1. UVOD

  Bilansi predstavljaju zvanične računovodstvene izvještaje iz finansijskog računovodstva. Oni su

jedini informacioni izvor, i to:

- Bilans stanja o imovini, kapitalu i obavezama, na bazi kojih se sagledava finansijski položaj,

- Bilans uspjeha o rashodima, prihodima, i rezultatu preduzeća na osnovu kojih se sagledava

rentabilitetni položaj, i

- Izvještaj o tokovima gotovine o novčanim prilivima i odlivima na osnovu kojih se sagledava

likviditetni položaj preduzeća.

Namijenjeni su uglavnom eksternim korisnicima i pod snažnim su uticajem međunarodnih

računovodstvenih standarda. Eksternu interesnu grupu čine: država i njeni organi, banke (kao

kreditore preduzeća), ostali povjerioci (dobavljači i dr.), statistički zavodi i privredne komore,

potencijalni investitori i sl. Najčešća podjela bilansa koja se javlja u računovodstvu preduzeća je

na bilans stanja i bilans uspjeha preduzeća. Oni se sastavljaju na osnovu glavne knjige preduzeća

koja obuhvata sve promjene koje se dese u toku jedne poslovne godine. Dokumentacionu osnovu

za otvaranje poslovnih knjiga u knjigovodstvu preduzeća čini bilans stanja preduzeća, a

njegovom sastavljanju prethodi inventarisanje (popis) imovine i obaveza preduzeća. Bilans

uspeha (ili račun dobitka i gubitka) daje zbirni prikaz zarađenih prihoda i načinjenih rashoda

tokom redovnog poslovanja i informaciju o rezultatu poslovanja u određenom vremenskom

periodu.

Bilans uspjeha prikazuje da li je neko preduzeće poslovalo profitabilno. MRS 1 ne predviđa

strogu formu bilansa uspjeha, već ostavlja mogućnost da preduzeća prilagode ovaj izveštaj

svojim konkretnim potrebama, uz navođenje minimuma stavki koje treba da budu prezentovane

u bilansu uspeha.

2

2. POJAM I KARAKTERISTIKE BILANSA

Riječ bilans vodi porijeklo iz spoja latinskih reči bilanx libra (vaga sa dva tasa), dok je

upotreba riječi u području knjigovodstva i bilansa neposredno povezana sa italijanskom reči

bilancio (bilans), što je pouzdan trag njegovog nastajanja. Pojam bilansa podrazumijeva

polaganje računa u smislu sučeljavanja pozitivnih i negativnih rezultata, prednosti i nedostataka,

uspjeha i neuspjeha, dobrih i loših osobina. Pozitivne, povoljne i dobre označavaju se kao aktiva;

negativne, nepovoljne i loše kao pasiva. Pojam bilans ukazuje uvek na jedno stanje na kome

treba da figuriraju dva niza suprotnog karaktera: primanja i izdavanja, prihodi i rashodi, aktiva i

pasiva, predviđanje primanja i predviđanje izdavanja. Njegovo formalno svojstvo – računska

jednakost dveju strana zahtjeva da se eventualne razlike unesu na stranu koja je manja za iznos

razlike.Veoma značajna karakteristika bilansa jeste bilansna ravnoteža.

3. VRSTE BILANSA

Bilansi se međusobno razlikuju po formi i sadržini, odnosno dijele se u zavisnosti od

vremena kada se sastavljaju, cilja kada se sastavljaju i zakonske osnove na bazi koje se

sastavljaju. Bilans može biti sastavljen u odnosu na sljedeće kriterijume:

- prema vezi sa knjigovodstvenim računima – bilans stanja i bilans uspeha;

- prema svrsi iskazivanja bilansa – imovinski bilans, bilans utvrđivanja uspjeha,

- prema mjerodavnosti primjene pravnih normi pri bilansiranju – poslovni bilans, poreski

bilans;

- prema području informisanja uz pomoć bilansa – interni bilans, eksterni bilans;

- prema podacima na osnovu kojih je određen – knjigovodstveni bilans, inventarni bilans,

planski bilans;

- prema dužini bilansnog perioda – početni bilans, međubilans, krajnji bilans;

- prema tehnici sastavljanja bilansa – bruto bilans, neto bilans;

- prema broju uključenih bilansa – individualni bilans, zbirni bilans, konsolidovani bilans;

- prema redovnosti sastavljanja bilansa – redovni, specijalni.1

1. Rodić J.“Teorija i analiza bilansa“, Ekonomika, Beograd, 1991.

3

Osnovni bilansi koji se sastavljaju na osnovu knjigovodstvenih računa su bilans stanja i bilans

uspjeha.

