BOSILJKA JANJATOVIĆ I PETAR STRČIĆipd-ssi.hr/wp-content/uploads/2015/06/članak-br-73.pdf · 2015. 6. 10. · Pomorski zbornik. Povodom 20-godišnjice Dana mornarice i pomorstva

BOSILJKA JANJATOVIĆ I PETAR STRČIĆ

TRI SUDSKA PROCESA ČLANOVIMA I POMAGAČIMA KPH U SUŠAKU 1940.

http://library.foi.hr


A1.

Godinu 1940. u radničkom i naprednom pok re tu istočnog — sušač- kog — dijela današnje R ijeke2 karak teriz ira ju dva važna m om enta: to su hapšenje i procesi članovima, pom agačim a i sim patizerim a KPH s jedne strane te regeneracija partijskog života k ra jem te godine s druge strane3. U ovome prilogu b it će riječ i sam o o pokušaju da se zada udarac naprednim snagam a u sušačkom području .

2 .

Ubrzo nakon velikog Ogulinskog procesa članovima, sim patizerim a i pom agačim a KPJ iz tzv. H rvatskog p rim o rja4, koji je održan 19345,

1 0 radničkom pokretu u zapadnom dijelu današnje Rijeke (nekadašnjem mađarskom i talijanskom području) između dva irata usp. G i u s e p p e Ar i g o n i , Moja sjećanja na djelatnost radničkog pokreta u Rijeci. U: Radnički pokret Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Istre 1919—1941, Zbornik 1, Centar za historiju radničkog pokreta i NOR Istre, Hrvatskg primorja i Gorskog kotara u Rijeci, Rijeka, 1970, str. 45—54; A n t u n H e r l j e v i ć , Regesti i obavještenja o značajnijoj arhivskoj građi za povijest Rijeke u fondu bivše Riječke prefekture (1924—1945). Vjesnik Historijiskog arhiva XI—XII, Rijeka 1966—7, str. 299—-363.

2 Rijeka je poslije prvog svjetskog ra ta ostala i dalje razdvojena na dva grada: zapadni dio — Rijeka — pripao je Kraljevini Italiji, a istočni dio — Sušak — pripao je Kraljevstvu SHS. — O radničkom pokretu u ovom dijelu više v. u Radnički, n.dj. O Sušaku usp. i A n d r i j a R a č k i , Povijest grada Sušaka, Sušak 1929; i s t i , Prilozi k povijesti grada Sušaka, Sušak 1947.

3 O tome ima podataka u više sjećanja koja se čuvaju u Muzeju narodne revolucije u Rijeci, zbirka memoarske građe (dalje: MNR) i u Radnički, n.dj.

4 Pod nazivom »Hrvatsko primorje« mislimo na geografsko područje od Rijeke do Lukova s otocima Rabom, Pagom i Krkom. Usp. J o s i p R ogl i ć , Kakvo ime nadjenuti kvarnerskom prostoru, Dometi, I, 1, Rijeka 1968, str. 120—121; i s t i , Geografski položaj i društveno valoriziranje. U: Istra — prošlost — sadašnjost, Zagreb 1969, str. 9—10.

5 Usp. Radnički, n.dj., na više mjesta; Punat u borbi, Punat 1960; B o s i l j k a J a n j a t o v i ć — P e t a r S t r č i ć , Hreljinski svibanj. Komunistički pokret u Hrvatskom primorju i Ogulinski proces. Dometi, II, 11, Rijeka 1969; i s t i , Iz istorije komunističkog pokreta u Hrvatskom primorju. Komunist, XXVIII, 701 i 702, Beograd, 27. VIII i 3. IX 1970; P e t a r S t r č i ć , Progoni komunista i njihovih pomagača u riječkom području1934—1935. godine. Izvještaj za školsku 1969/70. godinu Gimnazije »Mirko Lenac«, Rijeka 1970.

211


došlo je do obnove organiziranog partijskog rad a6. I pored nekoliko novih, težih udaraca koje je režim nanio radničkom pokre tu i naprednim snagam a u cjelini, a posebno sam oj partijsko j jezgri7, čini se da se rad ak tiv ista u Sušaku odvijao relativno uspješno sve do u 1939. Ta se aktivnost na prvi pogled ne čini suviše organizirana, ali bio je to, zapravo, rad koji se odvijao po direktivi i u okviru općih smjernica KPJ, odnosno KPH; u cjelini uklapao se u sve usp ješn ije djelovanje kom unista u H rvatskoj, osobito od vrem ena dolaska Josipa Broza Tita na čelo KPJ i nakon osnivanja KPH8.

Razvoj kom unističkog pokre ta u Sušaku u drugoj polovini 30-ih godina n ije više tekao samo uhodanim putovim a; doduše, rad se odvijao i uobičajenim , ilegalnim načinim a, ali su se tražili — u skladu s novim shvaćanjim a i politikom KPH i KPJ9 — i novi putovi. Jedan od takvih bio je i rad putem Inicijativnog odbora S tranke radnog naro d a10; na javnom , m asovnom sastanku11 izvršene su p rip rem e za učešće na parlam entarn im izborim a 1938,12 a vrlo živo vođena je agitacija i tijekom sam ih izbora. Prem a m išljen ju jednog suvrem enika »premoćna pobjeda opozicije na ovim izborim a im a (se) dobrim dijelom pripisati aktivnosti naših drugova na terenu i njihovu kom paktnom nastupu u

6 Usp. Radnički, n.dj., na više mjesta, a posebno I v o K o v a č i ć , Nekoliko podataka o djelovanju partijske organizacije Sušaka nakon ogulinskog procesa 1934—1935. godine.

’ H i n k o R a s p o r , Kratak prikaz mog revolucionarnog rada. U; Radnički, n.dj., str. 32—33; D u š a n D i m i n i ć, Komunistički pokret u Hrvatskom primorju od 1931—1941, isto dj., str. 82; E u g e n Ci n d r i ć , Napredna omladina Sušaka između dva svjetska rata, isto dj. str. 116;I. K o v a č i ć , Nekoliko, n.dj., str. 693. i dalje. Slična je situacija bila u cijeloj zemlji (Komunistički pokret i socijalistička revolucija u Hrvatskoj. Zagreb 1969, str. 154).

8 Usp. I v a n J e l i ć , Značenje osnivanja Komunističke partije Hrvatske. Časopis za suvremenu povijest Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske (dalje: IHRH) I, Zagreb 1970, str. 12—13; i s t i , Komunistička partija Jugoslavije u društveno-političkom razvoju Zagreba između dva rata. U: Revolucionarni radnički pokret u Zagrebu između dva svjetska rata. Zagreb 1968, str. 33 i dalje; Komunistički, n.dj., str. 127 i dalje.

9 Usp. I. J e l i ć , Značenje, n.dj., str. 13 i dalje; Komunistički, n.dj., str. 128 i dalje.

10 O Stranci radnog naroda v. članak Koncentracioni logori. U: Politički vjesnik. Vjesnik radnog naroda 1940—1941. Kritičko izdanje. Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb 1965, str. 25 i dalje; I va n J e l i ć , O proučavanju nekih problema organiziranja Narodne fronte u Jugoslaviji do 1941. godine. Putovi revolucije, II, 3—4, Zagreb 1964, str. 184—185; i s t i , Osnovni problemi stvaranja Narodne fronte u Jugoslaviji do 1941. godine. Putovi revolucije, IV, 7—8, Zagreb 1966, str. 93 i dalje; Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije. Beograd 1963, str. 259. Rad Inicijativnog odbora Stranke radnog naroda za Primorje i Gorski kotar (predsjednik je bio Stevo Radičević) 1938. zabranila ju je policija ( S t e v o R a d i č e v i ć , MNR, 575, F 1/440; Usp. i D. D i m i n ić , Komunistički, n.dj., str. 85).

11 V i l i m K a l e n , MNR, F 1/316 i 512, F 1/393.12 Komunistički, n.dj., str. 147; Pregled, n.dj., str. 243, 259, 260; L j u b o

212


izbornoj borbi«13, dok drugi odstupan je od prve direktive — da se istupi sa sam ostalnim kandidatom — sm atra pogrešnom odlukom viših foruma u slučaju sušačkog područja , s obzirom na to da se n ije uvažila specifična situacija14. Rad se odvijao i pu tem studentsk ih i đačkih organizacija15; održavani su kružoci, tiskane su b ro šu re i širene po Sušaku, raspačavana su d jela p rim ana iz Zagreba, d ržana su predavanja s temama iz povijesti, politike i filozofije te iz područja prirodn ih nauka16. Propagirana je b o rb a španjolskog naroda za slobodu, a dobrovoljci su odlazili u šp an jo lsk u 17, dem onstrira lo se u povodu H itlerove okupacije Ćehoslovačke18, održavani su javni m itinzi19. Osobita se pažn ja poklanjala sindikalnom radu, pa su se neke sindikalne organizacije — posebno one lučkih20, građevinskih21 i d rvodjelskih radn ika22 koje su bile u sklopu U jedinjenog radničkog saveza Jugoslavije (URSSJ) — i mogle isticati svojevrsnom aktivnošću; tako je uz presudno učešće kom unista

B o b a n , Sporazum Cvetković-Maček, Beograd, 1965, str. 45—46; I. J e l i ć , 0 proučavanju, n.dj., str. 184—185; F e r d o Č u l i n o v i ć , Jugoslavija između dva rata, II, Zagreb 1961, str. 131—133.

13 V. K a l e n , MNR, F 1/316.H D. D i m i n i ć , Komunistički, n.dj., str. 85—8615 MNR, F 1/319; D. D i m i n i ć , Komunistički, n.dj., str. 79—80; posebno

usp. E. C i n d r i ć , Napredna, n.dj., str. 101—120; M l a d e n Š o i ć , SKOJ u susačkoj gimnaziji. U: Gimnazija »Mirko Lanac«, Rijeka 1966, str. 181.

16 V. K a l e n . MNR, F 1/316 i 512, F 1/393; R o m a n o G l a ž a r - M l a - den, MNR, F 1/68; M l a d e n Š o i ć , MNR F 1/220; E. C i n d r i ć , Napredna, n.dj., str. 114 i dr.D. D i m i n i ć , Komunistički, n.dj., str. 83; o području Vinodola piše V ic k o A n t ić , Život španjolskih dobrovoljaca u koncentracionim logorima Francuske, U: Radnički, n.dj., str. 217 i dalje.MNR F 1/319; D. D i m i n i ć , Komunistički, n.dj., str. 86; V il k o G r b a c , Sedamdeset godina rada gimnazije u Sušaku (1896—1966). U: Gimnazija »Mirko Lenac«, Rijeka 1966, sitr. 38; M. Š o i ć , SKOJ, n.dj., str. 180—181 ; V e l i m i r V u č i n i ć , MNR, F 1/250; M. Š o i ć , MNR, F 1/220.

19 E. C i n d r i ć , Napredna, n.dj., str. 117.20 E. C i n d r i ć , MNR, F 1/37; S. R a d i č e v i ć , MNR, F 1/179; MNR,

mikrofilm X; A n t e B a l e n , Veliki štrajk lučkih radnika u Sušaku 1937. godine. Riječki list, VII, 101, 1. V 1953, str. 2 i 11; D r a g u t i n B o g d a- n ić , Radnička klasa Rijeke u borbi za svoja prava. Novi list, VIII, 103, Rijeka, 1, 2. i 3. V 1955, str. 2 i 10; J o s i p M a v r i n a c - K a n j o l , MNR, F 1/147; M i r a Š e p i ć , Lučki radnik — revolucionar. Pomorstvo, XV,8—9, Rijeka 1960, str. 306—308; i s t a , »Našu zaradu nama«. Na dvadesetu godišnjicu velikog štrajka lučkih radnika u Sušaku. Novi list, XIII, 281, Rijeka, Dan Republike, 1955, str. 5; M a r i j a n T r o š e l j , Prihvaćeni uslovi lučkih radnika Sušaka 1937. godine. U: Četrdeset godina. Zbornik sjećanja aktivista jugoslavenskog revolucionarnog radničkog pokreta.1935—1941. Knj. 3, Beograd 1960, str. 312—316; Pregled, n.dj., str. 257; B o s i l j k a J a n j a t o v i ć , Kronologija štrajkaškog pokreta u Hrvatskoj od 1929—1941, u rukopisu.

21 B e r n a r d B r n a b i ć - P o l d o , Djelovanje sindikalne podružnice građevinskih radnika u Sušaku od 1936. do 1940. U: Radnički, n.dj., str. 93—99.

22 S. R a d i č e v i ć , MNR, F 1/179.

213


u Sušaku osnovan »Savez lučkih i obalskih radn ika Jugoslavije«23. Suvremenici zbog toga posebno ističu da je klasni sindikalni pokre t24 u Sušaku bio izrazito razvijen upravo u razdoblju izm eđu 1935. i 1940, i to putem URSSJ — ovih saveza — sve do zabrane njegova rada25. Dovoljno je podsjetiti na poznate štrajkove26 lučkih radn ika koji su zaista pokazali im pozantnu snagu radničke klase27, ili na š tra jk građevinskih radnika28. Važno je istaknu ti i činjenicu da poslodavačlci HSS-ovski H rvatski radnički savez (HRS) i režim ski Jugoslavenski radnički savez (JUGORAS)29 u Sušaku nisu im ali nekih usp jeha30 sve dok vlada Cvetković-Maček nije izvršila u d ar protiv URSSJ31.

23 H. R a s p o r , Kratak, str. 32—33; E. C i n d r i ć , MNR, F 1/37; zanimljivo je da V l a d i m i r A n d r i j a š e v i ć , Sindikalni pokret pomoraca. Pomorski zbornik. Povodom 20-godišnjice Dana mornarice i pomorstva Jugoslavije 1942—1962, II, Zagreb 1962, ne spominje ovaj Savez.

24 »U referatu 'Sindikati i rad na suzbijanju komunizma’, koji je Nikola Volović, policijski pristav, a kasnije sekretar kabineta bana u Zagrebu, održao u Beogradu 24. VII 1936. iznosi se ovo shvaćanje koje je od interesa, iako može značiti samo pojedinačno mišljenje jednog policijskog činovnika: 'Komunisti si postavljaju za rad među sindikatima sledeće zadatke: 1. Ulaženje u sve sindikate, 2. Osvajanje i pretvaranje sindikata u organe klasne borbe, 3. Pod svaku cenu sprečavanje da fašistički sindikati postanu masovne organizacije, 4. Osiguranje revolucionarnog pravca rada u sindikatima, 5. Organizovanje štrajkova preko sindikata, 6. Sve radničke masovne pokrete preneti putem sindikata sa ekonomskog polja na političko’«. B o s i l j k a J a n j a t o v i ć, Nekoliko primjedaba na IV glavu »Pregleda istorije Saveza komunista Jugoslavije«. Putovi revolucije, II, 3 -4 , Zagreb 1964, str. 212.

“ N i k o l a K r z n a r i ć, MNR, 566, F 1/433; o politici KPH i KPJ prema URSSJ usp. I. J e l i ć , Značenje, n. dj., str. 18; i s t i , Komunistička, n. dj.< str. 37—39; B o s i l j k a J a n j a t o v i ć , Sindikalni pokret u Hrvatskoj u razdoblju 1933—1936. s obzirom na politiku KPJ, I. Časopis za suvremenu povijest I—II, Zagreb 1969 i I, 1970; i s t a , Nekoliko, n. dj,, str. 214; i s t a , Povijesna literatura o sindikalnom pokretu u Hrvatskoj između dva rata. Časopis za suvremenu povijest I, 1970, str. 149—150; i s t a , O nekim aspektima djelovanja KPJ u zagrebačkim sindikatima i preuzimanju vodeće uloge u URSSJ-u u razdoblju 1933—1941. godine. U: Revolucionarni, n. izđ.; i s t a, KPJ i sindikalni pokret u Hrvatskoj 1929—1941. Naše teme, 7, Zagreb 1969; M a t i j a U r a d in , Neke primjedbe na prikaz radničkog pokreta između dva rata. Putovi revolucije, II, 3—4, Zagreb 1964, str. 188 i dalje; Đ u r o S p o l j a r i ć , (Diskusija), Putovi revolucije, II, 3—4, Zagreb 1964, str. 405-409.

26 O štrajkaškom pokretu u ovome razdoblju usp. B. J a n j a t o v i ć , O nekim, n. dj.; i s t a , Sindikalni, n. dj.; i s t a , Kronologija, n. dj.

27 V. bilj. 20.28 B. B r n a b i ć , Djelovanje, n. dj., str. 94—96; B. J a n j a t o v ić , Kronolo

gija, n. dj.29 O Hrvatskom radničkom savezu i Jugoslavenskom radničkom savezu usp.

B. J a n j a t o v i ć , n. dj.; i s t a , Povijesna, n. dj., str. 149—150; i s t a ,O nekim, n. dj.; I. J e l i ć , Komunistička, n. dj., str. 39.

30 B. B r n a b i ć , Djelovanje, n. dj., 96—97.31 O kraju djelovanja URSSJ v. M. U r a d i n , Neke, n. dj., str. 193—194;

K o m u n i s t i č k i , n. dj., str. 162.

214


U okviru ovakva rad a2 posebno je važna obnova aktivnosti p a r tijskog života nakon Ogulinskog procesa”. Tako je već 1936 — doduše za kratko — osnovan M jesni kom itet KPJ za Sušak34; pokušalo se nešto učiniti i oko propagande ideje N arodne fron te35. Glasilo HSS-a H rvatska misao, kojem u je u redn ik bio Ante Balen, gotovo u cijelosti su kon tro lirali kom unisti, pa su u n jem u — sve do zabrane izlaženja toga lista— objavljivani i tekstovi s naprednim sadržajem , kojih su au tori bili komunisti i skojevci36.

Postojale su i dobre veze sušačkih p artijsk ih i drugih naprednih organizacija sa zagrebačkim a37. U Sušak su dolazili i n a jis tak n u tiji p a rtijski radnici, m eđu n jim a i Josip Broz Tito38, prvi sek re tar CK KPH Đuro Špoljarić, M arko Orešković39, Josip K raš, Blaž Valjin49 i drugi; oni su nasto jali da u tom industrijskom i radničkom sred ištu H rvatske— u kojem u je 1936. u privredi neposredno učestvovala trećina njegovih stanovnika41 — pripom ognu razvitku što intenzivnijeg i što organiziranijeg partijskog i sindikalnog života i rada42. To je i bilo potrebno zbog uklanjanja nekih nesuglasica koje su postojale m eđu sušačkim aktivi-

32 0 razvoju radničkog pokreta u Sušaku krajem 30-ih godina posebno usp. E m i l K a r a d ž i j a , MNR, 510, F 1/391.

33 Usp. Radnički, n. dj., na više mjesta, a posebno I. K o v a č i ć , Nekoliko, n. dj.

34 H. R a s p o r , Kratak, n. dj., str. 34; D. D i m i n i ć , Komunistički, n. dj., 81; E. C i n d r i ć , Napredna, n. dj., str. 116.

35 O politici KPJ prema istvaranju Narodne fronte usp. literaturu u bilješci 10; usp. i Komunistički, n. dj., str. 133 i dalje.

36 MNR, F 1/319; H. R a s p o r , Kratak, n. dj., str. 34; D. Di mi n i ć , , Komunistički, n. dj., str. 79; E. C i n d r i ć , Napredna, n. dj., str. 117; A n t e B a len, MNR, 500, F 1/381, F 1/276 i F 1/12.

37 Ovo je bilo u skladu s općim nastojanjim a rukovodstva KPH i KPJ. Usp.I. J e l i ć , Značenje, n. dj., str. 17.

38 Jedan posjet opisao je sam Tito u intervjuu koji je objavljen u »Borbi« od 25. V 1957; usp. i I v a n D u j m i ć , Moja djelatnost u revolucionarnom radničkom pokretu. U: Radnički, m. dj., str. 43; A n t i c a F r a n o l i ć , Revolucionarni rad na otoku Krku u predratnom periodu. U istom izdanju, str. 203; P e t a r . S t r č i ć .

34 S. R a d i č e v i ć , MNR, 575, F 1/440; H. R a s p o r , Kratak, n. dj., str. 31; D. D i m i n i ć , Komunistički, n. dj., str. 83 i 86; o M. O r e š k o v i ć u usp. njegovu Autobiografiju, Zagreb 1951, M i l u t i n G r o z d a n i ć , S r e ć k o L j u b l j a n o v i ć , N i k o l a P u l i ć , I v a n R a m l j a k , Š e r i f Še- h o v i ć , Revolucija i revolucionari, Zagreb 1970, str. 15—38, i J o s i p B a r k o v i ć , Narodni heroj Marko Orešković, Zagreb 1951.

44 B. B r n a b i ć , Djelovanje, n. dj., str. 94; o J. Krašu, tada predsjedniku Međustrukovnoig vijeća URSSJ-a u Zagrebu usp. M. G r o z d a n i ć i dr., Revolucija, n. dj., str. 91—115, a o B l a ž u V a l j i n u , predsjedniku sindikata građevinara u istom izd. na str. 73—74.

41 R a d o j i c a F. B a r b a l i ć , Razvoj Sušaka kao upravnog i privrednogsredišta od premještaja gimnazije do oslobođenja. U: Gimnazija, n. dj., str, 112,

215


stim a4’ te zbog udruživanja njihovih grupa44 da bi borba pro tiv klasnog nep rija te lja bila što usp ješn ija45. Najzad treb a spom enuti da je iz ovog p odruč ja rodom i da je ovdje djelovao i B akranin Ivan Dujmić, član prvog CK KPH4‘.

3.

Jedan od jač ih udaraca ovakvu radu47 u Sušaku došao je krajem 1939. i početkom 1940. kada je uhapšena veća grupa kom unista i njihovih sim patizera.

Prem a m išljen ju Vilima Kalena, jednoga od uhapšenika, razlozi za hapšenje u listopadu 1939. bili su ovi:

»Što se tiče hapšenja ko ja smo ran ije spom enuli, a ko ja su vršena u Sušaku u ok tobru 1939, valja istaknu ti da n ijesu nipošto bila posljedica neke 'provale’, već posljedica pobune rezervista u Delnicama i Karlovcu gdje su događaji im ali osobito bu ran k arak te r4. Policija je,

43 S. R a d i č e v i ć , MNR, 575, F 1/440; H. R a s p o r , Kratak, n. dj., str. 31; D. D im i n i ć, Komunistički, n. dj., str. 83 i 86; B. B r n a b i ć , Djelovanje, n. dj., str. 94.

41 V. K a l e n , MNR, 512, F 1/393; R. G l a ž a r - M l a d e n , MNR, F 1/68.44 D. D i m i n i ć , Komunistički, n. dj., str. 83, R. G l a ž a r - M l a d e n , MNR,

F 1/68.45 U zborniku Radnički, n dj., nije posebna pažnja posvećena pitanju postoja

nja i djelovanja više grupica i grupa članova, pomagača i simpatizera KPH odnosno KPJ, te drugih naprednih snaga u Sušaku; međutim, iz sadržaja materijala objavljenih u tom zborniku uočljivo je koliki je problem ova razjedinjenost zadavala razvoju cjelokupnog naprednog pokreta, a u okviru njega posebno partijskom životu.

44 I. D u j mi ć , Moja, n. dj., str. 43.47 Čini se da se ovakav rad relativno uspješno uklapao u opće tokove razvoja

KPJ i KPH: »Osnovni problem bio je dakle u pronalaženju ispravnih oblika političke taktike, koji bi ujedno bili i potvrda uspješne izgradnje one političke linije, određene Titovim dolaskom u zemlju a koja je označivala kurs izgradnje Partije modernog tipa. Prema tome stvaranje takve Komunističke partije u Hrvatsikoj, koja će se svojom širinom otvoriti prema rješavanju svih vitalnih problema društva, ovisilo je s druge strane upravo o uspješnoj realizaciji i o shvaćanju niza bitnih pitanja koja je Partija postavila da bi se mogla razviti u političku snagu s osloncem u širokoj društvenopolitičkoj osnovici; a to je ujedno značilo prići konačnom oživotvorenju upravo zagrebačke linije, potekle na Osmoj konferenciji prije jednog desetljeća« (I. Je l i ć. Komunistička, n. dj., .str. 35—36).

" O pobuni vojnika u Karlovcu usp. J. M a v r i n a c - K a n j o l , MNR, 426, F 4/5; M i t a r B a k i ć , Rad KPJ u bivšoj jugoslovenskoj vojsci. U: četrdeset, n. izd., str. 404. Noću 5/6. listopada 1939. poslan je 106. puk iz Karlovca na granicu; prilikom ukrcavanja na željezničkoj je stanici došlo do nereda i vojnici su odrekli poslušnost starješinama. Jedna grupa vojnika^ se odvojila, uzela nekoliko puškomitraljeza i zaposjela željezničku stanicu i mostove na Kupi. Radi gušenja pobune upućeno je iz Zagreba oko 200 pitomaca podoficirske škole i vojnici 35. pješadijskog puka. Pobuna je ugušena, uhpršeno je oko 80 vojnika, a ubrzo su pohvatani i oni koji su izbjegli u sela i okolicu Karlovca. Pobuna je izbila zbog vijesti (javljene lecima?) da su upućeni na francusku frontu, a ne državnu granicu. (April- ski rat, 1941. vojnoistorijski institut, Beograd 1969, knj. 1. n. dj., str. 477,

216


naravno, ovu pobunu rezervista zbog loše hrane i m izerne oprem e pripisala akciji KP i odm ah prešla u ofanzivu m asovnim hapšenjim a, to više što je p a rtijsk a aktivnost nailazila na sve veću podršku u slojevima naroda i stekla velike sim patije m eđu građanstvom , osobito u k rugovima intelektualaca, a političko stan je i socijalne prilike u biv. Ju goslaviji izazivali su opće nezadovoljstvo«49. Kalen je to usko povezao s dijelom optužnice br. Kk 66/40-1 od 31. I 1940 (u prilogu br. 2) u kojoj državni tužilac Okružnog suda u Sušaku govori o sistem atskom radu samoga CK KPJ još iz 1934. na revolucioniranju aktivnosti u vojsci50.

Stevo Radičević povezuje svoje hapšenje početkom 1940. s udarom vlade Cvetković—M aček pro tiv revolucionarnog sindikalnog pokreta , u prvom redu protiv njegovih sindikalnih funkcionera i aktiv ista5. Radičević piše:

»Formalni povod za m asovno hapšenje istaknu tih ak tiv ista i članova URSS-a te ak tiv ista S tranke radnog naroda na Sušaku b ila je pojava letaka koje je na Sušak uputio Centralni kom itet K om unističke p artije Hrvatske i koji su raspačani u većim količinam a. S tvarni povod bio je međutim, kao što se zna, političke prirode. Vlada Cvetković—Maček, vodeći politiku izdaje zemlje, ocijenila je da joj je najveća zapreka Komunistička p a rtija Jugoslavije, revolucionarni URSS-ovi sindikati i druge borbene i progresivne organizacije, i upravo zbog toga je i usm jerila pravac u darca isključivo na njih«52.

Letke, kao povod za hapšenje, spom inje u svojem pisanom sjećanju i Đuro Špoljarić53.

Grupa ak tiv ista ko jih se pism eni prijep is sjećanja čuva u riječkom Muzeju narodne revolucije, povezuje ta hapšen ja s općom politikom vlade Cvetković—M aček prem a KPJ koje je u tjeca j sve više rastao; u tome se sjećanju ističe:

»Početkom 1940. sušačka policija izvršila je m asovna hapšen ja naprednih ljudi i kom unista kako bi likvidirala revolucionarni pokret u Sušaku i okolici«54.

