Boka u Doba Morejskog Rata

7/30/2019 Boka u Doba Morejskog Rata

1/11

Lovorka orali

Boka kotorska u doba Morejskoga rata (1684-1699)

U sklopu prouavanja mletako-turskih ratova na istonojadranskom prostoru neprijeporno vano mjestopripada zbivanjima na podru ju Boke kotorske. Razdoblje Morejskoga rata (1684-1699) jedno je odkljunih u bokeljskoj povijesti ranog novog vijeka. Ratna dogaanja, mletaka osvajanja i turskopotiskivanje s priobalja, migracije i demografske promjene, Karlovaki mir 1699. i teritorijalnorazgranienje te odrazi ratnih zbivanja na drutvene odnose i gospodarstvo, samo su neke od temeljnihsastavnica posljednjih desetljea XVII. stoljea na irem bokeljskom podru ju. Njihova ra lamba osnovni je predmet istraivanju ovom radu u sklopu kojegae biti predstavljena najvanija dogaanja, procesi i

pojave u razdoblju mletako-turskog rata od 1684. do 1699. godine.

Izme u polumjeseca i lava Sv. Marka: Boka uo i Morejskoga rata

Tijekom prolih stoljea, poglavito u razdoblju od XV. do XVIII. stoljea, podru je Boke kotorske slijedilo je sudbinu veeg dijela istonojadranske obale. Kao dio mletakih prekojadranskih steevina (od 1420),Boka je, zajedno s junim susjednim podru jem i albanskim priobaljem, bila zasebna upravna jedinicanazvana Mletaka Albanija (Albania Venata ). Pokrajinom je upravljao izvanredni providur sa sjeditem uKotoru, podinjen generalnom providuru u Zadru te u nekim pitanjima izravno mletakom dudu i senatu.Temeljna obiljeja gradskih naselja u Boki podudarala su se u ve ini svojih temeljnih sastavnica sistarsko-dalmatinskim obalnim i otonim komunama. Etniki i vjerski sastav stanovnitva, duboka

ukorijenjenost u ozra je zapadne civilizacije, na in ivota, materijalna kultura i svakodnevlje, inili suBoku pripadaju im dijelom jedinstvenog istonojadranskog (sredozemnog) kulturnog kruga.

Mletaka vlast nad bokeljskim podru jem nije zela istodobno i nije se svuda odrala u neprekinutomkontinuitetu.1 Neposredno susjedstvo turskih steevina u zaleu i sve blii i pogubniji naleti osvajaa sIstoka, uestali su ve u prvom stoljeu mletakoga gospodstva nad ovim prostorima. Sputanjem Turakaiz Hercegovine 1482. godine i zauzimanjem obale od Herceg Novog do Risna (1482-1483) te Grblja1497. godine, granina crta izmeu Mletake Republike i Turskoga Carstva u Boki ila je potezom Otro Verige Perast, ime su granice Boke suene na opseg iz XIII. stoljea. Ubrzo nakon osvajanjaHerceg Novi postaje glavno tursko uporite u Boki, strateki vana utvrda i polazite brojnih gusarskihpothvata du junojadranskog priobalja. U XVI. stoljeu grad je nakratko zauzela kranska vojska(panjolska uprava od 1538. do 1539. godine). Tijekom Ciparskog i Kandijskog rata Mleani ga u vienavrata pokuavaju osloboditi (1572. i 1649), ali njihovi vojni pothvati ostaju bez uspjeha. Istu sudbinuslijedite i Risan, privremeno osloboen 1538-1539. i 1648. godine. Sve do velikog rata za osloboenje1684-1699. godine, obae grada ostati pod turskom vlau te biti glavno ishodite turskih prodora na junojadranske posjede pod mletakom upravom.2

Tursko susjedstvo i neposrednu blizinu bojinice izravnoe osjetiti ve ina bokeljskih gradova. Glavni gradKotor, iako najbolje utvreno mletako naselje na junom Jadranu, bio je u vie navrata ugroen turskimprodorima (1539, 1571. i 1657). Turski ratni pohodi posebice su teko ugrozili Budvu, opljakanu ispaljenu tijekom turske provale 1571. godine. Slinu sudbinu imao je i Perast, bokeljski trgovaki grad uusponu, koji teko stradava u Kandijskom ratu (1654). Junije mletake steevine, gradove Bar i Ulcinj,turska je vojska osvojila u Ciparskom ratu (1571) te pod njihovom upravom ostaju sve do konca XIX.stoljea.3


2/11

Turska osvajanja u XV. i XVI. stoljeu dovela su do podijeljenosti bokeljskog teritorija i stvorilaneravnomjernu razdiobu mletakog i turskog posjeda na relativno malom prostoru. Tako sela uri i iKostanjica ostaju pod mletakom vlau. Smjeteno uz neposrednu blizinu Kostanjice, naselje Morinj

pripalo je Turcima (kao i Risan), dok su dva mala mjesta izmeu Morinja i Risna Lipci i Strp ostaliMleanima. Perast je bio mletaki, a selo Glogovac povie njega drali su Turci. Orahovac je takoer bio

turski. Dobrota, Kotor, kaljari, Muo, Pranj, Stoliv, Lepetane, Lastva, Bogdai , Tivat, s cijelimpoluotokom Vrmcem, te poluotok Lutica (Krtole, Rose, Krai i), nalazili su se pod mletakom upravom.Grbalj i Spi su pripali Turcima, a Budva i Patrovi i Mleanima. Sveukupno gledaju i primjer takosloenog razgranienja na uskom graninom pojasu vrlo je teko na i u primjerima drugih onodobnihzemalja.4

esti mletako-turski ratni sukobi, blizina ratita, nesigurnost ivota, oteanost bavljenja temeljnimgospodarskim granama (trgovina, pomorstvo), uzrokovate opu stagnaciju toga dijela mletakihprekojadranskih posjeda. Morejski rat i konano oslobaanje mletakog posjeda u priobalju stoga su imaliizrazitu vanost za povijesni razvoj bokeljskoga kraja.

Razvoj ratnih doga anja tijekom Morejskog rata

Karlovaki mir i mletako-tursko razgranienje u Boki

Veliki Beki ili Morejski rat, nazvan jo i ratom za osloboenje kranskih naroda od turske vlasti,zapoeo je turskom opsadom Bea 1683. godine. Mletaka Republika ulazi u rat u sastavu Svete Ligekoja je u oujku 1684. godine sklopljena izmeu Austrije, Mletaka i Poljske. Ratne uspjehe Mleanima jeolakao prodor carske vojske koja je osvojila Budim (1688) i Beograd (1688) te upadom u Srbiju iMakedoniju privukla glavninu turskih postrojbi.