Bilans stanja i bilans uspjeha su dvostrani, sintetički prikazi, izveštaji o poslovanju, sa stanovišta

korišćenja, angažovanja i trošenja sredstava proizvodnje.2

Finansijski izveštaji moraju da sadrže sledeće podatke:

- podatke o sredstvima preduzeća

- podatke o obavezama preduzeća

- podatke o kapitalu preduzeća

- podatke o prihodima i rashodima

- podatke o gotovinskim tokovima.

Opšta svrha bilansiranja jeste upoznavanje uspeha i strukture imovine i kapitala. Zbog primene

različitih formalnih i materijalnih pravila bilansiranja nastaju različite vrste bilansa koje se

razlikuju prema formi i sadržini. Najvažniji kriterijumi prema kojima se razvrstavaju bilansi su:

a) veza sa knjigovodstvenim računima i b) pravne norme koje čine osnovu bilansiranja.3

Kompletan finansijski izveštaj sadrži:

- bilans stanja

- bilans uspeha

- bilans tokova gotovine

- izveštaj o promenama na kapitalu.

Najvažniji finansijski izveštaji su bilans stanja i bilans uspeha.

2. Rodić J., 1991” Teorija i analiza bilansa”, Ekonomika Beograd, 1991. 3. Jovanović, D., Vitorović B., „Analiza

poslovanja preduzeća sa kontrolom i revizijom“, Savremena Administracija, Beograd, 1989.

4

4. BILANS PREMA VEZI SA KNJIGOVODSTVENIM RAČUNIMA

Pošto u najvećem broju slučajeva bilans preduzeća stoji u čvrstoj sistemskoj vezi sa

knjigovodstvom bilans nastaje kao zaključak knjigovodstvenih računa.

Dakle, zaključkom knjigovodstvenih računa dolazimo do dva bilansa:

1. bilans stanja i

2. bilans uspjeha.

Bilans stanja je finansijski izvještaj o stanju imovine, kapitala i obaveza na

dan sastavljanja obračuna, odnosno na dan bilansiranja. Bilans stanja predstavlja dvostrani

pregled koji prikazuje bilansnu imovinu i kapital (pasiva) i način investiranja (ulaganja)

kapitala (aktiva); aktiva iskazuje na ljevoj, a pasiva na desnoj s t r an i , i l i u v idu

l i s t e u ko jo j ak t i va p r e thod i pa s iv i . Na njegovoj lijevoj strani, u aktivi, iskazana su

sredstva prema svom sastavu, prema konkretnim oblicima, razvrstanim prema svojoj funkciji u

preduzeću na osnovna i obrtna sredstva. Na njegovoj desnoj strani, pasivi, obuhvaćena su ista ta

sredstva prema načinu pribavljanja, odnosno prema izvorima. Usljed toga, lijeva strana (aktiva) i

desna strana bilansa (pasiva) moraju uvijek biti u ravnoteži.

U nastavku je dat izgled jednog bilansa stanja :

5

Postoji više usvojenih principa u vezi sa unošenjem pozicija aktive i pasive u bilans. Po principu

sigurnosti redoslijed je sljedeći:

AKTIVA: 1. Stalna (fiksna) imovina: - nematerijalna ulaganja

- osnovna sredstva

- biološka i ostala sredstva

- dugoročni finansijski plasma.

2. Obrtna imovina: - zalihe

- kratkoročna potraživanja i plasmani

- kratkoročne hartije o vrijednosti

- gotovina.

