list za svu

d jecu

UTEMEQILA TATJANA OLU

IĆ MUSIĆ 1994.

RIJEKA, MART 2014.

195

Cijena 10

kn, 1

,5 € - u pret

plat

i 10%

popus

ta

4 Gnijezdo 6 Ptica lastavica i pšenica belica (priča) 8 Martovski buketić (priča)10 Grozdana Olujić12 Uskršwi post13 Crkva Sb. Petra i Pavla14 Nesretni kow i žrtveni jarac15 Moć batine i korbača16 Obrenovac18 Republika Portugal20 Zuzuko22 Znam latinicu, učim ćirilicu24 Basna26 Više cvijeća, mawe smeća28 Dragan Mladenović Šekspir30 Mladen Srbinović31 Kviz32 Za tebe i za...34 Predstavqamo...38 Maštom, rukom...40 Mala galerija42 Veliki odmor43 Web-zanimacije44 Čipko

SADRŽAJ

Dragi prijateqi, bjelopčelice i bjelopčelci

Još malo, pa evo proqeća. Mislimo kalen-

darskog. No, sudeći po dosadašwem vremenu,

tko zna kakvo će to proqeće biti. Možda bude

snijega jer ga nije bilo zimi, što ne bi bilo

dobro. Možda ni toliko važno, važno je da

se mi družimo, da sarađujemo, da čitate Bi-

jelu pčelu, ne samo wu već i lektiru. Ako ste

se malo uspavali, vrijeme je da se trgnete i

potrudite da malo više učite jer je će kraj

školske godine vrlo brzo doći, a onda je kasno

za popravqawe ocjena. Nismo mislili da tre-

bate stalno učiti. Sigurni smo da ćete naći

vremena i za igru i za pomagawe roditeqima,

jer je u proqeće mnogo posla.

Takođe, sigurni smo da ćete naći vremena da

nam pišete, crtate i da se družite s nama na

"fejsu".

Na kraju, sretno vam proqeće!

Vaša Bijela pčela

Staništa u ravniciPitomi, djevičanski vidici nedirnute prirode. Širokim prostranstvima prosula se gnjezdišta crvenih plamenaca. Ptice se vrzmaju oko svojih staništa, budno pazeći na svoje potomstvo. Neke od njih po kišnim lokvama u potrazi za hranom. Iznad njih natmureno nebo; sivoplavim nebeskim predjelima vijaju plamenci, stvarajući živopisne spiralne oblike.

Taj ptičji svijet remeti samo lovac. Zaklonjen iza grma, vreba pogodni trenutak da potegne pušku.Umjetnik, kao istinski lju-bitelj prirode i poznavalac ptičjeg svijeta, s velikom pa-žnjom prikazao je plamence u različitim položajima kako bi iskazao raznolikost i po-kret, unoseći ritam u sliku.

Nebeskim pticama gnijezdo je dom kao što je čovjeku kuća.

I gnijezdo i kuća dijele slična značenja; u njima se radi i živi. To su mjesta porodičnog okupljanja i predstavljaju sigurna utočišta i skloništa. Zato ptice svoja gnijezda savijaju na nedostupnim, skro-vitim mjestima: drveću, divljem kamenjaru, čestaru, nastojeći da svoju nastambu što više uklope u obližnji okoliš.Ptice znaju biti domišljati i vješti zidari. S nešto grančica, slame ili blata i svoje sline, te uz mnogo mara i spretnosti, mogu sagraditi pristojan stan u kojima će se izleći ptići. Oni će kao i naša djeca, iz porodičnog gnijezda, poletjeti u neizvjesnost života.

Kad Kapa pada

raSKOšni Stil

"Onaj tko zna gdje je gnijezdo, zna; onaj tko uzme, taj ima", ho-landska je izreka koja je potakla Pitera Brojgela da prikaže dječaka koji pokušava opljačkati jaja iz ptičjeg gnijezda. Za velikog maj-stora Brojgela umotvorina nije bila samo obična narodna pošalica, već motiv za ozbiljan likovni izazov: kako prikazati ljudsko tijelo koje gubi ravnotežu? Slikar se poslužio trikom, kapom što je ispala sa gla-ve malog kradljivca. Glava i tijelo slijede samo njen pad.Ljepota Brojgelovog djela je u ča-roliji tankog nanesa boje, mnoš-tvu njenih preliva, njene prozrač-nosti koja daje živost slikarskoj obradi.

4 Bijela p^ela

Gnijezdo

Pieter Bruegel, Pljačkaš gnijezda

Raskošni buket, stavljen u keramičku vazu, svetkovina je za oči. Bogatom cvjetnom aranžmanu slikar je pri-dodao i ptičje gnijezdo, savijeno od slame i nježnog perja. U toplom leglu krije se i nekoliko jaja.U doba kad je ova slika nastala, umjet-nici su imali običaj da raskošno cvijeće dodatno ukrašavaju raznim leptirima, pčelama i ostalim bubama. Rijetkost nisu bili ni motivi iz životinjskog svije-ta. Slikarstvo je tada bilo, prije svega, zanat, vještina, umijeće. Odatle i popla-va najrazličitijih predmeta na slici. Ali, sočan i obilan slikarski stil te briljantna izvedba detalja nije bila lišena značenja jer cvijet je, sam po sebi, simbol prolaznosti, a gnijezdo s jajima simbol začetka novog života.

George Catlin, Zasjeda za plamence

Paul Theodor Brussel, Vaza sa cvijećem

Žena oštrog pogleda, naslikana u otvoru prozora, rukama je naslonjena na kupicu. Iz njene kose, kao kod božice cvijeća i proljeća Flore, širi se bujno raslinje i raskošno cvijeće koje se rasprostire po pročelju kuće. Pored portreta žene , slikar je posebno istakao ptičje gnijezdo, a naslikani su i drugi razni predmeti, koji su svojevrsni znakovi života, onog, prošlog, i onog budućeg. Karanfil u ruci žene znak je prolaznosti, a gnijezdo s jajima označava rađanje novog života.Istarski slikar Marčelo Brajnović izbjegava doslovnost stvarnosti, njegova slika bogata je riznica znakova i značenja.

Mašta i snovi, tajanstvena igra simbola ispreplitali su se u slikarstvu Milene Pavlović – Barili. Na ovoj slici prikazana je ptica šćućurena na visokoj grani i gnijezdo u kome se nalazi šest pjega-vih jaja. I dok nebom kovitlaju prijeteći gromoviti oblaci, ptica dostojanstveno sačekuje nadolazeće nevrijeme. Ona je pouzdan čuvar toplog doma; gnijezdo je znak sigurnog utočišta.Igra simbolima, čvrsti oblici, istica-nje linije i boje, naglasci svijetlog i tamnog, temelji su slikarstva ove umjetnice. Njeno djelo na najbolji način govori o izuzetnoj pjesničkoj naravi slikarke.

FlOra na prOzOru

dah živOta

Kićeni detalji

5Bijela p^ela

Bujna priroda okružuje mladu ženu sanjalačkog izgleda. Ona u lijevoj ruci drži gnjezdašce iz kojeg vire tri glavice tek izleglih ptića. Njene napućene usne kao da žele da dahom udahnu život siročićima u gnijezdu.Raznobojnim mnoštvom raspje-vanog i blistavog cvijeća i izleglim pticama slikar je nastojao da ukaže na životodajnost prirode. Cilj mu je bio da nađe takav oblik umjetničkog izražavanja koji bi potakao promatrača slike na razmišljanje. Mekoća izvedbe, izražajnost boje i oblika te opisna značenja daju slici veliku privlač-nu snagu.

igra SimbOlima

Močvarnim rukavcem rijeke kreće se čudan svat, koji, po-put nekog zlog duha iz bajki, pljačka ptičje stanište. Zala-žući se za očuvanje prirode, naivni slikar Mijo Kovačić na podrugljiv način nakaznom pljačkašu gnijezda suprot-stavlja pitom krajolik, pre-pun čudesnog raslinja.Kovačić je slikar čarobne snage i raznolikog pripovje-dačkog dara, koji ima sposobnost posmatranja i bilježenja pojedinosti te povezivanja stvarnih i izmišljenih motiva. Njegovo slikarstvo krase: izvanredno majstorstvo, šaroliki izbor boja, oštri obrisi, raskošni i kićeni detalji.

Constant Montland, Gnijezdo

Marčelo Brajnović, Alberto maestro, tužna Paulina i ostala djela

Milena Pavlović – Barilli, Nostalgija

Mijo Kovačić, Ptičar

Ilust

rova

o: S

ven

Kov

ačev

ić

Milica JanKovIć

Jedna lasta imala je gnezdo pod krovom neke stare kuće u malom gradu Kamengradu. Kad su joj se izlegli ptići, ona ih je hranila muvama i crvićima. A kad je trebalo da jedu čvršću hra-nu, da ojačaju za let, morala je svakoga dana po nekoliko puta preleće kameniti grad i da ide da-leko u polje da donese koje zrno pšenice. Posao taj bio je težak za nežnu lastu, ali je ona bila za-dovoljna jer su se deca zrnevlju radovala i cvr-kutom joj zahvaljivala.Jednog dana, noseći dva zrna pšenice u kljunu, ona slete na jedan kamen blizu grada da se od-mori. Iznenada ču tihi molećivi glas koji je ne uplaši:– Lasto, lastavice, daj mi jedno zrno pšenice!Lasta se obazre, no ne opazi nikoga. Kad ovaj glas ponovi iste reči, ona brižljivo spusti dva

Ptica lastavica i pšenica belica

zrna pšenice na ravni kamen i upita:– Ko je to? Ko me zove?– Ja, zemlja crnica, sirotica. Zapala sam ovde u ovo kamenje, pa me niko ne vidi. Ja sam ze-mlja rodna, a čamim ovde besplodna. Molim te daj mi jedno zrno pšenice.Lasta pogleda dole i zaista opazi parče crne ze-mlje, veliko kao polovina stola, stoji dole međ' kamenjem bez ijedne travke. Ona pomisli na svoju jadnu gladnu decu koja čekaju u gnezdu, ali laste su dobra srca i dobrota pobedi. Uze u kljun oba zrna, sleti dole i zakopa ih u zemlju koja je bila vlažna od kiše koja se slivala niz kamen. Zemlja joj zahvalila i rekla:– Neću ti to nikad zaboraviti. I odužiću ti se.Lasta se osmehnu i polete natrag u polje, da tra-ži drugu pšenicu za svoju dječicu.Deca su joj odrasla, naučila da lete i, kad je

došla jesen, tri mlade laste su sa svojim roditeljima odletele na jug u tople

krajeve, jer su laste suviše než-ne da bi mogle podneti

nežnu i ledenu zimu u Kamengradu.

Tako isto ne p r i j a

7Bijela p^ela

im ni su-više žarko leto u toplim kra-jevima. Zato nam se laste svakog proleća vraćaju. I traže svoja stara gnezda. Ako nisu sačuva-na, one grade nova.Lastavica je bila srećna jer je našla svoje gnez-do celo. Deca u Kamengradu nisu ga razruši-la jer su znala kako se teško gradi kuća, pošto su im očevi bili većinom zidari. Odmah je po-stavila svoje gnezdo novim travkama i perjem, da bude meko i toplo, snela jaja i legla na njih. Kad su se ptičići izlegli, ona ih je hranila kao i lane. A kad su poodrasli i kad je preko kamenja poletela u polje da im donese i koje zrno, ču kako je iz dubine neko zove!– Lasto, Lastavice, stani da ti dam koje zrno pšenice!Ona začuđeno stade na kamen i pomisli: to je ona zemlja crnica. Ali uzalud je gledala, zemlje nije bilo. Ona upita:– Ko me to zove?– Ja sam, pšenica belica, koju si ti posejala u zemlju crnicu. Od tvoja dva zrna nikla su dva

struka, njihovo seme je vetar razneo i evo sad imaš celu njivu, malu njivicu, ali dovoljnu za la-stinu porodicu.Iznenađena lasta slete u polje. Bila je zadivlje-na. Čitava njivica kao zlato zrele pšenice bila je pred njom i nudila joj se. Pošto se nahrani-la sama, htela je i za svoje male laste da donese nekoliko zrna u kljunu, ali joj neki poznati glas reče:– Oberi ceo klas, tako ćeš im više poneti. Sada ne moraš leteti daleko preko kamenja u polje. Eto šta si učinila davši mi dva zrna.To je odozdo ispod žita govorila zemlje crnica. Lasta je posluša, otkide ceo klas i odnese ga u kljunu svojim ptičićima. Male laste su se tako obradovale da su posle dobrog ručka počele da pevaju.

