BIBLIJA

TRIDESETI TJEDAN ITANJA

LIPANJ 2017. STARI ZAVJET NOVI ZAVJET

147. dan itanja, ponedjeljak, 26. lipnja Jdt 1-6 Iv 11,37-50

148. dan itanja, utorak, 27. lipnja Jdt 7-10 Iv 13,1-17

149. dan itanja, srijeda, 28. lipnja Jdt 11-16 Iv 13,18-38

150. dan itanja, etvrtak, 29. lipnja Est 1,1a-4,17 Iv 14

151. dan itanja, petak, 30. lipnja Est 4,17a-10,3l Iv 15,1-16,4

2

I ako su u povijesti Izraela mnoge ene igrale vanu ulogu (Mirjam, Sara, Rebeka, Debora...), Juditi i Esteri ipak pripada posebno mjesto. Te su dvije ene u presudnim trenucima povijesti svoga naroda izvele takva junaka djela da su im posveene posebne knjige. Judita (hebr. jehhudit = idovka) je mudra, bogobojazna i

hrabra ena, prava predstavnica Bojega naroda, po kojoj Bog oituje svoju mo i spaava svoj narod iz velike nevolje u vrijeme babilonskoga kralja Nabukodonozora i njegova vojskovoe Holoferna. Estera, hebrejskim imenom Hadaa (Est 2, 7) obiljeila je svojom hrabrou kasnije vrijeme perzijskoga kralja Ahasvera, ali njezin primjer takoer nadilazi to vrijeme. Ona je, predusrela opake namjere kraljeva dostojanstvenika Hamana da istrijebi idove, svojom mudrou i hrabrou spasila svoj narod od unitenja. Iako i jedna i druga knjiga govore o povijesnim osobama i dogaajima, one nisu povijesni prikaz u strogom smislu, ve pouna literatura. Rije je o slobodno oblikovanom povijesnom pripovijedanju s naglaeno idealiziranim osobama i moima koje utjeu na stvarnu povijest naroda Bojega u dijaspori.

Zgusnuta povijest

A ko Knjigu o Juditi paljivo itamo, lako emo otkriti niz povijesnih podataka, imena i godina koje je teko meusobno pomiriti. tovie, ini se kao da je autor svjesno i namjerno tako postupio.

Njemu je moralo biti poznato da Nabukodonozor nije kralj Asiraca, niti je vladao u velikom gradu Ninivi (Jdt 1, 1), ve je bio babilonski kralj. Ninivu je razorio njegov otac Nabopalazar (612. pr. Kr.). Govorei o pohodu Nabukodonozorove vojske na Judeju, autor ostavlja dojam kao da je zavrilo vrijeme suanjstva i da se povratak ve dogodio, jer tamo se kae: Bjehu se tek vratili iz suanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, rtvenik i Hram bili su posveeni poslije obeaenja (4, 3). Ezrina knjiga dodue govori o povratku hramskoga posua i podizanju hrama (Ezr 1-6), ali ne i o posveenju nakon obeaenja. Dakle, autor knjige o Juditi se osvre na dogaaje nakon povratka kako bi itateljima skrenuo pozornost na puno mlae dogaaje iz 164. pr. Kr. kad je Juda Makabejac oslobodio Jeruzalem i ponovo posvetio obeaeni hram. A tada je vjerojatno i nastala ta knjiga, u kojoj Niniva simbolizira svako suanjstvo, a Nabukodonozor svaku silu koja je protivna Bogu i njegovu narodu.

Judita I Estera

30. tjedan, 147. dan itanja, ponedjeljak, 26. lipnja:

2017.

Jdt 1-6 Iv 11,37-50

Bog i bogovi

U tekom iskustvu suanjstva za idove je posebno bilo bolno pitanje Boga: Tko je Bog, Jahve ili bogovi monih poganskih naroda? Poseban izazov su predstavljali osiljeni poganski vladari koji su sebi pripisivali boansku ast, konkretno Nabukodonozor. Osim apsolutne politike moi koju je imao, on za sebe eli i boansku ast (Jdt 1-3). Na upozorenje njegova savjetnika Ahiora kako je s Izraelcima njihov Bog koji se za njih zauzima, Nabukodonozorov vojskovoa Holoferno podrugljivo uzvraa: Bog njihov da bi im bio tit? Ali tko je Bog osim Nabukodonozora? (6, 2). Zato se cijeli sredinji dio knjige bavi pitanjem: Tko je Bog? Nabukodonozor ili Gospodin? (Jdt 4-7). U svome govoru pred Holofernom Judita, nasuprot moi njegove vojske koja ima za posljedicu strah, nasilje, porobljivanje i pustoenje, govori o Bogu koji dokonava ratove (Jdt 9, 7; 16 ,2). Dakle, Juditin Bog se ne bori. Njegova mo nije vojna kategorija koju on zapravo ironizira spaavajui svoj narod po rukama slabe ene. Tu se moe prepoznati aluzija na Mojsija koji se takoer osjea nemonim pred faraonom.

Estera spaava svoj narod

P o uzoru na priu o egipatskom Josipu, nastala je pria o Mordokaju i Esteri, dvoje idova koji su svoju nazonost na dvoru perzijskog kralja Ahasvera iskoristili da spase svoj narod od zatora. Posljedica Mordokajeva odbijanja da se pokloni drugom ovjeku kraljevstva, Hamanu, bila je Hamanova odluka da istrijebi sve idove u Perzijskom kraljevstvu. No, zahvaljujui mudrom i hrabrom inu Estere, sve se ipak okree na dobro idova. Na njezinu molbu kralj doputa da se mogu organizirati i braniti od svojih neprijatelja, nakon ega dolazi do stranog krvoprolia meu neprijateljima idova (Est 9, 1-19). S jedne strane, Knjiga o Esteri je svjedoanstvo trajnih neprijateljstava prema idovima u poganskoj dijaspori, a s druge strane svjedoanstvo o brutalnoj osveti idova kad im se pruila prilika. Zbog toga su neki znali tvrditi kako je ta knjiga zalutala u biblijski kanon. No tu je problem vjeno pitanje prekoraenja samoobrane, koje kranska moralka poznaje kao zamreno pitanje opravdanosti obrambenoga rata. Knjiga ima izrazito teoloku poruku da Bog ne ostavlja svoga naroda.

Ivan Dugandi

3

STARI ZAVJET 147. dan itanja, ponedjeljak, 26. lipnja: Jdt 1-6

I. HOLOFERNOV VOJNI POHOD Nabukodonozor i Arfaksad

1 Bilo je to dvanaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja Asiraca, koji vladae u velikom gradu Ninivi. U to je vrijeme Arfaksad vladao nad Medijcima u Ekbatani. 2On sagradi naokolo Ekbatane zidove od tesana i etverouglasta kamena, iroka tri lakta i dugaka est lakata; podigao je bedeme sedamdeset lakata u visinu i pedeset lakata u irinu. 3Do vrata gradskih podie kule stotinu lakata visoke, s temeljima koji su bili ezdeset lakata iroki. 4Vrata koja bijae napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a iroka bijahu etrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izai golema vojska s povorkom pjeaka.

5U to vrijeme kralj Nabukodonozor vojevae s kraljem Arfaksadom u velikoj ravnici koja se protee na podruju Ragaua. 6Uza nj se svrstae svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima, svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog.

7Nabukodonozor, kralj Asiraca, uputi poruku svim stanovnicima Perzije, svima onima koji ivljahu na zapadu, stanovnicima Cilicije, Damaska, Libanona i Antilibanona i svim stanovnicima morske obale, 8narodima Karmela, Gileada, Gornje Galileje i prostrane ravnice Ezdrelona, 9svima onima koji prebivahu u Samariji i njezinim gradovima, u Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa, Kadea, Egipatske rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po svemu podruju Geema, 10sve do onkraj Tanisa i Memfisa, najposlije svima stanovnicima Egipta sve do granice Etiopije. 11Ali stanovnici svake od tih pokrajina narugae se poruci Nabukodonozora, kralja Asiraca, i ne okupie se oko njega da bi uza nj vojevali. Nisu ga se bojali, jer on za njih bijae obian ovjek. Otposlae praznih ruku glasnike njegove, ne iskazavi im poasti. 12Tada se Nabukodonozor uasno razbjesni protiv svih tih podruja i zakle se svojim

prijestoljem i svojim kraljevstvom da e im se osvetiti i maem opustoiti sve pokrajine Cilicije, Damaska, Sirije, unititi sve stanovnike koji ivljahu na podruju Moaba, plemena Amona, itave Judeje i sve itelje Egipta sve do obaju mora.

Rat protiv Arfaksada

13Godine sedamnaeste stade sa svojom vojskom protiv kralja Arfaksada, potue ga u borbi, raspri mu svu vojsku, konjanitvo i kola, 14zagospodari njegovim gradovima, doprije do Ekbatane, zauze kule, opljaka trgovita, svede sjaj njegov na sprdnju. 15Arfaksada uhvati u planinama Ragaua, dade ga izbosti sulicama i tako ga se rijei zauvijek.

16Vrati se tada u Ninivu sa svom svojom vojskom i s golemim mnotvom ratnika to im se bijahu pridruili. Tu se u miru i spokojstvu on i njegova vojska predadoe besposlici i uivanju stotinu i dvadeset dana.

Vojna protiv Zapada

2 Godine osamnaeste, prvoga mjeseca, dana dvadeset i drugoga, u kraljevskoj palai Nabukodonozora, kralja asirskoga, smislie tajnu osnovu o izvrenju osvete nad svakom pokrajinom, kako on ve bijae kazao. 2Sazva sve svoje pomonike i sve svoje dostojanstvenike i saopi im svoju tajnu osnovu i svojim usnama odlui potpuno unitenje onih pokrajina. 3I bi odlueno da se unite posvema svi oni koji se ne bijahu pokorili naredbi njegovih usta.

4Zatim, kako zavri vijeanje, Nabukodonozor, kralj Asiraca, dozva k sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske, drugoga po redu iza sebe, i kaza mu: 5"Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: otii e od mene i povest e sa sobom ljude svjesne svoje snage, otprilike stotinu i dvadeset tisua pjeaka i mnotvo od dvanaest tisua konja i konjanika. 6Poi e protiv sve zemlje na zapadu, jer se ne odazva nalogu mojih usta. 7Naredit e im da pripreme zemlju i vodu, jer u u svome bijesu nasrnuti na njih. Prekrit u svu zemlju nogama svojih

Judita

I. HOLOFERNOV VOJNI POHOD

4

STARI ZAVJET 147. dan itanja, ponedjeljak, 26. lipnja: Jdt 1-6

vojnika i pustit u da je temeljito opljakaju. 8Njihovi e ranjenici ispuniti doline; svaki potok i rijeka razlit e se nabujavi od njihovih mrtvih tijela. 9Otjerat u ih kao prognanike do nakraj svijeta. 10Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo podruje. Ako ti se predaju, ti e mi ih sauvati za dan njihove kazne. 11Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima, nego kamo god doe, podvrgni ih smrti i pljaki u svoj zemlji koja ti je povjerena. 12Kazah i svojom u rukom izvesti, kunem se ivotom i snagom svoga kraljevstva. 13Ti nemoj prekriti ni jedne od zapovijedi svoga gospodara, nego izvri doslovce sve ono to sam ti naredio i nemoj oklijevati da to provede."

