIVANJE KAPITALNOG FONDA TE JAVNO-PRIVATNO PARTNERSTVO72

Ksenofontova strategija gospodarskog razvoja i vie je od plana gospodar-skog osnaenja ne samo u politikom smislu. Ona je pokazatelj preostalog drutvenog optimizma i vjere u vlastite sposobnosti u trenutcima kada se Ate-na ve prilino egmatino preputa depresiji. U njoj je Ksenofont trezveno prebirui po moguim imbenicima gospodarskog razvoja predloio naine poveanja gospodarske moi i izlaz iz krize. Svjestan stanja u Ateni, ali i od-nosa s polisima oko nje, Ksenofont polazi od onog to je mogue uvaavajui dotadanju drutvenu strukturu i podjelu na graane, robove i strance. Prihodi ili o sredstvima (Naini i sredstva) ekonomski je esej zadivljujuih rjeenja, ali i zaprepaujue slinosti s problematikom koja se i danas javlja u gospodarskim krizama nekih zemalja.73

Ksenofont polazi od pitanja o dobivanju hrane s vlastitog zemljita74 te mogunost proizvodnje vidi u prirodnim bogatstvima Atene (ne manje plodno tlo od zemljita je more oko njezinih obala75), klimatskom blagostanju (iako nema previe plodna tla, tu rastu neke biljke koje u mnogim zemljama ne bi rasle76) te geografskom poloaju. Svjestan bogatstava u rukama stranaca kao i snage njihova poduzetnikog doprinosa atenskom gospodarstvu, on predlae bolju integraciju stranaca u drutvo (sluenje vojske i u konjanitvu, ukidanje dotadanjih ogranienja u stjecanju vlasnitva) i promicanje njihova useljenja (putem povlastica koje bi imali zatitnici s najveim brojem useljenika). Kse-nofont je izriit u podupiranju useljenja te pravima stranaca. To je poveanje atenskih prihoda. Sljedea mjera je podupiranje trgovine pa u tu svrhu i davanje povlatenog poloaja trgovcima i brodovlasnicima uz povremena gostoprimstva

72 Za analizu Ksenofontova ekonomskog eseja o izlasku Atene iz krize koristimo se nave-denim prijevodom i tekstom Z. Baletia, op. cit. u bilj. 18, str. 1314-1319.

73 Komentirajui Ksenofontov spis, Z. Baleti naglaava njegovu aktualnost. Op. cit. u bilj. 18, str. 1314.

74 Davanje primarnog mjesta poljoprivredi u promiljanju razvoja gospodarstva nije sluajnost. U jednom izlaganju pod naslovom Urgentni zadaci pred hrvatskom agrarnom politikom prije pristupa u Europsku uniju V. Stipeti (Zagreb, 2005.) naveo je da nam povijesno iskustvo govori kako je dinamiki razvoj bilo koje ekonomije bio popraen i podstican brzim razvojem poljoprivrede (cit.).

75 Cit., op. cit. u bilj. 18, I., str. 1314.76 Cit., ibid.

Zbornik PFZ, 57, (6) 1005-1027 (2007) 1023

s poastima za najbolje od njih. Ve tada je Ksenofont uoio vanost dobrog funkcioniranja pravosua u rjeavanju trgovinskih sporova odnosno razvoju gospodarstva i podupiranju poduzetnitva pa kae da bi kod pravednog i brzog rjeavanja sporova koji ne bi odgaao odlazak brodova vei broj trgovaca trgo-vao s Atenom i s veim zadovoljstvom.77 Iako za pojedine mjere nisu potrebni izdatci, ve samo dobro zakonodavstvo i kontrola, za veinu se zahtijevao kapital, ega je Ksenofont bio svjestan te je kao najvee iznenaenje tog plana predloio osnivanje posebnog kapitalnog fonda. Krenuvi od fonda u koji bi graani dobrovoljno davali priloge i plaali namete (takoer i poveane trine i luke pristojbe), a iz kojih bi se isplaivale pomoi siromanima,78 Ksenofon-tova je ideja prerasla u fond u koji bi investirali i stranci, druge drave pa ak i kraljevi, despoti i istonjaki guverneri (!).

