GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina VIII Broj 57/58 Prosinac 2009/siječanj 2010. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

IISSTTRRAAŽŽUUJJEEMMOO:: FFOONNDD ZZAA MMAANNJJIINNEE PPAAOO II NNAA DDRRUUGGOOMM IISSPPIITTUU

Tko će kome...

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +382 (0) 32 304 232 Faks: +382 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@t-com.me http://www.hgdcg-kotor.orgŽiro-račun: 510-10418-20Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara PopovićUr e đivački odbor: Tripo Schubert, Marija Mihaliček, Jo škoKatelan, Dario Musić, Željko Filičić Lektor: prof. Marina Bas-tašić Fotografije: Foto Parteli, R. Milić, S. Kordić

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiKako to već biva, iako naš glasnik ima usporenu dinamiku izlaže-

nja, u trenutku njegovog zaključenja stigle su vijesti na koje smo sviveoma ponosni i o kojima ćemo Vas opširnije izvijestiti u narednombroju: Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić dodijelio jevisoko državno odličje Red Stjepana Radića predsjedniku Hrvatskoggrađanskog društva Crne Gore dr. Ivanu Iliću. Dok žurno „zatvara-mo“ ovaj broj da ode u tisak, naša mala delegacija sprema se na putu Zagreb, gdje će dr. Iliću

28. siječnja na Pantovčaku predsjednik Mesić uručiti odličje kojese dodjeljuje „za zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijal-na prava i razvitak hrvatskog naroda.“

Istovremeno, na što smo ništa manje ponosni, na inicijativu Hrvat-skog građanskog društva Crne Gore, Dubrovačko-neretvanske žu-panije, Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Grada Dubrovnikai Hrvatske ratne mornarice, visoko odličje Povelja Republike Hrvat-ske bit će uručeno Bokeljskoj mornarici Kotor.

Red Danice Hrvatske predsjednik Mesić dodijelit će crnogorskomministru kulture i uvaženom redatelju Branislavu Mićunoviću, akoncem 2009, također na naš prijedlog, odličje je dobio predsjednikNacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i svjetski priznati lije-čnik dr Radomir Pavićević.

Podsjetimo, 2008. Mesić je na inicijativu HGDCG i navedenih in-stitucija i udruga dodijelio odličje Red Danice Hrvatske s lentom ilikom Katarine Zrinske uvaženom znanstveniku iz Kotora, admiraluBokeljske mornarice dr Milošu Miloševiću. To mu je, kazao je tada,bila i iznimna čast i veliko zadovoljstvo.

Već odlazeći predsjednik Mesić ima povijesnu ulogu u razvitku do-brih odnosa Republike Hrvatske i Crne Gore, ali i posebno mjesto unašim srcima. Prigodom brojnih, službenih i neslužbenih susreta,uvijek je imao vremena za razgovor s predstavnicima HGDCG, kr-šeći čak vrlo često i stroge protokolarne forme.

Na svemu tome mu najtoplije zahvaljujemo.I dok naša redakcija već priprema naredni broj, želimo Vam da

uživate u brojnim zanimljivim temama koje slijede i koje smo za Vaspripremili u namjeri da sačuvamo još poneki djelić povijesti.

Ukoliko bude i pomalo oporog okusa, ne zamjerite. Traganje zaistinom u svrhu bolje budućnosti uvijek ostavi i pomalo gorčine.

Vaša urednicaTamara Popović

SS PPAANNTTOOVVČČAAKKAA UU VVEELLJJAAČČII OODDLLAAZZII SSTTJJEEPPAANN MMEESSIIĆĆ

Josipović trećihrvatski predsjednikSTR. 10

VVJJEERRNNIICCII DDIILLJJEEMM SSVVIIJJEETTAAPPRROOSSLLAAVVIILLII BBOOŽŽIIĆĆ

Ljubav, vjera, nadaSTR. 14

PPRRIIČČEE IIZZ PPOOVVIIJJEESSTTII DDRREEVVNNOOGG GGRRAADDAA KKOOTTOORRAA

Kameni kioskSTR. 24

RRAAZZGGOOVVOORR SS DDOONN PPAAVVAAOOMM MMEEDDAAČČEEMM

Crkve vape za obnovomSTR. 34

Tripundanskibal u Splendidu

Hrvatsko građansko društ-vo Crne Gore organiziraTripundanski bal 6. veljače2010. u hotelu "Splendid" uBečićima. Zabavljati će VasVIS Amadeus iz Dubrovni-ka, a gosti večeri će biti kla-pa "Maslina" iz Šibenika.

Cijena ulaznice savečerom je 15 eura. Prodajau uredu HGDCG, naZatvorenom bazenu u Škal-jarima, Kotor. Informacijena tel. +382 (0)32 304 232 ili e-mail hgd-kotor@t-com.me

4

Piše: Tamara POPOVIĆ

Predsjednik Hrvatskog nacio-nalnog vijeća dr. MiroslavMarić podnio je neopozi-

vu ostavku na tu funkciju iz“osobnih razloga”. Ovu je odlu-ku HNV usvojilo 22.10. 2009, aza vršioca dužnosti imenovanje prof. Miroslav Franović, vi-soki dužnostnik Hrvatske gra-đanske inicijative.

„Ostavku sam podnio iz osob-

nih razloga, odnosno zbog mo-je prezauzetosti na brojnimdrugim aktivnostima i projekti-ma kojima se bavim“, izjavio jeMarić crnogorskim medijima.

Hrvatski glasnik je u više na-vrata, sada bi se reklo „proro-čanski“, pisao o prezauzetostigospodina Marića, zbog brojnihdužnosti koje istovremenoobavlja i zbog kojih nije imaobaš previše vremena za razgo-vor tijekom dvogodišnjeg man-data.

Prezauzetošću bi se moždamogli opravdati i ne baš impre-sivni rezultati rada HNV (akonetko tvrdi suprotno, rado će-mo uvažiti i prihvatiti za sadaširoj javnosti nepoznate činje-nice). Naime, iako je formiranojoš u prosincu 2007, Vijećeskoro da i ne funkcionira. Jošni traga od ureda, telefona, fa-ksa, e-mail adrese… Od 17 čla-nova HNV, 13 su čelni ljudiHGI, pa se i sastanci održavajuu prostorijama stranke – vjero-

FFOONNDD ZZAA MMAANNJJIINNEE PPAAOO II NNAA DDRRUUGGOOMMIISSPPIITTUU,, MMAARRIIĆĆ II DDAALLJJEE ZZAA „„MMAARRIIĆĆEE““

Tko ćekome..Na račun HNV od osnutka jeuplaćeno 96.400 eura. Nanatječaju 2009. jeraspodijeljeno dodatnih 46.430eura. Od ukupnog iznosa koji sa9.893 eura na natječaju 2008.prelazi 150.000 eura, Hrvatskograđansko društvo dobilo jeukupno – 3.800 eura! Kriterijiraspodjele - nepoznati

5

jatno da se ne mijenja poznatiambijent. To bi možda još bilopohvalno u ovom vremenu re-cesije, da količina novca koja jeračuna Fonda za manjine oti-šla na račun HNV nije bila višenego dostatna za rješavanjeproblema prostora i ostalih ak-tivnosti iz nadležnosti vijeća.

U 2008. na račun HNV Fondje uplatio 58.400 eura. U2009. 38.000 eura. Ukupnoje, dakle, na račun HNV odosnutka uplaćeno 96.400 eu-ra.

Uvidom u zapisnike na sajtuwww.hnvcg.me doznajemo daje u 2008.

„ispred Izvršnog odbora Niko-la Čučić dao prijedlog Odlukeo raspodjeli 33,000 eura, nanačin da se 13,000 eura dodi-jeli aktivnostima koji će omo-gućiti rad radija na hrvatskomjeziku, a 10,000 eura za ostaleaktivnosti Savjeta“. Citiramo,te nismo krivi za lošu matema-tiku.

U 2009. radiju DUX je tako-đer dodijeljena pomoć od 16.

000 eura, ali izvješća o utroše-nim ukupnim sredstvima jošnema. Ni izvješća, niti raciona-lnog objašnjenja zašto Hrvat-sko građansko društvo kaonajbrojnija i najorganiziranijahrvatska udruga od tih sred-stava nije dobila – niti centa.

Primjetan je također nedosta-tak opće strategije rada HNV,te kriterija za raspodjelu. Ja-vnih natječaja, za razliku oddrugih vijeća, nije bilo. Pitanjeje i da li ovakvo stanje odgova-ra i samom Fondu, koje nema

Elektorska skupština Hrvatskog naconalnog vijeća 2007.

6

nikakav nadzor nad utroškomsredstava.

Hrvatsko nacionalno vijeće senije aktivno uključilo u raspra-vu oko Izbornog zakona, za-jamčenih mandata manjina,Izmjene Zakona o manjinskimpravima i slobodama. Ne zalažese u primjeni danih prava kojiproistječu iz postojećeg Zakonao manjinskim pravima: Izbornipredmet u školskom sustavu,nazivi na javnim institucija-ma...

Vijeće se nije uključilo u ra-spravu s javnim servisom oemitiranju posebnih priloga nahrvatskom jeziku ili direktnoguključivanja u program sa svo-jim prilozima. Još nije formira-lo Odbore za budžet i financije,Odbor za odnose s drugim vije-ćima, Odbor za kulturu, pro-svjetu i vjerska pitanja, Odborza programska pitanja, Odborza statut i propise. Dva upraž-njena mjesta još nisu popunje-na sa izborne liste elektorskeSkupštine.

Prijateljskaraspodjela

Vijeće ne obavještavaHGDCG o raspisivanju natje-čaja Fonda za predlaganje pro-jekata. To se dogodilo 2008,ponovilo 2009.

Po Zakonu o manjinskim pra-vima i slobodama, novac kojiVlada iz budžeta izdvaja zaFond, vijeća manjinskih naro-da dijele proporcionalno njiho-vom sudjelovanju u strukturistanovništva Crne Gore. Po tojračunici najveći dio te sumepripada Srpskom savjetu kojipredstavlja 32 postotka stano-vništva Crne Gore ( u raspodje-li to je 64 postotka). Nakon njihnajviše novca dobija Bošnjačkinacionalni savjet koji zastupa7,77 postotka stanovništva, panacionalna vijeća Albanaca,Muslimana, Hrvata i Roma.

Takav način raspodjele novcabit će promijenjen ako buduusvojene izmjene Zakona, koje

je predložio ministar za manji-ne Ferhat Dinoša, po kojimase novac neće dijeliti proporcio-nalno već prema odluci Fonda.Tom prijedlogu su se ranijeusprotivili predsjednici svihnacionalnih vijeća, optužujućiministra kako želi da ih kontro-lira.

Najveći dio novca koji Fonddodjeljuje za manjinske projek-te završava na računima nacio-nalnih vijeća ili pojedinaca iNVO koji su im bliski. To semože zaključiti na osnovuodluka o raspodjeli novca, kojije Fond dodijelio na javnim na-

tječajima prošle i ove godine.Nije ponuđen aplikacijski mo-del za izradu projekata, Upra-vni odbor Fonda nije oformiostručnu komisiju za razmatra-nje prispjelih projekata, već jeto pravo prenijeto na članoveUO.

Nisu se usvojili nikakvi krite-riji za raspodjelu. Odluka poje-dinaca u zajednicama postalaje zakon za sve potencijalnesubjekte, bez prava prigovora ižalbi. Fond ne samo što nemauvid, već ne obvezuje korisnikeni da podnose izvještaje o reali-ziranim projektima, niti je to

Skupština kao osnivač Fonda bi trebalo imati bar neki mehanizam kontrole

7

uvjet za kandidiranje na nared-nom natječaju.

Dogovor pojedinacaIako je dao ostavku na mjesto

predsjednika HNV, MiroslavMarić je zadržao dužnost pred-sjednika Upravnog odboraFonda za manjine.

U izjavi za nezavisni dnevnikVijesti, nakon niza kritika, Ma-rić tvrdi da u proceduri odobra-vanja projekata važnu uloguimaju predstavnici nacionalnihvijeća, pojašnjavajući kako oni

mogu najbolje predstaviti pro-jekte manjinske zajednice. Onističe kako projekte razmatrajumješovite komisije, koje kasni-je svoje prijedloge obrazlažuostalim članovima UO. Marićtvrdi da se to rješenje pokazalokao najbolje.

„Upravo predstavnici manjin-ske zajednice iz svakog savjetamogu najbolje predstaviti pro-jekte i sagledati njihov značaj.Oni u razmjeni mišljenja s dru-gim članovima mogu donijetinajbolje rješenje i dati prijedlogFondu. Ipak, takav prijedlogkomisije se prije donošenja ko-

načne odluke uvijek može revi-dirati na samoj sjednici Fon-da“, tvrdi Marić i dodaje kakonema potrebe za političkim lo-biranjem, pojašnjavajući kakose političari prema kvalitetuprojekata odnose odgovorno.On negira tvrdnje da novac do-bijaju samo ljudi bliski nacio-nalnim vijećima.

„Ne mogu potvrditi pritužbeda se sredstva za projekte dije-le po političkoj podobnosti, većda se raspodjela vrši u demo-kratskoj proceduri, u kojoj sevodi računa o kvalitetu proje-kata i interesima svake ma-njinske zajednice, a što je vi-dljivo iz načina rada Fonda“,tvrdi on.

Podsjetimo, 2008. godine Hr-vatski glasnik je pisao o nepra-vednoj raspodjeli o kojoj sukrajem 2009. brujali svi crno-gorski mediji. Tada nam sespočitavala „neprofesionalnost“i još mnogo ostalih neprimjere-nih kvalifikacija, međutim, či-njenice nitko nije osporio.

Podsjetimo: predsjednik UOFonda za manjine MiroslavMarić, te član tog tijela parla-mentarni zastupnik HGI BožoNikolić, na sjednici održanoj22.12. 2008. predložili su, aUpravni odbor usvojio, dasredstva predviđena za projek-te hrvatske zajednice u 2008.pripadnu:

- Bokeljskoj mornarici – po-družnica u Herceg Novom –4.400 eura

- Glazbeno prosvjetnom dru-štvu Tivat - 2. 493 eura

- Hrvatskoj krovnoj zajedniciDux Croatorum - 3.000 eura

Stanje se ni ove godine nijebitnije izmijenilo. PredsjednikUpravnog odbora Fonda Miro-slav Marić, te član tog tijelaparlamentarna zastupnica Hr-vatske građanske inicijativeLjerka Dragičević, na sjedniciodržanoj 25. 11. 2009. donijelisu odluku o raspodjeli dijelasredstava Fonda za manjine (čiji je ukupan iznos za sve ma-njine bio 900.000. eura) pod-

8

nositeljima projekata na pret-hodno raspisani natječaj. Pre-ma postotnom obrascu, te do-broj volji predsjednika Srpskogsavjeta Momčila Vuksanovićakoji je iz dijela namijenjenog sr-pskoj zajednici dao više od20.000 eura, projektima hr-vatske zajednice u Crnoj Goripripalo je ukupno 46.430, 00eura

HGDCG je na sjednici Uprav-nog odbora 24. 11. zaključiloda treba tražiti od Fonda zamanjine pravo na uvid u doku-mentaciju. Nakon odobrenja,utvrdili smo da je raspodjela iz-gledala ovako:

- NVO Hrvatska krovna zajed-nica Tivat za Formiranje biblio-teke HKZ Dux Croatorum, Ti-vat, 9.000 eura. Nositelj pro-jekta Zvonimir Deković.

Ne možemo ne prokomentira-ti da su ovo prava sredstva zapravu namjenu, da Hrvatskakrovna zajednica ima svoj pro-stor. A pošto nema, možda će iova knjižnica jednostavno zavr-šiti u prostorijama HGI.

- NVO Hrvatska krovna zajed-nica Tivat, Tragom Hrvata Bo-ke i događaja -radio emisija9.000 eura. Nositelj projektaMato Krstović.

- NVO Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo LjudevitGaj, Tivat; Monografija: Hrvat-ska kulturna društva u Boki ti-jekom 18.,19. I prve polovine20.stoljeća 4.000 eura. Zastu-pa Zvonimir Deković.

- NVO Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo LjudevitGaj, Tivat,

Fešta Rogača, 2.000 eura.Zastupa Zvonimir Deković.

- NVO Glazbeno prosvjetnoDruštvo Tivat, Objavljivanje iprezentacija dvije jubilarnemonografije GPD Tivat, 2.000eura. Zastupa Boris Lancero-ti.

- NVO Herceg Stjepan Kosa-ča, Herceg Novi, Simpozi-jum:Značaj H.S.Kosače za raz-voj Herceg Novog, 10.000 eu-ra. Zastupa Igor Perojević.

- NVO Bokeljska Mornarica-Podružnica Herceg Novi, Opre-manje Odreda Bokeljske mor-narice Herceg Novi, 2.000 eu-ra. Zastupa Csaba Magjar.

- NVO Ivan Mažuranić Podgo-rica, Ivan Meštrović i Mauzolejna Lovćenu 3.330 eura. Za-stupa Ilija Bijelić, a odgovoranje Marko Ćulafić.

- Sportski gimnastički klubSoko 1910, Herceg Novi, Obi-lježavanje jubileja 100 godinaod formiranja 3.500. ZastupaIlija Bijelić.

- NVO Hrvatsko građanskodruštvo Crne Gore-PodružnicaBar

Međunarodni znanstveniskup: Život i djelo barskog na-dbiskupa msgr. Šimuna Mili-nović-a 1.800 eura. Nositeljprojekta Vladimir Marvučić.

- Hrvatsko građansko dru-štvo Crne Gore Kotor, ČasopisHrvatski Glasnik

2.000 eura. Nositelj projektaTamara Popović.

Odbijeno je ostalih šest proje-kata HGDCG: Drugi Regionalnisusret urednika glasila ma-njinskih zajednica, Knjiga o sa-naciji i restauraciji kotorskekatedrale Sv. Tripuna, Nestan-kom jezika gasi se i nacija,Podmlađivanje mandolinskogorkestra, Sudjelovanje na Hr-vatskim svjetskim igrama i Bo-keljska priča u Zadru. Simpto-matično je da je nosilac pet odšest odbijenih projekata tajnikHGDCG Tripo Schubert.