14Holoferno ode od svoga gospodara i sakupi sve vrhovne zapovjednike, vojskovoe i asnike vojske asirske, 15prebroja ljude koje izabra za bojni raspored kao to je naredio gospodar njegov: stotinu dvadeset tisua ljudi i dvanaest tisua strijelaca na konjima 16i svrsta ih kako se svrstavaju bojni redovi velika mnotva. 17Uze silan broj deva, magaraca i mazgi za prijenos njihove opreme, a tako i velik broj ovaca, volova i koza njima za opskrbu 18i za hranu svakog pojedinog vojnika te napokon golemu koliinu zlata i srebra iz kraljeva dvora. 19Krenu sa svom vojskom da bi kao prethodnica Nabukodonozorova prekrio sve lice zemlje na zapadu kolima, konjanicima i izabranim pjeacima. 20Silno, izmijeano mnotvo, kao skakavci ili kopneni pijesak nebrojeni, iae za njim.

21Krenue iz Ninive i nakon tri dana hoda stigoe do ravnice Bektileta, pa se utaborie za Bektiletom, blizu planine koja se nalazi nalijevo od Gornje Cilicije. 22Holoferno pokrenu svu vojsku, pjeake, konjanike i kola, pa se odande uputi prema planinskim predjelima. 23Razori Fud i Lud, orobi sve Rasisove sinove i sinove Izmaelove koji borave suelice pustinji, juno od zemlje heleonske. 24Prijee Eufrat, proe kroz Mezopotamiju, razori sve gradove koji se nalaze na uzvisinama uzdu potoka Abrona, da bi izbio na more. 25Zauze podruje Cilicije, isjee na komade sve one koji mu se opirahu i stie do mea Jafata na jug, nasuprot Arabiji. 26Opkoli sve sinove

Madijanove, zapali im atore, ugrabi stada. 27Za etve ita sie u nizinu Damaska, zapali im sve njive, uniti im stada i stoku, opljaka im gradove, opustoi polja i otricom maa pobi sve mlado.

28Tada spopade strah i uas sve stanovnike obala Sidona i Tira, itelje Sura i Okine i sve itelje Jamnije. I graane koji su ivjeli u Azotu i Askalonu zahvati silan strah pred njim.

3 Poslae mu zbog toga glasnike s miroljubivim prijedlozima i poruie: 2"Evo, mi podanici velikoga kralja Nabukodonozora padamo niice preda te: uini s nama to ti se prohtije. 3Evo ti naih kua, naega kraja, itnih polja, stada, stoke: svi torovi naih atora ovise samo o jednom tvome migu; slui se svime kako ti se ushtije i kako ti se svidi. 4Evo, i nai su gradovi sa svojim stanovnicima robovi tvoji, samo doi i uini s njima to je dobro u oima tvojim." 5Ljudi dooe do Holoferna i saopie mu te poruke.

6On sie s vojskom prema obali, postavi upravitelje po utvrenim gradovima te iz tih gradova unovai posebno izabrane ljude kao pomonu vojnicu. 7Graani i sav okoli doekae ga s vijencima, plesovima i bubnjevima. 8Porui on sve njihove uzviice, sravni sa zemljom svete gajeve njihove: bilo mu je najvelikodunije doputeno da razrui sva domaa boanstva kako bi svi narodi astili samo Nabukodonozora i svi ga jezici i plemena zazivali kao Boga.

9Stie tako nasuprot Ezdrelonu u blizini Dotaina, a to je suelice velikoj judejskoj ravni. Utabori se izmeu Gebe i Skitopolisa i tu se zadra cio mjesec dana da sakupi opskrbu za svoju vojsku.

Uzbuna u Judeji

4 Sinovi Izraelovi koji ivljahu u Judeji doue to je Holoferno, vrhovni zapovjednik Nabukodonozora, kralja Asiraca, uinio drugim narodima i kako je opljakao i razorio hramove njihove; 2obuze ih neiskaziv strah od toga ovjeka i poee strepiti zbog Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga.

Judita

I. HOLOFERNOV VOJNI POHOD

5

STARI ZAVJET 147. dan itanja, ponedjeljak, 26. lipnja: Jdt 1-6

Judita

I. HOLOFERNOV VOJNI POHOD

3Bjehu se tek vratili iz suanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, rtvenik i Hram bili su posveeni poslije obeaenja. 4Odaslae zbog toga glasnike na podruje Samarije, u Konu, Betoron, Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu. 5Prije svega zaposjedoe sve vrhove najviih brda, opasae zidovima sela koja su se nalazila ondje i nagomilae hranu i opremu za voenje rata, jer polja njihova bijahu istom poeta.

6Tada Joakim, veliki sveenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smjeten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina, 7i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio put u Judeju. A bilo je lako sprijeiti neprijateljski upad, jer je klanac bio tako uzak da su samo dva ovjeka mogla odjednom proi. 8Sinovi Izraelovi uinie kako im je naloio Joakim, veliki sveenik, i starjeine narodne koje ivljahu u Jeruzalemu.

Molitva i pokora

9Svaki Izraelac arko podie glas k Bogu i svi se ponizie pred Bogom: 10oni i ene njihove, i djeca, i ivotinje, i pridolice, i plaenici i robovi noahu kostrijet oko bokova. 11Svi Izraelci i ene i djeca to ivljahu u Jeruzalemu padoe niice pred Hramom, posue glavu pepelom i prostrijee kostrijet pred Gospoda: 12opasae vreama i rtvenik i zazivahu arko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove ene u ropstvo, njihove gradove i batinu njihovu ruenju a svetita njihova obeaenju, pogrdi i ruglu pogana.

13Bog uslia glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Svetitem Boga Svevladara. 14Veliki sveenik Joakim, sveenici koji su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu sluili, vezavi kostrijet oko bokova, prinosili su svakidanje rtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka; 15posuvi pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov.

Savjetovanje u Holofernovu taboru

5 Izvijestie Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, da su se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su zatvorili brdske prijelaze, utvrdili sve vrhove najviih planina te postavili prepreke u predjelima to se nalaze u ravnici. 2On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare moapske, vojskovoe amonske, sve primorske namjesnike 3pa im kaza:

"Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to narod koji nastava brdovite predjele? Kakvi su mu gradovi u kojima ivi? Kolika je vojska njegova? U emu je snaga njegova i mo njegova? Tko je kralj koji nad njima vlada i zapovijeda im vojskom? 4Zato je meu svima koji ive na zapadu on jedini gnjevno odbio da mi miroljubivo doe u susret?"

5Odgovori mu Ahior, voa svih sinova Amonovih:

"Posluaj, moj gospodaru, rijei iz usta sluge svoga: ja u te obavijestiti istinito o tome narodu koji, smjeten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj; nee izai la iz usta sluge tvoga. 6Narod taj potjee od Kaldejaca. 7Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se dre bogova otaca svojih koji su ivjeli u zemlji kaldejskoj. 8Skrenue dakle s puta otaca svojih pa poee tovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova, sklonie se u Mezopotamiju i tu se dugo zadrae. 9Pa im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivalite i odu u zemlju Kanaan; naselie se ondje te imaahu u obilju zlata i srebra i mnogo stoke.

10Spustie se poslije u Egipat, jer glad bijae pritisla zemlju kanaansku; ondje su ostali dok se imahu ime hraniti. Porastoe u snano mnotvo; rodu njihovu ne bijae broja. 11Ali se kralj Egipta die na njih, naruga im se u pravljenju opeke; ponizi ih i uini robovima. 12Onda oni zavapie Bogu svome, a on svu zemlju egipatsku udari ranama bez prebola. Zbog toga ih Egipani otjerae od sebe. 13Bog pred njima isui Crveno more 14i prevede ih preko Sinaja i Kade Barne. Oni odbie od sebe sve nasrtaje stanovnika pustinje, 15smjestie se na podruju Amorejaca i

6

STARI ZAVJET 147. dan itanja, ponedjeljak, 26. lipnja: Jdt 1-6

Judita

I. HOLOFERNOV VOJNI POHOD

vlastitom snagom istrijebie sve Hebonce. Prijeoe preko Jordana i dobie u nasljedstvo sav planinski kraj; 16istjerae Kanaanca, Perianina, Jebusejca, Sihemca i sve Girgaane i tu obitavahu mnogo vremena.

17Dok ne sagrijeie protiv Boga svoga, pratilo ih je blagostanje, jer je bio s njima Bog komu je mrska nepravda; 18ali kad se udaljie od puta to im ga on bijae naznaio, u mnogim ratovima pretrpjee uasna razaranja, zatoie ih u zemlju koja nije bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im otee neprijatelji njihovi. 19Ali sada, kako su se vratili Bogu svome, uspee se iz raznih krajeva kamo bijahu raspreni i ponovo zauzee Jeruzalem, gdje se nalazi Svetite njihovo, i smjestie se po brdovitim krajevima koji bijahu opustjeli. 20Zato, gospodaru, pomno izvidimo je li taj narod u emu zastranio, je li sagrijeio Bogu svome, pa ako utvrdimo da jest, onda moemo krenuti na nj i pokoriti ga; 21ali ako narod onaj nije kriv ni zbog kakva prijestupa, onda neka gospodar moj odustane od nauma: jer e ih Bog njihov tititi, a mi emo biti na ruglo svoj zemlji."

22Kada Ahior zavri tu besjedu, stadoe rogoboriti oni koji su okruivali ator i nalazili se unaokolo, dostojanstvenici Holofernovi, svi stanovnici obalnih krajeva i Moaba: traili su da ga raskomadaju: 23"Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod koji nema ni moi ni snage za eu bitku. 24Krenimo, dakle! Oni e biti samo zalogaj za vojsku tvoju, gospodaru Holoferno!"