Martovski buketićOsunčana predivna prva martovska ne-djeqa najvaqivala je proqeće, baš kao što one lijepe najvqivačice na tele-viziji najavquju Ršmumove emisije za djecu.Miloš se sa drugovima vraćao iz šu-marka iznad grada s buketom visibaba koje su mu se , prije nego što ih je ubrao, osmjehivale provirujući ispod prošlo-godišweg suhog lišća.

Sve

ti S

ava

ilustrovao: Zvone Kenđel

– Baš lijepo! – govorio je sam sebi, dok su mu tople sunčeve zrake milovale lice. – Sutra je Osmi mart i buketić ću po-kloniti učiteqici za wen praznik.Sada ga je, uporedo sa suncem, milovala i toplina koju je zračila radost što ima poklon za učiteqicu. Tako će ga, slutio je, sutradan milovati i wen osmjeh kada joj bude pružao buketić.– Ali trže se Miloš odjednom – pra-znik je i mojoj mami, pa bih woj trebao da poklonim visibabe.Učiteqici ću nacrtati lijepu čestit-ku, odlučio je.U ustima tog časa osjeti ukus pite s ora-

sima koju je podijelio gore u šumarku sa svojim drugovima, a koju mu je napravila baka kada joj je rekao da će ići na izlet.– Ipak ću buketić visibaba pokloniti baki – šapnu svom desnom uvu, jer je li-jevo čačkao kažiprstom slobodne ruke. – I woj je Osmi mart praznik.Učiteqici, mami ili baki?Pitawe se obrušavalo na wega kao swežna lavina na potplaninsko selo.Upravo u tom trenutku prolazio je kraj Miličine kuće.- Znam šta ću! – šapnu Miloš sada svom lijevom uvu. - Iako ima samo deset go-dina, i Milici je Osmi mrt praznik.Skrenu s ulice, pokuca na vrata i kad se u wima pojavi Milica, zbuweno joj pruži buketić visibaba.– Srećan ti Osmi mart! – brzo istrese iz sebe i potrča prema ulici. Nadam se da ne smeta što sam cijeli dan uranio – doviknu i šmugnu za ugao.

Ranko Pavlović

10 Bijela p^ela

Pripremio: Ratko Reli]

Grozdana olujić(1934)

štima, a mogu se upoznati i putem savremenih elektron-skih uređaja. Napisala je ne-koliko kwiga bajki za djecu. U svijetu joj je najpoznatija kwiga priča Afrička qu-bičica.Napisala je romane "Izlet u nebo", "Glasam za qubav" "Ne budi zaspale pse" i "Divqe seme". Za roman "Glasovi u vetru" dobila je 2010. go-dine Ninovu nagradu za ro-man godine. U ovom je djelu kroz sudbinu porodice Arac-ki opisala i sudbinu srp-skog naroda u 20. vijeku. Pri tome je naglasila da je pored nevoqa srpski narod saču-vao svoje dostojanstvo, svoju dušu i svjetlost nade...Rođena je Erdeviku (Voj-vodina), a stvaralaštvo je započela pjesmama. Prve je objavila u listu Stražilo-vo (Novi Sad) a prvu priču u dnevnom listu Borba. U Beogradu je završila Fi-lozofski fakultet – engle-ski jezik i kwiževnost. Za svoj kwiževni rad dobila je više nagrada i priznawa. Počasna je građanska nor-veškog grada Osla. Uz Mi-lorada Pavića jedna je od najprevođenijih srpskih pisaca.Živi i radi u Beogradu.

MARKO NEdIĆ O bAJKAMA GROzdANE OLUJIĆ

Grozdana Olujić pokazuje da "bajku doživqava kao kwi-ževni rod kojim se afirmi-še trajna čovekova potreba za novim, za boqim i druga-čijim životom, čak i kad je on moguć samo u snu ili u mašti".

Pretežno piše o djeci koja žive u gradovima, u beton-skim zgradurinama, o mali-šanima koji čeznu za dru-žewem, za prirodom i qu-bavi. U wezinim se bajkama isprepliću stvarnost i sno-vi i mogu naći vrijedne ži-votne poruke, npr: bez rada i upornosti ne mogu se ostva-riti žeqe i ciqevi i doći do pravih vrijednosti; qu-bav može da pobijedi nevoqe savremenog svijeta kao što su usamqenost, sebičnost, netrpeqivost, mržwa i sl. U wezinim bajkama možemo prepoznati qude koji oko nas žive, kao u znakovitoj bajci "Čarobna metla" u ko-joj je istakla problem našeg vremena – opasnost od zaga-đenosti čovjekove okoline, posebno u gradovima.Bajke su joj pisane jasnim i raskošnim jezikom. Preve-dene su na mnoge svjetske je-zike, prikazuju ih u pozori-

Grozdana Olujić poznata je i van granica južnoslavenskog prostora, naročito po svo-jim maštovitim bajkama koje se ubrajaju u najqepše bajke svijeta.

bAJKA dO bAJKEPjesnikiwu Grozdanu Olujić često uspoređuju sa Ivanom Brlić Mažuranić ("hrvat-skim Andersenom"). Ono što je Ivana Brlić ugardila u hrvatsku dječju kwiževnost, to je svojim svijetom bajki Grozdana Olujić podarila srpskoj dječjoj kwiževnosti.Niz wezinih bajki uvršte-no je u svjetske antologije. One privlače ne samo mlade čitaoce nego i odrasle koji u wima nalaze podosta doga-đaja što ih podsjećaju na dje-tiwstvo.

ŠTO JE NOvO U wEzINIM bAJKAMA

Bogatstvo narodnih bajki ve-lika je kwiževna livada sa koje je Grozdana Olujić brala cvijeće za svoje bajke. Ali,ona je svoje bajke obogaćivala oa-zama naše stvarnosti, naše svakodnevnice i to ispričala jezikom kojim govorimo.

11Bijela p^ela

Šećući svojim gradom jedan dječak opazi da je pun smeća ("Sve je prqaviji bivao grad, tugo crna!"). Dječak se zami-sli i uzdahnu:– Ej, da mi je čarobna metla... Počistio bih sve ulice, sve trgove, sva igrališta i par-kove...I kod dječakove noge stvori se baš čarobna metla. Dječak uze metlu pred kojom smeće počne bježati...– Pa što je ovo, qudi? - uzvi-knu glavni čistač. – Metla kojom jedva možeš otirač da oprašiš – čisti ono što če-lične metle nisu u stawu da očiste. Tu nešto nije u redu. Glavni čistač sumwičavo zavrte glavom. Gomila radoz-balaca stisnu se oko dečaka i wegove metle.– Daj da je vidim! - reče jedan besposličar. – Pih! Pa još moja baba imala je takvu metlu i bacila je kad smo nabavili usisavač... Gomilom okupqe-nih qudi prosu se smeh, a de-čak pocrvene. Wegova metlica izgledala je zaista jadno. Ali, čistila je. Čistila! Dečak prkosno podiže bradu, a me-tlica mu šapnu:– Ne daj se! Ne daj me!Jedva je metlica i prošapu-tala svoje upozorewe, a nečija se ruka ispruži i izvuče me-tlicu iz dečakove ruke. Venac okupqenih qudi uzrujano se zatalasa.– Daj mi je, daj! – povika ne-koliko glasova. – Hoću i ja ispred svoje kuće da počistim! Qudi su se gurali, svađali, otimali o metlicu, a smeće je raslo. Ali metlica se od wih otrže i poleti uvis.

– Gle ti we! – gomila razoča-rano potrča za metlicom, ali metla je, ma koliko da su je jurili, uspevala da izmakne. Tako su i do kraja grada sti-gli, i ivice se poqa dohvati-li, a metlu nisu uhvatili. Iza širokog poqa tamnele su se krošwe drveća.– Ako uđe u šumu, nećemo je više videti! – reče neko. Ruqa gonilaca se zaustavi. Visoko gore, u vazduhu, zausta-vi se i metla.– Pa šta da radimo? – jauknu jedna bakica. – Ugušićemo se od smeća ako umakne! Zar ne vidite da jedino ona čisti tu gde sve ostalo otkazuje.– A šta ako je i dohvatimo? – priseti se neko. – Ne možemo čistiti svi odjednom...– Pa, čistiće svako pred svo-jom kućom! – reče jedan od gradskih otaca...– A parkovi, a trgovi, a igra-lišta? – podseti ga drugi.– E, to se nas ne tiče! – javi se nekoliko glasova. – Neka neko drugi brine o tome.– Pa ne može se tako, qudi! – ču se glas nekog dedice. – Moj sused je bolestan i ja ću poči-stiti i ispred wegovih vrata, pa i trg na uglu naše ulice ću počistiti. Zar se, pre nego je ova nevoqa naišla, nismo tu sakupqali svako jutro? Kako da ga ne počistim? – starac upitno pogleda qude oko sebe, ne shvaćajući zašto mu se sme-ju u lice, sve dok jedna susetka ne reče:– Zar ne vidiš da jedva noge vučeš? Teško da ćeš i pred svojom kućom počistiti! – Žena se ružno nasmeja, ali metlica koja je stajala viso-

ko u vazduhu poče silaziti, dođe do starca koji je hteo i ispred tuđih vrata da poči-sti, i reče:– Hajdemo, stari!Starac se trže, uze metlicu i krete ka gradu. Gomila ra-doznalaca pratila ga je na od-stojawu, bez reči. Tako su i do grada i do starčeve kuće sti-gli. I gle, ponovo pod metli-com poče da uzmiče smeće. Za-blista ulica pred starčevom kućom, pred susedovom kućom, sinu trg. Gomilom sakupqenih qudi prođe zadivqen šapat. Svi su pružali ruke ka me-tlici, tiskali se, gurali jed-ni druge. Ali, očistivši trg metla se ponovo diže uvis pa se u blagom luku spusti kraj nogu malog mršavka. Ovoga puta niko i ne pokuša da je otme. Svi su stajali i gledali u dečaka, kao da očekuju nešto, sve dok jedna žena ne reče:– Pa daj mi je, dečko! Očisti-ću bolničko dvorište da bi bolesnici mogli da otvore prozore... Žena još i ne iz-govori do kraja svoj predlog, a metlica se podiže uvis i kre-te k woj. Ali, tek što se pri-miče, a nečija je ruka zgrabi.– Prvo ću ja počistiti svo-je dvorište, a onda ti čisti carevu carevinu! – reče ženi jedan ohol brkajlija i potrča ka svojoj kući, ka svom dvori-štu. Ali, samo što do wega stiže, a metlica mu se otrže iz ruke, i polete ka ženi koja je htela da počisti bolničko dvorište. Uzalud je za wom jurio, uzalud psovao. Metlica mu je stalno izmicala i odla-zila onima koji su mislili i na ruge.Trčao je i trčao, već je i ose-dio trčeći, ali nije mogao da je stigne. Možda još uvek trči, ko zna?