Vjerojatno ništa osobno. U međuvremenu, gospodin

Marić je otišao i s dužnostipredsjednika Bokeljske morna-rice u Herceg Novom. Među-tim, ostao je član UpravnogOdbora krovne udruge „DuxCroatorum“, član Predsjedni-štva i Središnjeg odbora Hrvat-ske građanske inicijative ipredsjednik udruge „HercegStjepan Kosača“ - mada uovom natječaju vidimo drugogzastupnika te udruge, Igora Pe-rojevića. Zvonimir Deković iMato Krstović su također viso-

ki dužnostnici stranke HGI, aDeković u ovoj raspodjeli za-stupa dvije NVO! Gospodin IlijaBijelić također zastupa dvijeNVO - Ivan Mažuranić iz Pod-gorice, ali je tamo postavio od-govorno lice, i hercegnovskiNVO SOKO 1910. Za ovaj po-sljednji projekt zanimljivo je daje pisan ćirilicom (na ukupnodva lista papira), što donekle ine čudi uzimajući u obzir odli-čnu suradnju sa srpskim vije-ćem koje je i ove godine znatandio svojih sredstava odvojilo za

projekte hrvatske zajednice.Ove posljednje dvije NVO pot-

puno su nam nove, kao i činje-nica da se slavi 100 godina odosnutka Hercegnovskog Sokolakoje, prema istraživanjimaprof.dr. Stijepa Obada iz Zadra,djeluje do – početka Prvogsvjetskog rata!

Da nije tužno, svakako bi vasnasmijali. Jer, odlukom Fonda,novac su ostali savjeti dijelili iza obnavljanje garderobe kul-turno-umjetničkih društava,obilježavanje Dana učitelja,kupovinu sportskih rekvizitaškolama, razvoj fizičke kulture

9

i poljoprivrede, „Četiri godišnjadoba – Rijeka Cijevna“, „Razvoji omasovljenje šaha kod ženskepopulacije u Crnoj Gori“... Čak12.000 eura dobilo je „Udruže-nje boraca ratova od 1990. zadoprinos očuvanju naciona-lnog identiteta srpskog narodakroz istinu o ratovima 1991-1999“!!! Sapienti sat.

Moralna kategorijaKako komentira ovakvu ra-

spodjelu i da li u navedenim či-

njenicama ima elemenatakonflikta interesa, upitali smoVuka Маrаša, direktora moni-toring programa Mreže za afir-maciju NVO sektora.

“ MANS se do sada nije bavioradom i finansiranjem Fondaza manjine, niti individualno,manjinskih savjeta, jer se našrad dominantno odnosi na bor-bu protiv korupcije na najvišimnivoima vlasti sve tri grane vla-sti, pa iz tog razloga ne bih mo-gao da komentarišem principraspodjele sredstava o kojemgovorite.

Svakako, dio na koji bih se

osvrnuo jeste konflikt interesa,u kontekstu Vaše priče. Naime,crnogorski Zakon o sprječava-nju sukoba interesa predstav-lja jedno jako loše zakonskorješenje, jer se bavi sprječava-njem konflikta interesa isklju-čivo kod lica koja su prepozna-ta kao javni funkcioneri, pa ta-ko ne tangira brojne funkcio-nere političkih partija, i člano-ve tijela i institucija koji for-malno, u skladu sa ovim Zako-nom. nisu prepoznati kao javnifunkcioneri, iako se njihove in-stitucije djelimično, ili čak i upotpunosti finansiraju novcemporeskih obveznika Crne Gore.Dakle, bilo koji konflikt intere-sa koji se generalno dešava, akoji nije počinjen od straneonih lica koja su po Zakonuprepoznata kao javni funkcio-neri, nažalost može biti prepoz-nat isključivo kao moralna ka-tegorija konflikta interesa, bezmogućih prekršajnih sankcijakoje Zakon predviđa za javnefunkcionere.

Ipak, bitno je napomenutida, od svih lica koje ste pome-nuli jedno jeste javni funkcio-ner, a to je gospođa LjerkaDragičević, poslanik HGI uSkupštini Crne Gore. GospođaDragičević nije ispunila svojuzakonsku obavezu da prijavisvoje prihode i imovinu Komi-siji za sprečavanje sukoba in-teresa u 2009. godini, kada jeizabrana na funkciju poslani-ka. Upravo zbog toga, ne po-stoje zvanične informacije ukojim se sve tijelima nalazi po-slanica Dragičević, pa je ne-moguće govoriti o potencijal-nom konfliktu interesa, svedok ne budu postojali zvaničnipodaci, odnosno dok gospođaDragičević ne ispuni svoju za-konsku obavezu i prijavi pri-hode i imovinu”, kazao je Ma-raš za Hrvatski glasnik.

Kriterija očito ipak ima: tre-baš biti predsjednik Upravnogodbora, vijeća ili netko njemublizak. Do drugačijeg odgovoranismo mogli doći. Nažalost.

Ne bašhrvatsko

glasiloVijeće nije našlo vremena za

mnoge strategijski važne stva-ri, ali je itekako posvetilo po-zornost Hrvatskom glasniku, ito u više navrata.

Prema navodima članovaHNV, koje prenosimo sa sajtawww.hnvcg.me naš časopis“na neprimjeran način, poku-šava iskoristiti činjenicu jedi-nog glasila, s nazivom hrvat-ski, u načinu iznošenja brojnihnetočnih činjenica i iskrivlju-jući stvarnost, ostaviti kaoti-čnu sliku o zajednici. Način pi-sanja nije u skladu s novina-rskom profesijom niza jezičnihi pojmovnih grešaka, uvrijedlji-vih tekstova, jer obiluje impro-vizacijama, insinuacijama naštetu kako pojedinaca tako inajvećeg dijela hrvatske zajed-nice u Crnoj Gori. Brojni suzahtijevi da se pokrene inicija-tiva pred crnogorskim zakono-davcem kao i pred hrvatskim,o uskraćenju naziva “hrvat-ski”, jer on to pisanjem u posli-jednjem vremenu nije.

Posebno je istaknuta činjeni-ca da Hrvatski glasnik krajnjenepopularno i neprimjerno pi-še o jedinoj hrvatskoj stranci uCrnoj Gori, Hrvatskoj građan-skoj inicijativi, da ne objavljujei iskrivljava date tekstove iliiste ne objavljuje ili ih objavlju-je nakon dugo vremena kadavijest i nije više vijest, a poštonije vijest nađe se u spored-nom prostoru Glasnika”.

Na sjednici u svibnju dana jesugestija da “ne treba odmahići na blokiranje financiranjaGlasnika”.

Sa strepnjom iščekujemoodluku o potpunoj blokadi...

Projekt sudjelovanja naHrvatskim svjetskim igrama

nije prošao

10

Pantovčak u veljači dobijanovog stanara. Predsjedni-ka Republike Hrvatske

Stjepana Mesića, koji je naPantovčaku proveo punih de-set godina, naslijedit će IvoJosipović, sveučilišni profesori skladatelj.

Državno izborno povjeren-stvo RH objavilo je kako je Jo-sipović osvojio 1,339.385 gla-sova, odnosno 60,26 posto.Milan Bandić osvojio je883.222 glasa, odnosno 39,74posto. Ukupni odziv birača bioje 50,13 posto.

Ivo Josipović obratio se ja-vnosti riječima: „ Jasno samistaknuo da želim biti pred-sjednik svih građana, i onihkoji nisu glasovali za mene. Ni-sam stranački obojen i spre-man sam u cijelosti surađivatis Vladom Jadranke Kosor upunoj mjeri, ali i s oporbom”.

“Čestitam kolegi Josipovićuna pobjedi i želim da bude

predsjednik svih građana bezobzira na boje, vjeru, uvjere-nja. Sada se vraćam svojimobavezama u gradu Zagrebu,na što me obvezuje mandat za-grebačkoga gradonačelnika iveć sutra sam na poslu. No tajkapital glasova od 900 tisućaglasova znat ću opravdati i ne-ću vas iznevjeriti”, bile su prveriječi Milana Bandića po objavirezultata izborne utrke.

“Predsjednička funkcija nije

samo državnička funkcija. Po-krenut ću reforme koje su namvažne, a na prvome je mjestuborba protiv korupcije kojamora prijeći na višu razinu oddosadašnje”, istaknuo je Josi-pović.

“Borba protiv korupcije našje preduvjet za ulazak u EU,ona je važna za hrvatsku bu-dućnost jer sprečava gospo-darski razvitak i gospodarskureformu. Nezaposlenih je sve

SSAA PPAANNTTOOVVČČAAKKAA UU VVEELLJJAAČČII OODDLLAAZZII SSTTJJEEPPAANN MMEESSIIĆĆ

Ivo Josipovićtreći hrvats-

kiPolitički subjekti u Crnoj Goriočekuju nastavak suradnje i dobrihodnosa Crne Gore i RepublikeHrvatske kakve je utemeljiodosadašnji predsjednik StjepanMesić. Josipović je istaknuo da sasusjedima želi njegovati najboljemoguće odnose

11

više i na taj način samo se ge-nerira vanjski dug. Dio reformiodnosi se na poštivanje pravaradnika. Moramo imati jasnu iefikasnu zaštitu radnika, sadase ne poštuje pravna država,reagira se sporo i neefikasno”,upozorio je Josipović i dodaoda se jedna od reformi odnosi ina vanjsku politiku koja je ta-kođer važna za ulazak u EU, teda reforma pravosuđa u prav-noj državi mora uključiti i re-formu administracije.

Josipović je istaknuo da sasusjedima želi njegovati najbo-lje moguće odnose zbog pitanjasigurnosti.

“Maksimalno ću se zalagatiza rješavanje svih sporova dase problematični odnosi riješe.Važni su i tržišni odnosi, eko-nomija s kojom ćemo izlazitina treća tržišta”, rekao je Josi-pović i dodao kako je Hrvatskanapravila velik napredak u po-štivanju ljudskih prava i vjer-skih sloboda, poštivanju na-cionalnih manjina, ali sve to je

još nedovoljno. Odgovarajući na novinarsko

pitanje o podjeli Hrvatske nacrnu i crvenu te o prisezi kojaga čeka 18. veljače, Josipovićje rekao da je ta podjela umje-tno stvorena i da je dio prediz-borne borbe.

“ Podjele, uvjeren sam, nisutako duboke, a naravno da ne

možemo u svemu biti jedin-stveni jer zemlje u kojima sviisto misle nisu demokratske.Što se tiče moje prisege i za-dnje rečenice “Tako mi Bog po-mogao”, nemam s time nika-kav problem i smatram to ka-toličkom tradicijom. Hrvatskaje zemlja vjerskih sloboda, nijesamo katolička, a morate uzeti

Ivo Josipović u izbornoj noći s kolegama iz SDP

Josipović bio uvjerljiviji od Bandića

12

u obzir i to da je velik broj ka-tolika meni dao povjerenje”,objasnio je Josipović.

Nastavak suradnjePolitički subjekti u Crnoj Go-

ri očekuju nastavak suradnje idobrih odnosa Crne Gore i Re-publike Hrvatske kakve je ute-meljio dosadašnji predsjednikStjepan Mesić.

Josipoviću su čestitke stigleod predsjednika Crne Gore Fi-lipa Vujanovića, premijeraMila Đukanovića, predsjedni-ka Skupštine Ranka Krivoka-pića...

Crnogorski predsjednik na-glasio je kako Crna Gora i Hr-vatska imaju širok i otvorenprostor sadržajne suradnje ko-ji je osigurao da se s pravomdoživljavaju kao dobar primjerregiona.

“Novi predsjednik Hrvatsketreba da nastavi sjajnu politikukoja je i do sada vođena u od-nosu na Crnu Goru, a koju jesprovodio aktualni predsjednikStjepan Mesić”, kazao je vele-poslanik Republike Hrvatske uCrnoj Gori Petar Turčinovićza Radio Slobodna Europa.

“To znači nastavak dobrihpolitičkih odnosa, porast eko-nomskih odnosa, a sve u ciljurazvoja stabilnosti regiona iukupan prosperitet. Očekujemda će novi predsjednik omogu-ćiti da i Hrvatska i Crna Gorazajedno kao faktori stabilnostidoprinose razvitku regije i to jeono što će vjerojatno biti jednaod ključnih zadaća novogapredsjednika, obzirom da su idosadašnji odnosi i do sadaocijenjeni izvanrednima. Ali,sada nastaje jedno razdobljezajedničkog djelovanja na sta-bilnost cijele regije i na načinda bi ta sigurnost omogućava-la stabilnost, a ta sigurnostonda omogućavala i dalje boljiekonomski razvoj u regiji”,istaknuo je Turčinović.

I predsjednik oporbene Soci-jalističke narodne partije Sr-đan Milić čestitao je Josipovi-

ću. „Uvjeren sam da će izborkandidata Socijaldemokratskepartije značiti pobjedu europ-ske Hrvatske i inteziviranje po-litičkih kontakata i sagledava-nje mogućnosti tješnje privre-dne saradnje i podsticanje ne-iskorištenih potencijala CrneGore i Hrvatske”, navodi se učestitki Milića.

Novi hrvatski predsjednik ro-đen je u Zagrebu 28. kolovoza1957. Podrijetlo vuče iz Dal-macije, točnije Baške Vode,gdje mu je otac rođen i gdje i

danas ima vikendicu u kojojsvako ljeto provodi dio godiš-njeg odmora. Osnovnu i sre-dnju školu te Pravni fakultetzavršio je u Zagrebu, a pet go-dina nakon završenog fakulte-ta magistrirao je na poslijedi-plomskome studiju kazneno-pravnih znanosti. Devet godi-na kasnije, točnije 1994. godi-ne, doktorirao je s temom “Pra-vo o uhićenju i pritvoru u kaz-nenome procesnom pravu”. NaPravnome fakultetu Sveučili-šta u Zagrebu predavaje kaz-

13

neno procesno pravo, među-narodno kazneno pravo i pre-kršajno pravo. Zastupao je Hr-vatsku pred Međunarodnimsudom pravde u Haagu. Ubraku je s Tatjanom Josipović,koja je sveučilišna profesoricana Pravnom fakultetu. Imaju18-godišnju kćer, Lanu.

Povijesna ulogaMesića

Dosadašnji predsjednik Hr-

vatske Stjepan Mesić je otvorioodnose sa Crnom Gorom i tije-kom dosadašnjih mandata in-zistirao na normalizaciji odno-sa nakon godina ratova naprostoru bivše Jugoslavije. Uožujku 2007. postao je počasnigrađanin Podgorice uz obrazlo-ženje da je prepoznat u CrnojGori kao mirotvorac i čovjekkoji je okrenuo novu stranicuu povijesti ovih prostora. Vele-poslanik Turčinović podsjećana Mesićeve veze sa CrnomGorom:

“Ne treba zaboraviti da jepredsjednik bio među onimakoji je otvarao odnose sa Cr-nom Gorom, da je u Crnoj Go-ri bio još dok nije bio predsjed-nik, da je inzistirao na dobro-susjedskim odnosima prijeosamostaljenja Crne Gore, daje bio taj koji je bio jedan odinicijatora, nositelja i kreatoradobrih odnosa sa Crnom Go-rom, tako da mislim da se tauloga sada može nazvati povi-jesnom ulogom.”

Stjepan Mesić u Kotoru s crnogorskim čelnicima i don Brankom Sbutegom

Polnoćka u Katedrali sv. Tripuna

15

Piše: Tripo SCHUBERT

Božić, dan Isusova rođe-nja, proslavljen je 25.prosinca diljem svijeta.

“ Veliko je pitanje ima li dana-šnji čovjek hrabrosti da buderadostan, ima li hrabrosti pje-vati, ima li poniznosti Bogu sepokloniti. Šta je ili tko jesmetnja našoj radosti? Moglibi se slobodno zapitati: tko ilišto muti radost današnjeg čo-

vjeka? Poznato nam je kolikoje kroz povijest bilo vlastodr-žaca, bogataša, drznika, kojisu se pred slabim čovjekomprikazivali jačima od samogaBoga. Takvi međusobni odno-si sputavaju ljudsku radost.Na osobnom planu puninunaše radosti umanjuje popu-štanje stege vlastitim porivi-ma, strastima i ovisnostima”,kazao je u Božićnoj poslanicikotorski biskup mons. IlijaJanjić.

BBOOŽŽIIĆĆ:: VVJJEERRNNIICCII DDIILLJJEEMM SSVVIIJJEETTAAPPRROOSSLLAAVVIILLII DDAANN IISSUUSSOOVVAA RROOĐĐEENNJJAA

Ljubav vjeranada

Hrvatsko građansko društvoorganiziralo božićne koncerte u Tivtu,Baru i Podgorici. U povodu božićnihblagdana odigrane revijalne nogometneutakmice veterana Hajduka s kolegamaiz Bokelja i Mornara

16

Janjić navodi kako je slavlje-nje Božića prigoda da nas po-vijesna stvarnost Kristova ro-đenja u Betlehemu što višepribliži stvarnosti života.

“Stvarnost je ta koja će nasotvoriti ka srećnijoj budućno-sti i gdje ćemo osobno datislavu Bogu, gdje će nam životpostati slava Bogu. Želimnam, drage sestre i braćo,hrabrost u svim život-nim prilikama, poputsv. Tripuna kla-njati se jedinoBogu. Božić jesvima nama no-va prilika i poti-caj da svako odsebe dadedoprinosp j e s m ia n đ e l a :mir lju-d i m an a

zemlji, mir koji od Boga dola-zi, a od čovjeka se čovjekuprenosi. Čovjek koji osjećamir u duši daje Bogu slavu.Odazovimo se pozivu anđelakoji upućuju pastirima i zaje-dno potražimo dijete u jaslica-ma svog srca, svoje obitelji izajednice. Dok naviještamomir jedni drugima, klanjajmose Božiću zahvalno slaveći gaza sve ono novo i dobro u na-šim životima. Postoji nada,vjera nije izgubila svoju sna-

gu, da ljubav u svemupobjeđuje. Unatoč svemu,moguć je mir koji svimadonosi blagoslov. To jedar ovoga Božića koji že-

lim sa Vama po-dijeliti. Još jed-nom čestit vamBožić i blago-slov mira. Če-stit Božić i

b r a ć iI s t o č n o g

obreda,braći po

K r i -s t u ,t esvim

ljudima dobre volje”, poručioje Janjić.

Božićnu čestitku vjernicimai svećenstvu katoličke vjeroi-spovijesti, nadbiskupu bar-skom i primasu srpskom ZefuGašiju i biskupu kotorskomIliji Janjiću uputio je i pred-sjednik Crne Gore Filip Vuja-nović. U čestitki se kaže daduhovno bogatstvo božićnihdana svojom vječnom simboli-kom solidarnosti, dijaloga isloge bude putokaz tolerancijikulturne, nacionalne i vjerskeskladnosti.