Mleani su tijekom Morejskog rata nastojali vratiti izgubljene posjede na Levantu te su radi toga angairaliu Grkoj velike postrojbe. Svoju vojsku pojaali su iskusnim ratnicima iz Dalmacije, tehniki su usavrilibrodsko topnitvo te ga u inili u inkovitijim pri opsadi gradova. Iskoristili su nazonost papinske imalteke flote te s vie strana poeli opsadu nekoliko strateki vanih turskih uporita. Pod vodstvomzapovjednika mletake ratne flote Francesca Morosinija prvo su osvojili Svetu Mauru i Prevezu; desantomse uvrstili na albanskoj obali i zauzeli Koron te se pribliili osvajanju glavnog cilja Peloponeza(Moreje). To je ostvareno 1686. godine zahvaljuju i ustanku Maniota i brzom osvajanju glavnih luka:Navarina, Modona, Argosa i Nauplije. Kako bi osigurali svoje poloaje na Peloponezu, Mleani su godine1687. osvojili gradove i luke Patras, Lepant, Korint i Atenu. Du istonojadranske obale ratna sudogaanja zapoela u proljee 1684. godine. U Dalmaciji su glavna mletaka nastojanja, pomognutamasovnim odazivom domaeg stanovnitva predvoenog vlastitim zapovjednicima, bila usmjerena nazauzimanje turskih utvrda u zaleu od Knina do Sinja. Njihovim oslobaanjem mletaki je posjed uDalmaciji proiren duboko u zalee (Acquisto nuovo ).

U Boki kotorskoj, znaajem ne manje vanoj bojinici na istonom Jadranu, Republika je nastojalazauzeti tursko uporite Herceg Novi te spajanjem obale od Novog do Risna i Kotora zaokruiti steevineu ovom dijelu Jadrana. Osvajanje turskih uporita u bokeljskom priobalju nije za Republiku imalo samovojnu vanost. Rascjepkanost mletakih posjeda u Boki onemoguavala je u inkovitiji razvoj prometa itrgovine vode ih gospodarskih djelatnosti toga kraja. Stoga je poetak rata i najava ujedinjenja Bokepod vrhovnitvom Republike sv. Marka u tom kraju doekana s velikim nadanjima i uz punu potporubokeljskog stanovnitva.

Tijek ratnih dogaanja na bokeljskom podru ju obiljeilo je nekoliko vanih dogaaja. Turski prodori upriobalje, sve do ovoga rata viestruko pogubni za brojna bokeljska naselja, ovaj put nisu imali takosnanu mo . Tako je, primjerice, prodor turskih postrojbi u rujnu 1685. godine pod zapovjednitvomMustafe Rapenia na podru je gradova Perasta i Risna zavrio porazom napadaa. U srpnju 1686.godine turski je udar usmjeren na Sveti Stefan i Lastvu. U napadu je sudjelovalo oko 350 vojnika, ali nisupostignuti zapaeniji rezultati. Mjesec dana kasnije skadarski paa Sulejman Buatlija pokuava zauzeti


3/11

Budvu, strateki vaan izdvojen mletaki posjed na jugu, ali i njegova nastojanja zavravaju potpunimporazom i odlaskom turske vojske iz mletakog dijela bokeljskog priobalja.5 Nasuprot turskim prodorima,koji su uglavnom imali ogranien domet, Mleani su ve poetkom rata postavili jedan izrazito teak, ali

vanou zasigurno neprijeporan cilj: osvojiti Herceg Novi, priobalje do Risna te kona

no istisnuti Turke izbokeljskog priobalja. Prvi pokuaji napada na Herceg Novi zabiljeeni su ve 1684. i 1685. godine. Rije

je o napadima ogranienog obiljeja, koja su poglavito sluila kao priprema za sveobuhvatniju ikonkretnim uspjesima u inkovitiju vojnu akciju te stoga nisu postigli neki zapaeniji u inak. Istodobno suu sklopu priprema za opsadu Herceg Novog trajali stalni napadi hajdukih i plaenikih postrojbi umletakoj vojnoj slubi na okolicu grada, poduzimani radi irenja panike meu tamonjim muslimanskimiteljstvom. Uoi poetka opsade Novog, u rujnu 1687. godine, grad je bio u potpunom okruenjumletakih postrojbi, s oteanim mogunostima pruanja vojne pomo i i opskrbe s turske strane. U sklopuopsenih mletakih priprema za osvajanje Novog provedena je opa mobilizacija vojnih snaga iz svihnaselja u zaljevu. U ratnu flotu ukljueni su svi raspoloivi brodovi bokeljskih pomoraca (poglavitoPeratana). Tako ve u svibnju 1687. godine kotorski izvanredni providur Giovanni Battista Calbonareuje okupljanje svih bokeljskih trgovakih brodova u njihovim matinim lukama. Svi bokeljski brodari,gdje god se u tom trenutku nalazili, imali su se, bez obzira na ugovorene trgovake i prijevoznikeposlove, odmah vratiti u zaljev i priklju iti ve prispjeloj mletakoj ratnoj mornarici. Providurove odredbeponavljale su se, zbog svoje vanosti i po nekoliko puta. Dana 21. V. 1687. godine upuena je zapovijedperakim kapetanima u Albaniji (Luki Zambelliju, Vidu Kruali, Vicku Bujoviu i Ivanu Marinoviu) da sepod prijetnjom kazne od 100 dukata vrate u Boku. Opomenom koja je prekritelje mogla stajati izgona, paak i po cijenu ivota, odreeno je 8. VII. 1687. godine zapovjednicima manjih plovnih jedinica(kapetanima Tripunu tukanoviu, Nikoli, Vicku i Ivanu Buroviu, Krsti Zmajeviu i Petru estanoviu) dase to prije jave u kotorsku luku.6 Prispjeli trgovaki brodovi bokeljskih paruna poglavito su koriteni zaprijevoz i opskrbu vojnih postrojbi uzdu ratita. Tako je, primjerice, kapetan Vicko Bujovi upuen 26. VII.1686. na otok Hvar, kako bi na svom fregadunu prevezao u Boku to je mogue veu koli inu dvopeka.Tijekom bitke za Herceg Novi, krajem rujna 1687. godine, mletaki generalni providur Girolamo Cornernaredio je kapetanu Ivanu Petrovu Marinoviu iz Perasta da na svojoj tartani iz Zadra preveze 600baava praha za potrebe mletake flote.7 Na kopnenoj granici hercegnovske bojinice Mleani sumobilizirali snane postrojbe uzdu crte Tivat Crni Plat Lastva Lepetane. Prvim nadintendantompograninog podru ja imenovan je Kotoranin Jeronim Bua, a osnovni zadatak toga dijela vojske bio jesprjeavanje turskih prodora s kopna.

Opsada Herceg Novog zapoela je 1. IX. 1687. godine uplovljavanjem mletakog, maltekog i papinskogbrodovlja u zaljev, kod utvrde Rose. Zapovjednik mletake mornarice i vrhovni zapovjednik cjelokupnihratnih operacija bio je mletaki generalni providur Girolamo Corner. Kranske postrojbe brojile su oko 12000 vojnika (meu njima i brojano snane i dobro uvjebane postrojbe Dalmatinaca) i 350 ratnihbrodova. U sastavu mletake ratne flote sudjelovalo je 16 perakih brodova te oko 350 vojnika, uglavnomPeratana, Dobroana i Prnjana. U Donjem i Gornjem gradu hercegnovske tvre nalazilo se oko 1500vojnika te vie od 1000 civila.8 Turski prodori iz unutranjosti, poduzeti pod zapovjednitvom HuseinTopal-pae radi slamanja mletake opsade s kopnene strane, zaustavljeni su nadomak grada, ime segrad naao u potpunom okruenju. Iako brojano mnogo slabija, turska se posada odupirala gotovo cijelimjesec te su branitelji tek nakon prelaska albanskog dijela posade na mletaku stranu i gubitka stratekivane kule na obalnoj strani bili prisiljeni na predaju (30. IX. 1687). Smatra se da je tijekom bitke poginulooko 300 turskih i neto manje od 200 mletakih vojnika.

