Belizar

Student: Igor KrnjetaBelizar

Flavije Belizar, (Germanija u dananjoj Bugarskoj, 505.- Carigrad, 565.) bizantski je vojskovoa koji je karijeru zapoeo kao tjelesni uvar u carskoj strai, a nakon toga se uspinje na vojnoj ljestvici. Istaknuo se u slubi cara Justinijana za vrijeme ratova protiv Sasanidske Perzije u dva navrata, od 529. do 531. i 541.-542. te u ratu protiv Vandala 533.-534. kojim je dokonao njihovu sjevernoafriku kraljevinu. Vano je istaknuti i njegovo gaenje pobune Nika u Carigradu 532. godine. Belizarov kljuni pohod bila je kampanja na ostrogotsku Italiju koja je u historiografiji poznata kao Justinijanova rekonkvista. Ona je poela osvajanjem Sicilije 535. godine te je trajala 20 godina. Ratne operacije u Italiji je provodio u nekoliko navrata, od 535. do 540. te od 544. do 549. Glavni izvor za generalov ivot i vojnu karijeru je njegov tajnik i jedan od zadnjih rimskih kroniara Prokopije koji je bio u Belizarovoj pratnji od 527. do 540. Zadnja vanija vojna operacija u kojoj je znameniti vojskovoa uestvovao bila je obrana Carigrada od hunskih pljakakih upada 559. godine.

Tema ovoga eseja biti e biografski prikaz jednog od najznaajnijih i najkompetentnijih vojnih zapovjednika kasne antike. Obradit e se Belizarov rani ivot i uspon u vojnoj hijerarhiji, njegova karijera u slubi cara, kao i sukobi sa Justinijanom te naposljetku njegov karakter i prikaz u djelima njegovih suvremenika.

Samo ime Belizar (gr. Belisrios) je nepoznatog podrijetla te nije postignut generalni konsenzus je li ono slavenskog, keltskog ili nekog drugog podrijetla. Malo je znano o njegovim ranim godinama te osim njegova podrijetla za koje se spekulira da je slavensko nije nam poznat datum roenja. Meutim, poznato nam je da je roen u Germaniji koja se nalazi na razmei Trakije i Ilirije oko 500. godine te da je bio seljakog podrijetla. Vojnu karijeru zapoinje pod carem Justinom I., a zatim postaje tjelohranitelj u osobnoj strai cara Justinijana. S vremenom se poinje isticati u carevim oima te postupno dobiva sve vie vojne inove i naposljetku zapovjednitvo u dobi od 25 godina.