PASIVA: 3. Kapital

4. Dugoročna rezervisanja

5. Dugoročne obaveze

6. Kratkoročne obaveze.

Bilans uspjeha prikazuje prihode, rashode i rezultat koji su ostvareni u određenom

vremenskom periodu. To je drugi osnovni finansijski izvještaj. Bilans stanja i bilans uspjeha su

6

međusobno povezani izvještaji, ne samo zbog toga što ostvareni rezultat iskazan u bilansu

uspjeha predstavlja promjenu neto imovine preduzeća, već i zbog toga što nedovršene poslovne

operacije na dan bilansa zahtjevaju alokaciju troškova i predviđanje rashoda, s jedne i odlaganje i

predviđanje prihoda s druge strane. Bilans uspjeha pokazuje finansijski rezultat poslovanja

posmatran iz dvije perspektive. Pozitivan finansijski rezultat, gdje su prihodi veći od rashoda,

označava povećanje sopstvenih izvora sredstava, dok negativan finansijski rezultat gdje su

rashodi veći od prihoda, znači smanjenje izvora sredstava. Bilans uspjeha može biti godišnji ili

periodičan i može se sastavljati po bruto ili neto principu, mada je bruto princip danas opšte

prihvaćen. Kao i bilans stanja, bilans uspjeha se može iskazati dvostrano, ili u formi konta

jednostrano, u formi liste. U formi liste, prvo se prikazuju prihodi, ispod njih rashodi i kao treći

dio prikaza razliku, odnosno finansijski rezultat.

U dvostranom pregledu, na lijevoj strani su prikazani rashodi i pozitivan finansijski rezultat, dok

su na desnoj prikazani prihodi i negativan finansijski rezultat.

Tabela br. 2. - Jednostrana forma ili forma liste4

Rashodi

I Poslovni rashodi

II Finansijski rashodi

III Neposlovni i vanredni rashodi

IV Dobitak

Prihodi

I Poslovni prihodi

II Finansijski prihodi

III Neposlovni i vanredni prihodi

IV Gubitak

7

Tabela br. 3 - Dvostrana forma, forma konta5

Rashodi Prihodi

I Poslovni rashodi I Poslovni prihodi

II Finansijski rashodi II Finansijski prihodi

III Neposlovni i vanredni rashodi III Neposlovni i

vanredni prihodi

IV Dobitak IV Gubitak

U sastavu bilansa uspjeha sa prihodima se suočavaju rashodi nastali u cilju ostvarivanja prihoda.

Ono što je karakteristika bilansa uspjeha je da se u njemu prihodi, rashodi i rezultat iskazuju u

vidu više podbilansa. Na ovaj način izdvaja se redovni poslovni rezultat, koji je bitan za oc jenu

uspješnosti poslovne djelatnosti. Sumiranjem rezultata podbilansa dobija se ukupni bruto rezultat

preduzeća kao bruto dobitak(zbir svih dobitaka) ili kao bruto gubitak (zbir svih gubitaka).

Bilans uspeha sadrži :

- poslovne prihode, rashode i rezultat,

- finansijske prihode, rashode i rezultat,

- neposlovne i vanredne prihode, rashode i rezultat,

- ukupni rezultat pravnog lica.

4. Cvetković, N., „Analiza poslovanja preduzeća“, Megatrend univerzitet primijenjenih nauka Beograd, 2004.5. Cvetković N., „Analiza poslovanja preduzeća“, Megatrend univerzitet primijenjenih nauka Beograd, 2004.

8

5. BILANSI PREMA SVRSI ISKAZIVANJA

Zavisno od toga šta se smatra dominantnim ciljem bilansa razlikuje se:

1. Imovinski bilans,

2. Bilans utvrđivanja rezultata.

Imovinski bilans prikazuje stanje imovine, kapitala i obaveza, što znači da je to bilans

stanja, a takvo bilansiranje ne obuhvata i račune uspjeha (prihoda i rashoda). Imovinski bilans je

takav bilans stanja u kome se procjenjivanje bilansnih pozicija vrši po dnevnim cijenama na dan

bilansiranja. Njegov cilj je da iskaže imovinu, kapital i obaveze preduzeća na dan bilansiranja.

Sastavlja se po pravilu, na osnovu inventara. U inventaru se iskazuje imovina procjenjena po

cijenama na dan bilansiranja i obaveze, takođe, procjenjene na dan bilansiranja. Razlika između

imovine i obaveza predstavlja kapital preduzeća, odnosno čistu imovinu. Finansijski rezultat se

utvrđuje na osnovu dva uzastopna imovinska bilansa kao razlika između sopstvenog kapitala

(čiste imovine) iskazane u završnom i početnom imovinskom bilansu, pri čemu se razlika

uvećava za izvršene isplate na teret sopstvenog kapitala i umanjuje za izvršene uplate u korist

sopstvenog kapitala sve u periodu između dva uzastopna bilansa. Imovinski bilans pripada

statičkoj teoriji bilansa. U savremenim uslovima imovinski bilans se sačinjava samo u izuzetnim

prilikama. Obilježje imovinskog bilansa, po pravilu, imaju bilans likvidacije, kreditni bilans i

bilans razdvajanja.