ČAROBNA MetlA

USKRŠwI pOST“A ti kad postiš namaži glavu svoju i lice svoje umij,da ne pokazuješ qudima da postiš,nego Ocu svome koji je u tajnosti, i Otac tvoj,koji vidi u tajnosti vratiće ti”

(Mt. 6:17-18)

a pragu smo najvećeg hrišćanskog prazni-ka – Vaskrsewa Gos-

poda Isusa Hrista i pripre-mamo se za wega postom i mo-litvom. Post je svojevrsno uzdržavawe od mrsne hrane na određeno vreme. Vreme po-sta je vreme kajawa i moli-tve, to je vreme čišćewa od greha i uzdizawe ka duhovnom saznawu. Pravoslavna crkva naša uči nas da je post, uz molitvu, iskreno kajawe, a uz pomoć Božiju sredstvo za isceqewe naše duše. Pravi i istinski post je, po učewu svetih otaca, post tela i duha jer je čovek stvoren od tela i duha i samo takav post donosi duševno ozdravqewe.Sveti Jovan Zlatousti nas uči: „ Post je koristan ako poste ne samo usta, već i oči, uši, noge i ruke.“ Post je ve-oma značajna ustanova u živo-tu verujućeg čoveka. Posebno se kod pravoslavnih hrišća-na poštuje vaskršwi post. To je najveći post jer pretho-di prazniku nad praznicima, – Uskrsu, bez koga nema spa-sewa. Uskršwi post traje od ponedeqka siropusne nedeqe

N

12 Bijela p^ela

pa do Lazareve subote. On predstavqa uspomenu na če-trdesetodnevni post Gospoda Isusa Hrista u pustiwi. O ovom postu svedoče apostoli Matej i Luka, a i sam Gospod Isus Hristos govori svojim sledbenicima: „A ti kad po-stiš, namaži glavu svoju i lice svoje umij...“ Spasiteq je sam postio i preporučio nam post. Post je ostavqen

Post četrdesetnice (Uskr-šwi post) preporučuje i 69. pravilo apostolsko. Post je uveden u crkvenu prak-su između drugog i četvrtog veka posle Hrista. U isto-riji crkve Jevsevije govori o postu pre praznika Vaskrsa. Ipak ostaje sporno koliko je dana trajao Pashalni post, to nam ne govore ni sveti oci, oni samo naglašavaju wegovu

slobodnom izboru hrišćana, ali ga apostoli i crkva kao ustanovu hrišćanskog živo-ta propisuju članovima crkve.

važnost u odnosu na praznik Vaskrsewa Hristovog.Uskršwi post je dosledni-ji i stroži u Pravoslavnoj crkvi nego što je to u Rimo-katoličkoj, a pogotovo Pro-testantskoj. Za četrdesetod-nevni post pred Uskrs Crkva vezuje tajnu pokajawa i tajnu euharistije (pričešća ver-nika). Pokajni karakter ovoga posta ogleda se u posebnom bo-goslužewu, velikom večerwu, više čitawa a mawe pojawa i služewu sveštenika u crnim odeždama. U vreme Uskršweg posta pravoslavni hrišćani izbegavaju pevawe i igrawe.

Radoš Matić

everovatno je, ali istinito, da postoje crkvice i crkvišta o

kojima ništa ne znamo. Neke nisu čak ni registrovane. Ta-kve kulturno- istorijske i du-hovne vrednosti moguće je vi-deti na prostoru između pla-nina Rtaw, Devica i Ozren. Jedna od takvih crkvica udaqena je oko tri kilometra od sela Radenkovac na Ozrenu i posvećena je sv. apostoli-ma Petru i Pavlu. Neobičan je ovaj predeo. Pored ostalog i zbog toga što tu više nego bilo gde drugde udaraju gro-movi! Još se ne zna šta ih to privlači u Radenkovcu. A da su wihovi vatreni udari jaki, svedoče brojne brazgotine na stoletnim bukvama. Da bi se nekako odbranili od nebeske nepogode, meštani Radenkov-ca su u sred sela postavili zvono, verujući da će wegova zvowava rasterati gromovi-te oblake. Slično su, na pri-mer, uradili i meštani Šaf-hauzena u Švajcarskoj 1486. godine kada su na svom zvonu napisali:“Žive dozivam, mr-tve oplakujem, muwe lomim“. Međutim, kad se dođe na omawu zaravan iznad sela, gde se na-lazi crkvica sv. Petra i Pa-vla, situacija je drugačija. Tu gotovo da nema stabala, ali se razbuktalo žbuwe drewine, šipurka, glogiwe...O wiho-vim bojama slikari mogu samo da sawaju. Možda bi trebalo

13Bijela p^ela

N

CRKVa SV. peTRa i paVla

izuzeti jedino Rafaela na či-jem grobu piše: “Priroda se pobojala da će biti pobeđena da si duže živeo“.Prostor oko crkvice narod je ogradio grawem i koqem. Na kapiji, sličnoj tarabi, do-minira jednostavan krst na-pravqen od dve letve. Crkvi-ca je jednobrodna sa mawom ap-sidom. Nedovoqno da bismo je stilski odredili, pa na osnovu toga makar i približno utvr-dili vreme gradwe. U Srbi-ji nema mnogo crkava posveće-nih svetim apostolima Petru i Pavlu, pa bi bilo zanimqi-vo saznati šta je uticalo da se crkvica wima posveti. Ova, i mnoga druga pitawa, očigledno će sačekati da dobiju odgovor.Tragovi vernika veoma su pri-sutni. Neko je priložio vune-ne čarape, neko flašu vina. Ima i nešto sitnine, poneki peškir. Pošto nema ni ži-

vopisa, ni ikonostasa, a ni crkvenog mobilijara, verni-ci su unutrašwost crkvice ispunili mnogim fotografi-jama svetiteqa. Vreme je uči-nilo svoje, pa su iskrzane i izbledele. Sve deluje ubogo da ubogije ne može biti. Ali, to ne umawuje duhovno bogatstvo niti slabi snagu vere. Oči-gledno je da oni ne zavise od materijalnog sjaja, raskoši i monumentalnosti. Anonimni graditeqi crkvice sv. Petra i Pavla i meštani Radenkov-ca, kojih je nažalost sve mawe, osećaju poslanstvo sv. Save. Za wih skromnost i uzdrža-nost nisu mana.Samuje crkvica sv. Petra i Pavla u bespuću planine Ozren opkoqena trwem i ne-beskom tišinom. Koliko se pamti, gromovi je nekim ču-dom zaobilaze.

Milutin Dedić

JAčI Od GROMOvA

14 Bijela p^ela

Pi{e: Jovan Savi^in PRica

crveni istok. Bikovi stoje u žutoj gustoj vodi koju piju i kojom se hrane.Svake godine mora da se pro-trese po jedan bik, samo jed-nom, pa se onda i zemqa koju drži mora zatresti. Bikovi su sve stariji i slabiji. Doći će dan kad će kleknuti, a tad će se Zemqa raspući. Kroz pu-kotine probiće se žuta voda i cijeli svijet podaviti."Bik je poštovan kao oličewe božanstva od Indije i Per-zije do cijelog Sredozemqa. Kow nije bio te sreće. On je u qudskoj mašti povezan

stan udowi svijet.

ŽRtveni JaRac

Ako danas za nekoga kažemo da je "žrtveni jarac", to zna-či da taj nesrećnik ispašta za nečije krivično djelo koje on nije počinio. On ispašta tuđe grijehe, on je žrtva umje-sto pravog krivca. U starim religijama bogovima su na žrtvu prinošene životiwe. U prastara vremena najvećim božanstvima prinošene su i qudske žrtve. Čuvena naša narodna pjesma "Zidawe Ska-

s dowim svijetom. Vjeruje se da se đavo može pretvoriti u svako biće sa svim wego-vim organima, "bez ostataka", ali ako uzme qudsko obličje, na desnoj wegovoj nozi osta-je kowsko kopito. Zbog čega kow, ni kriv ni dužan, svr-

NESRETNI KOw I žRTvENI

JARAC

akon dugog izbivawa iz zavičaja vratio se naš prijateq Isak

Bazalica i donio s istočnih strane "vreću" duhovnog na-rodnog blaga. Između osta-log poslovicu "Kowa vaqa tući, a vole milovati". Kome je palo na pamet da izreče ovu poslovicu kad su kow i vo od početka pripitomqewa bili pouzdani i neophodni čovjeko-vi pomagači, bez kojih bi cije-li qudski rod mnogo sporije i teže kročio kroz istoriju.Odgovore na ovakva i slična pitawa treba tražiti ponaj-prije u mitskoj prastaroj svi-jesti naših dalekih predaka. Poslovice su poput besmrt-nih ptica, putuju od usta do usta kroz vrijeme i prenose iz dubine prošlosti vjerne slike i prilike života.U jednoj srpskoj legendi o postanku svijeta, koju nam je Isak donio iz Srbije, odno-sno iz Homoqa, ovako se tuma-či postanak svijeta: "Zemqa je četvrčasta. Drže je na ple-ćima četiri bika. Jedan je bik crn, drugi plav, treći crven, četvrti bijel. Svaki drži po jedan dio svijeta: crni Za-pad, plavi jug, bijeli sjever,

dra" metaforički govori o žrtvi potrebnoj za stvarawe velikih djela. U woj je umjet-ničkom snagom opjevana žr-tva nevine žene. Građevinu svake noći razvale vile sve dok ženu, nevinu žrtvu, nije-su uzidali u golemi zid.Ovaj strašni običaj iščeza-va tokom vremena, pa se umje-sto qudi žrtvuje ovan ili ja-rac, koga su kao žrtvu uveli stari Jevreji. Na žrvovawe su simbolično prinošeni grijesi zajednice umjesto po-jedinca. Tako je i jarac ispa-štao qudske grijehe i postao sinonim qudskog zla – ni kriv, ni dužan.

N

15Bijela p^ela

normalnom umu nepojmqive. Osuđenom nesrećniku bi noge i ruke vezali za posebnu klupu, tako da može samo da "reve", što znači dere se kao magarac. Tada bi počelo batinawe. Da bi ponižewe qudskog dostojan-stva bilo potpuno, kažwenik je morao "pokorno zahvaliti na batiwawu" kao primqenoj nagradi.Na kaznu batinawa qeskova-čom, stoji u sudskim spisima Ličke pukovnije, u godini 1840. osuđeno je 36 osoba, od toga na najtežu od 80 udaraca četiri osobe. Najmawu kaznu od "samo" 25 batina primio

ivni moj narode bjelop-čelski! Evo još jedne priče iz pakla Vojne krajine, u koju ni ja ne

bih mogao vjerovati da nijesam taj užas gledao svojim očima. Zato strpqivo pođimo redom. Vojna je krajina bila granič-no područje između Austrije i Turske. Trajala je od 16. do 19. stoqeća. U toj moćnoj tvore-vini vladao je strašni surovi vojnički poredak.Postupci prema stanovniš-tvu Vojne krajine, bez obzira na dob i spol, utvrđeni su po odredbama o vojnoj disciplini i komandi, a glavna sredstva za održavawe surovog poretka bila su šiba, batina i korbač, okov i zatvor. Imali su stra-šan zakon po kome je svaki Krajišnik bio u isto vrijeme vojnik i civil, pa je za svaki prekršaj snosio dvostruke kazne – civilne i vojničke. Najprije "plaća" tjelesnom kaznom, zatim ide na parbe-ni postupak pred upravne či-novnike-oficire za naknadu štete.Osim ovog užasa djeluje i dis-ciplinar koji kažwava u sat-niji. Kazne su bile svirepe i

dMOĆ bATINE I

KORbAčA

15Bijela p^ela

je jedan dječak od svega tri-naest godina. Te godine vojna je vlast podijelila u Ličkoj pukovniji ukupno 1800 bati-na! A osuđeni na "korbač" (specijalni bič, kanxija, kro-titeqsko sredstvo) primili su 350 udaraca. "Trčawe kroz šibe" bila je česta svirepa kazna. Izvršila bi se tako što četu od 100, 200 do 300 vojnika, postrojavalo u dvo-red, okrenut licem u lice, sa

pripremqenim šibama u ru-kama. Osuđenik je morao tr-čati kroz taj špalir dok su ga vonici bjesomučno udarali šibama. Osuđenik je "trčao šibe" od jedan do deset puta, što je ovisilo o krvnicima vojnog aparata.Prema pomenutim spisima Ličke pukovnije na kaznu "tr-čawa kroz šibe" 1840. godine bila su od 300 vojnika osuđena 74 Krajišnika, a od wih na najtežu, "sa deset protrča-vawa", 7 osoba.Izračunato je da su osuđenici s područja Ličke pukovnije te godine "primili" stopedeset-

pet tisuća i četiri stotine šiba. I to nije sve. Ukupna kazna prisilnog rada u oko-vima, prema istim sudskim spisima, iznosila je pedeset tri godine.Lijepi moj narode bjelop-čelski, razmisli i prosudi u kakav su to "raj zemaqski" umakli srećni Krajišnici bježeći ispred "divqih" Tu-raka.