Kardinal Josip Bozanić jena polnoćki u zagrebačkoj ka-tedrali rekao u propovijedi ka-ko Božić nijednog čovjeka neostavlja ravnodušnim, ma ko-liko god površan i rastresen.Dodao je da čar Božića ispu-nja i nadahnjuje svako srce. Upunoj katedrali bili su i hrvat-ska premijerka Jadranka Ko-sor, te potpredsjednik SaboraVladimir Šeks. Bozanić je re-kao kako je božićna radost usvojoj biti radost koja odzva-nja u duši, a odjek je radostikoja se osjeća zbog svakogobraćenog grešnika. Naglasioje da se Isus rodio kako bi nasnaučio da život vrijedi onolikokoliko se daruje, da vrijediako je darovan za Boga i istin-

sko dobro naše sreće, te zaljubav koja nas je stvorila.

Mir uoči Božića nakrat-ko je prekinula vijest

kako je psihički ne-stabilna žena napalaPapu BenediktaXVI. koji je predvo-dio procesiju u ba-zilici sv. Petra. Že-na je pokušala pri-jeći preko pregra-de koja dijeli pro-stor određen zajavnost od središ-njeg broda bazilikekojim su prolaziliPapa i kardinali.Papa je pri tomeizgubio ravnotežuali se ubrzo pridi-

Papa Benedikt XVI

17

gao, kao da se ništa nije dogo-dilo došao do oltara s kojeg jepredvodio misu. U gužvi jepao i francuski kardinal RogerEtchegaray koji je slomio no-gu. Zbog zdravstvenog stanjaPape, polnoćka je prvi putaslužena u 22 sata.

Papa je u tradicionalnoj po-ruci ‘Urbi et orbi’ (Gradu i svi-jetu) poručio da Božić nosinadu čovječanstvu pogođe-nom financijskom krizom,krizom morala i zahvaćenomratovima i sukobima. Pozvaoje na solidarnost s onima kojesu pogodile prirodne katastro-fe i siromaštvo, kako u siro-mašnim, tako i u bogatimzemljama. Pozvao je svijet dase odrekne nasilja i osvete.Osvrnuo se na sva krizna ža-rišta u svijetu, počevši sa Sve-tom zemljom, a posebice jeistaknuo patnje naroda uAfrici i Aziji te tešku situacijuza kršćane u Iraku, prenosiHRT. Bogate zemlje pozvao jeda napuste egoističan menta-

litet i prihvate useljenike. Pri-je blagoslova Papa se obratioljudima na 65 jezika. Na hr-vatskom je izgovorio - SretanBožić, Isusovo rođenje!

Božićni koncerti irevijalne utakmice18.12. u povodu božićnih

blagdana podružnica Hrvat-skog građanskog društva Cr-ne Gore u Baru je organizira-la koncert Zbora sv. Roka iklape „Lumbarda“ sa otokaKorčule. Istog dana održana jerevijalna utakmica veteranaHNK „Hajduk“ iz Splita i FK„Mornar“ iz Bara.

19.12. u Kotoru je odigranarevijalna utakmica veterana„Hajduka“ i „Bokelja“, a Po-družnica HGDCG Tivat podvodstvom neumorne LjerkeSindik je organizirala Božićnikoncert Zbora Sv. Roko i kla-pe „Lumbarda“ s Korčule u cr-kvi Sv. Roko u Donjoj Lastvi.

20.12.2009. PodružnicaHGDCG Podgorica organizira-la je Božićni koncert zbora Sv.Roko i klape „Lumbarda“ izKorčule u Katoličkoj crkvi Sr-ce Isusovo u Podgorici.Da se vodstvo podružnice načelu s predsjednicom drSvjetlanom Zeković, te agilničlanovi društva, doista potru-dilo oko koncerta, pokazao jeiznimno veliki broj onih kojisu željeli nazočiti. Crkva je bi-la prepuna u doista hladnojprosinačkoj noći. Osim člano-va društva, savjetnice velepo-slanika RH Petra TurčinovićaAne Modun, bili su nazočni ibrojni prijatelji društva poputredatelja Blagote Erakovića.

Prije dvije godine Hrvatskograđansko društvo je u sura-dnji sa HMI –Split prvi putaorganiziralo gostovanje vete-rana HNK „Hajduk“ u Kotoru iodigravanje utakmice sa vete-ranima FK „Bokelj“. Ove godi-ne je Branka Bezić Filipović,voditeljica HMI –Split, ponovo

Božićni koncert u Baru

18

dovela veterane Hajduka. Lju-bitelji nogometa i simpatizeriHajduka iz Bara i Kotora uži-vali su u majstorijama legendiiz Plinarske ulice- Ivkovića,Šurjaka, Đonija i njihovihmlađih suigrača, koje je zna-lački vodio Holcer. Zbog lošihvremenskih uvjeta utakmicesu odigrane na zatvorenim te-renima.

Jubilarni koncert u Baru

U prepunoj dvorani Muzičkeškole u Baru 18. prosincaodržan je deseti, jubilarni Bo-žićni koncert. Prenosimo iz-vješće Vladimira Marvučićaza Hrvatski glasnik:

„ Za dobre poznavatelje ikroničare koncerta prethodniiskaz ne bi zavrijedio iznimnupozornost, budući da je broj-na, vjerna te nadasve zado-voljna publika stalni “prati-telj“ ovog glazbenog događaja.No, ove godine društvena zbi-lja se “potrudila“ za stanovitidramski zaplet. Naime, samonoć prije koncerta, ministarzdravlja u Vladi Crne Gore dr.Miodrag Radunović proglasio

je epidemiju virusa AH1N1.Bila je to prava “tempiranabomba“, osobito u ozračju in-formacije kako se javni sku-povi nikako ne preporučuju.Ipak, ljubav prema glazbi jepobijedila strah od gripe. Pre-puna dvorana Muzičke školeu Baru u kojoj se tražilo mje-sto više dokaz je da barskiauditorij od Božićnog koncer-ta očekuje, ali uvijek i dobiva,vrhunski umjetnički ugođaj.

Tako je bilo i ovoga puta, ugodini kada koncert obilježavadesetljeće opstojanja na kul-turnoj mapi grada Bara. Or-ganizatori su, poput prethod-nih godina, bili HGDCG-Po-družnica Bar, “Zupci produc-tion“-Bar i Udruga “Šestani“-Bar. Kako je ovo bila malaobljetnica, bila je i prigoda daorganizatori dodijele zahvalni-ce za pomoć u realiziranju iorganiziranju koncerta. Odustanova, zahvalnice su dobi-li Općina Bar, Kulturni centarBar, Radio Bar, Foto studio“Petović“- Bar i restoran “Ma-rina“- Bar, a od pojedinacavoditeljica Podružnice Hrvat-ske matice iseljenika u SplituBranka Bezić-Filipović, di-rektorica Muzičke škole “Nje-

goš“ u Baru Aleksandra Voj-vodić i direktorica Baletskeškole “Princeza Ksenija“ uBaru Vanja Pantović. Kon-certu su nazočili generalnikonzul Republike Hrvatske uCrnoj Gori Božo Vodopija,tajnik HGDCG Tripo Schubertiz Kotora, te veteraniNK“Hajduk“ iz Splita, predvo-đeni Brankom Bezić-Filipović.Naime, istoga dana, pretho-dno, veterani splitskih “bilih“su u prekrasnom zdanju novesportske dvorane u Baru odi-grali revijalnu utakmicu s ve-teranima barskog “Mornara“.Bila je to prekrasna zgoda dase ponovno uspostavi veza“Hajduka“ sa Barom, gradomu kojem su “bili“ imali brojne,vatrene i vjerne navijače. Or-ganizatori ovog značajnogsportskog događaja bili suOpćina Bar i FK “Mornar“-Bar.

Konačno, riječ-dvije i o sa-mom koncertu. Čim je “procu-rila“ vijest da će gostovatiKorčulani, bilo je odveć jasnoda će to biti iznimno kvalite-tan glazbeni ugođaj. I doista,Mješoviti zbor “Sveti Roko“ iklapa “Lumbarda“ iz istoime-nog mjesta sa ovog čarobnog

Zajednička fotografija nogometnih veterana

19

otoka svojim izuzetnim pjeva-čkim i sviračkim umijećem sunam podarili prekrasni spletbožićnih i dalmatinskih pjesa-ma, “zapljusnuvši“ dvoranuozračjem svetosti betlehem-ske štalice, ali i životnosti dal-matinske konobe. PredvođeniIvom Batistićem, naši dragigosti s Korčule priredili su ne-

zaboravnu večer, o čemu naj-bolje svjedoči dugotrajni gro-moglasni pljesak, uz tri sklad-be izvedene na “bis“, koje suizvođači i oduševljena publikaotpjevali skupa. Na koncu,na sceni su im se spontanopridružili veterani “Hajduka“koji su, uz potporu brojnihnavijača iz publike, otpjevali

jednu od “Hajdukovih“ himni.Nakon koncerta, druženje jeuz pjesmu nastavljeno za ve-čerom u krasnom ambijenturestorana “Marina“. Bila je to,bez pretjerivanja, noć zapamćenje, noć u kojoj sublagdansko ozračje i povjere-nje barske publike nadjačalinelagodu koju izaziva virus“nepristojnog“imena“, ocje-njuje Marvučić.

Drugog dana su veteraneHajduka ugostili FK “Bokelj“,Župe Sv. Mateja iz Dobrote,Sv. Nikola iz Perasta i HGDCGiz Kotora. Nogometna utakmi-ca je odigrana u fiskulturnojsali Gimnazije. Tijekom dru-ženja u prostorijamaFK“Bokelj“, razmijenjeni supokloni. Rukovodstvo Klubaim je uručilo grb Bokelja ukle-san u kamenu sa posvetom, amons. Srećko Majić i don An-te Dragobratović su im po-klonili grb Hajduka uklesan ukamenu. Nakon ručka u re-storanu studentskog doma uDobroti, Dragan Holcer jeuručio tajniku HGDCG pozla-ćenu plaketu povodom 10.obljetnice organiziranja pro-slave Katoličkog Božića.

Božićni koncert u Tivtu

20

IIZZ KKOOTTOORRSSKKEE BBIISSKKUUPPIIJJEE

Pro-Poštovani i dragi štovatelji svetog Tripuna! Bokelji u Boki i svijetu, i svi prijatelji Boke! Evo

nas na pragu proslave 1201. godišnjice svetog Tripuna u njegovom Kotoru. Nakon što smoprošle Jubilarne godine nizom lijepih događaja i veličanstvenim proslavama obilježili 1200

godina dolaska moći sv. Tripuna u naš grad, ove godine, time potaknuti, želimo svijetu poka-zati našu zahvalnost za primljenu ljubav i milost po zagovoru našeg zaštitnika svetog Tripuna.

Zahvaljujući ovom Jubileju šira je javnost imala prigodu dublje upoznati sv. Tripuna i odu-ševiti se za život po njegovom primjeru. On, već u svojoj najranijom mladosti, svjestan svoje kr-šćanske vjere i odanosti prema Kristu, imao je hrabrosti to isto posvjedočiti i mučeničkom kr-vlju za sva vremena zapečatiti. Nije bilo moguće da tako sjajan primjer kršćanske odanostiostane neprimijećen. Naprotiv, sveti Tripun je postao primjer i poticaj cijelom, tada kršćanskomsvijetu. Od njegove mučeničke smrti 250. godine Istok i Zapad njemu se utječe za pomoć uoslobađanju od svih napasti Zloga. Poznato nam je da se u novije vrijeme sv. Tripunu utječuza pomoć u oslobađanju od ovisnosti. Sve što čovjeka sputava, što želi njime vladati, umanju-je njegovu slobodu i odvaja ga od Boga. Tripunova izjava „Po vjeri sam kršćanin i slobodansam“ čuje se u uhu i odzvanja u duši svih njegovih štovatelja. Nije se, u ovih 1200 godina odkad je kult prema sv. Tripunu prisutan u Boki, taj kult umanjivao nego je iz godine u godinubivao sve veći. Vi ste tom širenju kulta sv. Tripuna širom svijeta, dragi Bokelji kao svjetski put-nici i pomorci, osobito doprinijeli. Uvjeren sam, također, da vas je njegova pomoć i zagovor, gdjegod bi se u svijetu našli, uvijek pratila. Bila nam je želja da u njegovoj Jubilarnoj godini svije-tu pokažemo svoju zahvalnost, ali i svoju odanost prema njemu, koji nas je kroz niz stoljećatoliko zadužio. Najveličanstveniji događaj zasigurno bila je centralna proslava, koju je 17. listo-pada prošle godine na trgu ispred katedrale predslavio Franc kardinal Rode, izaslanik SvetogaOca. Njegova riječ ohrabrenja, pouke i poticaja, koju nam je nadahnut primjerom sv. Tripunauputio, poziva nas na trajno opredjeljenje za kršćansku opciju i neprekidno obraćenje u ciljuobnove duha. Mladima kaže „nemojte nikada zanemariti svoj kršćanski svjetonazor, na njegavas s posebnim povijesnim i kulturnim ponosom podsjećaju tornjevi ove starodrevne katedra-le, krovovi, kupole i zvonici vaših župnih crkava, svetišta i kapelica…sve je to izgradila čvrstavjera vaših starijih. Produbljujte svoju vjeru studijem, dnevnom molitvom, redovnom sakra-mentalnom praksom…kako bi ste i sami mogli odgovoriti izazovima svakodnevice. Istovremeno– budite uvijek spremni na odgovor koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama. SvetiTripun, vječiti mladić neka vam u tome bude uzor.“ Sveti nas je Otac, u svom pismu blagoslo-va tom prigodom, između ostaloga podsjetio da je sveti Tripun svetac nepodijeljene Crkve, ča-šćen na Istoku i na Zapadu, zaštitnik svih građana Kotora i svima most između neba i zemlje,te tako i mi, iako stado malo, možemo biti most koji spaja braću u vjeri u jednoga Boga, IsusaKrista.

Stoga, iako ponekad izgleda da su mučenici gubitnici, cjelokupna je proslava našega Jubilejaposvećenog vjekovnom kotorskom zaštitniku posvjedočila suprotno. Popularnost i suvremenostnašeg svetog Tripuna potvrdili ste i vi, koji ste u svim događanjima tijekom Jubilarne godine svo-jim zalaganjem sudjelovali. Bog vas, dragi Bokelji i prijatelji Bokelja, blagoslovio po zagovoru na-šeg zaštitnika sv. Tripuna i po zagovoru sv. Leopolda, bl. Gracije i bl. Ozane, uz pozdrav iz sta-rodrevnog grada Kotora,

Mons. Ilija Janjić, biskup kotorski

21

Piše: Marija NIKOLIĆ

Uperiodu 27. – 30. studeni2009., u Gornjoj Lastvi jeboravila grupa od 11

studenata Filozofskog fakultetaiz Zagreba, Odsjek za etnologi-ju, koji su pod vodstvom profe-sora Gorana Pavela Šanteka iBranka Dakovića vršili teren-sko istraživanje nematerijalnekulturne baštine hrvatskog živ-lja u Boki kotorskoj. Ova istra-živanja su nastavak posla za-početog u svibnju ove godinekada je prvi put grupa stude-nata istoga fakulteta, svoj te-renski rad ostvarila u Boki ko-torskoj. Tadašnje sedmodne-vno istraživanje je pokazalo dajedna terenska radionica nećebiti dovoljna da se zabilježiukupna dragocjena i obimnagrađa.

Tijekom upravo završenestudentske radionice, istraži-vani su običaji kroz godinu –Božić, Uskrs, procesije, krsnoime, procesije.... Studenti surazgovarali sa više od 30 ljudi i

snimili oko 60 sati razgovora.Planirano je da se u proljeće2010. na isti način obavi jošjedno istraživanje koje bi naneki način zaokružilo ovaj vrloopsežan i važan projekat kojiza krajnji cilj ima čuvanje odpotpunog zaborava nemateri-jalne kulturne baštine koja idanas više živi u pamćenju lju-

di nego u realnom životu. Na-kon završetka terenskog rada,slijedi priprema snimljenogmaterijala za objavljivanje uknjizi koja bi trebala biti tiska-na do konca 2010. godine.Ovaj vrijedan projekat zajedni-čki realiziraju Filozofski fakul-tet iz Zagreba i Kulturno zavi-čajno udruženje Napredak

Predsjednica Hrvatske građanske inicijativeMarija Vučinović pozvana je na tradicionalniMolitveni doručak, 4. veljače u Washingtonu.Ona je naglasila da je na taj događaj, kome, uzpredsjednika Sjedinjenih Američkih Država, na-zoče brojne uzvanice iz cijelog svijeta, pozvanana predlog jednog od prošlogodišnjih sudionikate manifestacije iz Crne Gore - funkcionera Nove

srpske demokratije Rata Brajkovića.„Poziv za Molitveni doručak u SAD od velikog

je značaja, kako za mene, tako i stranku kojojpripadam. To je ujedno i priznanje dosadašnjemradu HGI na promoviranju međunacionalnog imeđuvjerskog sklada i tolerancije u Crnoj Gori”,kazala je Vučinović, gostujući u programu Ra-dio Duxa.

AAKKTTIIVVNNOOSSTTII HHRRVVAATTSSKKEE GGRRAAĐĐAANNSSKKEE IINNIICCIIJJAATTIIVVEE

Vučinović u Washing-

AAKKTTIIVVNNOOSSTTII KKZZUU NNAAPPRREEDDAAKK-- GGOORRNNJJAA LLAASSTTVVAA

Istraživanje običa-

22

Piše: Marija MIHALIČEK

Graditeljska baština podru-čja Tivta prepoznatljiva je uprvom redu po vrijednim

ruralnim cjelinama, tradicionalnojseoskoj arhitekturi i primjerimaljetnikovca plemićkih obitelji iz Ko-tora, Prčanja i Dobrote. U ovomdijelu Boke kotorske još odranog srednjeg vijeka građene sui brojne crkve, o čijem postojanju

svjedoče samo arhivski izvori. Da-nas na području Tivta postoji višeod trideset registriranih sakralnihgrađevina , od kojih službeno osam

ima status spomenika kulture.Brojne crkvice i kapele građene uprošlosti visoko na padinama Vr-mca su graditeljsko nasljeđeuglavnom malo istraženo, a često ipotpuno nepoznato.

Crkva posvećena sv. Šimunuje u nizu pojedinačnih građevi-na poznata zbog činjenice da seoko nje nalazi aktivno mjesno

katoličko groblje. Prema arhiv-skim izvorima crkva posvećenaSv. Šimunu u Tivtu je postoja-la u XIV. stoljeću. Patron SvetiŠimun je bio jedan od dvanae-storice Kristovih učenika –apostola. Propovijedao je evan-đelje zajedno sa sv.apostolomJudom Tadejem u Edessi uPerziji. Sveti Šimun je umro

PPOOSSLLIIJJEE TTRRII DDEESSEETTLLJJEEĆĆAA PPRROOPPAADDAANNJJAATTIIVVAATTSSKKEE SSAAKKRRAALLNNEE GGRRAAĐĐEEVVIINNEE

Prema arhivskim izvorima crkva jepostojala u XIV. stoljeću. Patron Sv.Šimun je bio jedan od dvanaestoriceKristovih učenika – apostola

Restauriranacrkva sv. Šimu-

23

mučeničkom smrću, a blagdanmu je 28.listopada.