Fondom bi upravljala drava te prikupljena sredstva investirala u razne objekte, od stambenih za brodovlasnike i trgovce (blizu luke i mjesta za trgo-vanje), do hotela i izgradnje jake ote trgovakih brodova. Te bi objekte Fond uz osiguranje iznajmljivao pojedincima. Dakako da je i do tada atensko ratno brodovlje, u kojem autor vidi uzor, imalo znaajnu ulogu u atenskoj ekonomiji. Prije svega osiguravalo je put za uvoz ita. No, ovaj put Ksenofont nije raunao samo na doprinose razvijene trgovine, ve i na sredstva koja bi drava dobivala od iznajmljivanja brodova u svom vlasnitvu privatnim brodarima.79 Tako je Ksenofont razmiljajui o nainima namicanja sredstava, tj. kapitala kojim bi drava opet dalje nancirala neke akcije i pomo siromanim graanima, ve tada osmislio model javno-privatnog partnerstva. Takvo njegovo promiljanje, kad se zna da je model nanciranja i ugovaranja javne infrastrukture, tzv. jav-no-privatno partnerstvo vrlo aktualan (tek) danas, ne samo zadivljuje ve i potvruje tezu ovog rada. Dok Velika Britanija ima najdue i najvee iskustvo u primjeni javno-privatnog partnerstva,80 u dravama Europske unije model

77 Ibid., str. 1315.78 Navodno je Eubul 354. g. pr. n. e. bio glavni povjerenik fonda za pomo siromanima

u koji se prema zakonu koji je donesen za njegova mandata automatski slijevao viak prihoda. Baleti istie da se ne radi sluajno o slinosti s Ksenofontovim prijedlogom o zamrzavanju izdataka Atene na predratnoj razini i upuivanju vika u kapitalni fond koji se ipak ograniio samo na pomo siromanima. Vidi op. cit. u bilj. 18, str. 1314.

79 Ibid., III., str. 1316. 80 Tako Marenjak, S., Javno-privatno partnerstvo u RH - zaduenje ili obveze javnog sek-

tora, XLI. simpozij: Financijsko restrukturiranje pro tnog i nepro tnog sektora u Hrvat-skoj, Pula, lipanj 2006. Autor je kao izvore naveo: Davies, P., Eustice, K., Delivering the


nanciranja i ugovaranja javne infrastrukture pod nazivom javno-privatno partnerstvo sve se ee primjenjuje, a potreba za tim modelom radi poveanja uinkovitosti i usluga javnog sektora sve je vea i u Republici Hrvatskoj.81 Iako se smatra da javno-privatno partnerstvo datira iz 18. st.,82 ne moemo ne naglasiti Ksenofontovu ulogu davno prije tog vremena. Uvaavajui miljenje strunjaka za to podruje da JPP u svojoj temeljnoj ideji nosi i bru integra-ciju novih tehnologija, to proizlazi iz injenice da je privatni sektor skloniji upotrebi noviteta nego to je to sluaj u javnom sektoru,83 moemo lako doi do zakljuka o Ksenofontovoj ideji poticanja duha poduzetnitva i kreativnos ti kako to navodi Z. Baleti u svom komentaru tog zanemarenog Ksenofontova djela.84

Posebnu je panju Ksenofont posvetio iskoritavanju rudnika srebra u Lau-riumu u kojima bi drava sama ili uz davanje neke vrste koncesije85 na njih osigurala znatna sredstva jer, kako kae (a ne moemo ne zamijetiti da bi i na naim prostorima takvo razmiljanje bilo pozdravljeno):

Ono to doista moe izazvati uenje je to da drava, svjesna da mnogi privatni pojedinci zarauju na njoj novac, sama ih ne slijedi.86

Iako Ksenofont nije siguran bi li se njegovim prijedlozima osiguralo dovoljno sredstava da bi svaki Atenjanin mogao dobiti uzdravanje na javni troak, on je spreman prihvatiti rizik djelominog neuspjeha jer plan bi trebao dovesti do pozitivnih rezultata i ako se ne provede u potpunosti. Valja uzeti u obzir da provedba plana daje bolje rezultate ako je postupna, prije svega i stoga to e

PPP promise - A review of PPP issues and activitiy, Price Waterhouse Coopers, Novem-ber 2005.