Antica Franolić ovako je opisala istodobno hapšenje grupe Krčana:»Kada je Dinko Lukarić 1940. došao u V rbnik i održao sastanak po

direktivi viših p artijsk ih forum a, učesnike toga sastanka uhapsila je

49 V. K a l e n , MNR, F 1/316.50 V. prilog br. 2; o revolucionarnom radu u vojsci i mornarici govori se na

str. 14—15 članka Izgrađujemo boljševičku partiju (Odluka CK KPJ od augusta 1934) koji je objavljen na str. 1—16 brošure Što i kako da se radi, br. 4 .iz 1934 (IHRPH, ZB-KOM-2/39; o radu u vojsci govori i pismo CK KPJ, br. 11, od 22. I 1935, koje je upućeno PK Hrvatske (IHRPH, ZB-KOM- 7/95); usp. i M. B a k i ć , Rad, n. dj., str. 401—409; Š u r a n , Revolucionarni rad u bivšoj jugoslavenskoj mornarici. U: Četrdeset, n. izđ., str. 409 i dalje.

51 S. R a d i č e v i ć , MNR, F 1/179.52 Isti, MNR 575, F 1/440.53 Đ u r o š p o l j a r i ć , IHRPH, 48/1-1.54 MNR F 1/319.

217


policija uz pom oć žandarm erije. Uhapšeni su odvedeni u policiju u Sušak«55.

Zapravo, sušačka je policija pažljivo p ra tila razvoj naprednog pok re ta na svome području , pa je i in tervenirala onda kada je to sm atrala za potrebno56. No iako su joj bili poznati mnogi s ta ri kom unisti, a putem svojih doušnika znala je i za neke nove57, sva dubina kom unističkog pokre ta osta ja la jo j je, dakako, nepoznata. Pokušavajući da sveobu- hvatnim napadom prodre u n jega i da m u zada što teži udar, ona se uk ljučila u opću akciju režim a u Jugoslaviji i Banovini H rvatskoj 1939. uperenu protiv svih naprednih snaga. Naime, pogodan m om enat za napad na kom uniste i napredne snage n a Sušaku nastupio je u vezi s općim stavom vlade Cvetković—M aček p rem a KPJ tih godina; težak m aterija ln i položaj radn ih ljudi u cijeloj zem lji k ra jem 1939. i u 1940. vlada nije popravljala svojom gospodarskom politikom . Istodobno se K om unistička p a r tija p re tvara la u sve važniji politički činilac koji je, npr., došao do izražaja i u velikim, m asovnim dem onstracijam a 3. prosinca 1939. u Zagrebu, koje su se proširile na cijelu zem lju i kulm inirale u Beogradu. Državni organi vlasti, a u H rvatskoj posebno banovinski i HSS, poduzeli su sve da slome taj antirežim ški, antifašistički i demok ra tsk i pokret; u tom je cilju došlo do progona kom unista širom Hrvatske i Jugoslavije, a mnogi su bili upućeni u novootvorene logore u Lepo- glavi i Bileći58.

Serija policijskih in tervencija u Sušaku čini se da je započeta 4. listopada kada su bili uhapšeni Vilim Kalen59 i R atko Petrović60; hapše-

55 A. F r a n o l i ć , Revolucionarni, n. dj., str. 201.56 Policijske su vlasti 1938. putem svog biltena obavještavale »niže organe o

stanju štrajkova i o propagandi KPJ, radi poduzimanja protivmjera« (40 godišnjica Komunističke partije Jugoslavije. Izložba. Galerija likovnih umjetnosti, Rijeka 1959, str. (20).

57 Npr. slučaj s I. Majerholdom. R. G l a ž a r - M l a d e n , MNR, F 1/68; B. B r n a b d ć , Djelovanje, n. dj., str. 98—99.

R Već u listopadu 1939. Glavni je generalštab predlagao ministru vojske i mornarice osnivanje koncentracionih logora zbog pojačanog rada KPJ u narodu i u vojsci ( A p r i l s k i , n. dj., str. 412—416; usp. i L ju b o Boban, Sporazum, n. dj., str. 330). 17. XII 1939. vlada Cvetković-Maček donijela je Uredbu i dopunu Zakona o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi (Banovina Hrvatska, Zakoni, uredbe, naredbe itd. objavljene do19. prosinca 1939. godine, knj. I, sv. V—XI, Zagreb (bez god. izd.), str. 317—-318); na osnovi ove Uredbe osnovani su koncentracioni logori, a u njih su policijske vlasti mogle upućivati na prisilni boravak sve one koji »remete red i mir«. Ova Uredba iskorištena je upravo za masovno hapšenje komunista i njihovo slanje u logore (Usp. I. J e l i ć , Komunistička, n. dj., str. 43; i s t i , Osnovni, n. dj., str. 95; Komunistički, n. dj., str. 162; Koncentracioni, n. dj., str. 24—30, kao i Blizu 60 radničkih boraca bačeno u koncentracione logore u istom izd., str. 179—180; Pregled, n. dj., str. 262—264; F. Č u l i n o v i ć , Jugoslavija, n. dj., str. 154—155).

59 V. K a l e n , MNR, 512, F 1/393.60 U policijskom kartonu Ratka Petrovića stoji da je taj »privatni činovnik«

»25. X 1939. dopraćen od policije u Sušaku, gdje je bio uhićen rad i...« (IHRPH, P/268). Petrović je poginuo u NOR-u (R. G l a ž a r - M l a d e n , MNR F 1/68).

218


lija su nastavljena61 i produžena početkom 1940, pa se tako u zatvoru našlo šezdesetak ljud i62. Tako je npr. Stevo Radičević bio uhapšen 4. siječnja63, Eugen Cindrić 3. veljače64; neki su dovedeni iz drugih m jesta, kao npr. 21. ožujka M arko Orešković i Đ uro Špol ja rić koji su se do tada nalazili u lepoglavskom koncentracionom logoru65. Među uhapše- nicima našli su se — osim spom enute četvorice — još i M arijan Barišić, Dušan Diminić, Dinko Lukarić-Todor, Silvo Milenić-Lovro66, Lovro Hor- vat, Milan Mamić, M iroslav Pintar'7, Ivan Šimecki68, Luka V inketa, Veljko Vučinić-Marković, Ju re Kovačić69, Pavle Biondić, Timo Mijatov, Milan

61 U Sušaku je bio uhapšen i Andrija Žaja kojii je bio član prvog CK KPH: ». . . kao partijski funkcioner« cm je »stalno obilazio teren i Održavao sastanke«. Krajem 1939. »našao se u Sušaku gdje je, zbog širenja komunističke propagande, lišen slobode. Prilikom pretresa kod njega je nađen komunistički materijal: ’Moskva-Berlin’, Sudbina Poljske’ i drugo, pa je25. studenoga iste godine otpremljen u kazneni zavod u Lepoglavu. Tada je uhapšen veći broj komunista i sindikalnih funkcionera: Josip Kraš, predsjednik Međustruikovnog vijeća, Đuro Bermanec, predsjednik Saveza šivačko-odjevnih radnika URS-a, Blaž Valjin, predsjednik sindikata građevinara, Andrija Žaja, predsjednik sindikata drvodjelaca, Leo Mates, Maca Gržetić, i niz drugih istaknutih partijskih i sindikalnih funkcionera« (M i- l u t i n G r o z d a n i ć i dr., Revolucija, n. dj., str. 73—74).

62 E. C i n d r i ć , MNR, 536, F 1/38-1; u »Političkom izvještaju radnog naroda« iz početka 1940. god. govori se o »masovnim hapšenjima u Sušaku i Kastvu« (Politički, n. dj., str. 25).

63 S. R a d i č e v i ć , MNR, F 1/179.61 E. C i n d r i ć , MNR, F 1/38.65 U policijskom kartonu M. Oreškovića stoji:

»15. VI 1939. dopraćen od sreskog načelstva u Gospiću gdje je uhićen radi komunizma a potražuje se na for. 2403/36 i 17435/39 radi komunizma.

16. XII 39. uhapšen radi komunizma, pa je rešenjem ovog redarstva br. Pov. 44966/39 po čl. 12a z.o.z.j.b. konfiniran 26. XII 39. u Lepoglavu, odakle je 12. II 40. br. 24796 vraćen.

12. III 1940. dopraćen od gradske policije u Sušaku gdje je presud. 14. II40. br. kz 305/40 radi održavanja nedozvoljenog komunističkog sastanka sa Pintar Miroslavom i drug na 30 dana zatvora i naknadnom presudom radi nepokoravanja prema redar, organima sa 5 dana zatvora te na upućivanje u koncentracioni logor u Lepoglavu« (IHRPH, 0/13).

U prvom broju »Političkog izvještaja radnog naroda Hrvatske« iz početka 1940. piše: »Izvjestan biroj interniranih bio je doduše pušten na slobodu, ali za uzvrat neki su odvedeni na Sušak, a neki u Zagreb na policiju, gdje ih preslušava poznati Šoiprek u vezi s novim masovnim hapšenjima u Sušaku i Kastvu, pa se o njihovoj sudbini ne može ništa pouzdano saznati« [Politički, str. 25).Sam O r e š k o v i ć u svojoj Autobiografiji, n. dj., str. 157—161, piše da je uhapšen ubrzo poslije povratka iz Spanije, ali je i pušten.

M i l u t i n G r o z d a n i ć i dr., Revolucija, n. d j ., str. 29, pišu da je opet uhapšen i proveden u Lepoglavu 26. XII 1939.: »Iz Lepoglave je uspio pobjeći i odmah stupiti u nepoštednu borbu protiv neprijatelja koju vodi zajedno s Krasom, izvršavajući najteže zadatke. U međuvremenu je opet pao u ruke policije na Sušaku.«

V. K a l e n , MNR, F 1/316, piše u svojem sjećanju da se Marko Orešković slučajno našao u Sušaku gdje je uhapšen.Usp. i tekst u bilješki 77.Navođenjem ovih nekoliko kontradiktornih podataka upozoravamo koliko je malo poznato o životu i radu ovoga velikog revolucionara.

219


Grenko, M ustafa L a tif ić , Rade Šupić71, Drago šć ita r, Milivoj Franović72, B ranko Borčić, Em il K aradžija, Tugo Soldatić, Zrinko Glažar73 itd.

Zatvorenici su bili sam i m uškarci, a m eđu n jim a bilo je radnika, seljaka, intelektualaca, zanatlija; neki od n jih bili su već o tp rije poznati, pa čak i vrlo istaknu ti p artijsk i i sindikalni radnici, drugi su bili tek na početku svoga rad a u radničkom pokretu . Bilo ih je iz Sušaka, s o toka Krka, iz u n u trašn josti H rvatske, iz Is tre , itd.

4.

O policijskoj istrazi nad Kalenom i Petrovićem zasad nam nije poznato n išta više od onoga što se može naslu titi iz optužnice i presude (prilozi br. 2 i 3); no poznato je da je policijska istraga nad drugim bila vrlo m učna i duga, a ovaj podatak već sam po sebi svjedoči da policija n ije uspijevala ostvariti svoje planove.

Kao što je spom enuto, policajci su prilično dobro znali koga imaju pred sobom 74, a tokom istrage doznali su još neke podatke. Policija

M O S. Milehiću usporedi u Friključenje Istre Federalnoj Državi Hrvatskoj u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. 1943—1968. Sjeverojadranski institut JAZU, Rijeka, 1968, str. 366—368; P e t a r S t r č i ć , NOP u Istri svibnja 1943. godine. Istarski mozaik 1—2—3, Pula 1968.

67 MNR, F 1/319.68 U policijskom kartonu I. Šimeckoga stoji:

»Uhapšen 13. II 1940. Pov. br. 6406 na zamolbu redarstva u Sušaku, a u vezi akta ovog ravnateljstva Pov. br. 6366 radi komunizma ( . . . ) Dne13. II 40. otpraćen je redarstvu u Sušak.Grad. redarstvo u Sušaku 1. IV. 40. Pov. br. 670 dostavilo je prijepis prijave pod gornjim brojem« (IHRPH, Š/136).

” MNR, F 1/319.” O M. Latifiću usp. E u g e n Ci n d r ić , Trsat u Narodnooslobodilačkoj bor

bi. Trsat. 150-godišnjica osnovne škole. 1819—1969. Rijeka 1969, str. 122.71 D. D im i n i ć, Komunistički, n. dj., str. 89.’2 E. C i n d r i ć , Napredna, n. dj., str. 119.78 R. G l a ž a r - M l a d e n , MNR, F 1/68.71 Đ. Špoljarić piše ovako o svom prvom susretu sa sušačkom policijom:

»Žandari su nas odmah uveli u kabinet šefa policije dra Antičevića koji je po struci bio doktor prava, a porijeklom Dalmatinac. Posjedali smo u fotelje, zatim je on naručio kafu i cigarete i otprilike ovako počeo razgovor: Gospodo, Vama je poznato, da mi znamo, da ste vi poznati i istaknuti komunisti. Uostalom, bili ste obojica na robiji. Ovdje su pohapšeni neki komunisti i među njima ima dosta takvih koji Vas terete. Terete najprije Špoljarića, a poslije Oreškovića, da su dolazili u Sušak kao članovi Centralnog komiteta KPH, pa vam savjetujem da to imate u vidu i da budete spremni da priznate. Mi znamo, da ćete vi kao stari komunisti, ako priznate, biti kažnjeni od Partije. Ali treba da znate, s druge strane, ako prođete kroz naše ruke, a ne priznate ništa, da ćemo onda mi biti kažnjeni od naših pretpostavljenih. Prema tome predlažem vam da nađemo neki kompromis, tj. da vi nešto priznate, a mi ne tjeramo sve do kraja, odnosno da bude vuk sit i ovca cijela.« Marko Orešković se, uvijek, kad je htio da nekoga ismije, prekrstio lijevom rukom. Kada se Marko počeo krstiti, šef policije mu kaže: »Šta to znači, Marko?« Na to Marko napravi grimasu i kaže: »Jesi li ti doktore lud? Ja ti mogu da kažem samo to, da niti ja, niti Đuro Špoljarić nismo članovi Komunističke partije, niti članovi Centralnog komiteta KPH. Ja kažem da nismo, ali ako

220


je pokušavala sve osum njičenike staviti u što čvršću m eđusobnu vezu, naročito je nasto jala d je la tnost nekih m lađih grupa povezati »sa već starim i od ran ije kom prom itovanim kom unistim a — Dušan Diminić, Pavle Bjondić, op. J. S., Rade Šupić, M ilan Grenko i drugi — kako bi na taj način iskonstru isa la neku veliku i opasnu organizaciju i uspela prikazati i natovariti na leđa pom enutoj grupi rukovodeću ulogu i tako jedne i druge kom prom itovati i dati p red sud kao elem ente opasne po državu«75. Istodobno je policija težila da dokaže povezanost sušačkih i zagrebačkih p artijsk ih organizacija i da p ro d re u što veću dubinu KPH. Zbog toga većina osum njičenika ne sam o da je dan ju i noću m altretirana nego su ih i tuk li i m učili na razne načine76; o tom e se posebno govori i u le tku koji je tada počeo kružiti H rvatskom a pisao je o tome i »Proleter«77, a Orešković i šp o lja rić p ro testira li su čak i iz

bi i bili ne bi bili članovi Partije i CK-a da tebi pričamo. Nisi ti ovdje neki viši partijski forum kome mi treba da položimo račune«. Šef policije je skočio, u prvi mah prosto pobjesnio, a onda se malo uzdržao: »A što vi mislite, gospodine špoljariću?« Ja sam počeo na drugi način da se s njim objašnjavam: rekao isam mu: mi znamo u kakvoj se situaciji nalazimo. Vi ste ovdje šef policije i mi znamo da vi imate pravo i mogućnost da nas mučite i tučete, mi smo na to spremni. Međutim, ja sam ubijeđen, a isto tako i Marko, da nas ovoga puta nećete i ne smijete ubiti, jer je nedavno došao Maček na vlaist kao vođa HSS-a, koji je godinama pričao o demokraciji. Prema tome nije takva politička situacija da nas možete ubiti. Načisto sam s tim da ćete nas mučiti, čim ćete se samo obrukati, jer mi nećemo priznati ništa. Vi ćete u javnosti biti obrukani, jer će naša Partija izdati letak o našemu mučenju.« On je onda rekao: »A, tako!?« Odmah je prekinuo s kavom i pušenjem. Iza toga je pritisnuo na zvonce i agenti su ušli u sobu, kojima je on rekao: »Vodite ih! Navečer će odgovarati. Navečer počinje mučenje.« (IHRPH, 48/1-1)

7SR. G l a ž a r - M l a d e n , MNR, F 1/68.76 Više o mučenjima v. u sjećanjima MNR i IHRPH, Zbirke memoarske gra

đe u Radnički, n. dj., na više mjesta, u tekstu ovog priloga i u priloženoj građi.

77 Letak: »Protiv mučenja u zagrebačkoj Glavnjači! Svoj poštenoj hrvatskoj javnosti! (Izdali: Prijatelji političkih uhapšenika)« sadrži i ove retke: »Nije prošlo ni mjesec dana od strahovitih mučenja Marka Oreškovića i Đure Špoljarića i drugih radnika u sušačkoj polioiji. Vezani 37 dana u okove na nogama i rukama, premlaćivani do iznemoglosti po tabanima, vezani naglavce za noge i mučeni na najzvjerskiji način od istih onih Šopreka i drugih policijskih bandita, koji su i prije tzv. »Sporazuma« mučili radnike i hrvatske borce — ti su radnici pretrpjeli nadčovječanske muke i najzad je policija morala da vrati Marka Oreškovića i Đuru Špoljarića u koncentracioni logor odakle iSU odvedeni na Sušak, jer >nije mogla ništa dokazati protiv njih« (podvučeno u tekstu, op. J. S.) IHRPH, ZB- XVIII-L-8/155). O porijeklu letka šef sušačke policije Antičević posebno je ispitivao Đ. Špoljarića (IHRPH, 48/1-1).U »Proleteru«, br. 34, m art—april 1940, u članku »Teror vlade Cvetković- -Maček« (Proleter 1929—1942, Beograd 1968, str. 661) piše: »Sadašnja vlada po uzoru ranijih režima nastavlja sa zverskim mučenjima po policijama. Marko Orešković, bivši dobrovoljac međunarodne brigade u Španiji, i Đuro Špoljarić, sindikalni funkcioner, oba iz Zagreba, koji su bili bačeni u konc. logor u Lepoglavu, i bili odatle odvedeni na Sušak u policijski zatvor, gde su bili izvrgnuti strašnome mučenju. Bili su vezani i vešani naglavce na kolac i volovskom žilom strahovito tučeni po tabanima. Mu-

221


Lepoglave78 kada su tam o ponovo odvedeni da dočekaju suđenje u Sušaku. Usprkos vrem enski dugoj istrazi7’ zatvorenici su usp jeli održati m oral na visini80, pa su čak pronašli načina i za uspostav ljan je međusobnog kon tak ta8' i veze s vanjskim svijetom 82.

Policija je m orala na k ra ju dići ruke od pokušaja da stvori bilo kakvu podlogu za m onstr-proces (takav je bio npr. poznati Ogulinski iz 1934, organiziran, doduše, u drukčijim političkim prilikam a), je r većini uhapšenika nije mogla dokazati da su se bavili d jelatnošću koja nije dopuštena83. Tako je dio uhapšenika bio p ro tje ran u zavičajne općine, drugi su — nakon 48 dana zatvora — uz p ra tn ju stražara upućeni na vojnu vježbu84, neki su nakon 30-ak dana zatvora oslobođeni88, a neki su — kako je već spom enuto — vraćeni u konfinaciju86. No u zatvoru je

čenja su vršili noću i po nekoliko puta, batinali agent Šikić, zloglasni Šoprek, šef policije na Sušaku Antičević i drugi. Tukli su ih naizmenice do izmrcvarenosti. 37 dana nisu im skinuli lance sa ruku i nogu. Ovako zverski izmučeni i vraćeni su u Lepoglavu, gde ih drže odvojeno od ostalih, pod izlikom da su aboleli od meningitisa. U stvari uprava ih je izolirala je r ih tako izmrcvarene ne usudi pokazati drugovima u logoru i rodbini kod posete. Šoprek je kod batinjanja govorio: Glasao si zaMačka, borio si se za slobodnu Hrvatsku. Evo, to ti je od Mačka, ovo ti je od slob odne Hrvatske .« O Oreškoviću i Špoljariću »Proleter« donosi vijesti i u broju 3—4, april-maj 1940, (isto izd., str. 666), u članku Jedinstvo reakcije protiv radnog naroda.

78 Na energičnu tužbu protiv sušačke policije pojavio se u Lapoglavi predstavnik HSS-a da vidi u čemu je stvar (Đ. Š p o l j a r i ć , IHRPH, 48-1-1)

” D. Diminić je proveo u samici 75 dana (D. D i m i n i ć , Komunistički, n. dj., str. 90)

80 Isto, str. 89: »Jednom je k meni u ćeliju ušao agent Marijan Šikić i stao — govorio je Šikić — tukao sam ga kao životinju, a on mene uopće ne hvaliti Marka (Oreškovića, op. J. S.), kako je to pravi komunista, jer eto mrzi, već mi veli kako zna da ja to moram činiti, sa mnom i dalje razgovara, a ne kao vi neki koji me prezirete i ubili bi me kad bi mogli «. Usp. i slikovito mišljenje M. Š i k i ć a kod Đ. špoljarića, IHRPH, 48/1-1.

81 S. R a d i č e v i ć , MNR, 575, F 1/440.82 M i r a C i n d r i ć , MNR, F 1/39.“ R. G l a ž a r - M l a d e n , MNR, F 1/68.84 Romano i Božo Glažar i drugi (R. G l a ž a r - M l a d e n , MNR, F 1/68,

piše: »Napominjem da policija nije dozvolila drugovima da ošišaju brade ni 48 dana, već ih je onakve isprovela direktno u četu. Vjerojatno da bi komandi pokazala da se radi o nekim opasnim komunistima. Tako su pojedini komandiri čete to uostalom i shvatili«). Usp. i E. C i n d r i ć , MNR, 586, F 1/38-1. Pozivanje na vojnu vježbu prakticiralo se i s onim istaknutim aktivistima koji nisu bili uhapšeni (B. B r n a b i ć , Djelovanje, n. dj., str. 99).

Već prije stvaranja Banovine Hrvatske vršena je djelomična mobilizacija, a od početka izbijanja drugog svjetskog rata rezervisti su sve češće pozivani u vojsku; posebna pažnja je pri tome posvećivana osobama nepoćudnim za režim (V. bilješku 48). Mobilizacija je izazivala veliko nezadovoljstvo, a posebno se uskomešalo selo ( A p r i l s k i , n. dj., str. 345—348).

88 Tako npr. Velimir Vučinić (V. V u č i n i ć , MNR, F 1/250), Branko Boroić, Emil Karadžija, Milivoj Franović, Tugo Soldatić, Zrinko Glažar (R. Glaž a r - M l a d e n , MNR, F 1/68).

88 Orešković i Špoljarić odvedeni su u Zagreb, a onda u Lepoglavu, (Đ. Špol j a r i ć , IHRPH, 48/1-1).

222


ostalo još dvadesetak osum njičenika (D. Diminić, M. Barišić, L. Vinketa,S. Milenić, D. Lukarić, b raća Ivan i M ate Justić, Mate Volarić, L. Horvat, J. Kovačić, S. Pavlinić, S. Radičević, V. š u h 87, I. Šimecki i dr .)88; budući da su bili u izuzetno teškim prilikam a — izubijani i u p rosto rijam a sasvim nepodobnim čak i za policijski zatvor — zatvorenici su nastojali prom ijeniti svoj položaj i doći što p rije pred sud. Zbog toga su — čini se 5. travn ja — stupili u višednevni89 š tra jk glađu90 (koji je predlagan već u toku sam e istrag e)91. Odjek š tra jk a bio je kod sušačkoga građanstva neobično velik, a p ro testi rodbine tako energični da je čak i ruko vodstvo HSS-a bilo prim orano da in tervenira92. Pozvan je liječnik, pa su najzad zatvorenici sm ješteni u bolnicu93, a uskoro je riješeno i p itan je njihova daljn jeg osta jan ja u rukam a policije. Tako su iz bolnice neki otprem ljeni u lepoglavski koncentracioni logor (S. Milenić, M. Barišić, M. Grenko), u beogradski zatvor rad i s tav ljan ja p red Sud za zaštitu države (S. Radičević i L. H orvat iz Sušaka te Mamić, šim ecki i šu h iz Zagreba), na vojnu vježbu (S tanko Pavlinić) ili u zavičajnu općinu. Grupica Diminić, Lukarić, Cindrić, Kovačić predana je m jesnom Okružnom sudu — u koji su zatvor stigli 19. trav n ja94 — zajedno s Oreškovi- ćem i Špoljarićem koji su ponovo dovedeni iz Lepoglave95; izvedeni su

81 U policijskom kartonu Valentina Šuha stoji:»21. I. 40 nalog pristava Šopreka 22. II. šub

23. VII. 40. dopraćen od Okružnog suda u Pančevo, gdje je bio pod istragom radi komunizma, pa je 27. 7. 40 otpraćen Okružnom sudu u Sušak« (IHRPH, Š/496).

O V. šuhu usp. Većeslav Holjevac, Razvitak radničkog pokreta u Karlovcuizmeđu dva svjetska rata. U: Djelatnost KPJ na području Karlovca, Korduna, Like i Pokuplja. Zbornik L. Historijski arhiv, Karlovac 1969, str. 124,125, 133 i 145.

53 E. C i n d r i ć , MNR, 586, F 1/38-1.89 U prijepisu sjećanja grupe aktivista, koji se čuva u MNR, F 1/319, stoji

da je štrajk trajao 9 dana, a kod E. C i n d r i ć a, MNR, 586, F 1/38-1,S. R a d i č e v i ć a , MNR, 575, F 1/440, M. C i n d r i ć , F 1/41, D. D i m a ni ć, Komunistički, n. dj., str. 90, A. F r a n o l i ć , Revolucionarni, n. dj., str. 201, stoji da je štrajk trajao 5 dana. Detalje o štrajku posebno vidiu spomenutom tekstu E. Cindrića, u članku istog autora Štrajk glađuu sušačkoj policiji. U: Četrdeset, n. izd., 4, str. 356—357.

90 E. C i n d r i ć , MNR, 586, F 1/38-1; i s t i , Štrajk, n. dj.,; M. C i n d r i ć , MNR, F 1./41.

91 S. R a d i č e v i ć , MNR, F 1/440; M i r a C i n d r i ć , Ostalo je samo sjećanje, U; Četrdeset, n. izd., 4, str. 439.

92 E. C i n d r i ć , MNR, 586, F 1/38-1; D. D i m i n i ć , Komunistički, n. dj., str. 90; A. B a l e n , MNR, F 1/12; M. C i n d r i ć , F 1/41.

93 E. C i n d r i ć , MNR, F 1/38; S. R a d i č e v i ć , MNR, 575, F 1/440.94 E. C i n d r i ć , MNR, 586, F 1/38-1; S. R a d i č e v i ć , 575, F 1/440.93 Đ . š p o l j a r i ć , IHRPH, 48/1-1. — M. C i n d r i ć , MNR, F 1/40. piše da

joj je kroz rešetke prozora iz zatvora Okružnog suda u Sušaku Marko Orešković dobacivao pisma i drugi pisani m aterijal koji je ona nosila u Zagreb: »Kasnije sam saznala, da su to bili dijelovi Markove autobiografije, koja je izdana poslije oslobođenja.« Međutim, na kraju ove O r e š k o - v i ć e v e Autobiografije, Zagreb 1950, stoji da je napisana u studenome1939. god. u Zagrebu; to bi i moglo biti vjerojatno, jer Orešković s pisanjem svog životopisa staje neposredno pred sušački proces, pa ga i ne spominje.