Postojeća crkva sv. Šimuna jesagrađena, pretpostavlja se, uXVII. stoljeću kao jednobrodnagrađevina s polukružnom apsi-dom. Brod je nadgrađen u XIX.stoljeću, iz tog razloga je oltar-ska apsida neproporcionalnaprema povišenom brodu.

Crkva sv. Šimuna je parohi-jalna crkva sve do 1734. kadaje izgrađena crkva posvećenasv. Antonu u centru starog ti-vatskog naselja.Od tog vreme-na crkva sv. Šimuna je grob-ljanska kapela, na mjesnomgroblju.

Crkva je doživjela velika ošte-ćenja 1979. za vrijeme kata-strofalnog potresa ( popucalizidovi, djelomice se urušio po-luobličasti svod). Poslije potre-sa je za sve crkve na područjuTivatske općine urađen projektstatičke sanacije, ali vrijeme jeodmicalo u iščekivanju da seovaj sakralni objekt uvrsti u li-stu prioriteta za obnovu. Umeđuvremenu se desila još je-dna nepogoda, prije nekolikogodina, aktiviranjem klizišta jeuništeno nekoliko grobova, acrkva dodatno oštećena. Po-sljednjih godina su vršeni op-sežni radovi na sanaciji klizištai popravci grobova, ali je treba-lo da prođe više od tri dese-tljeća da ovo mjesto poslje-dnjeg počivališta Tivćana, do-bije obnovljenu crkvu i posta-ne opet mjesto u kojem se vršislužba Božja.

Kako to obično biva poslijedugog čekanje da ova crkvauđe u plan sanacije sakralnihobjekata, Tivćani su samipreuzeli inicijativu za njenu ob-novu. Zalaganjem župnika Mi-lidraga Janjića pokrenula seakcija prikupljanja priloga, uzfinancijsku potporu Općine Ti-vat i prilozima vjernika, ukop-nika i donatora prikupljena supotrebna sredstva. Uz župnikaJanjića najveći doprinos je daokao inicijator i koordinator Ni-kica Škanata. Postojeći pro-

jekt sanacije iz 80-tih godinaprošlog stoljeća crkve sv. Ši-muna, koja je u međuvremenudobila dodatna oštećenja, tre-balo je doraditi, što je uradioing Savo Odalović iz „Prosto-ra“ iz Herceg Novog. Radovi nasanaciji i obnovi crkve su otpo-čeli u ožujku 2008. a okončaniu srpnju 2009. Sve građevin-ske radove je izvršila ekipa gra-đevinskog preduzimača LjubaKaralića, a radove je vodilaarh. tehničar Marija Škanata.U toku obnove uključen je i Re-gionalni zavod za zaštitu spo-menika kulture iz Kotora, kaonadležna baštinska institucijakoja vodi brigu o kulturnomnasljeđu na području Boke ko-torske.

Radovi na sanaciji i obnovicrkve su izvođeni kroz opse-žne zahvate: statičko ojačava-nje, južni zid - koji se prilikomskidanja oštećene krovne kon-strukcije urušio- ponovo jesazidan, ojačan je zvonik „napreslicu“, urađena je betonskakrovna konstrukcija i krovnipokrivač, sa vanjskih zidnihpovršina otučen je malter i iz-vršeno fugiranje. Unutra-šnjost je malterisana i okreče-na, poslije urađene elektro-in-stalacije. Zbog oštećenja pod-nih ploča, urađen je novi podod đuričkog kamena, a starepodne ploče su upotrijebljeneza popločavanje površineispred ulaza u crkvu. U čita-vom ovom vrijednom hvalepothvatu, može se iskazati ža-ljenje što su najstariji grobovi,koji su bili označeni brojevi-ma, ovom intervencijom pre-kriveni.

Crkvu krasi lijepi, skladni ol-tar od bijelog i crvenog „karar-skog“ mramora, koji potječe izvremena gradnje crkve. Oči-šćen od naslaga prašine i pr-ljavštine, konačno je primio sli-ku patrona Sv.Šimuna, u čijojpozadini je naslikan Tivat izpočetka XX. stoljeća. Autor ječeški akademski slikar Franti-šek Zigler (Cigler), slika je ura-

đena 1906. kao zavjetni dar pr-čanjskog župnika Cezara Đu-rovića, kanonika Stolnog Kap-tola u Kotoru od 1906-1910.god.

Unutrašnjost crkve je prviputa dobila stropno zidnoosvjetljenje te klupe za vjerni-ke koje su se ranije nalazile ucrkvi Sv. Antona.

O stanju ovog vrijednog sa-kralnog objekta prije izvođenjaradova, toka građevinskih ra-dova, uređenja enterijera cr-kve vođena je uredno foto-do-kumentacija. Danas je zahva-ljujući župniku Janjiću, koji jeuradio panoe sa fotografijama iizložio ih na ulazu u crkvu,moguće pratiti sve faze radovagraditeljske obnove i uređenjaenterijera. Svečanost blagoslo-va crkve sv. Šimuna i svetu mi-su u obnovljenoj crkvi uz veli-ki broj vjernika i uzvanikapredvodio je kotorski biskupmsgr. Ilija Janjić.

U ovom periodu godine su trivelika blagdana, o kojima sepo tradiciji okupljaju Tivćanina ovom svetom mjestu. Kalen-darski prvi je blagdan 28. li-stopada, kada se slavi dan pa-trona crkve sv. apostola Šimu-na. Za većinu tivatskih staro-sjedilačkih obitelji taj datumima posebno značenje jer seblagdan patrona crkve slavikao Krsno ime. Šimundan seobilježava u kućama Andrića,Goluba, Krstovića, Vuksanovi-ća, Marića, Škanata, Belana,Staničića, Ercega, Tripovića,Sindika.

O danu Svih svetih i danumrtvih (Dušni dan) 1. i 2.stu-denog, groblje svetog Šimunapohode Tivćani – ovdašnji, ali ioni koji se tih dana vraćajuzavičaju, zbog uspomene namrtve koji su ovdje našli vječnipokoj.

Konačno - poslije više od tridesetljeća, vjernicima je mogu-će prisustvovati svetoj misi,zapaliti svijeću i moliti pred sli-kom sv.Šimuna - u obnovljenoji posvećenoj crkvi.

24

Piše: ing. Heliodor PRELESNIK

Otkada, kako i zašto ka-meni? Na prvo pitanjeodgovor je 1927. godi-

na. Te je godine kotorskaopćina objavila natječaj zagradnju kioska koji će zamije-niti onaj stari drveni „kažot“koji je bio na suprotnoj stranii u kojemu su prodavane dne-vne novine, duhanski proizvo-

di, taksene marke („buli“) i pe-riodika.

Na natječaju je najpovoljnijuponudu dala moja majka kojaje vodila butigu: E. Prelesnik –Laforest na Pjaci Sv. Tripuna.Ponudila je da će kiosk u cje-losti financirati o svom troškupo nacrtu kakav bude dalaopćina, da će općini plaćati imjesečnu najamninu, ali uzuvjet da, osim stvari koje sebudu prodavale u kažotu, mo-

že prodavati foto razglednicesvoje izrade i foto filmove ( Ag-fa, Perutz, Kodak), a sve u tra-janju od deset godina.

Projekt izgradnje je općinapovjerila građevinskom teh-ničaru Simunuttiu s nalogomda bude dugotrajan bez obzi-ra na cijenu. Zato je umjestodrva odabran kvalitetan ka-men, a to je, dakako, koštalomnogo više nego se pri na-tječaju pretpostavljalo.

PPRRIIČČEE IIZZ PPOOVVIIJJEESSTTII DDRREEVVNNOOGG GGRRAADDAA KKOOTTOORRAA

Kameni kioskKameni kiosk danas

25

Možda u Kotoru i Boki imajoš ljudi koji su živjeli u dva-desetim i tridesetim godinamaprošlog stoljeća i sjećaju sešto se tada u kiosku prodava-lo.

Podsjetimo se! Novine su do-lazile iz Sarajeva: Jugoslaven-ski list i Jugoslavenska pošta,iz Zagreba „Jutarnji list“ i„Novosti“, a iz Beograda naćirilici „Politika“. „Politiku“ jeprodavao kao kolporter i mla-di ruski emigrant Aleksandarkoji je s torbom preko ramenakružio oko gradskih vrata iPjace od rive.

Cigarete su se prodavale nakomade, a samo najkvalitetni-je i najskuplje ( „Šumadija“,„Karađorđe“ i dr.) u kutijama.Najlošije i najjeftinije su bilecigarete „Sava“ (6 kom. Za 1

dinar), nešto bolje i najproda-vanije su bile „Zeta“ ( 4 kom.za dinar). Bolje stojeći su ku-povali „Vardar“ (2 kom. za di-nar).

Na dva tabeluna pred kio-skom bile su izložene fotogra-fije objekata Kotora i mjestakotorskog zaljeva (katedrale,crkava, palača, tornja-sat idr.), panorame Kotora sa svečetiri strane svijeta, Dobrote,Mula, Prčanja, Stoliva, La-stve, Tivta, Herceg Novog, ser-pentine za put na Cetinje, pr-vobitni mauzolej vladike Radana vrhu Lovćena, Budve, Sv.Stefana i mnoge druge.

Tako su ovjekovječeni i posvijetu rasprostranjeni i ob-jekti koje je primitivna i zadr-ta ruka unakazila ili potpunouništila (pročelje gradskih

vrata, kip „Bižanta“) smatra-jući da su time prebrisali 400-godišnju mletačku i 100-go-dišnju austrijsku povijest Ko-tora.

Izbor fotografija pred kio-skom bio je vrlo prilagođenturistima, a posebno izletnici-ma koji su iz Dubrovnika au-tomobilima iz Kotora išli doCetinja i za lijepog vremena saserpentina doživljavali čaro-bne vidike kotorskog zaljeva,a na povratku su se samo vr-lo kratko mogli zadržavati uKotoru, tek do katedrale, jersu bili vezani striktnim rokomturističkog programa.

Kameni kiosk je opravdaosvoje ime i želju kotorskeopćine da dugo traje, pa je joši danas moguć u funkciji kaostarac od preko 80 godina.

Kameni kiosk izgrađen 1927.

26

piše: prof. Marina BASTAŠIĆ

Đakovo – grad muzej uOsječko-baranjskojžupaniji, koji se, po-

najprije, ističe po crkvenojarhitekturi, jer se u barok-nim i klasicističkim palača-ma i kurijama nalazi sjediš-te Đakovačke i srijemskebiskupije. Grad se nalazi usrcu Slavonije, na istokuHrvatske. Prema poslje-dnjem popisu stanovništa,Đakovo ima oko 30 000stanovnika. Život na širempodručju grada počinje veću neolitiku, oko 5500 g. pr.Kr., što su potvrdile iskopi-ne iz 1997. godine. Kao ivećina hrvatskih gradova, iĐakovo je kao grad prvi putspomenuto u darovnici Be-le IV. 1244. godine.

Turci su ovdje ostavili svojtrag – u 16. su stoljeću sruše-ne sve katoličke crkve i sagra-đene su džamije. Međutim,krajem 17. st. u grad se vraćabiskup, a i nakon odlaska Tu-raka u Đakovu se gradi novakatedrala i biskupski dvor.Današnja katedrala, bazilikasv. Petra, sagrađena je u ne-ogotičko-romaničkom stilu.Počeo ju je graditi biskup Jo-sip Juraj Strossmayer 1866.godine u svojoj 52. godini ži-vota i u 16. godini biskupskeslužbe. Katedralu obilježava-ju sedam oltara, a pored vr-hunskih slikarskih, kiparskihi reljefnih „ukrasa“ , još jekrase i orgulje sa 73 registra,tri manuala i 5 486 svirala.

Katedrala još nosi naziv iStrossmayerova katedrala, apapa Ivan XXIII. rekao je da jeđakovačka katedrala „najljep-ša crkva između Venecije iCarigrada“.

Središte grada je i samStrossmayerov trg. Ulica zapješake u staroj gradskoj jez-gri naziva se Korzo, koji jesvakodnevno okupljalištesvih generacija. U starom di-jelu grada smješten je MuzejĐakovštine koji čuva značaj-ne arheološke, etnografske,numizmatičke i umjetničkezbirke. Đakovo se smatraStrossmayerovim gradom teje njemu u čast podignuta iskulptura koju je izradio ki-par Marijan Sušac premaskici Rudolfa Valdeca. Spo-men-muzej J. J. Strossmaye-ra otvoren je 1991. godine, aiza katedrale nalazi se i veliki

park – Strossmayerov peri-voj, gdje se svake godine odr-žavaju Đakovački vezovi.

Đakovački su vezovi osno-vani 1967. godine. Već tradi-cionalno, ova manifestacijaokuplja na tisuće ljudi obuče-nih u narodne nošnje iz svihkrajeva Hrvatske, Europe ali iostalih dijelova svijeta. Uz nji-hove pjesme, narodne plesovei običaje, Đakovo je tih tjedandana, koliko sama manifesta-cija traje, doista pretijesno zaposjetitelje, ali se uvijek izno-va potrude ostaviti što dubljitrag stoljetne tradicije nošenevezovima naših starih.

Na kraju, mala rukometnaposlastica – iz Đakova dolazii naš najbolji rukometaš, aliovoga trenutka i najskupljirukometaš svijeta – DomagojDuvnjak.

UUPPOOZZNNAAJJMMOO HHRRVVAATTSSKKEE GGRRAADDOOVVEE:: OOSSJJEEČČKKOO--BBAARRAANNJJSSKKAA ŽŽUUPPAANNIIJJAA

Đakovo

27

Priredila: prof. Marina BASTAŠIĆ

Jezični savjetnik: Što je to pismeno?

Od staroslavenskih riječipismę (slovo) i slovo (riječ)danas ima mnogo različitihriječi: pismo, pismen, pis-menost, opismeniti, nepis-men, nepismenost, slovo,doslovan, sloviti, blagoslovitiitd. Od riječi slovo u našemdanašnjem značenju, izvede-na je riječ slovnica koja seodnosi na gramatiku. Poredslovnice, imali smo još neko-liko naziva za gramatiku: jez-ičnica, ričoslovnica. Tako je iod korijena pismen nastalaimenica pismèno. Ona značipismo, pismenu potvrdu.Međutim, za tu riječ udanašnjem se hrvatskomjeziku koriste riječi podnesakili dopis.

Hrvatsko kršćanskonazivlje: Koga

štujemo, a kogapoštujemo?

Postoje dva nesvršenaglagola, štovati i poštovati, is-toga značenja, ali ipak različi-ti, i to s obzirom na objekt.Glagol štovati upotrebljava seu vjerskom smislu – štovatiBoga, Majku Božju, svece, aobjekt glagola poštovati jeuglavnom čovjek. Međutim,kako se u

Kristu sjedinjuje i Bog ičovjek, ta se razlika neutral-izira, pa Krista možemo što-vati i poštovati. Svaki glagolima i svoju glagolskuimenicu – štovanje i pošto-vanje. U novije se vrijeme nakraju pisma upotrebljavaizraz sa štovanjem. Sobzirom na prethodno nave-deno, bilo bi bolje za čovjeka

koristiti glagol poštovati. Sdruge strane, valja pripaziti ina prijedloge: sa štovanjem,ali s poštovanjem.

Jeste li znali?Josip Juraj Strossmayer

utemeljitelj je obnovljenogHrvatskog sveučilišta 1874.

Utemeljio je JAZU 1866.,danas HAZU (Hrvatska

akademija znanosti i umjet-nosti).

Pomogao je pri osnivanjutiskare na Cetinju te je nje-govim posredovanjem došlodo konkordata izmeđuVatikana i Crne Gore 1866.godine. Tiskao je prvu zbirkumakedonskih narodnih pje-sama braće Miladinova, anjegovo ime nosi i jedan trg uPragu.

UUČČIIMMOO HHRRVVAATTSSKKII

Josip Juraj Strossmayer

28

Piše: Tamara POPOVIĆ

Radovan Ivšić 1921.-2009.U Parizu, u svom stanu muzeju u Rue de

Mazagran, na sam Božić, u 88. godini umro jeRadovan Ivšić. Taj veliki hrvatski književnik,rođen u Zagrebu 1921., od svih je bio najman-je sklon sporazumima s društvom. Odgojen uobitelji lingvista i istinoljubivog rektora zagre-bačkog Sveučilišta Stjepana Ivšića, on je većusred svjetskog klanja sklopio pakt sa slo-bodom. Čitav život služio je vjerno i samozata-jno muzi koja se u njegovom slučaju zvala Slo-boda. Bio je odani sljedbenik nadrealizma pazato nije odolio pariškom nadrealističkom epi-centru.

Prenosimo članak prof. Slobodana ProsperovaNovaka u povodu smrti Radovana Ivšića:

“Već pedesetih godina našao se u kruguBretonovih sljedbenika. Tu je doživio sudbinskisusret i ljubav svoga života s mladom Annie leBrun, važnom francuskom književnicom kojamu je, uz slobodu, bila druga muza i književnasuputnica. Zanimljivo je da je u Parizu biosupotpisnik posljednjeg službenog dokumentaBretonovih nadrealista kad je 1969. odlučenoda se suspendiraju sve njihove kolektivne ak-tivnosti. Za Radovana Ivšića nadrealizam je biodogmom utoliko što se mogao uspješno suprot-staviti svim dogmama, a najviše onima pod ko-jima je živio svoju mladost, dogmi fašizma idogmi komunizma. S obje je imao znatnihnevolja. Ivšiću je 1942. osobnom intervencijompoglavnika NDH zabranjena i zaplijenjena čita-va naklada prvijenca, poeme “Narcis”.

Mladi književnik samo godinu dana kasnije

SSJJEEĆĆAANNJJEE

Nikada sene odreci

Ivšić i dr Milošević

29

napisao je i svoje životno djelo, poetsku i dram-sku bajku o nasilju poludjelog vladara Gordo-gana. Ivšićeva najvažnija lirska knjiga podnaslovom “Crno” objavljena je 1974. u vrijemekad se pisca nakon zaborava tek otkrivalo u do-movini. Prvi ga je u hrvatski Parnas uvrstioakademik Zvonimir Mrkonjić. To naknadno ob-javljivanje uznemirilo je do tada prilično rigidnunomenklaturu hrvatskih lirskih antologija.Svakom lirskom stranicom i dramskom rep-likom propitkivao je Ivšić samu ideju tradi-cionalnog književnog predočavanja.