J. S. Prica

ovek u seoskoj nošnji, širokih pleća, dugih obrva, još dužih brkova a kose rasute po leđi-

ma, reklo bi se po pogledu da je slep, uz gusle opeva borbe srpskih pobu-njenika protiv Turaka. Hrabri ih usred ustanka koji od 1804. vodi vožd Ka-rađorđe. Filip Višnjić, kako će taj bo-rac epskom pesmom ostati zapisan u istoriji Srba, sedi te 1809. pokraj cr-kve brvnare Orašac, sagrađene u 18. veku, i slaže herojske stihove. Da li je tu spevao „Početak bune na dahije”, „Boj na Mišaru”, „Boj na Čokešini” ili neku drugu od 18 pesama, koliko će ih Vuk Kara džić zapisati od ovog pe-vača, nije zapamćeno. Nedugo potom, već 1813, Turci će, pobeđujući pobu-njenike oko Obrenovca, iz odmazde zapaliti i crkvicu brvnaru. Od crkve Orašac danas ne bi bilo ni zgarišta da je nisu građani varošice Obrenovac obnavljali 1895. i 1921, kad joj je vraćen stari izgled. Ikono-stas i ikone, kao i crkveni nameštaj, karakteristični su za crkve 19. veka. Danas je Orašac jedna od turističkih meta posetilaca Obrenovca. Od stari-na njima je zanimljiva i Jozića koliba u Velikom Polju kao primer ekološke kuće iz vremena ustanka u Posavi-ni. U njenoj je bašta sa endemskim biljkama i šest hrastova starijih od dva stoleća. Manastir Sveti Nikolaj u Grabovcu zadužbina je kralja Milutina, a obno-vio ga je kralj Dragutin. U njemu je tokom 16. veka prepisivana izuzetno vredna knjiga "Minej". I taj manastir porušili su Turci u vreme Prvog srp-skog ustanka, pa je obnavljan u Mi-loševo vreme. Lekoviti izvor Vidan i danas teče portom manastira.Obrenovac je, mada na tridesetak ki-lometara od Beograda, postao jedna

ČObrenovac

Piše: Milena Dražić

16 Bijela p^ela

od 16 beogradskih opština. Od stari-na je poznat pod imenom Palež. To ime je zapisano u 18. veku, mada se veruje da je kao seosko naselje tu na-stalo mnogo ranije. Osnovano je iz-među reka Tamnave i Kolubare, da bi se do danas grad proširio sve do Save, tako da počiva na tri reke i više mo-stova. Tokom 18. stoleća tu su živeli Srbi, zemljoradnici, i Turci, zanatlije i trgovci, a pod austrijskom okupaci-jom Nemci, Mađari i Jevreji. Godine 1859. stanovnici Paleža su kneza Miloša Obrenovića molili za dozvolu da varoš prekrste u Obreno-vac. S novim imenom grad napreduje i širi se, a na početku 20. veka dobija odlike savremenog grada – poštu, telefonsku centralu, gim naziju, pru-gu, puteve, struju, a to unapređuje

zanate i trgovinu. Kafane je nasledio iz prethodnog veka. Na voljenog knjaza i danas podseća Milošev konak. To je, ustvari, bio dom Dimitrija Markovića, uglednog trgovca, u čijoj je kući Miloš odse-dao, a tu je boravio i Joakim Vujić i pisao čuveno „Putešestvije“. U ovoj zgradi sa velikim dvorištem leti se čita lepa književnost, smeštena je tu i biblioteka.I banja sa lekovitim sumpornim vo-dama daje pečat Obrenovcu. Lečili-šte, otvoreno pre stotinu godina, ob-novljeno je da leči reumu, neurološ-ke i ženske boljke. Zgrada je zadržala nekadašnji izgled. Izvorište vode bo-gato je kao nekada, a usluga prema prohtevima modernog čoveka. U uzleta grada, osnovana je 1922. prva gimnazija u Obrenovcu. Bila su samo dva nastavnika, a jedna od njih bila je velika srpska poetesa Desanka Maksimović. Ona je predavala srpski i francuski jezik. Danas Obrenovac ima i Poljoprivredno-hemijsku i Teh-ničku školu. Ipak, Obrenovčani su okrenuti Beo-gradu, bilo da tamo studiraju, rade ili da idu u veće kupovine, u pozorišta,

na koncerte. U nekom smislu, Obre-novac živi u senci Beograda. Stari deo obrenovačke čaršije liči na kulise za film o životu u 19. veku, sa svojim starim kućama, dućanima, radionicama starih zanata. Tu je uživala i glumica Sofija Loren kad je snimala film, ali sumnjamo da je tu popravljala obuću, kupovala starin-ske kolače ili bozu, da su joj majsto-ri popravljali pokvareni sat ni da je kupovala zemljane sudove ili da su joj šnajderi šili odelo. A to sve mogu Obrenovčani, ta zato je centar grada zaštićen od zaborava.

17Bijela p^ela

i za sobom ostavlja sliku Mesečeve površine. Nekada se ne vidi ni prst pred nosom. Prozori su zatrpani, pepeo i čađ su posvuda i nemoguće je osloboditi ih se. U junu 2013. u Obrenovcu je izmere-na 28 puta veća koncentracija čađi i pepela od dozvoljene. Zbog toga su oboljenja pluća i rak češći nego u drugim gradovima. Filteri popuste, priroda je ugrožena, pa građani tra-že hitne intervencije. A nije to samo pitanje nedostatka novca, već i ne-brige i lošeg vođenja posla. Ironično, ali su ovde ugroženi čak i zaštićeni slepi miševi. Seljaci iz okolnih sela žale se da sve više hrane moraju da proizvode u plastenicima koji takođe nisu sigur-na zaštita, ali da Beograđani na pija-cama neće da kupuju voće i povrće iz okoline Obrenovca jer znaju za zagađenja. Zato seljaci često lažu odakle su.Druga su nesreća Obrenovca nar-komani. Špriceva je na sve strane; ispod tribina stadiona Radničkog,

Žitelji ovog grada ubrajaju se u ve-sele ljude. Još iz austrougarskog vremena svira se kolo “paležanka”, napisano u predivnom izletištu Za-brežanka. Tada je Zabrežanka bila mnogo više od lepe prirode; bila je centar boemskog života. Na Savi se pevalo „Na lepom plavom Dunavu”, igralo se bečke valcere i jelo i opija-lo po čardama. Dolazili su Bečlije i Budimpeštanci da se, daleko od jav-nosti, izluduju. I tada su, kao i danas, glavni zabavlja-či bili romski muzičari. Njihova slava širila se carevinom, pa je tako čuveni Ica violinist zarađivao čak u Dubrov-niku, a poznati su na daleko bili i Ši-šići. Danas su Romi getoizirani u svo-joj “muzičkoj koloniji”, ali i dalje su s violinama, trubama, bubnjevima… gastarbajteri po Srbiji i još dalje. Dobro bi bilo da je u Obrenovcu sve tako idilično, ali dve stvari im kvare život. Prva je Termoelektrana Nikola Tesla. Odavde se pošalje oko 60 od-sto struje da se podmire svi potro-šači u Srbiji. Ali, ugalj koji se potroši na to mnoge ljude iz okoline košta zdravlja, pa i života. Slegne se na desetine miliona tona pepela godine

kod jedinog hotela, u dvorištu po-jedinih škola... Ne zna se tačan broj zavisnika, ali se procenjuje da je Obrenovac rekorder u Srbiji. U deset uveče u grad stiže droga. Nemoćni, u vlasti droge, narkomani se više ne kriju. Svaki treći mlad čovek se drogira. Prodavci pogrebne opreme sreću roditelje koji dolaze po kovčeg za svoje dete. Najmlađi narkomani imaju samo 12 godina!Škole su udružene sa psiholozima, lekarima, policijom, sa roditeljima u nastojanju da odvrate potencijalne robove droge. Zlo je uzelo ogromne razmere, a pitanje je koliko policija prati narko-dilere. Ovbrenovčani su složni: ova aždaja ima mogo glava i sve ih treba saseći. Iz pakla zavisnosti i reda za smrt, zdrave porodice beže u lekovitu pri-rodu. Tri reke, šume, divljina, plaže, veslanja... Kolubara je najprivlačnija od tri reke za veslanje kajacima i kanuima. Ljubitelja je svake godine sve više. Oni se od 1. maja do kra-ja septembra odmaraju u čamcima, kupaju, ručaju. Dolaze iz Beograda i okolnih gradova, a ima i podosta stranaca. Kolubara je pogodna jer je plitka, a dno je od šljunka, pa je bistra. Posebna draž je što je u blizini gradova i na samo pola sata od Beograda. Pre ulaska u čamac, turisti prolaze kratku obuku, a po-sle toga preostaje samo uzbudljivo uživanje.

Džepni globus

REPUBLIKAPORTUGAL

l Najpoznatija portugalska muzika jeste fado, koja potiče od mešavine muzike afričkih robova i tradicionalne muzike portugalskih mornara.

Amália Rodrigues “kraljica fada”

Portugalci su bili najpoznatiji pomorci u 16. stoljeću. Fernando Mageljan je prvi oplovio svet svladavši Rt Horn i Pacifik (Tihi ocean). Bartolomeo Diaš dop-

lovio je do Rta Dobre nade i istočnog kraja Afrike, a Vasko da Gama je prvi pomorskim putem došao iz Europe u Indiju radi trgovine začinima.

l Portugal je član Evropske unije od 1986. godine.

l Nadaleko poznato vino Porto

l Najpoznatiji Portugalac današnjice Kristijano Ronaldonastupa na Svetskom nogometnom prvenstvu 2014. u Brazilu, u kojem je portugalski službeni jezik

Vasko da GamaFernando Mageljan

zavrteo:

Igor KolARoV

Njegov put u Indiju opjevao je luis Vas de Kamoeš u epskoj poemi luzijade iz 16. stoljeća. luzijade su portugalski nacionalni ep, a dan smrti pisca Kamoeša slavi se kao nacionalni praznik - Dan Portugala.

Zapanjujući krajolici premaAtlantskomoceanu

Grafički uobličio: Dragan Stojković

Površina: 92.391 km2Broj stanovnika: 10.647.763Glavni grad: lisabon (653.700)Službeni jezik: portugalskiDržavno uređenje: višestranačka republika s jednodomnim parlamentomEtnički sastav: Portugalci 99,1%, Kapverdi 0,3%, Brazilci 0,1%, Španci 0,1%, Britanci 0,1%, Amerikanci 0,1%, ostali 0,2%Dužina kopnene granice: 1.214 kmVeći gradovi: Porto ( 1.509.958), Braga (754.830), Aveiro (460.157), Koimbra (430.865), Faro (391.819)Valuta: evro = 100 centiVerska pripadnost: rimokatolici 97%, protestanti 1%, ostali 2%

lPortugal graniči sa Španijom na severu i istoku, a na zapadu i jugu izlazi na Atlantski okean.

l U širim zonama gradova lisabona i Porta živi 1/3 ukupnog stanovništva Portugala.

l Šume zauzimaju 28% ukupne portugalske teritorije.

Porto

l Park Monsato, u glavnom gradu Lisabonu, zauzima 10 km2 i smatra se najvećim u Evropi.

Praça do Império i Samostan Hijeronimita, mjesto svjetske baštine UNESCO-a

Lisabon je jedan od najstarijih gradova na svetu. Indoeuropski Kelti naselili su se u području nakon 1. milenija pr. Krista. Lisabon su osnovali Feničani kao utvrdu. Novi grad navodno se zvao Allis Ubbo, na feničkom “sigurna luka”.

Toranj Belem

ZDRavko ZUPan

zuzuKo

20 Bijela p^ela

21Bijela p^ela 21Bijela p^ela

22 Bijela p^ela

23Bijela p^ela 23Bijela p^ela

24 Bijela p^ela

25Bijela p^ela

Najbolje bi bilo kad bi tako bilo. Ali, nažalost, u prirodi je obrnuto, ima-mo mnogo više smeća nego cvijeća. Može li jed-nog dana biti više cvije-ća nego smeća u prirodi i okolišu, ovisi o ljudima – jer oni najviše uzgaja-ju cvijeće, ali i stvaraju otpad i smeće. Smeća bi moglo biti mnogo manje kada bi svi ljudi znali ko-liko ono zagađuje i uni-

Pripremio: V. RADOSAVljeVIć

26 Bijela p^ela

Kao i mnoge druge ukrasne biljke i azaleju se uzgaja i kao sta-blašicu. Njeno je stablo tanko i visoko do četrdesetak centime-tara, ali na sebi nosi bezbroj krupnih cvjetova crvene, ružičaste, žute ili bijele boje i dosta zelenog lišća srcolikog oblika.Da bi stablo bilo što bogatije, potrebno je redovito zalijevanje i držanje biljke u polusjeni u kući.