9

Osvajanje Herceg Novog, konano zauzimanje Risna i bokeljskog priobalja do Kotora, bio je jedan odnajve ih uspjeha mletake vojske tijekom Morejskog rata.10 Masovni odaziv domaeg stanovnitva injegova svesrdna potpora u ratnim operacijama bite tijekom idu ih godina velik poticaj daljnjimmletakim napredovanjima juno od Boke te u zaleu (Hercegovini). Tako su mletake postrojbe,potpomognute doma im ljudstvom, 1689. i 1694. godine ugroavale okolicu grada Bara. Iako su selima unjegovu okruenju nanijeli veliku tetu, grad i tvrava nisu bili ozbiljnije ugroeni. Godine 1696. pokuan je napad na Ulcinj posljednji ve i mletaki vojni pothvat na junojadranskom podru ju tijekomMorejskog rata. Napad je vodio generalni providur Daniele Dolfin, a osnovni cilj bio je skriti uporiteulcinjskih gusara koji su ve vie od jednog stoljea ugroavali slobodnu plovidbu junim Jadranom.Opsada Ulcinja trajala je od 10. VIII. do 5. IX. 1696. godine. Iako su mletake vojne snage bilepodjednake onima koje su osvojile Herceg Novi (oko 12 000 vojnika), a sredstva utroena za opsadu


4/11

golema, grad (unato oteenjima utvrde i pogibiji oko 1000 turskih branitelja) nije osvojen te su nakontog neuspjenog pothvata prestale vojne operacije na podru ju Mletake Albanije.11

Unato porazima kod Bara i Ulcinja, mletake su postrojbe, redovito se koriste i doma im snagama,uspjeno ratovale u zaleu. Brojne ratne operacije i prodori u Hercegovini okonani su 1694. godinemletakim zauzimanjem itluka, Trebinja, Klobuka, Popova Polja i Gabele, ime je Dubrovnik potpunoodsjeen s kopnene strane. Posljednje ratne godine u Boki i zaleu prolaze bez izrazitijih vojnih operacijate ne donose promjene teritorija u korist zaraenih strana.

Jedna od mogu ih znaajnih sastavnica mletakog vojnog djelovanja u zaleu Boke trebalo je bitisudjelovanje hercegovakih i crnogorskih plemena u protuturskim operacijama. Od samog poetka rataMleani su preko svojih izaslanika (bokeljskih patricija) nastojali pridobiti plemenske glavare zapriklanjanje mletakom ratnom savezu. Zbog toga je u Boku pozvan i glasoviti hajduki voa BajoPivljanin (Nikoli), ali je njegova rana pogibija u okraju na rijeci Vrtijeljci kraj Cetinja (1685) zaranapokolebala ve inu Mleanima sklonih brdskih plemena. Stoga je u opsadi Herceg Novoga sudjelovalo teknekoliko manjih skupina vojnika iz plemena Nikia, Drobnjaka i Banjana. Tek je velika pobjeda iosvajanje Novoga i bokeljskog priobalja ponukala plemena na konkretnije dogovore s predstavnicimamletake vlasti i vojske. Na opem crnogorskom zboru na Cetinju 1688. godine odlueno je da seplemena stave pod zatitu i vlast Mletake Republike te da su od njezinih postrojbi zatrai pomo zaprotuturske akcije na crnogorskom podru ju. Mleani su odmah potom poslali na Cetinje postrojbu od oko800 vojnika pod zapovjednitvom kotorskih patricija Ivana Burovia i Ivana Antuna Bolice. Mletaki vojnicina Cetinju trebali su potvrditi mletaku vlast na tom prostoru, zatititi ga od provala Turaka i sprije itimogue priklanjanje nekih crnogorskih plemena Turcima. Mletaka posada odrala se na Cetinju do1692. godine. Tada je, pod pritiskom viestrukih napada skadarskog pae Sulejmana Buatlije, cetinjskouporite naputeno. Turci ga zauzimaju i spaljuju te crnogorska plemena ponovno prisiljavaju napokornost.12

Kroz cijelo razdoblje Morejskog rata glavna prepreka boljem povezivanju Mleana i Crnogoraca bila jeizrazita nepouzdanost potonjih, njihova meusobna zavaenost, nedisciplina, samovoljno ponaanje,sklonost incidentima i pljakakim pothvatima. Jedino pleme koje je nekoliko puta konkretnije i u inkovitijesuraivalo s mletakim postrojbama bili su Ku i, koji su 1687. i 1688. porazili turske snage. Privremeniuspjesi u pregovorima postignuti su i s Niki ima i Drobnjacima, dok su ostala crnogorska plemena ve idio ratnih zbivanja promatrala pasivno, priklanjaju i se strani koja je imala trenutanu prevagu na ratitu.Tako su, primjerice, crnogorske vladike Ruvin i Visarion Baica, na upit kotorskog izvanrednog providuraAntonija Zena o moguem sudjelovanju Crnogoraca u opsadi Novoga 1687. godine odgovorili daecrnogorska plemena prite i u pomo tek kada vide konkretne u inke i prevagu mletake vojske naratitu.13 O krajnjoj nepouzdanosti i potkupljivosti plemenskih glavara svjedo io je Ivanu Antunu Bolici,tada glavnom mletakom pregovarau u Crnoj Gori, iguman Gavrilo, koji izrijekom navodi: Vaegospodstvo zna kakvi su Crnogorci... Za mitom bi sko ili u more da se utope.14 Sline dojmove okorisnosti Crnogoraca imao je i generalni providur Girolamo Corner. U pismu mletakom duduupuenom nakon zauzea Herceg Novog, Corner govori o sporom i nedovoljnom odazivu crnogorskihplemena, naglaava njihovu meusobnu sukobljenost te izraeno nepovjerenje prema Mleanima. Cornernaglaava da je za pridobivanje Crnogoraca potrebno uloiti mnogo strpljenja i jo vie financijskihsredstava (novaca i oruja).

15Ukupno gledaju i, crnogorska plemena nisu bila znaajan vojniki imbeniktijekom mletako-turskog ratovanja na bokeljskoj bojinici tijekom Morejskog rata. Mletake pobjede i

osvajanje turskih steevina u Boki rezultat su izoliranosti i vojniki slabog stanja turskih posada, brojanenadmo i ujedinjene kranske vojske, ali i u inkovitog odaziva domaega, bokeljskog iteljstva.

Mirovni sporazum u Srijemskim Karlovcima zakljuen je izmeu Austrije i Turske 26. I. 1699. godine.Mletaka Republika pristupila je sporazumu 7. II. iste godine. Prema odredbama mirovnog ugovora,Republika je u Boki zadrala osvojene gradove Herceg Novi i Risan te sjeverozapadni dio bokeljskogpriobalja. Zavretkom Morejskog rata i potpisivanjem Karlovakog mira konano je, nakon vie od jednogstoljea turske vlasti, ujedinjen mletaki prekojadranski posjed u Boki.

