SVEUILITE U RIJECI

SVEUILITE U RIJECIFILOZOFSKI FAKULTET U RIJECIODSJEK ZA KROATISTIKU

AUGUST STRINDBERG: GOSPOA JULIJA

Seminarski rad

Kolegij: Svjetska knjievnost od predromantizma do simbolizmaNositeljica kolegija: prof. dr. sc. Danijela Bai-KarkoviAsistent: Dean Duri, prof.Studij: jednopredmetni preddiplomski studij hrvatskog jezika i knjievnostiStudentica: Antonija Pavli

U Rijeci, 10. lipnja 2013.SADRAJ

1O PISCU AUGUST STRINDBERG12RAZDOBLJE NATURALIZMA23SADRAJ DJELA44OSNOVNO O DJELU85LIKOVI96IZVOENJE NA POZORNICI117ANALIZA DJELA127.1Teme127.2Vrhunac drame147.3Simbolizam u drami147.4Ironija u drami i zato Jean ohrabruje samoubojstvo157.5Zato je Gospoica Julija naturalistika drama?158ZAKLJUAK17

POPIS PRILOGA

Slika 1 August Strindberg1Slika 2 Englesko izdanje knjige8Slika 3 Englesko izdanje knjige8

O PISCU AUGUST STRINDBERG

Johan August Strindberg roen je u Stockholmu 22. sijenja 1849, a umro u istome gradu 14. svibnja 1912. godine. Bio je ugledni vedski knjievnik, slikar i fotograf. Slovi kao jedan od najpoznatijih vedskih dramatiara, ali i najplodniji, budui da je objavio gotovo sedamdesetak svezaka sabranih djela. Smatra se, takoer, i tvorcem modernog kazalita. Bio je anarhist, ivio je izvan domovine, bavio se raznim zanimanjima, iskazivao interes za alkemiju te je patio od manije proganjanja.

Slika 1 August StrindbergSvakako valja spomenuti Strindbergov odnos sa enama. Bio je oenjen trima: Siri von Esseb, Friedom Uhl i Harriet Bosse, ali njegov je odnos prema enama (openito) bio u najmanju ruku problematian - od razmiljanja da ene i mukarci imaju ista prava do mizoginih stajalita (bolesna mrnja mukarca prema enama) u drugim djelima.

Pisao je romane, novele, kratke prie, pjesme, kritike i pisma, ali najveu vrijednost i slavu stekao je dramama (posebno naturalistikim), od kojih je posebno znaajna upravo Gospoica Julija (vedski: Frken Julie). Toj drami prethodi, naime, Predgovor (vedski: Frord) - znaajan manifest naturalizma. S druge strane, primjerice, drame Igra snova ili pak Sablasna sonata smatraju se preteom ekspresionizma; pisao je, dakle i karakteristikama ekspresionizma, s elementima mistinog i okultnog.

Uzori su mu tijekom ivota bili raznoliki, od Nietzschea i Swedenborga do Shakespearea, a opus mu se moe saeti u tri tematska pravca: kriza u suvremenom drutvu (to podrazumijeva odnos izmeu mukaraca i ena, obiteljske probleme, moral, hipokriziju, industrijalizaciju i urbanizaciju..) povijesne teme (tematizirane prvenstveno u povijesnim dramama o vedskim vladarima i znaajnim povijesnim linostima) misticizam i okultizam (gdje je okrenut duhovnim vrijednostima te promiljanju o ivotu i smrti)RAZDOBLJE NATURALIZMA

Izraz naturalizam dolazi od rijei naturalis, to znai prirodan. Ovaj je knjievni pravac vremenski odreen od 1870. do 1890, a njegovi predstavnici zastupaju takozvanu "estetiku runoe" (otkrivanje bolesti drutva kako se bi se ono lake izlijeilo).

Teoretiar naturalizma francuski je romanopisac Emile Zola, koji u predgovoru svojega romana Therese Raquin daje sljedee osobine naturalizma:

pisac mora biti istraiva, promatra; mora opisivati fotografskom tonou pojedinac je rezultat drutvene sredine (po teoriji Hippolytea Tainea) i naslijea (po Darwinu), a pokree ga bioloka motivacija - nagoni treba prikazivati mase, a ne pojedinca, fotografskom tonou pisati objektivno, a ne subjektivno

Najznaajniji predstavnici naturalizma:

Italija: Verga Njemaka: Hauptmann (drame) Rusija: Gogolj (komedija Revizor) vedska: August Strindberg (drama Gospoica Julija) Francuska: Emile Zola, Guy de Maupassant, braa Goncourt

Naturalizam se javlja u Francuskoj, odakle se dalje prenosi po Europi. Na razvoj ovoga pokreta utjee razvoj prirodnih znanosti (Darwinova Teorija evolucije) te uenje francuskog znanstvenika Hippolytea Tainea i njegove teorije sredine ili miljea.

