BISERNA ZRNCA

NADA LANDEKA

Zagreb, 2012

1

ANĐELI OSJETE

Anđeli uvijek osjetekome pomoć treba

pa odmah rašire krilai dolete sa plavog Neba.

Kom osmijeh faliAnđeo osmijehamu ga pokloni,

a tko za društvom žudiAnđeo prijateljstvapošalje ga onamogdje borave ljudi.

Kom malo više treba obiljatom Anđeo blagostanja

iza leđa stanei bude mu vjerna pratilja.

Za sjajem kad žudimo,u našem životu

odjednom sve zablještito Anđeo svjetlosti

iznad nas istog trenutka preleti.

I kad ti topla ruka trebada te primi, da te vodi

Anđeo bliskostiistog te trena pohodi.

Da bi sve ovo stvarno bilo

2

što nam je činiti?Jednostavno je!

Treba samo vjerovati!

BOL

3

O bolišto životni suputnik

u tiho jutro ti si,sa prvim zrakama sunca

i ti se budiš,kroz vene mojetečeš i žuboriš,ne daš mi mira.

Poput mačasrce mi paraš,

nesmiljeno gaziš,tučeš, udaraš,

i ne žališni jedan djelićtijela moga,a pogled moj

uprt jesvakog dana

u Nebo,u Bogai čeka,

još uvijek čekaNjegov znak

kojim će onako,samo nijemimpokretom rukesvu bol odnijeti,

4

a ja ću,ili nastaviti

bez bola živjeti,ili negdjena nekom

pustom mjestumirno umrijeti!

IMA DANA

Ima danakad su ti jutrapoput sunca

5

topla i žarka,koja te

naprijed vuku.

Ima dana kad sve je

sjajno, blistavoi kad ne misliš

na bol, ni muku.

Ima i dana kad te nešto

oko srca stisnei ne da,

ne da ti naprijed,da stvaraš,da radiš,skupiš se

u neki kutaki usamljen patiš.

Ali ima i danakad ti je vjerajača od svega!Vjera u Boga,vjera u ljude,vjera u život,kad znaš da

nekako već bude,ma kako teško bilo,

i koliko te godtuge pritislo.

6

Ima i danakad ništa ti se ne da,

kad te baš brigašto će se zbiti,

i kako sve izgleda,kad ti se problemi čine

kao neka starinska bajka.

To su dani,kad trebaš

oko sebe ljude.Dovoljno ti je samo

da te za rukuuzme prijatelj,sestra, majka,i da ti odmah

sve lakše bude.

Ima i danakad samo timrvica treba

osmijeha, topline, riječi,

kad prijatelj ti dragsve rane,

tek jednostavnimtoplim pogledom izliječi.

Ima i dana,kad srce ti igra

7

od radosti što si tu,jer živiš,

pa makar i prepun briga,radostan,

što i ovaj danopet pred sobom imaš,

i shvatiš,da život je samo igra!

Tad sjedneš,veseo,

i neke čarobne snovei ovog dana,

budan snivaš.

IN MEMORIAM

Na tebe me sjećacvijet u kosii latice ruža

što ih, po cesti,vjetar nosi.

Jesen je bila onda,jesen je i sada

8

u mojoj duši.A što ćeš?Netko životzna graditi,

a netko ga ruši,al' nitko kriv nije

ako mu srećaiz ruke bježi!

Jesen je,vjetar huči,

i već polako snježi,a iza mene godine,

tamo neke,koje se protekle

kao nabujale rijeke.

Prepune briga ,prepune patnje,

tuge!Ali ne,

nisu brigete koje me lome,nije ni problem to

što često nije po mome,problem je samo jedan;Što život u mojim očima

nije tako vrijedanda se za njega isplati boriti,

puno je lakšebitku predati,pokleknuti,

9

i dopustitiproblemima da

budu pobjednici!

JEDAN ŽIVOT

Životna olujanosila je dine

s jedne strane života na njegov kraj,

i dođoh evo,već do puta u raj,a životna patnja

ne prestaje, ode u beskraj.

A što više da mu dam?

10

Dala sam svoje djetinjstvo,i mladost ranu,

neizigranu, nedoživljenu,i djevojaštvo u vrijeme

kad djevojke tek pupaju.Sve što sam imala

bez puno razmišljanjasam nesebično davala.

Kroz život hodajućikoračala sam,

sve poklanjajući,srce, dušu, sve što imam,

ne gledajući pri tomda li nešto primam.

A primila nisam puno;prijekore, batine,

uvrede, ismijavanje,ponižavanje,pa i prijetnje,

i kad sve skupa zbrojimi dane sve saberem,

pitam se u kolikovremena jedan život stane.

Jer ako je život sreća,a sveg ovog što nije život

puna je vreća,zar nije dovoljno

samo kratko živjeti,potom sreću upamtiti,

11

i miran umrijeti?

Il' moram sve dati?I ovaj zrak što dišem?

I ovu pamet što mi ostala?

I srce što još kuca, i snagu što me

već skoro izdala?

Što još da dam?

Bože moj,vrištala bih,

jer sva sam se potrošila

dajući sebenesebično i cijelu!

Vidio si me bezbrojputa na djelu,

uzvratio si mi nazad,kratko s osmijehom,

tek da primijetim da si tu,dok mnogi su mi se

obraćali s podsmijehom.

Bože dragi, sad treba mi Tvoja ruka,

ne samo Tvoj pogled s Neba, ne mogu sama,

velika mi je tegoba i muka,

12

znaš da su mi kroz život trebali i tata i mamaali ja nemam nikoga,

jer svi oko menesamo na novac gledaju.