Osvajanjem ostatka bokeljske obale iskrsli su tijekom meudravnog razgranienja brojni problemi.Naime, tim je podru jem ila vana trgovaka komunikacija koja je, kada su Turci napustili taj kraj, trebala


5/11

pripasti Herceg Novom ili Dubrovniku. Nakon dugotrajnih pregovora i pobjede dubrovake teze (14. II.1700), mletaki su pregovara i morali odustati od naela faktinog posjeda (uti possidetis ) i odre i seprostranih hercegovakih podru ja koja su vojno osvojili tijekom Morejskog rata. Republika se morala

zadovoljiti samo priobaljem, odriu

i se svega to je sprje

avalo povezivanje Dubrova

ke Republike iTurske. Nakon dugih pregovora austrijske i dubrovake diplomacije 1700. i 1701. godine uspostavljena

su dva turska koridora kod Kleka i Sutorine, koji su sa zapadne i istone strane odvajali Dubrovnik odmletakih posjeda.16 Takav je ishod pregovora bio velika pobjeda dubrovake diplomacije koja je, uzpunu potporu Austrije i Turske, uspjela sprije iti teritorijalno mletako zaokruenje. Stvaranje turskogakoridora prema moru i izoliranost Boke od ostalog dijela Dalmacije imali su, toe pokazati idua stoljea,negativne posljedice za njezin drutveni i gospodarski razvoj, ali i (s mnogo ozbiljnijim posljedicama) zapoloaj tamonjega hrvatskog iteljstva.

Junaci ili razbojnici?: uloga hajduka u Morejskom ratu

Masovnija nazonost hajduka na bokeljskom podru

ju datira od Kandijskog rata kada se hajduci, zajednosa svojim obiteljima, u peraku okolicu doseljavaju iz crnogorskog i hercegovakog zalea. Njihovu

nazonost, potrebnu tijekom Kandijskog rata (kada se njima mletake vlasti koriste u borbama s Turcimau zaleu), postaje u mirodopskom razdoblju suvina i optereujua za domae stanovnitvo(nedisciplinirano ponaanje hajduka,esta nasilja nad doma im stanovnitvom).17 Odredbom mletakihvlasti dio hajduka i njihovih obitelji iseljava se u zadarsko zalee (Ravni kotari) i Istru (Peroj). Ve inahajduka teko je podnosila izgnanstvo (posebice boravak u Istri), gdje njihovo samovoljno inedisciplinirano ponaanje nije primano nimalo susretljivo.esti sukobi sa starosjedilakim iteljstvom,neprilagoenost novim uvjetima ivota (poljodjelstvo) te drastine kaznene mjere tamonjih vlasti, ve inusu hajduka nagnale na povratak. Izbijanje Morejskog rata i poetak vojnih sukoba uzdu mletako-turskegranice u Boki, samo su ubrzali i olakali njihovo naputanje Istre i dolazak u bokeljska naselja.

Boka je hajducima sluila kao polazno mjesto za poduzimanje pljakakih akcija u priobalju i zaleu.Njihovi napadi, meutim, nisu bili usmjereni samo na turske postrojbe ve i na kransko stanovnitvo(posebice Dubrovane). Mletaka je vlast podupirala hajduke akcije, naoruavala ih i opskrbljivalapotrebnom logistikom, a ve inu njihovih prijestupa kanjavala blago. Ipak, radi to boljeg nadziranjaestonekontroliranih hajdukih akcija, mletaka im je uprava izdavala posebne dozvole na osnovu kojih seodreena hajduka postrojba imala pravo zaputiti u pohod. Tako je, primjerice, u lipnju 1684. godinehajduki harambaa Bajo Pivljanin izravno upuen na turski teritorij, kako bi ondje zaplijenio jedankaravan koji je prevozio streljivo. Dozvola za veu hajduku akciju izdana je 8. IV. 1685. godine BajiPivljaninu, Jovi Sikimiu i Aleksi Radoviu koji su, zajedno s drugim harambaama, predvodili oko 300hajduka. U odredbi se izri ito navodi da cjelokupan plijen moraju donijeti pred kotorskogprovidura.18 Osim navedenih odredbi, koje su se poglavito odnosile na hajduke postrojbe to sudjelovale na kopnu, tijekom Morejskoga rata zabiljeene su i zapovijedi mletakih vlasti kojima se hajduciupuuju na vojno djelovanje na morskom pojasu juno od Boke (prema Albaniji). Mleani su osobitopodupirali hajduke napade na dubrovake trgovce, nastoje i omesti njihovu trgovinu s turskim zaleem isteevinama u priobalju (poglavito dubrovaku opskrbu Herceg Novog). Tako, primjerice, 8. XII. 1684.godine dubrovaki knez i savjetnici izvjeuju kotorskog providura o napadu hajduka na njihove brodoveu dubrovakim vodama. Optueni su hajduki harambaa Savo Crmnianin, kapetan Marko Be i izPatrovia, Petar estanovi i Jakov Perlica iz Perasta te Vuk Medin iz Patrovia, koji su raspolagali sdvije fuste i jednom filukom. Dva dana kasnije upuene su u Kotor albe zbog novih haranja udubrovakim vodama. Optuen je hajduk Vuk Medin koji je na svojim brodovima napao barke koje su uDubrovnik dolazile iz Stona te iz Koloepa i Lastova. Hajduci su dubrovake i turske trgovce napadali i skopnene strane. U oujku 1685. godine napadnut je turski karavan soli te je cjelokupan plijen (zajedno sukradenim konjima turskih trgovaca) fustama prevezen u Boku. U akciji su stradale i kue dubrovakihpodanika u upi i biskupski dvor. Nakon svake od tih hajdukih akcija dole bi predstavke, albe i tubedubrovakih poslanika u Kotoru. Mleani su na dubrovake proteste odgovarali blaim (najeeusmenim) ukorima hajduka, formalno im nareuju i da prilikom svojih pothvata potede krane. U praksisu, meutim, podjednako stradavali i turski i dubrovaki trgovci, domae bokeljsko stanovnitvo, paak ineka crnogorska plemena (primjerice Ku i 1687. godine). Ukratko, hajdukim su napadima bili izloeni


6/11

gotovo svi (osim samih Mleana) te je, kada se uzmu u obzir brojne tete, razbojstva i zlo ini po injeninad doma im puanstvom, sveukupna korist njihova ratnikog djelovanja bila dvojbena. Kao primjer isvojevrsni prototip jednoga takvog hajduka moe posluiti ivotopis Baje Pivljanina (Nikolia), hajduka

koji se u crnogorskoj narodnoj predaji velia kao slavni ratnik i junak. Potkraj 60-ih godina ivio je s obiteljiu okolici Zadra, gdje je zajedno s braom Dimitrijom i Petrom ratovao kao mletaki plaenik. Tijekom i

nakon Kandijskog rata ivi u Boki, potom ga, uglavnom zbog uestalog nasilja, mletake vlastipreseljavaju u Istru (1671) i Ravne kotare (1674). Poetkom Morejskog rata vraen je u Boku kako bi, kaoosoba od velikog ugleda meu brdskim plemenima, privukao Crnogorce na suradnju s Mleanima.Poginuo je pri jednom od svojih brojnih etovanja u zaleu 1685. godine.19 Iako se njegovo vojnikodjelovanje poglavito sastojalo od pljakakih pothvata, razbojstava i zlo ina (brojni primjeri okrutnihrazbojstava, silovanja i ubojstava), priemu je redovito vie nego prisutna tradicionalna mrnja hajdukaprema gradovima i njegovim stanovnicima, Bajo Pivljanin uao je u legendu crnogorske povjesnice kao jedan od najveih narodnih junaka i boraca za slobodu.20