81 Tako Marenjak, S., Skendrovi, V., Vukmir, B., engija, J., Javno-privatno partnerstvo i njegova primjena u Hrvatskoj, Graevinar, 59 (2007), 7, str. 598.

82 Ibid.83 Cit. ibid., str. 604.84 Vidi op. cit. u bilj. 18, str. 1313.85 Danas tzv. koncesijski model uz Private Finance Initiative spada u iskljuivo ugovorni

oblik javno-privatnog partnerstva (JPP). Zelena knjiga o javno-privatnom partnerstvu Europske unije o javnim ugovorima i koncesijama analizira pojavu JPP-a te klasi ci-ra ugovore o JPP-u. Prema njoj, cilj svih oblika ugovora o JPP-u je suradnja izmeu dravnih tijela i privatnih poduzetnika radi osiguranja nanciranja, izgradnje, obnove, upravljanja ili odravanja infrastrukture ili pruanja usluga. Cit. Vidi op. cit. u bilj. 80, str. 598.

86 Cit., op. cit. u bilj. 18, IV., str. 1316.

Zbornik PFZ, 57, (6) 1005-1027 (2007) 1025

sredstva koja trebaju biti prikupljena u fondu pritjecati postupno. Ulaganje u jedno (kue, brodove ili robove) omoguit e dohodak koji se moe upotrije-biti za drugo. Za provedbu plana i razvoj zagovara odranje mira, a cilj mu je ponovo uspostaviti blagostanje i bogatstvo atenskog drutva.

ZAKLJUAK

Gospodarsku sliku Atene odredio je niz faktora (kolonizacija, osvajanje, prenoenje blagajne Atiko-delskog saveza...), od kojih se ine najvanijima promiljene, realne te vremenu i drutvu u tom trenu primjerene gospodarske i politike mjere njezinih voa. Dakako, prirodno bogatstvo Atene (laurijsko srebro, more)87 i sredstva njezinih saveznica (u novcu ili brodovlju) uz rat i pljaku bili su solidna baza za ostvarivanje tih mjera.

Iako je atenska demokracija ostala iskustveni uzor kojem e se Europa u 18. st. vratiti, a utjecaj odreenih gospodarskih grana i subjekata na nastanak i razvoj demokratskih institucija i promjenu dravnog ureenja bio od goleme vanosti, protek vremena od 2 500 godina moe se na prvi pogled initi nepre-mostivim. Pri tome valja uzeti u obzir i miljenja prema kojima se zakonitosti gospodarskog razvitka i faktora koji su na njih utjecali u starom vijeku ne mogu ili mogu tek uvjetno spoznati koritenjem suvremenih ekonomskih pojmova i primjenom istih analiza.88 Unato tome, ovim smo radom zauzeli drugaije stajalite i pozitivno odgovorili na uvodno pitanje.

Naime, iz saznanja o dogaajima koji su neposredno utjecali na razvoj de-mokracije u Ateni, kao i svih onih koji su dijelom atenske povijesti u razdoblju od 6. do 4. st. pr. n. e., proizlazi da su se sudionici tadanjeg drutvenog i eko-nomskog ivota ponaali prema osnovnoj ekonomskoj logici. U prilog takvom stajalitu govore zakljuci do kojih smo doli:

1. Atena je imala dualnu ekonomiju slinu onoj kakvu je opisao A. Lewis za dananje nerazvijene zemlje, pri emu ovdje nerazvijenost potjee prven-stveno iz tehnoloke zaostalosti.

87 Ksenofont e kasnije naglaavati prirodne osobine Atike kao prednosti i rjeenje krize. Vidi Baleti, Z., op. cit. u bilj. 18, str. 1314-1315.

88 Vidi Herak, E., op. cit. u bilj. 3, str. 286. Autor smatra da se zakonitosti gospodarskog razvitka i faktori koji su na njih utjecali uope ne mogu spoznati kroz suvremene poj-move i analize.