Ako novac imaš tad te u društvo primaju,i ljubav daju na mrvice,

ne opraštajuni najmanje sitnice.

Odakle onda mi snagada živim život dalje

kad sve to loše nikad ne prestaje?

Ne boj se, nisam izgubilavjeru u Tebe,

samo me malooko srca zazebe

kad vidimkakvo svezlo vlada,

a ja sam maloumorna, Bože, bol me načela sve do kože,peče i boli

13

i disati ne da!

I on je tu, u blizini,

sve to gleda,i smije se mojoj boli,

jer njegovo srcene zna da voli,

al' zato izreći zna sve što se duboko

u srce urežei nikad ne prizna

da nas ištau ovom životu veže!

Opet život dalje teče,iz jutra u dan,

iz dana u veče,i svakog dana sve je jednakonapeto, teško,

uvredljivo, bolno, o Bože moj,do kad tako?

Hoće li ikad bitiovo srce zadovoljno?

14

BRIGE

Mili moj Bože!Već dugo preda mnom

papir prazan stoji,a dane za danom

ispunjene brigamagotovo nitko i ne broji.

Tegobe nas stislesa svih strana,

21 stoljećazaboljela nas rana.Visok nam je PDV,

skup nam je benzinskupa nam je hrana.

Teško se živjeti može!Režije su sve veće i većea ne može se iz ove kože.

15

Svakim smo danom zabrinutijii sve se više, Bože,

Tebi okrećemo.Jer tko nama

uopće može pomoći,osim Tebe moj Bože?

Danima radimoza malo novca!Poslušno trčimo,

plaću rijetko dobivamo,glumimo da smo ovca

zadovoljna sa malosoli i trave.

I vidi sad Božei ove krave,

što se sa njima događa?

Mlijeko se baca, poklanja,ljudi su duboko zabrinuti,

a ne zna nitko što je dobro,i kako najbolje učiniti.

Molimo te Bože,nemoj dignuti od nas ruke!

Ne zamjeri namni naše loše navike!

Bože, budućnost je pred nama,

16

budi molim Te sa mnom,budi sa mojim prijateljima,

pomozi nam da budemo snažni,da se sa svakom tegobomznamo i možemo nositi,

a mi Te, mili Bože,za Blagoslov, ljubav, mirnećemo prestati moliti!

DAN KAO I SVAKI DRUGI

Ne nije danasdrugačiji dan

od svakog dana prije.Jučer,

prekjučer, sutra.Nije ni ništazabrinutiji,

ni teži,ni lakši,

ni bolniji,ista su ovo jutra.

Jednostavno je istikao i svaki dan prije

a opet,sve je nekako

drugačije.

Danas mi trebapuno više molitve

nego inače.Puno više lijepih riječi

nego li što ih čujem obično.

17

Danas mi treba osmijehprijatelja, brata, susjeda.Danas mi treba zagrljaj,topla ruka da me zagrli.

Treba mi dokazda još smo ljudi

s osjećajima,sa običnim potrebama.

Trebam snagu vodiljukoja će pokazati da

nije prekasno za nas,i da tamo negdje

pred nama, stoji Svjetločeka nas spas,

i da sve teporemećene vrijednosti

kojima čovjeksvakodnevno žudipostaju nebitne,

nevažneako na tom putu

PRESTANEMO BITI LJUDI!

18

MAJKA

Teško je objasniti,ili u samo parriječi izreći

koliko se majkaveseli sreći

kad njena djecanarastu,

budu sve veći,i postanu

odrasli ljudi.

Tad osmijehna njenom licu blista,

i ponosita je,i čvrsta

kao bronzana bistašto na najprometnijem

mjestu stoji,od ničeg ne strahuje,

ničeg se ne boji.

Ta MAJKA je!

19

A samo majkamože

sve patnjeprebroditi,

sve bolizaboraviti,sve nedaćepremostiti,

i uvijek,baš uvijek,nesebičnodjecu svoju

voljeti!

20

DOBRO I ZLO

Nikad nije bilogore vrijeme.

Zlo sve jače udaratu nema dileme.Gdje god dobro

samo malo zasjajitu se sotona

odmah pritaji.Dahće za vratomi lakomo zijeva,

poput munjei gromova

iz daleka sijeva.Ne da Dobrotida u miru živi

stalno radi na tomeda ju uznemiri.

Al' ne da se Dobrojače je od svega,

odupire se snažnone boji se ničega.

Isus je Tajkoji Dobro čuva,

21

nad njim stalno bdijepazi ga i štiti

od svake nevolje.Samo Isus znadešto je za Dobro

najbolje!

ŽIVOTNI SCENARIJ

Ponekad smo nježni

22

kao najnježnije cvijeće,sjednemo jedno pored drugog,ili se prošećemo u kasno veče!

Ponekad malo ton dignemo,i onako, poprijeko se pogledamo,

tad shvatimo da imamo različite mislii da se već dugo nismo, jedno uz drugo stisli.

A ponekad, o Bože,sve bodlje naoštrimo,

i umjesto da se lijepo i toplo gledamo,mi samo jedno na drugo režimo.  

Brzo shvatimo da sva je nježnost nestala

i toplina se više ne može osjetiti ni u zraku,

a umjesto nekadašnjeg toplog i dragog bićasamo možeš vidjeti

oštru i bodljikavu dlaku!

PRIJATELJSTVO

Kako je lijepo znatida na prijatelja svog,

na druga dragoguvijek možeš

23

u svemu računati.