Naturalisti u knjievnost unose znanstvene metode nastojei biti objektivni promatrai i eksperimentatori - to su metode opservacije i eksperimenata. Teme su sljedee: socijalna i moralna izopaenost, drutvene bolesti, problemi zloina, teak poloaj radnike klase, socijalna bijeda, poroci...

Naturalisti se nazivaju "inenjerima ljudskoga drutva" - "Na ivim tijelima obavljam analitiki posao koji kirurzi obavljaju na leevima" - izjava Emila Zole (osnivaa naturalizma i tvorca eksperimentalnog romana) u romanu Therese Raqin, koji prikazuje razarajue djelovanje zloina na ovjekovu psihu.

Ostale karakteristike naturalizma:

ogoljena reenica bez emocija/stava duhovni ivot sveden na mehanizam materije izuavanje ljudskih postupaka i reakcija esti sablanjivi razvratni i amoralni likovi i motivi ovjek kao organizam bez nadgradnje morala, svijesti, konvencija, kulture posebno naglaavanje genetike i nagona

Kratko o ekspresionizmu:

Kljuni pojam ekspresionista u knjievnosti bila je rije "krik", koritena kako bi doarali uase Prvog svjetskog rata. Osim individualizma i iznoenja unutarnje ekspresije, vane odlike ekspresionizma bile su izraena simbolika, dominantno koritenje boja i njihovo specifino znaenje, racionalizacija i "suavanje" izraza, ali i uvoenje odreenih jezinih promjena koje su bile (u veem segmentu) karakteristine i za ostale avangardne pravce (futurizam, nadrealizam, dadaizam).

SADRAJ DJELA

Drama "Gospoica Julija" Augusta Strindberga zbiva se u Ivanjskoj noi 23. svibnja 1894. (no prije jednog od najvanijih i najsveanijih blagdana u vedskoj) u malom vedskom gradiu, na imanju oca gospoice Julije.

Sluge na grofovu imanju imaju tradicionalnu godinju zabavu, a u kuhinji 35-godinja kuharica Kristina stoji kraj tednjaka i radi. U sobu ulazi tridesetogodinji sobar Jean i odlae par visokih jahaih izama koje mora polirati za grofa. Upravo se vratio sa eljeznikog kolodvora, gdje je odveo grofa na putovanje roacima koji ive u blizini. Jean sjeda na jedan kraj bijelog stola od borovine i poinje raspravljati o ponaanju gospoice Julije, dvadesetpetogodinje grofove keri, koja se sa slugama zabavlja i plee.

Jean nastavlja: kada je parkirao koiju, otiao je do hambara i vidio gospoicu Juliju u igri sa umarom; no kada ga je vidjela, potrala je k njemu i zamolila ga za valcer. Jean izjavljuje kako je nepristojno od takve dame da plee sa slugama. Dok kuha, Kristina napominje kako se gospoica Julija ponaa udno od kada je grofov odvjetnik raskinuo zaruke s njom. Jean otkriva kako je svjedoio samome incidentu koji je uzrokovao prekid.

Pria o tome kako ih je vidio kada su jednu veer stajali kraj hambara i gospoica ga je trenirala, kako to ona kae - tjerala ga da skae preko korbaa (jahai koni bi od jednog komada ili spleten), kao psa. On je skoio dva puta i oba puta dobio udarac, no trei joj je put uzeo korba iz ruku, potrgao ga u tisuu komada i nestao.

Kristina posluuje Jeana s bubregom koji je izvukla iz teleeg peenja (njegova najvea poslastica). Kada se ali da nije zagrijala njegov tanjur, ona ga njeno povue za kosu, od ljubavi. Kristina mu prigovara: teko onoj koja ga bude imala za mua, a on joj na to odgovara da bi bila sretna kada bi imala nekoga poput njega (njihov razgovor zapravo implicira da zaista imaju razumijevanja koje ih obvezuje na brak).

U trenutku kada Kristina pije pivo, a Jean vino, u prostoriju ulazi gospoica Julija i ponovo pita Jeana eli li plesati s njom. Iako ju Jean upozorava da ne bi trebali plesati zajedno - jer e ljudi stei pogrean dojam - ipak to uini. Dok razgovaraju, on joj kae jednu, dvije rijei na francuskom, a kada se ona iznenadi, objanjava joj da je nauio neto jezika radei kao sommelier u vicarskoj.