AZAlejA STABlAšICA

štava okoliš. Ili, kad bi ga odlagali na pravo mjesto i na pravi način. Često u gradu vidimo kante, po-sude ili baje i oko njih prepuno smeća svih vr-sta. A ono privlači muhe, mrave, žohare, glodare, pse i mačke lutalice, pa čak, ponekad, i medvjede koji dođu iz šume da pro-nađu hranu i utaže glad.Ako već stvaramo sme-će, moramo da brinemo kako da ga se najbolje rješavamo. U našem gra-du uskoro će se pojaviti novi spremnici za odvo-jeno prikupljanje i od-laganje otpada i smeća. Na njima će biti napisano gdje se posebno odlažu

metal, plastika i staklo, a gdje papir i tetra amba-laža. Budemo li svi odva-jali smeće i bacali ga u te sabirnike, a ne oko njih, manje će biti štetnih inse-kata i drugih životinja na smetlištima. Lakše će ta-kođe odvoziti svaki otpad na deponije ili na mjesta za reciklažu ili preradu za koristan papir, aluminij, staklo ili plastiku.Od svih nas, odraslih i djece, traži se da ne baca-mo nikakvo smeće gdje-god stignemo, nego samo u vreće i kante za otpad i smeće. Tako možemo

VIše CVIjećA - MANje SMećA

da pomognemo da nam priroda bude ljepša, oko-lina čistija, a zemlja, voda i zrak zdraviji za sva živa bića. Na taj bismo način možda uspjeli da ostvari-mo želju iz naslova: Više cvijeća – manje smeća.

TA DIVNA STVOReNjA

ZANIMljIVOSTI

27Bijela p^ela

Bumbari su vrsta debe-lik dlakavih pčela koja naj-češće prave svoja gnijezda u zemlji. Oni žive u zadru-gama kao pčele, samo su im te zadruge mnogo jed-nostavnije i u njima rijetko ima više od petstotinjak članova, dok kod pčela u zadrugama živi više od 50.000 radilica. Bumbari se razlikuju od pčela i po tome što nam ne prave med kao one, ali su ipak korisni kukci jer oprašuju mnoge biljke, a posebno djeteline.

Opuncija, žabica ili gos-pina pogača rod je kaktusa porijeklom iz Meksika. Već od davnih vremena koristi se ne samo kao ukrasna biljka nego i kao lijek i hra-na. Kao lijek služi posebno u narodnoj medicini. Upo-trebljavaju se svi dijelovi biljke – i cvijet i plod, i stabljika i korijen, dok se kao hrana koriste jedino plodovi. Ti su plodovi kru-pni, ružičasti ili žućkasti, sa mirisom na lubenicu, i slatkasto kiseli i prepuni minerala i vitamina.

Ne mrzim ja ljudePogotovu one maleAli ponekadkad me ulovi gladtad ne gledam tko je starA tko mladTad sam O-pas-an pasI zato molim vasNemojte se sa mnom šalitiJer ćete požaliti.

O-PAS-AN PAS

Dok mnoge životinjske vrste ne svijetu nestaju, druge nastaju. Ustvari, na-stale su odavno, ali ih tek sad pronalazimo i s njima se upoznajemo. U posljed-njih pedeset godina najvi-še je otkriveno novih vrsta insekata i gmazova, a naj-manje sisavaca. Ipak, ove je godine otkrivena jedna nova vrsta simpatičnog sisara, koga su pronalaza-či nazvali OLINGUITO. To drago stvorenje liči istovre-meno na mačku i plišanog medu, a pronađeno je u američkim šumama. To je ujedno i prvi sisavac otkri-ven u posljednjih 35 godina na američkom kontinentu.

Morski konjic se ubra-ja u ribe, iako se od njih dosta razlikuje. Ova ne-obična riba ima vrlo dug rep i pliva uzdignute gla-ve. Ne razmnožava se kao idruge ribe jer mlade nosi mužjak morski konjic, a ne ženka. A odlikuje se i time što iako je mali, spada u najbolje lovce – ne samo među ribama nego i u cije-lom životinjskom svijetu.

28 Bijela p^ela

Dragan MlaDenović Šekspir, Muzičar kaD saM Bio Mali

Rođen je 17. januara 1951. godine. Nakon Muzičke škole, završio je na Muzičkoj akademiji smjer dirigovanje. Zajedno sa Miomirom Ristićem i Ljubomirom Dimitrijevićem, 1968. godine osnovao je ansambl za izvođe-nje rane i tradicionalne muzike “Renesans”. Izvode muziku srednjeg vijeka, renesanse i baroka: pjesme iz Bokačova vremena i renesansne Italije, muziku trgova i ulica Pariza, Šekspirova kazališta, ljubavne pjesme i igre krstaša, balade trubadura kao i muziku Vizantije, stare srpske pjesme i pjesme starog Jadrana. U više od četrdeset godina postojanje ovaj jedin-stven ansambl održao je više od tri hiljade koncerata po cijeloj Evropi te u Sjevernoj Africi. Autori su i muzike za filmove, sudjelovali u mnogobroj-nim predstavama. Diskografija ansambla bogata je i raznovrsna, poznaju ih ne samo u zemlji, već i u Španiji i Njemačkoj. U Njemačkoj je CD “Put Marka Pola” dva mjeseca bio na vrhu top-liste klasičnih izdanja. Danas su svom repertoaru pridružili i kinesko-mongolsku muziku na kineskim i mandžurskim instrumentima.

ŠEKSPIR, SAZ I ANSAMBL RENESANS

Bio sam dobro i poslušno dete. U osnovnoj školi bio sam odličan učenik, ali u gimnaziji mi nije baš

je možda malo čudno, ali kao mali mislio sam da je to ustvari onaj koji piše knjige – književnik.

Međutim, već sam u 13.godini znao da ću ploviti drugim vodama. Tada sam bio na koncertu Luja

išla matematika. Taj sam problem rešio vrlo lako. Prešao sam u mu-zičku gimnaziju gde nije bilo ni matematike ni prirodnih znanosti. To je bio prvi korak prema mom budućem zanimanju. Roditelji su mislili, ili su se bar nadali, da ću krenuti njihovim stopama, da ću biti glumac. Oboje su bili glumci a venčali su se u Lovranu dok su snimali film “Barba Žvane” 1949. godine.

Armstronga Sačma koji je gosto-vao u Beogradu. Te sam se večeri zaljubio u džez. Želeo sam da nau-čim da sviram saksofon. Međutim, u Beogradu nije bilo nikoga ko bi me naučio, pa sam kod Bokija Miloševića upisao klarinet. Kao mali svačim sam se bavio. Vo-leo sam filmove, najdraži mi je bio Tarzan sa Džonijem Vajsmilerom. Dugo sam odlazio i na plivanje. Že-leo sam da budem i knjigovođa. To

Mnogo sam voleo narodne pesme koje mi je čitao otac. Čim sam se muzički “opismenio”, zabeležio sam pesme koje je moj otac kao dete naučio u Tuzli.U školi sam bio u recitatorsko-dramskoj sekciji. Naučio sam celi monolog iz “Magbeta”. Tada se otac još nadao da ću postati glu-mac. Nisam ga želeo razuveriti, ali sam već tada znao da ću biti svirač džeza kao Sačmo. No, moji izleti u

ŠEKSPIR, SAZ I ANSAMBL RENESANS

29Bijela p^ela

Prozvali su me Šekspir jer sam u školi priredio, zajedno sa studen-tima glume, jedno veče Šekspira. Glumci su govorili tekstove, a ja sam ih pratio na gitari svirajući renesansnu muziku. Drugi je dan profesor upitao kako im se svideo Šekspir, a kolege su pokazale na mene i rekli da sam ja Šekspir. To me prati i danas. U muzičkoj školi više sam voleo teoriju, stoga sam na Akademiji upisao dirigovanje. Godinama sam u Vaznesenjskoj crkvi u Beo-gradu dirigovao horom studenata i srednjoškolaca sa muzičkim obrazovanjem i interesovanjem za izvođenje duhovne muzike.Jedno sam vreme predavao mu-ziku u Engleskoj osnovnoj školi u Beogradu.

No, kako sam znao da ću biti "džezist", ljubav prema toj vrsti muzike ostvario sam kad sam sa prijateljima osnovao džez sastav “Generacija 7”, po ugledu na mo-derne džez kvartete.1968. godine prvi put sam oti-šao sa roditeljima u inozemstvo. Posetili smo Budimpeštu, Prag i Beč. U svakom gradu posetio sam muzeje starih instrumenata. Zanimalo me kako su izgledali ti stari instrumenti. I opet sam se zaljubio, ovaj put zauvek. U mu-zeju u Pragu pronašao sam note, a u Beču instrumente. Želeo sam da na tim instrumentima sviramo džez. No brzo smo shvatili da je to nemoguće.

glumu bili su česti, pa i danas kao “Renesans” nastupamo u predsta-vama Narodnog pozorišta.

ve pariturama koje sam doneo iz Praga, i na instrumentima koje sam nabavio u Beču. Sviramo muziku Bokačova vremena i renesansne Italije i Pariza, karnevala u Veneciji i muziku trgova i ulica, Šekspirova pozorišta, ljubavne pesme i igre kr-staša, balade trubadura. No, nismo ostali samo na tome. Izvodimo vizantijske i stare srpske pesme, muziku starog Jadrana, tradicional-nu muziku balkanskih naroda.Instrumenti na kojim sviramo replike su starih, srednjovekovnih instrumenata. Nabavljamo ih na ra-zne načine, naprimer, saz na kojem sviram kupio sam u Istan bulu. Tako mi umesto saksofona svira-mo saz, fidel, raušfajfe, organi-

Zbog toga smo krenuli u druge vode, i te smo Miomir Ristić, Lju-bomir Dimitrijević i ja 1968. godine osnovali sastav za ranu muziku, što znači za muziku od XII do XVII veka. Najpre smo dali zvuko-

strum, kavalu, rebeku, perzijsku i renesansnu lutnju, violu da gam-ba, šargiju i mnoge druge, manje ili više poznate. I tako već više od četrdeset godina.

lj. Radojčić

To je slika napravqena od sitnih, pra-vilnih, raznobojnih, kamenih kockica. Najčešće se izvode na podovima i zi-dovima zgrada javnog ili sakralnog ka-raktera kao trajna slika. Po već ranije pripremqenom crtežu umjetnik utiskuje raznobojne kockice u svježu betonsku pod-logu ili malter na podu, ili zidu, ili čak svodu građevine. Veliku popularnost ova tehnika imala je u antičko doba a pravi procvat doživjela je u vrijeme vizantin-ske umjetnosti. Prvi mozaici rađeni su iskqučivo od kamena, no kasnije se počelo koristiti i kockice napravqene od peče-ne gline i glazirane u žeqenu boju, pa i od komada obojenog stakla.

Srbinović je rođen u Sušici kod Gostivara u Makedoniji, 29. novembra 1925. Kad mu je bilo pet godina poro-dica se nastawuje u Beogradu. Osnovnu i sredwu školu završava u Beogradu, zatim pohađa privatnu slikarsku ško-lu Mladena Josića. Diplomirao je na Likovnoj akademiji u Beogradu 1951. godine u klasi uvaženog slikara i profesora Nedeqka Gvozdenovića. Već nakon godinu dana po završetku studija dobiva mjesto asistenta i u karijeri napreduje do statusa redovnog profesora. Bio je član SANU. Kao profesor Akademije likovnih umetnosti u Beogradu vaspitao je mnoge generacije slikara koji s ponosom ističu kako su diplomirali u wegovoj klasi. U svom umjetničkom radu ostvario je značajne opuse u grafici, slikarstvu, mozai-ku, vitražima i tapiseriji. Wegova djela čuvaju se u mnogim muzejima i galerijama, a niz mozaika i vitraža izvedeni su u važnim institucijama i slobodnom prostoru raznih gradova.