Ahior predan Izraelcima

6 Poto je utihnula buka onih koji su se skupili na vijeanje, Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske, u nazonosti svega naroda razliita podrijetla i sviju sinova moapskih, obrati se Ahioru:

2"Tko si ti, Ahiore, ti i plaenici Efrajimovi, da danas ovako prorokuje meu nama i savjetuje da odustanemo od borbe protiv roda Izraelova? Bog njihov da bi im bio tit? Ali tko je Bog, osim Nabukodonozora? On e poslati svoju snagu i zbrisati ih s lica zemlje; ni Bog ih njihov nee spasiti. 3Mi, sluge kraljeve,

mi emo ih smrviti kao jednog ovjeka. Nee izdrati estine naega konjanitva. 4Njime emo ih zdrobiti. Brda e se natopiti njihovom krvlju, a ravnice se ispuniti njihovim mrtvim tijelima. Nee se ni odrati pred nama, svi e izginuti. Tako govori kralj Nabukodonozor, gospodar sve zemlje. Tako je rekao, a rijei njegove nee ostati neispunjene.

5A ti, Ahiore, plaenie amonski, koji si tako govorio u dan izopaenosti svoje, nee vie gledati moga lica od dananjeg dana pa sve dok se ne osvetim rodu tih bjegunaca iz Egipta. 6Tada e gvoe mojih vojnika i sulica mojih slugu probosti slabine tvoje i ti e pasti meu ranjenike Izraela kad se ja okrenem protiv njega. 7Za sada neka te sluge moje odvedu u brdoviti kraj i ostave u jednome od prilaznih gradova: 8nee poginuti dok ne bude zatrt s njima. 9Ako u srcu svome gaji nadu da nee biti osvojeni, zato onda tvoje lice pokazuje toliku utuenost? Rekoh: nijedna od rijei mojih nee ostati neispunjena."

10Holoferno potom naredi slugama koji bijahu u atoru njegovu da zgrabe Ahiora, odvedu u Betuliju i predaju u ruke sinova Izraelovih. 11Njegove ga sluge uhvatie, odvedoe izvan tabora prema ravnici, iz ravnice provedoe ga prema brdima i dovedoe na izvore koji se nalaze pod Betulijom.

12Kad su ih ljudi iz grada opazili, dohvatie oruje, izioe iz grada prema vrhu brda, a praari zauzee put to se tuda uspinje i poee bacati kamenice na njih da im sprijee penjanje. 13Oni se onda sklonie pod brdo, svezae Ahiora i ostavie ga na podnoju brda, pa se vratie svome gospodaru.

14Siavi iz svoga grada, sinovi Izraelovi prioe mu, odvezae ga i odvedoe u Betuliju i dovedoe pred gradske glavare. 15Tih dana vrili su tu dunost Ozija, sin Mihin od plemena imunova, pak Kabris, sin Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov. 16Dozvae gradske starjeine, ali dooe na zbor i svi mladii i ene. Postavie Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati to to bijae s njim.

7

STARI ZAVJET 147. dan itanja, ponedjeljak, 26. lipnja: Jdt 1-6

Judita

I. HOLOFERNOV VOJNI POHOD

17Ahior ih izvijesti o svemu to je reeno na Holofernovu vijeanju: to je sam kazao voama Asurovim i to je u nadutosti svojoj Holoferno govorio protiv doma Izraelova.

18Tada narod pade niice, iskaza tovanje Bogu svome i zavapi: 19"Gospode, Boe nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti roda naega i obazri se danas na lica sebi posveenih!"

20Potom utjeie Ahiora i pohvalie ga. 21Ozija ga sa zbora odvede u dom svoj i priredi starjeinama gozbu.

Svu no dozivahu u pomo Boga Izraelova.

8

NOVI ZAVJET 147. dan itanja, ponedjeljak, 26. lipnja: Iv 11,37-50

Evanelje po Ivanu

VI. BLAGDAN POSVETE HRAMA

Zakljuak: nevjerovanje idovsko

37Iako je Isus pred njima uinio tolika

znamenja, oni ne povjerovae u njega, 38

da se ispuni rije koju kaza prorok Izaija: Gospodine!

Tko povjerova naoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?

39Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija

dalje kae: 40

Zaslijepi im oi, stvrdnu srca; da oima ne vide, srcem ne razumiju

te se ne obrate pa ih ozdravim.

41Ree to Izaija jer je vidio slavu njegovu te

o njemu zborio. 42

Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopeni iz sinagoge.

43Jer vie im je bilo

do slave ljudske, nego do slave Boje. 44

A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; 45

i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. 46

Ja - Svjetlost - dooh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. 47

I slua li tko moje rijei, a ne uva ih, ja ga ne sudim.

Ja nisam doao suditi svijetu, nego svijet spasiti. 48

Tko mene odbacuje i rijei mojih ne prima, ima svoga suca: rije koju sam zborio -

ona e mu suditi u posljednji dan. 49

Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed to da kaem, to da zborim. 50

I znam:

zapovijed njegova jest ivot vjeni.

to ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."

9

10

30. tjedan, 148. dan itanja, utorak, 27. lipnja

2017.

Jdt 7-10 Iv 13,1-17

11

STARI ZAVJET 148. dan itanja, utorak, 27. lipnja: Jdt 7-10

Judita

II. OPSJEDANJE BETULIJE

II. OPSJEDANJE BETULIJE

7 Sutradan zapovjedi Holoferno svoj vojsci svojoj i svim narodima koji mu se bijahu pridruili u saveznitvo da krenu na Betuliju, da zaposjednu putove to vode u brda i da zametnu rat protiv sinova Izraelovih.

2Toga istog dana krenue svi njihovi ratnici.

Vojska se tih bojovnika sastojala od stotinu i sedamdeset tisua pjeaka i dvanaest tisua konjanika, ne brojei opremu i golemo mnotvo ljudi koji su ili pjeke meu njima. 3Utaborie se u dolini nadomak Betuliji, uz

izvor; zauzee prostor u irinu od Dotaina do Belbaima, a u duinu od Betulije do Kimona, koji se nalazi suelice Ezdrelonu.

4Kada sinovi Izraelovi vidjee sve to

mnotvo, u strahu poee govoriti meu sobom: "Ovi e potamaniti sve na zemlji! Ni najvie planine, ni klanci, ni bregovi nee izdrati pod njihovom teinom."

5Svaki pograbi

oruje; upalivi lui na svojim kulama, ostadoe na strai svu onu no.

6Ujutro izvede Holoferno sve konjanitvo

pred oi sinova Izraelovih koji su se nalazili u Betuliji;

7podvre budnu nadzoru sve uspone

koji su vodili do grada njihova, pretrai sve izvore vode i zauze ih i tu postavi vojnike strae pa se onda vrati k vojsci svojoj.

8Dooe k njemu svi poglavari sinova

Ezavovih, sve voe naroda moapskoga i vojskovoe obalnih krajeva te rekoe:

9"Neka poslua na gospodar nekoliko

naih rijei da ne bi pretrpio poraz vojske svoje.

10Taj se narod sinova Izraelovih nije

nikada uzdavao u svoja koplja nego u planinske uzvisine po kojima ivi, jer nije se lako popeti na vrhove njihovih brda.

11Zato se

nemoj, gospodaru, boriti s njima kako se bori u otvorenoj bitki, pa nee poginuti ni jedan ovjek koji pripada tvome narodu.

12Ostani u

svome taboru uvajui brino svakoga svog vojnika. A dotle neka se tvoje sluge domognu vrela koje izvire na obronku.

13Iz njega doista

uzimaju vodu svi stanovnici Betulije. ea e ih skonati i oni e predati grad. Mi emo se onda sa svojim etama popeti na oblinje gorske uzvisine pa na njima postaviti strau da

ni jedan ovjek ne izae iz grada. 14

Glad e umoriti njih i njihove ene i njihovu djecu, pa jo prije nego ih sasijeemo maem, leat e onemoali po trgovima boravita svoga. 15

Tada e im groznom odmazdom platiti to se pobunie i ne izioe ti s mirom u susret."

16Razlaganje njihovo svidje se Holofernu i

svim njegovim vojvodama. Izda on zapovijed da uine kako su ga svjetovali.

17Krenu dakle odjel sinova Amonovih sa pet

tisua Asiraca pa se utabori u podolju, zauzevi nakapnice i izvore voda sinova Izraelovih.

18Prema uzvisinama krenue sinovi

Ezavovi i sinovi Amonovi pa stadoe u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle poslae jedan dio prema jugoistoku, suelice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice zemlje; atori i silna oprema protezali im se u gustim nizovima tvorei golemo mnotvo.

19Sinovi Izraelovi podigoe glas Gospodu

Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga to bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmai.

20Trideset se i etiri dana nalazila oko njih

asirska sila: pjeaci, vojnika kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u sudovima,

21a nakapnice im bijahu prazne; ni

jedan dan nisu imali dovoljno pitke vode jer im se voda za pie davala na mjeru.

22Djeca im

bijahu iznemogla, ene im i mladii padali u nesvijest od ee: leali su po gradskim trgovima ili u kuama, nisu vie imali snage.

23Tada sav narod, mladii, ene i djeca

odoe k Oziji i gradskim upravljaima i povikae i rekoe pred svim starjeinama:

24"Neka Bog sudi izmeu vas i nas zbog

velike nepravde koju ste poinili na tetu nau jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima. 25

Sad nam nema vie pomoi niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke da iznemognemo od ee i posvemanje iscrpljenosti.

26A sada

ih pozovite i predajte sav grad pljaki Holofernovih ljudi i sve vojske njegove.

27Jer

nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit emo, dodue, njihovi robovi, ali emo

12

STARI ZAVJET 148. dan itanja, utorak, 27. lipnja: Jdt 7-10

Judita

II. OPSJEDANJE BETULIJE

III. JUDITA

sauvati ivote i neemo roenim oima gledati smrt djece svoje niti kako nam ene i djeca isputaju duu.

28U ime neba i zemlje, u

ime Boga i Gospoda otaca naih, koji nas je kaznio zbog grijeha naih i poradi prijestupa otaca naih, zaklinjemo vas da jo danas izvrite to smo vam kazali."

29Usred zbora nasta sveopi pla i svi

glasno zavapie Gospodu Bogu. 30

Ozija im upravi rije: "Budite hrabri, brao, ustrajmo jo pet dana, za kojih e Gospod Bog na izliti na nas milost svoju: zacijelo nas nee napustiti zauvijek.

31Proe li tih pet dana bez

ikakve pomoi, izvrit u to traite." 32

Potom otpusti narod, svakoga u njegovu etvrt. Ljudi odoe na zidove i kule svoga grada, a ene i djecu poslae njihovim kuama. Ali u gradu bijahu krajnje potiteni.

III. JUDITA Uvod

8 Tih dana sve je to ula Judita, ki Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova.

2Njezin mu

Manae, iz istoga plemena i obitelji, bjee umro za etve jema.