223


pred suce koji su ih na procesu 5. lipnja — oslobodili. No kako je bilo poznato da je netom oslobođene ljude policija često uhapsila odmah po izlasku iz sudskih p rosto rija , organizirano je za M arka Oreškovića i Đ uru špo lja rića sigurno napuštan je zgrade Okružnog suda i Sušaka’6. No svi n isu mogli im ati takve sreće kao spom enuta dvojica, bolje rečeno, drugi su žrtvovani da bi se ti istaknu ti p a rtijsk i rukovodioci sačuvali na slobodi. Tako je D. Diminić odm ah su tradan bio uhapšen i zajedno s nekoliko drugova upućen na prisilni boravak u Lepoglavu97; tam o je upućen i Ivan Justić-M oro98, a nešto kasnije — 19. lipn ja — odvedeni su u taj logor i E. Cindrić i D. Lukarić”.

G rupa koja je b ila upućena u Beograd sm ještena je n a jp rije na Adi Ciganliji, a onda u beogradski i pančevački zatvor; jedino je L. Horvat bio poslan čak u Kikindu. Istraga u Pančevu bila je k ra tk a (zatvorenici su negirali sve za što su ih optuživali, a sušačku su policiju optužili za to rtu ru ), ali se čekanje na proces oteglo. Kako su uhapšenici bili zatvoreni u sam icama, vrlo hladnim usprkos tom e što je bio mjesec srpanj, zatvorenici su stupili u š tra jk glađu. Zahtijevali su da ih ne tre tira ju kao krim inalce, da budu sm ješteni zajedno te da budu odmah izvedeni p red sud. Devetodnevni je š tra jk s uspjehom završen; Sud za zaštitu države u B eogradu odlučio je da ih p reda Okružnom sudu u Sušaku. Tako su zatvorenici preko beogradske Glavnjače, Slavonskog B roda i Zagreba08 prebačeni u Sušak gdje su bili sm ješteni u Okružni sud u zajedničku p ro sto riju 10. Već u toku čekanja na proces doznali su

96 Usp. i M i r a C i n d r i ć , MNR, F 1/39. Za Oreškovića i Špoljarića već je bila određena konfinacija (Đ. š p o l j a r i ć , IHRPH, 48/1-1), ali su ju oni izbjegli: »Toga dana, kad se je vodila rasprava primjetila je drugarica Marka Oreškovića — Mila Hercog i Špoljarićeva, zagrebačke agente na Sušaku. Budući da su ih one poznavale, odmah su slutile, da se sprema ponovno hapšenje Oreškovića i Špoljarića i njihovo otpremanje u Lepo- glavu. Zbog toga su članovi Partije u Sušaku strogo motrili na kretanje agenata toga dana. Kad je ustanovljeno, da se oni nalaze kod danjeg ulaza u sud — a sud ima dva ulaza, stigao je na gornji ulaz automobil u

koji su se ukrcali naglo izašavši iz suda, Marko Orešković i Špoljarić i pobjegli. Policija ih je svuda po Sušaku tražila ali ih nije pronašla sve do ustanka« (MNR, F 1/319); usp. A n t e R a m l j a k , IHRPH, MG, 54/III-3.D. D i m i n i ć , Komunistički, n. dj., str. 90; v. i prilog br. 9 od 6. VI 1940, te bilješku br. 58.

98 A. F r a n o l i ć , Revolucionarni, n. dj., str. 201.99 E. C i n d r i ć , MNR, 586, F 1/38-1; i s t i , Trsat, n. dj., str. 122; ukupno

je bilo upućeno u Lepoglavu sedam ljudi ( M i r a C i n d r i ć , Posjeta koncentracionom logoru u Lepoglavi. U; Četrdeset, n. izd., 4, str. 381—382, i u MNR, F 1/39). Političke osuđenike iz Sušaka u Lepoglavi spominje u rujnu 1940. god. i Politički vjesnik, br. 13. i 14, u članku Blizu 60 radničkih boraca bačeno u koncentracione logore (Politički, n. dj., str. 179).

100 U Zagrebu su zadržani nekoliko dana; ovdje im je Partija odmah pružila pomoć (npr. u hrani). S. R a d i č e v i ć , MNR, 575, F 1/440. U policijskom kartonu N. Suha stoji da je u Pančevu bio samo od 23—27. VII (v. bilj. 87).

101 Čak su tražili da im bude dozvoljeno čitanje određenih knjiga, no, one im nisu date s obrazloženjem da se zbog njih i nalaze ovdje (S. R a d i č e v i ć , MNR, 575, F L/440).

224


da neće b iti suđeni je r »nema pravne osnove za to«. Istodobno se javila bojazan da ih policija — kao što se to dogodilo s p re thodnom grupom — ne uhapsi odm ah ili gotovo odm ah po izlasku iz sudskog zatvora. No Horvatova grupa usp jela se snaći, kao i pre thodna, L u k a r ić e v a .

5.Na k raju , po trebno je osvrnuti se na sam način suđenja, tačn ije re

čeno — kako je došlo do završnih rezu lta ta tih procesa.Djelo K alena i Petrovića — kao i ostalih — bilo je svrstano u red

onih koje pada ju pod udar Zakona o zaštiti državne bezbednosti i poretka u državi, a m orali su b iti izvedeni p red Državni sud za zaštitu države103; u ime ovog suda sudio im je Okružni sud u Sušaku104, kojem u

101 S. R a d i č e v i ć , MNR, 575, F 1/440, piše da je stupio u kontakt .s upraviteljem zatvora Okružnog suda:»Nisam mogao ne znam što od njega saznati što je nas interesiralo, je r je bio jako zatvoren, a .i naš politički protivnik. Ipak mi je rekao, da poštuje ljude koji se bore za svoje ideje, a da mrzi kriminal i nepoštenje. Jednom mi je rekao, da raspolaže s pouzdanim informacijama, da će nam uskoro biti suđenje, da nećemo biti suđeni, je r nema pravne osnove za to. Tada mi je, između ostalog, rekao otprilike ovako: »Policija je đavo i može učiniti svašta, može vas dočekati na izlazu iz suda i ponovno zatvoriti ili vas šupirati u zavičajna mjesta i slično. Ponudio mi je, da će on za mene urediti stvar, tako da idem u Zagreb s tzv. »pratnjom«, a to drugim riječima znači u pratnju sudskog stražara, koji sprovodi razne relikvente u Zagreb i drugdje. Rekao mi je, da su ti slučajevi vrlo česti i da mogu, ako zatreba, jedan do dva dana sačekati kod njega u stanu. Tražio sam da to učini i za ostale moje drugove, a ne samo za mene. Rekao mi je, da to ne može doći u obzir, je r da bi navukao na sebe tešku sumnju da sakriva komuniste i dodao, da za jednog može naći nekakvo opravdanje, ali za nas petoricu da ne može. Prenio sam to drugovima i oni :su se složili da prihvatim taj prijedlog. Istovremeno to nam je bilo upozorenje, ma da smo o tome i ranije razmišljali, da se moramo osigurati da ne padnemo u ruke policiji. Poručili smo drugovima u Sušaku, da na dan suđenja pripreme kola i da oni organiziraju naš izlazak iz suda tako da bude na gornjoj strani, tj. prema Krimeji, a ne da bude na donjoj strani prema Pećinama. I tako je zaista i bilo. Na dan suđenja, oni su izlazili iz dvorišta sudskog zatvora na gornja vrata, tako su ih čekala kola i odvezla do Fužina ili Škrljeva i tamo su sačekali vlak i krenuli u Zagreb.

Ja sam ište večeri sa tzv. pratnjom , ili bolje rečeno šupom, otišao u Zagreb. Na ovo smo se odlučili i zbog toga, jer smo pretpostavljali, ako ja padnem u ruke policiji Vjerojatno neće oni i obratno, tako da možemo poduzeti preko organizacije daljnje mjere ako to zatreba.«

101 0 osnivanju i razvoju tog Suda v. Zbornik radova, uredbi i naredbi, sv. III, br. 4—35. Zagreb, m art 1929, ili Službene novine, br. 9, Beograd, 11. I 1929, str. 54—56; Zbornik, n. dj., str. 404—406; Službene novine br. 54-XXIII,6. III 1929, ili Zbornik, n. dj., str. 404—406; Zbornik, n. dj., str. 306—308; i s t o , str. 363—366; Službene novine, XI, 307, 1929-CXXXI, str. 2575—2576; Zbornik, n. dj., sv. I i II, Zagreb 1—46, januar-fabruar 1930, str. 5—9; Zbornik, n. dj., sv. VIII, Zagreb, august 1930, br. 278—330, str. 1086—1092; Krivični zakonik za Kraljevinu Jugoslaviju od 21. januar 1929. godine sa izmenama i dopunama iz zakona od 9. oktobra 1931. godine i rešidbama Stola sedmorice kao Kasacionog suda u Zagrebu i Apelacionog suda u Zagrebu priredili S t e v a n M. B r e b e r i n a i dr. I v a n K. I l i ć , Zagreb 1934; Krivični zakonik za Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca od

225


je p redsjednik bio d r Petar Prebeg'05. Državni tužilac optužio je Kalena da je — pored ostalog — usm eno vršio propagandu kojom se ide za p rom jenom političkog i socijalnog po re tka u državi zločinom i nasiljem, te vršio organizaciju kojom se ide za tim da se izazove vojna pobuna, metež i neposlušnost kod vojnika«, a Petrovića da je — pored ostaloga — nam jeravao vršiti propagandu »kojom se ide na to da se uzrokuje vojna pobuna, neposlušnost i nezadovoljstvo kod vojnika«; oba su optužena i za p ripadan je K PJ1”6. M eđutim , Okružni sud u Sušaku oslobodio je obojicu od optužbe i pustio ih na slobodu1"7. Državni tužilac predao je zahtjev za reviziju sudskog postupka, ne slažući se s p re su d o m .

Državni tužilac optužio je 25. svibnja L ukarica i drugove da su bili članovi KPJ, da su vršili propagandu, raspačavali letke i plakate, da su stvarali organizacije KPJ u Sušaku itd; svi su padali pod u d ar Zakonao zaštiti javne bezbednosti109. No p resuda od 5. lipn ja glasila je — oslobođenje od optužbe110. Državni tužilac je dulje vrem ena razm išljao dok n ije zatražio reviziju procesa111, no Stol sedm orice u Zagrebu kao kasacioni sud proglasio je 26. ru jn a reviziju neosnovanom 112.

Posljednja, treća grupa na čelu s H orvatom bila je optužena 3. rujna zbog raspačavanja veće količine kom unističkih letaka113. Sušački sud oslobodio je 21. ru jn a i n jih 114! Državni tužilac zatražio je reviziju 4. listop ada115, ali čini se, n ije n i ovog pu ta usp io116.

Kako pokušati ob jasn iti ove presude Okružnog suda u Sušaku o oslobađanju optuženih?

Utjecaj P artije bio je takav da se — i pored koncentracionih logorai raznih v rsta progona — pojedini sudovi ipak n isu dali slom iti pod p ritiskom režim a. Osim toga, junačko držanje kom unista, mnogih nji

27. januara 1929. obnarodovan u 33 X V I broju Službenih novina od 9. februara 1929. godine. Izd. knjižarnica Gece Kona, Beograd 1929; Službene novine, Beograd, X/1929, br. 286 — CXVI, str. 231; XI/1930, br. 254- LXXXVIII od 5. novembra 1930, 2053; br. 295-CII od 24. XII 1930, str. 2297; XII/1931, br. 245-LXXV od 20. oktobra 1931, str. 1425; F e r d o Culi- n o v i ć, Državno pravna historija jugoslavenskih zemalja X IX i XX vijeka, II, Zagreb 1959, str. 284—285, 290, 291 i 317; i s t i , Dokumenti o Jugoslaviji. Historijat od osnutka zajedničke države do danas. Zagreb 1968, str. 161—166 i 294—295.

104 Prilog br. 1 i dalje, Sušak, 31. I 1940.105 Petar Prebeg došao je za predsjednika Okružnog suda u Sušaku iz Sre-

skog suda u Velikoj Gorici prvih dana 1940. godine (Primorje, III, 73, Sušak, 13. I. 1940, str. 2).

106 Isto.107 Prilog br. 3, Sušak, 31. V 1940.106 Prilog br. 5, Sušak, 19. VII 1940.107 Prilog br. 7, Sušak, 25. V 1940.110 Prilog br. 8, Sušak, 5. VI 1940.111 Prilog br. 11, Sušak, 22. VII 1940.112 Prilog br. 12, Sušak, 26. IX 1940.113 Prilog br. 13, Sušak, 3. IX 1940.114 Prilog br. 14, Sušak, 21. IX 1940.115 Prilog br. 16, Sušak, 4. X 1940.116 S. Radičević dobio je samo izgon iz Sušaka (za 10 godina), MNR, F 1/179.

226


hovih sim patizera i pom agača p red policijskim i sudskim organim a Kraljevstva SHS, odnosno K raljevine Jugoslavije, na današnjem riječkom području i nam a je poznato u mnogo slučajeva; o tom e posebno govore njihova sjećanja ko ja se u pism enom obliku čuvaju u nekim našim znanstvenim i ku ltu rn im institucijam a, a neka su sjećanja i objavljena117. Takvo držanje p ripadn ika snažnog dem okratskog i an tifašističkog pokreta , nem a sum nje, m oralo je djelovati na m noge poštene i savjesne suce, je r »vršenje sudačke pravde, m a koliko ono bilo p redviđeno fiksnim proceduralnim norm am a, ono je (kod dosadašnje m ogućnosti istin ite spoznaje) u svom toku i svojoj konačnoj pravnoj formulaciji više rezu ltat sub jek tivn ih fak to ra nego izraz objektivnog stanja.« Te je re tk e napisao d r Đuro Rošić118, član sudskog vijeća koje je oslobodilo posljednje dvije grupe osum njičenika 1940; on dalje nastavlja: »Načelo slobodnog sudačkog uv jeren ja p rem a kojem u sudac, kod p itan ja da li je na osnovi dokaznog m aterija la optuženi kriv za k rivično djelo za koje je pozvan na odgovornost, n ije vezan nikakvim pravnim norm am a, već sudi po svom slobodnom uv jeren ju — ovo inače vrlo napredno načelo suvrem enog krivičnog pravosuđa u političkim procesima prečesto postaje vrlo prik ladnim instrum entom za politička nasilja pod okriljem objektivne p ravde« . I posebno naglašava: »I ova tri sudska krivična p redm eta p rim jer su pokušaja da se sudski organi zloupotrijebe u svrhe koje s pravdom nem aju n išta zajedničko«115.

Dakako, suci su bili svjesni tko su i čem u teže ljudi koji sjede p red njima na optuženičkim k lupam a120. M eđutim , n isu ni suci u beskonačnost mogli gledati istupe optuženika kakav se, npr., dogodio u lipn ju1940. u sudnici sušačkog Okružnog suda: »Kada je sudija, uzim ajući prethodno već po usvojenom običaju i šablonu opće podatke ili generalije od okrivljenog, p itao M arka i m ene (Špoljarića, op. J. S.) koje smo vjeroispovjesti, odgovorili smo da smo kom unisti i ateisti. Nakon toga počeli smo se izuvati. P redsjednik suda nas je up itao zašto se izuvamo. 'Vidjet ćete zašto’, kazali smo mi, pokazujući m u ran jave tabane od ba ti

117 V. bilješku 1.111 Izjava se nalazi u MNR, F 1/455.115 Isto.120 Isto: »Ako se danas pročitaju spisi koji se odnose >na ova tri procesa,

nitko neće biti tako naivan da povjeruje u obranu optuženih: slučajni sastanci na kojima se govori o socijalnoj revoluciji no samo tako nekako općenito, rasturanje političkih letaka ali sa bezazlenim sadržajem, sastavljanje i čuvanje revolucionarnog sadržaja tobože zbog igre itd. — Naivno nije bilo ni pojedino sudsko vijeće kOje im je sudilo i svaki član tih vijeća dobro je znao da se radi o ilegalnoj i organiziranoj političkoj djelatnosti članova komunističke partije, kažnjivo kao zločinstvo po drakonskim odredbama Zakona o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi. A da bi iskusili svu težinu državne represije, optuženima je moralo suditi i sudilo veliko vijeće od petorice sudaca, propisano za najteža krivična djela i za koja je predviđena kazna doživotne robije ili čaik smrti.«

227


nan ja i ranjave ruke od lanaca121. Svi sudije postali su nervozni. Tužilac je počeo da p ro tes tira i tražio je od predsjedn ika Suda da to spriječi. No mi smo svoje izvršili, tj. pokazali smo tragove b a tin an ja i mučenja, a poslije toga smo se obuli«122. Zbog toga nekadašnji sudac Rošić i piše: »I danas mogu s punom odgovornošću ustv rd iti da sam uz pom oć vrlo rije tk ih suradnika, a takva svijetla iznim ka bio je upravo Vasilije Orlo- vić, uspio kod sušačkih sudaca izazvati spoznaju da u procesim a o političkom delik tu p itan je krivnje n ije sam o form alnopravno p itan je da li je optuženi izvršio ili n ije one radn je koje pozitivne zakonske odredbe kvalificiraju kao izvjesno krivično djelo, već da je u takvim procesima hum ana dužnost suca da u izricanju pravde ne bude sam o viva vox legis već da iz njegova pravorijeka progovori njegova etička svijest, determin irana m oralnim načelima, daleko vrednijim od onih ko ja su proklam irana u krivičnom zakoniku i na ko ja se državni tužilac poziva«121.

Da su suci bili naklonjeni optuženim a, po tv rđu je i jedan od branitelja, d r Ante Ramiljak, u svojim sjećanjim a124, i jedan od optuženika, Đ uro Špoljarić125. Zbog toga su suci i mogli — uz punu podršku bran ite lja izabranih i po službenoj dužnosti124 — »kad je tako u sušačkom

121 Supruga dra Rošića ispričala nam je da je njezin brat Oskar Juranić, istaknuti komunist na isti način bio mučen i 1934. i 1936. u zatvoru sušačke policije.

132 Đ. Š p o l j a r i ć , IHRPH, 48/1-1.121 »Nisu ovo bili ni prvi ni jedini krivični predmeti političke prirode s koji

ma su se u vrijeme šestojanuarske diktature susretali suci Okružnog i Sreskog suda u Sušaku. A trebalo je mnogo uvjeravanja, mnogo uzbuđenih scena u dvoranama za vijećanje, dok su nelci moji kolege suci napustili stav nezainteresiranih primjenjivača zakonskih odredbi i u takvim sudskim predmetima stali vidjeti ne samo sudske procese zbog nedifa- mirajućeg političkog delikta, već odiozne političke procese gdje se surovim policijskim sredstvima hoće slomiti nečija progresivna društvena svijest i gdje intervencija sudskih organa treba da prikrije moralne a često i krvave zločine vladajuće klike« (Đ. R o š i ć , MNR F 1/455).

124 »Moja posljednja obrana prije drugog svjetskog ra ta izvan Zagreba bila je kod Okružnog suda u Sušaku. Tamo su bili optuženi Marko Orešković, Đuro Špoljarić i još nekoliko drugova sa Krka. Obranu smo preuzeli ja i Dr. Ivo Orlić, advokat sa Sušaka i samostalni demokrata. Ovdje je obrana bila dosta laka. Imali smo protiv sebi samo policiju a suci su bili na strani optuženika. Mi branitelji govorili smo sa predsjednikom vijeća Perom Prebegom i znali smo da će optuženi biti oslobođeni. Ali smo isto tako znali da će ih policija odmah uhapsiti. Zato smo udesili da dva optuženika Marko Orešković i Đuro Špoljarić iziđu na sporedni izlaz odmah posle proglašenja presude, gdje ih je čekao autotaksi, koji ih je prebacio u Liku« (A. Ra ml j a k , IHRPH, MG 54/III-3, poglavlje Rat, str. 12; M. Grozdanić i dr., Revolucija, n. dj., str. 29—30).

125 »Poslije, otprilike, mjesec i po dana održan je sudski proces. Na tom je procesu bio naš branitelj dr Ante Ramljak. Njega je poslala Partija da nam bude branitelj. Ramljak je odmah tražio s nama razgovor. Tom prilikom rekao nam je da je nešto upoznat kako stoje stvari oko nas. Mi smo mu kazali da nismo priznali ništa. Zatim je on rekao da je razgovarao s predsjednikom suda, koji mu je dao odobrenje da ode do nas i da je predsjednik suda njegov školski drug — Mostarac — da su zajedno studirali — da je on HŠS-ovac, da nije loš čovjek i da se s njim može nešto učiniti. Pored ostalog, on nam je saopćio, da predsjednik suda nas

228


Okružnom sudu bio p rip rem ljen teren«, p rim ijen iti » taktiku koja je omogućivala, uz najveću m oguću v jero ja tnost, sre tan ishod takvih u najmanju ru k u nepriličnih krivičnih predm eta«127, a tako se moglo dogoditi i da su tijekom jednog jedinog prijepodneva završavani procesi121.

Kod posljednjeg, trećeg procesa državni tužilac držao se, valjda poučen neuspješnim rezultatom prethodn ih dvaju procesa, sam o konkretnih učina osum njičenih; no opća, vrlo teška situacija u zem lji129 otvarala je oči i davala izuzetnu h rab ro st m nogima, pa tako i pojedinim sucima. Zbog toga se m oglo dogoditi da su sušački suci glatko odbili da prihvate »priznanja« osum njičenika kakva im je policija servirala; ovaj pu t suci su odbili da ih prihvate već u sam om početku rasprave, i to zbog običnih, tada form aln ih razloga130!

moli, da nitko ne govori ništa o batinjanju i da ne pravimo politički proces. Mi smo odgovorili, da ćemo pod svaku cijenu praviti politički proces, a da on nas ne može suditi nikako, jer nema zašto. Ante Ramljak je rekao da se slaže s našim stavom i da takav stav ima i Partija« (Đ. Š p o lj a r i ć . IHRPH 48/1-1).

» Dr Ivo Orlić bio je branitelj po službenoj dužnosti, međutim, on se svojski založio za svoje branjenike; D. D i m i n i ć , Komunistički, n. dj., str. 86, bilješka 9, piše: »Dr Ivo Orlić bio je osobni prijatelj Svetozara Pribičevića, koji je tada živio u emigraciji (i umro u njoj 1936. godine. Op. J. S.). Orlić se s njime dopisivao pa mi je pokazivao njegova pisma koja su sve više odražavala njegovo k re tan je.u lijevo. ( . . . ) Orlić je bio jugoslavenski i slavenofilski orijentiran demokrata. Među radničkim i uopće siromašnim svijetom bio je vrlo popularan čovjek. Kao advokat zaštićivao je klijente i sam pružao novčanu pomoć, iako ni on nije »mnogo imao, je r je bio skroman i pošten. Bio je strastveni političar i prijatelj čehoslovačtke demokracije pa je želio postati čehoslovački konzul na Sušaku na čemu se jedno vrijeme i radilo.«»Polazeći od osnovnih kategorija krivičnog postupka, da je slobodno sudačko uvjerenje svijest o izvjesnosti neke činjenice, a da su dokazni osnovi opet činjenice od kojih se izvodi ta izvjesnost, u obrazlaganju svojih liberatornih presuda priznavali smo kao dokazne samo one činjenice koje nije bilo moguće negirati, ali smo isključivali animus nocendi ili smo se kod pravne ocijene postojanja činjenica potrebnih za učin odnosnog krivičnog djela pozivali na načelo in đubiis prò reo i tako prekidali onu vezu koja čin povezuje sa krivičnom odgovornošću, pokrivajući sve to pozivom na slobodno sudačko uvjerenje« (Đ. R o š i ć , MNR, F 1/455).

121 Đ. š p o l j a r i ć , IHRPH 48/1-1; usp. i priložene presude (3, 8 i 14).121 Usp. ocjenu >u Pregledu, n. dj., str. 262—264.

Usp. prilog 14, Sušak, 21. IX 1940; Đ. Rošić, MNR, F 1/455, se sjeća: »U krivičnom predmetu protiv Horvat Lovra i drugova učinili smo kod ocjene dokaza proceduralno bitnu izmjenu. Kod svih krivičnih procesa, a dakako i kod onih na teret članova ilegalne komunističke partije, dokaz koji je najviše teretio optužene bili su zapisnici o njihovim saslušanjima pred policijskim vlastima: sačinjeni »pod teškim prinudama ti su zapisnici sadržavali u pravilu izričita priznanja potkrijepljena navodima činjenica koje se progone po Zakonu o zaštiti države. Temeljeći svoje uvjerenje o »krivnji »upravo na tim priznanjima, sudovi su tako donosili kondemna- tome presude »diljem cijele Jugoslavije, iako je u tadašnjem krivičnom postupku bilo propisano, »da policijske vlasti mogu vršiti određene procesne radnje samo u slučajevima neodložne potrebe »ili ako nema pri r uci sudskog organa. Trebalo je mnogo muke dok sam uspio svoje sudske kolege uvjeriti (ponavljam: »izuzevši Vasiliju Orlovića), da je ispod našeg ljudskog dostojanstva uzimati takve političke akte kao osnov našeg slo-

229


i š to je policija m islila o ovim sucim a, n ije nam poznato, ali jepoznato da je već 1936. šef sušačkih agenata Josip M ežnar — u jednom sličnom slučaju kada su bili u p itan ju O skar Juranić, Dušan Diminić, Velimir Vučinić i drugi, dakle neki koji su se pojavili p red sudom i 1940 — izjavio za p redsjedn ika ogulinskog sudskog vijeća Jadanića:

Na optuženičkoj klupi nalazili smo se mi, a ne kom unisti. Tko bi mogao i pom isliti da će okrivljeni moći poreći sve svoje izjave pred policijom i da će im sud vjerovati. Trebalo bi p redsjedn ika suda staviti pod optužbu«131. Doduše, n ije nam poznato koliko je takvih slučajeva bilo u riječkom području , m ožda je to bio rijed ak slučaj, ali 1940. ponovio se — i to uzastopce — čak tr i puta; n ije onda čudno da se d r Đ uro Rošić — kad m u se ipak to n ije dogodilo tada — već prvih dana talijanske okupacije m eđu prvim a našao u — zatvoru.

Oslobođenje članova i pom agača KPH u Sušaku 1940. im alo je velik odjek kod pučanstva i davalo je snažan poticaj cijelom naprednom pokretu . S druge strane, i pored toga što su neki članovi i pomagači KPH poslije oslobođenja bili izvjesno vrijem e spriječeni da odmah započnu s aktivnošću, sudske su odluke presudno u tjecale na to da je regeneracija partijskog života u Sušaku m ogla intenzivno započeti već u jeseni iste godine — s dolaskom i in tervencijam a Rade Končara”.

6 .U prilogu objavlju jem o ukupno 17 spisa; veći dio n jih čuva se u

Arhivu H rvatske (dalje: AH), a samo neki su ovjerovljeni prijepisi u M uzeju narodne revolucije u Sušaku (izvornici ise čuvaju kod privatnika, nekadašnjih uhapšen ika). Svi su spisi, dakle, izvornici, a objavljujemo ih u onakvu sadržajnom obliku u kakvu su se našli sačuvani; jedino sm o intervenirali kod očitih stro jop isarev ih grešaka.

B)I

1.Sušak, 31. 11940.DRŽAVNO TUŽIOŠTVO SUŠAK’33 B roj: Kk 66/40-1.