Kristina, u to vrijeme, zaspi na stolici kraj tednjaka. Gospoica Julija Jeana upita za pie, a kada joj on odgovori da ima samo piva, ona kae da ima "prost ukus" i vie voli popiti pivo negoli vino. Potom zajedno popiju pivo. Ona ga natjera da joj nazdravi, a zatim ga hrabro pita da joj poljubi cipelu, a zatim i ruku. Kae mu da je zgodan, a njezino koketiranje ga uzbuuje. No, kada ju pokua poljubiti, udari ga po uhu. Njezino razigrano ponaanje - as je odvana, as plaha - opasno je, kae Jean. On je samo ovjek. A i to e ljudi rei? Dok polira grofove izme, Jean ju ponovno upozori o tome to bi bilo kada bi je vidjeli sa slugom.

Nakon to Kristina ode u krevet, gospoica Julija upita Jeana je li ikada bio zaljubljen. On kae da ustvari jest i to u gospoicu Juliju. Objanjava joj da ju je vidio kada je bio dijete i "zalutao" na imanje njezina oca (bio je sin seljaka, ivio na farmi sa sedmero brae i sestara, koja je gledala na grofov park). Nastavio je rekavi kako je sljedee nedjelje obukao najbolju odjeu i otiao u crkvu, samo kako bi ju ponovno vidio tamo.

U tom trenu, sluge koje su slavile Ivanjsku no dolaze prema kui pjevajui, vidno pijani. Jean govori gospoici Juliji da ju ne smiju vidjeti s njom. Ako to uine, kae, bit e izgubljena. Poziva ju u svoju sobu, rekavi kako e zakljuati vrata tako da nitko ne moe ui, a ona prihvati njegovu ponudu.

Kasnije, nakon to su sluge otile, Jean i gospoica vrate se u kuhinju, koja je sada u rasulu. Gospoica postaje blago paranoidna, vjerujui Jeanu, koji je tvrdio da sluge znaju kako su ona i Jean bili zajedno. Iz njihova je razgovora jasno da su bili seksualno intimni u Jeanovoj sobi. Jean je upita: "Smatrate li da je mogue ostati ovdje"? Ona na to odgovara: "ne, naravno", ali pita se gdje mogu ii.

Jean sugerira da pobjegnu na jezero u sjevernu vicarsku, gdje e otvoriti hotel, a ona e biti "ljubavnica svemu". Jo se vie zagrijavi za Jeana, kae mu da ju za poetak zove jednostavno Julija, ali on kae da to ne moe jer je jo uvijek grofov sluga. ivahno raspravljaju o njegovoj ideji o hotelu, sve dok on ne otkrije da gospoica ne moe financijski poduprijeti taj "pothvat". Sada kae kako im je plan propao.

Gospoica Julija pone histerino plakati i kae da se ne moe suoiti s onima na imanju, koji sada znaju za njezin seksualni susret - oni e rei to i grofu. Kleei, sklopi ruke u molitvu i uzvikne: "Boe koji jesi na nebesima, napravi da bude kraj ovog bijednog ivota. Izvuci me iz prljavtine u koju tonem. Spasi me, spasi me!"

Jean kae da joj je ao gospoice, ali isto se tako odrie svoje prijanje izjave o tome kako je voli. Priznaje samo kako je jednom imao "iste prljave misli kao i svi djeaci". Raspravljaju i vrijeaju jedno drugoga, ali Jean ju pobjeuje u raspravi govorei joj da je on superioran nad njom, da je u ovom sluaju ona sluga. Kae da se ona eli samo zatititi sramote uvjeravajui se da ga voli. Ipak, opet poinje priati o bjeanju s njom. To oivljava njezinu nadu za bijeg od sramote; dok pije vino, govori mu o svojoj prolosti "tako da se dobro, do kraja poznajemo prije nego to zaponemo zajedniko putovanje".

Gospoica nastavlja govorei da je njezina majka, koja roenjem nije bila aristokratske krvi, vjerovala u prava ena i njihovu neovisnost. Otkrila je da ju majka nije eljela roditi, a kada ve je, htjela ju je uiniti "djetetom prirode" i nauiti svemu to treba znati jedan djeak, kako bi bila primjer da ena moe biti ravnopravna mukarcu.

Bila je odjevena u muku odjeu, uila uvati konje, ali nije smjela ii u kuhinju. Morala je timariti i sedlati konje, ii u lov, a katkad je pokuavala i obraivati zemlju. A na farmi su, prema majinu uputstvu, mukarci radili enske, a ene muke poslove - rezultat toga bio je da je imanje polako poelo propadati i postali su predmetom podsmjeha cijele okoline.