Odbijao je da se u književnom tekstu bilo štoilustrira pa je radikalno odbacio podčinjenostvlastitog teksta stvarnosti. Uz drame i poezijubitan su dio Ivšićevog književnog opusapolemike, ali i razgovori što ih je vodio s raznimsugovornicima, a u kojima je doticao i pitanjavlastite biografije te iznosio vrlo oštre stavove osuvremenicima. Kad u 70-im i 80-im govori ostanju društvene svijesti u ratnoj i poratnojHrvatskoj, čini to sa sviješću totalnog svjedoka,onoga koji je prihvatio govoriti iz varljive pozici-je povijesnog fosila, a ustvari iz vizure čovjekakoji je bolje od suvremenika svjedočio da jekonfrontacija jedina ispravna književna idruštvena strategija.

Ivšić je svojim životom pokazao da je kn-jiževnost prostor visokog rizika i da ni u kojemslučaju nije domena policijski ili partijski za-jamčene sigurnosti.

Dok kritizira politikantstvo i lažni nadreal-izam Krležinog prijatelja Marka Ristića, najživljije glas hrvatske moderne kritičnosti i antiko-munizma, a dok za Krležu u svojim poznim go-dinama govori da je najveća tragedija koja namse mogla u književnosti dogoditi, nije samo pro-vokativan nego duboko istinit svjedok vremenakoje zbog njegovih svjedočenja i konfrontacijanije otišlo u nepovrat, kako mu se zove naj-važnija prozna knjiga. Bio je nasljednik bosono-gog Matoša i buntovnog Kamova pa je logičnošto je s nepogrešivošću seizmičkog uređajaodbijao sve ideološke poruke. Nije slučajno štose važan časopis najmlađih pisaca, kad jepokrenut ranih osamdesetih godina, a koji sezalagao za raskidanje posljednjih karika soci-jalističkog totalitarizma, nazvao Gordogan pojunaku Ivšićeve najpoznatije i najopasnijedrame.

U mitskom francuskom Galimardu objavili suIvšićeva djela u tri izvrsno opremljene knjige paje u ovom trenutku od svih hrvatskih pisacadruge polovice 20. stoljeća najbolje opremljen

za budućnost.Ivšićev “Kralj Gordogan” u svoje vrijeme nije

mogao biti izveden ni na jednoj hrvatskoj pozor-nici. Družina mladih u kojoj je tada djelovao ni-je s tim tekstom mogla riskirati političke pro-gone. “Kralj Gordogan” u istoj teksturi najavlju-je i poratni antiteatar, i teatar apsurda i okrut-nosti. Poetska drama o tiraninu imala je 1943.prestvaran društveni okvir, priča o kralju kojiubija sve svoje podanike lako se prepoznavala ustvarnosti. Aktualnost drame i vječnostnjezinih poruka ponovila se na hrvatskojpraizvedbi 1979., dvije godine prije Titove smr-ti. U posljednjoj sceni kralj ostaje sam na po-zornici. Tad kad je već ubio sve podanike papočinje kidati “glave” i stablima nitko ne možene prepoznati koncentrat balkanskih satrapa.Osudu tiranija Ivšić je u ruhu bajke ostvariočarobnim jezikom stvarajući jednu od najl-jepših scenskih priča o posljednjem čovjeku”.

Na poziv prof. Novaka, izaslanstvo Hrvatskoggrađansskog društva Crne Gore: predsjednikdr. Ivan Ilić, dr. Miloš Milošević, tajnik HGDCGTripo Schubert, povjerenik HGDCG zaHrvatsku Krunoslav Težak, počasni član izDubrovnika Željko Filičić i urednica Hrvatskogglasnika Tamara Popović, sudjelovali su od 2.do 7. rujna 2008. Međunarodnoj konferenciji„Marin Držić i naše doba“.

„Europa Držićeva vremena“ bio je naziv prveplenarne sjednice. Pjesnik Radovan Ivšić pred-stavio je svoj najnoviji književni uradak „MarinDržić ili bujica života“, koji je govorila KsenijaProhaska.

Nakon sjednice imali smo tu čast osobno gaupoznati, nerazdvojnog od njegove Anni leBrunn. Dogovarali smo posjet Kotoru, intervju,do čega, na žalost, nije došlo zbog tempa života,obostranih obveza, njegovog zdravstvenog stan-ja, poodmaklih godina ...

Sjećam se kada se kolega Željko usred izla-ganja popeo na pozornicu, svi smo tada za-čuđeno gledali i pitali se što li šapuće admiraluMiloševiću i Ivšiću... Malo zatim su se njih tro-je spustili u parter te kroz publiku izašli vani nasuncem obasjanu terasu Gradske kavane. Stalisu pred tek podignuti spomenik Dum Marinu.Tada su nastale fotografije za pamćenje - dvaNestora, dva barda, koji su svaki na svoj načinobilježili drugu polovicu 20 st. Literatura ih jespajala, a tek su se u poznim godinama upoz-nali. Razgovarali su kao da se poznaju oduvi-jek.

Pamtim i njegovu duhovitost, druženje na

30

domjenku u Dominikanskom samostanu i narenesansnim omirinama na predjelu Karmen -Pustjerna, razgovore o renesansoj kužini DumMarina. I s ponosom čuvam njegovu knjigu, smalom, dragocjenom posvetom...

Dr. Franjo Tuđman14.5.1922. - 10.12.1999.

Hrvatski povjesničar i političar, prvi predsjed-

nik HDZ-a i prvi predsjednik RepublikeHrvatske. Rođen je u Velikom Trgovišću 14.svibnja 1922.

Franjo Tuđman se cijelog svog života suprot-stavljao nepravdi koja je pogađala njega ihrvatski narod i to za vrijeme njegova djetinst-va, u doba mladenaštva i za vrijeme njegoveodraslosti a što je imalo korijena u političkim ipovijesnim procesima, u i oko Hrvatske prije itijekom njegova života. Radi svojih ideala slo-bode i prava čovjeka i naroda, a uvjeren da jepravo na samoodređenje također rješenje na-cionalnih pitanja manjih naroda i da će donijetiploda također i za Hrvate, u partizanskom sepokretu borio protiv fašizma i za oblikovanjeHrvatske u jugoslavenskoj federaciji. Podcjenji-

vanje i optuživanje hrvatskog naroda u toj fed-eraciji prepoznao je kao izvor negiranja dosto-janstva ljudi i prava na samoodređenje Hrvata.Javno iznošenje svojih misli dovelo ga je do gu-bitka milosti političkog vrha, a također i uzatvor. Postaje disident, politički zatvorenik,govornik istine, strah za postojeće ideološkemoćnike. Na kraju komunizma u Europi,shvaćen od Hrvata u Hrvatskoj i u inozemstvu,stao je, zahvaljujući vlastitoj odlučnosti i pole-tu, kao i mnogih drugih, u prvi red jednogpokreta i povijesnih procesa u Hrvatskoj u ko-jima su postvaljeni temelji za oslobođenje, slo-bodu i budućost Hrvatske. Kao čovjek bio jeiskreni tragalac i borac za istinu i slobodu, kaopolitičar osnivač i prvi predsjednik RepublikeHrvatske. Za vrijeme rata protiv srpske oku-pacije jedne trećine Hrvatske, njegova je zaslu-ga konačna pobjeda i ujedinjenje cjeloviteHrvatske. U razdoblju nakon rata ostavio jeneriješene probleme koji su tražili višesnalažljivosti, političke obazrivosti i vještine.Postao je ocem domovine i u hrvatskoj povijestitako će ga zvati.

Vlado Gotovac18. 9.1930- 7. 12. 2000.

Vlado Gotovac rođen je 18. rujna 1930. go-dine u Imotskome. Klasičnu gimnaziju i studijfilozofije završio je u Zagrebu. Bio je urednik naRadiju i Televiziji, uređivao je časopis “Razlog”(1967.-1969.) i list “Hrvatski tjednik” (1971.).Kao politički kažnjenik bio je u zatvoru od1972. do 1976. i od 1982. do 1984. godine. Bioje predsjednik Matice hrvatske od 1991. do1996. Godine 1989. bio je jedan od osnivačaHSLS-a, kojemu je jedno vrijeme bio na čelu, autemeljio je i Liberalnu stranku. Objavio jedvadesetak pjesničkih, esejističko-kritičkih ipublicističkih knjiga.

Umro je 7. prosinca 2000. u Rimu, a pokopan12. prosinca i sada počiva u aleji velikana nagroblju Mirogoj u Zagrebu uz Antuna GustavaMatoša, Šenou i Miroslava Krležu.

Gotovčev liberalizam ostat će zauvijek up-amćen ne kao teoretski razrađen svjetonazornego kao osobni stil, kao izražavanje slobode upodručju, u politici, gdje je ona uvijek na kušn-ji. Obuzet hrvatstvom, nikada mu nije na-cionalistički robovao, obuzet pojedincem, nika-da mu nije nijekao nacionalnu raskoš. Takav,uvijek se mogao nekome zamjeriti, no, uz dr.

SSJJEEĆĆAANNJJEE

31

Franju Tuđmana, Vlado Gotovac je, uvelike kaonjegov kontrapunkt, najsnažnije obilježioposljednjih deset godina hrvatske politike. Alilistanje po njegovoj biografiji u kontekstunovovjeke hrvatske povijesti smješta ga u rednacionalnih i kulturnih veličina što su obilježilihrvatsku povijest od Starčevića do Krleže inaših dana. Veliki slobodar, veliki liberal koji jeumro nacionalnom smrću!

Vice Vukov 3. 8. 1936. - 24.9. 2008.

Vice Vukov rođen je 3. kolovoza 1936. uŠibeniku. Na Filozofskom fakultetu Sveučilištau Zagrebu diplomirao je filozofiju i talijanskijezik. U Parizu je diplomirao na Institutu za vi-soke međunarodne studije (Institut des HautesEtudes Internationales) u okviru Sveučilištaprava, ekonomije i društvenih znanosti. Blis-tavu pjevačku karijeru počeo je na Opatijskomfestivalu prvonagrađenom skladbom MiroslavaBiroa i Drage Britvića Mirno teku rijeke (1959).Tada počinje desetljeće njegova suverenogvladanja u glazbi: šezdesetih je najtrofejniji pje-vač u tadašnjoj Jugoslaviji.

1972. godine njegove se pjesme, kao istaknu-tom sudioniku Hrvatskog proljeća, skidaju sradija i televizije, a punih će mu 18 godina bitizabranjeno i javno djelovanje u domovini. Od

1972. do 1976. boravi u Parizu. Godine 1989.vraća se u javnost

Od 1996. stalni je kolumnist, politički komen-tator nekoliko novina. Kao rezultat toga, zagre-bački Nakladni zavod Matice hrvatske objavioje knjige političkih eseja Pogled iza ogledala(1999) i Tvoja zemlja, uspomene na 1971.(2002). Vice Vukov imenovan je 15. siječnja2001. veleposlanikom Republike Hrvatske uŠvicarskoj.

Na parlamentarnim izborima izabran je za za-stupnika u petome sazivu Hrvatskog sabora(2003). Pri izlasku sa sjednice 17.11.2005.spotiče se na stubištu Sabora i nezgodno pada,teško povređuje glavu. Sa suprugom DianomBulat (1938), s kojom je u braku od 1961. imasina Emila (1962) i kćer Ivanu (1978). ViceVukov bio je član Hrvatske Glazbene Unije iHrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava.Dobitnik je mnogih priznanja - Zlatnoga vijen-ca tjednika Studio kao najpopularnije lice TVekrana u Jugoslaviji (1968, 1970, 1971) temnogobrojnih prvih nagrada na festivalima:Split (1965, 1966, 1967, 1968, 1970), Krapina(1967, 1968, 1969, 1970), Putujući festivalPjesma leta (1968), Zagreb (1961, 1969, 1970),Zlatne žice Slavonije (1969, 1970). Nagrade zaživotno djelo (Split ´95, Zagrebfest 1995). Nasplitskom festivalu 2006. dodijeljena mu jenagrada za izvanredan doprinos hrvatskojglazbenoj kulturi. Nositelj je državnog odličjaRed Danice hrvatske s likom Marka Marulića(1995) te Porina za životno djelo (2000).

Piše: Antun TOMIĆ

Na petom kilometru odKotora u Dobroti na-lazila se stara crkva

Sv. Eustahija ispred novecrkve na samoj obali mora.Ne zna se kada je građena.Prvi puta se spominje uXIV. stoljeću i to indirek-tno. U knjizi Antuna Majera“Kotorski spomenici” I. Dio,JAZU-Zagreb 1951, done-sen je dokument od 22. 1.1332. prve knjige kotorskihnotara koji u prijevodu salatinskog glasi: “MARINGOLIJE izjavljuje da mu jeRASTIŠA pok. GRUPŠE izSv. Stasa (Eustahija) pod-mirio sve što je dužan“, a uII. dijelu crkva se spominje1335. godine.

Iz vizitacije crkve kotorskogbiskupa Marina Drago6.VI.1689. doznajemo da jecrkva bila srušena u zemljo-tresu 1667. i da je odmah ob-novljena. Imala je oblik jed-nobrodnog hrama s malimkapelama, tri oltara i četvrta-stu apsidu. Glavni oltar je bioposvećen Sv. Križu i na nje-mu se nalazilo veliko drvenoraspelo kojega je prema tra-diciji kavalir Josip Ivanovićna svojim ramenima iz po-božnosti prenio iz stare u no-vu crkvu 1773. i postavio nasvoj oltar (prvi desno od gla-vnoga) kojega je kupio po že-lji svoga oca konta Luke, kojije testamentom ostavio 1000dukata za nabavu oltara isrebrnog kandila za oltar.Ovo raspelo veličine 204 x

187 cm je djelo splitskog ka-nonika, drvorezbara JurjaPetrovića iz XV. st. Pripadaloje crkvi Sv. Križa na LjutojRijeci koja je bila napuštenazbog turskih napada i zem-ljotresa 1667, pa je raspelobilo preneseno u staru crkvuSv. Eustahija.

Drugi oltar je bio posvećenGospi od Rozarija. U Dobrotije bio raširen kult Gospe odRozarija, pa je u svezi s timbila osnovana BratovštinaGospe od Rozarija 1707. ukoju su bile učlanjene svedobrotske obitelji. Sačuvanaje i knjiga Bratovštine u kojojsu po godinama, počev od1708. upisani dobrovoljniprilozi u zlatnim predmetimai zlatnom novcu sve do 1852.

Treći oltar je bio posvećen“Silasku Duha Svetoga”. Uknjizi Bratovštine je evidenti-ran ugovor sklopljen sa slika-rom fresaka Dimitrijem Da-skalom iz Risna koji je crkvunaslikao 1716.

Ova crkva je postojala svedo formiranja Katastra 1839.pod česticom br. 167, dok jeu novim katastarskim mapa-ma 1886. nema, što znači daje kao dotrajala porušena. Natom mjestu se dizao doneda-vno veliki kameni križ sa po-

stoljem visok 3,16 m, koji jeobilježavao položaj crkve. Ucrkvi i oko crkve postojalo jegroblje dobrotskih obiteljikoje su joj gravitirale.

U početku je cijela Dobrotasačinjavala jednu župu sasjedištem u glavnoj crkvi Sv.Mateja. Veliko povećanje pu-čanstva u sjevernom dijeluDobrote došlo je kao posljedi-ca naglog razvitka pomorskeprivrede Dobrote u prvoj po-lovici XVIII. st, pa je ova cr-kva postala mala da primisve vjernike koji su joj gravi-tirali. Predstavnici Dobrotskeopćine sa načelnikom kap.Matom Božovim Andrićemzbog toga su tražili 27. IX.1732. molbom od kotorskogbiskupa Castelli da se odobriformiranje nove župe Sv. Sta-sije, koja je 1753. i osnovana,a za župnika postavljen IvanAntun Nenadić-Peraštanin.

Tako je Dobrota bila podije-ljena u dvije župe, jednu kojase prostirala od Kotora doKamenarovića sa sjedištem ucrkvi Sv. Mateja i druga odKamenarovića do kraja Ljutesa sjedištem u crkvi Sv. Eu-stahije.

Najjača ekonomska brat-stva: Radimir, Tripkovići,Ivanovići, Dabinovići, Kosovi-

KKAAKKOO JJEE UU VVIIŠŠEE NNAAVVRRAATTAA KKRROOZZPPOOVVIIJJEESSTT OOBBNNAAVVLLJJAANNAA CCRRKKVVAA UU DDOOBBRROOTTII

Na čast Sv. Stasi-O crkvi Sv. Eustahija, u narodupoznatoj kao Sv. Stasija, do sada sedosta pisalo, ali kada se pruži prilikada se otkriju neki novi podatcismatramo da ih treba objaviti kaoprilog eventualnoj monografiji

32

ći, Marovići i Vulovići našlisu se u novoosnovanoj župiSv. Stasije, dok su Kamena-rovići ostali u granicama žu-pe Sv. Mateja.

Nenadić je odmah pokrenuoinicijativu za građenje novevelike crkve Sv. Eustahija. Umolbi od 12.VI.1762. koju jeuputio u ime svojih župljanaDobrotskoj općini tražeći odove da odobri gradnju novecrkve, stoji između ostaloga:

“Svjedočim ja niže podpisa-ni župnik Sv. Stasije u Do-broti da u mojoj župi sadaima više od 500 duša koje supovjerene mojoj duhovnojskrbi; također da je ova žup-na crkva Sv. Stasije, uklju-čujući debljinu zidova, duga24 lakta, široka 9 lakata,previše mala i uska u odno-su na broj vjernika kojih jesve više.

U ovoj crkvi je kotorski bi-skup Castelli prigodom za-dnje vizitacije zabranio obav-ljanje obreda na dva oltaradok se za njih ne nabave do-ličnije pale, jer su postojećedotrajale. Ovo još nije uči-njeno jer vjernici žele ovaj tro-šak uložiti u gradnju nove cr-kve u koju će se ugraditi dvi-je kapele za ova dva oltara (ri-ječ je o oltaru Gospe od Roza-

rija i Silasku Duha Svetoga).Oni su spremni sagraditi no-vu crkvu u suglasnosti s Va-šim poštovanim odobrenjem”.

Nenadić je u svojoj molbi iz-nio podatke o dužini i širinicrkve u venecijanskim lakto-vima. Dužina je (1 ven. lakat= 0,6853 m) iznosila 16.5, aširina 6 m.