Još je ljepše i višeosjetiti kako prijatelj

na tebe misli,i znaš,

da je srcem uz tebei kad ti se ne javi,

kad ti ne piše.

Osjetiš tad,da tu negdje,

pod istim nebomvaše srce

jednakim žarom kuca.

Tad ljubav prijateljska,srce radosno

u trenu dovedudo najvišeg vrhunca.

SVETI BENEDIKTE ZAŠTITI ME OD ZLA

Sveti Benediktezaštitniče od svega Zloga

i Isuse draginositelju svega Dobroga,

24

sačuvajte mene iprijatelje moje

od Zla svakoga.

Sveti Benediktegraditelju temeljacrkve krćanske,

sveče čvrstog karaktera,dušo dobrotvora,

Ti koji se nisi bojaoi u trnje bacitida bi se od Zlauspio odbraniti

budi mi u pomoć.

Čuvaj me kaddan svane

i kad padne noć.Budi uz menesvakog trena

jer Zlo ne spava,ono uvijek vreba

i žrtvu tražikojoj će nauditi,

stoga mi tvoja zaštitaneprekidno treba!

Nikad teneću prestati molitida me od svakog

Zla odbraniši da mi dušu

25

čistu, bijelu,karakternusačuvaš!Hvala!

DO TEBE.....

Do tebebilo je proljeće,

poslije tebeostala samo zima.

Oko mene sve sami led,na livadama ne cvate cvijeće!

Do tebe

26

nebo je bilo plavo,poslije tebe

ni zvijezda više nema.Oblaci sve su natkrili

plavo se prelijeva u sivo.

Do tebena mom licu

prebivao je samo osmijeh,sad ostao je grč tuge.

O Bože, pitam sezar je to bio tako veliki grijeh?

Do tebesve je bila radost

sad više ništa isto nije,prohujala je mladosta uzdrhtalom srcustarost se izruguje!

PITANJE

Oduvijek sam se pitalazbog čega mnogi vole ogovarati

i svima oko sebe pronalaziti manudok tuđu bol, nesreću i patnju

doživljavaju kao najukusniju hranu.

Tek, jedno rekla bih samonitko neće živjeti vječno.

Svi ćemo doći na kraj svog puta,krenuti k Nebu lagano,

27

i oni pošteni, i onikoji žive grešno.

Pa što ako i vodimsvakodnevno

neke moje bitkekad nitko nikad nijezačuo moje krike?

I koliko god u mom životubilo patnje, bola, suza il' plačanikad nisam dozvolila nikomda se problema mojih laća.

Oduvijek sam granicu znalakoju postaviti treba

a miješati se,dozvolila sam samo Bogu

i Anđelima s Neba.

I još mi nije jasno;Ako nitko nije mogao

moj bol osjetiti,niti mi je itko pomogao

umjesto mene teret nositi,čemu predbacivanja?

Zar mi nije dovoljnavlastita patnja?

I umjesto podmuklog smijehai zluradih misli

bolje bi bilo, kad bi se,

28

svi mi ljudi, jednostavnou topli zagrljaj stisli.

PORUKA NEBA

Zrnce nadešto se u daljini nazire

poput zvijezdenajudaljenije,u nama sjaji,pa se zažari,

onda se rasplamsa,iznenada bukne.

I znamo da ništau životu nije slučajno

29

niti nam netkonešto tek tako natukne.

Sve je poruka s Neba!

Kako to znamo?Pa lijepo!

Zato, jer utjeha dođeupravo kad nam najviše treba.

Stoga se ne trebamo pitati;Kako? Zašto?

Zbog čegaoko nas ponekad samo

nesreće ima,dok ponekad nema ničega.

Međutim,NIŠTA nije praznina

već se kroz ništa zapravonazire sva Njegova veličina.

30

SVE BOŽANSKO

Božanskom rukomvođena

svaka je ranabrzo zacijeljena,

pa i ona kojanajviše boli,rana na srcu,

onog tkonesretno voli.

Božanskim sjajemi svjetlošću obasjansvaki je put ravan

31

i vodi k jednom cilju.Posustane se ponekad

na putu tompogled ti skrene

zlatu, obilju,ali ako imašu sebi vjerusnažno hrliš

ka cilju svom.

Božanskim pozivomčesto si vođen

i glasom s Nebakoji te doziva.Tad nijedno zlokoje na te vreba

nije jače od ljubavisnage i vjerekoja u srcu

tvom prebiva.

Božanskom snagomsve pobjeđuješ.Nikad zabrinutne zastajkuješ,svjestan uvijek

Božje snage

32

koja čuva tebe,tvoje drage,

svjestan ljubaviBožje, koja je

s tobom zauvijek!

ANĐEO ČUVAR

Jutrom, ranom zorom,nevidljivom svojom

svetom rukombrišeš mi suze,brišeš mi brige,rane mi zavijaš.

Svjetlošću me svojomi snagom obavijaš

kako bi uvijeki svugdje

spremna bilana sva blatai sva sivila

ovozemaljskog života.U tebi je Božesva ljepota!

33

I kad sve je oko menetužno i blijedo,kad obaviju me

prošlost i uspomenetad pošalješ

Anđela svogada me brani od tuge

i od svega Zloga.Da mi rukom mekom,nježnom i prozračnom

svaku suzu sa lica skloni,osmijeh da mi na lice mami,

bezbrižnošću da mi dušu hrani,od Zla svakoga da me uvijek brani

moj Anđeo čuvar sa Neba!I što mi više uopće treba?

34

CILJ

Sjedim za radnim stolompreda mnom mapa života.