Belizar je svoju kompetenciju kao vojnog zapovjednika dokazao na istonim bojinicama Carstva protiv Sasanida kada je poeo invaziju na Persarmeniu 527. godine. Prva velika pobjeda je bila u bitci kod Dare 530. godine. Meutim, godinu kasnije je kod Sure bio poraen to je bio jedan od razloga zbog kojih je Justinijan ugovorio mir sa Perzijancima. Usprkos tom porazu, kada se vratio u Carigrad je bio doekan kao veliki heroj. Upravo u to vrijeme glavni grad Carstva potresla je jedna od najveih pobuna koje su ikad zahvatile Carstvo. Rije je o pobuni zvanoj Nika iz 532. godine koja je ime dobila po pokliu ustanika koji na grkom znai Pobjeuj!. Pobuna je okupila dotad suprotstavljene skupine navijaa sa Hipodroma zvanih Plavi i Zeleni koji su bili usmjereni protiv sredinje vlasti te su izazivali nerede i kaos u Carigradu. Belizar je u poetku nastojao smiriti stanje u gradu ubijanjem sporadinih pobunjenika, no time je samo pogorao situaciju to je rezultiralo time da su pobunjenici odluili izabrati kao novog cara izvjesnog Hipatija. Justinijan je zbog cijele situacije planirao pobjei iz grada, no od toga ga je odgovorila ena Teodora. Uz Belizara je angairan i drugi Justinijanov vojskovoa Narzes koji je lukavim pregovorima radio na razjedinjavanju pobunjenika. Belizar je zakljuio pobunu masakriranjem pobunjenika na carigradskom Hipodromu. Tim inom je zadobio carevo povjerenje dok mu je Teodora omoguila upravu nad vojskom. ini se da e zbog Teodore kasnije pasti u carevu nemilost zbog sumnji u njegovu vjernost. Tih godina eni udovicu Antoninu koja je bila u bliskim odnosima sa caricom i samim time je imala utjecaj na dvoru to se pokazalo korisnim za Belizara. Idua vana Belizarova akcija desila se godinu dana nakon Nike kada je poslan u kampanju usmjerenu protiv Vandala u sjevernoj Africi. U dvije pobjede kod Decimuma i Tricamaruma u kojima je sa 18 000 ljudi unitio itavu vandalsku vojnu mo te zauzeo Kartagu i pripojio novosvojene prostore Carstvu dok je sa zarobljenim vandalskim kraljem Gelimerom trijumfirao u Carigradu 534. godine. Meutim, nakon osvajanja Kartage, Belizara su njegovi generali optuili za pobunu protiv Justinijana te se on u znak vjernosti (Justinijan mu je ponudio da ostane u Africi) sa Gelimerom vratio u Carigrad. U ovoj situaciji moemo primijetiti poetke zaotravanja odnosa izmeu Belizara i Justinijana koji e kulminirati kasnije. Zahvaljujui nizu vojnih uspjeha, Belizar e 530-ih godina zavrjediti patricijski status. Justinijan e 535. kao motiv za napad na ostrogotsku Italiju iskoristiti ubojstvo Amalasvinte koja je bila pod carskom zatitom. Dok je jedan dio bizantske vojske napredovao kroz Dalmaciju, onaj Belizarov je poslan da preko Sicilije doe do Rima i Ravenne. Rim je 536. zauzet bez veih potekoa, no Belizar je naredne dvije godine izdravao opsadu koju je predvodio novi gotski kralj Vitigis te naposljetku i pobijedio. U izvoenju daljnjih ratnih operacija, Belizaru je smetao drugi istaknuti Justinijanov vojskovoa Narzes kojega je nepovjerljivi car poslao da kontrolira Belizarove postupke. Jedan od presudnih trenutaka u odnosu Belizara i Justinijana desio se 540. godine kada su Goti ponudili predaju Belizaru u Ravenni ukoliko bi im on bio car. Belizar je prihvatio kapitulaciju, ali je odbio postati njihovim carem zato to nije elio izdati Justinijana te mu se gadila ideja uzurpacije. To se pokazalo loom odlukom zato to su time odnosi sa Gotima pogorani, dok Justinijanov strah od njegove velike popularnosti i sumnje u Belizarovu vjernost nisu jenjavale. Po povratku u Carigrad 540. trijumfirao je sa Vitigisom i nedugo nakon toga, carski dvor mu je oduzeo zapovjednitvo na temelju krenja odanosti, no spasila ga je bliskost carice i ene mu Antonine. U meuvremenu je u Italiji carska vlast propala zbog aktivnosti novog gotskog kralja Totile te je Belizar opet poslan u Italiju 544. gdje je uzalud pokuavao povratiti stanje kakvo je bilo do 540. Glavni problem je bio u tome to mu nepovjerljivi Justinijan pod izlikom financijske krize nije davao vie sredstava te je ustvari vrhunac te kampanje bilo dranje Rima od 544. do 548. godine. Nove uspjehe u Italiji e poluiti nakon Belizarova odlaska drugi generali meu kojima e najistaknutiji biti ve spominjani Narzes. Pretpostavlja se da je glavni razlog zbog kojega je Belizarov drugi pohod na Italiju propao bila injenica da je u meuvremenu preminula carica Teodora koja je imala veliki utjecaj na formiranje Justinijanova miljenja. Po povratku u Carigrad mu je vraeno svo bogatstvo te je uz bogato opremljenu kuu dobio i tjelesnu strau. Usprkos svim kontroverzama bio je iznimno cijenjen meu iteljima prijestolnice. Jedan od njegovih zadnjih vojnih pothvata bilo je tjeranje Huna (neki autori smatraju da su to bili Avari i Slaveni) iz Trakije koji su poduzimali pljakake upade te time ugrozili sam Carigrad. Ta prijetnja je rijeena, usprkos malom broju vojnika kojima je zapovijedao tada ve ostarjeli Belizar, genijalnim taktikama koje su uplaile i otjerale napadae. Zadnji vei skandal vezan uz njega desio se 562. kada je navodno bio upleten u jo jednu urotu protiv Justinijana koja je imala u cilju likvidirati cara. Zbog toga je bio obeaen i kanjen kunim pritvorom koji je godinu dana kasnije povuen. Veliki bizantski general preminuo je u oujku 565. godine u Carigradu.