Dobrotska općina je molbuproslijedila na nadležnostvanrednom providuru PetruAngelu Magmi u Herceg-No-vom 20.VI.1762, i sa svojestrane ponovila Nenadićevenavode. Završni dio tekstaglasi: “Mi smo takođerspremni za novogradnju kaoi za nabavu materijala, pa sezato obraćamo Vašoj preuz-višenosti mi - Marko Dabi-nović, načelnik Općine, FilipStijepov Tripković, crkovinaržupne crkve, kap. Ivan Iva-nović-Moro, Josip Tripković,Nikola Ilić, Matija Petrović iMato Radoničić, vijećniciOpćine - najponiznijom mol-bom da udovoljite pobožnimželjama i nastojanjima žu-pljana.

Poslije odobrenja vanrednogprovidura Magna od 14.VIII.1762. i po njegovom naređe-nju, izašao je na teren javnivještak zastavnik Giorgio Ca-

taneo i poslije obavljenog po-sla dostavio 30. IX. 1762. sli-jedeći izvještaj na talijan-skom jeziku koji je prikazanu donjem desnom uglu nacr-ta i u prijevodu glasi:

“ Prema naređenju preuzvi-šenog vanrednog providurapodpisani zastavnik javni vje-štak pregledao sam u Dobrotiodređeni teren da se napravinacrt na kojemu se ima gradi-ti crkva na čast Sv. Eustahijau blizini stare crkvice spome-nutog sveca blizu mora i uči-nio sam kako slijedi: Označiosam teren u širini i duljini upovršini od 100 tavola (mjera)na kojem će se graditi rečenacrkva. Ovo potvrđuje zastavnikGiorgio Cataneo, javni vještak.

Drugi natpis na nacrtu s li-jeve strane je izjava vanred-nog providura Petra AngelaMagna, u prijevodu sa tali-janskog glasi:

“Preuzvišeni van. prov. An-gelo Magno, prema važećimpoštovanim dukalama od 14.VIII. o. g. prikazanim od ka-valira Josipa Ivanovića, kon-ta, u ime starješina zaslužneDobrotske općine i crkovina-ra župne crkve Sv. Stasije po-što je izvršio uviđaj na terenus javnim vještakom da bi seizvršio nacrt za novi hram ipošto je nacrt učinjen, odo-brava se u svim njegovim di-jelovima, ne smije se ništamijenjati, u skladu s propisi-ma gorenavedenih dukala.Jedan primjerak nacrta trebadostaviti kancelariji Tajni-štva, a jedan predati kavali-ru Josipu Ivanoviću - PIE-TRO ANZOLO MAGNO PROV.

Pošto se udovoljilo svimpropisima za dobivanje doz-vole za gradnju, crkva je po-vjerena mletačkom arhitektiBartolu Rivieri koji je prijeDobrote radio na katedrali uMakarskoj. Kao što u nacrtustoji, padovanska stopa je bi-la dužinska mjera, a površin-ska mjera “tavola” dio jednogara.

33

Unutrašnjost crkve sv Eustahije nakon obnove 1977.

UU GGOODDIINNII SSVVEEČČEENNIIŠŠTTVVAA ZZAA HHRRVVAATTSSKKII GLASNIK GOVORI DON PAVAO MEDAČ, SSVVEEĆĆEENNIIKK KKOOTTOORRSSKKEE BBIISSKKUUPPIIJJEE,, NNJJEEN KANCELAR I ŽUPNIK U DVIJE ŽUPE

Crkve vapeza obnovom

U GODINI SVEČENIŠTVA ZA HRVATSKII GGLLAASSNNIIKK GGOOVVOORRII DDOONN PPAAVVAAOO MMEEDDAAČČ,, SVEĆENIK KOTORSKE BISKUPIJE, NJEENN KKAANNCCEELLAARR II ŽŽUUPPNNIIKK UU DDVVIIJJEE ŽŽUUPPEE

Crkve vapeza obnovom

36

Don Pavao, svećenikste u Kotorskoj bisku-piji već sedam godina.

Odakle dolazite i kako sedogodilo da svoju službuprezbitera vršite baš u CrnojGori? Koliko vas je bilo uobitelji, kako se živjelo, štoVas potaknulo na svećeni-čki poziv?

“Još kao dijete razmišljaosam o svečeništvu, no životme je vodio svojim putem i sveviše udaljavao od ostvarenjatoga poziva. Rođen sam nadan sv. Roka 1955. u prekra-snom prigorsko-bilogorskomkraju u Tremi pored Križevacai bio sam četvrto dijete mojihroditelja Josipa i Marije. S na-vršenih 15 godina došao samu Zagreb i u njemu proveo 33godine života. Po završetkusrednje škole najprije sam ra-dio u tvornici konca, zatim ugaleriji „Klovićevi dvori“. Mojefakultetsko školovanje završiosam uz rad. Duže vrijeme biosam aktivan sudionik duho-vnih kretanja u Zagrebu kaolaik i to prvenstveno po djelo-vanju zajednice Mir i Kursiljo.Imao sam dobar posao, svojstan, auto i bio sam zadovo-ljan svojim životnim statusom.Ušavši u kolotečinu srednje ži-votne dobi pojavio se u menineki nemir koji je probudioonaj poziv iz djetinjstva, ali tosada nije bilo lako ostvariti.

Zadnjih šest godina, već sazavršenom teologijom, radiosam kao duhovni asistent uCentru za duhovnu pomoć,pod vodstvom prof. dr. Tomi-slava Ivančića. Taj rad s oso-bama u posebnim duhovnimpotrebama još više me je pri-bližila svečeništvu. U mojoj46. godini stvari su se takosložile da je moje svećeničkoređenje postalo moguće. Kadsam se odvažio potražiti bi-skupa, koji bi me primio usvoju biskupiju, počevši odmoje Zagrebačke nadbiskupi-je gdje nisam bio primljen, vr-lo brzo sam došao do kotor-

skog biskupa koji me je pri-mio. Priznajem, moja je željabila služiti Crkvi u mome na-rodu, ali tamo gdje sam jojnajpotrebniji. Za tu sam željuznao ja i Bog koji mi je omo-gućio da ona bude ostvarena.”

Nabrojite nam službe idužnosti koje ste obnašali ubiskupiji i gdje ste sada?

“Kotorska biskupija broji 24župe, oko 10.000 vjernika, te16 svećenika. Sve to raspore-đeno je u dvadesetak gradovai mjesta od Herceg Novog doBara.

Odmah nakon primanja re-da prezbiterata, postao samžupnik župe Pomoćnice kr-šćana u Muo, rodnom mjestubl. Gracija, i tajnik Biskupije.

Nije prošlo puno vremena i uzto sam preuzeo upravljanje ižupom sv. Eustahija u Dobro-ti. A već četiri godine uz moježupničke službe tajničku samslužbu zamijenio službomkancelara biskupije i niz dru-gih službi u biskupiji. Kaokancelar biskupije uredniksam Vjesnika Kotorske bisku-pije i naše internet stranice”.

Zapažen je Vaš rad na po-dručju kulture. Recite namnešto o Vašim aktivnostimai predstavite knjige koje steobjavili.

“Područje mog interesa odnajranije mladosti je kultura.Još dok sam radio u tvornicikoristio sam svaki slobodantrenutak za kulturne sadržaje

“U Boki seEkumenizamživi usvakodnevnom životu, uobiteljskom iu crkvenomzajedništvu.Moje jepodručjesvećeničkograda stogavrlo široko iizazovno počemu seuklapam uzadanu slikudanašnjegsvećenika”

Don Pavao u crkvi Blaženog Gracije sa Mula

37

kojima je grad Zagreb i u onovrijeme bio bogat. Bio samkao takav i prepoznat te u vi-še navrata član žirija „Gaveli-nih večeri“. Ipak, najdubljitrag u mom odnosu premakulturnim dobrima duhovnimi materijalnim, ostavio je mojdesetgodišnji rad u Muzej-skom prostoru - danas je topoznata Galerija Klovićevidvori. Kao svećenik koji djelu-je u Kotorskoj biskupiji kori-stim stečeno radno iskustvo izZagreba.

Široj je javnosti poznato daKotorska biskupija na svompodručju od Herceg Novog doBara, uz samu obalu Bokoko-torskog zaljeva, baštini 145sakralnih objekata, sve jedan

ljepši i povijesno-kulturološkiznačajniji od drugoga. Moždaje potrebno izdvojiti nadalekopoznat otok Gospe od Škrpje-la kojeg su ruke vjernih Boke-lja usred zaljeva sagradile dabi na njemu podigli crkvu načast svojoj Gospi, a onda joštu crkvu onako bogato ukra-sili. Monumentalnu katedralukotorsku, podignutu 1166.godine na čast sv. Tripunumučeniku. Ako nastavim nenabrajati dalje do broja kojisam već spomenuo mnogi ćese sa mnom složiti da sva tabogata kulturna baština svje-doči duboku vjeru i marljivosthrvatskog čovjeka na ovompodručju. U ovo vrijeme nijemoguće tu baštinu očuvatibez pomoći izvan Crne Gore,dakako poglavito naše mati-čne države, Republike Hrvat-ske. Sada sam po mojoj služ-bi kancelara najdirektnijeuključen u brigu za očuvanjebogatog fundusa sakralnekulturno-umjetničke baštineKotorske biskupije. Da bi sena tom području bilo što po-stiglo potrebno je uložiti dostatruda, strpljenja ali i znanja.Takav je i moj doprinos ostva-renju velike izložbe „Zagovorisv. Tripunu – Blago Kotorskebiskupije“ koja je otvorena uGaleriji Klovićevi dvori na za-grebačkom Gornjem gradu.To je veliko ostvarenje napredstavljanju naše baštinekulturnoj javnosti. Izložbu či-ni izbor od 470 najinteresant-nijih predmeta koji su za tuprigodu znanstveno obrađenii u popratnom katalogu publi-cirani.

Ulažem također i veliki na-por za obnovu niza naših cr-kava koje već duže vrijeme va-pe za obnovom. Upravo je u ti-jeku obnova monumentalnogsakralnog kompleksa sv. Eu-stahija u Dobroti podignutog1773. godine, a sada u izuze-tno teškom stanju. Ta je ob-nova u potpunosti pod mojimvodstvom i veliki dio raspolo-

živog vremena upravo tomepoklanjam. Vjerujem da je tajtrud opravdan unatoč svemu ida je naša današnja situacijaslična onoj u vremenima kadje sve to izgrađeno. Ako tada-šnji graditelji nisu odustalinećemo ni mi danas. Uz sve touspio sam objaviti knjigu„Sloboda je biti ljubav“, nizčlanaka u raznim časopisimate knjigu „Blaženi Gracija izMula“ koja je o petstotoj go-dišnjici Blaženikovog života unebu objavljena u tri različitaizdanja”.

Kako biste ocijenili polo-žaj katolika u Kotorskoj bi-skupiji? I može li se ostatiuspravan s nadom u boljubudućnost?

“Položaj katolika u CrnojGori čini se da ide na bolje.Puno se toga izmijenilo odosamostaljenja do danas, iakomi se čini da nisu svi zado-voljni tim promjenama. Sva-kako pred novom državom,koja svoju samostalnost gradina povijesnim pravima i tradi-ciji, stoji veliki zadatak napreobrazbi cjelokupnog dru-štva. Na nama je dati svoj do-prinos u tom procesu. Ovo jemultietnička i multikonfesio-nalna zemlja i kao takva onasvoje mjesto vidi u Europigdje i pripada. Dakako da Cr-kve koje ovdje djeluju kao iDržava sama očekuju pomoćod strane Europe da bi svi za-jedno uspjeli u svojim nasto-janjima. Stoga nas radujesvaki, pa i najmanji interesHrvatske i šire javnosti, zanas u Crnoj Gori. Svi nas izsvijeta uvijek pitaju o posto-tku i o broju, a mi se baš timene ponosimo. Naša snaga je udugoj povijesnoj prisutnosti ibogatoj kulturnoj i općoj ba-štini koju smo dužni ovdjeočuvati. Po natalitetu Hrvatau Boki kotorskoj u odnosu nastanje u Hrvatskoj nema ni-kakve razlike. Pad natalitetakoji je u trendu teže podnosiova naša mala zajednica. Sta-

Don Pavao u crkvi Blaženog Gracije sa Mula

38

nje se mijenja na oči vidljivo izdana u dan i to je ono što naspogađa možda više nego dru-gdje. Pored toga, već duži nizgodina u stalnom je porastutrend iseljavanja Hrvata iz Bo-ke. Lako je zaključiti da po-gled u budućnost nije nimaloblistav.

Stoga je od iznimne važnostidjelovanje nas svećenika me-đu Bokeljima, jer su njihoveoči u nas uprte. Mi im želimobiti podrška i ruka pomoćnicau njihovim potrebama. Prekonašeg djelovanja Boka ostajepovezana s Katoličkom Cr-kvom kao i tijekom duge povi-jesti. S jedne strane, Kotorskabiskupija je u sastavu Split-ske Metropolije, i svi naši sve-ćenici, osim dvojice, su iz Hr-vatske i Bosne i Hercegovine,a s druge strane članica smoMeđunarodne biskupske kon-ferencije koja svoje sjedišteima u Beogradu. Naši vjernicisu velikom većinom Hrvati izainteresirani su za kulturna iduhovna događanja u Hrvat-skoj. To sve zajedno našu pa-storalnu djelatnost u Boki či-ni vrlo živom i interesantnom.Svi mi ovdje očekujemo zna-čajniju podršku i od straneHrvatske u našem doprinosurazvoju ovog područja, koje jeprisutnost Hrvata kroz povi-jest tako snažno obilježila.Nadamo se i ta nas nada držida ćemo u buduće nailaziti ste strane na veće razumijeva-nje”.

Što drži svećenika u njego-vu radu da ne klone duhom?Koliko je važna svećeničkaduhovnost i što Vam je naj-veća pomoć u Vašem radu.Mislite li da se život sveće-nika u Boki razlikuje od ži-vota svećenika u drugim bi-skupijama?

“Od svega najfascinantnijemi je u Boki mnoštvo duho-vnih velikana i to velikana vje-re. Sveti Leopold BogdanMandić, koji je rođen ovdje uHerceg Novom, te je cijeli nje-

gov svetački život bio obilježenBokom i nošen njenom ljepo-tom, tako da ga nikad nije na-pustila želja za povratkom. Ia-ko se njegovo tijelo čuva i ča-sti u Padovi, njegov kult je živi ovdje. Sreo sam u Boki broj-ne ljude koji su revni Leopol-dovi štovatelji. Blažena OzanaKotorka koja je isposnički ži-vjela u samom gradu Kotoru,zazidana u ćeliji punih 50 go-dina kao dominikanska trećo-redica, koja u sebi spaja tadva plućna krila Crkve Istokai Zapada, o kojima je govorioSveti Otac Ivan Pavao II, naovom ekumenskom području.

Njena bliskost svakom građa-ninu Crne Gore bez razlikeneodoljiva je i danas. BlaženiGracija iz Mula, evo već 500godina svoje sumještane i sveone koji u njegovo svetišteusred Mula dolaze, povezuje sBogom, pomiruje i na pravi ži-votni put usmjerava. Trebabiti četvrtkom u njegovomsvetištu na Muo i doživjeti tugorljivu odanost njegovih što-vatelja koja se nikako ne sma-njuje. Uvjeren sam da se nje-govo tijelo čuva i časti u nekojbrojnijoj sredini njegovo pro-glašenje svetim ne bi bilo upi-tno. Uz već nabrojene spome-

39

nut ću i trojicu Bokeljskihmučenika, još iz XIII. stoljećaLovru, Petra i Andriju. Ovdje,u mjestu Krašići podignuta jecrkva njima u čast iako se nji-hove moći danas čuvaju u du-brovačkoj katedrali. Službeni-ca Božja Ana Marija Marović,bokeljska Dobroćanka koja ježivjela u Veneciji, ostavila jeza sobom redovničku zajedni-cu koja u njenoj karizmi plo-dno djeluje širom Italije. Po-stupak za njenu beatifikacijuje završen i nadamo se sko-rom proglašenju. Iako je riječo relativno malom prostoru ibrojčano maloj zajednici iz ko-

je su nikli spomenuti duhovnivelikani, ni približno nismonabrojili sve. Oni su naš pri-mjer i poticaj da u nasljedova-nju Krista ne posustanemoveć zajedničkim snagama utom cilju uspijemo. Na sveće-niku je da bude Kristov u nje-mu će naći svoju duhovnusnagu i elan. Duhovni nas ve-likani pomažu i uče bliskomzajedništvu s Kristom to jenaša duhovnost.”

Često se govori da je Bokaekumensko područje, ka-kvog svećenika danas trebaBoka i što se od njega oče-kuje?

“Biti svećenik u Boki nijemoguće bez duboke sigurnostiu Kristovu pobjedu. Bez osje-ćaja za drugoga i drugačijegaovdje nije moguće ni djelovatini živjeti. Ja nastojim moju ot-vorenost jedinstvu uvijek po-kazati iako je Ekumenski dija-log zbog već svima poznatograzloga u Crnoj Gori i dalje ote-žan ili bolje reći sveden na mi-nimum. Mislim da se to stanjeneće popraviti do poboljšanjaodnosa među pravoslavnim cr-kvama u Crnoj Gori. Tek na-kon uspostavljanja komunika-cija među njima moći će seuspostaviti i komunikacija iz-među nas kao treće strane. UBoki se Ekumenizam živi usvakodnevnom životu, u obi-teljskom i u crkvenom zajedni-štvu. Moje je područje svećeni-čkog rada stoga vrlo široko iizazovno po čemu se uklapamu zadanu sliku današnjeg sve-ćenika. Ali ni izdaleka nisamzadovoljan ispunjenjem onogašto se od mene očekuje”.

Koliko je za svećenika va-žan kulturni rad? Što medi-ji znače svećeniku? Kolikoih koristi i koliko u njimasudjeluje?

“Osjećamo ovdje stanovitutjeskobu poradi nedostatkanaše prisutnosti u medijima.Postoji također niz pokušajada se nadiđe taj problem i štomanje osjeti, ipak to nije ni

približno dovoljno u ovom tre-nutku. Povremena javljanja naradio valovima i članci u časo-pisima doprinose da do čovje-ka dođe riječ utjehe, ohrabre-nja i nade. Ipak, teško je vjero-vati da je opravdano oglušiva-nje televizije i radija u CrnojGori za duhovni sadržaj. Natom polju potrebno je još punotoga promijeniti poglavito me-đu nama samima. U Boki da-nas ne postoji nijedno Hrvat-sko ili katoličko kulturnoumjetničko društvo, a ne takodavno postojao je niz hrvat-skih pjevačkih i folklornih dru-štava, npr. Pjevačko društvoZvonimir u Mulu, Pjevačkodruštvo Tomislav u Kotoru idrugi. Za svećenika je važnokoristiti se medijima koji sumu dostupni i aktivno u njimasudjelovati jer bez toga gubimona pastoralnom i osobito evan-gelizacijskom planu”.