Na njoj ucrtani mnogi putevi,ugažene staze,osvojeni dvorci,

napuštene brvnare.Idem dalje.....

Krčim šipražje i grmlje,izvadim trn, ne zaustavljam se.....

Preda mnom zvijezda vodilja,obasjava mi put.

Svjetlost tek dovoljnada s puta ne skrenem......Držim se ucrtane staze

i svoga puta.Ponekad me poguraju,

ponekad nagaze.....Poput feniksa

ja se uzdignemi idem dalje, dalje....Ne zaustavljam se

i ne okrećem.Znam cilj,

ucrtan je na karti.

35

Označavam stanicupo stanicu

životnog putovanjai na kraju tog lutanjapred samim ciljem

nakon što sam prošlamnoge ulice

zastanem, sretnazadovoljna

jer konačno gledamNjegovo lice.

36

MISLI

Misli mojekao rijeka su.Teku i teku,

vrludaju valovitim koritom,burkaju se i meškolje,

naviru i poniru.

Ali Izvor rijeke jeuvijek čisti postojan.

Pripada Njemu,mome Stvoritelju,

i ništa ne možeIzvor okaljati.

Rijeka će uvijek teći,misli će uvijek navirati,

ali Izvor će uvijeksa istog mjesta izviratii jednako čist i bistar

37

zauvijek će ostati.ISUSE MOJ!

Klečim pred Tobom,gledam Tvoje milo lice

i probodeno Tijelo.

Sakrivam svoje uplakane očidok suze pronalaze putkroz mokre trepavice.

Prihvaćam teret života,ni jedan križ mi nije težak.

Nema te boli, ni teretada bi za njega moja leđa

bila preslaba.

Želim biti dostojna Tebekoji si krv svoju za nas prolio.

Život svoj si za nas daovelike muke prošao,

jer si sve nas beskrajno volio.

A kako ti uzvratismo?

38

Okrenuli smo leđa od Tebe,ne puštamo te u svoje domove

samo kad nas načne bolil' kad nas oko srca zazebe

sjetimo se molitvei Tvoga imena.

Tako mi je teško, Gospodine!Sram me je naše izdaje.

Sad klekla sam pred Tebe,umorna, bolna,

srce Ti se moje predaje.

Dajem Ti svoj život,dajem ti cijelu sebe!

Nikada Te više neću zaboraviti.Vrata svoga srca

zauvijek ću Ti otvoriti!

Molim Te mir u srcu!Molim Te radost!Molim Te ljubav!

Molim Te za sve one male darovekoje smo mi ljudi već odavno

prestali cijeniti.

Za samo jedan osmijeh,

39

za samo malo mira,za samo malo radosti

čitav ću Ti život zahvaljivatii nikad neću prestati

u Tebe, Isuse moj vjerovati!

40

FACA

Bio je glavna faca u kvartu.Imao je Harleyi kožnu jaknu,

pušio je cigare poputnajboljeg filmskog junaka

i bio je toliko lijepda je za njim ludovala

baš cura svaka.

Kosa mu je sezalasve do ramena,

dok su mu šiškicepadale na oči plave,

Najviše je voliovoziti motor,

igrati nogometi ležati pokraj Save.

Svaka djevojka u seluhtjela je biti njegova;

nabacivale mu se,Namigivale mu,

smješkale sekad god bi ga srele

bar dotaknut mu rukustrašno su željele.

Skromnost mu nijebila jača strana,

41

osim nekoliko vrlinaimao je i par

skrivenih mana.Volio je cure ljubiti

ali ni jednu nije želioduže od par dana zadržati.

Cure su uskoro shvatileda im je bolji vrabac u ruci

nego golub na grani,puno su sretnije bile

uz nekog jednostavnijeg tipakoji bi uvijek

pokraj njih bioda ih od svega odbrani.

A on, glavna facaostao je sam

da se sebi divijer odavno većje bujna kosa snjegove glave

postala samo uspomenaa od slatkog mladićaostala samo sjena.

Godine su prolazile,faca je postao

uspomena.

42

Sjedio je samna obali,u sumrak

dok se iza njegovih leđai mjesec sakrio

a društvo mu pravilasamo vlastita sjena.

MOLIM TE BOŽE.....

Na polovici puta stadohgledam iza sebe,

a ne vidim ispred sebe,lutam u mraku.

43

Pipam, tražim,nazirem sjene

dok oči su pune suza,usne stisnute i nijeme,

traže Tvoju ruku.

Prošlo je toliko već godina,iza mene iskustvo, znanje,

život isprepletensmijehom i suzama

a ipak dođohu jedno čudno stanje.

Prepustila sam se Tebiu potpunosti,

već dugo ne brinemkojim smjerom krenuti.

Odavno već sam prestalao budućnosti brinuti,

a ipak ponekadme sumnja muči.

I očaj, i tuga,i bol mi raskida dušu

iako znam da si uz menei da me vodiš za ruku,

ipak, ponekad,onako u strahuosjetim paniku.

44

Molim Teutješi me,

hrabrosti mi daj,i nade,

i  ljubavi premasvim bićima oko mene,

i dobrima,i bolesnima,

i licemjernima,pokvarenima,

zluradima,svima  ljubavi treba.

Iako su oni odavno većispustili Tvoju ruku iz svoje

i ničega baš,ničega se ne boje,

molim Te,daj mi snage

da se ne predam,da ih ljubim

usprkos njihovoj zloći,jer iskreno,ne znam,kako ću

bez Tvoje podrškenjihovo licemjerjeoprostiti im moći.

45

TREBAM TE......