Stanovnitvo, migracije i demografske promjene

Jedna od najvanijih posljedica mletako-turskih ratova u XVII. stoljeu na irem podru ju Dalmacije iBoke zasigurno su demografske promjene. Usporedo s mletakim osvajanjima i proirivanjem teritorija nanekadanje turske steevine u dalmatinskom zaleu i bokeljskom priobalju, mijenjala se etnika i vjerskastruktura iteljstva novoosloboenih krajeva. Ispranjeni teritoriji, prostrani i pogodni za poljodjelstvo,postali su tijekom i nakon Kandijskog i Morejskog rata novim obitavalitem brojnih izbjeglikih skupina sturskih steevina u zaleu. Slino kao i podru ja Acquisto nuovo i Acquisto nuovissimo u Dalmaciji, imletakie novoosvojeni posjed u Boki doivjeti sline demografske promjene. Preseljenja iz zalea ubokeljsko priobalje zapoela su ve tijekom Kandijskog rata kada pod pojaanim turskim pritiskom, ali ikao odgovor na pozive mletakih vlasti, Boku naseljavaju skupine crnogorskih i hercegovakih doljaka izbrdskih krajeva. Useljavanja se intenziviraju tijekom i nakon Morejskog rata. Prebjezi dolaze predvoenisvojim hajdukim harambaama, ostavljaju i na turskoj strani svoju cjelokupnu imovinu. Izbjeglice sunajee useljavale u skupinama, a katkada su preseljavana i itava sela. Tako su, primjerice,predstavnici sela Samogora u Gackom (Savo Pavlov i Miho Sekulov) prisegli pred mletakim generalnimprovidurom dae u roku od pet tjedana preseliti na mletaki teritorij sve stanovnike svog sela.21

Preseljavanja u Boku uskoro su postala masovna i nekontrolirana te je kotorski providur u proglasu od 15.V. 1686. godine morao strogo zabraniti iteljima Risna primanje novih izbjeglica s turskog teritorija bezposebne pismene dozvole providura. Velik broj izbjeglica otvorio je problem smjetaja, opskrbe i nadzoranjihova ponaanja (odnos sa starosjedilakim puanstvom). U Risnu su prebjezi smjetani u kueiseljenih muslimana koji su se nakon zauzea grada iselili na tursku stranu. Budu i da su doma istanovnici ve zauzeli dio nekadanjih turskih posjeda, mletake vlasti strogo su naredile njihovonaputanje i predavanje na upravu mletakim slubenicima. U Perastu su za smjetaj prebjega koriteniprostori gradskog fontika (skladita ita), te je poetkom veljae 1687. godine dolo do problemaskladitenja upravo prispjelog ita. Osim u Risan i Perast, gradove najvie izloene naseljavanjuuseljenikih skupina, prebjezi su smjetani i u druga naselja Boke. U Pranju je, primjerice, mletaka vlastzauzela gotiku palau Tri sestre (Tre sorelle ) obitelji Lazzari (kojoj je nareeno da se preseli u Kotor) ibez ikakva najma predala je na uporabu izbjeglicama iz Nikia.22 Uo i opsade Herceg Novog kotorskiprovidur objavljuje proglas iteljima poluotoka Lutice i Patrovia da po cijenu ivota i zapljene imovineizbjeglom iteljstvu (nazvanom graninim kranima) osiguraju smjetaj i hranu te njihovu imanju ne ine nikakve tete.23 Masovni priljev dojueranjih turskih podanika u bokeljska naselja negativno seodrazio na ivotno svakodnevlje starosjedilaca. Razli itost etnike i vjerske pripadnosti te poglavitodrutvene i civilizacijske razlike izmeu bokeljskih graana i novopridolih itelja iz zalea ubrzo su dovelido niza primjera nesnoljivosti, nesuglasica i otvorenih sukoba. Mletaka je vlast, ele i naselitinaputeno bokeljsko priobalje stanovnitvom koje se obvezalo vojnikiuvati novu mletako-turskugranicu, brojnim mjerama i povlasticama poticala useljavanje Crnogoraca iz zalea. Time je jedinstvenastruktura stanovnitva bokeljskog prostora bila umnogome naruena. Posljedice tako drastinihdemografskih promjena najteee tijekom idu ih stoljea pogoditi do tada najmnogobrojnije katolikoiteljstvo bokeljske obale.


7/11

Pod stijegom Prevedre Republike: zaslune bokeljske obitelji i pojedinci u Morejskom ratu

Patricijske i graanske obitelji stolje ima su bile vode i nosioci drutvenog, gospodarskog i kulturnog

ivota u Boki. Ponajprije se to odnosilo na drevne kotorske patricijske rodove (Bolica, Bua, Drago i dr.).koje su sve do kraja XVII. stoljea imale prevagu u upravljanju bokeljskim priobaljem. Tijekom mletako-turskih ratova u XVII. stoljeu, a u svezi s njihovim snanim udjelom u mletakim vojno-pomorskimpothvatima diljem Jadrana i na Levantu, jaaju ostala manja bokeljska naselja. U XVII. stoljeu ve inanjih izdvaja se iz jurisdikcije kotorske op ine te stjee upravnu samostalnost temeljni preduvjetgospodarskog poleta kojie nastupiti tijekom XVIII. stoljea. Kljuni dogaaji koji su omoguili izrastanjemalih pomorskih mjesta Perasta, Pranja, Dobrote i dr. u vodea sredita pomorstva i trgovine naistonom Jadranu dogodili su se upravo tijekom mletako-turskih ratova u XVII. stoljeu, a preteitu uloguu njihovu ostvarenju imale su istaknute obitelji i pojedinci,asnici i diplomati u mletakoj slubi.