Na koncu se njezin otac probudio iz svoje opinjenosti i pobunio protiv takvog stanja stvari, tako da se sve izmijenilo prema njegovoj elji. Majka se iznenadno razboljela (ne zna se od ega), teko patila od greva, sakrivala na tavanu i iza drvea u vrtu te ostajala po cijelu no vani. Uto se dogodio veliki poar - kua, privredne zgrade i tale, sve je izgorjelo i to pod okolnostima koje su nagovijetavale zloglasnu paljevinu, jer se nesrea dogodila dan poslije isteka osiguravajueg etverogodinjeg roka, a premija koju je njezin otac poslao zadrana je nemarnou glasnika, tako da nije na vrijeme stigla.

Gospoica nastavlja govoriti: "Od majke sam naila sumnjati u mukarce i mrziti ih te samo joj se zaklela da nikada neu postati rob mukarcu." Nastavlja piti, a tada izraava duboko aljenje za svoju intimu sa Jeanom: "O, kako alim to sam uinila. Kako alim! Kada bi me barem volio." Kao odgovor na to Jean ponovno mijenja miljenje - odbija pobjei s njom, ali joj umjesto toga savjetuje da sama napusti zemlju. Ona odlazi iz prostorije kako bi uzela novac za putovanje i odgovarajuu odjeu.

Sada je ve rano jutro. Kristina ulazi u kuhinju odjevena u odjeu za crkvu. Objavi kako planira napustiti grofovu slubu u listopadu te sugerira Jeanu da bi mogao otii s njom i dobiti posao kao domar ili moda glasnik u vladniom uredu. Podsjea ga, usto, da je pristao ii s njom u crkvu. Potom se vraa u svoju sobu kako bi donijela Bibliju.

Nekoliko trenutaka kasnije, gospoica Julija vraa se nosei putnu odjeu i kavez za ptice, rekavi da ne moe ostaviti svog ljubimca. Kada spomene da ima neto novca, Jean kae da e nakon svega ipak ii s njom. No, moraju otii odmah, prije nego to se vrati grof. No, Jean joj kae kako pticu mora ostaviti. Gospoa je tuna zbog tog prijedloga i kae da e radije pustiti pticu Jeanu da je ubije. Bez oklijevanja, Jean uklanja pticu iz kaveza, dohvaa sjekiru i bez ikakva osjeaja ubija ivotinju. Taj je ok previe za gospoicu.

Poinje vritati: "Ubij i mene! Ubij me! Vi, koji tako lako moete uzeti ivot nevinom stvorenju. Mrzim vas i prezirem. To je krv izmeu nas. Proklet bio as kada sam vas prvi put vidjela. Proklet bio as kada sam dola na svijet!"

Ulazi Kristina i Jean odlazi u drugu sobu kako bi se obrijao. Kada gospoica Julija pita Kristinu da joj pomogne - ak i poe s njom 'vidjeti svijeta' - Kristina je ravnoduna. Kada Jean kae Kristini da ipak ne ide s njom u crkvu, ona odlazi.

Kui se vraa grof i ulazi kroz drugi ulaz. Pozvoni na zvono koje je povezano s kuhinjom, a Jean se javlja i prima naredbu da mu donese kavu i njegove izme. Gospoica Julija se pita to uiniti, a Jean prvo kae da ne zna, a potom da zna. "Kao ovo?", kae gospoica uzimajui njegovu britvu. Nekoliko trenutaka kasnije, gospoa Julie poini samoubojstvo.

OSNOVNO O DJELU

Izvorni nazivFrken Julie

anrnaturalistika drama (tragedija)

Godina nastanka1888. g.

Godina objaveKopenhagen, 1889. (Joseph Seligmann)

Prvo izvoenje1889. g.

Jezikvedski

Broj inovajedan

Mjesto radnjeimanje grofa, oca gospoice Julije

Vrijeme radnjeIvanjska no, 1894. g.

1

Slika 2 Englesko izdanje knjige

Izvor: www.kobobook.comSlika 3 Englesko izdanje knjige

Izvor: www.antikvarijat-phoenix.com

LIKOVI

Gospoica Julija:

Dvadesetpetogodinja grofova ki, tragina junakinja djela. Mrzi mukarce (zbog majina utjecaja) i vjeruje kako je njezin poloaj na imanju ini superiornom slugama. Ipak, njezini instinktivni seksualni porivi bacaju je u naruje sobara Jeana, koji je sve to prezire - mukarac i ponizni sluga.