Pod teretom životasaginjem glavu.

Gubim nadu,gubim snagu,ali još uvijek

vjerujem u Tebe.

Polako većšepam,

postajkujem putem.Već dugo ne znam

46

kamo ni kudai sve sam nadeu Tebe položila.

Dala sam Tisvoju vjeru,

dajem Tisvu svoju ljubav,

dajem Ti i ovo maloslobodnog vremena

što nam ovaj ludi život ostavlja.

A Ti? Kad ćeš čuti moj glas?Zar je od gubitka snage

postao tako tihda ne prodire dalje odokvira ovozemaljskog?Kako možeš biti dalekoda ne čuješ, ne osjetiš,

koliko Te trebam,a uvijek si tu, u mom srcu?

Molim Te,zaista Te molim,

povedi me.Treba mi Tvoja ruka

da me vodi kroz život,da me usmjeri

kako ne bih poput rijekekrenula nekim krivim brzacima.

47

Trebam Tvoj glasda me tješi

u dugim danima,besanim noćima.

Trebam Te,silno Te trebamjer osjećam se

tako sama.

Molim Te,evo otvaram Ti

širom svoja vratai svoje srce,

i dušu Ti svojucijelu predajem

uđi, budi tu,uz mene,

i samo mi podajmaleni znak

svoje prisutnosti.

Jednostavnosamo jedno Tedanas molim,

osuši mi ovu suzui navedi me

da se nasmiješim.Molim Te! Hvala Ti!

48

TREBA VJEROVATI

Tužno je gledatilicemjere, varalice

kako nam lažnogledaju u lice

i smješkaju se podlo.

Eh, kad bi samoprepoznat mogli,

na vrijeme,sve te ulizice,

koliko bi nam životlakši bio.

I kad nas ne bisvatko, onako sladak,

49

na prvi pogled prevario.

Nije lako prepoznatitko je dobara tko je zao,i ponekad bi

cijeli život proć' mogaou raspoznavanju.

Ali držimo se svojeg puta,na kojem Isusadržimo za ruku,

ma kako teško nam bilolakše ćemo podnijeti muku.

I nestašicu, i glad,i to što nam je sve težepronaći nešto za rad,

i što plaće nema,i tko zna kad će je biti.

Lakše je izdržati,ako vjeru uspijemo

svoju sačuvati.

Isus se brine o svojoj djecipa kad nam teško bude

prisjetimo se Njegovih riječi

50

„Ja sam uskrsnuće i život:Tko u mene vjeruje,ako i umre, živjet će.

I tko god živi i vjeruje u mene,neće umrijeti nikada.“

Vjerujmo, da svi kroz životimamo uspone i padove,ali da su ružna vremena

ipak pri kraju.Znajmo da je najljepše

tek pred nama,a na putu životnomipak nismo sami,Isus je s nama.

51

CVJETNICA

Cvjetnica nam došla,na misu sam pošla,U ruci mi žuti cvijet

spreman za blagoslov.pokorno ulazim u crkvu,Bogu se dragom pomolit.

Evo me Isuse,pred tobom stojim,

klanjam Ti se smjerno.kad sam s Tobom,

zla se ne bojim.

Isuse moj,budi mi snaga,budi mi potporai životni stup.

Tvoja ruka draga,nek uzme me i vodi,

52

voli me i pazi, Isuse moj,

ko' majka što me rodi.

Ti si mi sve u životu,Ti si mi ljubav, i snaga,

braniš me i čuvaši dan, i noć!

Podari Isuse, meni ihrvatskom narodumir, radost, sreću,budi nam zaštita,budi nam pomoć.

Amen!

53

PJESMA O PROBLEMIMA

Stiglo je doba promjena.A imamo li mi zavelike promjene

još uopće vremena?

Ulice su pune prosjaka,ljudi nemaju ni posla, ni plaće.

Krediti stigli na naplatua kod kuće mi žena jauče, dijete plače.

S čim ćemo im kupiti knjige i teke?Odakle da im damo za prijevoz i hranu?

U kući imamo tek sitnice neke,a od hrane, brašno šećer i pokoju bananu.

Niti možemo mi ovako,a niti djeca naša živjeti.

Dok god ne isplaćuju plaćene isplati se niti raditi.

Da bi na posao otišaomoraš kredit dignuti,

54

podmiriti prijevoz, gableca plaću mjesecima čekati.

Za to vrijeme treba sve plaćatii krediti su došli već odavno na naplatu

noćima i noćima razbijam glavuodakle novac za struju, vodu, za ratu.

Htio bih biti pošten čovjeki učiti djecu jednakom poštenju

a riječ mi zastaje u grludok gledam u praznu zdjelu.

55

KAD ŽIVOT UVENE

Kad život uvenepoput cvjetova maslačka,

pretvori se u paučinu,i u sjemenke što ih

prvi ljetni vjetar može odnijeti,tad tek počneš

razmišljati, žaliti,za djelima koja

nisi završio.

Tada se prisjećašsvega propuštenog,

i mnogi oko tebeznaju ti predbaciti

da nisi uvijekpotrudio se učinitisve što si mogao.

A ti? Poput starog mačkanajprije počneš frktati,

zatim presti, malo se i maziti,

i samo pogledom tražištko bi te mogaolijepo pogledati

ili gdje bi se lijepo uz toplu peć smjestio.

56

RAZLIČITI DANI

Postoje danisuncem obasjani!

Postoje i onikad trebaju kišobrani.Postoje dani mrazni

i oni koji su potpuno prazni.