Državnom nadodvjete ištvuu

Z a g r e b uPozivam n a § 26 U redbe o poslovnom redu za Državna tužioštva134

podnosim u kriv. p redm etu pro tiv Kalen Alfons-Vilima i Petrović Ratka

bodnog sudačkog uvjerenja i da ih nagovorim da u obrazloženju presude od 21. IX 1940. konačno jedanput odbijemo da kao dokazno sredstvo upotrijebimo te akte. Jer osim svega ostalog pravnici, a napose suci, ’po krvi’ su uporni tradicionalisti« (Đ. R o š i ć , MNR F 1/455).

131 D. D i m i n i ć , Komunistički, n. dj., str. 83,132 Sjećanja u MNR.133 Pečat, latinicom i ćirilicom.

230


zbog zločinstva iz čl. 1 t. 1, 2, i 4, z. o z.jjb. i p. u d.135 jed an p rim jerak optužnice, dok isam ispis sa 3 p rim je rk a optužnice dostavio istražnom sudiji Okružnog suda u Sušaku n a postupak u sm islu § 203 i 204 kp.l3<

Gornji je krivični postupak započet na p rijavu Redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu od 17/XI— 1939, ko ja je u vezi sa p rijavom Pret- stojmištva gradske policije u Sušaku od 9 /X —1939, p re d Državnim sudom za zaštitu države, ko ji je ali isud u sm islu predloga Državnog tužioca Državnog isuda za zaštitu države dopisom od 23/1— 1940 u s tu pio ovaj kriv. p red m et Okružnom sudu u Zagrebu na redovan postu pak1".

Cl. 26. Uredbe o poslovnom redu za Državna tužilaštva (od 21. XI 1929. godine glasi:»O svakoj prijavi zbog krivičnih dela protiv opstanka države i njenog uređenja (§§ 91—126 k.z.), ili zbog dela za koja se po Zakonu o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi kažnjava robijom, dalje zbog krivičnih dela iz §§ a 225, 234—237, 239, 384—404 k.z. naposletku zbog svih krivičnih dela javnih činovnika i službenika, državni tužilac podneće bez odlaganja izveštaje višem državnom tužiocu koji će po potrebi i prema važnosti predmeta sa svojim mišljenjem izvestiti Ministra pravde. Državni tužilac napomenuće u svom izveštaju i predloge koje je sudu podneo u toj stvari kao i odredbe koje je sud već učinio. Ujedno će se izjasniti o tome, kako treba dalje postupiti u tom predmetu«. (Službene novine, XI, 286-CXVI, Beograd, 5. XII 1929, str. 2131; Zbornik zakona i uredaba Kraljevine Jugoslavije, sv. I—XII, br. 1—408, Zagreb, 1930, str. 84 i 85)

135 Cl. 1. tačka 1, 2, 3 i 4 Zakona o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi od 6. siječnja 1929. godine glase;1. Pisanje, izdavanje, štampanje, rasturanje: knjiga, novina, plakata ili objava, kojima se ide na to, da se ko podstrekne na nasilje prema državnim vlastima, i uopšte, da se ugrozi javni mir ili dovede u opasnost javni poredak. Ovo važi i za svaku pismenu ili usmenu propagandu ili -ubeđi- vanje dragih da treba promeniti politički ili socijalni poredak u državi zločinom, nasiljem ili ma kojom vrsti terorizma;2. Organizovanje, potpomaganje ili postajanje članom kakvog udruženja koje bi imalo za svrhu propagandu komunizma, anarhizma, terorizma ili udruženja iza nelegalno prigrabljivanje vlasti kao i uopšte ono što se sadržiu prednjoj tačci;4. organizovanje, združivanje ili propaganda, u kojima se ide na to, da se prouzrokuje vojna pobuna, metež, neposlušnost ili nezadovoljstvo kod vojnika ili da se građani ili vojnici ne odazivaju svojim vojnim dužnostima ili da se ometa, otežava ili ograniči proizvodnja, popravka ili prenos vojnog .materijala ili snabdevanje vojske za njene potrebe, kao i uopšte svaka propaganda protiv ustanove vojske, kao i svaka priprema, pokušaj ili izvršenje u cilju da se poruže ili ponište objekti, koji služe javnom saobraćaju, javnim instalacijama i potrebama;« (Službene novine, XI, br.9—IV, Beograd, 11. I 1929, odnosno Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. III, br. 4—35, Zagreb, ožujak 1929, str. 290—291.)

135 Na to se odnosi ovaj dio člana 203. Zakonika o sudskom krivičnom postupku od 16. II 1929: »Optužnica se predaje istražnom sudiji ako je istrage bilo: ako istrage nije bilo, onda predsedniku veća«. Prema članu 204. tog istog zakonika optužnica se morala dostaviti i optuženiku i to onome »koji je već u zatvoru, najdalje za dvadeset četiri sata po njenom prijemu, a okrivljeniku, koji je u slobodi, što je moguće pre« (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. IV, br. 36—39, Zagreb, travanj 1929, str. 578i 579).

137 Ovo ustupanje je bilo u skladu s ovim dijelom čl. 33. Zakona o Državnom sudu za zaštitu države;

231


Okružni su d u Zagrebu ustupio je pak; navedeni sp is Okružnom sudu u Sušaku u sm islu u § 14 kp. 138 na nadležni postupak.

Molim, da se ovo izvešće prim i n a znanje.

Državno tužioštvo U Sušaku, dne 31 siječn ja 1940.

Izvjestilac: (pečat) Državni tužilac:B. Jam nicky (potpis nečitak)

(Na poleđini spisa:)

(Pečat:) DRŽAVNO NADODVJEDNIŠTVO ZAGREB

Prim ljeno: 5/2 1940 B roj: Kns 147/1940

1(R ukop is:) K znanju

Zgb 6/2 40(potpis nečitak)

Sign. AH, DN, K ns 147/1940, izvornik, strojopis, latinica, vlastoručni potpis.

2 .Sušak, 31. I 1940.

DRŽAVNO TUŽIOŠTVO SUŠAK139

Broj: Kk 66/40—1.K t 9/1940.

O p t u ž n i c a

Državno tužioštvo u Sušaku tuži:1. Kalen Alfonsa Viiima (7) sina pok. Rajmunida i ipok. Terezije rođ.čabičer, Pkt. v jere rođenog u Rijeci živi na Sušaku, 50 god. starog (rođ. 9 /IX — 1889) Jugoslavena, publicistu , oženjenog, pism enog, vojisku služio, bez im etka, neosuđivanog,

»Državni tužilac Državnog suda za zaštitu države, po primljenoj prijavi kao i u toku ili po dovršenju izviđaja, može krivični predmet za koji je, prema cl. 13, nadležan Državni sud za zaštitu države, ustupiti na redovan postupak, bilo u celosti ili u pojedinim delovima, državnom tužiocu, odnosno sudu, koj.i bi inače za to bio nadležan« (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. VIII, Zagreb, august 1930, br. 278—330, str. 1089 ili Službene novine, XII-1930, 254-LXXXVII, Beograd, 5. novembar 1930.)

13S Okružni sud u Sušaku bio je nadležan za ovaj slučaj po ovom dijelu člana14. Zakonika o sudskom krivičnom postupku:»Za postupak nadležan je po pravilu sud onog područja, u kome je krivično đelo učinjeno. Krivično je delo učinjeno kako u mestu, gdje je učinilac radio, tako i u mestu, gde je posledica nastupila« (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. IV, br. 36—39, Zagreb, travanj 1929, str. 513).

139 Pečat, latinicom i ćirilicom.

232


2. Petrović R atka (8) sina Ivana i K atarine rođ. Gambar, rk t. vjere, rođenog u Sušaku, živi u Sušaku, 25 god. starog, (rođ. 21 /X II— 1914) Jugoslavena, priv. činovnika, neoženjemog, pism enog, vojsku služio, u 16 pješ. puku u Nišu, nem a imovine, neosuđivanog, koji se nalaze u istražnom zatvoru.

da su1. Kalan Alfons Vilim:a), neustanovljenog dana m jeseca i godine u Sušaku postao članom

komunističke p artije Jugoslavije i nagovarao Petrović R atka d a stup i u kom unističku p artiju ,

dakle postao i b io član u d ružen ja koje im a za svrhu propagandu komunizma, terorizm a i nelegalno prigrab ljivan je vlasti,

b). da je neustanovljenih dana i m jeseca god. 1939 u Sušaku p red Petrović R atkom govorio o kom unističkoj ideologiji i hvaleći socijalni i politički poredak u Sovjetskoj R usije govorio da b i kod nas takav poredak trebalo zavesti, a poslije 21/IX 1939 kad je Petrović R atko dobio poživ za vojn u vježbu pred n jim govorio da u vojsci ra d i na rušenju discipline u n a vojnoj pobuni, da vojnike nagovara da se žale na lošu hranu , d a ne p rim aju h ranu i izvrću kazane sa hranom , d a odbiju da pođu na granicu i da hvali poredak u Sovjetskoj R usiji i da (kod nas treb a d a dođe do kom unističke revolucije te da će se do te revolucije doći najlakše pu tem pobune u vojski, našto je Petrović Ratko obećao da će tu akciju u vojsci isprovesti, a njega obavještavati putejm šifre, k o ju m u je u tu svrhu dao,

dakle usm eno vršio propagandu, kojom se ide za prom jenom političkog i socijalnog p o re tk a u državi zločinom i nasiljem , te vršio organizaciju kojom se ide n a to da se prouzrokuje vojna pobuna, m etež i neposlušnost k od vojnika,

2. Petrović Ratko:a), da je neustanovljenog dana i m jeseca 1939. god. u Sušaku n a

nagovor Kalen Alfons-Vilima postao članom kom unističke p artije Ju goslavije,

dakle postao i bio član udružen ja ko je im a za svrhu propagandu komunizma, tero rizm a i nelegalno p rig rab ljivan je vlasti,

b). da je neustanovljenog dana i m jeseca god. 1939 u Sušaku na nagovor Kalen Alfons-Vilima p ristao d a u vojisoi vrši p ropagandu kojom se ide n a to d a se p rouzroku je vo jna pobuna m etež i neposlušnost u vojsci te dao Kalen Alfons-Vilimu šifru i k ljuč šifre, pu tem koje šifre da će Kalen Alfons-Vilima obavještavati.

dakle združio se s Kalen Alfons-Vilimom u cilju v ršen ja p ropagande, kojom se ide n a to da se p rouzroku je vojna pobuna, neposlušnost1 nezadovoljstvo kod vojnika,

čime d a su Učinili Kalen Alfons-Vilim činom pod la ) zločinstvo iz čl 1 t 2 z.o z.j.b.i p. u d., činom pod lb ) zločinstvo iz čl. 1. t . 1 i 4 z.o z.j.b .i p .u d., a Petrović R atko činom pod 2a) zločinstvo iz čl. 1 t.2 z.o z.j.b. i p. u d., a činom pod 2b) zločinstvo iz čl. 1 t. 4 z. o z.j.b. i

233


P u d.,140 kažnjivo za obojicu po čl. 2. od I z.o z.jdni p . u d.,4 ka Kalen Alfons V ilim a osvrtom n a § 61 i 62 kz., a za Petrović Ratkla osvrtom na § 62 kz.142

Predlažem toga:I. da se odredi glavni p re tres pred Okružnim sudom n a Sušaku nad

ležnim po § 11 i 14 kp.143II. da se n a glavni p re tres pozovu okrivljeni Kalen Alfon s Vilim (7)

i Petrović R atko (8).III. da se n a glavnom p re tresu p roč ita ju kao dokazala p rijav a (1), prilozi (2), zapisnik p raslu šan ja Adžije dr. B ožidara (12), Špoljarić Đure (13), dopis P resto jn ištva gradske policije u Sušaku od 9 /X II 1939 (16), zapisnik preslušanja svjedoka Božić A ntuna (17), P in ta r Miroslava (18), dopis Državnog suda za zaštitu države od 23/1— 1940. o ustupu spisa na redovan postupak (31), riješen je Okružnog suda u Zagrebu od 29/1— 1940 o u stu p u (32), spis u kriv . p redm etu p ro tiv Adžije dr. Božidara i drug.144 (35), svjedodžba o im ovini i v ladanju okrivljenih kao i izvadoi iz kaznenog reg istra nadležnog Državnog tužioštva što valja do gl. p re tresa pribaviti.

O b r a z l o ž e n j e

Još god. 1934 donio je Centralni K om itet K om unističke p artije Jugoslavije odluke za revolucionaran rad u vojsci, p a je tim povodom izdao i pism ene u p u te svojim članovim a u vidu b rošu re pod naslovom »Šta i kako da se radi«.145

140 V. bilješku 135.141 Član 2. Zakona o zaštiti javne bezbeđnosti i poretka u državi glasi:

»Ko učini m a koje od krivičnih dela izloženih u čl. 1 ovoga zakona, kazniće se smrću ili robijom do 20 godina. Predmeti krivičnih dela konifiskovaće se. Oni koji znaju, da se pripremaju zločini, izloženi u čl. 1. pa o tome na vreme ne izveste državnu vlast, kazniće se robijom do 20 godina.U cilju bržeg i lakšeg utvrđivanja krivice dopušteno je nadležnim vlastima da vrše pretrese i noću.« (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. III, br. 4—35, Zagreb, ožujak 1929, str. 292, Službene novine, XI, br. 9—IV, Beograd, 11. I 1929, F. Čulinović, Dokumenti, n. dj., str. 294—295).

142 Članovi 61. i 62. Krivičnog zakonika za Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca od 27. siječnja 1929. godine odnose se na određivanje kazne u slučaju povrede ili »više zakonskih propisa ili više puta jedan isti zakonski propis« (čl. 61.) i »Ko zbog više krivičnih dela zasluži više vremenih kazna lišenja slobode, osudiće se na jednu kaznu koja se sastoji u povišenju zaslužene najteže ikazne« (čl. 62.) (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. IV, br. 36—39, Zagreb, travanj 1929, str. 426 i 427).

143 Prema čl. 11 Zakonika o sudskom krivičnom postupku okružni su sudovi, između ostalog, bih nadležni:»2. za suđenje u prvom stepenu o svim krivičnim delima, za koje krivičnizakon predviđa smrtnu kaznu, ili kaznu robije ili zatočenja, ili ostavlja sudu između robije i strogog zatvora ili između zatočenja i zatvora, u koliko za njih nisu nadležni sudije Okružnog suda za mlađe maloletnike« (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. IV, br. 36—39, Zagreb, travanj 1929, str. 512). Vidi i bilj. 138.

234


Sve do godine 1939 n ije se taj rad provodio u otvorenoj masovnoj akciji, a to djelom ično iz bojazni p red strogošću vojne discipline, a u glavnom zbog toga š to -do godine 1939 n ije bilo nikak-ovih izvanrednih i pojačanih vojnih m jera pro tiv ko jih bi se prik ladnom parolom moglo masu pridobiti. Čim su ali god. 1939 poduzete izvanredne vojne m jere pojačanim pozivanjem n a vježbu bacila se K om unistička p a rtija svom silom na izvođenje navedenih odluka organiziravši nerede u sv rhu izazivanja vojno kom unističke revolucije.

Partija se poslužila nezadovoljstvom obveznika zbog pozivanja na vježbu u vrijem e jesen jih radova, n a zadovoljstvom zbog neizvjesnosti u pogledu tra ja n ja i cilja vježbe146 te je to nezadovoljstvo pu tem svojih pristalica stalno pojačavala. P ri tom se služila lažnom parolom da će vojnici b iti upućeni na F rancusku fron tu .147

Radi suzbijan ja te akcije vlasti su poduzele potrebne m jere, te držale pod nadzorom kom unistički o rijen tiran a lica, ko ja su dolazila u vezu -sa licim a pozivanim na vojnu vježbu.

Zbog toga je 3/X — 1939 izvršilo P retsto jn ištvo gradske policije u Sušaku p re tres s tana Kalan Alfonsa-Vilima, te tom prilikom nađeno je kod njega osim ljev ičarsk e lite ra tu re 6 letaka »Inicijativnog odbora za stvaranje stranke radnog naroda Hrvatske«, pod naslovom »Radnom narodu grada i sela«,148 čije je ra s tu ran je zabranjeno. Osim toga nađena je šifra slijedećeg sadržaja:

»Dobro sam, s laba hrana, dobro sam se snašao, akcija nemoguća, bio sam u Zagrebu, ljudi su za nas, Šestine m i se sviđaju, aktivni oficiri budno na sve paze, R. P. ljud i p ris tu p a ju akciji sabotaže i opće poremećena disciplina, R. n išta. Tvoj p rija te lj, propaganda im a uspjeha«.

Okrivljeni Kalen Alfons-Vilim b ran i se da nije bio član kom unističke partije a n iti da je propagirao kom unizam . Navodi da je sam o sara- đivao na osnivanju -stranke radnog naroda u H rvatskoj. P riznaje da je primio od okrivljenog Petrović R atka p rije po laska Petrovaca n a vojnu vježbu gore navedenu šifru, n o b ran i se da je sv rh a te šifre b ila d a ga Petrović može obavještavati samo o pravom s tan ju u vojsci.

141 Dr Božiđar Adžija, dr Mladen Iveković, Frane Leskošek, Miroslav Fintar i inž. Li-dija Hercog bili su uhapšeni 27. IX 1938., a optužnica protiv njihpodignuta je 21. III 1939. (uhapšeni su bili i Ljuba Radovanović i yeselin Masleša, ali -njima nije sudio Okružni sud u Zagrebu; uhapšeni su i optuženi u vezi s akcijom oko osnivanja Stranke radnog naroda Hrvatske;22. VI 1939. oslobođeni su optužbe, a 15. VII 1939. tužilac je uložio reviziju (AH, Državno nadodvjetništvo Kns, 1205/1938; B o ž i đ a r A d ž i j a , Izbor članaka. Izbor, napomene, predgovor i pogovor Nusret Seferović, Beograd 1961, str. XXV, XXVI, XXVII; Politički, n. dj., str. 25).

145 V. bilj. 50.146 Izdana je bila Uredba o odlaganju plaćanja najamnina, koja duguju lica

pozvana na vojnu dužnost od 16. XI 1939. (Naro-dne novine, 267, Zagreb,24. XI 1939) i Uredba o odlaganju izvršenja protiv građanskih lica navojnoj dužnosti -od 16. XI 1939. (iste Narodne novine). Usp. i bilj. 58.

147 Drugi svjetski rat je u toku. Usp. i bilj. 48.,4' V. bilj. 10. Letak v. u Politički n. dj., str. 25—28; A p r i l s k i , n. dj., str.

331—336.

235


Petrović R atko b ran i se da n ije bio članom K om unističke partije, ali da ga je okriv ljeni Kalen nagovarao da istupi u p artiju . Priznaje da je dao K alenu gore navedenu šifru, u ko joj je svaka druga (rečenica tum ačenje prve, s nam jerom da m u m ože jav lja ti vješti o svojoj akciji u vojsci. Njegova da se akcija p rem a sporazum u s Kalanom im ala sasto ja ti u tom e da ljude nagovara kad ih se šalje n a granicu da ne idu, da o tkazuju poslušnost i (da p rev m u kazane ako je hrana loša. P riznaje da je na vojnu vježbu pošao s nam jerom d a provodi navedenju akdiju , no stignuvši n a vježbu da se je predom islio i da n ije rad io ništa. Navodi d a m u je Kalen hvalio poredak u Rusiji te je govorio Ida b i dobro bilo da i ovam o dođe taj poredak.

Obzirom n a obranu okrivljenog Petrović R atka kao i obzirom na činjenicu da je kod okrivljenog K alena p ronađena ilegalna Komunistička lite ra tu ra nedvojbeno je da je Kalen Alfons-Vilim bio članom K om unističke p artije te nagovarao i Petrovića da stupi u Komunističku partiju , a osim toga nagovarao Petrovića da pravi u vojsci nerede kako je navedeno u dispozitivu ove optužnice pod lb ).

Obzirom pak na činjenicu da je Petrović dao Kalenu napred navedenu šifru i snjim se združio u sv rhu p rav ljen ja n ereda u vojsci nedvojbeno je da je on bio članom K om unističke p artije , budući da mu p rije učlan jen ja u p artiji Kalen bez dvojbe nebi povjerio pod 2) opisanu akciju u vojsci.

Prem a razloženom dovoljno je u tvrđeno da su oba okrivljenika izvršila u dispozitivu ove optužnice navedene čine, a budući d a se u n jihovim čin im a stiču obilježja zločinstva iz čl. 1 br. 1, 2 i 4. z. o z.j.b.i p.u d.,14’ to je okriv ljene valjalo tužiti, pa je stoga ova optužnica opravdana i na zakonu osnovana.

Državno tužioštvo U Sušaku, dne 31 siječnja 1940.

Državni tužilac:(potpis nečitak)

Sign. AH, DN, K ns 141/ 1940, izvornik, strojopis, latinicom, vlastoručni potpis.

3.Sušak, 2. IV 1940.P retsto jništvo gradskog redarstva

Pov. br. 1321-40 2 travn ja 1940 god.

SušakPredm et: Lukarić Dinko i drugovi, kom unistička propagaoda-hapšemje

Prijepis, (rukopis, P. S.:) 1940./b 50/60 obe strane

v rb ilj. 135.

236


DRŽAVNOM TUŽIOCU ROD DRŽAVNOG SUDA ZA ZAŠTITU DRŽAVE

BEOGRADPrijavljuje se Naslovu na d a ljn i postupak: — —8) B arišić M arijan, sin pok. Josipa i K atarine, rođ. 11. V III. 1918

u Trstu, jugoslavenski podanik, nadležan u opć. Šibenik, neoženjen, đak Visoke ekonom ske kom arcialne škole u Zagrebu, do sad a navodno nekažnjavan, sa stanom u Zagrebu, Plitvička ul. 17, k o ji je uhapšen dana 7. II. 1940 u Zagrebu.

Prigodom hapšen ja izvršen je kod n jega lični i kućni p re tres kojom je prilikom u njegovom stanu pronađena b ro šu ra »Škole i pro- sveta u Sovjetskom savezu«.

Barišić M arijan kažnjen je redarstveno sa s tran e ovoga Pretstoj- ništva te se nalazi u p ritv o ru na održan ju kazne do 5. IV. 1940.

9) Kos Josip, s in Antona i A ntanije, r. Ratković, rođen 3. II. 1912 italijanski podanik, nadležan u opštini Labin, provincije Pulj, oženjen, radnik, do sada navodno nekažnjavan, sa stanom u Sušaku, Štrosma- jerova ul. Ik. b r. 16, ko ji je uhapšen 3. II. 1940.

Prigodom hapšen ja izvršen je kod njega lični i kućni p re tres koji je ostao bez rezultata.

Kos Josip kažn jen je redarstveno sa s tran e ovoga P retsto jn ištva te se nalazi u p ritvoru na održanju kazne do 5. IV. 1940.

10) Pavlinić Stanko, sin pok. M ije i Fani, rođ . 13. VII. 1916 u Sušaku, jugosl. podanik, neoženjen, sto larski pom oćnik, nadležan u opć. petrovska, sreza K rapine, sa stanom u Sušaku, M artinščica 4, koji je uhapšen dan 6. II. 1940 u Sušaku.

Prigodom hapšen ja izvršen je kod njega lični i kućni p re tres ko ji je ostao bez pozitivnog rezultata.

Pavlinić S tanko kažnjen je redarstveno sa s tran e ovog P retsto jn ištva te se nalazi na održavanju kazne do 5. IV. 1940.

Barišić M arijan donio je u Prosincu pr. god. iz Zagreba Cindriću pomenutih 350 kom. b rošura , ko je je prim io od K lepar D ragutina stud. u Zagrebu. Im enovani izjavljuje, da sa komumistič. partijom nem a nikakve veze, ali da je ljevičarski nastro jen . Radio je na organizovanju stranke »Radnog naroda« i po-upu tim a Dim inića ušao je u »Inicijativni odbor« te s tranke u Sušaku kao p re tstavn ik in telek tualaca p ris taša te stranke, zapravo kao pouzdanik Diminića.

Kos Josip ita lijansk i podanik ko ji živi u našoj zem lji od 1935 god. kao em igrant, odm ah po dolasku u Sušak došao je u vezu sa Diminićem, a kroz ovoga sa Cindrićem, sa kojim a je surađivao n a kom unističkoj ideologiji. Od Cindrića p rim io je 100 kom. b ro šu ra »Dokumenti o Finskoj« od kojih je 23 kom ada prodao Petroviću Ljubi, 15 kom. Lukarić Dinku a ostalo je navodno spalio.

237


Pavlinić Stanko preuzeo je od Cindrića 30 kom. b ro šu ra »Dokum en ti o Finskoj« i od ovih dao 20 kom. Glažar Rom anu a 10 ikom. K arađi Emilu.

Po svršenom postupku m olim da se Diminić, Grenko i B arišić pre- dadu ovom Pretsto jn ištvu rad i upućivanja u zavod u Lepoglavi.

P re tsto jn ik redarstva (potpis nečitak)

M.P.K raljevina Jugoslavije

DRŽAVNI TUŽILAC Pri državnom sudu za zaštitu

Države Prim ljeno 8. 4. 1940 Broj Dt. 546/40/1

Da je ovaj prepis pomen. prijave ukoliko je prepisan veran originalu tvrdi

(O krugli pečat:)»Državni sud za zaštitu Države

Kraljevine Jugoslavije«Istražn i su d ija

(po tp is nečitljiv)Ovjerava tačnost prepisa: Giron Antun (Pečat:) MUZEJ NARODNE REVOLUCIJE RIJEKA Sign. Fotokopija ovog dokum enta nalazila se na stalnom postavu u

M uzeju narodne revolucije — Rijeka; strojopis, ćirilica, vlastoručni potpis, pečat. (Pisaća mašina, ćirilica)

4.Sušak, 31. V 1940.Poslovni b ro j: Kzp 33/40

"ćTP R E S U D A

U IME NJEGOVOG VELIČANSTVA KRALJA!Okružni su d u Sušaku u velikom vijeću sastavljenom od pretsjed-

n ika okružnog suda Prebeg dr. P etra ikao p re ts jed n ik a vijeća, te sudaca okružnog suda Orlović Vasilija, Sepie Frana, Bogdanović dr. Augusta i suca sreskog suda u Sušaku Dorčić Ivana, kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Zidarić dra. M aria povodom optužbe državnog tužioštva u Sušaku sadržane u optužnici od 31/1— 1940 bro j Kk 66/40—1 i od 29/V— 40 bro j Kk 66/40—6 pro tiv Kalen Alfonsa Viiim a i drug. rad i kijiv. d je la iz čl. 1 toč. 1, 2 i 4 zak. o z. j. b. i p . u d .150 Inlakon

150 Isto.

238


ovosudnom naredbom od 29 /V— 1940 bro j gornji određenog glavnog pretresa, za dan 31/V— 1940 koji je istog dana započet i dovršen kao javan, u p risu tn o sti zam j. drž. tužioca Jam nicky dra- Božidara, op tu ženih Kalen Aifonsa i Petrović R atka k o ji se b rane iz istražnog zatvora, branitelja opt. K alena Bonetić dr. Anta i b ran ite lja opt. Petrovića Turina d ra O skara oba po služ. dužnosti i oba odvjetnici iz Sušaka nakon konačnog prijed loga državnog tužioca da se presudi po optužnici i obrane da se optužene oslobodi od optužbe dama 31 sv ibnja 1940

p r e s u d i o j e :

1.) optuženi KALEN ALFONS VILIM sin pok. R ajm unda i pok. Terezije rođ. Cabica, rk t. vjere, rođen n a Rijeci 9 ru jn a 1889, živi u Sušaku, zavičajan u Sušaku, jugoslavenski državljanin, publicista, oženjen sa Vinkom Lenac, bez djece, pism en, apsolvirao m edicinski fakultet, vojsku je služio, m aterinsk i jezik hrvatski, bez im etka, neosuđivan;

2.) optuženi PETROVIĆ RATKO sin Ivana i K atarine rođ. Gambor, rkt. vjere, -rođen u Sušaku 21 /X II— 1914, živi u Sušaku, zavičajan u Fužinama, jugoslavenski državljanin , m aterinsk i jezik hrvatsk i, p rivatn i činovnik, neoženjen, pism en, završio 4 s tručne zanatske škole i s red n ju tehničku školu, vojsku je služio, bez im etka

oslobađaju se po § 280 kp. od optužbe151 da su i to:1) Kalen Alfoms Vilima) neustanovljenog dana m jeseca i godine u Sušaku postao članom

komunističke p a rtije Jugoslavije i nagovarao Petrović R atka da stupi u kom unističku partiju , daikle d a je postao članom udruženja koje imade za svrhu propagandu kom unizm a terorizm a i nelegalno p rig rabljivanje Vlasti, p a d a je tim e počinio ziloč. iz čl. 1 toč. 1 1 2 Iz.o z.j.b. i p . u državi:

b) da je neustanovljenih dama i m jeseca godine 1939 u Sušaku p red Petrović R atkom govorio o kom unističkoj ideologiji hvaleći socijalni i politički poredak u Sovjetskoj R usiji i govorio da b i i kod nas takav poredak trebalo zavesti, a poslije 21/IX —1939, kada je Petrović Ratko dobio poziv za vojnu vježbu p red n jim govorio da u vojsci rad i na rušenju discipline i n a vojnoj pobuni, da vojnike nagovara da se žale na lošu h ranu da ne p rim aju h ran u i izvrću kotlove sa hranom , da odbiju da pođu n a granicu i da hvali poredak u Sovjetskoj Rusiji i da kod nas treba d a dođe do kom unističke revolucije, te da će se do te pobune najlakše doći pu tem pobune u vojsci, našto je Petrović Ratko obećao da će tu akciju u vojsci sprovesti, a n jega obavještavati putem

Na to se odnosi ovaj dio čl. 280. Zakonika o sudskom krivičnom postupku: »Sud će izreći presudu kojom se optuženik oslob ođava od optužbe, ako nađe da delo za koje se optuženik optužuje nije po zakonu krivično delo,ili da nema dokaza, da je to delo učinio optuženik, ili da ima okolnosti, koje isključuju krivicu ili isključuju ili ukidaju kažnjivost optuženikovu« (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. IV, br. 36—39, Zagreb, travanj 1929, str. 609).