Mladen Srbinović radio je u mnogim slikarskim tehnikama, posebno je zaslužan za grafički opus pa je wegovo prvo rad-no mjesto na akademiji asistent u klasi grafike. Ostavi je iza sebe monumentalno djelo u tehnici mozaika. Evo popisa izvedenih mozaika, pa ako se slučajno, dragi čitaoč,e nađeš u blizini svakako ih obiđi i pogledaj: zid u svečanoj sali Saveznog izvršnog veća (1962), dvije zidne kompozicije u Muzeju revolucije BiH u Sarajevu (1966), dva ciklusa zidnih mozaika (1971. i 1988.) i 17 podnih mozaika (1985), u svečanoj dvorani Skupštine opštine Kruševac, zidne mozaike u Medicinskom centru Gamzigrdske bawe (1975),mozaičku kompoziciju u svečanoj sali fabrike Prvi maj u Pirotu (1978, uništena u požaru 1992.), dva mozaika u zgradi Radio-televizije Beograd u Košutwaku (1979), dva mozai-ka za crkvu Sv. Nikole u Rumi (1985), mozaik na pročequ Investbanke u Beogradu (1989) i prestone ikone Hrista i Bogorodice u manastiru Žiči, ali ih je SPC otklonila iz tog prostora 1995. godine zbog ometawa tihovawa monahiwa. Ove prestone ikone sada se čuvaju u SANU.Kroz cijeli wegov umjetnički opus provlači se motiv i tema žene. Imao je poseban odnos prema prikazivawu i predstavqawu žene pa je znao često objašwavati ovu temu ovako:„Slikati ženu danas nije jednostavno i pripomagao sam se simbolima koji se odnose na wu ili se nalaze oko we. Sim-boli ne dolaze iz jednog vremena, jedne civilizacije ili kulture. Koristim sve simbole koji nešto znače ili mogu da dopišu priču o ženi. Ima tu i znakova koji nisu izvučeni iz istorije već sam ih uveo iz predmetnog svijeta, pa mogu da kažem da su tu i neki moji simboli”

Piše: Borislav Božić, prof.

SRPSkiSlikaRi

30 Bijela p^ela

MlADeN SRBINOVIĆ1925.-2009.

MOZAIK

31Bijela p^ela

1. na kojoj se planini nalaze ostaci Trajanovog ili Trojano-vog grada?a) Cerb) Miročc) Deli Jovan

2. Kako su Rimljani zvali veliku Moravu?a) Brongusb) Margusc) Horreum Margi

3. Dostinika je ime...?a) najstarije srpske prestoniceb) prve srpske fabrike vinac) prve tkačnice u Srbiji

4. Kako se zove čuvena vidovnjač-ka porodica iz sela Kremna?a) Tarabićib) Trgovčevićic) Topalovići

5. Gradnja Doma narodnog pred-stavništva Kraljevine Srbije (da-nas Doma narodne skupštine Srbije) počela je 1907. godine a ko je položio kamen temeljac?a) Kralj Aleksandar Obrenovićb) Kralj Petar I Karađorđevićc) Kralj Aleksandar temeljac

6. Koji od Trifunovića je Crni Gruja?

KVIZ

Koliko znamo o nama? - broj 7

Pripremio URoŠ PETRovIć

a) Tomislav Trifunovićb) Branislav Trifunovićc) Sergej Trifunović

7. Požegača je vrsta...a) kajsijeb) šljivec) višnje

8. Jedini u svetu ima dva lica, izrađuje se od vune, pokriva podove, stolove i krevete, ukra-šava zidove... ?

9. Zagonetna ličnostZove se kao jedna biblijska lič-nost iz Starog zaveta a na hebrej-skom jeziku njegovo ime znači praotac naroda. Nije Deda Mraz ali u prezimenu nešto od Deda Mraza ima. Bio je plemić. Osni-vač je prve škole za obrazovanje učitelja... O kome je reč?

10. asocijacijaBio je srpski filolog, reforma-tor srpskog jezika, sakupljač narodnih umotvorina i pisac prvog rečnika srpskog jezika. Najznačajnija je ličnost srpske književnosti prve polovine 19. veka. Rođen je u Tršiću kod Lo-znice, školovao se u manastiru Tronoša i u Velikoj školi u Be-ogradu. Živeo je i radio u Beču

gde je i umro 1864. Godine 1861. dodeljena mu je titula počasnog građanina grada Zagreba.Njegova „Pismenica serbsko-ga jezika po govoru prostoga naroda napisana“ (1814.) prva je gramatika srpskog jezika na narodnom govoru. Drugo pro-šireno izdanje izašlo je uz prvo izdanje „Srpskog rječnika“ iz 1818. U rečniku je bilo 26. 270 reči koje su se koristile u govoru naroda u Srbiji, Sremu i Vojvo-dini. Njegova kapitalna dela: Srpski rječnik, i prevod „Novo-ga zavjeta“ postavili su temelje za savremeni standardni srpski jezik, a znatno su uticala i na oblik savremenog standardnog hrvatskog jezika, ponajviše u fazi tzv. hrvatskih vukovaca ili mladogramatičara. Autor je primenio Adelungov princip „piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano“. Sma-trao je da svaki glas treba da ima jedno slovo, pa je iz dotadašnje azbuke izbacio sve nepotrebne znakove i stvorio nove. Izgled slova Đ prihvatio je od Lukijana Mušickog, DŽ je uzeo iz nekih starih rumunskih rukopisa, a Ć iz starih srpskih rukopisa. Slovo J iz latinice. U početku nije upo-trebljavao slova F i H.

ovo je kviz u kojem ćete tokom cijele školske godi-ne pokazati koliko znate o našoj historiji, kultu-ri i običajima. Rezultate objavljujemo u broju 199, a odgovore očekujemo do 1. jula. Zato pažljivo čitajte i šaljite odgovore iz svakog broja na redakciju lista. Troje najuspješnijih, koji sakupe najviše tačnih od-govora, biće nagrađeni.

Čovek nije

reka pa da

se ne osvrće

za sobom.

(poruku

poslao:

Servantes)

Rade Obrenović (1942-1995):

– Gde su mi bile oči kad sam se zaljubila u tatu? – našalila se mama.– Na odmoru! – uzvratio je tata.To je sve što sam saznao o maminim ljubavima.

Reditelj filma ”Kum”, Frensis Ford Kopola, ulogu Don Vita Korleona ponudio je dvojici velikana: Marlonu Brandu i lorensu olivijeu. Na tu ponudu, olivijeov agent je poslao sledeći odgovor: ”lord olivije ne prihvata nikakve poslove. Vrlo je bolestan. Uskoro će umreti i nije zainteresovan”. lorens olivije je umro 18 godina kasnije.

Ružama je potrebno oko 6 sati svetlosti dnevno da bi pravilno rasle.

Reč Himalaji znači: Dom snega.

ENCIKLOPEDIJA

SMS

PORUKA

MESECA

Zakuvao i zamesio Igor Kolarov

Grafički oblikovao: Dragan Stojković

Bivša Jugoslavija je prvi put učestvovala na Pesmi

Evrovizije 1961. godine. Novosađanka ljiljana

Petrović otpevala je pesmu „Neke davne zvezde“, i os-

vojila 8. mesto. Tekst za ovu kompoziciju napisao je je-

dan od najpoznatijih srpskih pesnika 20. veka Miroslav

Mika Antić (1932-1986).

Kakvo je vreme kad slon sedne na stolicu?Vreme je da se kupi nova stolica!

Jedan od najbržih nemotorizovanih zimskih sportova je

brzinsko skijanje. Skijaši u ovoj disciplini postižu brzine

veće od 200 km na sat. Kada je u pitanju bob, sanke na

zaleđenoj stazi postižu prosečnu brzinu od oko 150 km

na sat, dok brzina spusta u alpskom skijanju iznosi oko

130 km na sat.

HOROSKOP ZA DEVOJČICE KOJE BULJE U MESEC

Često noću buljite u Mesec. Ili želite da o njemu napišete pesmu, ili bolujete od nesanice. U veoma ste osetljivoj fazi. Ponekad ste i u liftu, ali to nije isto. Zdravlje – Zdravlje je odlično, ali nemojte previše da nervirate starijeg brata.

HOROSKOP ZA DEČAKE KOJI SE BORE SA KROMPIROM

Neraspoloženi ste. Izgubili ste pantalone. Roditelji su vam ukinuli džeparac.

Nestala vam je mačka. Ne dopada vam se horoskop? Pročitajte neki

drugi, tamo ćete sigurno imati više sreće. Ljubav – Budite oprezni: usred

zaljubljivanja će vam pasti krompir na glavu!

Prvi skok padobranom iz aviona izveo je Albert Beri 1912. godine.

Pijavica ima oko 32 mozga.

Tkivo koje

najbrže raste u

ljudskom telu jeste

dlaka.

preD-

stavlJaMo

esto se kaže da su stari ljudi kao deca. Možda se

baš zbog toga unuci jako dobro slažu sa bakama i dekama. Upravo zbog toga odlučili su mališani vrtića „Zlatokosa“ ove zimske i blagdanske dane ulepšati bakama i dekama u domu za stare u Borovu. Njihovi unuci nisu tu blizu njih, ne mogu ih često posećivati, no zato su tu predškolci vrtića. Poneli su sa sobom lepe želje, svoje radove koje su sami izradili, obukli se u nošnje i poveli tamburaše

Č

34 Bijela p^ela

KUD-a B. Nušić. Ova vesela družina ubrzo je u tihom prostoru staračkog doma napravila gužvu, galamu, smeh i veselje. Ukrašen prostor dečjim radovima podsećati će bake i deke na

ovih starih ljudi, koji su se možda baš tada prisetili svoje mladosti i mesta na kojima su slušali baš ova-kve pesme. Nakon pesama odsviraše tamburaši kolo. Prvo su poskakala dečica da zaigraju, priključile su se i njihove vaspitačice.Ubrzo u kolu su se našle i medicinske sestre a za njima bake i deke. Kukaju neki kako bole kolena, ali ne odustaju. Bilo je ovo baš lepo kolo, skupile se ručice i ruke, drže se jedni za druge i uživaju. Nakon plesa dobro je došla okrepa. Tko je još od baki i deki otišao nepočašćen?Drage bake i deke, vidimo se ponovo, bio je pozdrav na rastanku.

Gordana Pavić

njihov boravak. Pevali su, plesali „Seljančice malena“ a kad su se umorili, neki su seli u krilo kod neke bake. Zvuci tamburice i poznatih pesama izmamili su i po koju suzu iz oka

Rijeci je, u sklopu pododbora Pro-svjete, započela

mala škola srpskog jezika s ciljem da najmlađi nau-če ćirilicu, književnost i istoriju Srba. Formirane su dvije manje grupe, koje zasada broje 7 polaznika. Posjetili smo grupu mlađih polaznika u kojoj se nalaze Petra (5.god.), Saša (8.god.) i Bojana (11.god.). Na prvom satu male škole dobrodošli-cu djeci zaželjela je učitelji-ca Antonija, osim vedrinom i osmijehom, i natpisom na ćirilici ''Dobrodošli, dragi đaci''. Odmah zatim vrijed-no su prionuli poslu. Kako bi što bolje upoznala svoje nove prijatelje, učiteljica je htjela saznati što đaci već znaju. Bojana se istaknu-la poznavanjem tiskanih ćirilićnih slova s kojima ju

Uje upoznala njezina majka, dok je Saša svojim pogle-dom i velikim zalaganjem neprekidno pokazivao izni-mnu želju za stjecanjem novih znanja. Najmlađa polaznica, Petra, stidljivo je promatrala aktivnosti

na času povremeno se pri-ključujući svojim starijim kolegama. Djeca su imala priliku čuti zanimljivosti i razgovarati o srpskom je-zikoslovcu Vuku Karaždiću i azbuci. Naročitu je pažnju djeci privukla činjenica

da postoje slova koja se jednako pišu latiničnim i ćirilićnim pismom. Kako bi ovaj čas bio sve samo ne dosadan, učiteljica Antonija pobrinula se omogućivši djeci korištenje različitih materijala, među kojima je najveće zanimanje, na-ravno, izazvala ploča po kojoj su djeca vrlo spretno pisala. „Bijela pčela“ će, kao veliki poklonik učenja i znanja, i dalje pratiti rad male škole srpskog jezika. Kako se dobar glas daleko čuje, ne sumnjamo uopće da će mala škola iz sata u sat postajati sve veća po broju đaka, ali i količini njihova znanja!