Postoje dani kad srce je punoi dani kad sve je oko nas čudno,

postoje dani ljubavi punikada nas svaka lijepa riječ ispuni.

Postoje i teški dani,tad svaka riječ je sol na rani

i ništa ne ide kako treba,a pomoć stiže jedino s Neba.

Dani su to s oblacima,ispunjeni patnjom i jaucima,

al' sreća je da oblaci kratko trajui vrlo brzo s obzora nestaju.

Tad sunce opet veselo sijei sve je kao prije!

RAZMISLI DVAPUT

57

Razmisli dva putkad i kojim smjerom

ćeš krenuti,odabrati koji ćeš put?

Dobro promislikome ćeš dati ruku,ima li oko tebe ljudi

od kojih možeš očekivatida razumiju tvoju muku.

Pogledaj oko sebe!Ima li iskrenih,

dobronamjernih?Ili najviše licemjernih

i pokvarenih ljudi?Promisli dobro

smiješ li biti iskren,i kakve su ljudizapravo ćudi!

Srce im otvoriš,ruku pružiš,na ranu im

melem priviješ,a onda se poputuspavanog lavaprobudi u njima

58

neka čudna snagakoju usmjereprotiv tebe.

Naravno da teod svega zaboli glava,i oko srca te zazebe.

Tad razmišljaš:Isplati li se?

Vrijedi li?Možeš li izdržati?

Postoji li netkokom možeš bez straha

srce otvoriti,ruku pružiti,

bez da teza nju ugrize!

Često primijetišda je ponekad lakšedivlje zvijeri ukrotiti

nego li zločestogčovjeka promijeniti.

Svakim danompostajemo treneri

koji u zvjerinjaku životamoraju spremni biti

59

obraniti se,opravdati se.

A gdje je nestalo onošto nas ljudima čini?

Šetamo samipo šumskoj stazi,

putem posutim lišćem.Gledamo prema mjesečinitražeći negdje gore Boga,

moleći Gada pošalje sina Svoga

i povede nas.

Sami očito ne znamo!

Neprekidno padamo.A da li se poslije pada

možemo dići,i imamo li snage

za dalje ići,to je pitanje.

Razmisli dvaputo tome,

je li bolje biti samili reći „Ja prijatelja imam“!

60

RAZMIŠLJANJE

Sjedim takou tami sama,

pitam se;Što li će

61

biti sa nama?Sunce upeklosa neba plava,potočić žuboridok ptica pjev

odzvanja kroz grane,a mene,

mene boli glavaod briga,od misli,

od strahova.

Boli me srce od rana,od uboda brojnih

oštricama zlih riječi.Čekala sam,očekivala da

vrijeme rane liječi,a nisam uspjela dočekati,

i uzalud sam se trudilas bolom na licu

ipak škrto nasmijati,ne pokazati bol,sakriti patnju,pritajiti tugu.

Bog me voliponavljala sam stalno!

62

Bog je uz mene,ne prestadoh recitirati!

Bog je moj otac,a otac voli svoju djecu,

kroz glavu mi stalno prolazi,ali uzalud.

Bol ne nestaje,ne prolazi.

Sve veća je i jača,i srce krvari

gledajuć' kako zemljatuđe dugove plaća.

Narod je gladan,narod je tužan,

narod je nezaposlen,narod je dužan.

Narod je sav u brigama,stisle nevolje sa svih strana,

ovrhovoditelji,razni namiritelji

koji s računom u rukama,sa sudskim rješenjima

dugove naplaćuju,i bez imalo samilosti,

ni okom ne trepću

63

dok nevine ljudena ulice izbacuju.

LJUDI

Milijarde ljudina svijetu postoje,jedni su na dnu,neki se još bore,

a poneki čvrsto držezauzeto prijestolje.

S visoka gledaju

64

ljude koji im služe,bahati su, galame,

ponižavaju ih i ruže.U želji da im ubiju

svako dostojanstvo,i da samopoštovanje

u njima zatuku,ne prezaju od

ni jednog poniženja,ne biraju ni teror, ni muku.

Mali obični ljudisve to onako

staloženo gledaju.Iako u njima sve kuha,ipak mirno izgledaju.

Ne žele pokazati nemoć,i gubitak snage kriju,

visoko dignutu drže glavu,svoju bol vješto prikrivaju.

I nadaju se!I Boga mole!

Čekaju nešto bolje,nešto što će im nadu dati

da neće ovako, zauvijek ostati.

Misle; Toliko ljudi na svijetu ima,

65

nije moguće da neće biti bolje,da svijet pripada zlima,

DOBRO ipak uvijek pobjeđuje.A dobar čovjek za srećom žudi,

uspjeh i mir zavređuje!Naći će se ipak dio dobrih ljudi

koji neće dozvoliti dazlo u potpunosti zavlada.

Možda to neće biti danas,ni sutra, ne može biti ni sada,ali sigurno je, ako se ustraje,

da zlo pred dobrimipak, gubi snagu, posustaje!

ISUSE MOJ

Isuse, gledam Tekako patiš,znoj Ti i krv

niz lice se slijeva,a ipak čekam

da na mepogled svratiš.

I dok trpišveliku patnju,

i tešku bol,i svoj Ti teret

66

na leđa stavljam,na otvorene rane

sipam Ti sol.

Isuse moj,nisam dostojan

da pred tebe kleknem,niti da Te oprost molim,

nemam ni snageda sve svoje

patnje izreknem.

Jedino,evo ti kažem,

JAKO TE VOLIM!

Oprosti miza moju nemoć,

i za to štonemam snage,

niti nadeviše nemam.