239


šifre, ko ju m u je u tu svrhu dao, dakle da je usm eno vršio propagandu kojom se ide za prom jenom političkog i socijalnog p o re tk a u državi zločinom i nasiljem te vršio organizaciju kojom se ide n a to da se prouzrokuje vojna pobuna, m etež i neposlušnost kod vojnika, pa da je tim e počinio zloč. iz čl. 1 toč. i 4 z. o z.j.b. i p. u d.

c) da je tolkom god. 1939 u svom stanu u Sušaku «držao komunističku školu ko ju su posjećivali: Lulkarić Nikola, K rau tsak Slavko, Franović Milivoj, Glažar Zrinjko, K rau tsak Ivan, G lažar Romano, Glažar Božo, Cvetan Franjo, D urilo Milan, M ataja Božo, Viašić Romano, Grenko Milan, š iro la Josip i drugi u kojoj je školi govorio o komunističkoj ideologiji i razv itku kom unizm a i njegovim licim a u historiji u francuskoj i rusko j revoluciji o razložkna zbog ko jih je došlo do ruske revolucije o sadanjem pravnom pore tku u Rusiji, o tom da je ru sk a revolucija početak sv jetske revolucije i za ko ju treb a u svim zem ljam a stvoriti teren, vršeći u okviru škole propagandu za stranku radnog naroda ističući da se ta s tranka bo ri p ro tiv današnjeg režimaH.S.S. za p rom jenu pro tiv postojećeg p o re tk a u državi odnosno za uvođenje kom unističkog po re tk a davajući onim a ko ji su školu pohađali Ijevičarske publikacije i letake kom unističkog sad rža ja za čitanje, m eđu njim a davši Lukarić Nikoli letak pod naslovom »komunistički apel« sa potpisom »Kom unistička p a rtija Jugoslavije« u ko jem se postavlja zahtjev da se m obilizirani vojnici o tpuste svojim kućama, a osim toga davši Lukaricu govor M olotova152, dakle da je ra s tu rao štampane spise i vršio usm enu propagandu da uv jeri druge da treba prom ijeniti politički i socijalni poredak u državi nasiljem , te organizovao udruženje koje je limalo za svrhu propagandu kom unizm a i ubjeđiva- n je drugih da treb a promjemiti politički i socijalni po redak u državi nasiljem , zatim organizovao udruženje i p ropagandu ko jim a se ide za tim da se prouzroči nezadovoljstvo- kod vojnika, pa da je tim e počinio kriv. djelo iz čl. 1 b r. 1, 2 ii 4 z. o z.j.b. i p. u d.

2.) Petrović Ratko

a) da je neustanovlijenog dana i m jeseca 1939 god. u Sušaku nanagovor Kalen Alfonsa-Vilima postao članom kom unističke partije Jugoslavije, dakle da je postao i b io član udružen ja koje im ade za svrhu propagandu kom unizm a, terorizm a i nelegalno prigrab ljivanje vlasti, pa da je tim e počinio zloč. iz čl. 1 toč. 2 z. o z.j.b.i p. u d.

b) da je neustanovljeniog dana i m jeseca 1939 god. u Sušaku nanagovor Kalen Alfonsa-Vilima p ristao d a u vojsći v rši propagandu ko

152 Vjerojatno: Saopćenje druga Molotova na zasjedanju Vrhovnog sovjeta SSSR 31 augusta 1939. ’O ratifikaciji sovjetsk o-njemačkog ugovora o nenapadanju’, objavljen u Izvestiji, 1. IX 1939. (Dokumenti i materijali o Drugom svetskom ratu, I, Beograd 1951, str. 213—2201. Primorske novine, V (VIII), 1316, Sušak, 3i. X 1939, str. 1. donose članak »Važna vijećanja u Moskvi«, a u broju 1317 od 2. XI 1939, istr. 1, govore d a je govor Molotova odjeknuo različito u raznim državama.

240


jom se ide na to da se p rouzrokuje vojna pobuna, m etež i neposlušnost u vojsci 'te dao Kalem Alfonsu šifru k ljuč šifre pu tem koje šifre d a će Kalena obavještavati, dakle d a se združio sa Kalen Alfonso-m u cilju vršenja propagande, kojom se ide n a to da se p rouzrokuje vojna pobuna, neposlušnost i nezadovoljstvo kod vojnika, pa da je tim e počinio (kriv. djelo iz čl. 1 toč. z. o z. jjb. i p. u d .153

po § 311 kp. troškove kriv . postupka snosi državna blagajna.15*

R a z l o z i

Optužnica up isu je optuženim a u grijeh djela opisana u dispozitiv-u presude.

Optuženi su porekli sve navode kriv. p rijave i optužbe, jedino priznali da je m eđu n jim a bilo govora o akciji za osnivanje stranke radnog naroda banovine H rvatske.135

Jedan i drugi optuženi su odlučno porekli da bi bili članovi kom unističke p artije ili p ris taše kom unističke ideologije, a priznali su da su kao in telektualci u svojim razgovorim a tre tira li sva aktuelma politička i socijalna p itanja.

U tvrđujući činjenično s tan je glede inkrim inisanog djela, d a su optuženi bili članovi kom . partije , sud n ije mogao steći uvjerenje, da su optuženi bili članovi kom . p artije , je r optužba n ije u tom pravcu n ikakvim dokazom potkrep ljena , n iti je optužbi uspjelo dokazati bilo za jednog bilo za drugog optuženog da su bili članovi kom unističke p a rtije, je r se iz toga što je opt. Kalen prikazivao opt. Petroviću pravni por e d a k u R usiji i d a je kod njega nađeno ljev. lite ra tu re ne m ože zaključiti da su jedan i drugi članovi kom. partije . Da postane neko članom nekog udruženja po treb n a je meka form alnost, a da se nekoga sm atra jčlanclm nekog u d ružen ja po trebno je da se vidi neka veza izm eđu tog člana i udruženja, a takva veza n i kod jednog hi kod drugog optuženog n ije vidljiva n iti je bilo čim e dokazana, pa je sud i jednog i drugog optuženog oslobodio od optužbe za to djelo koje je zapisano pod toč. la i 2a dispozitiva presode na osnovu § 280 kp. zbog pom anjkanja dokaza.156

Sud sm atra u tv rđen im da je opt. Kalen govorio opt. Petroviću o stanju u Sovjetskoj R usiji sa sim patijam a, kao i to da m u je govorio o potrebi osnivanja S tranke radnog n aroda i da se je glede toga s njim saglasio opt. Petrović, no n ije mogao steći uv jeren je d a su se

153 V. bilj. 135.154 To je bilo u smislu ovog dijela 61. 311. Zakonika o -sudskom krivičnom

postupku:»Završi li se krivični postupak drukčije a ne presudom kojom se okrivljenik o-glašuje ikri-vim, snosiće troškove krivičnog postupka državna blagajnica, ako ih i u koliko ih ne bi imala da naknade lica, navedena u drugom odeljku ovog paragrafa« (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv, IV, br. 36—39, Zagreb, travanj 1929, 620—621).V. bilješku 10.V. bilješku 151.

241


optuženi složili u tom e da je po trebno uvesti i kod nas komunistički poredak i prom jenitd postojeći poredak naročito pobunom vojske i da je opt. Kalen nagovarao optuženoga Petrovića da u vojsci buni vojnike i da je Petrović to obećao učiniti. Jedan i drugi su to porekli, braneći s e d a s u govorili o vojsci i p rilikam a u vojsci p rilikom vojničkih pobuna u jesen p rošle godine, ali sam o iz radoznalosti, a bez stvaranja nekih planova o tom e kako bi treba lo podržavati pobune u vojsci i izazivati ih. Doduše kod opt. Kalana nađena je jedna šifra k o ju je kako to sam priznaje sastavio opt. Petrović i u toj šifri se spom inje »akcija nem oguća Ljudi p ris tu p a ju akciji sabotaže i opće porem ećena disciplina« propaganda im ade uspjeha« pa b i se iz toga dalo zak ljučiti da su optuženi imali nam jeru da se provede neka akcija, no optuženi Kalen brani se d a on uopće n ije polagao pažn ju toj šifri i d a n ije znao koju je zapravo svrhu im ala, a su d toj njegovoj obrani pok lan ja vjeru, jer da je ta šifra im ala za n jega neko značenje bio bi je m ogao i napamet naučiti i p ap ir baciti budući je vrlo jednostavna, m eđutim on ne samo da je ne baca, nego je drži n a sto lu m eđu notam a.

Optuženi Petrović je u svojoj obran i naveo da je tu šifru sastavio u nam jeri d a obavještava opt. Kalana o p rilikam a u vojsci općenito navodno ni ne m isleći n a to da poduzm e on kakvu akciju, a optuženi Kalen nije m u ni rekao da ga bilo u čem u obavještava n i sa šifrom ni bez šifre.

Uzevši u obzir da je Petrović vrlo m lad čovjek, ko ji d aje dojam nastaloženog i neozbiljnog čovjeka, uzevši u obzir da u vojsci nije poduzim ao bilo kakvu akciju n iti izazivao bilo kakvu bunu ili bilo što govorio vojnicim a što b i bilo kad ro d a kod n jih izazove nezadovoljstvo sud je stekao uvjeren je da je ona šifra samo plod njegove mladenačke m ašte konačno n ije n ičim n i dokazano da se je opt. Petrović služio šifrom . Ničim n ije dokazano ni d irektno n i ind irek tno da je jopt. Kalen nagovarao opt. Petrovića na pobune u vojsci, već je jed ino sud na osnovu iskaza i obrane opt. Petrovića, uzeo da m u je opt. Kalen govorio da u slučaju ako budu dobivali u vojsci lošu h ran u traže bolju, u tom pak sud ne nalazi nikakovo krivično djelo za koje b i se moglo goniti opt. K alena i Petrovića.

U tom e pak što je opt. Kalen hvalio poredak u R usiji nem a nikakvog kriv. d je la za koje b i se mogao goniti sudskim putem , nego bi eventualno m ogao b iti po licijski p rek ršaj je r n ije dokazano d a je govorio i radio n a tom e da do takvog po re tka dođe zločinom i nasilnim putem .

Iz svih gore navedenih razloga sud n ije m ogao steći uv jerenje da bi opt. Kalen počinio djelo pod toč. lb , a opt. Petrović pod toč. 2b dispozitiva presude, pa je obojicu glede toga djela oslobodio od optužbe po § 280 kp. zbog pom anjkan ja dokaza.157

157 Isto.

242


Optuženi Kalen porekao je u cjelosti i d jelo opisano pod toč. 1 c dispozitiva presude, priznaje d a su n jem u u stan dolazila razna lica, ali se brani da n isu dolazila po u tvrđenom nekom red u rad i neke komunističke škole, nego da su dolazila slučajno n jem u n a razgovor, n a ro čito onda kada se je u sv ijetu dogodio kakav značajniji događaj, pa da je onda on tim osobam a nasto jao p ro tum ačiti te dogođaje, a nikada nije propagirao kom unistička načela. Poriče pak da je davao osobam a ili bilo kojem drugom e zabran jenu lite ra tu ru , a naročito poriče da bi dao svjed. L ukaricu letak p od naslovom »Kom unistički apel« sa po tpisom K om unistička p a r tija Jugoslavije« i b ran i se da je širio le tak inicijativnog odbora za osnivanje stranke radnog naroda. P riznaje pak da je svjedoku Lukaricu dao letak koji je sadržavao govor Molotov.

Sud ovu obranu optuženog sm atra vjerojatnom , je r su sVi preslušani svjedoci, ko jim a sud nem a razloga ne vjerovati, ko ji su u op tu žnici označeni kao polaznici kom unističke škole, iskazali da im je opt. Kalen jedino tum ačio pov jest u vezi sa današn jim događajim a, a ni jedpn sv jedok n ije iskazao d a b i im opt. Kalen davao zab ran jenu i protuzakonitu lite ra tu ru , nego da im je davao časopis »Izraz«.158 Ni jedan od svjedoka n ije iskazao da je dolaženje u stan optuženog Kale- na bilo određeno i organizirano, nego s-vi iskazuju da je to bilo tek slučajno.

Kako na osnovu prib ranog dokaznog m aterija la sud n ije mogao steći uvjerenje da je optuženi kriv za djelo ko je se optužuje, sud ga je i za to djelo oslobodio od optužbe na osnovu § 280 kp.15’ zbog pom anjkanja dokaza.

Iz svih gore navedenih razloga valjalo je p resud iti kao u dispozitivu presude.

Ostali dio presude tem elji se na propisu §-a 311 kp.160

155 Izraz, časopis za sva kulturna pitanja. Izlazio je od 1939. do 1941. u Zagrebu, a bio je najvažniji partijski časopis toga doba; u njemu su surađivali B. Adžija, À.- Cesaree, V. Bakarić, O. Priča i dr. Izdavala ga je »Hrvatska naklada«. Usp. M l a d e n I v e k o v i ć , i dr., Hrvatska lijeva inteligencija 1918—1945, I, Zagreb 1970, str. 204—205; I. J e l i ć , Komunistička, n. dj., str. 41; Komunistički, n. dj., str. 166; S t a n k o L a s i ć , Sukob na književnoj ljevici (1928—1952), Kritika 11, Zagreb, str. 55 i dalje; V o j oR a j č e v i ć , Prilog bibliografiji naprednih novina i časopisa između dva rata (1918—1941), Putovi revolucije, II, 3—4, Zagreb 1964, str. 547; M i r o s l a v V a u p o t i ć , Časopisi 1914—1963. U: Panorama hrvatske književnosti XX stoljeća. Zagreb 1965, str. 824—825.

159 V. bilješku 151.V. bilješku 154.

243


Okružni su u Sušaku141odjeljen je V III. dne 31 sv ibnja 1940 god.

P retsjednik vijeća: Prebeg d r. P etar Za taonost otpravka:Upravitelj od jeljen ja sudske pisarnice.

(po tp is nečitak)Sign. AH, DN, Kns, 147/1940, izvornik, pečat, latinica, strojopis, vlasto

ručni potpis.

5.Sušak, 19. V II 1940.

DRŽAVNO TUŽIOŠTVO SUŠAKB roj: KK 66/40—7

DRŽAVNOM NADODVJETNIŠTVUZ A G R E B

Pozivom na §§ 52 Uredbe o poslovnom redu za državna tužioštva143 podnosim u krivičnom predm etu p ro tiv Kalen Vilima i d r. zbog djela iz čl. 1. z.o.z.jib.Lpju.d.164 prepis opravdanja revizije p ro tiv presude okružnog suda u Sušaku od 31. V 1940. Kzp 33/40—67.

Državno tužioštvo U Sušaku, dne 19 srp n ja 1940 godine

Izvjestilac: (pečat) DRŽAVNI TUŽILAC:B. Jam nioky (potpis nečitak)

(Na poleđini spisa:)

(Pečat:) DRŽAVNO NADODVJETNIŠTVO ZAGREB

Prim ljeno: 24. V II 1940 B roj: Kns 147/940

2

(R ukopis:) P rim a se na znanje Zgb 24/7 940

(potpis nečitak)

161 Pečat, latinicom i ćirilicom.Isto.

163 Čl. 52 Uredbe o poslovnom redu za državna tužioštva od 21. XI 1929. god. glasi: »Državni tužilac dužan je u svakom slučaju kad izjavi reviziju protiv presude okružnog suda, odnosno priziv protiv presude sudije pojedinca kod okružnog suda, koliko taj priziv nije podnesen samo zbog kazne,pošalje jedan prepis opravdanja revizije odnosno opravdanja priziva vrhovnom odnosno višem državnom tužiocu« (Zbornik zakona i uredaba Kraljevine Jugoslavije, Zagreb, 1930, sv. I—XII, br. 1—408, str. 87).

244


Sign. AH, DN, K ns 147/1940, izvornik, strojopis, latinica, pečat, vlastoručni potpis.

6.Sušak, 19. V II 1940.

DRŽAVNO TUŽIOŠTVO SUŠAK1"Broj: KK 66/40—7

O K R U Ž N O M S U D US U Š A K

Protiv presude od 31. V. 1940, Kzp 33/40—67 u krivičnom predm etu protiv Kalen Alfons Vili'ma i dr. zbog zločinstva iz čl. 1. z.o.zjj.b.i.p.u.d.14 opravdava ina p re tresu izjavljenu

REVIZIJU.

zbog povrede form alnog zakona iz br.6. §. 336 k .p !67

Šifra nađena kod Kalena, dokaz je, da su Kalen i Petrović radili na vojnoj pobuni (d jela pod lb .i 2b) p resude) a u jedno je uz činjenicu da je optuženi Kalen im ao i dijelio ljevičarsku lite ra tu ru , da je hvalio komunistički poredak i da su se kod n jega sastajala m noga lica ljevi- čarski o rijen tirana, dokaz da su okrivljeni počinili i ostala u optužnicama navedena djela.

Navedenu šifru sud je trebao uzeti u p re tres u vezi sa svim činjenicama ko ja u p uću ju na to da su okrivljeni izvršili d jela za koija su tuženi, kao i u vezi sa činjenicam a, da je još 1934. god. donio Centralni Komitet K om unističke p a rtije Jugoslavije odluku za revolucionaran rad u vojsci, iz čega se m o ra zak ljučiti d a su okriv ljeni rad ili kao članovi kom unističke partije .

Prvostepeni sud ne uzim a navedenu šifru u p re tres u vezi sa čin jenicama gore navedenim , a n iti je uzim a u p re tres u cijelosti, pa je stoga prvostepena p resu d a ne jasn a i neobrazložena, čim e je prvostepeni sud počinio povredu form alnog zakona iz b r. 6. § 336 k. p .1S!

164 V. bilješku 135.165 Pečat, latinica i ćirilica.

V. bilješku 135.167 Odlomak 6. čl. 336 Zakonika o sudskom krivičnom postupku glasi:

»6. ako je odluka suda o odlučnim činjenicama (§ 292. br. 2. i 3. i § 293.) nejasna, nepotpuna ili je sama sa sobom u protivrečnosti, ili ako presuda nema u opšte nikakvih razloga ili ako u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili za onaj deo presude, koja se pobija, ili ako su razlozi u protivrečnosti sa samom odlukom suda; ili alko postoji znatna protivrečnost između onoga, što se navodi u razlozima o sadržini isprava koje se nalaze u spisima ili o iskazivanjima pred sudom i između samih tih isprava ili zapisnika o preslušavanju i o pretresu;« (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, Zagreb, travanj 1929, sv. IV, br. 36—39, str. 632 i 633). Isto.

245


Navedena povreda form alnog zakona predleži nada lje i zbog toga, Sto prvostepeni sud n ije uzeo u p re tres priznanje Patrovićevo pred policijom , kao ni p riznanje Kalenovo, da je upućivao Petrovića, da u vojsci traži bo lju h ran u ako b i h ran a b ila loša, p red sudom — a niti je obrazložio zašto te činjenice u p re tres uzeo nije.

Predlažem stoga, d a se ovaj pravni lijek dostavi sa spisom Stolu Sedm orice kao Kasacdonom sudu u Zagrebu, ko ji da pob ijanu presudu poništi i stvar uputi prvostepenom sudu n a novi p re tres.

Državno tužioštvo U Sušaku, dne 19 srp n ja 1940 godine

DRŽAVNI TUŽILAC:(potp is neč itak)

Sign. AH, Dn, Kns 147/1940, izvornik, latinica, strojopis, vlastoručni potpis.

II

7.

Sušak, 25. V 1940.DRŽAVNO TUŽIOŠTVO SUŠAK Broj: KK 367/40—2


Pozivom na §§ 26 u redbe o poslovnom redu za državna tužioštva170 podnosim u krivičnom p redm etu pro tiv L ukarica D inka i drug. zbog zločinstva iz 51. 1 bro j 1 i 2 i čl. 2 Zakona o zaštiti javne bezbednosti i po re tk a u državi171 jedan p rim jerak optužnice, ikoju sam pro tiv Okrivljenim a podigao.

Državno tužioštvo U Sušaku, dne 25 svibnja 1940 godine

DRŽAVNI TUŽILAC (potpis n eč itak)m

(Na poleđini spisa:)(Pečat:) DRŽAVNO NADODVJETNIŠTVO

ZAGREB

Prim ljeno: 3. VI 1940 Broj : Kns 564

1

169 Pečat, latinica i ćirilica.1,0 V. bilješku 134.171 V. bilješku 135 i 141.177 Možda Tomislav Kružić?

246


(Rukopis:) Na znani je aa Zgb 3 /VI 1940

(potpis neč itak)

Sign. AH, Dn, K ns 564/1940, izvornik, strojopis, vlastoručni potpis, pečat.

8.Sušak, 25. V 1940.

DRŽAVNO TUŽIOŠTVO SUŠAK173 Broj: Kk 367/40—2

R t 50/40.

O p t u ž n i c a

Državno tužioštvo u Sušaku tuži:1) Lukarić Dinka, sina Nikole i M arije rođ. Sparožić, rk t. vjere,

rođenog u V rbniku 25. VI. 1913. živi u Sušaku, Ku'mičićeva ul. 30, državljanina Kr. Jugoslavije, neoženjenog, pism enog, vojsku otslužio, bez imovine, neosuđivanog;

2) Kovačić Ju rja , sina Josipa i D arinke rođ. Kovačić, rk t. vjere, rođenog u G robniku 4. X. 1911. živi u Sušaku, državljanina Kr. Jugoslavije, neoženjenog, pism enog, vojsku služio, bez im ovine, neosuđivanog;

3) Cindrić Eugena, isina Ivana i Vinke rođ. Viđaš, nkt. vjere, rođenog u Sušaku 14. ru jn a 1915, živi u Sušaku, Podvoljak b r. 3, državljanina Kr. Jugoslavije, neoženjenog, pism enog, vo jsku n ije služio, bez imovine, neosuđivanog;

4) Diminić Dušana, sina M atka i Lucdje rođ. Bastianić, rk t. vjere, rođenog u Labinu 30. s iječn ja 1914., živi u Sušaku, diplom iranog pravnika, državljanina Kr. Jugoslavije, neženjenog, pism enog, vojsku n ije služio, bez imovine, osuđivanog po Okružnom sudu u Ogulinu presu- dolm od 17. X I. 1934. b r . Kzp 210/34 zbog zločina iz čl. 1 t. 1 i 2i Z.o z.j.b. i p. u državi n a godinu dana strogog zatvora;174

5) šp o lja rić Đ uru, sina S tjepana i M arije rođ. Brozović, rk t. vjere, rođenog 17. svibnja 1906 u G ornjem Kosinu, živi u Zagrebu, državljanina Kr. Jugoslavije, k rojačkog pom oćnika, pismenog, vojsku služio, oženjenog, oca dvoje djece, bez imovine, osuđivanog presudom Državnog suda za zaštitu države u Beogradu od 8. IV. 1932. D. S. b r 36/31 radi zločina iz čl. 1 t. 1 i 2, 4 i 5 i p rest, iz § 307 k.z. n a četiri godine robije i gubitak časnih p rava n a vrijem e od 5 godina;

6) Orešković M arka, sina pok. Josipa i pok. K ate r. Rendulić, rk t. vjere, rođenog u š iroko j Kuli 3. IV. 1894., živi u Zagrebu, T ratinska ul. 94, državljanin Kr. Jugoslavije, radnika, neoženjenog, vojsku služio,

173 Pečat, latinica i ćirilica.174 Usp. bilješku 5.

247


bez imovine, osuđivanog po Državnom sudu za zaštitu države u Beogradu godine 1930 n a kaznu rob ije od 5 godina,175 koji se svi nalaze u istražnom zatvoru Okružnog suda u Sušaku

đa su i to1) Lukarić Dinko:

a) da je neizvesno kada u Sušaku postao i do svog hapšenja bio član kom unističke p artije Jugoslavije, dakle postao i bio član udruženja koje im a za svrhu propagandu kom unizm a;

b) da je neizvesnih dana 1939 godine u Sušaku predao N. ša- m aniću letak isa naslovom »Kom unistički apel« a Širola Josipu više kom ada letaka k o ji su sadržavali »Govor Molotova«, čijim se sadrži- nam a vrši propaganda kom unizm a; dakle ra s tu rao p lakate čijim se sadržinam a vrši p ropaganda i ubeđu ju drugi da treb a prom eniti politički i socijalni poredak u državi zločinom i nasiljem ;

2) Kovačić Ju ra ja) da je neizvesno kada u Sušaku postao i do svog hapšenja

bio član kom unističke p a rtije Jugoslavije, dakle postao i bio član udruženja koje im a za svrhu p ropagandu kom unizm a;

b) da je neizvesnog dana 1939 u Sušaku p redao n a čitanje i dalje ra s tu ran je C indriću Eugenu letak sa naslovom »Radnom narodu grada i sela« a sa potpisom »Središni odbor kom unističke strane Hrvatske«177 čijom se ćelom sadržinom vrši propaganda kom unizm a i ide n a ito da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak, te nešto iznosi u nam eri d a se izloži poruzi i prezreniju državne ustanove i naredbe vlasti, dakle ra s tu rao p lakate čijom se sadržinom vrši propaganda i ubeđuje d rug i da treb a p rom eniti politički poredak u državi zločinom i nasiljem i ko jom se ide n a to da se ugrozi javn i m ir i dovede u opasnost javni poredak, te nešto iznosi da se izlože poruzi i prezre- n ju državne ustanove i naredbe vlasti;

3) C indrić Eugen:a) da je neizvesno kada u Sušaku postao i do svog hapšenja bio

član kom unističke p a rtije Jugoslavije; dakle postao i bio član udruženja koje im a za svrhu propagandu komunizma.

b) da je neizvesnog dana 1939 godine u Sušaku dao n a čitanje Oblak D ragutinu kom unistički letak sa naslovom »Radnom narodu grada i sela« a sa po tp isom »Središnji odbor kom unističke strane Hrvatske« čijom se ćelom sadržinom vrši p ropaganda kom unizm a i ide p a ,to d a se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak, te nešto iznosi u nam jeri da se izlože poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlasti, dakle ra s tu rao p lakate čijom se sadržinom vrši propaganda i ubeđu ju drugi da treb a prom eniti politički i socijaln i poredak u državi zločinom i nasiljem i ide na to, da se ugrozi javni m ir i dovede

175 V. bilješku 39.176 V. bilješku 152.177 Taj letak — koji ovdje prvi put objavljujemo — glasi:

»HRVATSKI NARODE!RADNI NARODE GRADA I SELA!