luka Torbica

edna prava mala dječ ja radionica smještena je u ži-

vopisnom kraju Drežnice sakrivene u masivu Velike Kapele i čine, je nećete vjerovati, djeca. Okruženi bujnim šumama, raznovr-snim životinjama, žuborom potoka, oni svoje djetinj-stvo grade u spoju prirode i svoje slobodne, neograni-čene mašte. I upravo im ta sloboda igre daje mnoštvo ideja za nove poduhvate iz kojih nastaju sasvim jasni, opipljivi i konkretni re-zultati u vidu zagonetnih, ali savršenih proizvoda njihovih ruku. Zato nije ni čudno što je drvo koje je svuda oko njih, njima omi-ljeni materijal. Kada dječ-je ručice dohvate drvo iz njihovih radionica čuje se klesanje, glačanje, rezanje, turpijanje, brušenje, bu-šenje. Mnogo od toga što ove vrijedne ruke naprave nema ni u udžbenicima. U dodiru njihovih ručica sa prirodom rađaju se zani-mljive skulpture, praktične sprave, korisni predmeti za domaćinstvo i razni ukrasi za police, na čijoj bi izradi i odrasli mogli da pozadive. Ove dječje ruke vrijedno rade i u školi i kod kuće. Za neka nova otkrića ponekad se posluže vježbama sa Interneta, ali u gotovom proizvodu uvijek ima tra-gova originalnosti i njiho-ve nesputane energije jer njima je igra put do izrade strujnih krugova, vodenica, kućica za životinje, raznih sandučića i škrinjica za

J

35Bijela p^ela 35

razne stvarčice. Zato i ne čudi što su zahvaljujući svojoj kreativnosti, origi-nalnosti i zlatnim rukama dokazali se u svojoj školi Ivana Brlić Mažuranić u Ogulinu, gdje su već neko-liko puta osvojili zapažena mjesta na školskom takmi-čenju, pogodite iz kojeg predmeta – tehničkog. Ali kao što sami priznaju u svim tim majstorijama iz njihove radionice ima ne samo dara ruku, nego i moći uma, malo mate-matike, malo f izike, pa potkad kapne i koja pčelica

u Ogulinu, na redu mu je osvajanje Karlovca, i tako redom. A kako je već na samom pragu djetinjstva i dječaštva, ozbiljno razmi-šlja i o budućem pozivu. I, naravno, izbor je sužen na zanimanje gdje je rad ruku zlata vrijedan: bro-dodgradnju ili građevinu. Slično Iliji i njegovi prijate-lji iz škole vole izrađivati, rezbariti i stvarati nešto novo. Šperploče, daske, kartoni i ostali materijali i potrebni alati su skoro svakodnevno i u rukama Aleksandra Ivoševića koji

ma, ne zaostaju ni djevoj-čice, primjer je Suzana Ko-sanović koja se sa ekipom iz škole također otisnula na takmičenje. A kada se ovi majstori umo-re, na red dolaze ostale dječje radosti. Rolanje u prirodi, kartanje sa pri-jateljima, ili svrate kod prijateljice Ivane da se svi zajedno poigraju sa njenim kućnim ljubimcem – zeči-com Šarom. Da ne zaboravimo pomenu-ti i jednu njihovu omiljenu aktivnost koja ih sve, i maj-store, i štrebere, i filozofe, i pjesnike, matematičare i sve, sve ostale okuplja, a to je Srpsko kulturno umjetničko duhovno druš-tvo Đurđevdan u kom su stasale mnoge generacije Drežničana. Prve simpatije, prijatelje, plesne korake, ali i lekcije iz discipline i vladanja ponijet će iz “Đurđevdana” u život i sa-dašnja generacija koja pod teretom školske torbe na leđima i lakim korakom trči u svoju veliku kuću znanja. Pored redovnih nastavnih predmeta pohađaju i nasta-vu srpskog jezika i kulture i pravoslavnu vjeronauku. Vjerujemo, da će ova djeca biti sutra ljudi od zanata i nauke i da će njihove vri-jedne dječje ruke stvarati brodove, vlakove, avione i sve ono što im njihova bo-gata mašta poželi, dok će se u njihovim škrinjicama i sandučićima iz djetinjstva sakrivati bezgranične dječ-je igre i nestašluci.

Paulina Arbutina

znanja iz hemije. Svojstva materijala i reagiranje na neke supstance nekada su ključni za kvalitetu go-tovog proizvoda, reći će nam ovi majstori. Jedan od njih, osmaš Ilija Krič-ković priprema se za dalje takmičenje, nakon što je izgrađenim strujnim kru-gom osvojio drugo mjesto

se iskazuje i u tehničkom crtanju. – Živimo u prirodi i sa materijalima iz prirode igramo se i gradimo nešto novo. Najveća nam je ra-dost kada nešto zajedno napravimo, ponosno ističe Aleksandar. Ali da za deč-kima u tehničkom crtanju, igrama i poslovima koji su namijenjeni uglavnom nji-

36 Bijela p^ela

graćemo i pevaće-mo u Izoli za Laza-ra, obavestila nas

je najmlađa članica Aka-demsko-kulturno umet-ničkog društva “Kolo” iz Kopra, R Slovenija, prvačić Anastasija. Ima samo šest godina a uz mamu Milenu Đukić, koja je bila idejni vođa i organizator ovog humanitarnog događaja, i drugare iz “Kolceta” (deč-ja folklorna grupa u okvi-ru AKUD “Kolo” iz Kopra) aktivno je učestvovala u humanitarnoj priredbi za pomoć Lazaru Rišaru iz Sombora, Republika Srbija, koja je uspešno

Iodržana na Valentinovo. Prikupljena je materijalna i finansijska pomoć za La-

zara i njegovu porodicu. Ovo nije ni prvi humani-tarni događaj u kom su

ova divna deca učestvo-vala ali ni poslednji. “Mi smo mala grupa ali smo veoma aktivni”, po-tvrđuje i učiteljica Nada Čupković. “Učestvujemo i u raznim literarnim i likov-nim konkursima, radoznali smo, veseli, upoznajemo razne institucije u Kopru, uživamo u kvizovima zna-nja i veselimo se svakom novom susretu u našoj Pač-joj školi gde stičemo nova znanja i lepo se družimo”.

N. ČupkovićStefan, Anastasija, Tijana, Maja, Zoran, Maruša, Aleksandra, Timotej

ada je Sale, kako o d m i l j a z o v u Aleksandra Krsti-

ća, učenika petog razreda OŠ “Kosta Trifković” (Novi Sad), u razgovoru sa rodi-teljima bio pred odlukom da li da nastavi da svira gitaru ili tamburicu, jer je ima previše obaveza, jednostavno se odlučio: krenuću na AIKIDO… e, da, to je Sale… sve ga zanima, sve hoće i sve može! I tako Sale danas ima sve petice, pohađa dve muzičke škole, sakuplja nagrade na takmičenjima i još trenira aikido. A kako je sve počelo, priča nam mama Aleksandra: “Muzi-kom je počeo da se bavi sa sedam godina (kada je pošao u prvi razred) u Muzičkoj radionici “DO RE MI”. Prve godine pevao je, već sledeće je počeo da uči da svira gitaru. Na početku

Ktrećeg razreda, sa devet godina, upisao je (sticajem okolnosti) dve muzičke škole. U MŠ “Isidor Bajić” uči da svira gitaru u klasi prof. Aleksandra Spasoje-vića, a u MŠ “Josip Slaven-ski” uči tamburu u klasi prof. Galine Subotin. Već

u prvom razredu muzičke škole učestvovao je na Republičkom takmičenju iz oba instrumenta i na ne-koliko muzičkih festivala. Na gitari je osvojio treću nagradu, a na tamburici drugu. Sale sada ide u treći razred

muzičke škole i upravo se sprema za Republičko takmičenje na oba instu-menta. Ovo takmičenje održava se svake druge godine. U školi ima sve petice, sve postiže, pa kad nema nekih obaveza njemu je dosadno. Zato od septembra ide još na aiki-do a upisao se i na folklor u KUD-u “Vila”. U KUD-u “Vila” postoji i tamburaški orkestar, pa se nadamo da će se i njima pridružiti kad malo poraste.”Šta kažete? Neverovat-no zvuči, zar ne? Dakle, potrebna je samo dobra volja, dobra organizacija i podrška roditelja i sve se može. Aleksandru držimo palčeve na predstojećem takmičenju i nadamo se da će nas obavestiti o svojim uspesima kojima ćemo se radovati zajedno sa njim.

Nada Čupković

37Bijela p^ela 37

leksa Aleksić je uče-nik sedmog razre-da Osnovne škole

“Nikola Tesla“ u Mirkov-cima. Voli da ide u školu, zbog učenja, a najviše zbog druženja s prijateljima Ne-bojšom, Draganom, Boja-nom, Milanom. A sretni su kad čuju zvono poslednjeg sata i kada se svi zajedno presele na travnati teren lokalnog fudbalskog kluba “Hajduk Mirko“.Aleksa kaže da je ovaj sport njegov život. Ozbiljno ga trenira od svoje šeste godi-ne, ali je “šarenu bubamaru” kotrljao još dok je bio puno mlađi. Posebno pamti jednu utakmicu kada je sa sedam godina zabio svoj prvi gol velikim sportskim protiv-nicima iz Marinaca, i to na njihovom terenu. Bio je tada najmlađi i najmanji u ekipi pa su ga stariji saigrači nosi-li do centra igrališta slaveći

adionice u sklopu A K UD -a “Kolo” proširili smo i na

novinarsku sekciju. Zato smo posetili redakciju dnevnog časopisa Primor-ske novice iz Kopra. Hteli smo da saznamo što više o novinarskom zanatu, kako nastaje časopis, kako se piše reportaža, šta je važno da privučeš čitaoca: tema, naslov ili sadržaj. Mnogo smo saznali i to znanje ćemo sada moći i konkretno da upotrebimo: kako da neku vest prvo “ispečemo”, a zatim da je prenesemo na hartiju.Otkrivali smo tajne no-vinarskog zanata i uče-stvovali u humanitarnoj

A

R

pogodak. Danas je on jedan od najstarijih u pionirima i igra na poziciji srednjeg ve-znog, a na leđima nosi broj

akciji koju je ovaj časopis organizovao za pomoć ljudima koji su već danima okovani snegom i ledom, bez hrane, struje i osnov-nih potrepština. Naučili smo šta znači hu-manost na delu i rado smo se odazvali pozivu na uče-šće. Deca su bila izuzetno srećna da mogu da pomo-gnu i sa svojim mamama pripremila pune kese hrane koja će da razveseli njiho-ve vršnjake u vremenskoj nepogodi koja je zadesila veliki deo Slovenije. Urednici, gospođi Vesni

Aleksa tvrdi da mu je dra-go što je tata trener, ali da mu je to više otežavajuća okolnost, nego što mu je od neke pomoći. “Kada odi-gramo loše, ja sam mnogo više kriv nego što bih bio kod nekog drugog trenera. Svi moji prijatelji raziđu se nakon utakmice, a ja i kod kuće moram da slušam kri-tike zbog loše igre” – kaže Aleksa kroz smeh.Slobodnog vremena skoro da i nema, a i kada ga ima, opet rekreativno igra svoj najdraži sport. Ako kojim slučajem ne igra fudbal, onda ga obavezno gleda na televiziji. Tako mnogo nau-či pa onda to primenjuje na treninzima ili utakmicama. U poslednje vreme prati dosta i tenis, a najviše zbog

Humar, koja nas je tako lju-bazno dočekala i o svemu detaljno i sa puno volje in-formisala, Zoki je pročitao

Novaka Đokovića.Aleksa je i veliki navijač Crvene zvezde iz Beograda. Zvezdaš je od rođenja, a glavni “krivci“ za to su nje-govi roditelji, i sami vatreni navijači Zvezde. Posebno pamti nekoliko odlazaka da kao navijač gleda Zvezdine utakmice, a prepuna Mara-kana samo ga je motivisala da se i sam puno više trudi kako bi jednog dana došao u takve fudbalske visine. Ima ime i prezime koje se lako pamte, pa ćemo se Alekse Aleksića lako setiti ako ga jednog dana bude-mo videli u dresu Crvene zvezde, ali ne ovom navijač-kom kao na slici, već onom sportkom dresu u kojem igraju samo najbolji.