Najvei dio Belizarova javnog i privatnog ivota dokumentirao je njegov tajnik Prokopije koji je proveo sa njim prvih 15 godina njegovih pohoda te je imao prilike uvidjeti generala osobno. U jednom od kljunih kasnoantikih historijskih djela, Tajnoj povijesti, Prokopije Belizara prikazuje najmanje loe od svih drugih istaknutih osoba tog razdoblja. Na temelju tog izvora su ispredane svakojake neistinite prie o njemu od kojih je najpoznatija ona da je svoje zadnje godine proveo slijep i kao prosjak. Neki izvori spominju dodatnu degradaciju koja je bila manifestirana u vidu ploe koju je nosio sa sobom na kojoj je stajalo date obolum Belisario (lat. dajte obol Belizaru), no Belizar je ustvari zadnje godine proveo ivei u relativnom bogatstvu. ini se da ga nije odvie zanimala religijska problematika. Opisivan je kao muevan, blag, dobar i brian general prema svojim vojnicima, koji nije doputao previe pljakanja i iivljavanja na lokalnom stanovnitvu. U ratu je bio nadaren za donoenje odlinih odluka u kljunim trenucima. Kroz itav ivot su ga pokretala dva principa. Jedan je bio iznimna odanost Justinijanu koji je u nekim trenucima bio iznimno sumnjiav spram njegovih ambicija. Na temelju te odanosti, Belizar je u kasnijoj tradiciji bio pamen kao simbol plemenitosti i odanosti. Drugi princip je bila ljubav prema eni Antonini koja ga je u potpunosti opinila te joj je na temelju svojih osjeaja opratao njene nemoralne i bezobzirne postupke kojima ga je dodatno sramotila. Na temelju ovoga moemo uvidjeti da je Belizar bio slabije karakterne snage te da su to osobe u njegovoj blizini iskoritavale, tako da nije ni udo da je u nekoliko navrata optuivan da je uestvovao u vie protucarskih urota sa kojima najvjerojatnije nije niti imao niti elio imati veze te da su mu one najvjerojantije podmetane kao dio intriga u viim krugovima.Bibliografija:

1. Belisarius, Byzantine general, Encyclopedia Britannica, http://www.britannica.com/EBchecked/topic/59479/Belisarius (posjet 14.4 2015.)

2. Belizar, Hrvatska enciklopedija, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6736 (posjet 14.4 2015.)

3. Cravetto, Enrico. Povijest sv. 5. Ur. Ivo Goldstein. Zagreb: Europapress holding, 2007.

4. Ostrogorski, Georgije. Povijest Bizanta: 324 1453. Zagreb: Golden marketing, 2002.

5. Martindale, J. R. The prosopography of the later Roman Empire. sv. 3A. Cambridge: Cambridge University Press, 1992.

Belizar, Hrvatska enciklopedija, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6736 (posjet 14.4.2015).

J.R.Martindale, ur., The prosopography of the later Roman Empire. sv. 3A (Cambridge: Cambridge University Press, 1992.), 182.

Belisarius, Byzantine general, Encyclopedia Britannica, http://www.britannica.com/EBchecked/topic/59479/Belisarius (posjet 14.4 2015.)

Enrico Cravetto, Povijest sv. 5. Ur. Ivo Goldstein (Zagreb: Europapress Holding, 2007.), 335.





Georgije Ostrogorski, Povijest Bizanta: 324 1453. (Zagreb: Golden marketing, 2002.), 23.







Ibid, 193.











Ibid, 219.





Documents

Belizar