3Nadgledavao je one

koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi sunanica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome; pokopae ga do njegovih otaca u polju to se nalazi na pola puta izmeu Dotaina i Balamona.

4Judita

odonda ivljae kao udovica ve tri godine i etiri mjeseca.

5Nainila je sebi sobu na

ravnome kunom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovike.

6Postila je

sve dane udovitva svoga, osim uoi subote i za samih subota, uoi mlaaka i za samih mlaaka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova.

7Bila je lijepa i naoita. Njezin mu

Manae bijae joj ostavio zlata i srebra, slugu i slukinja, stoke i zemljita, i tako je ivjela.

8Ne

bijae nikoga koji bi kazao to runo o njoj, jer je bila jako bogobojazna.

Judita i starjeine

9Doula je dakle krute rijei koje puk,

zapavi u maloduje zato to je nestalo vode, bijae upravio gradskom starjeini, a doznala je i sve to je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da e do pet dana predati grad Asircima.

10Posla tada slukinju koja je vodila

njezine poslove da dozove gradske starjeine Habrisa i Harmisa.

11Dooe oni k njoj, a ona im kaza:

"Posluajte me, glavari Betulije! Nije ba valjan govor to ste ga odrali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu izmeu Boga i vas i rekli da ete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u odreenom roku ne pomogne.

12A tko ste vi da danas

iskuavate Boga i postavljate se iznad Boga meu ljudima?

13Ispitujte namisli Boga

Svevladara koliko vam drago, pa svejednako neete razumjeti nita dovijeka.

14Ako ne

uspijevate istraiti dubine ljudskoga srce niti doznati ono to prolazi ljudskom milju, kako ete dokuiti Boga koji je stvorio sve to? Kako ete istraiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, brao, nemojte ljutiti Gospoda Boga naega!

15Jer ako nam i ne htjedne

priskoiti u pomo u ovih pet dana, ipak nas moe zatititi ali i zatrti, i to naoigled neprijatelja naih, u one dane kad mu se svidi. 16

Prema tome, ne traite odluke Gospoda Boga naega, jer Bog nije ovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin ovjeji komu biste mogli nareivati.

17Zbog toga, oekujui spas koji

moe doi od njega, dozivajmo ga u pomo, i on e posluati glas na, bude li mu to drago.

18Jer u naim pokoljenjima nije bilo, a nema

ni dan-danas u naemu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi tovali botva nainjena rukama, kao to je bivalo u prijanja vremena. 19

Zato su oevi nai bili predani mau, bili su pljakani i doivjeli velike poraze od neprijatelja.

20Ali mi ne znamo drugoga Boga

do njega, pa se stoga nadamo da nee napustiti ni nas ni ikoga od naeg plemena.

21Jer budemo li osvojeni mi, bit e osvojena

i sva Judeja i opljakano nae Svetite, a on e to obeaenje osvetiti naom krvlju. 22

Pokolj brae nae, tjeranje svega naroda u

13

STARI ZAVJET 148. dan itanja, utorak, 27. lipnja: Jdt 7-10

Judita

III. JUDITA

progonstvo i opustoenje batine nae oborit e na glavu nau meu poganima meu kojima emo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za nae gospodare,

23jer se nae ropstvo nee

pretvoriti u naklonost nego e ga Gospod Bog na pretvoriti u porugu.

24Stoga, brao,

pokaimo svojoj brai da od nas zavisi ivot njihov te da Svetite, Hram i rtvenik poivaju na nama.

25Zbog svega toga zahvalimo radije

Gospodu Bogu naemu to nas iskuava kao to je iskuavao i oeve nae.

26Sjetite se

kako je inio s Abrahamom, kako je iskuavao Izaka, to se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka.

27Jer kako je iskuavao njih da bi

iskuao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskuava one koji su mu blizu."

28Ozija joj odgovori: "Sve to si izrekla

iznosila si iz plemenitog srca i nitko se nee usprotiviti tvojim rijeima.

29Jer tvoja se

mudrost ne oitova tek danas: jo od poetka tvojih dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga!

30Ali puk trpi uasno

od ee, pa nas je prisilio da izvrimo ono to smo obeali i da se zakunemo zakletvom koje neemo prekriti.

31Sada, budui da si ti

pobona ena, moli se za nas, a Gospod e poslati kiu i napuniti nae atrnje da ne izginemo."

32Odgovori im Judita: "Posluajte me! Izvest

u djelo o kojemu e spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje meu sinovima naeg naroda.

33Budite noas na gradskim vratima

da mognem izii sa svojom slukinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad neprijateljima Gospod e rukom mojom donijeti spas Izraelu.

34Ne traite da vam kaem to

sam namjerila. Neu vam odati nita dok ne bude izvreno ono to sam odluila uiniti."

35Ozija i prvaci rekoe joj: "Idi u miru! Neka

Gospod Bog bude uza te da se uzmogne osvetiti neprijateljima naim!"

36Iziavi odande, vratie se na svoja

mjesta.

Juditina molitva

9 Tada Judita pade niice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u Domu Bojem, prinosili veernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i ree:

2"O Gospode, Boe oca moga imuna, komu

si ruku naoruao maem da se osveti tuincima koji bijahu radi sramote odrijeili pas jedne djevice, obnaili njezin bok da je okaljaju i obeastili njezinu utrobu za sramotu. Iako si kazao: 'Ne smije tako biti', oni su svejedno uinili.

3I zato si predao pokolju voe njihove i krvi

postelju njihovu, prevarenu i postienu njihovom prijevarom. Udario si po robovima i gospodarima; po vladarima na prijestoljima njihovim.

4Predao si ene njihove plijenu, a keri

njihove, svu imovinu njihovu odredio da bude razdijeljena meu tvoje ljubljene sinove koji su gorjeli od revnosti prema tebi, uasavali se nad obeaenjem svoje krvi i zvali te u pomo.

O Boe, moj Boe, posluaj i mene udovicu. 5Ti si sazdao i ono to je bilo prije i to e biti

poslije. Ti si zamislio i sadanjost i budunost i sve se dogodilo to si umom zasnovao.

6to si nakanio, dolo je preda te i reklo: 'Evo

me!' Jer svi su tvoji putovi pripremljeni, a tvoje odluke predviene.

7Eto, Asirci se uznose svojom vojskom,

ponositi su na konje i konjanike svoje, oholi su zbog vrsnoe pjeaka svojih, uzdaju se u tit, koplje, luk, praku i nee da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi ratove.

8Gospod je tvoje ime. Ti im skri snagu moi

svojom, savij silu gnjevom svojim. Jer su naumili da obeaste tvoje Svetite, da okaljaju ator gdje boravi preslavno Ime tvoje, da eljezom raznesu uglove rtvenika tvoga.

9Vidi njihovu nadutost i upravi gnjev svoj na

glave njihove, a moju udoviku ruku ojaaj za naumljeno djelo.

10Pogodi zamamnou mojih usana roba s

voom, a vou s njegovim slugom. Razori drzovitost njihovu rukom jedne ene.

11Tvoja snaga nije u mnotvu niti mo tvoja u

silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomonik si

14

STARI ZAVJET 149. dan itanja, srijeda, 28. lipnja: Jdt 11-16

Judita

III. JUDITA

IV. JUDITA I HOLOFERNO

malenih, potporanj slabih, utoite naputenih, spasitelj oajnih.

12Doista, Boe oca moga, Boe batine

Izraelove, gospodaru neba i zemlje, tvore voda, kralju svega stvorenja, usliaj molitvu moju!

13Daj mi zamamnu rije koja ranjava i obara

u krvi one koji su strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma, brda Siona i kue sinova tvojih.

14Uini da spozna sav narod tvoj i svako

pleme da si ti Bog, Bog svake moi i snage, i da osim tebe nema drugoga zatitnika rodu Izraelovu!"

IV. JUDITA I HOLOFERNO Judita u neprijateljskom taboru

10 Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je zavrila svoju molitvu, 2ustade gdje bijae pala niice, dozva svoju slukinju i sie u odaje u kojima je provodila subote i svetkovine svoje.

3Svue sa sebe kostrijet,

skide udovike haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom mau, poelja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u sveane haljine u koje se odijevala dok je jo ivio mu njezin Manae.

4Obu sandale, metnu

narukvice, ogrlice, prstenje, naunice i sav nakit: uresi se to je mogla ljepe da bi oarala oi ljudi koji je budu gledali.

5Slukinji preda

mijeh vina i vr ulja, napuni dvojae jemenom kaom, pogaama suhoga voa i istim hljebovima; sve to sloi i stavi na nju.

6Uputie se njih dvije prema vratima grada

Betulije i tu naoe Oziju s gradskim starjeinama Habrisom i Harmisom.

7Kad ovi

ugledae Juditu preobraena lica i u onome ruhu, zadivie se ljepoti njezinoj pa e joj:

8"Bog otaca naih udijelio ti milost i dao ti da

uspjeno izvede to si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvienje Jeruzalema."

9Judita se pokloni Bogu, a njima ree:

"Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Izii u i izvesti to ste kazali." Oni naredie strai da otvori vrata kako je zatraila.

10Otvorie joj, pa Judita izie sa slukinjom.

Ljudi su je iz grada pratili pogledom dok se sputala brdom i dok je poprijeko prelazila podoljem. Onda je vie nisu vidjeli.

11Dok su ile ravno podoljem, sretoe je

asirske predstrae. 12

Zaustavie je i upitae: "Kojemu narodu pripada? Odakle dolazi i kamo ide?" Ona odgovori: "Ki sam Hebrejaca i bjeim od njih, jer e vam se uskoro predati da vam budu hrana.

13Zaputila sam se Holofernu,

vrhovnom zapovjedniku vae vojske, da se s njim iskreno porazgovorim. Pokazat u mu put kojim e morati poi da bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog ovjeka, ni jedne ive due."

14Dok su ti ljudi sluali rijei njezine i

promatrali je, bijahu zadivljeni njezinom ljepotom. Rekoe joj:

15"Spasila si svoj ivot

pourivi se da sie k naem gospodaru. Sada idi njegovu atoru: nas nekolicina pratit emo te dok te ne predamo u ruke njegove. 16

Kada se bude nala pred njim, ne drhti u srcu svome nego mu reci ono to si kazala i on e s tobom postupati dobro."

17Izabrae izmeu sebe stotinu ljudi. Oni su

bili pratnja njoj i slukinji njezinoj, pa ih dovedoe do Holofernova atora.

18U taboru se sve uskomealo: vijest o

Juditinu dolasku poe od usta do usta po svim atorima. Dooe ljudi i poredae se do nje dok je ona stajala pred Holofernovim atorom i dok mu se njezin dolazak najavljivao.