Nikola Milojević

pesmicu posvećenu novi-narima i na taj način joj se u ime svih zahvalio.

N. Čupković

sedam. Njegovi su fudbalski uzori Portugalac Ronaldo i Brazilac Nejmar, a njih naj-više voli jer, kako kaže, oni čine fudbal tako jednostav-nom igrom.Trener pionira u klubu jeste njegov tata pa mnogi misle da ima neke “protekcije“.

Dejan Petrović

Momčilo Đurić, Jagodwak

Dejan Popović, Daq

Stefan Preradović, Drenova

Milena veselinović, Jagodwak Mila Miličević, Jagodwak Dajana Blatešić, Drenova

38 Bijela p^ela

ZimaJa sam Nikola i volim zimu, sneg i zimske čarolije. Zima je moje najdraže godišnje doba jer tada mogu gledati kako roj gustih belih pahuljica kao voj-ska maršira prema tlu.Ponekad zamislim da sam i ja jedna od tih pahulja i da će me neko dete uhvatiti i da će mu od beline naše sinuti osmeh na licu. Ali shavtim i onu tužnu stranu, a to je – da sneg nije drvo pa da zauvek ostane . Shvatim da je sneg kao cvet: brzo procveta, a brzo i svene. Kao što vatra brzo plane, ali se brzo i ugasi. Zato napravim što i svako dete: brzo se obučem, izađem i uživam u belini i igri do mile volje.

Nikola Dokić, 5. razr., Dalj

Čarobni štapić Kad bih imala štapić čarobni, bila bih vila, i to fina. Za decu bih sve uradila i samo dobro činila. Kolač bih veliki napravila i svoj deci razdelila. Svi bi jednako dobili, i uz njega i sok popili.

Dragana Mijoković, 5. razr., Dalj

Draga Bijela pčelo!Mi smo đaci prvaci iz Markušice. Pišemo ti zato što smo naučili čitati i pisati.Mnogo volimo igru, crtawe i pisawe. Bijelu pčelu čita-mo sa učiteqicom i roditeqima. Najviše volimo priče o životiwama. Pozdravqaju te učenici 1. razreda: Vaska, Ogwen, Slađana, Bojan, Petra, Vukašin, Milana, Tama-ra, Milan.

SnegBrat i ja igrali smo se, igrali na snegu. Grudvali se i sankali. Brat me udario grudvom u glavu i tu je bio kraj naše igre.

ogwen kladušić, 1. razr., Markušica

ZIMASneg je pao. Moja porodica i ja pravili smo velikog sneška. Bio je veći od mog tate. Kasnije smo se grudvali i bacali u sneg. Bio je to jedan lepi zimski događaj.

Slađana Dragojlović, 1. razr., Markušica

Bojana Rupar, Daq Milica Čalošević, Daq Saša Medić, Srb

Mila Miličević, Jagodwak

Sara aleksić, Drenova

nenad vujnović, Srb

Marko novković, Daq

39Bijela p^ela 39

U prvom razredu sam kre-nula na srpski jezik. U po-četku mi je bilo jako dosad-no i mislila sam da će mi biti jako teško učiti. Ali poslije mi je bilo sve zni-mqivije. Zahvaqujući tome, upoznala sam mnoge srpske pisce i wihova djela, pje-sme, pripovjetke. A kad sam naučila pisati ćirilicu, bila sam jako sretna što sad znam dva pisma.Smiqana Stević, 8. razr., D. lapac

UČIMO SRPSKIKad sam prvi put čula da će se odr-žavati nastava srpskog jezika, bila sam sretna što ću se družiti s ostalim vršwacima i naučiti po-nešto o srpskoj kulturi i jeziku. Ponekad razmišqam kako je drug-dje, mislim u svijetu. Uče li oni o svom porijeklu, jeziku i istoriji. Jer ako ne znamo tko smo i što smo, nećemo znati kuda idemo. Sad sam u 8.razredu i razmišqam koju ću ško-lu upisati, hoću li donijeti pravu odluku?

Petra Brdaš, 8. razr., Dowi lapac

Moj pasMoj se pas zove Medo. On je šar-planinac. Ponekad ga moramo vezati, ali se često sam odveže. Sive je i crne boje. Velik je i jak. Volim da se igram s wim, a on se voli maziti.

Milana Miquš, 1. razr., Markušica

Moj je pas jako mali i zove se Lana. Mnogo je čupav i ima malu kućicu. U toj kućici ima i mali krevet.

tamara Šutić, 1. razr., Markušica

Imam psa haskija, a zovemo ga Grom. Crne je boje i glasno laje. Zato je i dobio to ime. Ima bele “naočare” i šape. Velik je i sna-žan. Najviše voli kada se vaqa-mo po snegu.

vaska Bošwak, 1. razr., Markušica

BAKA ANAMoja je baka Ana. Volim odlazi-ti k woj na spavawe. Kad spavam, pazi da ne padnem s kreveta. Kod we se igram na laptopu. Kad nešto skrivim, baka me brani. Uvek se brine za mene. Stalno mi govori da jedem i uvek mi kupuje ono šta volim. Kad mi tepa, kaže mi da sam wena jagodica.

Milan Medić, 1. razr., Markušica

MOJA BAKAMoja se baka zove Branka. Ima plavu kosu, smeđe oči i nosi na-očale. Čuva me, igra se sa mnom i pomaže mi oko zadaće. Baka me voli i nikad se ne quti na mene. Ima najlepši osmeh.

ogwen kladušić, 1. razr., Markušica

40 Bijela p^ela

Mikaela bogdan, 2. razr., Jagodwak

žeqana Kolarević, 2. razr., Jagodwak

bojana Mandić, 2. razr., Markušica Andrijana čolović, 3. razr., Knin Anastasia Kujavić, 4. razr., daq

Marko zorić, 3. razr., Jagodwak

Jelena Gojkić, 2. razr., Jagodwak

Tamara vukman, 2. razr., Jagodwak

41Bijela p^ela

Katarina Radulović, 5. razr., daq

Saša Mašić, 7. razr., daq

dušan Lastavica, 6. razr., daq

vladimir Milanović, 8. razr., daq

Sawa dobričanin, 8. razr., daq

Sawa dobričanin, 8. razr., daq

n a g R a d n i Z a d a T a K

Na levoj strani izmeša-na su slova imena i pre-zi mena poznatog srpskog pisca, filmskog i Tv sce nariste (1922-1995). pisao je pesme, pripo-vetke i romane za decu: "Salaš u malom ri tu", "Ne okreći se sine", "plava ajkula" i "čika s bradom". prati liniju od svakog slova do praznog kva-dratića da bi otkrio wegovo ime.

Ime

Prezime

Razred

Adresa

Odgovor

SKD ProSvjeta - PoDoDbor rijeKaBijela pčelaTrg Sv. BarBare 151000 rijeka

42 Bijela p^ela

Pripremio Dragiša laptošević

Za BiSTROOKe

SpajaliCa

ZagOneTKa

aRUKOne

Koji je vojnik najviši?

Spoji tačke od 1 do 42 i dobićeš zanimqiv prizor!

Porodica od trideset lica,zagonetnih, čudnih ćutalica;al' ćutawe ovo ko razume,mnogo dozna a mnogo i ume.

Momčilo Tešić

Za BiSTROUMne

Ako riba i po košta di-nar i po, koliko košta pet riba?

Spojite iste brojeve lini-jama koje prolaze praznim poqima. linije se ne smi-ju sjeći, a sva poqa moraju da budu popuwena.

RJE{EWA IMENOSLOV

Web-zANIMACIJE

KlIKNI, AlI BeZBeDNO!

Nikada dovoqno priče o bezbednoj upotrebi interneta! to slušate od roditeqa, u školi. Bez-bednost dece u današwe je vrijeme na internetu posebno ugrožena i zbog toga je uveden međunarod-ni Dan bezbednosti na internetu, 11. februara, koji je ove godine protekao pod sloganom: »Hajde da napravimo boqi internet zajedno”. Inicijativa za poboqšawe bezbednosti djece na Internetu predstavqa korak napred u borbi protiv brojnih pretwi koje ugrožavaju sve kori-snike ovog medija, a naročito najmlađe. Jedan od sajtova koji je i osmišqen upravo u tu svrhu jeste »Klikni bezbedno« www.kliknibezbedno.rs/index.html, gde ćete ne samo ti već i tvoji ro-diteqi naći mnoštvo informacija i korisnih saveta o zaštiti pred opasnostima koje vrebaju na internetu. Web sajt kliknibezbedno.rs je inicijativa Ministarstva za telekomunikacije i informaciono društvo, 2009.»Na internetu ćeš naći reklame za mnoge pro-izvode koje možeš da kupiš preko interneta. Budi oprezan jer možeš da završiš u klopci. Stoga, KLIKNI bEzbEdNO i nikada ne po-puwavaj takve obrasce bez roditeqa. Igre na internetu su sjajne, ali dok igraš igrice sa nepoznatim qudima na internetu, ne treba da otkrivaš svoj identitet.«

aRUKOne

Za BiSTROUMne

5 riba košta 5 dinara

ZagOneTKa

Azbuka

Za BiSTROOKe

Svi su vojnici jednako visoki

43Bijela p^ela

pRAvILA bEzbEdNOG KLIKA

- Stvaraj sebi bezbedne profile.- Pri četovawu i slawu brzih poruka koristi sajtove za mlade, najboqe one koji imaju nekoga ko nadgleda sadržaj u sobama za če-tovawe.

- Nemoj slati poruke, slike ili drugi materijal koji bi nekome mogao da naškodi.

- Slike šaqi samo osobama kojima vjeruješ.- Nauči kako da odbijaš i blokiraš poruke nepoznatih osoba.

- Ignoriši nepoznate qude koji hoće da uspo-stave kontakt sa tobom.

I tu nije kraj…. Posveti pažwu ovom izuzetno korisnom sajtu na kojem ćeš naći besplatne antivirus programe, korisne linkove, rečnik kompjuterskih pojmova i još mnogo mnogo toga.

Odabrala: Nada ^upkovi}

znate li kako nastaju imena i prezimena? I šta ona znače? Ako ne znate, čitajte imeno-slov.

PetAR je muško biblijsko ime, do-lazi preimenovawem iz jevrejskog pojma "kefa" što znači tvrd, kamen. stijena. Isus je ime Šimuna, svo-ga prvog učenika, preimenovao u ime Kefa, dajući mu novo značewe i zadaću, izgovorivši: na tebi ću izgraditi crkvu. Ime Kefa na latinskom je jeziku Petrus, a u grčkom obliku Petros, od kojih dolazi oblik Petar – čvrst kao kamen, kao stijena.Mnogi vladari, carevi, kraqevi, nosili su to ime. Ovo je ime raspros-traweno diqem evrope i svijeta.

b. Kostić

Za ta~no rje{ewe nagradnog zadatka iz pro{log broja nagrađeni su duwa dragičević i Mile vujinović iz Gračaca.

ISSN

133

1-54

55

List je sufinanciran sredstvima Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske i Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije

ČipKO i djed FilipPiše i crta: Borivoj Dovniković Bordo

Izdavač: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RIJEKA - Uređuje redakcijski kolegij - V.D. glavnog urednika: SRĐAN TATIĆ - Izvršni urednik: LJERKA RADOJČIĆ - Likov ni urednik: BORISLAV BOŽIĆ - Grafički ured-nik: ĐURO BUDISAVLJEVIĆ - Lektor i korektor: DUŠANKA STARČEVIĆ - Kompjuterska priprema: DAMIR BEDNJANEC - Štampa: SKANER STUDIO, Zagreb - List izlazi mjesečno - Tiraž: 1500 primjeraka - Adresa uredništva: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RI-JEKA, Trg. Sv. Barbare 1 - Telefon (051) 330-867, tel./faks 330-873 E-mail: bijelapcela@yahoo.com - IBAN: HR8823600001500150831 - Ubilježeno u Ministarstvu kulture i prosvjete Republike Hrvatske, Sektor informiranja, pod brojem: 757

NAGRADE•Nagrada Grada Rijeke 2005.•Nagrada Sima Cucić 2011.•Zmajeva nagrada 2012.