Bilans utvrđivanja rezultata je u stvari bilans uspjeha. Dominantan cilj je, dakle,

utvrđivanje rezultata, a ne imovine preduzeća, što odgovara dinamičkom shvatanju bilansa.

Otuda se pri ovakvom bilansiranju naročito primjenjuje načelo uzročnosti odnosno, korelacija

prihoda i rashoda; prihodi i rashodi moraju se odnositi na obračunski period, dok se bilans stanja

tretira samo kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje periodičnog finansijskog rezultata, odnosno

tretira se kao račun izravnanja koji prihvata pored gotovine i sopstvenog kapitala, sve ono što ne

pripada tekućim prihodima i rashodima. Tačno je da se i pri ovakvom bilansiranju utvrđuje i

bilans stanja, ali samo kao račun izravnanja, a zbog povezanosti bilansa stanja i bilansa uspjeha

bitno je procjenjivanje i bilansnih pozicija bilansa stanja. Međutim, ovdje se po pravilu pozicije

bilansa stanja procjenjuju po nabavnim cijenama, a uz to strogo se poštuje načelo opreznosti

9

kako bi se predupredila neprijatna iznenađenja u smislu pojave neočekivanih rashoda u narednim

godinama. I upravo, kako zbog primjene nabavne cijene pri procjenjivanju bilansnih pozicija,

tako i zbog strogog poštovanja načela opreznosti bilans stanja u ovom slučaju, mada iskazuje

imovinu, obaveze i sopstveni kapital nije identičan imovinskom bilansu; u njemu je, po pravilu,

imovina potcijenjena, obaveze precijenjene, a to znači da je i sopstveni kapital potcijenjen. U

savremenom svijetu, pošto je finansijski rezultat, po pravilu, poreska osnovica, a njegova visina

zavisi od procjenjivanja bilansnih pozicija, ne postoji potpuna sloboda preduzeća u

procjenjivanju bilansnih pozicija. I upravo zbog toga u dobroj mjeri zavisi da li će bilans stanja

biti bliže ili dalje od imovinskog bilansa, što je bliži imovinskom bilansu, bliži je statičkoj teoriji

bilansiranja i obrnuto, što je dalje od imovinskog bilansa, bliži je dinamičkoj teoriji bilansiranja,

odnosno više odgovara računu izravnanja, dakle pomoćnom sredstvu pri utvrđivanju finansijskog

rezultata, nego imovinskom bilansu.

6. BILANS PREMA MJERODAVNOSTI PRIMJENE PRAVNIH

NORMI PRI BILANSIRANJU

Zavisno od toga da li se bilans sastavlja na osnovu propisa privrednog (u zapadnim

zemljama poznatih pod nazivom trgovackog) prava ili na osnovu poreskog prava, razlikujemo:

1. Poslovni bilans i

2. Poreski bilans.

Osnov za sastavljanje redovnog godišnjeg bilansa su pravne norme privrednog prava.

U zapadnim zemljama to su trgovinski zakoni kojima se reguliše poslovanje pojedinih

preduzeća i računovodstveni standardi kojima se regulišu načini procjenjivanja bilansnih

pozicija. U našoj zemlji to je Zakon o privrednim društvima, Zakon o računovodstvu i

računovodstveni standardi. Prema privrednom zakonodavstvu sačinjavaju se ne samo godišnji

bilansi, nego i bilansi u kračim vremenskim razdobljima u toku godine i jedni i drugi

ponavljaju se u istovjetnim razmacima, kao i povremeni bilansi. Povremeni bilansi (često u

literaturi poznati kao specijalni bilansi) sačinjavaju se prilikom osnivanja preduzeća

(osnivački bilans), razdvajanja preduzeća na više preduzeća (bilans razdvajanja), spajanja dva

10

ili više preduzeća (bilans fuzije) i prestanka rada preduzeća (likvidacioni bilans). Poslovni

bilans sačinjava se na osnovu bilansnih načela računovodstvenih standarda kojima se, u stvari,

detaljno razrađuju bilansna načela i zakonskih propisa o bilansiranju.