248


u opasnost javni poredak te nešto iznosi u nam jeri da se izlože poruzi i prezrenju državne ustanove i naredbe vlast;

4) Diminić Dušan:da je neizvesnog dana 1939 u Sušaku, p rem da je znao da su kom u

nistički funkcioneri Špoljarić Đ uro i Orešković M arko došli u Sušak radi organizovanja kom unističke organizacije to n ije prijav io nadležnim Vlastima, dakle p rem d a je znao da se p rip rem aju zločini iz čl. 1 zak. o zaštiti javne bezbednosti i p o re tk a u državi o tom n ije izvjestio državne vlasti;

Komunistička Stranka Hrvatske danas ponovo upozorava radni narod Hrvatske na opasnosti kojemu prijete i kliče svima radnicima, seljacima i radnoj inteligenciji:

ZBIJTE SE U ČVRSTE REDOVE NA ODBRANU MIRA, NA ODBRA- NU SVOJIH TEKOVINA ZA KOJE STE DAVALI ŽRTVE PROLIJEVALI KRV I BORILI SE STALNO I UPORNO!

Središni Odbor Komunističke Stranke Hrvatske u svom listopadskom proglasu poslije sporazuma rekao je: sporazum znači korak naprijed, ali sve zavisi od daljne borbe Hrvatskog naroda, jer prijeti opasnost da se hrvatska gospoda sporazumiju sa srpskom hegemonističkom buržoazijom i da tako izigraju narodne interese. Zato smo mi zahtijevali proširenje sporazuma, da se on primijeni na sve narode Jugoslavije, da u njemu treba da učestvuju sve narodne snage a u prvom redu radnička klasa, jer samo tako on bi uistinu bio narodni sporazum. — Naša predviđanja su se potvrdila.

Gospodske VOĐE HSS-a i SDS-a IZDALA SU STVAR ZA KOJU SE JE HRVATSKI NAROD I SVI NARODI JUGOSLAVIJE BORILI ČITAVIH DVADESET GODINA.

Vlada Cvetković-Maček, vodstvo HSS i SDS obećavali su narodu slobodu socijalnu pravicu i mir. U mjesto toga ta vlada sporazuma hrvatske i srpske gospode latila se je svih sretstava da omete borbu radnog naroda za njegova prava. Cvetkovićevi i Mačekovi policajci svakodnevno prolijevaju krv i bacaju najbolje sinove radnog naroda u koncentracione logore. Oni stalno jurišaju na radničke organizacije i nasiljem suzbijaju svaki pokušaj borbe za bolji život za osiguranje mira i slobode.

Tko je kriv za prolivenu krv u Zagrebu i Splitu? Tko je kriv za pale narodne žrtve u Zagrebu, Splitu i Beogradu? Tko je kriv za stvaranje koncentracionih logora u Lepoglavi u kojem danas čami i gladuje 49 radničkih boraca od toga 6 žena?

ZA SVA TA ZLODJELA KRIVA JE VLADA, KRIVI SU JEDNAKO CVETKOVIČ I MAČEK, KRIVA SU VODSTVA VLADAJUČIH STRANAKA!

Ubijajući i bacajući u logore narodne i radničke borce, vođe HSS i SDS-a otkrili su da se jednako kao i srpski hegemonisti nalaze u službi ratnih provokatora Pariza, Londona i Rima, u službi neprijatelja Sovjetske Unije te najjače potpore slobode i nezavisnosti malih naroda.

SRPSKI HEGEMONISTI GURAJU U RAT JER MISLE DA ČE TAKO OČUVATI SVOJU HEGEMONIJU, HRVATSKA GOSPODA GURAJU U RAT DA BI SPRIJEČILI BORBU HRVATSKOG NARODA ZA SOCIJALNE PRAVICE. Isto tako oni su spremni da kapituliraju u zajednici sa frankovcima pred zavojevačkom politikom Italije i da bacajući u ropstvo bace radni narod u ra t za interese krupne gospode.

VLADA CVETKOVIĆ-MAČEK VLADA SKUPOĆE, JESTE PROTUNARODNA VLADA KOJA NAROD TLAPNJAMA O NEUTRALNOSTI ŽELI

249


5) Špoljarić Đuro:da je neizvesno kada u Zagrebu, nakon dzdržane kazne, postao i do

svog hapšen ja bio član kom unističke p a rtije Jugoslavije i kao takav u leto 1939 god. odlazio u Sušak rad i orgaeizovanja kom unističke organizacije, dakle postao i bio član udružen ja ko je im a za svrhu propagandu kom unizm a;

6) Orešković M arko:da je n e izvesno kada u Zagrebu, nakon izdržane kazne, postao i do

svog hapšen ja bio član kom unističke p a rtije Jugoslavije i kao takav u leto 1939 god. odlazio u Sušak rad i organizovamja kom unističke organizacije, dakle postao i bio član udruženja koje im a za svrhu propagandu kom unizm a;178

p a da su tim učinili i to: Lukarić Dinko, radn jom p od 1-a i Lb zloč. iz ičl. 1. t. 2. i 1; Kovačić Ju ra j rad n jam a pod 2-a) i 2-ib) ZloČ. iz čl.l.t.2 i 1 p restup iz čl. 4; Cindrić Eugen rad n jam a pod 3-a) i 3-b) kriv. delo iz ČL 1. t. 2. i 1. i čl. 4; D iminić Dušan Iradnjom pod 4) kriv. delo iz čl. 2. od. t. 2. k. z.; Spoljarić Đuro radn jom p od 5) kriv. delo iz Ičl. 1. t. 2 ii Orešković M arko radn jom pod 6) kriv. delo ifc čl. 1. t. 2 Zak. o zaštiti javne bezbednosti i p o re tk a u državi kažnjivo za

DA BACI NA RATNU KLAONICU ZA INTERESE SRPSKIH HEGEMO- NISTA HRVATSKE GOSPOŠTIJE I MEĐUNARODNIH IMPERIJALISTA.

BRAĆO HRVATSKI SELJACI! OSTVARITE JEDINSTVO SA RADNICIMA. U borbi za ukidanje poreza i seljačkih dugova, za podjelu velepo- sjedničke, crkvene i državne zemlje, protiv ratnih rekvizicija. Oduprite se pokušajima srpskih hegemonista i generala, kao i izdajnika borbe hrvatskog seljaštva da vas bace u imperijalistički rat, u rat protiv SSSR-a te moćne potpore ugnjetenih naroda i radnih masa u njihovoj oslobodilačkoj borbi.

DRUGOVI RADNICI! Zbijte svoje redove oko vaše Komunističke Stranke u borbi protiv rata! Ostvarite jedinstvo svih radnika u borbi proti skupoće i besposlice, za bolje nadnice, za bolji život. Ostvarite savez radnog naroda grada i sela u borbi za slobodu!

HRVATSKI RADNI NARODE! Borba protiv reakcionarnih mjera protunarodne vlade Cvetković-Maček, borba protivu ubistava, hapšenja i koncentracionih logora, jest borba protiv imperijalističkog rata.

DOLJE HRVATSKA GOSPODA, IZDAJICE BORBE HRVATSKOG RADNOG NARODA! DOLJE RATNI HUŠKACI! DOLJE AGENTI LONDONA, PARIZA I RIMA, NEPRIJATELJI HRVATSKOG NARODA! DOLJE IMPERIJALISTIČKI RAT!

DOLJE NASILJE I KONCENTRACIONI LOGORI!ŽIVIO SOVJETSKI SAVEZ! TRAŽIMO SAVEZ SA SOVJETSKOM UNIJOM! ŽIVIO SAVEZ RADNIKA, SELJAKA, OBRTNIKA I RADNE INTELIGENCIJE! U BORBU PROTIV SKUPOĆE, ZA BOLJI ŽIVOT I SLOBODU RADNOG NARODA!

DOLJE RATNI ŠPEKULANTI I NABIJAČI CIJENA!SREDIŠNI ODBOR KOMUNISTIČKE STRANKE HRVATSKE

Kad pročitaš daj dalje.«(IHRPH, Zbirka letaka, 103a, izvornik, šapirograf, latinica.)

1,8 Tekst odlomka od »6) Orešković« do »komunizma« napisan je na posebnom papiru koji je dodan spisu.

250


Lukarić Dinka, Kovačić Ju rja , Cindrić Eugena, Špoljarić Đ uru i Ore- šković M arka p o čl. 2 od. 1 a za Diminić D ušana po čl. 2 od. 2 Zakona o zaštiti javne bezbednosti i po re tk a u državi;1” za Lukarić Dinka, Kovačić Ju r ja i C indrić Eugena obzirom n a § 61 i 62 K.z. a Špoljarić Đuru i Orešković M arka obzirom n a § 76 k.z.181

p r e d l a ž e m s t o g a

1) da se odred i glavni p re tres p red Okružnim sudom u Sušaku nadležnim p o §§11 i 14 kjp.1”

2) da se n a glavni p re tre s pozovu:a ) okrivljeni Lukarić Dinko (3), Kovačić Ju ra j (4), C indrić Eu-

gen (5), D iminić Dušan (6), Špoljarić Đ uro (8) i Orešković M arko (7)b ) svjedoci šam an ić Josip (15) i Oblak D ragutin (13).

3) da se na glavnom p re tre su p ro č ita ju kao dokazala zapisnici sastavljeni kod p redsto jn ištva redarstva u Sušaku (5), dopis Državnog suda za zaštitu države od 15. IV. 1940. sa prilozim a (9), p resuda Držav- taqg su d a za zaštitu države od 6. IV. 1932 (15), p resuda Okružnog suda u Ogulinu od 17. XI. 1934. (21), rješen je Državnog suda za zaštitu države od 21. V. 1940. (26), svjedodžbe o imovini i v ladanju okrivljenih, kao i izvaci iz kaznenog reg istra nadležnog državnog tužioštva, što valja do glavnog p re tre sa nabaviti.

175 V. bilj. 135 i 141; tekst člana 4. Zakona o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi glasi: »Ko pisanjem, štampanjem, rasturanjem napisa, slikaili objava ili inače iznosi ili pronosi lažna tvrđenja, u nameri da izložiporuzi ili prezrenju državne ustanove, zakone/uredbe ili naredbe vlasti, ili politički ili socijalni poredak u zemlji, ili ko na pomenuti način neštoiznosi ili pronosi, u nameri da uzrokuje neraspoloženje protiv državnih ustanova, zakona, uredaba ili naredaba vlasti ili protiv političkog ili socijalnog poretka u zemlji, kazniće se zatvorom do dve godine i novčano do 20.000 dinara« (Službene novine, Beograd X I/1929, 6. III 1929, br. 54-XXIII ili Zbornik zakona, uredbi i naredbi, Zagreb, ožujak 1929, sv. III, br. 4—35, str. 404 i 405). Ovaj je član donesen 1. ožujka 1929. u Zakonuo izmjeni i dopuni Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi od 6. I 1929. godine. Po tom su zakonu nakon člana 2 Zakona od 6, siječnja 1929. dodani članovi 3, 4, 5. i 6, pa je tako član 3. postao član 7.

,8° V. bilj. 142.181 Na to se odnose ovi dijelovi čl. 76. Krivičnog zakonika od 27. siječnja

1929:»Ko je osuđen za kakvo umišljeno krivično delo na kaznu lišenja slobode, pa za pet godina od dana kad je tu kaznu sasvim ili delimično izdržao ili, ako je bio zadržan u zavodu za mere bezbednosti, pošto je iz ovoga otpušten, opet učini kakvo umišljeno krivično delo, taj je u povratu1 kazniće se strože.Alko je to drugo krivično delo poteklo iz jednorodnih pobuda s ranijim delom, sud nije vezan za najveću meru koja je za to krivično delo propisana, već može izreći najviše dvostruku propisanu kaznu, ah se ni tada ne može preći dvadeset godina robije ili zatočenja ni pet godina strogog zatvora ili zatvara.« (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. IV, Zagreb, travanj 1929, far. 36—39, str. 431—432).

181 V. bilješku 143 i 138.

251


O B R A Z L O Ž E N J E

Optuženi Lukarić Dinko, Kovačić Ju ra j, C indrić Eugen, špoljarić Đ uro i Orešković M arko poriču, da bi bili članovi kom unističke partije, te od n jih sam o šp o lja rić Đ uro i Orešković M arko priznaju , d a su kom unisti po uvjerenju . Optuženi Diminić Dušan p riznaje d a je komunista.

Kovačić Ju ra j i C indrić Eugen p rizna ju da su ra s tu ra li le tak naveden u dispozitivu, dok Lukarić Dinko p rizna je da je Široli Josipu dao »Govor Molotova«, a poriče, d a b i Šam anić Josipu dao letak »Komunistički apel«.

Diminić Dušan priznaje, da se je s optuženim Špoljarić Dinkom sastajao, k ad je Špoljarić došao u Sušak, no b ran i se, da su to bili slučajni sastanci, te da on n ije znao da je Špoljarić kom unista.

Optuženi Lukarić, Kovačić i Cindrić b ran e se da su držali, da leci, koje su rastu ra li nisu bili nedozvoljenog sadržaja.

Svjedok š iro la Josip iskazao je da m u jednom prilikom u prosincu 1939 Lukarić Dinko dao 4 letka u govoru Molotova — svjedok Oblak Dragutin, da m u je poznato, da je Cindrić Eugen kom unista, — a svjedok Šam anić Josip da m u je Lukarić D inko p rije Božića 1939) dao jedan letak sasvim kom unističkog sadržaja.

Potonji svjedok iskazao je još, da je Lukarić Dinko držao u Vrbniku jedan kom unistički sastanak.183

Sadržaj letaka, koje su okrivljeni rastu rali, je s t takav, da se njim dovodi u opasnost javni poredak, p a se stoga ne može pokloniti vjera obrani okrivljenih, da su držali, da letci, koji su rastu rali, n isu bili nedozvoljenog sadržaja.

Obzirom n a činjenicu, da isu Lukarić, Kovačić i C indrić rasturali u dispozitivu navedene letke nedvojbeno sa ciljem da p ropag ira ju kom unizam , to je logična pretpostavka, da su to oni činili tek nakon što su postali članovim a kom unističke p artije i od p a rtije prim ili direktive za rad.

O ptuženi Špoljarić bio je sm ješten u koncentracioni logor u Lepoglavi zbog kom unizm a. Na Sušak je došao da organizira kom unističku stranku, a s a istom svrhom došao je nešto kasn ije i Orešković, te su se u Sušaku sastajali sa opt. Diminićem.

Špoljarić, Orešković i D iminić p rizna ju da su kom unisti po uvjeren ju pa se obzirom n a njihove sastanke sa Diminićem koji se priznaje kom unista n e može pokloniti v jera obran i Špoljarića i Oreškovića, da su došli n a Sušak jedan vraćajući se s odm ora, a drugi kao akviziter H rvatske naklade.1’4 Njihovoj se obran i ne može pokloniti v je ra i obzi

V. bilješku 55.1,4 »Hrvatska naklada« (1936—1941) — koja je izdavala »Izraz« pripada me

đu najvažnije partijske pothvate izdavačke djelatnosti u tome razdoblju (Komunistički, n. aj,. str. 143 i 166). Prvi predsjednik bio je dr Ante Ramljak (IHRPH, MG 54/III-3) koji je bio branitelj na procesima o kojima je govor u ovome prilogu.

252


rom na činjenicu, da su već više pu ta, bili osuđivani zbog propagande komunizma, kao i obzirom na p riznan je Diminića u izvidima p red policijom, d a su se Špo ljarić i Orešković preko njega in teresirali za m ogućnost organizovanja kom unističke p artije u Sušaku.

Prem a navedenom dovoljno je utvrđeno, da su svi optuženi počinili djelo opisano u dispozitivu, a budući da se u njihovim činim a stiču sva obilježja zločinstva kako su u dispozitivu kvalificirana, to je sve okrivljene valjalo tužiti, te je ova optužnica opravdana i na zakonu osnovana.

Državno tužioštvo u Sušaku, dne 25 sv ibnja 1940 godine

DRŽAVNI TUŽILAC:(potpis neč itak)

Sign. AH, DN, Kns 564/1940, izvornik, strojopis, vlastoručni potpis, pečat.

9.Sušak, 5. V I 1940.

Poslovni broij: Kzp 199/40 36

P R E S U D A U IME NJEGOVA VELIČANSTVA KRALJA!

Okružni sud u Sušaku u velikom vijeću sastavljenom od pretsjed- nika okružnog suda Prebeg dr. P etra ikao pretsjedniika vijeća, te sudaca okružnog suda Grego Nikole, Rošić d r. Đure, Orlović V asilija i Bog- danović dr. Augusta, uz sudjelovanje zapisničara Žiđarić dr. M aria povodom optužbe državnog tužioštva u Sušaku sadržane u optužnici od 25/V-1940 b ro j Kk 367/40-2 p ro tiv Lukarić D inka ii drugova rad i d jela jz »čl. 1 toč. 1 i 4 z.o.z.j.b. i p . u d.,18S nakon ovosud. naredbom od 29/V-1940 bro j gornji određenog glavnog usm enog p re tre sa za dan 5/VI-1940, koji je istog d an a održan započet i završen kao javan — u prisutnosti državnog tužioca K ružić Tomislava, optuženih Lukarić Dinka, Kovačić Ju rja , C indrić Eugena, Diminić Dušana, Špo ljarić Đ ure i Orešković M arka, koji se svi b rane iz istražnog zatvora, b ran ite lja po službenoj dužnosti za opt. Diminić D ušana i Kovačić Jo r ja Orlić dr. Ivo odvjetnik u Sušaku, te izabranog b ran ite lja za ostale optužene R am ljak dr. Anta odvjetn ika iz Zagreba, nakon konačnog prijedloga državnog tužioca da se p resud i po prijedlogu u optužnici i obrane da ise optuženi oslobode od optužbe presudio je dana 5 lipn ja 1940 god.

I. optuženi LUKARIĆ DINKO, sin Nikole i M arije rođ . Sporižić,1’7 rkt. vjere, rođen u V rbniku 25/VI-1913, tam o i zavičajan, živi u Sušaku

Možda Tomislav Kružić. m V. bilješku 135.137 Greška; treba da bude: Sparožić.

253


Kumičićeva ul. 30 Jugoslavenski državljanin, m aterin ji jezik hrvatski, kovač-pornočnik, neoženjen, pism en, završio pučku i šegrtsku školu, vojsku služio, bez imovine, neosuđivan.

II. KOVAČIĆ JURAJ sin Josipa i D arinke rođ. Kovačić, rk t. vjere, rođen u G robniku 4/X-1911 g. tam o i zavičajan, živi u Sušaku, jugoslavenski državljanin, m at. jezik hrvatski, por. ekzekutor, neoženjen, pism en, završio 2 razr. real. gim. i šegrt, školu, vojsku je služio, bez im etka, neosuđivan;

III. optuženi CINDRIĆ EUGEN sin Ivana i Vinke rođ. Viđaš, rkt. vjere, rođen u Sušaku 14/IX-1915 g. tam o i zavičajan, živi u Sušaku Kosovska ul. 3, jugoslavenski državljanin, m at. jezik hrvatski, priv. nam ještenik, neoženjen, pism en, završio realnu gimnaziju, vojsku nije služio, bez imovine, neosuđivan.

IV. optuženi DIMINIĆ DUŠAN sin M atka i Lucije rođ. Bastianić, rk t. vjere, rođen u Labinu ( Is tra —Ita lija ) 30/1-1914, zavičajan u Krku, živi u Sušaku, jugoslavenski državljanin, m at. jezik hrvatski, diplom irani pravnik, neoženjen, pism en, vojsku nije služio, bez imovine, osuđivan presud. okružnog suda u Ogulinu od 17/XI-1934 Kzp 210/34 rad i djela iz čl. 1 toč. 1 i 2 z.o.z.j.b. i p. u d. na jednu god. strogog zatvora.18

V. optuženi ŠPOLJARIĆ ĐURO sin S tjepana i M arije rođ. Brozović, rk t. vjere, rođen u G ornjem K osinju dana 10/V-1906 tam o i zavičajan, živi u Zagrebu Ponjam nova ul. 4, jugoslavenski državljanin, m at. jezik hrvatski, k ro jačk i pom oćnik, oženjen, o tac 2 djece, pism en, vojsku je služio, bez imovine, osuđivan presudom Drž. suda za zaštitu države u B eogradu od 8/IV-1932 D.S. b ro j 36/31, rad i djela iz čl. 1 toč. 1 i 4 z.o.z.jd). i p . u d. na 4 god. robije;

VI. optuženi OREŠKOVIĆ MARKO sin pok. Josipa i pok. Kate rođ. Ranldulić, rk t. vjere, rođen u Širokoj Kuli 3/IV-1894 tam o i zavičajan, živi u Zagrebu T ratinska 94, jugoslavenski državljanin, m at. jezik hrvatski, radnik , neoženjen, vojsku je služio, bez imovine, osuđivan presudom suda za zašt. države, u Beogradu od 6/III-1930. D.S. 1968/29 rad i djela iz čl. 1 toč. 1 1 4 z.o.j.b. i p. u d. n a 5 godina rob ije .1*9

O slobađaju se po § 280 kp. od optužbe.1901) Lukarić Dmkoa) da je neizvjesno kada u Sušaku postao i do svog hapšen ja bio

član kom unističke p a rtije Jugoslavije, dakle postao i bio član udruženja koje im a za svrhu propagandu kom unizm a;

b ) da je neizvjesnih dana 1939 godine u Sušaku predao N. šama- n iću letak sa naslovom »Komunistički apel« a Širola Josipu više komada letaka k o ji su sadržavali »Govor Molotova«191 čijim se sadržinam a vrši

1,8 Usp. bilj. 5. 139 V. bilj. 65. “ V. bilj. 151. '”1 V. bilj. 152.

254


propaganda kom unizm a; dakle ra s tu rao p lakate čijim se sadržinam a vrši propaganda i ob jed u ju drugi da treba p rom jen iti politički i socijalni poredak u državi zločinom i nasiljem ,

2) Kovačić Ju ra ja) da je neizvjesno kada u Sušaku postao ii do svog hapšenja bio

član kom unističke p a rtije Jugoslavije, dakle postao i bio član udruženja koje im a za svrhu propagandu kom unizm a;

b) da je neizvjesnog d an a 1939 u Sušaku predao n a čitanje i dalje rasturan je Cindrić Eugenu letak sa naslovom »Radnom narodu grada i sela« a sa potpisom »središni odbor kom unističke strane H rvatske«192 čijom se cijelom sa držinom vrši p ropaganda kom unizm a i ide na to da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak te nešto iznosi u nam jeni da se izloži poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlasti, dakle ra s tu rao plakate čijom se sađržinom vrši propaganda i ubjeđuje drugi da treb a p rom jen iti politički poredak u državi zločinom i nasiljem i kojom se ide n a to da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak te nešto iznosi da se izlože poruzi p rezren ju države ustanove i naredbe vlasti;

3) Cindrić Eugen.a) da je neizvjesno k ad a u Sušaku i do svog hapšen ja bio član ko

m unističke p a rtije Jugoslavije; dakle postao i bio član udruženja koje ima za svrhu propagandu kom unizm a.

b) da je neizvjesnog dana 1939 godine u Sušaku dao na čitanje Oblak D ragutinu kom unistički letak sa naslovom »Radnom narodu grada i sela« a sa potpisom »Središnji odbor kom unističke strane H rvatske« čijom se cjelom sad ržinom vrši p ropaganda kom unizm a i ide na to da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak, te nešto iznosi u nam jeri da se izlože poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlasti, dakle rastu rao p lakate čijom se sadržinom vrši p ropaganda i ubeđu ju drugi da treb a prom ijeniti politički i socijalni poredak u državi zločinom i nasiljem i ide n a to, da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak te nešto iznosi u nam jeri da se izlože poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlasti;

4) Diminić Dušanda je neizvjesnog dana 1939 u Sušaku p rem da je znao d a su kom u

nistički funkcioneri Špoljarić Đuro i Orešković. M arko došli u Sušak radi organizovanja kom unističke organizacije to nije prijav io nadležnim vlastima, dakle p rem da je znao da se p rip rem aju zločini iz čl. 1 zak. o zaštiti javne bezbjeđnosti i po re tk a u državi o tom n ije izvjestio državne vlasti;

5) šp o lja rić Đuroda je neizvjesno kada u Zagrebu, nakon izdržane kazne, postao i

do svog hapšen ja bio član kom unističke p a rtije Jugoslavije i kao takav

1,2 V. bilj. 177.

255


u lje to 1939 god. odlazio u Sušak rad i organizovanja kom unističke organizacije, dakle postao i bio član udruženja koje im a za svrhu propagandu kom unizm a;

6) Orešković M arkoda je neizvjesno kada u Zagrebu nakon izdržane kazne postao i do

svog hapšenja bio član kom unističke p a rtije Jugoslavije i kao takav u ljeto 1939 god. odlazio u Sušak rad i organizovanja kom unističke organizacije, dakle postao i bio član udružen ja koje im a za sv rhu propagandu kom unizm a;

pa da su tim e učinili i to: Lukarić Dinko, rad n jo m pod 1-a i 1-b zloč. iz čl. 1. t. 2 i 1; Kovačić Ju ra j rad n jam a pod 2a) i 2-b) zloč. iz čl.1. t. 2 d 1 p restup iz čl. 4; Cindrić Eugen rad n jam a pod 3-a) i 3-b) kriv. djelo iz čl. 1 t. 2 i 1 i čl. 4; Diminić Dušan rad n jo m pod 4) kriv. djelo iz čl. 2 od. T 2 kz; Spoljarić Đuro radn jom pod 5) kriv. djelo iz čl. 1 t. 2 i Orešković M arko radn jom pod 6) kriv. d jelo iz čl. 1 t. 2 zak. o zaštiti javne bezbjednosti ii pore tka u državi.19-

Po § 311 kp. trošak kriv. postupka snosi državna blagajna.154Po § 298 kp. uzapćene knjige, stvari im adu se v ra titi optuženim a

kojim a su oduzete.195

R a z l o z i

Optužnica upisuje optuženim a u grijeh sva djela op isana u dispozitivu presude.

Svi optuženi su porekli da bi bili članovi kom unističke p artije , pa se p rva tro jica optuženih b rane da n isu n i ideološki kom unisti, dok ostala tro jica optuženih priznaju da su po uv jeren ju kom uniste, ali da nisu članovi p a r tije i da nisu poduzim ali n iti poduzim aju bilo kakve akcije u korist i u du h u kom unističke partije .

Optužnica osniva optužbu, da su optuženi Lukarić, Kovačić i Cindrić, na tom e da su širili i to Kovačić i Cindrić le tak pod naslovom »Radnom narodu grada i sela« potpisom sa S redišnji o dbor komunističke s tran k e H rvatske, a Lukarić letak pod naslovom »Komunistički apel«.