Svako novo jutrobudan dočekujem,

a ne znamkamo se spremam.

Gledam te tužnog,

67

lica ispaćenog,a još ne ćutim

Tvoje rane.

Uzalud što znamkako Ti patiškad volio bihda si uza me,

i da mene moje ranene bole toliko,

jer oprosti mi Isuse,ja nemam

toliko snage,na tako veliku bol

kakvu Ti trpišja nisam naviko'!

68

AH, BOŽE!

Ah, Božekoliko puta

gledamo u očilicemjera,

lažova,probisvjeta,prevaranta,a umjestosjaja koji

mu u očimasvijetli

mislimo da jeto sjaj istine

a ne sjajlaži i tmine.

Ah, moj Bože,

69

zašto namsnagu

nisi daoda uvijeki svugdje

možemo znatitko nas jeu stanjuvoljetia tko

podmuklomuljati i varati.

O Bože,zašto si

nas ljudestvorio

takvim jadnicimada smo imuni

prema ljudskimzapomaganjima

i kricima.Uvijek gledamo

samo sebetuđa nas sudba

za srcerijetko zazebe.

70

O Bože,milosrđa nam fali

da ljubavznamo širiti

pozitivuda možemo

osjetiti,braću i sestre

svim srcem voljeti,o bolesnima

se skrbiti,ranjene utješiti

tužne razveselitisvim ljudima

pravi prijatelj biti.

71

SUDBINA KROZ VJEČNOST

Ljudi uvijeksvoju pokoru

imaju.Neki se cijeli život

pate, kopaju,a neki,

na galijamaveslaju.

Dok istovremeno mnogiu tuđim mukama uživaju,

drugi se,ponekad nasmiju,nekad nerviraju,

ali uvijek svena isto dođe

jer svaki problemprije ili kasnije prođe.

Tako, i svakoj mucidođe kraj!

Kao ptica u ruci

72

koja odletiu nebeski beskraj,

teko nestane,zatomi se bol.

Tek ostane trpak okuskoji ponekad zapeče,

kao na rani sol.

Svatko od ljudi,svoju muku ima!Netko ju gledakao sudbinu,

netko jus tugom prima,

Ali Isus je tajkoji snage daje

s vjerom u Njegani jedna mukadugo ne traje.

73

SVE JE MANJE ČUDA

Sve je manje čudaa sve više Juda!

Ne treba mi novca,postao sam ovca!

Često pognem glavu,mjesto kruhajedem travu!

Smješkam se svemu,nemam čak ni tremu!

Zaboli me džonu džepu mi bonbon

i ZET-ova karta.

Kćerka vozi SMART-ai na posao ide,

bolji smo od onihkoji trijebe gnjide!

Ima čak i plaću,odvaja za daću

ministrima,poreznicima,kao i svi drugi

prava je umjetnica!

74

Preživjeti znade,i ima još nade

da će biti bolje.

Za rad ima voljei za piće nekoeto, to je život

sve sam vam sad reko'.

TEBI, MOJ ISUSE

Danas, kad o ljubavi se priča

75

I Tebi evo kažemvolim te svim srcem.

S Tobom ustajem,S Tobom spavati odlazim,

od jutra do mrakaizgovaram Tvoje ime.

Sve ljubavi mogu nestati,sve može dobiti drugačije ime.

i ljeto može biti hladnijea toplije doći zime

ali ljubav prema Tebiuvijek će biti ista.

Može biti samo jača i veća,jer život bez Tebe

nije život,srce bez Tebe nije ljubav,duša bez Tebe nije radost,Ti si moja najveća ljubav,

mir, zadovoljstvoi radost najveća!

ŠTO REĆI?

Što rećikad u tami

počneš nazirati

76

tračak suncakoje kaonajljepšazvijezdaonako udaljini

treperavosvjetluca?

Ništa!

Oduševljenstremiš

prema tom sjajui prepustiš se

sretan,zvjezdanom

zagrljaju!

KAP MORA

Gle, u mojoj ruci,na pruženom dlanu,kap mora se njiše.

U strahu da kap

77

ne isparisrce mi je

na tren stalo,tijelo i ne diše.

Zadržati želimsamo još na trenutak

taj čarobni osjećajdok ljulja se kapna mom dlanu.

A onda,kad sunce

užari,i ponese kap

put neba,oblacima bijelim,

u najviše vrhunce,opet ću

nastaviti disati,sanjareći o danukad ću je opetu dlan primiti!

78

MIRIS

Odnijeli me vjetrovinegdje daleko,

u neku drugu zemlju,u neki novi kraj.

Uvečer kasno,gled'o sam dugou nebo, zvijezde,maštajuć' kako

79

oblacima plovimnazad u zavičaj.

Stazom samseoskom trčaouvečer kasno,

dok su se dječacivračali s paše

a momci, fakini,stajali na kraj sela,pjevali, smijali se,i zadirkivali snaše.

Na stolu nisu bilaneka bogatstva,

tek komadić kruha,suha slanina,i sir kravlji,

što ga je jutrommajka napravila,

a mjerit' se ne mogus okusom njihovimni najveća carstva.

I onaj zalogaj kruhašto na njemu je

80

namazana mastslasno je klizilaniz gladno grlo.

O' kako nam jeišla u slast,kako je sveukusno bilo.

I sad, dok obiljesvega imamsve češće

uhvatim sebekako budan snivam.

Sanjam kućicus podom od blata

i majku staru,koja onako,

odmah s vrata.nosi mi vrući kruh.

Dok nosniceželjno dršću

na miris zamamni,i ovdje daleko,

miris taj povijesnina lice mi

osmijeh izmami!