Poreski bilans ima za zadatak da iskaže poresku osnovicu kako bi se oporezivanjem

obezbijedili prihodi za pokriće javnih (državnih i društvenih) rashoda. U savremenim uslovima

fiskalna politika nema za cilj samoobezbjeđivanje prihoda za pokriće javnih rashoda, već

istovremeno u modernim državama ona predstavlja i sredstvo za podsticanje i usmjeravanje

privrednog razvoja odnosno oblikovanja privredne strukture, to su takozvani nefiskalni ciljevi

fiskalne politike. I upravo zbog toga zakonski propisi za poresko bilansiranje nisu nužno strožiji

od propisa za sačinjavanje poslovnog bilansa. Suprotno, prema poreskim propisima često se

finansijski rezultat utvrđen u poslovnom bilansu kao poreska osnovica koriguje na niže za razne

poreske olakšice. Poreski bilans ne sačinjava se zasebno, nego se izvodi iz poslovnog bilansa. U

stvari, vrši se korekcija poslovnog bilansa, u skladu sa poreskim propisima, da bi se došlo do

poreskog bilansa. Saglasno tome, podloga za izradu poreskog bilansa jeste poslovni bilans

uspjeha pri čemu se u poreskom bilansu, finansijski rezultat utvrđen u poslovnom bilansu

koriguje na više za iznos rashoda koje poresko zakonodavstvo ne priznaje i na niže za iznos

poreskih olakšica.

Naravno, finansijski rezultat kao poreska osnovica može se utvrditi i na drugi način –

upoređenjem vlastitog kapitala. Tada se primjenjuje sledeći postupak:

1. Sopstveni kapital na kraju godine

2. Isplate na teret sopstvenog kapitala u toku godine

3. Uplate u korist sopstvenog kapitala u toku godine

4. Sopstveni kapital na početku godine (1+2-3)

5. Dobitak ili gubitak (1-4).

11

7. BILANS PREMA PODRUČJU INFORMISANJA

Zavisno da li je bilans namjenjen za informisanje u preduzeću ili izvan preduzeća

razlikujemo:

1. interni bilans i

2. eksterni bilans.

Oni se međusobno razlikuju po veličini podataka i informacija koje pružaju.

Interni bilansi služe internom izvještavanju uprave preduzeća o

poslovnim događajima. Interni bilansi sadrže sve pojedinosti o stanju i razvoju preduzeća

koje bilans uopšte može da pruži. Interni bilansi imaju mnogo veću iskaznu moć od eksternih

bilansa. Pošto se bilans stanja i bilans usjpeha, kao dijelovi godišnjeg zaključka sastavljaju,

saglasno propisima ili načelima urednog bilansiranja, oni služe istovremeno internim i eksternim

korisnicima i njihovim ciljevima.

Eksterni bilansi namijenjeni su eksternoj publici – povjeriocima i državnim institucijama.

Njihova iskazna moć je neuporedivo manja od internih bilansa. To se postiže manjim

raščlanjivanjem podataka, a osim toga eksterni bilansi ne sadrže interne bilanse dijelova

preduzeća. Po našem Zakonu o računovodstvu, eksterni bilans sadrži: bilans stanja, bilans

uspjeha, aneks, izveštaj o poslovanju i bilans novčanih tokova.

12

8. BILANS PREMA PODACIMA NA OSNOVU KOJIH JE ODREĐEN

Prema podacima na osnovu kojih se sacinjava bilans, razlikuje se:

1. Inventarni bilans,

2. knjigovodstveni bilans i

3. planski bilans.

Inventarni bilans je bilans koji je sačinjen na osnovu inventarnih podataka. Mađutim,

prije bilansiranja popisom se utvrđuje stvarno stanje osnovnih sredstava, zaliha, hartija od

vrijednosti i gotovine. Uz to vrši se sravnanje potraživanja sa dužnicima i obaveza sa

povjeriocima. Potom se knjigovodstveno stanje svodi na inventarno stanje, tj. na stanje utvrđeno

popisom i sravnanjem potraživanja I obaveza. Razlike između stvarnog i knjigovodstvenog

stanja, zavisno od utvrđenog uzroka odstupanja, prebacuju se ili na račune prihoda i rashoda ili

na teret odgovornih radnika. Potom se pristupa sačinjavanju bilansa stanja i bilansa uspjeha.