Optuženi su porekli da bi oni širili te letake, pa to n ije n i utvrđeno kako je niže navedeno. M eđutim kada bi i bilo utvrđeno d a su optuženi

195 V. bilješke 135, 141 i 179.,54 V. bilj. 154.195 Na to se, vjerojatno, odnosi ovaj dio čl. 298. Zakonika o sudskom krivič

nom postupku:»Ako se povodom potraživanja oštećenikovog sud na osnovu glavnog pretresa uveri da je kakva stvar, koja se našla među stvarima optuženikovim ili koga od učesnika u krivičnom delu ili na takvom mestu igde su je ta lica ostavila ili dala samo na čuvanje, svojina oštećenikova, narediće da se ona vrati oštećeniku čim presuda stane na pravnu snagu. Ako optuženik izrečno pristane, može sud odmah stvar vratiti oštećeniku (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. IV, br. 36—39, Zagreb, travanj 1929, str. 616—617).

256


širili u optužnici inkrim in irane letake, još se nebi m oglo zaključiti da su oni članovi kom unističke partije , je r tim e što neko širi jedan letak ne može postati članom nikakvog udružen ja n iti se t a k v im sm atrati. Može se sm atra ti jed ino p ristašom tog udruženja. Da se nekog može sm atrati članom nekog udružen ja po trebno je da posto ji vidljivija i tra jn ija veza izm eđu n jega i udruženja, a toga kod ni jednog od tro jice optuženih nem a, n iti je utvrđeno da poistoji ili da je posto jala bilo kakova veza.

Kako su sva tro jica porekla da su članovi kom unističke partije , a tokom postupka n ije u tvrđeno da bi oni to zaista bili n iti postoji kakova okolnost iz ko jih bi se to sa sigurnošću moglo zaključiti, p a sud nije m ogao steći, uv jeren je o njihovoj k rivn ji za djelo da su b ili članovi kom unističke p a rtije opisano u dispozitivu presude pod toč. la , 2a i 3a, stoga ih je po §-u 280 kp. oslobodio od optužbe za to djelo zbog pom anjkanja dokaza.

Optužba nadalje te re ti p rvu tro jicu optuženih, da su širili letake kom unističkog sadržaja izdane po kom unističkoj p a r tiji i to optuženog L ukarića da je dao jedan letak pod naslovom »Kom unistički apel« svjedoku Šam anić Josipu, a nekoliko letaka k o ji su sadržavali govor Molotova svjedoku Širola Josipu — Optuženi je porekao da bi on širio te letake braneći se da je svjedoku Šam aniću dao tada dozvoljeni letak inicijativnog odbora za osnivanje stranke radnog naroda, ko ji je bio legalno štam pan i u početku dozvoljen, a sadržaj da se n ije sukobljavao sa postojećim zakonima-,196 poriče p ak da b i govor M olotova,197 čijeg se sadržaja sad ne sjeća, dao na č itan je svjedoku Široli.

Preslušani svjedok šam an ić Josip iskazao je da m u je optuženi dao jedan letak kom unističkog sadržaja, ali d a ga n ije n i pročitao nego da ga je bacio. N a osnovu iskaza tog svjedoka, ko ji je vrlo nesiguran za zaključivanje kakav je bio sadržaj dnkr. letaka, je r sam svjedok kaže da ga n ije ni p ročitao sud n ije m ogao steći uv jeren je da je opt. dao tom svjedoku inkrim in iran i letak, je r ni sam svjedok n ije siguran kakav je bio letak, a nezna m u čak n i naslov, p a sud drži v jero ja tnom obranu da je to bio letak inicijativnog odbora za osnivanje stranke rad nog n aroda H rvatske, k o ji je bio u poče tku dozvoljen, a ne letak k o m unističke partije . Što se p ak tiče drugog letaka »govor Molotova« sud sm atra d a sadržaj tog govora, ikoji je izašao u čitavoj dom aćoj dnevnoj štam pi, n ije takvog sad rža ja da bi mogao po tpasti pod bilo koji propis z.o. z.j.b. i p. u d .19S je r sadrži jedino opravdanje Sovjetske Rusije povodom sklopljenog saveza sa njem ačkom .

Iz svih gore navedenih razloga sud n ije mogao steći uv jeren je o krivnji optuženoga Lukarića za djelo opisano pod toč. lb optužnice, pa

196 V. bilj. 10, 144 i 148.197 V. bilj. 152.191 Zakon o zaštiti javne bezbjeđnosti i poretka u državi.

257


ga je po § 280 kp.159 oslobodio od optužbe za to djelo zbog pomanjkanja dokaza, odnosno zbog ne p o sto jan ja kriv. djela.

Optuženi Kovačić i C indrić porekli su da bi oni širili le tak pod naslovom »Radnom narodu grada i sela« sa potpisom S redišnji odbor ko- m un. p a rtije H rvatske. Optuženi C indrić priznaje da je prilikom premetačine nađen kod njega taj letak, ali se b ran i da ga n ije širio i da ga je dobio od nepoznatog lica putem pošte. Ističe da je on n a policiji iskazao da m u je ta j letak dao optuženi Kovačić, ali da to ne odgovara istini, je r da je ta j iskaz dao pod prisilom i batinam a. Optuženi Kovačić se b ran i d a m u uopće n ije poznat ni letak n i sadržaj letaka. Kako je optuženog Kovačića tere tio jedino opt. Cindrić, a kako je ovaj u svom iskazu i u istrazi i n a glavnom p re tre su odlučno opozvao svoj iskaz dat na policiji, sud n ije m ogao steći uv jeren je d a je optuženi Kovačić širio i rastu rao taj letak davši ga opt. Cindriću, pa ga je m orao osloboditi od optužbe n a osnovu §-a 280 kp. za to djelo t. j. djelo opisano u dispozitivu presude pod toč. 2b rad i p om an jkan ja dokaza.

Sud n ije m ogao steći uv jeren je da je optuženi C indrić širio gore spom enuti letak , je r svjedok Oblak n a čijem se iskazu tem elji optužba, jasno i odlučno iskazao u istrazi i n a glav. pre tresu , pa m u su d poklan ja punu vjeru, da m u opt. C indrić nije dao inkrim in iran i letak, nego da ga je p rv i p u t vidio prigodom prem etačine k od Gindrića, kojoj da je prisustvovao kao svjedok, kako pak ni jedan drugi svjedok n ije iskazao ništa, što b i opt. tere tilo u tom pravcu, — a kako pak sam o držanje zabranjenog letaka ne sadrži nikakvo krivično djelo, valjalo je optuženog osloboditi od optužbe za djelo opisano u dispozitivu presude pod toč. 3b, po § 280 kp. zbog pom anjkan ja dokaza.

Optužnica pro tiv optuženih Špoljarića i Oreškovića, tem elji se jedino n a činjenici da su ti optuženici već bili Osuđeni rad i kom . propagande i na tom e što su isti po uv jeren ju kom unisti, dok n ije n i pokušala konkretn im nekim dokazim a dokazati da su oni članovi kom. partije i da su došli n a Sušak radi organizovanja kom unističke stranke.

Optuženi su porekli djelo, a tokom p ostupka n ije n ičim dokazano, da su oni izvršioci d jela rad i kojeg se op tužu ju t.j. da su članovi kom. p a rtije i da su is tu pokušali organizirati n a Sušaku, to su d n ije mogao jedino na osnovu indicija, n a ko jim a se optužnica tem elji, steći uvjeren je o njihovoj krivnji za djela opisana pod. toč. 5 i 6 optužnice.

K ako pak sud n ije mogao steći uv jeren je o k riv n ji opt. špoljarića i Oreškovića, iz razloga gore navedenih, to n ije m ogao steći ni uvjeren je o k riv n ji optuženog Diminića, ko ji se optužuje da n ije prijav io vlastim a spom enute optužene i ako je znao da oni rade na organizovanju kom unističke p artije u Sušaku.

Iz svih gore navedenih »ud je i po to n ju tro jicu oslobodio od optužbe n a osnovu § 280 kp.200 zbog p om an jkan ja dokaza.

199 V. bilj. 151.209 Isto

258


Izreka o naknadi tro ška krivičnog postupka tem elji se na propisu § 311 kp.201

Okružni sud u Sušaku202 O djeljenje V III., dne 5 lipn ja 1940 god. Pretsjedjnik vijeća: Prebeg d r P etar Za točnost otpravka:Upravitelj od jeljen ja sudske pisarnice:

(po tp is neč itak)Državnom tužioštvu

S u š a kD ostavlja Vam se p resuda rad i opravdanja najavljene revizije.

Okružni sud u Sušaku dne 2. V II 1940 P retsjednik: Dr Prebeg

(od »Državnom« do »Prebeg« pisano rukopisom (op. J. S.)

Za tačnost o tpravka Pretstojnik-upravitelj od je ljen ja sudsike pisarnice:

(potpis nečitak)

Sign. AH, DN, K ns 564/1940, izvornik, pisan strojopisom , pečat, vlastoručni potpis.

10 .Sušak, 6. V I 1940.

PredstojništvO gradskog redarstva — Sušak.Pov. broj : ./40

6. VI. 1940 Sušak

Predm et: Diminić Dušan,upućivanje na prisilni boravak.

O D L U K A

Diminić Dušan, s in M atka i Lucije r. Basitijanoić, rođen 30. I 1914, u Labinu, općine Pazin (I ta lija ) zavičajan u općini Krk, jugoslavenski državljanin, neoženjen, rk t. vjere, d ip lom irani pravnik, sa dosadanjim boravkom u Sušaku, učestvovao je kod održavanja zabran jen ih sastanaka te kažnjen redarstveno sa 30 dana zatvora. Protiv istog podnešena je kaznena p rijav a Državnom tužioštvu kod suda za zaštitu države u Beogradu, čijom je odlukom p red an u nadležnost Okružnog isuda u Sušaku, gdje je dan a 5-VI. 1940. u p om an jkan ja dokaza riješen.

201 V. bilj. 154.202 Pečat, latinica i ćirilica.

259


Pošto je im enovani pogibeljan po javni red ii m ir, to na tem elju čl.2. N aredbe o izm jeni i dopuni Zakona javne bezbednosti i pore tka u Državi Kab. b roj: 6512./39. od 17 p rosinca 1939. objavljene u »Narodnim Novinama« br. 285 od 18. prosinca 1939. godine obnalazim da se imenovani uputi na prisiln i boravak u kazneni zavod u Lepoglavi.2"

Protiv ove odluke slobodna je žalba u roku od 8 dana po saopćenju preko ove vlasti na B ansku V last Banovine H rvatske u Zagrebu.

P redsto jn ik redarstva:Prim io do znanja (potpis nečitak)Ovjerava tačnost prijep isa: Giron A ntun

(Pečat:) MUZEJ NARODNE REVOLUCIJE RIJEKA

Sign. MNR, izvorni prepis, vlastoručni potpis ovjerovitelja, pečat.

11.Sušak, 22. V II 1940.

DRŽAVNO TUŽIOŠTVO SUŠAK204 B roj: KK 367/404


Pozivom n a § 52 Uredbe o poslovnom redu za državna tužioštva,205 podnosim u krivičnom p redm etu p ro ti Lukarić D inka i drugova, zbog zločinstva iz čl. 1. z.o.z.j.b.i.p.u.d.206 prepis revizije p ro ti presude Okružnog suda u Sušaku od 5. VI. 1940. Kzp 199/40-36.

Državno tužioštvo U Sušaku, dne 22 srpn ja 1940 godine

DRŽAVNI TUŽILAC: u. z.

B Jam nicky

(Na poleđini spisa:)(pečat:) DRŽAVNO NADODVJETNIŠTVO

ZAGREB Prim ljeno: 24. V II 1940.B roj: Kns 564/1940.

(R ukopis:) Pirima se n a znanje Zgb 24/7 940

(potpis nečitak)Sign. AH, DN, K ns 564/1940, izvornik, strojopis, pečat, vlastoručni

potpis.

203 Usp. literaturu u bilj. 58.204 Pečat, latinica i ćirilica.203 V. bilj. 163.2“ V. bil. 135.

260


12.

Sušak, 22. V II 1940.DRŽAVNO TUŽIOŠTVO SUŠAK207 Broj: KK 367/404

O K R U Ž N O M S U D US U Š A K

U krivičnom p redm etu p ro ti Lukarić D inka i drugova, zbog zločinstva iz čl. 1. zjo.z.j.b.i.ujd.208 opravdavam p ro ti presudi okružnog suda u Sušaku od 5. VI. 1940. Kzp 199/40-36

REVIZIJUzbog povrede form alnoga Zakona iz br. 6. §. 336 k.p.2w

Prvostepeni -sud n ije uzeo u p re tres činjenice, koje upuću ju n a krivnju okrivljenih u m eđusobnoj vezi i to činjenice d a su okrivljeni ra s tu rali letke potp isane po Središnjem odboru kom unističke stranke H rvatske, da su Špoljarić i Orešković bili već suđeni zbog kom unističke p ro pagande, d a su IV., V., i VI. optuženi priznali, da su po uvjeren ju kom unisti, da je optuženi Diminić priznao p red policijom da su ise Špoljarić i Orešković in teresirali za m ogućnost organizovanja kom unističke p artije u Sušaku, te da je Šam anić Josip iskazao, da je optuženi Lukarić Dinko držao jedan kom unistički sastanak u Vrbniku. —

Potonje dvije činjenice n ije prvostepeni sud u opće uzeo u p re tres, a n iti je obrazložio zašto te činjenice u p re tres uzeo nije. —

Sud odlučuje ko ja se činjenica im a sm atra ti dokazanom po slobodnom uvjerenju , no to uvjeren je m ora b iti stečeno n a osnovu savjesnog p retresa i ocjene svih dokaza, odnosno svih činjenica, koje su od odlučne važnosti.

U razlozim a presude sud m ora navesti koje je činjenice i iz kojih razloga uzeo za dokazane, a p re tres ti im a svaku činjenicu samo za sebe i u vezi s ostalim izviđenim činjenicam a. Tek nakon toga može sud da izreče, da je stekao uv jeren je da je izvjesna činjenica dokazana ili ne.

Budući da prvostepena presuda ne pruža nužne jasnoće u odlučnim činjenicama, i to u pogledu p riznan ja optuženog Dim inića p red policijom, da su ise optuženi šp o lja rić i Orešković in teresirali za m ogućnost organizovanja kom unističke p artije u Sušaku, i u pogledu iskaza svjedoka šam an ića da je optuženi Lukarić držao u V rbniku jedan kom unistički sastanak, je r sud ne navodi u razlozim a presude, da li sm atra napred navedene činjenice dokazanim a ili ne, to je prvostepena presuda nejasna, nepotpuna i neobrazložena. —

P rem a navedenom prvostepeni je sud počinio povredu form alnoga Zakona iz br. 6. §. 336 k.p.

257 Pečat, latinica i ćirilica.203 V. bili. 135.209 V. bilj. 167,

261


Predlažem da se ovaj moj p ravni lijek dostavi sa spisom Stolu sedm orice kao Kasači onom sudu u Zagrebu, k o ji da pob ijanu presudu poništi i s tvar upu ti prvostepenom sudu na novi p re tres. —

Državno tužioštvo- U Sušaku, dne 22 srp n ja 1940 godine

DRŽAVNI TUŽILAC: u. z.

B. Jam niokySign. AH, DN, K ns 564/1940, izvornik, strojopis, vlastoručni potpis.

13.Zagreb, 26. IX 1940.

Okružni sud u Sušaku V III kzp-199-4044

Prim ljeno 6/X 1940. p210

K re 558-1-1940.

U IME NJEGOVOG VELIČANSTVA KRALJA!

Stol sedm orice kao kasacioni sud pod pretsjeđavanjem sudije Stola sedm orice Prem užića Ivana kao p re tsjedn ika vijeća, a u prisuću sudija S tola sedm orice Tom ića Svetozara, Nežića Janka, Dra G radnika Aloj- zija i Vukelića Nikole kao članova vijeća, te sek retara S tola sedm orice Dra R ucnera Josipa kao zapisničara, povodom revizije državnog tužioca protiv p resude Okružnog suda u Sušaku od 5. lipn ja 1940. Kzp 199/40. u krivičnoj stvari pro tiv Lukarića Dinka i drugova zbog djela iz čl. 1 toč. 2. i člana 2. i 4. z. o. z. j. b. i p. u d.,2“ nakon saslušanja zamjenika starješine državnog nadodvjetništva M arčića Većeslava riješio je:

Revizija državnog tužioca odbacuje se.

R A Z L O Z I

Državni tužilac pobija presudu zbog povrede form alnog zakona iz § 336 br. 6 Kp.212

Revizija n ije osnovana.Prvostepeni sud je p re tresao i ocijenio sve dokaze i činjenice izne-

šene n a glavnom p re tresu , dakle i -one po žaliocu navedene, te je na osnovu toga p re tresa i ocijene, a po svom slobodnom osvjedočenju utvrdio činjenično stan je u presud i izneseno.

Sud je naveo u skladu sa stan jem spisa i ostalim usp jehom dokazanog postupka svoje razloge, n a kojim a osniva svoju odluku, a naročito zašto je odbacio sta ja liš te optužbe i zašto n ije m ogao uzeti doka

210 Pečat s umetnutim (rukom pisanim) nadnevkom i brojem spisa.211 V. bilj. 135, 141 i 179.212 V. bilj. 167.

262


zanim, da su optuženici počinili (krivična djela, ko ja im se optužnicom u grijeh upisuju.

Prvostepeni je sud obrazložio zašto nije mogao uzeti dokazanim da su optuženi Kovačić Ju ra j i Cindrić Eugen rastu ra li letke potpisane po Središnjem odboru kom unističke stranke H rvatske. Okolnosti d a su špoljarić i Orešković priznali, da su po uvjeren ju kom unisti, da su Špoljarić i Orešković već bili suđeni rad i kom unističke propagande, te da je Lukarić p rem a iskazu svjedoka šam anića održao jedanpu t neki kom unistički isastanak u V rbniku nikako ne m ogu b iti odlučne za ustanovljenje krivnje optuženih u ovoj krivičnoj stvari. Optuženi Diminić je doduše n a policiji iskazao, da su se optuženi Špoljarić i Orešković in teresirali za m ogućnost organizovanja kom unističke p a rtije u Sušaku, no an je to u istrazi i n a glavnom p re tresu porekao, a p rvostepeni sud vjeruje , da je ono istina , što je iskazao na sudu.

Sud je dakle svoju odluku valjano obrazložio, a valjano obrazloženo sudačko uv jeren je ne m ože se pobijati revizijom (§ 274 i 335 Kp.).213

Pobijana odluka suda n ije nejasna, nepotpuna ili u protivriječno- sti sa sadržajem spisa, p a dosljedno tom e nem a povrede form alnog zakona iz b r. 6 § 336 Kp.214

V aljalo je stoga reviziju državnog tužioca tem eljem § 354 I. Kp.215 kao očigledno neosnovanu odbaciti.

O tom e se obavještava taj okružni sud uz privoj 7 p rijep isa ovog riješenja te uz povratak izvještajem od 6. kolovoza 1940. kzp. 199— 1940. ovamo podnesenih spisa rad i dalje odredbe.

211 Član 274. Zakonika o sudskom krivičnom postupku glasi:»O pitanju ima li se ili se nema koja činjenica uzeti dokazanom, odlučujusudije po svom slobodnom uverenju, koje su stekli na osnovu savesna pretresa i ocene svih dokaza, iznesenih na glavnom pretresu, i nisu vezani ni za kakva dokazna pravila«, a član 335. glasi: »Revizija ima mesta samo onda, ako je presudom povređen formalni ili materijalni zakon. Zakon je povređen ne samo onda kad nije primenjem, nego i onda kad nije pravilno primeinjen« (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. IV, br. 36—39, Zagreb, travanj 1929, str. 607 i 631).

214 V. bilj. 167.215 Prvi odlomak člana 354. Zakonika o sudskom krivičnom postupku glasi:

»Kasacioni sud može pri većanju u sednici (§ 345.) ili po javnom pretresu ma o čijoj reviziji po službenoj dužnosti, saslušavši vrhovnog državnog tužioca, da poništi prvostepenu presudu i da naredi novi glavni pretres u korist optuženikovu, ako se o istinitost i činjenica, na kojima je osnovana presuda, pojavi znatna sumnja, pa se ova ne ukloni ni pojedinim izviđajima, koje je on naredio (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. IV, br, 36—39, Zagreb, travanj 1929, str, 641).

263


STOL SEDMORICE KAO KASACIONI SUD U Zagrebu, 26. ru jn a 1940.

G.Cindrić Eugen sin Ivana, iz Sušaka Kosovska ul. 3

Ovjerava točnost prepisa:Giron Antun

(pečat:) MUZEJ NARODNE REVOLUCIJE RIJEKA

Sign. MNR, ovjerovljeni prepis izvornika, strojopis, vlastoručni potpis ovjerovitelja, pečat.

III

14.Sušak, 3. I X 1940.DRŽAVNO TUŽIOŠTVO SUŠAK2'6 B roj: KK 521/40-2

K t 106/40O P T U Ž N I C A

DRŽAVNO TUŽIOŠTVO U SUŠAKU TUŽI:

I. HORVAT LOVRA (16), sina Ivana i M arte r. H orvat, rk t. vjere, rođenog 2. V II 1912 u Razbojište, živi na Sušaku, Jugoslavena, krojačkog pom oćnika, neoženjenog, pism enog, vojsku služio, bez imovine, neosuđivanog,

II. ŠUH VALENTINA (8), sina pok. Josipa i Rozalije r. Pajter,rkt. vjere, rođenog 3/1-1908 u Ođaci, živi u Zagrebu, Jugoslavena, posto-larskog pom oćnika, neoženjenog, pism enog, vojsku služio, bez imovine, neosuđivanog,

III. ŠIM ECKI IVANA (7), sina pok. Kazim ira i M are r. Hržic,rk t. vjere, rođenog 10. VII. 1906 u K rašiću, živi u Zagrebu, Jugoslavena,postolarskog pom oćnika, neoženjenog, pism enog, vojsku služio, bez imovine, neosuđivanog,

IV. MAMIĆ MILANA (6), sina M arka i M atije r. T roskot, rk t. vjere, rođenog 10. X. 1910 u Lišani, živi u Zagrebu, Jugoslavena, prodavaoca voća, neoženjenog, pism enog, vojsku služio, bez imovine, neosuđivanog,

V. RADIČEVIĆ STJEPANA (9), sina pok. S tjepana i Jelene r. Pej- nović, rođenog 8. III . 1909 u Odvorci, živi u Sušaku, Jugoslavena, krojačkog radnika, pismenog, vojsku služio, bez im ovine, neosuđivanog, koji se nalaze u istražnom zatvoru,

da su i to:

216 Pečat, latinica i ćirilica.

264


I. H orvat Lovroda je neizvesnog dana m jeseca jan u ara 1940. u Sušaku, prim ivši

od Mamić Milana, veću količinu kom unističkih letaka sa naslovim »HRVATSKI NARODE«, »RADNOM NARODU GRADA I SELA«, a sa potpisom »Središni odbor kom unističke stranke Hrvatske«,217 čijom ,se sadržinom vrši p ropaganda kom unizam i ide na to da se ugrozi javni mir i dovede u opasnost javni poredak, te nešto iznosi da se izlože poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlasti ove letke razdelio Radičević S tjepanu, V inketi Luki, Šaravanja S tjepanu, Mule Josipu, i Sizić Ninku, dakle ra s tu rao p lakate čijom se sađržinom vrši p ropaganda i ubeđuju drugi da treba prom aniti politički i socijaln i poredak u državi zločinom i nasiljem i kojim a se ide n a to da se ugrozi javni mir i dovede u opasnost javni poredak te nešto iznosi u nam jeri da se izlože poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlasti;

II. SUH VALENTIN:da je neizvesnog d an a m jeseca jan u ara 1940 godine u Zagrebu, p re

dao veću količinu kom unističkih letaka Šimecki Ivanu sa Naslovom »HRVATSKI NARODE« »RADNOM NARODU GRADA I SELA« a sa potpisom »Središni odbor kom unističke stranke Hrvatske« čijom se sadržinom vrši p ropaganda kom unizm a i ide n a to da se -ugrozi javni mir i dovede u opasnost javni poredak te nešto iznosi da se izlože poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlasti sa uputom , da ih ovaj dalje ras tu ri, dakle rastu rao p lakate čijom se sadržinom vrši p ro paganda i ubeđuju drugi da treba p rom jen iti politički i socijalni poredak u državi zločinom i nasiljem i ko jim a se ide na to, -da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak te nešto iznosi u nam jeri da se izlože poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlasti;

III. ŠIM ECKI IVAN:da je neizvesnog dana m jeseca januara 1940. godine u Zagrebu,

predao veću količinu kom unističkih letaka M amicu M ilanu sa naslovom »Hrvatski narode« »Radnom narodu grada i sela« a sa potpisom »Središni odbor kom unističke stranke Hrvatske« čijom se sa držinom vrši propaganda kom unizm a i ide na to da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak te nešto iznosi da se izlože poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlasti sa uputom da ih ovaj dalje rastu ri, dakle ra s tu rao p lakate čijom se sadržinom vrši propaganda i ubeđuju drugi da treb a p rom jen iti politički i -socijalni poredak u državi zločinom i nasiljem -i ko jim a se ide n a to da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak te nešto iznosi u nam jeri da se izlože poruzi i prezrenju državne ustanove i naredbe vlasti;

IV. MAMIĆ MILAN:da je neizvesnog dana m jeseca jan u ara 1940 godine u Zagrebu p ri

mivši od šim eckog Ivana veću količinu kom unističkih letaka sa naslovom »Hrvatski narode«, »Radni narode grada i sela« a sa potpisom

217 V. bilj. 177.

265


»Središnji odbor [komunističke stranke Hrvatske« čijom se sadržinom vrši propaganda kom unizm a i ide n a to da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak i nešto iznosi da se izlože poruzi i prezrenju državne ustanove i naredba vlasti i ove letke odneo na Sušak gdje ih je predao H orvatu Lovri rad i daljeg ra s tu ran ja , dakle ra s tu rao plakate čijom se sadržinom vrši propaganda i ubeđu ju drugi d a treb a pro- m jeniti politički i socijalni poredak u državi zločinom i nasiljem i ide nja to da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni p o redak ite nešto iznosi u nam jeri da se izlože poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlast;

V. RADIČEVIĆ STJEPAN:

da, prem da je znao, da je H orvat Lovro u m jesecu jan u aru 1940 u Sušaku prim io veću količinu kom unističkih letaka sa naslovom »Hrvatski narode«, »Radni narode grada i sela« a sa potpisom »Središnji odbor kom unističke strane Hrvatske« čijom se sadržinom vrši propaganda kom unizm a u svrhu ra s tu ran ja a u cilju v ršen ja komunističke propagande i da je i n jem u čak p redao 14 k om ada ovih le taka irad'i rastu ran ja , o tom na vrijem e n ije izvestio državne vlasti, 'dakle premda je znao da se p rip rem aju zločini iz čl. 1. tač. 1 Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi o tom na vrijem e n ije izvestio državne vlasti;

pa da su tim e učinili i to:H orvat Lovro radn jom pod 1) Šuh Valentin radn jom pod 2), ši-

meoki Ivan rad n jo m pod 3), Mamić Milan rad n jo m pod 4) zločinstvo iz čl. 1. tač. 1 i p restup iz čl. 4. Zakona o zaštiti javne bezbednosti i pore tka u državi a kažnjivo po čl. 2. od. I. istog zakona u vezi §-a 17. Zakona o Državnom sudu za zaštitu države218 is obzirom n a § 61. k.z.2” a Radičević S tjepan radnjom pod 5) zloč. iz čl. 2. od. II. Zakona o zaštiti javne bezbednosti i po re tka a državi220 kažnjivo po istom članu i odeljku istog zakona. —

STOGA SE PREDLAŽE:

I. Da glavni p re tres bude p red okružnim sudom u Sušaku nadležnim po §§ 11 i 14 k p .221

II. Da :se na glavni p re tres pozovu:optuženi: H orvat Lovro (16), Šuh V alentin (8), Šimecki Ivan (7), Mamić Milan (6) i Radičević S tjepan (9),

I II . Da se n a glavnom p re tre su p ro č ita ju kao dokazala p rijava pred- stojmištva gradskog redarstva u Sušaku, iskazi Nikšić M arice (19a),

218 Čl. 17. Zakona o državnom sudu za zaštitu države od 24. X 1930. glasi:»Za dela iz čl. 1 Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državimože se suditi i na kaznu večite robije.« (Zbirka zakona i uredaba, sv.VIII, br. 278—330, Zagreb, august 1930, str. 1087).