Strindbergov predgovor Gospoici Juliji zapravo oznaava njegovu interpretaciju djela, a kada autor napie predgovor, to je samo dokaz njegove emocije, filozofije i namjera. U predgovoru Strindberg pie o tome to motivira gospoicu Juliju: "majini uroeni instinkti, pogreno odgajanje od strane oca, njezina vlastita priroda, a i utjecaj njezina zarunika na 'slab' mozak." Takoer navodi odsutnost oca, injenicu da je ena i da ima menstruaciju - senzualni ples i cvijee te konano, mukarac. Strindberg je zainteresiran za psihologiju, i ovaj popis njegova je dijagnoza onoga za to smatra da je bolest gospoice Julije.

Gospoicu je odgajala majka feministkinja, koja prezire mukarce i Julija im se naizmjenino gadi i privlae ju. Uasnuta je seksa, ali spremna lascivno koketirati. Njezina mrnja prema mukarcima vodi ju do elje da joj budu sadistiki robovi. Na koncu je drama vie od svega mazohistina - Julije prieljkuje vlastiti slom, a i Strindberg ju djelomino krivi za pad. Julija se predaje Jeanu, koji je djelomino oinska figura, molei ga na neki nain i da ju spasi i "slomi" (u smislu da ga zavodi i trai da ju seksualno iskoristi). Moe se raspravljati o tome da je lik gospoice Julije i njezina sudbina otkrivaju Strindebrgove mizogene fantazije.

Sobar Jean:

Tridesetogodinji grofov sobar. Iako je sluga, pametan je i elokventan, a svoj govor moe obogatiti i nekim francuskim frazama, koje je nauio kada je radio kao sommelier u vicarskoj. Jean predstavlja niu klasu kasnog 19. stoljea u svijetu koji je odbacivao klasne razlike i doputao "niima" postajanje ravnopravnima s "visokima" i monima. Kada ga gospoica namami svojim arima, poziva ju u svoju sobu i tu se rue granice drutvenih klasa.

9

Jean sanja rasko, nejasno sanjarei da e jednoga dana otvoriti hotel i postati poput grofa, Julijina oca. Ipak, tijekom drame ostaje podinjen, sluga. Jean zamilja Juliju u poniavajuim fantazijama te prestaje biti pokorni sluga te se promie u sadistu koji uiva u Julijinoj propasti. Unato mnogim obratima meu njima, kraj drame udruuje ih u pokoravanje autoritetu grofu, autoritetu oca i gazde.

Kristina:

Tridesetpetogodinja kuharica. Kroz njezine interakcije s gospoicom i Jeanom, vidi se kako im pomae definirati ih i osvijetliti njihove motive. Kristina prihvaa svoju ulogu sluge i ne pokazuje nikakve znakove da se eli uzdii izvan svoje klase.

Majka gospoe Julie:

ena koja je odgajala gospoicu Juliju da mrzi mukarce (ne pojavljuje se na pozornici) - o njoj se pria u prolom vremenu, dakle preminula je.

Grof: otac gospoice Julije (ne pojavljuje se na pozornici)Grofov odvjetnik: ovjek koji je raskinuo zaruke s gospoicom (ne pojavljuje se)Sluge: ne pojavljuju se na sceniDiana: pas gospoice Julije koji joj je postao "nevjeran"Serena: gospoicina ptica

10

IZVOENJE NA POZORNICI

Strindberg daje specifine upute o tome kako postaviti pozornicu za izvoenje Gospoice Julije, zato da bi imala autentian izgled. Posue, primjerice, mora biti od bakra, eljeza i kositra, a stol na kojem sluge jedu napravljen je od bijelog bora. Nema izmjena scena ni prekida, no Strindberg ukljuuje dvije prijelazne scene: pantomimu i ples.

U pantomimi se grofova kuharica Kristina nalazi sama na pozornici obavljajui kuhinjske poslove, istom sluajui violinu koju svira netko vani, kovre kosu te mirie i preklapa maramicu koju je iza sebe ostavila gospoica Julija.

U plesu, koji Strindberg naziva balet, sluge koji slave Ivanjsku no ulaze u kuhinju dok su gospoica Julija i Jean u njegovoj sobi. Sluge na stolu ostavljaju spremnike piva i viskija te pleu i pjevaju. Strindberg usmjerava da ne bi trebalo biti nikakvih svjetla na pozornici te da bi glumci trebali nositi malo ili nimalo minke.

11

ANALIZA DJELA

Teme

1. Pokuaj ene da bude ravnopravna s mukarcima (obavlja njihove poslove), nakon ega kao rezultat slijedi njezina propast

Gospoica Julija prvo naredi svome zaruniku da izvodi glupe trikove, poput psa te ga tako izgubi. Tada prijee zabranjene socijalne i seksualne granice te zavrava izgubivi ivot od "ruke" vlastite histerije, paranoje i panike.