Razumljivo je da je inventarni bilans tačniji od knjigovodstvenog bilansa samim tim što počiva

na stvarnim inventarnim podacima. Na osnovu inventarnih podataka sačinjava se godišnji bilans,

bilans razdvajanja, bilans fuzije i likvidacioni bilans.

Knjigovodstveni bilans se sačinjava na osnovu knjigovodstvenih podataka, odnosno

knjigovodstvenih računa bez svođenja knjigovodstvenog na stvarno stanje utvrđeno popisom.

Samim tim, tačnost knjigovodstvenog bilansa je osjetno manja od inventarnog bilansa. Na

osnovu knjigovodstvenih podataka sačinjavaju se bilansi u toku godine da bi se dobile

informacije o finansijskom rezultatu i finansijskom položaju preduzeća s ciljem da se u toku

godine poslovna i finansijska politika usmjerava ka maksimiranju finansijskog rezultata i

poboljšanju finansijskog položaja.

Planski bilans se sačinjava na osnovu planskih podataka. Planski bilans stanja projektuje

stanje i strukturu imovine, kapitala i obaveza na poslednji dan planskog perioda, a planski bilans

uspjeha projektuje prihode i rashode i finansijski rezultat kao razliku među njima, koji će se

ostvariti u toku planskog perioda. Pravilna izrada planskog bilansa podrazumjeva više faza

planiranja:

13

1. u prvoj fazi sačinjava se spontana varijanta bilansa stanja i bilansa uspjeha;

2. u drugoj fazi ispituje se mogućnost povećanja finansijskog rezultata putem: optimiranja

proizvodnje, povećanja obima proizvodnje i prodaje i poboljšanja pariteta prodajnih i nabavnih

cijena i poboljšanja finansijske strukture, putem: brže mobilizacije sredstava, usporavanja

dospijeća obaveza i povećanja sopstvenog kapitala i

3. u trećoj fazi dolazi se do konačne varijante planskog bilansa uspjeha i planskog bilansa stanja.

9. BILANS PREMA DUŽINI BILANSNOG PERIODA

S obzirom na dužinu bilansnog perioda razlikujemo:

1. početni bilans,

2. međubilans,

3. Završni bilans (godišnji i totalni bilans).

Početni bilans ili bilans otvaranja je, u stvari, bilans stanja na osnovu koga se otvaraju

knjigovodstveni računi za praćenje promjena na računima stanja i za evidentiranje prihoda i

rashoda na računima uspjeha. Početni bilans postojećeg preduzeća za tekuću poslovnu godinu je

zaključni bilans stanja za prethodnu godinu. Za novoosnovano preduzeće početni bilans je bilans

osnivanja. Za preduzeće koje nastaje spajanjem dva ili više preduzeća početni bilans je bilans

fuzije. Za preduzeće koje nastaje razdvajanjem preduzeća na dva ili više novih preduzeća,

početni bilans je bilans razdvajanja. Za preduzeće koje se likvidira početni bilans je zaključni

bilans sačinjen na dan stupanja u likvidaciju.

Međubilans je bilans koji se sačinjava u toku godine prije godišnjeg zaključnog bilansa.

Njegova je karakteristika u tome što se na osnovu međubilansa ne vrše zaključna knjiženja na

knjigovodstvenim računima i što se, po pravilu, sačinjava na osnovu knjigovodstvenih podataka.

Međubilans se sačinjava u propisanim rokovima (kod nas na kraju prvog polugodišta), a može se

sačinjavati i u kraćim rokovima, npr. tromjesečno ili svakog mjeseca, što je prepušteno na volju

preduzeća. Međubilans obavezno obuhvata bilans uspjeha, a može da obuhvata i bilans stanja.

14

Završni bilans treba shvatiti u širem i užem smislu. U širem smislu, to je bilans koji se

sastavlja na kraju poslovnog života preduzeća i vrši dvostruku funkciju :

- njime se utvrđuje totalni rezultat,

- predstavlja plan za likvidaciju preduzeća.

Godišnji bilans, često se u literaturi naziva završni ili godišnji zaključak, je bilans koji se

sačinjava na kraju poslovne godine, pri čemu se, najčešće, poslovna godina izjednačuje sa

kalendarskom godinom. Godišnji bilans se sačinjava na osnovu inventarnih podataka, zbog čega

je njegova tačnost ispred tačnosti međubilansa. Godišnji bilans obuhvata najmanje bilans stanja i

bilans uspjeha.