Na prvom mjestu potrebno je spomenuti odvjetke kotorskih patricija iz roda Bolica, drutvenim ugledom imo i stoljeima jedne od vode ih bokeljskih obitelji. Ivan Bolica (ivo Grbi i , 1637-1704), obnaao je,poput svojih brojnih sunarodnjaka,asniku slubu pod stijegom Sv. Marka. Zasluge u mletakoj vojnoj idiplomatskoj slubi stekao je ve tijekom Kandijskog rata, kada je intenzivno djelovao kao posrednikizmeu Mleana i crnogorsko-hercegovakih plemena, nastojei ih pridobiti za protutursko ratovanje podmletakim zapovjednitvom. U Morejskom se ratu istaknuo u brojnim vojnim pohodima, a kao mletakipovjerenik za granice obnaao je slubu nadintendanta pograninog podru ja prema Crnoj Gori(sopraintendante ai confini del Montenegro ). Zajedno s patricijima iz drugih bokeljskih obitelji djelovao jena pridobivanju crnogorskih plemena za rat te je uo i opsade Herceg Novog 1687. godine uspio privoljetina suradnju manje postrojbe Nikia i Drobnjaka. Svojim dugogodinjim iskustvom u vojnim idiplomatskim pitanjima na mletako-turskoj granici u velikoj je mjeri utjecao na svoga neaka IvanaAntuna,asnika i mletakog zastupnika u rjeavanju pograninih pitanja.24

Ivan Antun Bolica (oko 1666-1706), sin Nikole, u mletakim se vrelima uestalije spominje od 1687.godine kada, zajedno sa stricem Ivanom, sudjeluje u osvajanju Herceg Novog. Nastavio je zapoetodjelovanje strica glede pridobivanja Crnogoraca u ratovanje pod mletakim vrhovnitvom te je radi togaesto pregovarao s plemenskim glavarima i crnogorskim vladikama.25 Kao mletakiasnik i zapovjednikdoma ih postrojbi sudjelovao je u vie vojnih pothvata protiv hercegovakog i skadarskog pae u zaleute pri mletakom pokuaju osvajanja Bara 1689. godine. Godine 1688, nakon crnogorskog priznavanjamletake vlasti, imenovan je guvernerom i zapovjednikom mletakih vojnih postrojbi na Cetinju. Nakonmletakog naputanja Cetinja (1692) Bolica je uspjeno djelovao u okrajima s Turcima kod Grahova. Odoko 1693. godine papinski je opunomoenik za katolike misije u Albaniji, Srbiji i Makedoniji. Godine1699. imenovan je nadintendantom hercegovakih plemena podlonih mletakoj vlasti, a iste godinesudjeluje kao mletaki poslanik u pregovorima glede razgranienja Mletake Republike i Turskog Carstvau Boki. Nakon Morejskog rata imenovan je zapovjednikom mletakoga pograninog podru ja premaCrnoj Gori. U narodnim pjesmama opjevan je kao Zane Grbi i (Bivol i).26

Mletako-turski ratovi u XVII. stoljeu doba su zapaenog djelovanja dvojice odvjetaka ugledne kotorskepatricijske obitelji Bua. Djelovanje Frane Bue osobito je zapaeno u razdoblju izmeu 1668. i 1684.godine, kada zajedno s Ivanom Bolicom djeluje na pridobivanju crnogorskih plemena za suradnju sMleanima. Vie je puta djelovao u smirivanju pograninih sukoba izmeu Crnogoraca i mletakihpodanika (posebice Patrovia). Zbog toga seesto dopisivao sa crnogorskim vladikom, nastoje i dacrkveni poglavar svojim autoritetom meu plemenima djeluje na obuzdavanju nediscipliniranihCrnogoraca koji su pljakakim upadima i nasiljem ugroavali Bokelje. Frane Bua najvie se istaknuouoi Morejskog rata kada djeluje na sklapanju saveza s Niki ima i Drobnjacima.27

Jeronim Bua (# 1732) spominje se kao kapetan konjice i pukovnik u mletakoj slubi. Godine 1685.imenovan je zapovjednikom straa izmeu Tivta i Lepetana, a 1693. guvernerom Grahova. NakonMorejskog rata obnaao je dunosti nadzornika kotorskog okruja i cjelokupnoga bokeljskogapograninog podru ja (sopraintendante dei tutti confini ). Tijekom i nakon Morejskog rata uestalo jepomagao djelovanje katolikih misija u balkanskim zemljama (god. 1710. izaslanik barskog nadbiskupaVicka Zmajevia skadarskom pai).28


8/11

Kapetanske obitelji iz Perasta i Pranja dale su niz istaknutih sudionika protuturskih dogaanja 1684-1699. godine. Iz Pranja se istie pomorski kapetan Petar Nikov urovi , sudionik pomorskih okraja sTurcima 1684. godine oko Herceg Novog. U bitci je predvodio postrojbu od oko 80 Prnjana i tom prilikom

poginuo.29

Iste godine zapaen je i pothvat kapetana Vuka Pavlova Lazzarija, sudionika pomorskih akcijaizmeu Boke, Mljeta i Lastova. U opsadi i osvajanju Herceg Novoga istaknuli su se Prnjani NikoZbutega, Pavao Maras, Vicko Petrov Lukovi i dr. U mletako-turskim okrajima kod otoka Hiosa i Argosaistaknuo se Jeronim Muzaa, dok je Ivo Lukovi kao op inski glavar zapovjedao postrojbom od oko 50Prnjana u bitkama kod Bara (1698), Grahova i Trebinja. Hrabrost pranjskih pomoraca pri mletakomzauzimanju Herceg Novog posebno istie generalni providur Girolamo Corner u pismu iz 1689. godine,poglavito izdvajaju i ratniku umjenost Vicka Petrova Lukovia predvodnika pranjskih postrojbi.Godine 1695. novi generalni providur Daniele Dolfin ponavlja rije i svoga prethodnika, hvali ratnikeodlike i odanost Prnjana mletakoj dravi te naglaava de se Pranj zbog hrabrosti i graanskih vrlinanjegovih stanovnika, broji meu najodlinije op ine u pokrajini.30

itelji perake op ine imali su tijekom mletako-turskih ratova u XVII. stoljeu posebnu povlasticu. Kaozasluni ratnici i istaknuti sudionici brojnih mletako-turskih okraja uzdu Jadrana, Sredozemlja iLevanta, odlikovani su posebnomau pravom da predstavnici 12 rodovauvaju mletaki ratni stijeg(gonfalone ) na admiralskom brodu te kao poasna garda sudjeluju pri ceremoniji isplovljavanja dudevabroda (Bucintro ) s kojega se sveano vjenavalo duda s morem.31 Zahvaljuju i uspjenoj karijeri umletakoj vojnoj slubi mnogi su Peratani, mahom odvjetci uglednih obitelji, uvrtavani u red vitezovaSv. Marka (Cavalieri di San Marco ).

Grad Perast ubrajao se u bokeljska naselja koja su tijekom Morejskog rata dala najvie vojnika umletakoj slubi i imala najvie gubitaka u ljudstvu. Tako je, primjerice, samo prilikom osvajanja utvrdeHerceg Novi poginulo 42 Peratana. Upravo zbog iskazanih ratnih zasluga, ali i velikih gubitaka,generalni providur Girolamo Corner je stanovnicima grada Perasta (210 obitelji) dukalom podijelio 2000padovanskih kampa najbolje zemlje u novoosloboenome hercegnovskom podru ju.32

Tijekom Morejskog rata su se meu najzaslunije Peratane, istaknute sudionike protuturskih zbivanja nairem bokeljskom podru ju, ubrajali pripadnici uglednog roda Balovi . Tako je, primjerice, Matija AndrijinBalovi (1633-1716) vie godina djelovao kao kapetan perake postrojbe koja jeuvala dudevski stijeg.Istu je dunost obnaao i Julije Balovi , istaknuti peraki pomorski pisac i skuplja narodnih pjesama,sudionik brojnih bitaka tijekom Morejskog rata.33