19Divljahu se

ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I govorahu jedan drugome: "Tko moe prezreti narod koji ima takve ene? Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u ivotu i jednog ovjeka toga naroda. Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri opiniti sav svijet."

20Holofernove strae i dvorjanici njegovi

izioe i uvedoe Juditu u ator. 21

Holoferno je poivao na lealjci za zastorom od grimiza, zlata, smaragda i dragoga kamenja. 22

Izvijestie ga o dolasku njezinu i on izie na atorski ulaz: pred njim su nosili srebrne svjetiljke uljanice.

23Kad se Judita nae pred njim i njegovim dvorjanicima, svi se zadivie ljupkosti lica njezina. Ona se pokloni padnuvi niice. Sluge je Holofernove podigoe.

15

2. POSLJEDNJA VEERA - PROSLAVA SINA OVJEJEGA Isus pere noge uenicima

13 Bijae pred blagdan Pashe. Isus je znao da je doao njegov as da prijee s ovoga svijeta Ocu, budui da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.

2I za

veerom je avao ve bio ubacio u srce Judi imuna Ikariotskoga da ga izda.

3A Isus je

znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga iziao te da k Bogu ide pa

4usta od

veere, odloi haljine, uze ubrus i opasa se. 5Nalije zatim vodu u praonik i pone uenicima

prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

6Doe tako do imuna Petra. A on e mu:

"Gospodine! Zar ti da meni pere noge?" 7Odgovori mu Isus: "to ja inim, ti sada ne

zna, ali shvatit e poslije." 8Ree mu Petar:

"Nee mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nee imati dijela sa mnom."

9Nato e mu imun Petar:

"Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!"

10Kae mu Isus: "Tko je okupan, ne

treba drugo da opere nego noge - i sav je ist! I vi ste isti, ali ne svi!"

11Jer znao je tko e ga

izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi isti." 12

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i ree im: "Razumijete li to sam vam uinio?

13Vi me zovete Uiteljem i

Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! 14

Ako dakle ja - Gospodin i Uitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. 15

Primjer sam vam dao da i vi inite kao to ja vama uinih."

16Zaista, zaista, kaem vam:

nije sluga vei od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. 17

Ako to znate, blago vama budete li tako i inili!"

Evanelje po Ivanu

VI. BLAGDAN POSVETE HRAMA

NOVI ZAVJET 148. dan itanja, utorak, 27. lipnja: Iv 13,1-17

16

30. tjedan, 149. dan itanja, srijeda, 28. lipnja

2017.

Jdt 11-16 Iv 13,18-38

17

STARI ZAVJET 149. dan itanja, srijeda, 28. lipnja: Jdt 11-16

Judita

IV. JUDITA I HOLOFERNO

Prvi susret s Holofernom

11 Kaza joj tada Holoferno: "Budi hrabra, eno! Ne plai se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odluie sluiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje.

2Pa

da me i tvoj narod koji ivi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili.

3Nego, sada mi reci zato si

pobjegla od njih a dola k nama. Dola si da se spasi! Hrabro, ivot e ti biti poteen noas a i poslije.

4Nitko ti nee nanijeti zla,

nego e se postupati s tobom kako se postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora."

5Judita mu odgovori: "Posluaj rijei robinje

svoje. Neka slukinji tvojoj bude doputeno govoriti s tobom: neu noas govoriti lai svome gospodaru.

6Bude li slijedio savjete

slukinje svoje, Bog e ti pomoi sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj nee biti razoaran sa svojih pothvata.

7Neka ivi Nabukodonozor,

kralj sve zemlje, neka ivi mo onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako ivo bie! Pomou tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujui vrijednosti tvojoj, i divlje i domae ivotinje i ptice nebeske: sve ivi samo za Nabukodonozora i svu kuu njegovu.

8Douli

smo ve i za razboritost i za otroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umijeu.

9Doznali smo i za govor to

ga je Ahior izgovorio na tvome vijeanju; budui da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve to je rekao pred tobom.

10A

sada, moni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne moe se rod na progoniti niti ga moe dohvatiti ma, osim ako sagrijei Bogu svome.

11Ali da moj gospodar

ne bi ostao razoaran i promaio u svome pothvatu, past e na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga poinivi bezakonje.

12Kako im je ponestalo

hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odluie da jedu to im je Bog zakonima zabranio.

13ak su

naumili potroiti prvine ita i desetine vina i

ulja, uvane i namijenjene sveenicima koji u Jeruzalemu slue Boga naega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti.

14Otpravili su u Jeruzalem,

budui da i tamonji stanovnici isto rade, glasnike da im donesu potrebno doputenje od Vijea starjeina.

15im im stigne

doputenje te izvre svoj naum, toga istog dana bit e ti predani na unitenje.

16Kada sam ja, slukinja tvoja, doznala sve

to, pobjegoh od njih. Bog me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu e se zauditi sva zemlja kada za nj uje.

17Jer

slukinja je tvoja pobona i tuje Boga nebeskoga i dan i no, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja e slukinja samo zatraiti da moe nou otii prema dolini. Ondje u moliti Boga, pa e mi kazati kada oni poine grijeh.

18Zatim u se vratiti i tebe

obavijestiti, i ti e tada izai sa svom vojskom. Meu njima nee biti nikoga da ti se odupre.

19Odvest u te kroz Judeju sve do

samog Jeruzalema, postavit u usred njega prijestolje tvoje. Ti e ih tjerati pred sobom kao to se tjera stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom nee zalajati. Sve sam to predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam."

20Te se rijei svidjee Holofernu i svima

njegovim slugama. Zadivie se mudrosti njezinoj te uzviknue:

21"Od jednoga do

drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom lika i mudrou razlaganja."

22A Holoferno joj

ree: "Dobro je uinio Bog to te poslao pred tvojim narodom da nama pripadne mo, a propast onima koji su prezreli moga gospodara.

23A ti si plemenita izgledom i lijepo

zbori. Bude li sve uinila kao to si kazala, tvoj Bog postat e i moj Bog, a ti e provoditi svoje dane u palai kralja Nabukodonozora i bit e slavna na svoj zemlji."

12 Zapovjedi da je odvedu na mjesto gdje je bilo pohranjeno srebrno posue i naredi da joj daju od jela njegovih i od vina njegova. 2Ali Judita odgovori: "Neu toga jesti da ne bude sablazni, nego neka mi se jelo prireuje od onoga to sam donijela sa sobom."

3Holoferno je zapita: "Kad ti

18

STARI ZAVJET 149. dan itanja, srijeda, 28. lipnja: Jdt 11-16

Judita

IV. JUDITA I HOLOFERNO

ponestane to ima uza se, odakle emo ti davati takva jela kad meu nama nema nikoga od tvoga roda?"

4Judita odgovori: "ivota mi

tvoga, gospodaru, ropkinja tvoja nee ni utroiti to je sa sobom donijela, a Gospod e ve rukom njezinom izvesti to je odluio."

5Onda je sluge Holofernove odvedoe u

ator. Spavala je do ponoi. Ustade o jutarnjoj strai.

6Porui Holofernu: "Neka gospodar moj

dopusti da slukinja njegova izie radi molitve."

7Holoferno naredi svojim straarima

da je u tome ne ometaju. Ostala je tako tri dana u taboru. Nou je ila u dolinu Betulije i umivala se na studencu u taboru.

8Kad bi tako

izila, molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake upravi na slavu sinova naroda njezina.

9Vrativi se ista, zadrala bi se u

atoru dok joj ne bi naveer priredili jelo. Judita na Holofernovoj gozbi

10etvrtoga dana Holoferno priredi gozbu

samo za svoje asnike. Ne pozva nikoga od posluge.

11Ree dvoraninu Bagoi, upravitelju

svih svojih dobara: "Idi i nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da doe jesti i piti s nama.

12Bila bi nam prava sramota imati uza

se takvu enu a ne biti s njom; jer ako je ne predobijemo, rugat e nam se."

13Bagoa izae od Holoferna, ue k njoj i

ree joj: "Neka ljepojka ne oklijeva doi k mome gospodaru da bude aena u njegovoj nazonosti, da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih keri koje ive u dvoru Nabukodonozorovu." 14

Judita mu odgovori: "Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru? Uinit u smjesta sve to je drago oku njegovu. Bit e mi to radost sve do smrti."

15Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim

enskim uresima. Slukinja ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske koe koje je dobila od Bagoe za svakidanju upotrebu da na njima svakoga dana udobno blaguje.

16Judita ue i smjesti se. Holofernu se

srce uzbudi, dua mu se uznemiri i spopade ga ognjena udnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede.

17Kaza joj Holoferno: "De

pij i veseli se s nama!" 18

Judita odgovori: "Hou, pit u, gospodaru, jer osjeam da je danas moj ivot tako velik kako nije bio nikada od moga roenja."

19Uzela je, jela je i pila pred

njim to joj njezina slukinja bijae priredila. 20

Holoferno je uivao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u ivotu.

Holofernova glava

13 A uveer se asnici brzo povukoe. Bagoa zatvori ator izvana, poto je otpravio od svoga gospodara one koji su se jo ondje nalazili. Svi odoe na poinak: bijahu umorni jer se gozba jako oduljila.

2Juditu

ostavie samu u atoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino bijae potpuno svladalo. 3Judita je naredila svojoj slukinji da je eka

pred lonicom kao i svakog dana. Rekla je da e izai na molitvu. Tako je kazala i Bagoi.

4Svi bijahu otili od Holoferna, nitko, ni

malen ni velik, nije ostao u lonici. Judita, stojei kraj Holofernove postelje, ree u srcu svom: "Gospode, Boe svake sile, svrni u ovome asu pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodii Jeruzalem!

5Ovo je pravi as da

se pobrine za svoju batinu i ostvari moju zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas."

6Prie stupu postelje, do Holofernove glave,

i skide odande Holofernov ma. 7Zatim,

primaknuvi se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza: "Gospodine Boe Izraelov, ojaaj me danas!"

8I iz sve snage udari dvaput

Holoferna po vratu i odrubi mu glavu. 9Njegov

trup potom otkotrlja s leaja i stre zastor sa stupova. Malo kasnije izie i glavu Holofernovu predade slukinji.

10Ona je metnu

u svoju torbu. Obadvije zatim, po obiaju, izioe na molitvu.

Preavi tabor, zaokruie ono podolje, popee se na uzvisinu Betulije i dooe pod njezina vrata.

11Judita se javi jo izdaleka

strai na vratima: "Otvorite, otvorite vrata! S nama je Bog na da izvede junatvo u Izraelu i jakost protiv neprijatelja kao to je uinio i danas."