2. Koliko god je opasna primjena suvremenih shvaanja o ekonomiji na atenski protokapitalizam, vidi se da je temeljna logika poduzetnikog ponaanja u tom vremenu i prostoru zapanjujue slina dananjoj.

3. Logika politikog ponaanja pod utjecajem je odnosa politike i ekonomije. Demokracija u kojoj toliki broj gradske sirotinje ima politika prava nuno vodi do potrebe voenja socijalne politike. Otuda i neke mjere Solona, Kli-stena ili Perikla, pa i Ksenofontov prijedlog za poseban fond iz kojeg bi se nancirali siromani graani. Veliki dravni izdatci navodili su na agresiju i pljaku. Vojna mo Ateni je i vie od demokratskog ureenja garantirala privredni razvoj. Pojedine drutvene grupe ponaale su se pak, u skladu sa svojim ekonomskim interesima, a prostor njihova djelovanja osiguravala je politika mo.

A ako i uz navedeno postoji dvojba o tome jesu li se ve u antiko doba ispoljavale ekonomske zakonitosti i na koji nain, treba se samo prisjetiti iznenaujue modernih Ksenofontovih prijedloga u pogledu sprege drave i poduzetnika odnosno osnivanja kapitalnih fondova za zadovoljavanje javnih potreba. Njima se moe uspjeno premostiti vrijeme od 2 500 godina.

Summary

Zrinka Erent-Sunko *

ECONOMY AND ENTREPRENEURSHIP IN THE CLASSICAL PERIOD ATHENS IN THE PERIOD OF DEMOCRACY

The article explores the economic behavior and operation of economic logic in Classical Athens which can easily be compared to modern states mostly because of the operation of its representative bodies and its democratic organization of government. Economy and entrepreneurship are often discussed today, but solutions to related problems are seldom found in history. With their surprising modernity, economic measures undertaken by state institutions (e.g. Solons reforms) and Xenophons plan of economic reform entail-

* Zrinka Erent-Sunko, Ph. D., Higher Assistant, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg marala Tita 14, Zagreb

Zbornik PFZ, 57, (6) 1005-1027 (2007) 1027

ing alliance between the state and entrepreneurs in Athens, not only provide a historical bridge, but can also con rm the authors hypothesis that economic laws were followed at the time, and that economic logic was operative in the actions of people, state and economy as a whole.

Key words: economy, agriculture, crafts, trade, dual economy, protectionism, entre-preneurship, public-private partnership

Zusammenfassung

Zrinka Erent-Sunko **

WIRTSCHAFT UND UNTERNEHMERTUM IN DER ANTIKE- ATHEN IM ZEITRAUM DER DEMOKRATIE

Diese Arbeit untersucht wirtschaftliches Handeln und konomische Logik im an-tiken Athen, das vor allem aufgrund des Wirkens der reprsentativen Organe, d.h. der demokratischen Ordnung am leichtesten mit den modernen Staaten zu vergleichen ist. Wirtschaft und Unternehmertum sind heutzutage ein prominentes Thema, doch fr die damit verbundenen Probleme hat die Geschichte selten Lsungen anzubieten. Die von staatlichen Behrden in der Wirtschaft durchgefhrten Manahmen (etwa die Reformen Solons) und der Plan der wirtschaftlichen Erneuerung (Xenophon), der in Athen auch die Verkoppelung von Staat und Unternehmer vorsah, bilden mit ihrer erstaunlichen Modernitt nicht nur eine historische Brcke, sondern knnen wohl auch die These dieser Arbeit sttzen, dass nmlich die Denkweise der Menschen schon damals im Einklang mit konomischen Gesetzmigkeiten stand und dass in der Ttigkeit von Mensch, Staat und Wirtschaft die konomische Logik ihre Wirkung entfaltete.

Schlsselwrter: Wirtschaft, Landwirtschaft, Handwerk, Handel, duale konomie, Protektionismus, Unternehmertum, ffentlich-private Partnerschaft

** Dr. Zrinka Erent-Sunko, Ober-Assistentin an der Juristischen Fakultt in Zagreb, Trg marala Tita 14, Zagreb

Documents

Atena u Razdoblju Demokracije