Totalni bilans je u stvari zaključni bilans preduzeća u širem smislu. On se sačinjava na

kraju života preduzeća prilikom likvidacije. Njime se utvrđuje totalni rezultat i plan likvidacije

preduzeća. Totalni bilans je po tačnosti iznad svih bilansa, jer su ovdke izjednačeni svi rashodi sa

izdacima i svi prihodi sa primanjima čime je ujedno riješen problem procjenjivanja. Totalni

finansijski rezultat je ravan razlici između sopstvenog kapitala iskazanog u totalnom bilansu i

sopstvenog kapitala iskazanog u osnivačkom bilansu.

10.BILANS PREMA TEHNICI SASTAVLJANJA

Prema tehnici sastavljanja razlikujemo:

1. bruto bilans i

2. neto bilans.

Bruto bilansi prikazuju sve pozicije stanja i uspjeha bez saldiranja. Bruto bilans stanja

karakteriše indirektno otpisivanje i isticanje otpisa na posebnoj korektivnoj poziciji aktive ili

njenim unošenjem u pasivu bilansa isticanje gubitka proteklih godina u aktivi ili kao korektivne

pozicije sopstvenog kapitala u pasivi bilansa. Bruto principu odgovara integrisanje bruto

ostvarenog rezultata protekle godine u bilans stanja. Obračun raspodjele rezultata knjiži se u

sljedećoj godini. Isticanje bruto rezultata u bilansu znatno povećava njegovu iskaznu moć, koja

naročito dolazi do izražaja u analizi razvoja finansijske strukture preduzeća. Bruto bilans uspjeha

15

sadrži sve prihode i rashode bez ikakvog međusobnog saldiranja. Periodični rezultat predstavlja

razliku ukupnih (bruto) prihoda i rashoda.

Neto bilansi prikazuju saldirane pozicije stanja i uspjeha. U bilansu stanja sastavljenom

po neto principu vrši se direktan otpis osnovnih sredstava; rashodi i prihodi su saldirani, tako da

se bruto rezultat pojavljuje kao zbir ili razlika rezultata (dobitka ili gubitka) na prodaji gotovih

proizvoda, usluga, materijala, robe i razlike neposlovnih prihoda i rashoda. Jasnost i iskazna moc

takvih bilansa znatno su ispod jasnosti i iskazne sposobnosti bruto bilansa.

11. BILANS PREMA BROJU UKLJUČENIH BILANSA

Prema broju bilansa ukljčenih u bilans razlikujemo:

1. Individualni bilans,

2. Zbirni bilans i

3. Konsolidovani bilans.

4.

Individualni bilans je bilans stanja i bilans uspjeha svakog pojedinačnog preduzeća.

Naime, upisom u sudski registar preduzeće stice status pravnog lica, ono je ujedno i ekonomski

samostalno u obavljanju svoje delatnosti i kao takvo obavezno je da vodi knjigovodstvo i

sačinjava bilans.

Zbirni bilans je zajednički bilans dva ili više preduzeća koja su međusobno ekonomski i

finansijski povezana. Zbirni bilans stanja i zbirni bilans uspjeha sačinjava se tako što se

individualni bilansi preduzeća čiji bilansi ulaze u zbirni bilans sabiraju. Da bi se to moglo izvršiti

nužno je da su struktura, redoslijedi i nazivi bilansnih pozicija u svim individualnim bilansima

istovjetni. Kada je taj uslov zadovoljen zbirni bilans se sačinjava jednostavno tako što se sabiraju

istovjetne pozicije individualnih bilansa preduzeća čiji bilansi ulaze u zbirni bilans i iskazuju na

toj istoj poziciji zbirnog bilansa.

16

Konsolidovani bilans je takođe zajednički bilans, ali zajednički bilans povezanih

preduzeća. U konsolidovanom bilansu stanja vrši se konsolidovanje:

1. kapitala,

2. potraživanja i obaveza između povezanih preduzeća i

3. međurezultata sadržanih u zalihama i osnovnim sredstvima pribavljenih od drugih povezanih

preduzeća.

U konsolidovanom bilansu uspjeha isključuju se prihodi i rashodi nastali po osnovu razmjene

učinaka između zavisnih preduzeća.