12Kako graani zaue njezin glas,

pourie se do vrata svoga grada i pozvae starjeine gradske.

13Strae se svi, malo i

19

STARI ZAVJET 149. dan itanja, srijeda, 28. lipnja: Jdt 11-16

Judita

IV. JUDITA I HOLOFERNO

V. POBJEDA

veliko, jer ih je njezin dolazak iznenadio. Otvorie vrata, primie ih, zapalie vatru da se vide i okruie ih.

14Judita im jakim glasom kaza: "Hvalite

Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kui Izraelovoj nego je mojom rukom noas potukao neprijatelje nae."

15Izvadivi glavu iz torbe, pokaza im je i

ree: "Evo glave Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je leao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne ene!

16Neka ivi Gospodin koji me

zatitio na putu kojim sam hodila! Jer je moje lice zatravilo Holoferna na propast njegovu, nije zgrijeio sa mnom te me tako nije osramotio ni okaljao."

17Puk, sav izvan sebe, pade niice da se

pokloni Bogu i povika u jedan glas: "Blagoslovljen da si, Boe na, koji si danas satro neprijatelje naroda svoga!"

18Ozija joj kaza:

"Blagoslovljena bila, keri, od Boga Svevinjega vie od svih drugih ena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsijee glavu voi neprijatelja naih!

19Jer tvoje pouzdanje nee biti izbrisano iz

srdaca ljudi nego e se oni dovijeka sjeati Boje moi.

20Neka Bog uini da to bude na tvoju vjenu

diku i neka te nagradi svakim dobrom, jer kad bi ponien na rod, nisi tedjela ivota svoga, nego si sprijeila nau propast ivei pravedno pred naim Bogom!"

A sav narod nadoda: "Amen! Amen!" V. POBJEDA idovi u asirskom taboru

14 Judita im ree: "Posluajte me, brao! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunite naih zidina.

2im zora zarudi te

sunce obasja zemlju, neka se svatko mai svog oruja i svi hrabri muevi neka izau iz grada. Izabrat ete im vou kao da toboe hoete sii u ravnicu, na asirske predstrae. Ali neete sii.

3Oni e pograbiti svoje oruje,

otii e u tabor i probudit e zapovjednike asirske vojske. Zajedno e otrati k Holofernovu atoru, i kad Holoferna ne nau, spopast e ih uas i pobjei e ispred vas.

4Vi i

svi koji ive u granicama Izraela, progonite ih i unitite na putu njihova uzmaka.

5Ali prije nego

sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim oima prepozna onoga koji je prezreo kuu Izraelovu a njega poslao k nama u smrt."

6Pozvae Ahiora iz Ozijine kue. Kako doe

i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od lanova narodnoga zbora, srui se na zemlju i onesvijesti.

7Kada se osvijestio, baci se do

nogu Juditi, pokloni joj se i uskliknu: "Blagoslovljena da si u svakome atoru

Judinu i u svakom narodu! Svatko e drhtati od straha kad uje tvoje ime!

8A sada mi

pripovjedi to si sve izvela ovih dana." Judita mu usred mnotva pripovjedi sve to

je uinila od onoga dana kad je otila pa do tada, do toga razgovora s njima.

9Kad je

zavrila kazivanje, narod pone klicati od radosti: svim gradom odjeknue radosni povici.

10Tada Ahior, vidjevi to je sve uinio

Bog Izraelov, povjerova vrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu.

11A kad zarudje zora, objesie Holofernovu

glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oruje te jurnue u odredima niz padine.

12Kada ih Asirci ugledae, obavijestie svoje

zapovjednike. Ovi pooe zapovjednicima, tisunicima i ostalim asnicima svojim. 13

Dooe do Holofernova atora pa kazae upravitelju njegovih dobara: "De probudi naega gospodara. Oni su se robovi usudili sii i napasti nas da zauvijek budu uniteni." 14

Bagoa ue i pljesnu rukama pred atorskim zastorom: miljae da Holoferno spava s Juditom.

15Ali kako se nitko ne odazva,

razmaknu zastore, ue u lonicu i nae truplo baeno na prag: glave nigdje, bijae odnesena.

16Kriknu iza glasa te plaui,

jecajui i snano zapomaui rastrga na sebi haljine.

17Ue zatim u ator u kojem je boravila

Judita i ne nae je. Onda otra k narodu i povika:

18"Ovi su robovi podmukli: jedna sama

20

STARI ZAVJET 149. dan itanja, srijeda, 28. lipnja: Jdt 11-16

Judita

V. POBJEDA

Hebrejka osramotila je dom kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu nema."

19Kad zapovjednici vojske asirske ue te

rijei, razderae na sebi haljine, duu im spopade silan strah, a taborom im se prolomie otri krikovi i silna kuknjava.

15 I oni koji su se jo nalazili u atorima, kad su uli to se dogodilo, skamenie se.

2Uhvati ih strava i strah te ne

bijae ovjeka koji bi ostao uza svoga blinjega, nego se svi bezglavo razbjeae po svim brdima i ravnicama.

3I oni koji se bijahu

utaborili u brdovitom kraju oko Betulije nagoe u bijeg. Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima bacie na njih.

4Ozija posla u

Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve podruje Izraela skorotee s porukom o onome to se dogodilo: neka svi nasrnu na neprijatelje te ih unite.

5im to doznae, svi sinovi Izraelovi

jednoduno udarie na njih te su ih tukli sve do Hobe. Tako uinie i oni koji su pristigli iz Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno to se dogodilo u neprijateljskom taboru. itelji Gileada i Galileje udarie zatim s boka te su ih estoko tukli sve dok ne umakoe u Damask i njegove krajeve.

6Ostali

stanovnici Betulije nasrnue na tabor Asiraca, oborie ga te nagrabie bogat plijen.

7Vrativi

se s pokolja, sinovi Izraelovi zagospodarie preostalim. I sela i gradii po brdima i ravnicama domogoe se silna plijena; bijae ga doista mnogo.

Pohvale Juditi

8Veliki sveenik Joakim i starjeine sinova

Izraelovih koji su ivjeli u Jeruzalemu dooe da se dive dobroinstvu to ga Gospod uini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave.

9Kad uoe u kuu njezinu, svi je

jednoduno blagoslovie govorei: "Ti si slava Jeruzalema! Ti si najvii ponos Izraela! Ti si uzviena dika roda naega! 10

Rukom svojom sve si to uinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela!

Blagoslovljena da si na vjena vremena od Gospoda Svevladara." A sav narod ree: "Amen!" 11

Trideset je dana narod pljakao tabor. Juditi dadoe ator Holofernov, svu srebrninu, naslonjae, posue i sav njegov namjetaj. Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola te ih napuni.

12Sve

su ene Izraelove trale da je vide, hvalile je i plesove izvodile u ast njezinu. Onda ona uze brljane u ruke i pokloni ih enama koje su je pratile.

13Zatim se ona i njezine pratilice

ovjenae maslinovim granicama. Ona je stupala na elu naroda i predvodila ene u plesu; slijedili su je Izraelci naoruani, okieni vijencima i s hvalospjevom na usnama. 14

Usred sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod glasno prihvatio taj hvalospjev.

Juditin hvalospjev

16 Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u ast, veliajte i zazivajte Ime njegovo! 2Jer Gospod Bog to dokonava ratove,

da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih. 3Asur sie s planina sjevernih,

doe sa silnom vojskom svojom. Mnotvo njihovo potoke zakri, konji njihovi bregove prekrie. 4Kaza da e kraj moj zapaliti,

moje mladie maem isjei, o tlo razmrskati moju dojenad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice. 5Gospod Svevladar svlada ih

rukom ene jedne! 6Nisu im mladii silnika slomili,

Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, ki Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uniti! 7Ona svue udovike haljine,

da bi Izraelce ugnjetene podigla,

21

STARI ZAVJET 149. dan itanja, srijeda, 28. lipnja: Jdt 11-16

Judita

V. POBJEDA

namaza lice mau mirisnom, 8na kose prevjes stavi,

lanene halje uze da ga opini. 9Sandala njemu oko zatravi,

ljepota njena duu mu zarobi, ma mu kroza iju proe. 10

Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti. 11

Tad viknue ponizni moji, a oni se prepadoe, nemoni moji, a oni se prestravie; podigoe glas, a oni u bijeg nagoe! 12

Djevojica sasjekoe ih sinovi, pobie ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboe.

13Bogu svom pjevat u pjesmu novu.

Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv! 14

Sva stvorenja tvoja tebi neka slue, jer ti samo ree, i postadoe; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje. 15

Planine e se iz temelja s vodama potresti, hridi e se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti e i tada milostiv biti. 16

Neznatna ti je svaka rtva na ugodan miris, jo neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek. 17Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit e ih na dan Suda: poslat e oganj i crve u meso njihovo, a oni e u boli jaukati zauvijek."

18Kada dooe u Jeruzalem, poklonie se

Bogu, a poto se narod oisti, prinesoe paljenice, dragovoljne prinose i darove. 19

Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijae predao i svilene tkanine koje bijae uzela s postelje njegove. 20

Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Svetitem i Judita je ostala s njima.

Juditina starost i smrt

21A nakon tih dana svaki se vrati na svoju

batinu. Judita se povue u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji.

22Mnogi su je prosili, ali

ona ne upozna ni jednoga ovjeka u sve dane ivota svojega otkad joj umrije mu Manae i bi pridruen narodu svome.

23Starjela je i u

domu mua svojega postigla dob od sto i pet godina. Slukinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopae je u peini Manaea, mua njezina.

24Dom Izraelov oplakivae je

sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra roacima svojim i roacima mua svojega Manaea.

25U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti

njezine, ne bijae nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.

22

NOVI ZAVJET 149. dan itanja, srijeda, 28. lipnja: Iv 13,18-38

Izdajica prokazan

18"Ne govorim o svima vama! Ja znam koje

izabrah! Ali - neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podie."

19"Ve vam sada kaem,

prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. 20

Zaista, zaista, kaem vam: Tko primi onoga kojega ja aljem, mene prima.

A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao."

21Rekavi to, potresen u duhu Isus

posvjedoi: "Zaista, zaista, kaem vam: jedan e me od vas izdati!"

22Uenici se zgledahu meu sobom u

nedoumici o kome to govori. 23

A jedan od njegovih uenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijae za stolom Isusu do krila.

24imun Petar

dade mu znak i ree: "Pitaj tko je taj o kome govori."

25Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita:

"Gospodine, tko je taj?" 26

Isus odgovori: "Onaj je kome ja dadnem umoen zalogaj."

27Tada umoi zalogaj, uze

ga i dade Judi imuna Ikariotskoga. Nakon zalogaja ue u nj Sotona.