U predgovoru Strindberg opisuje svoju junakinju, gospoicu Juliju, kao enu sa slabim i izopaenim mozgom. U drami, pak, Jean komentira Julijino luako ponaanje. Gospoica je bolesna, a ta bolest osuuje ju na unitenje. Strindberg je bio zainteresiran za psihologiju pa u drami pronalazimo detaljno opisivanje Julijine patologije.

Relevantna su dva psiholoka pojma iz Strindbergova vremena: histerija i enski mazohizam. Histerija se povijesno smatra enskom boleu, a u kasnom 19. stoljeu bila je definirana kao bolest koja "pada" na enu kada ona ne uspijeva ili odbija prihvatiti svoje seksualne elje i ne postaje seksualnim objektom. Moe se iitati kako je Strindberg vjerojatno elio da itatelji Julie promatraju kao histerinu, jer njoj se mukarci istodobno gade i privlae ju, i u seksualnom smislu i drugim.

Strindberg, u strahu u ranog europskog feminizma, Julijine probleme pripisuje majci, koja je vjerovala u jednakost spolova i zaista mrzila mukarce. Takoer krivi prvotno odsutnog oca, koji na njezin odgoj nije imao uinka. Julija je od majke naslijedila mrnju prema mukarcima, pa tako pokuava "istrenirati" svog zarunika te sanjari o unitenju mukoga roda.

Osim sadizma (zadovoljstva u tuoj boli), drama je "zainteresirana" za Julijin mazohizam (zadovoljstvo u vlastitoj boli) izriito identificiran kao enstveni. Kada Julie predloi samoubojstvo, Jean izjavljuje kako on nikada to ne bi mogao uiniti te da je razlika meu 12

spolovima ta da mukarci nisu mazohisti, a ene jesu. Julie je tako ivot skonala pokorivi se zapravo Jeanovoj volji, a Jean je - kako doznajemo u zavrnoj sceni - ostao vjeran grofu.

2. Polagano ruenje stoljetnih barijera izmeu aristokracije i nie klase

Gospoica Julija zbunjena je u vezi svojeg drutvenog i kulturnog identiteta; prisustvuje zabavi koju organiziraju sluge, pije pivo umjesto vina i seksualno se podaje slugi Jeanu. Jean ui francuski, pije vino, pria o kupnji titule kako bi podigao svoj drutveni status i ponekad gospoicu tretira tako da joj je superioran. Ali i on pokazuje odreenu dozu zbunjenosti o svojoj ulozi, koja se pokazuje njegovom spremnou da preuzme komande od grofa. Kuharica Kristina ne iskae iz svoje tradicionalne uloge sluge.

3. Mukarci i ene su iva stvorenja; ponekad djeluju impulzivno kao rezultat nasljednih i okolinih utjecaja.

Gospoica Julija, kao i Jean, s vremena na vrijeme djeluju nepredvidljivo, to u jednome trenu sugerira odreeni tijek radnje, ali ga drugom porie, pobija.

4. Svaki ovjek je psihiki i fiziki kompleksan

esto nije jasno koji motiv pokree osobu u bilo kojem trenutku. Je li to pouda koja motivira Jeana da pozove Juliju u svoju sobu? Ili ju eli "spustiti" u niu klasu, slabiji socijalni "razred"? Je li to okrutnost? elja za dominacijom? Da li se gospoica Julija eli ubiti zbog straha od svoga oca ili je to uinila jer joj je ponos bio ranjen, zbog usamljenosti ili osjeaja nemoi u mukom svijetu?5. Samo najjai preivljavaju

Za razliku od Jeana i Kristine, gospoica Julija ne uspijeva se prilagoditi okolnostima u kojima, u konanici, ima malu ili nikakvu kontrolu. Ovo je Darwinov motiv, koji je skladu sa Strindebrgovim knjievnim naturalizmom.

13

Vrhunac drame

Dva su vrhunca u drami Gospoica Julija. Prvi je kada gospoica prihvati Jeanov poziv u njegovu sobu (njihov razgovor kada se kasnije vrate indicira na to da su imali seksualni odnos). Ipak, budui da Strindberg taj in ne prikazuje na pozornici, to se tehniki ne moe smatrati vrhuncem. Prema tome, vrhunac je ipak Julijina odluka da ide u sobu - koja je prekretnica u drami. Vrhunac dogaaja moe, ipak, biti i kada gospoica Julija uzima Jeanovu britvicu i poini samoubojstvo. Po mom miljenju vrhunac je Julijina odluka da ode u sobu, jer je od toga dogaa sve krenulo nizbrdo.

Simbolizam u drami

Diana, pas gospoice Julije, moe simbolizirati samu gospoicu (s drugim psom na imanju, mopsom dobila je tence). Diana tako simbolizira Juliju, aristrokratkinju, a mops Jeana, slugu, dok parenje pasa takorei nagovjetava seksualni odnos Jeana i gospoice Julije.