Nikola Tripov Burovi (oko 1655-1737), peraki pomorski kapetan, ratnik i pomorac, brojne je zaslugestekao djeluju i kao zapovjednik brodova u mletakoj ratnoj slubi. Tijekom Morejskog rata sudjelovao jeu brojnim okrajima s Turcima: kod grkih gradova Korona (1685) i Modona (1686), na Peloponezu, priosvajanju Herceg Novog (1687) te u borbama kod Cetinja (1692), Klobuka i Trebinja (1694), gdje je istegodine imenovan mletakim guvernerom.34 Njegov je suvremenik i roak Ivan Grgurov Burovi (# 1729),zasluan pri osvajanju Herceg Novog i proirenju mletakih posjeda u Hercegovini (1694). Za ratnezasluge, poglavito nakon sudjelovanja u bitci kod Trebinja 1694. godine, stekao je mletakominvestitutom zemljini posjed u Zupcima (1695). Nakon osloboenja Herceg Novog imenovan jenadintendantom novoosloboenog podru ja, a nakon Morejskog rata stekao je ugledan mletakinaslovconte veneto (1703). Njegov roak, spomenuti ratnik Nikola Burovi , napisao je u slavu IvanaGrgurova tri pohvalne pjesme.35

Obitelj Bujovi ubraja se meu najistaknutija peraka pomorska bratstva. Njihov najslavniji odvjetaksigurno je pomorski kapetan i proslavljeni ratnik Vicko Bujovi (1660-1709), sudionik brojnih ratnihpothvata mletake vojske u Boki i uzdu crnogorsko-hercegovakog zalea. Na grkom ratitu istaknuose u pomorskoj bitci kod utvrde Sodtha na Kreti 1686. godine. Zapaen je Vickov udio prilikom osvajanjaHerceg Novog (1687) i Trebinja (1689), gdje je krae vrijeme zapovijedao mletakom posadom. Od 1694.godine u sklopu mletake ratne flote ratuje u albanskim vodama na brodu Santa Croce. Godine 1695.imenovan je guvernerom flotile zaduene za zatitu pomorskih putova od gusara. U svojim pomorskimpothvatima nije tedio ni Dubrovane, ometaju i njihovo pomorsko trgovanje i nerijetko im zapljenjuju ibrodove. Kao jednog od najopasnijih neprijatelja, Dubrovani su ga 1699. godine u odsutnosti osudili nasmrt. Od 1694. godine obnaa naslov kapetana op ine Perast. Zbog brojnih zasluga za mletake pobjede


9/11

tijekom Morejskog rata Vicko je 1704. godine stekao nasljedni posjed Kumbor kod Herceg Novog spravom obnaanja naslovaconte feudatario . Sukobljen s brojnim perakim rodovima, ubijen je u jednomulinom sukobu u Perastu 1709. godine.36

Vickov se brat Ivan, kapetan i trgovac, takoer spominje kao zapaeni sudionik protuturskih borbi uMorejskom ratu. Istaknuo se u sukobima s ulcinjskim gusarima kojima je 1686. godine zarobioetiritartane. Zajedno s bratom Vickom stekao je odredbom mletakih vlasti 1691. godine nasljedni posjed kodRisna. Umro je u Mlecima, gdje mu je u crkvi S. Giovanni in Bragora brat Vicko podigao nadgrobnuplou.37

Zastavnik mletakoga ratnog stijega bio je i peraki kapetan Frane Viskovi . Pod vrhovnimzapovjednitvom duda Francesca Morosinija sudjelovao je u mletakim bojevima kod Santa Maure,Prevese, Modona, Nauplije, Lepanta, Negroponta, Navarina i Arte. Zbog ratnih zasluga u brojnimpomorskim bitkama odlikovan je 1694. godineasnikim inom (sargente maggiore ). Istaknuo se i nahercegovakom ratitu, poglavito prilikom osvajanja itluka 1694. godine. Ubrzo stjee inpukovnikacollonello (1695) i nasljedni naslovconte veneto . Nakon Morejskoga rata imenovan je vitezomSv. Marka (1703).38

* * *

Ukupno gledajui, prinosi bokeljskih obitelji i pojedinaca mletakim pobjedama tijekom Morejskoga rataneprijeporna su sastavnica bokeljske prolosti toga doba. Bokeljski ratnici, odvjetci patricijskih ikapetanskih obitelji, ratovali su na vlastitim i mletakim brodovima od Boke do Peloponeza, sudjelovali ubrojnim bitkama na crnogorskom i hercegovakom ratitu, ginuli pod zidinama Herceg Novoga, Bara iUlcinja. Zavretak mletako-turskih borbi u bokeljskom priobalju za njih je zna io odmak od ratnenesigurnosti i otvaranje mogunosti za bavljenje najperspektivnijim gospodarskim granama pomorstvom i trgovinom. Uspon pomorskih naselja Perasta, Pranja, Dobrote i drugih, iji nezadrivgospodarski razvoj zapo inje poetkom XVIII. stoljea, omoguen je i osiguran njihovim zaslugama,pobjedama i ugledom steenim vojevanjem tijekom Morejskoga rata.

1 Kotor i naselja podlona kotorskoj jurisdikciji pripala su Mleanima 1420. godine. Podru je Patroviadospjelo je pod mletaku upravu 1423, a grad Budva 1442. godine.

2 A. Miloevi , Hercegnovi u Boki Kotorskoj (povjesne crtice povodom 250 godinjice njegovog oslobodjenja od Turaka 30. IX 1687. 30. IX. 1937) , Glasnik Narodnog univerziteta Boke Kotorske, god.IV, br. 1-3, Kotor, 1937. (dalje: Miloevi 1937), str. 8-9; T. K. Popovi , Herceg-Novi: istorijske biljeke ,knj. I. (1382-1797), Dubrovnik, 1924, str. 29-32, 44-59; P. erovi , Borbe s Turcima oko Hercegnovoga do njegova kona nog oslobo enja g. 1687 , Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru (dalje: GPMK), sv. 4,Kotor, 1955. (dalje: erovi 1955), str. 5-27.

3 A. Marinovi , Boka Kotorska od najstarijih vremena do po etka XX. stolje a , Dubrovnik, n. s., god.IV, br. 4, Dubrovnik, 1993, str. 194-195.

4 M. Miloevi , Granice Boke Kotorske za vrijeme mleta ke vladavine (1420-1797) , GPMK, sv. 22, Kotor,1974. (dalje: Miloevi 1974), str. 11.

5 M. Jaov, Le guerre Veneto-Turche del XVII secolo in Dalmazia , Atti e memorie della Societ dalmata diarcheologia e storia patria, sv. 22, Venezia, 1991, str. 231-232; G. Stanojevi , Jugoslovenske zemlje u mleta ko-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka , Beograd, 1970, str. 333-335.

6 M. Miloevi , Prilike u Boki Kotorskoj tokom priprema za oslobo enje Herceg-Novog od Turaka (1684- 1687) , Istorijski zapisi, god. XIX, knjiga XXIII, sv. 1, Titograd, 1966 (dalje: Miloevi 1966), str. 18-19.