Don Pavao, što Vas osobitoveseli u Vašem radu?

“U novije vrijeme sve je višeinteresa za hodočašća Boki injenim znamenitostima. „Za-ljev svetaca“ je od stranemnogih, škola, društava i žu-pa prepoznat kao hodočasni-čka destinacija. Svi oni kojiovamo dolaze budu ispunjenidoživljajima i obogaćeni isku-stvima koja ovdje mogu steći,pa nam se često ponovno vra-ćaju. Uvijek ih rado primam istojim im na usluzi. Svećenik,sam i preuzeo sam obavezubiti uz povjereni mi narod, tami je obaveza uz hodočasnikedraža i čini me sretnijim. Kadje o Boki riječ stoji o njoj reče-no već bezbroj puta da ju kra-se tri ljepote: prirodna, kul-turna i duhovna. One su ov-dje tako fascinantno ispreple-tene da ih svaki posjetiteljmože doživjeti. A onaj tko je-dan put doživi Boku kao Za-ljev svetaca taj ju nikad ne za-boravlja. U svemu nabroje-nom nalazim radost i za sebeuvijek novu pokretačku sna-gu.”

40

Priredio:Dario MUSIĆ

Istorične i glavne godišnjeuspomene

2. i 3. februara: istorična godišnja proslavaBokeljske mornarice;

11. juna: proslava pravoslavni Trojičin dan;18. maja 1890: poblaženje Blaženog Gracija,

Muo kod Kotora;18-19. setembra 1909: istorična proslava hil-

jadu i stogodišnjica obstanka Bokeljskemornarice;

24. septembra 1924.godine: Bokeljskamornarica primila Jugoslovensku zastavu idekorišana je bila zastava Sv. Tripuna sa orde-nom Sv. Save III stepena, dar kralja Aleksan-dra;

4. novembra 1928.godine: otkriće spomen-ploče Hrvatskom Kralju Tomislavu prigodom1000 godišnjice vladanja;

6. juna 1930: velika proslava poblaženjablažene Ozane;

20. jula 1937: istorični festival Perast – Kotor,

otkriće spomen ploče u Perast na ono mjesto đeje bio ubijen turski vođa Mehmedaga Rizvanagićpri navali Turske vojske u Perast, 15.maja 1654.

U juni 1940: velika istorična proslava 100godišnjica ustanovljenja Srpskog Pj.Dr. Jedin-stvo

5. jula: godišnja proslava Sv.Ćiril i Metodokao zaštitnici Hrvatske radničke zadruge;

4. maja: Sv. Florijan, pokrovitelj vatrogasaca,ovaj dan bi bio proslavljen od velike parade.

Dočeci vladara2. Novembra 1872. doček Austrinskog nadvo-

jvode Albrehta;2. Maja 1875. Austrinskog Cara Franja Josi-

pa i Crnogorskog Knjaza Nikola IGodine 1885 Austrinskog Prestonasljednika

Rudolfa5. Oktobra 1888 Engleskog Kralja Eduarda i

njegove majke, Kraljice Viktorije;7. Maja 1897 Srpskog Kralja Aleksandra

Obrenovića;8. Maja 1897 Bugarskog kralja Ferdinanda25. Septembra 1925 Jugoslovenskog Kralja

RROOMMEEOO FFIIOORREELLLLII:: PPRRIIČČAA JJEEDDNNOOGGVVRREEMMEENNAA GGRRAADDAA KKOOTTOORRAA 1100..

Po istoričnim knjigamai kalendarima, po putusačuvanih listova,plakata, i rasporeda,po pričanju moje babei moje dobropamćenje, oddjetinjstva sabrao,sastavio i uredio,sljedeće uspomene

Fešte i običaji

41

Aleksandra i Kraljice Marije;3. Augusta 1938. Predsjednika Jugoslovenske

Vlade Milana Stojadinovića.

Veličanstveni sprovodiGodine 1890. Knjeginja Zorka, kći knjaza

Nikole, a žena Petra Karađorđevića, donesenotijelo iz Rusije Kotor – Cetinje, godine 1905.kao Kraljica Srbije prenesene kosti Kotor –Beograd;

Godine 1900. veličanstveni sprovod kn-jiževniku Jovanu Sundečiću

Godine 1907. preminuo je na kotorskom pris-taništu, na jahti »Rumija« sin Mirka, unuk kral-ja Nikole, Mihail Pavle. Austrija mu je bilapriredila sjajni sprovod;

Godine 1937. veliki sjajni sprovod Dr KarluRadoničiću, Zagreb – Split – Kotor, priređen odBokeljske mornarice kao svome Admiralu, i odvlasti kao priznatom lječniku.

ZabaveEvo dokaz kako su se zabavljali gospoda gra-

da Kotora za vrijeme pokladno doba, u ono vri-jeme kada nijesu u Kotoru obstojala društva. Unedjelni dan i u nekoliko kuća priređivale su sezabave za igrom tombule i drugih raznih igra iples, te bi pozvali svoje prijatelje i počastili bi ihsa slatkišom Pan di Spagna, Crostoli, priganice,lemunada i franbna. Zabava bi trajala do polaknoći, i tada svak svojoj kući. U naprijed se us-tanovio Slavjanski Dom i tada gospoda bez raz-like vjere i stranaka, prešla u njemu na Zabave.Iza toga Srbi osnovali Srpsku Čitaonicu, a poslenekolik Hrvati Hrvatski »Dom«, pak radnici Sr-bi Srpsku radničku Zadrugu, a Hrvati radniciHrvatsku radničku Zadrugu, i tada se svakzabavljao u svojim društvima na svoj način, alije ovo bilo zlo učinjeno, jer je tada nastala nes-loga i mržnja između vjera i stranaka. U onovrijeme je obstojalo Kazalište i u njemu sezabavljao niži narod. Kako je Kazalište bilo uistrošenom stanju, na to mjesto se podigaoObćinski Dom, a kafanu Dojmi povećali i u nje-mu se priređivale zabave, koji je mogao svak dauđe u njemu na zabave. Kroz pokladne sezoneradnici bi priređivali tri velike maskiranepovorke uz sudjelovanje glazbe, rasvjetombaluna, baklje i bengala, a zadnji dan poklada

Otkriće spomen ploče Hrvatskom kralju Tomislavu 1928. u Kotoru

42

proslava sa sljedećim rasporedom: 1. U jutro na trgu Oružja bi osvanule zidine

kuća u raznovrsnim plakata, a najviše u satire2. U 1 i pol sat poslje podne veliki i mali

bubanj prolazili bi gradske ulice bubnjajući, tobi bio prvi znak zabave

3. U 2 sata Glazba svirajući obilazila bi gradsakupljajući za povorku krabulje

4. U 2 i pol Glazba bi otišla da primi Sudskovijeće pred Trgovačkom kafanom;

5. U 3 sata Glazba sa Vijećem i sa cjelokup-nom povorkom otišli bi pred stanom karnevala

6. U 3 i pol povorka bi krenula okolo grada idoveli bi Mesojeđa Conta Herkulesa na trguOružja na suđenje;

7. U 4 sata na istom trgu Vijeće sudaca držuproces proti Mesojeđa Conta Herkulesa i os-uđuje ga na smrt paljenjem, zbog što je up-ropastio i unesrećio toliko obitelji radi troškovai dugova na cijene za vrijeme poklada:

8. Iza suđenja na istom trgu razvile bi se raznevrsne zabave, Glazba bi svirala, bacalo bi se ser-pentine, coriandole i confeti (zahare), a kada bito nestalo ondar bi se bacalo žita, šenice, riž. Bi-la bi lutrija darova i utrka u vrećama

9. U 5 i pol povorka sa Karnevalom krenula bioko grada i Herkules bi dao zadnji svoj pozdravgradu, i krenuli bi s njim izvan grada, nastratište na plažu prema Kotoru;

10. U 6 i pol sati povorka bi se vratila u gradsa rasvjetom baluna, baklje, bengala i bacan-jem vatrometa, a u 9 sati svi u Dojmi na zadnjiMaskirani ples.

Sjutra u zoru seljaci bi uranili da kupe zaživine što se bacalo, te je pločnik bio pokrivendo 5 centimetara visine. Kako radnici se nijesumogli zabavljati zadnji dan poklada, jer su biliokupirani da proslava zadnjeg dana pokladasjajnija ispadne, oni bi prvi dan korizme u 2 sa-ta poslije podne otišli sa Glazbom izvan gradada se zabavljaju, i u 6 sati bi se vratili u grad.

Pravoslavni i oni proslavili zadnji dan poklada,ali nije bilo organizirano kao što je moralo dabude.Uprave Srpskog pjevačkog društva »Jedin-stvo« priredili bi više krabuljskih povorka, oso-bito pred ovog zadnjeg rata, sa triofalnim kolimai finim luksusnim odjelima, te se to mogloprikazati i u velikom gradu. Organizator je za-služio svaku pohvalu, ali nijesam znao koji je.

Običaji koji su se uzdržavali uKotor i Boku

1. Januara djeca bi hodila po gradu sa nan-rančom da ih gospoda kolendaju, a Glazba bi

održavala koncerat i obilazili grad svirajući;6. Januara, Sv. Tri kralja, blagoslov vode i

narod bi donio kući te vode za slučaj potrebe19. Marča, Sv. Josip, drvodeljci bi proslavili

svoga zaštitnika;23.Aprila društvo Sv. Giordje sa glazbom i

povorkom, okićeni cvijećem, otišli bi na uranakizvan grada na misu u crkvi Sv. Vinka. Posljepodne mladost bi objesili na stablima culjke ipjevalo bi se narodne pjesme. Pravoslavni bi is-to proslavili svoj Đurđevdan;

25.Aprila u Perast školska djeca bi proslaviladan Sv. Sisada i Sv. Marka na otok Sv. Giordja,i tun su primali ručak te su se cijeli dan zabavl-jali. Zadnja nedjelja Aprila prenašanje Gospe izOtoka u Perast sa procesijom u barkama ipuškaranjem, a na dan Sv. Petra sa istim cere-monijama prenos Gospe opet na Otok. Velikesubote glorija, običaj je bio malu djecu većdignuta iz povoja voditi ih u crkvu u čas kad bizazvonila glorija. Pred vratima kuća u znakveselja ubijalo bi se jagnjad ili kokoš. Na Uskrsblagoslov hrane, a djeca po gradu bi gadjali sanovcima jaja;

43

1.Maja kroz Boku na pontama mandraćapostavile bi se velike grane okićene sa ko-madićima robe raznih boja, a u 5 sati jutraGlazba bi svirala okolo grada, to je bio običaj jerbi bio početak dobrog doba;

15. Maja u Perast prigodom uspomene Turskenavale u Perast gadjao bi se kokot, ko bi gaubio dužan bi bio da plati bario vina a on bi do-bio na dar šugaman.

Tri dana pred Spasovdan u Kotor bi se održalatri male procesije sa školskom djecom. Uponedeljak na misu u crkvu Sv. Vinka iblagoslov polja, utorak na blagoslov u crkvi Sv.Josipa i blagoslov mora, srijedu u crkvu Sv.Marije Koledjate i blagoslov rijeke i četvrtakkroz selima procesija od granice do granice, aposlje podne svaka obitelj bi pred crkvomdonijeli hranu i počastili svakog. Taj dan bi sepojele vilice od praca, koje bi spremali baš za tajdan.

Na večer Vidovdana, Ivandana, Petrovdana iIlindana po Boki pred kućama palili bi se ogn-jevi i preko ognjeva bi se skakalo. Jednu godinusam se nalazio u strica na Muo i videći kakoskaču, skočio i ja, ali kako sam bio mal, skočio

u oganj i da me nijesu potegli, bi se zapalio kaokarnevao. Kod pravoslavnih isto su i oni palilikroz selima pri udadbi pred kućom mlade,izvela bi se kola i u čast nevjeste pjevalo bi senarodne pjesme. Kum bi dobio od nevjeste dartortu, košulju i šugaman.

Kada bi se gradile kuće i kada bi se podigla dokrova, krov bi se okitio granama masline i nagrane raznovrsnih komada robe, to je bio dargospodaru kuće, a gospodar je bio dužansvakoga počastiti, ovo se zove kita.

22.Novembra, Sv. Cecilija, pokroviteljicamuzika, glazbari bi proslavili svoj dan svirajućiokolo grada koncerat i priredili zajedničkuvečeru.

Savci i brijači su imali svog zaštitnika Sv.Amobon, svoju zastavu, danas se nalazi umuzeju Bokeljske mornarice.

U ono vrijeme svi zanati imali su svoga zaštit-nika, pak i mesari, kovači, zidari i onopari, mis-lim da je ovo poteklo od Mlečana;

4. Decembra, Sv. Barbara, na ovaj dan je bioobičaj svariti za objed bob, fadjole, riz, žito išenicu, ovo se zvalo varica i svak je to slatkoručao, pak i ja;

13. Decembra, Sv. Lucija, majke bi djeci obje-sile bječve na komin, a vesela djeca bi otišli vid-jeti što im je Sveta Lucija donjela;

Pravoslavni su bili osnovali godine 1862. Srp-sku gardu da proslavu Trojičindan. Godine1914. Srpaska garda je ukinuta od iste svojeUprave. Ova proslava je bila vesela i dobro or-ganizirana;

Godine 809. osnovala se Bokeljska mornari-ca, a 13. Januara 1947.godine tradicionalna is-torija Bokeljske mornarice bačena je pod noga-ma.

Na Badnji dan u zoru mladost sa tamburica-ma obilazili bi od kuće do kuće svirajući da ihrazveseli i bili bi počašćeni sa kafom, rakija ipriganice, tada bi se postavila grana, okitilikuću sa lovorikom, ispred vrati kuće badnjaki.Uvečer bi se donijeli na paljenje, domaćica biposula sa šenicom, a domaćin bi badnjakeblagoslovio sa vinom. Ovako je isto sljedilo i kodpravoslavne vjere. Poviše vrati od butigepostavila bi se grana lovorike zabodena nanaranču. Iza ponoćne mise na trgu bi sepostavili vatrometi, uz svaki tamburice ipuškaranje. Na dan Božića svak se veselio,puna kuća svega i svašta. Poslije podne grupetamburica bi opet posjećivale kuće da ihrazveselu.

Žalim što su tri dijela svih starinskih običajanestala. Ja sam zabilježio ovo što sam znao, aima još toga dosta ali mi nije poznato.

Sprovod dr. Karla Radoničića 1937.

44

PabirciGodine 1698. poslati su bili iz Rusije 16

mladih Rusa na nauk pomorske škole u Peras-tu pod upravom učitelja pomorskog kapetanaMarka Martinovića.

Godine 1948. priredila se proslava 250-godišnjice prve pomorske veze Boke sa Rusijom.Radi ove proslave ujedinile su se tri glazbe BokeKotorske. Kotor, Tivat i Ercegnovi. Proslava seodržala dana 21. novembra 1948.godine sasljedećim programom:

U Perastu u 9 časova jutra otkrivanje spomen-ploče na kuću dje je u ono doba bila Pomorskaškola i otvaranje Muzeja uz sviranje glazbe i pje-vanje hora;

Istog dana u Kotoru u 5 sati poslije podneujedinjene glazbe su održale koncerat na trguOružja. Učitelj Tripo Tomas je dirigirao svojukomponiranu uvertiru Bokeška noć, Tripo Dju-rašević -Zvuci ispod Lovćena od D. Petrovića, aučitelj Ivan Bagatella uvertiru -Ivan Susanjin odGlinke. U 9 sati večer održala se Svečanaakademija u fiskulturnoj dvorani Kotor, sa pje-vanjem hora i glazbenog koncerta. Tu večer jeučitelj Ivan Bagatella dirigirao uvertiru odučitelja Čajkovsky, kompozicija- Godina 1812,rat između Rusije i Francuske, ulaz i izlaz Fran-

cuza iz Moskve. Sa horom Kotor-Ercegnovidirigovao je Antun Homen:

1.Crnogorske pjesme od A. Pogačara;2.Bokeljsko kolo od J. Brkanovića;3.VII rukovet od Mokranjca, hor Ercegnovi. Pri ovoj proslavi učitelji koji su upravljali

glazbom i horima bili su naši domaći Kotorani.Godine 1933. nalazila su se nekolika engleska

ratna broda u Boki Kotorskoj, Tivat. Pri tojprigodi pjevački mješoviti hor Sv. Tripuna, kojisu bili dobro izvježbani pod upravom učiteljaAntuna R. Homena, na brodu Glorious, nosačaviona, održali birani koncerat. Prva tačka pro-grama su zapjevali jugoslovensku himnu, a zad-nja englesku na engleski jezik, uz burne aplauzeposade, koji su morali himnu opetovati, inemoguće vjerovati da Kotorani pjevaju njihovuhimnu na engleski jezik, to im nije poznato. Izakoncerta pjevači su bili počašćeni raznim de-likatesnim jelima, te su ih oficiri sa bijelimrukavicama služili. Po uputu Admirala Fischerakomandant broda zazvao je predsjednika iučitelja hora i u ime Admirala zahvalio na nji-hovom posjetu.

Iza par dana Admiral poslao je u počast horaenglesku glazbu od 60 glazbara i odsvirali su bi-rani koncerat na desnu stranu glavnih vrataulaza u grad. Tako uz hor dobio je i počast gradKotor.

Sa sjeverne strane izlaza izvan grada preko

Karnevalske fešte u Kotoru

45

dugog kamenitog mosta, sa lijeve i desne stranemosta bili su podignuti zidovi od 2 i pol metaravisine sa rupama, zvate puškarice, a u sredinimosta, isto sa lijeve i desne strane mosta, bilesu stražarnice, koje se i danas vidu dje su bile.

Prolazeći preko toga mosta koji je dug, osobase morala okrenuti na desnu stranu i proć ispodjednog tunela ispod bedema, dug 12 metara,preko tog tunela izašlo bi se na Crnogorskipazar. Ja se dobro sjećam, koji sam preko togatunela od djetinjstva mnogo puta prošao. Aus-trinska vlast je taj tunel digla između godine1894. do 1912, tada se ja nijesam nalazio u Ko-toru. Pri rušenju tunela ostali ispod ruševinadva radnika. Zidovi koji su postojali na mostdigli su se 1914.godine.