219 V. bilj. 142.220 V. bilj. 135, 141 i 179.221 V. bilj. 138 i 143.

266


Troskot M ate (19b), Cabor D ragutina (20), uv jeren ja o im ovnom stan ju i ponašanju optuženih i izvaci iz kaznenog reg istra nadležnog državnog tužioštva, što valja nabaviti. —

O b r a z l o ž e n j e

Dana 21. siječn ja 1940 godine pojavili su se u Sušaku m eđu rad n icima kom unistički letci »Radnom narodu grada i sela« potp isan i od strane Središnjeg odbora kom unističke stranke H rvatske od kojih jedan prim jerak prileži spisu. —

Predsto jn ištvo grad. redarstva u Sušaku povelo je izviđaje i ustanovilo da je te letke po Sušaku širio H orvat Lovre. —

Pozvat ovaj na odgovornost priznaje pred redarstvom da je ove letke prim io od M amić Milana, i te letke p redao Radičević S tjepanu. Mamić Milan preslušan kod redarstva u Sušaku priznao je da je te letke prim io od Suh Valentina, a ovaj opet od Božac Antuna. —

Preslušani svi gore navedeni po sudu stali su poricati dano p riznanje p red policijom i b rane se da su ta p riznan ja kod policije u Sušaku dali pod silom b a tin jan ja i zlostavljanja, te opće poriču da bi prim ili i rasturali odnosne letke.222

Jedini H orvat Lovro priznaje da je prim io poštom ovaikav jedan letak, i neznajući sadržine da ga je uručio Radičević S tjepanu,22’ koji to m eđutim poriče. —

Obrana optuženih da su bili po redarstvu zlostavljani iskazuje se neistinitim, je r iz dopisa opće javne banovinske bolnice u Sušaku od19. lipn ja 1940.(41), proizlazi da na n jim a n ije bilo nikakvih vidljivih povreda, p a je stoga ova optužnica opravdana i na zakonu osnovana. —

Državno tužioštvo

U Sušaku, dne 3. ru jn a 1940. godine

DRŽAVNI TUŽILAC:(potpis nečitak)

Sign. AH, DN, K ns 1048/40, izvornik, vlastoručni potpis, pečat, stro jopis, latinica.

V. bilj. 177.222 Letak je poštom, u obliku pisma, dostavljen npr. 22. siječnja 1940. u

Kastav na adresu Kazimir Marčelja, Vinko Filičić i Franjo Lučić (Izvještaj sreskog načelstva Kastav, Pov. 77 od 23. siječnja 1940), a u Sušaku na adresu Ljubomir Petrinović (Izvještaj predstojništva gradskog redarstva Sušak, Pov. br. 214—1940. od 24. siječnja 1940. Oba se spomenuta izvještava nalaze u IHRPH).

267


15.

Sušak, 21. IX 1940.Okružni sud u Sušaku224 Poslovni bro j kzp 277/40-73

P R E S U D A U IME NJEGOVOG VELIČANSTVA KRALJA

Okružni sud u Sušaku u sudačkom vijeću, sastavljenom od predsjednika okružnog suda Prebeg Dr. P etra kao p redsjedate lja s. o. s. Grego Nikole, Orlović Vasilije i Rošić Dr. Đ ure u Bogdanović Dr. Augusta kao članova vijeća, te sudskog prip ravn ika Polić Dr. Tome kao zapisničara, u optužbi državnog tužioštva p ro ti H orvat Lovru, i dr. zbog izloč. iz čl. 1. t. 1 p re s tu p a iz čl. 4 Z. o. z. j. b. ii lp. u Idrž225 ipo podnijeto j optužnici od 3 ru jn a 1940 b r. Kk 521/40-2 glede kojie ;je odredbom od 16. IX. 1940 b r. Kzp 277/40-71 po p redsjedn iku vijeća određen gl. p re tres uz sudjelovanje d.t. Jam nicky Dr. Božidara, oiptuž, H orvat Lovre, Šuh Valentin, Šimecki Ivana i M amić M ilana te njihovog branioca određenog po službenoj dužnosti Orlić Dra. Iva odvj. u Sušaku i opt. Radičević S tjepana te b ran ioca m u po službenoj dužnosti Perušić Dr. Ante odvj. u Sušaku koji optuženi se nalaze u istražnom zatvoru dne 21-IX-1940, nakon održanog javnog glavnog p re tresa , te nakon što je d .t. stavio svoj konačni predlog ostaje u cjelosti kod optužbe i branioci istih predložili da se isti oslobode optužbe, izrekao je slijedeću

P r e s u d u

OptuženiH orvat Lovro sin Ivana i M arte rođ . H orvat, rk t. v jere rođen 2-VII-1912 u Podgorištu srez Našice tam o i zavičajan, živi u Sušaku, državljanin jugoslovenski, k ro jački pom oćnik, neoženjen, p ism en vojsku služio, bez imovine, neosuđivan.

2.) ŠUH VALENTIN, sin pok. Josipa i Rozalije rođ. Peiter, rkt. vjere rođen 3. I 1908 u Odžacima, srez Odžaci tam o i zavičajan, živi u Zagrebu, državljanin jugoslovenski, obućarski pom oćnik, neoženjen, pismen, vojsk u nije služio, bez imovine, neosuđivan.

3.) ŠIMECKI IVAN sin pok. K azim ira i pok. M are rođ. Hržic, rkt. vjere, rođen 10. VII. 1906 u H rašicu srez H rašic, tam o i zavičajan, živi u Zagrebu, državljanin jugoslovenski, posto larsk i pom oćnik, neoženjen, pismen, vojsku služio, bez imovine, neosuđivan.

4.) MAMIĆ MILAN sin M arka i M atilde rođ. T roskot, vjere rkt. rođen 10. X 1910 u Lišani općina Stankovci srez Benkovac, zavičajan u opć. Stankovci živi u Zagrebu, Jugosloven, prodavaoc voća, neoženjen, pismen, vojsku služio, bez imovine, neosuđivan,

224 Pečat, latinicom i ćirilicom.225 V. bilj. 135 i 179.

268


5.) RADIČEVIĆ KONDŽIĆ STJEPAN sin pok. S tjepana i pok. Jelene rođ. Peinovdć, rođen 8. III . 1909 u. Otvorci zavičajan u opć. Sibinj, srez Slav. Brod živi u Sušaku, državljanin jugoslavenski, krojački rad nik, pism en, vo jsku je služio, bez imovine, neosuđivan

o s l o b a đ a j u se po § 280 k.p. od optužbe226 da su i toI.) H orvat Lovro d a je neizvjesnog dana m jeseca siječnja 1940

u Sušaku prim ivši od M amića M ilana veću količinu kom unističkih letaka sa naslovom »HRVATSKI NARODE«, »RADNOM NARODU GRADA I SELA« a sa podpisom »SREDIŠNJI ODBOR KOMUNISTIČKE STRANKE HRVATSKE«227 čijom se sadržinom vrši propaganda kom unizm a i ide na to da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak, te nešto iznosi da se 'izloži poruzi i p rezran ju državne ustanove i naredbe vlasti. Ove letke razdelio Radičević S tjepan, Vinketi Luki, Šaravanja Stjepanu, Mule Josipu i š im ić Ninku, dakle ra s tu rao plakate čijom se sadržinom vodi propaganda i ubeđuje drugi da treba pokrenuti i socijalni poredak u državi zločinom i nasiljem ko jem u >se ide n a to da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak, te nešto iznosi u nam jeri da se izlože poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlasti.

II.) Šuh Valentin, da je neizvjesnog dana m jeseca siječnja predao veću količinu kom unističkih le taka Šimecki Ivanu sa naslovom »HRVATSKI NARODE«, »RADNOM NARODU GRADA I SELA« a sa podpisom »SREDIŠNJI ODBOR KOMUNISTIČKE STRANKE HRVATSKE« čijom se sadržinom vrši propaganda kom unizm a i ide n a to da se ugrozi javni m ir i poredak, te nešto iznosi da se izlože poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlasti sa uputom , da ih ovaj dalje ras tu ri, dakle rastu rao p lakate čijom se sadržinom vrši propaganda i ubeđuje drugi da treb a p rom jen iti politički i socijalni poredak u državi zločinom i nasiljem i kojim a se ide na to, da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak te nešto iznosi u nam jeri da se izlaže poruzi i (prezrenju državne ustanove i naredbe vlasti.

III .) šim ecki Ivan, da je neizvjesnog dana m jeseca siječn ja 1940 godine u Zagrebu predao veću količinu kom unističkih letaka M amiću Milanu sa naslovom »HRVATSKI NARODE«, »RADNOM NARODU GRADA I SELA« a sa podpisom »SREDIŠNJI ODBOR KOMUNISTIČKE STRANKE HRVATSKE« čijom se sadržinom vrši p ropaganda kom unizma i ide n a to da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak, te nešto iznosi d a se izlaže poruzi i p rezren ju državne u s ta nove i naredbe v lasti sa uputom da ih ovaj dalje rastu ri, dakle ra s tu rao plakate čijom se sadržinom vrši propaganda i ub jeđu ju drugi da treba prom jeniti politički i socijalni poredak u državi zločinom i nasiljem i kojim a :se ide n a to da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak, te nešto iznosi u nam jeri da se izlaže poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredba vlasti.

226 V. bilj. 151.227 V. bilj. 177.

269


IV.) M amić Milan da je neizvjesnog dana m jeseca siječnja 1940, god. u Zagrebu prim ivši od Šimeckog Ivana veću količinu kom unističkih letaka sa naslovom »HRVATSKI NARODE«, »RADNI NARODE GRADA I SELA« a sa podpisom »SREDIŠNJI ODBOR KOMUNISTIČKE STRANKE HRVATSKE« čijom se sadržinom vrši propaganda kom unizm a i ide na to da se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak i nešto iznosi da se izlaže poruzi i p rezren ju državne ustanove i naredbe vlasti i ove letke odneo n a Sušak gdje ih je p redao Horvatu Lovri rad i daljn jeg ra s tu riv an ja dakle ra s tu rao p lakate čijom se sadržinom vrši propaganda i ubeđu ju drugi da treb a prom jen iti politički i socijaln i poredak u državi zločinom i nasiljem i ide n a ta , d a ,se ugrozi javni m ir i dovede u opasnost javni poredak te nešto iznosi u nam jeri da se izlaže poruzi i p rezren ju državne ustanove i uredbe vlasti.

V.) Radičević Kondžić S tjepan, da je prem da je znao da je Horvat Lovro u m jesecu siječn ju 1940 god. u Sušaku prim io veću količinu kom unističkih letaka sa naslovom »HRVATSKI NARODE«, »RADNI NARODE GRADA I SELA« a sa podpisom »SRED IŠNJI ODBOR KOMUNISTIČKE STRANKE HRVATSKE« čijom se sadržinom vrši propaganda kom unizm a u svrhu ra stu ran ja , a u cilju vršen ja kom unističke propagande i da je n jem u čak predao 14. kom ada ovih letaka rad i rasturan ja a to m n a vrijem e n ije izvjestio državne vlasti, dakle prem da je znao da se p rip rem aju zločini iz čl. 1 t. Z.o.z.j.b.i p. u dr.228 a tom na vrijem e n ije izvjestio državne vlasti. —

čime su počinili i to 1.) H orvat Lovro 2.) Šuh V alentin 3.) Šimecki Ivan i Mamić M ilan zloč. iz čl. 1 t. 1 i p restup iz čl. 4. Z.o.z.j.b. i p. u dr. a 5.) Radičević S tjepan zloč. iz čl. 2 /I I Z.o.z.j.b.i p. u drž.22’

Po § 311 k.p.230 tro šak krivičnog postupka im a snositi državna blagajna.

R a z l o z i

O ptužba inkrim iniše optuženim a krivična djela iz čl. 1. tačka 1; čl. 2 / od I I i čl. 4 zakona o zaštiti javne bezbednosti i po redka u državi osnivajući to svoju optužbu n a priznanjim a k o ja su optuženi dali pred predsjedništvom gradske policije u Sušaku.

M eđutim n a glavnom p re tresu — suglasno kao i tijekom istrage, — optuženi se b ran e da oni n isu počinili inkrim inisano im djela, kako im to optužba im putira i kako :su is ta opisana u dispozitivu ove presude — te navode da su oni to svoje priznanje k o d p redsto jn ištva gradske policije u Sušaku dali p od silom b a tin jan ja i zlostavljanja.

Obzirom na to porican je optuženih, kao i obzirom na iskaze svj. Ni'kšić Marice, T roskot M ata i C abor D ragutina, koji iskazi su bili pročitani n a glavnom p re tresu , sud n ije m ogao steći nikakvo uvjeren je da su optuženi zaista počinili inkrim inisani čin djela, na nač in i u vrijeme

228 V. bilj. 135.228 V. b.ilj. 135, 141 i 179.238 V. bilj. 154.

270


kako im to optužba im putira , pak ih se je slijedom toga, obzirom na pomanjkanje dokaza morailo osloboditi po § 280 k.p.231 od optužbe, kako je to u konkretnom slučaju i u rađeno u dispozitivu ove presude.

Što se tiče navodnog p riznan ja optuženih, datog pred predtojni- štvom gradske policije u Sušaku, n a koje se optužba pozivlje, istaći je, da sud to pojedinačno p riznan je n ije im ao prilike da ih pobliže uzme u razm atran je i ocijenu, i to s razloga, je r je tjekom glavnog pretresa, na prijedlog odbrane doneseno riješenje , da se prijava predsto jn ištva gradske policije u Sušaku, kao i zapisnici o p reslušan ju optuženih pred istom policijom ne p ročita ju , budući u konkretnom slučaju policijska vlast prekoračila svoj d jelokrug obzirom da je preduzela form alno saslušanje optuženih, što joj je izričito zakonom zabranjeno po p rop isu § 93 k,p.,232 te uslijed toga ti policijski sp isi ne vrijede za sud.

Izrek o naknadi tro ška krivičnog postupka osniva se n a propisu § 311 k.p.233

Okružni sud u Sušaku odj. V III. dana 21 ru jn a 1940 godine

P redsjednik vijeća:P redsjednik okružnog suda: Dr. Prebeg Petar

Za točnost o tpravka upravitelj odj. sudske pisarne

(potpis nečitak)Sign. AH, Zagreb, DN, K ns 1048/1940, izvornik, strojopis, vlastoručni

potpis, pečat.

16.Sušak, 4. X 1940.DRŽAVNO TUŽIOŠTVO SUŠAK234 Broj: KK 521/40-3.


Pozivom n a § 52 Uredbe o poslovnom red u za državna tužioštva235 podnosim u krivičnom predm etu p ro ti H orvat Lovra i drugova zbog djela iz čl. 1, 2 i 4 z. o. z. j. b. i p. u d.236 jedan p rim jerak opravdanja revizije uz priiklop optužnice i presude od 21. IX-1940 br. Kzp 277/40-73.

231 V. bilj. 151.232 Po drugom odlomku člana 93. Zakonika o sudskom krivičnom postupku,

koji glasi:»Nikada ne može policijska vlast preduzeti formalno saslušanje okrivljenika, svedoka i veštaka, a po pravilu ni druge izviđajne radnje« (Zbornik zakona, uredbi i naredbi, sv. IV, br. 36—39, Zagreb, travanj 1929, str. 539).

233 V. bilj. 154.234 Pečat, latinica i ćirilica.235 V. bilj. 163.236 V. bilj. 135, 141 i 179.

271


Državno tužioštvo u Sušaku, dne 4. listopada 1940.


(na poleđini spisa:)

(pečat:) DRŽAVNO NADODVJETNIŠTVO ZAGREB

Prim ljeno: 11. X 1940 Broj: Kns 1048/1940

1(rukopis:) P rim a se n a znanje

u spis Zgb. 11/X 940

(potpis neč itak)

Sign. AH, DN, K ns 1048/1940, izvornik, strojopis, latinica, vlastoručni potpis, pečat.

17.Sušak, 4. X 1940.

DRŽAVNO TUŽIOŠTVO SUŠAK237 Broj: KK 521/40-3

OKRUŽNOM SUDUS U Š A K

Proti presude od 21. IX-1940, Kzp 277/40-73 u krivičnom predm etu p ro ti H orvat Lovre i drugova zbog djela iz čl. 1. b r. 1 -te čl. 2 i 4 z.o.z.j.bji p. u d.238 opravdavam ikako slijedi na glavnom p re tresu izjavljenu

R E V I Z I J Uzbog povrede form alnoga zakona iz br. 5 i 6 § 336 k,p.23’

Prvostepeni sud odbio je predloge zastupnika optužbe, -da se na glavnom p re tresu p roč ita prijava, te da se p resluša ju kao svjedoci policijski nam ještenici, za ko je okrivljeni tvrde, da su ih zlostavljali.

Predlog za čitanje p rijave odbio je sud s -motivacijom da je policija prekoračila svoj djelokrug preduzevši form alno saslušanje okrivljenih.

237 Pečat, latinica i ćirilica.238 V. bilj. 135, 141 i 179.239 Br. 6 v. u bilj. 167; br. 5 glasi: »ako sud u toku glavnog pretresa nije do

neo rešenje o kakvom predlo-gu žalioca -ili je -protiv njegovog predloga ili prigovora doneo rešenje kojim su -povređena (§ 335.) bitna naređenja zakona ili -načela postupka o optužbi ili odbrani, na koja sud m ora paziti već po suštini po-stupka, premda je optuženik ili branilac tome prigovorio«.

272


M eđutim prvostepeni se sud ne može upušta ti u k ritik u rada policije, ako ne p ro č ita na glavnom p re tresu spis n a osnovu kojega drži da je prekoračila djelokrug. To bi sud mogao učiniti tek kad p roč ita prijavu i zapisnike p reslušan ja okrivljenih. P rem a tom e prvostepeni je sud trebao p roč ita ti ne sam o prijavu nego i zapisnike p reslušanja okrivljenih. Osim toga postupak je pokrenu t na osnovu prijave (kod sreskog su d a počinje dapače p re tre s čitan jem prijave), te su i dokazala provađana p rem a podacim a u prijavi, pa je nedvojbeno, da su d na glavnom p re tresu m o ra p rijavu pročita ti, ako je prijave predloženo. —

Prijedlog, da se na glavnom p re tresu p reslušaju policijski nam ještenici, za koje okrivljeni tvrde, da su ih zlostavljali, odbio je sud bez ikakve m otivacije. —

Sud, ne može nevjerovati svjedocim a, k o ji su ponuđeni na jednu odlučno okolnost, ako ih p rije toga nije preslušao.

Prem a navedenom prvostepeni je su d p ro tiv predloga žalioca donio rješenje kojim su povrijeđena b itn a načela postupka o optužbi na koja sud m o ra paziti već po suštini postupka, pa stoga predleži povreda formalnoga zakona iz b r. 6 § 336 k.p.

P rvostepeni sud n ije uopće uzeo u p re tres priznanje opt. H orvat Lovre pred sudom a osim toga nije obrazložio da li i zašto sm atra, da je is tin ita obrana Okrivljenih, da su n a policiji bili zlostavljeni, te da <su samo zbog zlostav ljan ja priznali čine, pa je stoga prvostepena presuda nejasna i neobrazložena, te predleži povreda form alnoga zakona i iz br. 6 § 336 k.p.

Predlažem , d a se ovaj moj pravni lijek dostavi sa spisom Stolu sedmorice kao kasacionom sudu, koji da prvostepenu p resudu poništi i stvar upu ti prvostepenom sudu na novi p re tres. —

Državno tužioštvo u Sušaku, dne 4. listopada 1940.


Sign. AH, DN, K ns 1048/1940, izvornik, vlastoručni potpis, strojopis, latinica.

273


R I A S S U N T OTre processi giudiziari intentati a Sušak contro membri e fautori

del PCC (Partito comunista croato) nel 1940.Due momenti caratterizzano il movimento operaio e quello progressista

nel 1940 a Sušak, parte orientale dell’odiema Rijeka (Fiume); e precisamente: da una parte gli arresti e i processi contro membri, fautori e simpatizzanti del PCC e dall’altra il risveglio della vita di partito. Nel presente studio si tratta soltanto di un tentativo fatto di inferire un colpo agli elementi progressisti nel territorio di Sušak.

Poco dopo il grande processo di Ogulin, intentato nel 1934 a membri, simpatizzanti e fautori del PCJ (Partito comunista jugoslavo), appartenenti prevalentemente al cosiddetto Littorale Croato, ci fu nel partito un risveglio di attività organizzata. Nonostante alcuni nuovi colpi inferti dal regime al movimento operaio e agli elementi progressisti in genere, e specialmente al nucleo del partito, sembra che l’attività degli attivisti fino al 1939 abbia avuto a Sušak un relativo successo. Tale attività si svolse nell'ambito di nuove correnti formatesi nel PCC e rispettivamentè nel PCJ: non si seguivano più soltanto i noti sentieri illegali usati fino allora, ma si lavorò per fondare un Partito del popolo lavoratore, si svolse attività propagandistica, si fece opera di persuasione tra scolari delle scuole medie e studenti delle scuole superiori, furono pubblicati opuscoli, fondati circoli, tenuti comizi, organizzate dimostrazioni contro l’occupazione della Cecoslovacchia da parte di Hitler, si intervenne perché si accorresse in aiuto del popolo spagnuolo, si svolse un’attività intensa a favore delle organizzazioni sindacali, si organizzarono grandi scioperi (p. es. di operai portuali ed edili) ecc. Ivan Dujmić, che era nativo di Sušak, dove aveva svolto attività nel partito, fu eletto membro dal primo CC (Comitato Centrale) del PCC. Allora il territorio di Sušak veniva frequentato anche da alti dirigenti del partito e dei sindacati, quali Tito, Đ. Špoljarić, M. Orešković, J. Kraš, B. Valjin, A. Žaja ed altri.

Alla fine del 1939 e al principio del 1940 il regime tentò di colpire consevere misure tale attività dei comunisti e degli elementi progressisti. Nell’ambito della politica generale del governo Cvetković—Maček contro il PCJ, il quale veniva sempre più rafforzandosi, anche i rappresentanti del regime nel territorio di Sušak pensavano che fosse giunto il momento di regolare i confi col movimento rivoluzionario. Pare che il 4 ottobre, quando furono privati di libertà V. Kalen e R. Petrović, fosse cominoiata la serie di interventi polizieschi a Sušak e nei suoi dintorni, come pure nell'isola di Krk (Veglia). Gli arresti continuarono al principio del 1940, quando fu imprigionata una sessantina di persone; operai, contadini, intellettuali, artigiani, tra i quali: M. Barišić, D. Diminić, D. Lukarić, S. Milenić, L. Horvat, M. Mamić, M. Fintar, I. šimecki, E. Cindrić, L. Vinketa, V. Vučinić, J. Kovačić, P. Biondić, S. Radičević, T. Mijatov, M. Latifić, R. Supić, D. Šćitar,M. Franović, B. Borčić, B. Karađija, T. Soldatié Z. Glažar ecc. Da Lepoglavafurono trasportati M. Orešković e Đ. Špoljarić.

La polizia sapeva abbastanza bene chi aveva davanti a sè e durante l’istruttoria aveva raccolto ancora qualche dato. Essa cercava di assicurarsi sui legami, a suo parere forti, che esistevano tra gli arrestati, e specialmente su quelli che li legavano ai comunisti di Zagabria; e questo allo scopo di sondare nel vivo il PCC. Peroiò la maggior parte degli arrestati venne sottoposta a gravi torture, delle quali allora scrisse il giornale «Proleter» («Il Proletario») e diede notizia anche uno speciale volantino. Nonostante la lunga istruttoria, gli arrestati mantennero alto il loro morale, tanto che la polizia desistette da ogni tentativo di creare la base per un grande processo del tipo di quello di Ogulin del 1934. Alcuni degli arrestati furono allora cacciati nei loro comuni d’origine, altri furono richiamati militari, altri confinati o liberati. I rimanenti, per essere stati messi in prigioni disumane, si erano ridotti in pessime condizioni di salute, tanto che ricorsero allo sciopero della fame e, appoggiati dall’opinione pubblica, misero la polizia

274


in tale luce, che essa si vide costretta a liberarli. Alcuni di esse furono allora incriminati in base alla Legge sulla difesa della pubblica sicurezza e dell'ordine nello stato e consegnati al Tribunale statale per la difesa dello stato che li consegnò a sua volta al Tribunale distrettuale di Sušak. Gli arrestati furono allora distribuiti in tre gruppi come accusati: di appartenere al PCJ, di aver incitato alla rivolta militare, di aver diffuso idee comuniste, volantini, opuscoli eoe. Il Tribunale distrettuale di Sušak assolse però tutti gli accusati.

L’influsso del Partito fu allora tanto forte, che alcuni tribunali non si lasciarono piegare dalla pressione del regime. Oltre a ciò la situazione generale del paese era tanto grave, che dava a molti coraggio eccezionale, perfino anche a singoli giudici. Così successe che i giudici di Sušak non volendo accogliere gli argomenti del Pubblico Ministero e della polizia che sostenevano la colpevolezza degli accusati, sbrigavano ogni processo in meno di una mattinata. I giudici venivano aiutati nel loro lavoro anche dal contegno degli accusati, e persino dai difensori d’ufficio.

Cosa la polizia ne pensasse di tali giudici (del dr. Đ. Rošić, di V. Orlović e di altri) non lo sappiamo, ma sappiamo che il capo degli agenti della polizia di Sušak in un caso simile a Ogulin (davanti al tribunale si trovavano allora 0. Juranić, Đ. Diminić, V. Vučinić ed altri) dichiarò che il presidente del Tribunale distrettuale di Ogulin avrebbe dovuto essere posto sotto accusa. Nel caso di Sušak il Pubblico Ministero, nel richiedere all’organo competente la revisione del processo, accusò i giudici di Sušak di parzialità e di mancanza di coscienza.

L’assoluzione nel 1940 dei membri e dei fautori del PCC a Sušak ebbe grande eco fra la popolazione e diede un forte impulso a tutto il movimento progressista. D’altra parte, nonostante che dopo la liberazione alcuni membri e fautori del PCC fossero per qualche tempo impediti di cominciare subito la loro attività, i verdetti decisivi del Tribunale di Sušak influirono sulla rigenerazione della vita del partito a Sušak, cosicché essa potè cominciare con intenso slancio già nell’autunno dello stesso anno.

275


Documents

BOSILJKA JANJATOVIĆ I PETAR STRČIĆipd-ssi.hr/wp-content/uploads/2015/06/članak-br-73.pdf · 2015. 6. 10. · Pomorski zbornik. Povodom 20-godišnjice Dana mornarice i pomorstva