81

MOLBA

Već dugo zurimu točku samomeni znanu.

Iz daljinečujem

zvuk violinečija melodijatužno jeca.

Zrakom seprelamaju topli tonovi,

miješaju ses otkucajima srca.

Odlučno prinesem

82

svojim ustimazadnju čašuoštrog pića,

osjećajima zanesenaobuzeta bolnim mislima,

i životom bezvoljenog bića.U spomenu naljubav vječnu

pokapam ljubav našu.

Ne, za nas nadeviše nema!

Ni pokušaju višene dam šansu.

Odavno većsu jesenske kiše

odnijele svaki tragljubavi jedine.

Kao proljetni vihorproletješe godine.

U srcu zakorijenjenazarasla ogromna bol,

na glavi senagomilale sjedine.

Kao da jučer je biloono vrijeme

83

kad svi su sa zavišćuu nas gledali.

„Oni se ludo vole!“govorili su

ljubomorno.

Mi nikoganismo vidjeli,

samo smozagrljeni

šetali, šetalii zaljubljenose stisnuli.

Odlučih čvrsto -sve pada u zaborav!

Ali eto,ponizno

molim životda mi samo

jednu još priliku da,da mu iz daljine mahnem,da mu sjenu tek ugledam,

da mu kao nekaduputim topli pozdrav.

Da se ipak nasmiješimo…..

Ne boli me ni rastanakni odlazak

84

već to, što na uliciglavu jedno

od drugog okrećemo.

NA OTOKU

Na otoku srećesjedimo,

oko nas more!

Šume valovi,zapljuskuje

nas morska pjena.

Ruke sedodiruju,

dok su ustazatvorena,

nijema.

Ne treba riječi!

Tek jedan pogleduperen prema Njemu,

a potomu svu tu ljepotu

dovoljan je da se

85

zahvalimo Njemuna ovom daru,

na životu!

ZAHVALA BOGUNA PLODOVIMA ZEMLJE

Hvala Ti Božena životu!Hvala ti za

radost i ljepotu,za tugu i bol

što ju povremenoproživim,

hvala ti štojednostavno živim.

Hvala na žitušto u polju rodi,hvala na kruhu,pticama, vodi,hvala na svemušto je oko nas,

hvala što nas voliši nudiš nam spas.

86

VJETAR

Poput pustinjskog vjetranosilo me vrijeme.

Kroz sušnu pustinju,bez mrvice srećei bez kapi vode.

Dugo je trebalosvijetom putovati.

Lebdjeti iznadpješčanih dina

padati i uzdizati sesve do nebeskih visina.

Onda, jednog danaugledah tračak

svjetla što me mami.Na dnu toga puta

čekali me ljudikoji su put ovaj

težak već jednom prošli.Shvatih, nismo sami.

87

TIHA PJESMA

Napisala bih pjesmu tihu,neku za koju ne trebaju riječi,

pjesmu koju prepoznaješveć po mirisu, po njuhu,

pjesmu koja sve rane liječi,koja duši daje smiraj i radost,

pjesmu koja u sebi nema gorčine,ni mržnju, ni pakost,

već samo osjećaj sreće.

Pjesmu u kojojnitko nikome

ništa ružno reći neće,i u kojoj je sve sama milina.

Želim pjesmu u kojojje ljubav najjača vrlina.

88

TRBUHOM ZA KRUHOM

Brzo je prošlomoje djetinjstvo

u kojem samunatoč siromaštvu

i brojnoj braćibezbrižno

nabijao loptu,igrao se skrivača

i jahao trnpo zaprašenim

seoskim putevima.

Ni okrenuose nisam

a iz onog maloggolobradog dečkića

izrastao sam učvrstog, mišićavog,doduše nezrelog,ali spremnog na

sve izazove,hrabrog mladića.

89

Kao i sve drugečekala me

ista sudbina.Putna torba -

u njoj nekolikonajnužnijih potrepština,

autobusna kartau jednom smjerua preda mnomneizvjesnost

i tko zna kakvabudućnost.

Godine su prošlea da ih nisam

bio ni svjestan.Uz junetinu i juhu

prolazili su mi dani.Ubrzo mi serodila djeca.

U istom graduokupili se

i ostali suseljani.Žena koju samu tuđini oženio,i ja, više nismo

bili sami.

90

U noćima besanimdok smo brinulišto i kako sutra

znali smo razgovaratio Domovini.

Često smo pričajućiznali dočekati jutra.

Pred očima namje stalno bila ista slika -

selo u daljinisa blijedim svjetlom

na prozorima.Iza heklanih zavjesanazirali se plameni

petrolejka.

U daljini kao da smočuli lavež pasa,i blejanje ovaca

nas iz obližnjeg toraiz sna prene.Miris kajmakai vruće pure

kao da je ispuniocijelu spavaću sobu.Djevojke nakićene

ponosno digoše glave

91

iščekuju udvaranjeseoskih momaka.

A momaka nema,svi su odavno već

otišli trbuhom za kruhom,i odavno već jeu stranoj zemlji

trbuh mnogima narastao,

Već se i ne sjećamokako su nam bake pekle

kruh u krušnoj pećia voljeli bi

da ne zaboravimo,kako bi jednog dana

djeci svojojmogli sve to reći.

Svake noćisnujemo povratak

i jednaku slikuimamo pred očima,kao da naše snove

budućnost nijeni dotaknula.Tek ponekadnas surovastvarnost

92

iz snova prenepa shvatimo

da nas je ipakpregazilo vrijeme.

93