Drugi simbolizam: kada Kristina u kuhinju kuha neku "avolsku pogan" za psa te objanjava Jeanu da ju je gospoica to traila da bi "prekinula" neroeno potomstvo Diane i mopsa. To simbolizira jednostavan nain koji gospoica na koncu trai kako bi prevladala sram svoga ina, seksualnog susreta sa Jeanom.

Dalje moemo spomenuti situaciju u kojoj gospodina Julija trai od svoga zarunika da skae preko korbaa. Ova akcija simbolizira njezinu elju da dominira nad mukarcima (majka ju je nauila da prezire muki rod). Kada Jean, pak, pije vino, pije Claret - a to simbolizira viu klasu, u koju on eli dospjeti.

Vino i pivo - gospoica pije pivo, pie nie klase, ali i vino, pie gornje klase, a to simbolizira njezinu zbunjenost - ona jo trai osobni identitet, trai sebe. Njezina je majka iz nie klase, a otac iz vie klase - grof.

Kristina mirie rupi koji je zaboravila gospoica, a zatim ga preklapa - te akcije simboliziraju njezinu znatielju o vioj klasi (miris) i njezino prihvaanja svoga statusa kao sluge. Kavez za ptice, pak, simbolizira Juliju, koja je zarobljenik svog naslijea i okoline. 14

Jeanovo ubijanje ptice sa sjekirom zato nagovjetava i smrt gospoice, koja je poinila samoubojstvo Jeanovom britvicom.

Grof se ne pojavljuje na sceni, ali kada se vraa s posjeta rodbini, pokazuje svoj autoritet - to je simbolizirano njegovom zvonjavom, na koju gospoica i Jean moraju odgovoriti.

Britvica kojom se Jean brije i gospoica ubija, pak, jest muki instrument koji simbolizira fatalnu mo mukaraca nad Julijom. Na koncu, ivotinje (pas i ptica) simboliziraju samu gospoicu. Diana koja se pari s mjeancem, mopsom, predstavlja Julijin seksualni odnos sa Jeanom, slugom. Jean kasnije ubija pticu, a njegova je britvica s kojom se Julija ubija.

Ironija u drami i zato Jean ohrabruje samoubojstvo

Gospoica Julija kae kako je njezina majka snano vjerovala u enska prava i samostalnost. Meutim, ona se u drami pojavila kao tiranin, isto kao i mukarci koje je prezirala i uila gospoicu da radi isto, odnosno mrzi muki rod ironija.

Relevantno je postaviti pitanje zato Jean zapravo potie gospoicu da poini samoubojstvo? Iako je to otvoreno za razne interpretacije, ini se na prvi pogled kako Jean - koji se pokazao domiljat i inteligentan - brine da e grof saznati za njegov seks sa gospoicom i otpustiti ga. Kako bi spasio svoj posao, Jean ohrabruje jedinog svjedoka toga ina da se ubije. Potvrda toga da Jean planira ostati kod grofa na imanju, a ne prihvatiti Kristininu ponudu da odu negdje i ponu novi ivot - javlja se u jednoj od zavrnih scena predstave, kada pokorno odgovara na grofove narudbe da mu donese izme i kavu.

Zato je Gospoica Julija naturalistika drama?

U naturalizmu glavne "snage" koje oblikuju ljudska bia jesu naslijee i okolina. Drugim rijeima, ovjek djeluje uglavnom uroenim instikntima koji utjeu na ponaanje u kombinaciji (a nekad i suprotno) s utjecajima okoline (ekonomije, drutva, kulture i obitelji). Gospoica Julija, tako, dijelom se vodi uroenim instinktima za mukim drutvom, a dijelom okolinom, odnosno majkom koja joj je nametnula mrnju prema mukarcima. Prema tome, ona za Jeanom istovremeno udi i prezire ga, to u njoj izaziva dubok unutarnji konflikt.15

Stridnberg je u svojoj drami, moe se rei, elio pokazati da ljudska bia nemaju slobodnu volju ili je imaju vrlo malo - jer su naslijee i okolina toliko snani u odreivanju tijeka ljudskog djelovanja. Takoer, nasluuje se kako ljudska bia nemaju duu, a vjera i moral su nebitni (Strindberg je bio ateist kada je napisao gospoicu Juliju, a kasnije se preobratio na kranstvo i to pod utjecajem djela Emanuela Swedenborga).