10/11

7 Ibid., str. 20-21.

8 Miloevi 1937, str. 11-12; Miloevi 1966, str. 24; erovi 1955, str. 14.

9 M. Jaov, nav. dj., str. 244; Miloevi 1937; Miloevi 1966, str. 53-54; G. Novak,Prolost Dalmacije ,sv. II, Zagreb, 1944, str. 230; G. Stanojevi , nav. dj., str. 337; erovi 1955, str. 15-16.

10 Veliku mletaku pobjedu opjevao je poznati bokeljski pomorski strunjak Marko Martinovi (1663-1716) u djeluGiustissima Relazione dell'assedio ed aquisto di Castelnuovo, fatto dalle gloriosissime Armi della Serenissima Repubblica di Venezia l 'anno 1687. Composta in versi dal Signor Conte di Combur,consacrata al merito singolare dell'Ilustrissimo Signor Vincenzo Bujovich, Capitano Attuale di Perasto (Venezia, 1698).

11 M. Jaov, nav. dj., str. 244-247; G. Stanojevi , nav. dj., str. 393-394.

12 M. Jaov, nav. dj., str. 205-206; G. Stanojevi , nav. dj., str. 389; J. N. Tomi , Izvjetaj (kotorskog

providura Nikole Erica) o mleta

kom zauze

u u Mleta

koj Albaniji, Crnoj Gori, Brdima i u Hercegovini, sa popisom tamonjeg ljudstva i stoke, iz god. 1692 , Spomenik SANU, sv. 52, Beograd, 1914. (dalje: Tomi 1914), str. 69-83.

13 Miloevi 1937, str. 10-11.

14 J. Milovi , Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore (1685-1782) , Cetinje, 1956, str. 13.

15 P. erovi , Tri izvjetaja generalnog providura Cornera nakon zauze a Herceg-Novoga god. 1687 ,GPMK, sv. 13, Kotor, 1965, str. 45-57.

16 Miloevi 1974, str. 11-13; B. Sambrailo,Izlaz Bosne na Jadran (Klek Sutorina): XVII i XVIII vijek ,Pomorski zbornik, sv. 4, Zadar, 1966, str. 403-418.

17 Primjerice, godine 1671. hajduci nastanjeni u Perastu pokuali su, na Velikietvrtak, smijeniti domauupravu i preuzeti vlast u gradu. Urota je otkrivena te su nakon tog dogaaja hajduci preseljeni u Istru.Vidi: P. Butorac,Uloga hajduka u Boki Kotorskoj , Glasnik Narodnog univerziteta Boke Kotorske, god. III,br. 2-3, Kotor, 1936, str. 12-15.

18 Miloevi 1966, str. 27-29.

19 M. Jaov, nav. dj., str. 159-160; G. Stanojevi , nav. dj., str. 329-330.

20 Socioloku ra lambu hajdukog etovanja s obzirom na njihovo velianje u narodnoj epici pomno jeobradio Ivo ani u djeluPrevarena povijest: guslarska estrada, kult hajduka i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1990-1995 , Zagreb, 1998. (osvrte na Baju Pivljanina vidi na str. 143, 180, 277-278, 288,321).

21 Miloevi 1966, str. 37.



24 Podrobnije o Ivanu Bolici vidi:Hrvatski biografski leksikon (dalje: HBL), sv. II, Zagreb 1989, str. 109(tekst: T. Radau); Miloevi 1966, str. 12, 22; J. N. Tomi , Crna Gora za Morejskog rata (1684-1699) ,Beograd, 1907 (dalje: Tomi 1907).


11/11

25 O Boli inu ugledu meu Crnogorcima svjedo i podatak da su ga plemenski glavari i vladika eljeli zasvoga vrhovnog zapovjednika u ratovanju s Turcima. Priklanjanje nekih plemena Mleanima tijekomMorejskog rata smatra se isklju ivo Boli inom zaslugom. Vidi: S. Mijukovi , Zane Grbi i u istorijskim

izvorima , Istorijski zapisi, god. XIII, knjiga XVII, sv. 2, Titograd, 1960, str. 235-267. 26 Podrobnije o Ivanu Antunu Bolici vidi: HBL, sv. II, str. 110;Istorija Crne Gore , sv. III/1 (Od po etka XVI do kraja XVIII vijeka ), Titograd, 1975, str. 187, 207-208, 325-326, 332-333, 333, 339, 342, 368-369, 392,397; S. Mijukovi , nav. dj.; Tomi 1907; Tomi 1914.

27 Podrobnije vidi: HBL, sv. II, str. 411;Istorija Crne Gore , str. 172.

28 HBL, sv. II, str. 411.

29 HBL, sv. III, Zagreb, 1993, str. 777 (tekst: T. Delibai).

30 A. Botri , Pomorska privreda Pr anja u prolosti (XVI-XIX. st.) , u: 12 vjekova Bokeljske mornarice ,

Beograd, 1972, str. 81-82; V. Foreti, Udio naih ljudi u stranim mornaricama i op

im zbivanjima kroz stolje a , Pomorski zbornik povodom 20-godinjice Dana mornarice i pomorstva Jugoslavije 1942-1962,

sv. I, Zagreb, 1962, str. 304.

31 Poast perakim zastavnicima posebice je dola do izraaja u sveanoj pogrebnoj povorci prigodomsahrane mletakog duda Francesca Morosinija u Naupliji, u Grkoj 1694. godine. Meu brojnimodlinicima, vitezovima Sv. Marka,asnicima, plemi ima i diplomatskim predstavnicima, peraki bojovnicisu kao gonfalonieri imali osobito istaknuto mjesto. Vidi: P. Butorac,Razvitak i ustroj perake op ine ,Perast, 1998. (dalje: Butorac 1998), str. 126-127; V. Foreti , nav. dj., str. 304.

32 Butorac 1998, str. 204; F. Viscovich,Storia di Perasto dalla caduta della Repubblica Veneta al ritorno degli Austriaci , Trieste, 1898, str. 263.

33 HBL, sv. I, str. 402-403. (tekst: T. Radau); C. Fiskovi , Borbe Peratana s gusarima u XVII i XVIII stolje u , GPMK, sv. 21, Kotor, 1973, str. 9-33.

34 HBL, sv. II, str. 525. (tekst: S. Prosperov Novak).

35 Pohvala kavaliru Ivanu Buroviu, u: Poezija baroka XVII i XVIII vijek (priredili Gracija Brajkovi iMilo Miloevi), Titograd, 1976, str. 339-342. Vidi:HBL, sv. II, str. 523. (tekst: T. Radau).

36 HBL, sv. II, str. 459-460. (tekst: V. Foreti); M. Bokovi , Herojski podvizi bokeljskih pomoraca Perast , GPMK, sv. 13, Kotor, 1965, str. 176-177; A. S. Laloevi , Zna ajnije borbe bokeljskih pomoraca protiv gusara i pirata , u: 12 vjekova Bokeljske mornarice , Beograd, 1972, str. 76.

37 HBL, sv. II, str. 458; L.orali B. Niki, In memoriam aeternam: nadgrobni spomenici Hrvata u Mlecima , Kolo.asopis Matice hrvatske, god. X, br. 1, proljee 2000, str. 24-25.

38 V. Foreti, nav. dj., str. 304; A. S. Laloevi, nav. dj., str. 76; F. Viscovich, nav. dj., str. 264-266.

Documents

Boka u Doba Morejskog Rata