Nato mu Isus ree: "to ini, uini brzo!" 28

Nijedan od sustolnika nije razumio zato mu je to rekao.

29Budui da je Juda imao kesu,

neki su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi to nam treba za blagdan!" - ili neka poda neto siromasima.

30On dakle uzme zalogaj i odmah

izie. A bijae no.

Rastanak: nova zapovijed

31Poto Juda izie, ree Isus:

"Sada je proslavljen Sin ovjeji i Bog se proslavio u njemu! 32

Ako se Bog proslavio u njemu, i njega e Bog proslaviti u sebi, i uskoro e ga proslaviti! 33

Djeice, jo sam malo s vama. Trait ete me, ali kao to rekoh idovima, kaem sada i vama: kamo ja odlazim,

vi ne moete doi. 34

Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao to sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. 35

Po ovom e svi znati da ste moji uenici:

ako budete imali ljubavi jedni za druge." Isus i Petar

36Kae mu imun Petar: "Gospodine, kamo

to odlazi?" Isus mu odgovori: "Kamo ja odlazim, ti zasad ne moe poi za mnom. No poi e poslije."

37Nato e mu Petar:

"Gospodine, a zato sada ne bih mogao poi za tobom? ivot u svoj poloiti za tebe!" 38

Odgovori Isus: "ivot e svoj poloiti za mene? Zaista, zaista, kaem ti: Pijetao nee zapjevati dok me triput ne zataji."

Evanelje po Ivanu

VII. POSLJEDNJA PASHA - PROSLAVA SINA OVJEJEGA

23

24

30. tjedan, 150. dan itanja, etvrtak, 29. lipnja

2017.

Est 1,1a-4,17 Iv 14

25

STARI ZAVJET 150. dan itanja, etvrtak, 29. lipnja: Est 1,1a-4,17

Estera

UVOD

I. AHASVER I VATI

UVOD Mordokajev san

1 1a

Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nisana,

Mordokaj, sin Jaira, sina imejeva, sina Kiova, iz Benjaminova plemena, usni san.

1b

Mordokaj je bio idov koji je ivio u gradu Suzi, ugledan ovjek, inovnik na kraljevu dvoru;

1c bio je jedan od onih zarobljenika to

ih je Nabukodonozor, babilonski kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem.

1d

Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji.

1e

Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, breku snano.

1f Na to brektanje svaki

se narod pripremi za vojnu kako bi se borio protiv naroda pravednih.

1g Bio je dan mraka i

tame, jada i peali, emera i velike pometenosti na zemlji.

1h Sav narod

pravednih, smuen od straha pred vlastitim nesreama, spremi se na propast i zavapi k Bogu.

1i

Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku, obilatu vodom.

1k

Ogranu svjetlo i sunce te se ponieni uzvisie i prodrijee mone.

1l

Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao to Bog kani uiniti, poto se probudi, zadra to u srcu trudei se do noi da svakoj pojedinosti dokui znaenje.

Osujeena zavjera

1m

Mordokaj je mirno boravio u kraljevskoj palai s Gabatom i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja su uvala dvor.

1n Sluao je

njihove razgovore. I proniknuv jednom njihove osnove, otkri da su se spremali podii ruke na kralja Ahasvera, pa ih prokaza kralju.

1o A kralj

podvrgnu ispitivanju oba eunuha, koji, poto su priznali, bijahu usmreni.

1p

Kralj odredi da se zapiu ti dogaaji da bi se sauvao spomen na njih, a opisa ih i Mordokaj.

1q Kralj zbog toga imenova

Mordokaja dostojanstvenikom u kraljevskoj palai i obdari ga poklonima.

1r Ali Haman

Hamdatin, Agaanin, koji bijae u asti kod kralja, nastojae da naudi Mordokaju i njegovu narodu zbog dvaju kraljevih eunuha.

I. AHASVER I VATI Ahasverova gozba

1 Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije.

2U to vrijeme, dok je kralj Ahasver

sjedio na prijestolju svoga kraljevstva u tvravi grada Suze,

3tree godine svoga kraljevanja,

priredi on gozbu za sve svoje knezove i slubenike. Nali su se tako pred njim zapovjednici perzijske i medijske vojske, odlinici i pokrajinski upravitelji.

4Punih sto i

osamdeset dana pokazivae on bogatstvo i slavu kraljevstva svoga i velianstveni sjaj veliine svoje.

5Kad je prolo to vrijeme, priredi kralj u

vrtnom trijemu svoje palae sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvravi grada Suze, od najviega pa do najniega. 6Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubiasta

skrleta bile su privrene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora, sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata.

7Za pie su sluili zlatni pehari,

sve jedan drugaiji od drugoga, a vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moi.

8Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno,

jer je kralj bio naredio svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovoj elji.

Vati pada u nemilost

9I kraljica Vati priredi gozbu za ene u

kraljevskoj palai kralja Ahasvera. 10

Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijae veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu sluili,

11da dovedu preda nj kraljicu

Vati s kraljevskom krunom, da bi pokazao

26

STARI ZAVJET 150. dan itanja, etvrtak, 29. lipnja: Est 1,1a-4,17

Estera

I. AHASVER I VATI

II. MORDOKAJ I ESTERA

narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlana.

12Ali se kraljica Vati ne

htjede odazvati kraljevu pozivu to joj ga prenesoe dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srdba rasplamsa. 13

Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako prouavao meu onima koji su poznavali zakone i pravo. 14

Najblii su mu bili Karsena, etar, Admata, Tari, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu.

15Upita ih: "to treba

prema zakonu poduzeti protiv kraljice Vati, koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopili dvorani?"

16Memukan tada

odgovori pred kraljem i knezovima: "Kraljica je Vati skrivila ne samo kralju

nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera. 17

Jer e za dranje kraljiino doznati sve ene pa e prezirati svoje mueve govorei: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda nj kraljicu Vati, ali ona ne htjede doi.'

18I ene e

knezova perzijskih i medijskih, poto doznaju za kraljiino ponaanje, jo danas pripovijedati svim poglavarima kraljevim, pa e biti prkosa i prezira u izobilju.

19Stoga, svidi li se kralju,

neka se objavi kraljevska naredba i umetne meu zakone Perzije i Medije, tako da se vie ne moe opozvati, da se Vati ne smije vie pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku ast drugoj eni, boljoj od nje.

20Kad se ta naredba koju e kralj uiniti

prouje po svem kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve e ene iskazivati potovanje svojim muevima, od najviega pa do najniega."

21Rije se svidje i kralju i njegovim

knezovima. Stoga on uini kako mu je savjetovao Memukan.

22Uputi pisma u sve

kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom kojim se ona sluila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki mu bude gospodar u svojoj kui.

II. MORDOKAJ I ESTERA Trai se nova kraljica

2 Poslije tih dogaaja, kako mu se utia gnjev, kralj Ahasver sjeti se Vatije, onoga to je ona uinila i to je bilo odlueno protiv nje.

2Rekoe tada momci to sluahu

kralja: "Neka se potrae za kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda.

3Kralj neka

odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvravi grada Suze, u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, uvara ena. On e se pobrinuti za njihovu njegu. 4Ona djevojka koja se najvie svidi oima

kraljevim neka kraljuje umjesto Vatije." Bijae to po volji kralju, i on tako uradi. 5U tvravi grada Suze bio je neki idov koji

se zvao Mordokaj, sin Jaira, sina imeja, sina Kiova, iz plemena Benjaminova.

6On je bio

protjeran iz Jeruzalema meu prognanicima koje je babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem Jekonijom.

7On je

odgajao Hadasu, to jest Esteru, kerku strica svoga, jer ona ne imaae ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao kerku.

8Kako se zau za kraljevu rije i njegovu

naredbu, mnogo se djevojaka sabra u tvravi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako dovedoe i Esteru u kraljevu palau, pod nadzor Hegeja, uvara ena.

9Djevojka se

svidje njegovim oima, stee ona njegovu naklonost i on se pobrinu za njezino uljepavanje i uzdravanje. Uz to joj dade sedam najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa s djevojkama, u najudobnije prostorije harema.

10Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji

kojoj je pripadala, jer joj Mordokaj bijae zabranio da to uini.

11Svakoga je dana

Mordokaj etao pred dvoritem harema da bi doznao kako se Estera osjea i kako se prema njoj odnose.

12Svaka je djevojka morala ui kralju kad je

na nju, prema uredbi za ene, doao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jer tada se

27

STARI ZAVJET 150. dan itanja, etvrtak, 29. lipnja: Est 1,1a-4,17

Estera

II. MORDOKAJ I ESTERA

III. IDOVI UGROENI

zavravalo razdoblje njihova uljepavanja: est mjeseci uljem iz mirne, a est mjeseci balzamom i ostalim pomastima za ensku njegu.

13Pa kad bi djevojka ulazila kralju, bilo joj je

doputeno da sa sobom iz harema u kraljevsku palau ponese sve to bi zatraila. 14

Ona bi ulazila uveer, a ujutro bi se vraala u drugi harem, pod nadzorom aagaza, kraljeva eunuha, uvara prilenica. Vie se ne bi vraala kralju, osim ako bi je posebno zaelio i dozvao je k sebi poimence.

Estera postaje kraljica

15Kada doe red na Esteru, kerku Abihajla,

koji je bio stric Mordokaja koji ju je bio pokerio, da ue kralju, ona ne zatrai nita osim onoga to joj bijae rekao Hegej, kraljev eunuh, uvar ena. Ipak je pobuivala udivljenje svih koji su je gledali.

16Esteru,

dakle, uvedoe kralju Ahasveru, u njegovu kraljevsku palau, u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova vladanja.

17Kralj zavolje Esteru vie od svih

drugih ena; vie nego sve ostale djevice ona mu omilje i pridobi ona njegovu naklonost. I poloi on na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vatije ona posta kraljicom.

18Nakon

toga priredi kralj u ast Estere veliku gozbu za svoje knezove i slubenike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darove kraljevski dareljivo.

Mordokaj i Haman

19Kad su drugi put djevojke bile sakupljene,

Mordokaj sjeae na vratima kraljevim. 20

Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao to joj Mordokaj bijae naredio. Estera se i dalje drala svih Mordokajevih uputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbnitvom.

21U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na

vratima kraljevim, Bigtan i Tere, dva kraljeva dvoranina, uvari praga, planue gnjevom i poee snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera.

22Za tu njihovu namjeru sazna

Mordokaj. On je dojavi kraljici Esteri, a Estera

je u Mordokajevo ime saopi kralju. 23

Sve se izvidje i otkri se zavjera, pa obojica budu objeena o stup. To se pred kraljem zapisa u knjizi Ljetopisa.