Knjievni rad trebao bi predstavljati ivot tono onakav kakav jest, bez pretjerivanja, prodika, presuda i uljepavanja - dakle objektivno. U tom pogledu, naturalizam je srodan realizmu. Meutim, naturalizam ide dalje od realizma u smislu da predstavlja detaljniju sliku svakodnevnog ivota. Dok realist izostavlja nebitne detalje kada opisuje odreenu scenu, naturalistiki pisac ih uglavnom ukljuuje. eli da scena bude to je mogue "prirodnija" i pokuava biti mukotrpno objektivan i smiren. Radije nego da manipulira likovima kao lutkama, naturalistiki pisac voli ih promatrati kao da su ivotinje u divljini te zatim izvijestiti o njihovim aktivnostima. Konano, naturalizam pokuava dijalog predstaviti kao svakodnevni govor. Umjesto stavljanja "neprirodnog" govora u usta likova, nastoje iznai naine govora ljudi u odreenom vremenu, prostoru i situaciji.

Drama Gospoica Julija jest tragedija, jer gospoica na kraju umire, odnosno poini samoubojstvo. Meutim, to ipak nije klasina tragedija. U pravim tragedijama lik obino tragino strada zbog loe ili nikakve moralne prosudbe, odnosno morala, dok je Julijina tragina smrt rezultat neodoljivih sila (naslijee i okoli) koje djeluju na nju. Moe se raspravljati o tome grijei li u seksualnom inu sa Jeanom, odosno prelazi drutvenu i seksualnu granicu.

16

ZAKLJUAK

Drama Gospoica Julija okirala je rane recenzente sa svojim iskrenim i neposrednim opisivanjem seksualnosti. Premda je privatno izvedena godinu nakon objave, 1898. u Kopenhagenu, u velikom je dijelu Europe bila zabranjena, a u Strindbergovoj domovini nije izvedena sve do 1939. godine. Drama je ubrzo stekla veliku popularnost i opeprihvanost u takozvanom "kazalinom podzemlju", a premda je uspjeh doao malo sporije, do ranog 20. stoljea ipak je postala vaan aspekt moderne drame.

Toliki je ok u to doba drama izazvala ne samo zbog iskrenog porteta seksualnog odnosa, ve i iz razloga to je seks oito prikazan odvojeno od pojma ljubavi. Ideja o odnosu temeljenom iskljuivo na poudi bila je u to vrijeme skandalozna i dovoljna da izazove cenzuru; a to je u stvari koriteno samo kako bi iniciralo probleme, jer sam in nije prikazan na pozornici.

Strindbergova drama fokusira se na propast aristokratkinje gospoice Julije, koja ne pripada ba u svoje druvo (u predgovoru ju autor naziva "mukomrzaka poluena"). Julija se buni protiv ogranienja koje ima kao ena, ali i kao pripadnik vie klase. Od poetka drame njezino je ponaanje takvo da se udaljuje od svoje klase i okira sluge.

Nije ju briga za klasni poredak i drutvene konvencije, ali ima situacija kada u jednom trenutku tvrdi da klasne razlike ne bi smjele postojati, a u drugom trai da ju se tretira kao enu iz vieg sloja drutva. Njezino prenemaganje rezultira drutvenom propau, gubitkom potovanja od njezinih slugu, a u konanici i samoubojstvom.

Gospoica Julija slovi kao najvanija naturalistika drama. Pokret koji je velikim dijelom "leao" na darwinizmu (individualci se bore za poziciju u drutvu kao to se ivotnje u divljini bore kako bi preivjele, pa tako i kod ljudi, kao i ivotinje, samo najsposobniji mogu preivjeti - ova Darwinova teorija poznata je kao "Prirodna selekcija"). Kao naturalistika drama, Gospoica Julija fokusira se na Julijinu i Jeanovu borbu za opstanak u njihovu drutvu. Strindberg je tvrdio kako je osnova za sadraj Gospoice Julije istinita pria o mladoj plemkinji koja je imala seksualni odnos sa slugom, premda ona nije poinila samoubojstvo. Strinberg je ivio u vremenu u kojem su "spol i klasne uloge postajale labilnije, a predstava odraava sukobe koji su neizbjeni u drutvu koje se bori s promjenom."17

Danas Gospoica Julija slovi kao izvanredno djelo iz istog razloga iz kojeg su ga rani kritiari i cenzori proglasili toliko okantnim: to je prva drama u kojoj je in seksa odvojen od ljubavi. Strindbergovo prikazivanje jakosti seksualne elje (i esto tetne posljedice toga ina) snano je utjecalo na kasnije pisce, posebno na Tennesseeja Williamsa (Maka na vruem krovu). Premda vanost djela nije prepoznata za vrijeme Strindbergova ivota, njegovo mjesto u suvremenoj drami, osobito kao primjer naturalizma, sada je gotovo neosporna.

18