12. BILANS PREMA REDOVNOSTI SASTAVLJANJA

Prema redovnosti sastavljanja razlikujemo:

1. redovne bilanse i

2. specijalne bilanse.

Redovni bilansi su oni bilansi koji se sastavljaju u unaprijed utvrđenim rokovima bilo

zakonom bilo internim aktom. U redovne bilanse spada godišnji zaključni (ili završni) bilans,

koji je istovremeno i početni bilans, odnosno bilans otvaranja za narednu godinu, kao i svi

međubilansi u toku godine. Po našim propisima godišnji bilans se sastoji od bilansa stanja,

bilansa uspjeha, aneksa, bilansa tokova gotovine i izveštaja o poslovanju, a međubilans je, u

stvari, polugodišnji bilans koji se sastoji od bilansa stanja, bilansa uspjeha i izveštaja o

poslovanju. Aneks je, u stvari, dodatni računovodstveni iskaz koji po clanu 16 Zakona o

računovodstvu sadrži podatke za dodatno sagledavanje finansijskog položaja i

finansijskog rezultata. Bilans tokova gotovine iskazuje tokove gotovine po osnovu poslovne

aktivnosti, investicione aktivnosti i aktivnosti finansiranja.

Godišnji poslovni izvještaj po članu 18ć Zakona o računovodstvu naročito sadrži:

1. procjenu razvoja poslova i finansijskog položaja,

2. informacije o važnijim poslovnim događajima u toku poslovne godine,

3. informacije o istraživačko-razvojnim aktivnostima i

4. informacije o otkupu sopstvenih akcija.

17

Specijalni bilansi su oni bilansi koji se javljaju u izuzetnim prilikama, najčešće, samo

jednom u toku života preduzeća. Kako se sastavljaju u specifičnim prilikama za specijalne svrhe,

forma i sadržina ovih bilansa se razlikuje od redovnih. U specijalne bilanse spadaju:

1. bilans osnivanja,

2. bilans promjene pravne forme,

3. bilans fuzije,

4. bilans saniranja,

5. bilans razdvajanja,

6. likvidacioni bilans,

7. bilans likvidnosti,

8. bilans poravnanja i

9. stečajni bilans.

18

13. ZAKLJUČAK

Formalna obilježja bilansa je to da uvijek ima dvije strane, što ga karakteriše

kao dvostrani pregled. Obje strane bilansa su formalno, tj. računski jednake veličine, što

označava ravnotežu obih strana. Prilikom prikazivanja bilansa mora da se prati

određena forma koja može da bude forma konta (međusobno se sučeljavaju dve

strane) i štafetna forma (veličine dveju strana su poredane jedna ispod druge). Pojam

bilansa podrazumijeva polaganje računa u smislu sučeljavanja pozitivnih i negativnih

r e z u l t a t a , p r edno s t i i n edos t a t aka , u sp j eha i neusp j eha , dob r ih i l o š i h

o so b in a . Po z i t i vne ,  povoljne i dobre označavaju se kao aktiva; negativne,

nepovoljne i loše kao pasiva. Pojam bilans ukazuje uvijek na jedno stanje na kome treba da

figuriraju dva niza suprotnog karaktera: primanja i izdavanja, prihodi i rashodi, aktiva i

pasiva, predviđanje primanja i predviđanje izdavanja. Njegovo formalno svojstvo –

računska jednakost dveju strana zahjteva da se eventualne razlike unesu na stranu koja je

manja za iznos razlike. U trgovačkoj praksi, pod bilansom se podrazumijeva računsko

upoređivanje ili sučeljavanje ak t i ve i pa s ive j ednog p reduzeća . Ak t iva

pokazu j e imov inu , kao zb i r sv ih u p r eduzeće uloženih privrednih dobara i

gotovine. Pasiva prikazuje kapital, kao zbir svih sredstava stavljenih preduzeću na

raspolaganje. K r o z o v a j r a d č i t a l a c s e u p o z n a j e s a p o j m o m b i l a n s ,

s h v a t a n j e g o v u z n a č a j n o s t u računovodstvu, razgraničava ovaj pojam sa

pojmom godišnji zaključak i prikazana mu je široka podjela bilansa u zavisnosti od

zahtjeva koji se odnosi na formu bilansa.

19