3 Poslije tih dogaaja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina, Agaanina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih dostojanstvenika koji su bili s njim.

2Svi slubenici kraljevi koji su se

nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali niice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao niice.

3Slubenici kraljevi

koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoe Mordokaju: "Zato prestupa kraljevu zapovijed?"

4Iako su mu oni to ponavljali svaki

dan, on ih ne poslua. Onda oni to dojavie Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im bijae rekao da je idov. 5Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba

koljeno niti pada niice pred njim, jako se razljuti.

6A kad dozna kojemu narodu pripada,

uini mu se premalo podii ruke na samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve idove koji su ivjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu.

III. IDOVI UGROENI 7U prvom mjesecu, to jest u mjesecu

Nisanu, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja u nazonosti Hamana bacie "Pur", to jest drijeb, da utvrde dan i mjesec. drijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara.

Odluka o zatoru

8I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim

pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut meu drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugaiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne dre kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru.

9Ako je kralju po volji, neka se

raspie da se oni zatru; a ja u izbrojiti deset tisua srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu."

28

STARI ZAVJET 150. dan itanja, etvrtak, 29. lipnja: Est 1,1a-4,17

Estera

III. IDOVI UGROENI

10Nakon toga kralj skinu peatni prsten s

ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agaaninu, neprijatelju idova,

11i kaza mu:

"Neka ti bude novac i narod, pa uini s njim to bude dobro u tvojim oima."

12Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu

sazvani kraljevi pisari, pa o onome to je naloio Haman sastavie pisma i upravie ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima to stajahu na elu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev peat.

13Po

skoroteama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi idovi, od djeaka do staraca, djeca i ene unite, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara.

13a

Ovo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podlonim mjesnim glavarima ovako pie:

13b

Budui da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odluih, ne zanesen oholou moi nego u elji da uvijek blago i ovjeno vladam, dati podanicima spokojan ivot i pruiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te uvrstiti mir za kojim svi ljudi ude.

13c Poto

sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se meu nama izdvaja razboritou i koji se istie prokuanom odanou i ustrajnom vjernou i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu,

13d prokazao je da

se meu ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vjeno prezire kraljeve odluke tako te se ne moe uvrstiti zajedniko carstvo kojim inae besprijekorno upravljamo.

13e

Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se istie nainom ivota to odstupa od zakona, da zbog neslaganja s naim naumima poinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne moe uvrstiti.

13f Stoga nareujemo da se,

zajedno sa enama i djecom, neprijateljskim

maevima bez ikakva saaljenja i milosra potpuno iskorijene oni koji vam budu naznaeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i naega drugog oca, i to etrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekue godine.

13g Tako e se, poto

nekadanji i dananji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubudue za sva vremena nai poslovi moi odvijati postojano i nesmetano."

14Sadraj ove naredbe, koja je imala postati

zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan. 15

Skorotee urno potekoe s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvravi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i astili se, grad je Suza bio uznemiren.

Mordokaj i Estera predusreu opasnost

4 Mordokaj doznade za sve to se dogodilo: razdera na sebi haljine, navue kostrijet, posu se pepelom i proe posred grada kukajui glasno i gorko.

2Doe

samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogae kroz njih proi.

3U svakoj je

pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rije i njegov proglas, meu idovima zavladala alost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta leaj.

4Esterine djevojke i njezini eunusi dooe

da je o tome obavijeste. Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi.

5Nato Estera pozva Hataka, jednog od

kraljevih eunuha koji joj je bio odreen za slubu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega to se dogodilo i zbog ega je takav. 6Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred

vrata kraljeva. 7Mordokaj mu pripovjedi to mu

se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obeao poloiti u kraljevu riznicu da bi mogao unititi idove.

8Dade mu i

prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je pokae Esteri te da joj javi i naloi neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod. 8a

"Sjeti se dana siromatva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi

29

STARI ZAVJET 151. dan itanja, etvrtak, 30. lipnja: Est 4,17a-10,3l

Estera

III. IDOVI UGROENI

ovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti.

8b Zazivaj Boga, govori kralju za nas i

oslobodi nas od smrti." 9Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu

poruku. 10

Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopi Mordokaju:

11"Svi slubenici kraljevi i

narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on mukarac ili ena, koji nepozvan ue kralju u unutranje predvorje eka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne prui takvome svoje zlatno ezlo i potedi mu ivot. A ja ve trideset dana nisam bila pozvana kralju."

12Mordokaju bjehu saopene Esterine rijei,

13pa on porui Esteri: "Nemoj misliti da e se

zato to se nalazi u kraljevoj palai spasiti jedina od svih idova:

14jer bude li u ovoj

prilici utjela, doi e idovima pomo i spas s druge strane, a ti e s kuom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se ba i popela do kraljevske asti zbog asa kao to je ovaj?"

15Estera i opet porui Mordokaju:

16"Hajde,

sakupi sve idove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri noi ne jedite niti pijte. I ja u tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena ui u kralju i unato zakonu, pa treba li da poginem, poginut u."

17Mordokaj se onda povue i uini to mu je

naredila Estera.

30

NOVI ZAVJET 150. dan itanja, etvrtak, 29. lipnja: Iv 14

Isus - put do Oca

14 "Neka se ne uznemiruje srce vae! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! 2U domu Oca mojega ima mnogo stanova.

Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'?

3Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno

u doi i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.

4A kamo ja odlazim, znate put."

5Ree mu Toma: "Gospodine, ne znamo

kamo odlazi. Kako onda moemo put znati?" 6Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i ivot:

nitko ne dolazi Ocu osim po meni. 7Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga."

8Kae mu Filip: "Gospodine, pokai nam

Oca i dosta nam je!" 9Nato e mu Isus: "Filipe,

toliko sam vremena s vama i jo me ne pozna?"

"Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kae: 'Pokai nam Oca'?

10Ne vjeruje li

da sam ja u Ocu i Otac u meni? Rijei koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni ini djela svoja.

11Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni.

Ako ne inae, zbog samih djela vjerujte. 12

Zaista, zaista, kaem vam: Tko vjeruje u mene, init e djela koja ja inim; da vea e od njih initi jer ja odlazim Ocu.

13I to god zaitete u moje ime, uinit u, da

se proslavi Otac u Sinu. 14

Ako me to zaitete u moje ime, uinit u."

Obeanje Duha 15

"Ako me ljubite, zapovijedi ete moje uvati.

16I ja u moliti Oca i on e vam dati

drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17

Duha Istine, kojega svijet ne moe primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.

18Neu vas ostaviti kao siroad; doi u k

vama. 19

Jo malo i svijet me vie nee vidjeti, no vi ete me vidjeti jer ja ivim i vi ete ivjeti.

20U onaj ete dan spoznati da sam ja u Ocu

svom i vi u meni i ja u vama. 21

Tko ima moje zapovijedi i uva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega e ljubiti Otac moj, i ja u ljubiti njega i njemu se oitovati."

22Kae mu Juda, ne Ikariotski: "Gospodine,

kako to da e se oitovati nama, a ne svijetu?"

23Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, uvat

e moju rije pa e i Otac moj ljubiti njega i k njemu emo doi i kod njega se nastaniti.

24Tko mene ne ljubi, rijei mojih ne uva. A

rije koju sluate nije moja, nego Oca koji me posla.

25To sam vam govorio dok sam boravio

s vama. 26

Branitelj - Duh Sveti, koga e Otac poslati u moje ime, pouavat e vas o svemu i dozivati vam u pamet sve to vam ja rekoh.

27Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.

Dajem vam ga, ali ne kao to svijet daje.

Neka se ne uznemiruje vae srce i neka se ne strai.

28uli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraam se

k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se to idem Ocu jer Otac je vei od mene.

29Kazao sam vam to sada, prije negoli se

dogodi, da vjerujete kad se dogodi. 30

Neu vie s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne moe on nita. 31

Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako inim kako mi je zapovjedio Otac.

Ustanite, poimo odavde!"

Evanelje po Ivanu

VII. POSLJEDNJA PASHA - PROSLAVA SINA OVJEJEGA

31

32

30. tjedan, 151. dan itanja, petak, 30. lipnja

2017.

Est 4,17a-10,3l Iv 15,1-16,4

33

STARI ZAVJET 151. dan itanja, petak, 30. lipnja: Est 4,17a-10,3l

Estera

III. IDOVI UGROENI

Mordokajeva molitva

17a

I sjetivi se svih djela koje je Gospod izveo, pomoli se Gospodu i kaza:

17b

"Gospode, Gospode, kralju koji vlada nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasi Izraela!

17c

Ti si stvorio nebo i zemlju i sve to je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se moe tebi oprijeti, Gospodine!

17d

Tebi je sve poznato; ti zna, Gospodine: nisam pao niice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz astoljublja. Ti zna da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati.

17e

To sam uinio zato da ne metnem ast koja se iskazuje ovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neu pasti niice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne inim iz oholosti.

17f

Sada, Gospodine, Boe, kralju, Boe Abrahamov, potedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: ele unititi ono to je od poetka bila tvoja batina.

17g

Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje!

17h

Posluaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni pla na, da bismo, ostavi ivi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da ieznu usta onih koji te hvale, o Gospode!"

17i

I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oima njihovim.

Esterina molitva

17k

I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, utee Gospodinu; poto svue sa sebe sjajne haljine, navue odjeu tjeskobe i alosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukraavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza:

17l

"Gospodine moj, kralju na, ti si jedini! Doi u pomo meni koja sam sama, kojoj

nema druge pomoi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj.

17m

Ja sam od svoga djetinjstva sluala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela meu svim drugim narodima: nae oeve meu svim njihovim precima u svoju trajnu batinu i da si za njih uinio sve to si im obeao.

17n

Ali smo sad sagrijeili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naih jer smo iskazivali poast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine!

17o

I sad oni, nezadovoljni ve gorinom suanjstva naega, stavie ruke svoje u ruke kumira svojih da e ponititi odredbu usta tvojih, unititi batinu tvoju, zaepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i rtvenika tvoga,

17p a otvoriti usta naroda da

hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa.

17q

Nemoj predati, Gospode, ezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti naoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poeo bjesniti protiv nas.

17r Sjeti se,

Gospode! Objavi se u vrijeme naih jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva!

17s

Metni u moja usta primjerenu rije pred lavom, a njegovo srce zadahni mrnjom na neprijatelja naega; da zatre njega i njegove sumiljenike.

17t

A nas oslobodi rukom svojom i doi u pomo meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode!

17u

Sve ti je poznato pa zna da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuinca.

17v

Zna tjeskobu moju, jer ja se gnuam nad znamenjem moga visoanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjesenog pranja i ne no