Prolazeći preko puta od trgovišta do mostaCentrale, prama brodovima što su prodavali vi-no, na bedemu pri zemlji nalaze se jedna zazi-dana vrata, zvata za vrijeme Mlečića de portela.Ova vrata su služila u ono vrijeme kada je morebilo do bedema grada, kroz ta vrata bacao sesmet u more. Poviše ovih vrata na bedemu je bi-la mala kapelica Sv. Ivana zvata San Giovannide Portela. Na kotorskom brijegu zvatom Kastio(Castello) nalazi se tri mala poljica po imenu Sv.Ante, Sv. Jerolim i Sazanzio, i po ovome govorise da je izašao naziv Šuranj.

U Kastio se nalazi u ruševinama kapelica Sv.Stjepana. Vrata zvata de Portela nalaze se danas

na desnu stranu vrata koja se otvorila na bede-mu za poć u kupalište .

Otrag mnogo godina pak unaprijed vidili smonekoliko sjajnih proslava zadnjeg dana pokla-da. Osobito godine 1930. kada su Muljani došlikao afrikanska vojska sa vojskovođom Lugan-do (Milo Vujošević) da osvoje Kotor. Narodnakotorska vojska, na čelu vojskovođa Karam-pana (Artur Muck), po dozvoli pukovnikaDragomanovića, zatvorila vrata grada idočekali su ih na bedem grada. Afrikanci došlina obalu, a Lugando predaje notu vojskovođiKarampana da se grad preda, koji nije htiopriznati, a tada je počelo sa bedema puškaran-je ručnim bombama (petarde). VojskovođaKarampana zazvao je vojskovođu Lugandokroz rupu puškarice vrata grada daje mu slo-bodu da uđe u grad, ali samo da vojska prođepreko Kotora, i tada su se vrata otvorila aAfrikanci su dobili na trg Oružja minažu ikrenuli naprijed. Ovo je bilo interesantno gle-dati. Jugoslovenski oficiri pomnjivo su pazili irekli ovo je šala, ali njima nije treba da sevježbaju za otići u rat. Nazad nekoliko godinavidili smo lokomotivu, električni tranvaj, tri-umfalna kola, reklamu u rilijevu nekoliko tvor-nica. U ono doba Kotor je bio u Dalmaciji nadrugo mjesto, a Zadar na prvo, koji su ga nazi-vali radi zabava Cattaro figliale di Zara. Od go-dine 1941. je nestalo ove i ostale zabave.

Most preko rijeke Škurde- Crnogorski Pazar 1900.

Piše:Vlasta MANDIĆ

Kate: Alo, alo, File! Jesi li sespravila? Ajde movi se, čekam tena taracu od novoga hotela...Kako, kojega hotela? Pa na tara-cu hotela Slavija II.

File: Jedva te čujem. Rekla sina taracu hotela Fjord II.

Kate: Nećemo u Fjord II, nepjaža me, nekako je starinski.Para mi kao austrougarski ho-tel. Idemo na Slaviju II. To ti jemoderan hotel. Sav je u visinu,para kao da čini konkurencuLovćenu. Na svaki pjan ti je dru-gi divertimenat, pa biraj: oćeš likazino iliti ga kažino, pa bazen,pa razni restorani, a svijeta odsvake bande i nacije. Lijepo ih jegledat kako pasaju. Svi su into-nani kao da idu na banket ili uvižitu.

File: Kako smo se samo brzoizvicijali. Bez malo ćemo svako-me naći falju, a do juče Kotornije imao ni jedan šesan hotel.

Kate: To su ti tempi pasati.Ovo ti je sada grad od svijeta isvijetla. Nego ne mudruj vengokreni. Sve ostale belece sam avi-zala. Dolaze!

BEPA: Napokon smo i mi ari-vale.

TONKA: Juče sam vam bilana svečanu aperturu od hotela.Cijeloga sam vižitala. Ne možešprepoznat ni mjesto, ni obaluovoga staroga- novoga hotelaSlavija II. Ko da nisi u Kotor.Sav se raširio po dužini, od Gur-dića do Peluzice, a po visini sa-mo što ne dira Vrmac. Od njegase ne vidi Škaljare. Nije ni greo-ta, sav je ionako rašvandran,nešesan - velike štete! Pogledaj,obala ti je sada sve do Luže. Bašben fato, ionako je more bilo gli-bavo, smrdljivo, puno smeta. Li-

jepo što su ga nasuli i zasuli isada se imaš, komodno, đe sun-čat, igrat golf, tenis, sve je sali-žano.

Kate: Sada smo bliži i otvore-nom moru. Divota! Eto nas kaou Abu Dabi. Čim popijemo ka-pućino idemo se okupat u novibazen.

TONKA: U bazenu imaš šankpa ćemo se banjat i piti kafu.Fala ti Bože, što živimo u ovovrijeme. Ko je ovo sve zamislio iogradio, treba mu dići monume-nat.

Mare: Ma, ovo mi se sve paračudno.Vidite li neku izmaglicukoja je sve obavila.

TONKA: Ajde Mare, vazda di-miš. Ajde ti kod očalinka neka tida nove okjaline. Largaj se ja-dna, uživaj. Nemoj vazda peri-kulavat. Treba frajat.

File: Kotor ovo ne pamti. Aliovo vam nije ništa. Jeste li bilena San Đovani sa novim liftom?Ja i Marijeta smo bile prije nekidan.

TONKA: Mi bome nismo. Koće sve stić vižitat.

File: Moram vam sve špijegat.Na Gurdiću je ulaz u tunel.Jest malo usko, nema mjestaza toliko turista. Na rivu su ako-štala dva vapora svaki sa po se-dam spratova i sa po 2000 turi-sta. Od tunela navalili turisti izBudve i Tivta, a sa apartman-skog naselja na Vrmac spustilise Norvežani, ko kolima, ko pje-ške, niza stranu. Bome, nisamti bila rada ući, bojim se od pi-pištrela, a i buža je mala.

MARIJETA: Koji pipištreli, ko-ja buža?! Sve se zaboravi kadadođeš ispred buže. Sija ti velikazvijezda repatica, a na njoj selućida ime „Tunel od amora“. Iz-nad je đirašol, pa je cijeli SanĐovani iluminan. Oh,oh! Zato

se mora ulazit u parove. Svasreća da smo intrale na dvaFrancuza. Ja jednoga a Filedrugoga smo ufatile šotobraco.To su ti jadna Francuzi, odmasu prifatili, parali smo kao pre-ćizi parovi. Čim pasaš u tuneldočeka te lagano osvjetljenje,tek da prst pred okom vidiš. Zi-dovi okićeni cvijećem i bršlja-nom, gardelini i slavuji cvrkuću,a potočić žubori. Vazduh punromantike! Odjednom, ja ti ču-jem tras, pljas. Okrenem se oza-da mene i imam ti što i viđet.Moja ti File šklapa Francuza.Pripetala mu je tri škopacuna zauši. Sve je pošlo remengo.

File: Nego kako! Samo štosmo ušli, a on ti mene zgrabio ipoljubio po francuski.

TONKA: Ludačo jedna, samodivljake se danas biju. Trebalasi lijepo panut u afan od gušta.Đevojka si, ko ti što može pribo-kat. Možda bi naučila i francu-ski, nikad se ne zna.

File: Pa što ako se nisam dosada udala. Iako sam usiđelica,zna se ko sam i što sam! Ne mo-gu se ja korteđavat sa svakim.Valja imat krijance.

MARIJETA: Meni je bilo fino,nije mi, nijanka, palo na um dase bijem. A znaš, aria je od lju-bavnog inšpiraciona. Ah, ah,nema ti amora bez Francuza.

TONKA: Nemoj mi zaboravit iTalijane. Kvando i kvando mi seprištanpa tenente Vitorio, o ma-ma mia!

MARIJETA: Nego, ajdemo da-lje. Kada smo ti došli do lifta –kabina sva u staklo, a sa stranekipovi bijelih anđela. Lebdiš, nigore ni dolje, blažena atmosfera.Iz daljine su čuju umilni zvuciharfe, a blagi glas anđela nasprati- vi najhrabriji koji ste ušliu mrak utrobe majke Zemlje ne

KKOOTTOORRSSKKEE BBOOTTUUNNAADDEE

San snova

46

gubite nadu, povratite snagu imir na putu izlaska- ka svjetlo-sti. Božja providenca je sa va-ma!

Kate: Ja ti tamo neću odit nisa Francuzima ni sa Talijani-ma.’bem ti ja ljubavni tunel!

Mene strah i doma kada ne-stane letrika. Nastane rusvajdok ne nađem šteriku.

MARIJETA: E, ma kada iza-đeš na vrh San Đovanija, ke be-la vista i pjaćer. Puknu ti predoči: kazina, hoteli de lux, kafići,restorani, promenade uza ska-le- niza skale, perfin i pista zahelikopter - sve milioner do mi-lionera, face od svijeta.Vidjelasam princa od Monaka, ĐorđaKlunija, Al Paćina, Berluskoni-ja, Pamelu Anderson, princaČarsla i Kamilu. Samo što samse okrenula prema vrhu od tvr-đave, a Anđelina Đoli snimascenu, surgaje se niza stranu-pravo u Špiljare. Kažu čini sefilm od akcije „Klošar davi ko-ckara“. Vidite li vi da smo posta-li epicentar od svijeta.

TONKA: Ja znam da smo biliepicentar od zemljotresa. Ne biti se voljela nać u ljubavni tunelni sa Klerk Geblom, kada, nedaj Bože, zatrese.

Mare: Kada pogledam premaSan Đovaniju sve mi je neka iz-maglica. Diže se i spušta. Što lije to ?

MARIJETA: Nemojte više aba-dat Maru i njenu izmaglicu.Kvari nam gušte. Mare, unesi semalo u ovaj scenario i uživaj kaomi. Ovo ti je kulmen!

Mare: Neću vam se više ple-kat, ma mi se isto čini da ovo nemože biti istina.

MARIJETA: Ko te samo doveos nama da nam kvariš gušte,baš si plintava. Nisi ti jade zaovoliku grandecu. Ajde doma,fregaj, lavacaj Matove mundan-tine i šufigavaj.

ANE: Sve vas slušam i slušamatento. Ništa od toga ne bi valja-lo da nije napravljena zaobilaz-nica i to sa duplom trakom, uoba pravca. Moj Toni je bio gla-vni inđinjer. Kad dođeš do Ju-godrva samo skreneš. Stara ro-ta od puta je ispravljena, pa u

jedan bot dođeš do Troice. A on-da kanicom zaobilaziš Škaljare,lagano se penješ do San Đova-nija, prolaziš tunelom i mostompreko Špiljara i izlaziš na četvr-ti put. Cijeli zaliv i naš lijepi Ko-tor ti je pod oko. Od Troice dotunela napravljena su odmori-šta sa šentadama, za kola i zaljude, da lentravaju i uzdišu do-kle gledaju tu belecu.

MARIJETA: Znamo, znamo.Nama se ne treba penjat na tukotu kada nam je na nulu, ara-zo mora- sve što nam treba. Jati se vozim samo tunelom. Savje u svijetlo ko da sunce grije,aria mu je ekološka, prosto dase zaustaviš i popiješ kafu.

TONKA: Na proširenju su na-pravili kafić, a terasa mu je ujednoj pećini koju su izdubli ra-di velike vode. Bistra voda s Iva-novih korita pada u slapove, adjeca se prskaju. Da živce od-moriš.

Kate: Sve vas slušam i pitamse đe je najbolje poć za zabavitse. Ovo u hotelima i bazenima jelijepo ali dosadi i samo gledat.Oćemo li sutra sve zajedno naSan Đovani. Dolaze novi brodo-vi, bit će turista. Stat ćemo u fi-lu pa što ko ufati. Je li tako?

Mare: I na tu zaobilaznicu vi-dim neku sumaglicu. Sve je ve-ća i veća, sve je prekrila.

Kate: Ubi mi gušte Mare, đa-volice jedna ah, oh, oh... ko toviče... ko to lupa... kuc, kuc...tup, tup...

ANE: Diži se Kate, evo je sko-ro svanulo. Pola ure udaram navrata. Jesi li se probudila?

Kate: Ane moja, jesi li ti to?Ne mogu doći k sebi. Sanjalasam ti jedan krasan san. Ni-sam čula ni žveljarin da zvoni.Tolike ljepo sam ti sanjala. Odsreće sam otežala, nisam mo-gla ni nogom mać, niti se dićiiz kreveta. Sve me nešto gura-lo nazad u krevet.

ANE: Danas je Badnji dan.Dogovorile smo se rano dići, ka-ko merita, i napraviti priganice.Što je tebi jadna?

Kate: Teško meni. Nisam nikvas namočila. Ao, neću stići, adolaze mi one naše belece.

ANE: Meni se kvas digo, evosam donjela pa ćemo zajednosmutit. Ja ću skuvat jednu bije-lu, brašnastu krtolu, suhice po-škropit sa rumom, neka se sta-leđaju. Dodaj mi brašno. Nagra-taj kore od naranče, pazi samoda su domaće iz đardina.

Kate: Evo ti uzmi, a ja ću mu-tit. Dobro je da sam preksinoćpokišala bakalaj. Đe Badnji danbez bakalaja.

ANE: Muti, muti, ima što odtebe. Ako si još sanjala hm, hm,znaš već što, neće te ni motorinstić.

Kate: Ovakav san ti rijetko do-lazi. Nije ono što misliš. Kadaarivaju naše belece sve ću Vampotanko reć.

ANE: Čuješ li ih kroz kaniže-lu? Evo ih! Izvolte, šinjore moje.Čekaju vas tople priganice i bi-ćerin prošeka. Samo napred utineo.

MARIJETA: Divnog li božić-nog ugođaja. Kako ti je lijepaova gvantijera, baš za priganice.A suve smokve su di prima kva-lita.

Kate: Služite se, a ja ću vamšpijegat štosam noćas sanjala.Kao dozivamo se mi da idemo unovi hotel Slavija II. I nađemo seu jedan fantastičan hotel, pije-mo kafu u kupaće kostime zašankom, perfin u samom baze-nu, tunelom kroz San Đovaniprolaze turisti do vrha. Tamosve milioner, do milionera -poznate face. Tonka, bio ti je ta-mo i tvoj obožavani Đorđ Kluni.Ali, baš sam luda, koja fantazi-ja... Ma nije važno, neću vam vi-še ni riječ reć. Sada mi je sveblesavo. Glupi san, a ja mislilaoprave... Sve ste se oduševljava-le kao i ja, samo je Mare ronđa-la. Sumaglica tamo, sumaglicaonamo! Svaka ti je na mjesto,Mare moja.

Mare: Što ćeš, ja sam ti i u sanrealna.

Kate: Podignimo bićerine! Ne-ka vam je svima sretan Badnjidan, Božić i Nova godina. Sve uzdravlju, ljubavi i veselju. Životje kratak, ali neka nam budesladak! Svega će bit, ako će nasbit! Živjeli!

47

48

Piše: dr Savo MARKOVIĆ

Bartolomeo Brutti,1557.-1592.

Jakovov brat Bartolomeo,rođen 1557.godine, najzna-čajniji je predstavnik poslje-dnje ulcinjske i prve koparskegeneracije Bruttijevih. Njego-vao je kontakte s rođacimakoji su bili prihvatili islam,kao njegov pretpostavljenisrodnik Sinan-paša. Obuča-van je kao šesnaestogodišnji„giovane di lingua“ u Carigra-du, od lipnja 1573. g., da po-stane mletački dragoman.Međutim, kako se pokazaonesklon jezicima, mletačkoVijeće desetorice je 1574. g.ovlastilo baila da ga otpusti izCarigrada i pošalje u Veneci-

ju. Nekoliko mjeseci kasnijeon se vratio u Carigrad, a no-vi bailo piše u siječnju 1575.da je Bartolomeo stigao iz Ri-ma, da bi nastavio s učenjemtursko-osmanskog jezika. Na-kon puta na Apeninski poluo-tok i u Dubrovnik u ljeto1575. - da bi između Osman-lija i kršćana pomagao u raz-mjeni zarobljenika, zatočenihjoš od Lepantske bitke – na-pustio je Carigrad i vratio se uKopar zbog rješavanja obitelj-skih stvari poslije smrti brataMarka. Spontano je odlučiooprostiti se od zvanja tumačakojem nije bio sklon, vjeroja-tno već i do tada boraveći upalači kao povlašteni bailovobavještajac.

Bartolomeo je prema špa-njolskim izvorima služio kaošpanjolski špijun u Carigradu

između 1574. i 1579. g., iakoo tome nema poznatih poda-taka u mletačkim izvorima.Fernand Braudel ga dovodi uvezu sa dvostrukom, ako ne itrostrukom špijunažom. Zna-čajno je da je pisao španjol-skom kralju Filipu II. U pro-sincu 1577. Bartolomeo je po-

UULLCCIINNJJSSKKEE OOBBIITTEELLJJII II EEUURROOPPSSKKAA DDIIPPLLOOMMAATTSSKKAAPPOOVVIIJJEESSTT RRAANNOOGG NNOOVVOOGG VVIIJJEEKKAA 22..

Mreža intrigaBrutti, jedna odnajznačajnijihobitelji mletačkog„kolonijalnog“plemstva, koja jeisticala svojedrevno podrijetlo -„famiglia deiBrutti Romani“ -do društvenogizražaja došla je urazličitimsredinamatalasokratskeRepublike: uDraču (do 1501.),Ulcinju (do 1571.)i Kopru (dopočetka XX.stoljeća), ali i ulatinskoj četvrtiCarigrada, Peri

49

novno bio u Carigradu, ovogaputa u pratnji Giovannija Ma-rigliana, poslanog u tajnostiod Španjolske da bi ugovoriomir s Portom. Od tada se on upotpunosti posvećuje politi-čko-diplomatskim pitanjima,koristeći se spomenutom rod-binskom vezom sa Sinan-pa-šom.

Nije prošlo mnogo vremenado kada se Bartolomeo našaou mreži intriga koje su učinileda 1578. g. putuje u Poljsku,kao i da sudjeluje u prijepori-ma oko moldavskog prijesto-lja, da bi 1590. g. bio i prim-ljen u poljsko plemstvo. Oto-mansko-poljski mirovni pre-govori obavljani su te godineposredovanjem Engleske,zauzimanjem BartolomeaBruttija, „agente del Principedi Moldavia“, u Varšavi i Cari-gradu. Svojem se starom pri-jatelju, Dubrovčaninu TomiNadaliju, liječniku i krakow-skom kanoniku, Brutti pret-hodno povjerio: „ancor io hodi figlioli et vorrei vederequalche premio di questa miaservitù.“

Brutti je Petru Şchiopul-u(Hromom) spasio život od Tu-raka, a kad je ovaj postao voj-voda (1574.-1579.), pozvao jeBruttija, dodijelivši mu zvanjetajnog kancelara i savjetnika

te je on, postavši diplomat i zavojvodstvo i za Portu, zaigraovažnu ulogu u političkom ži-votu Moldavije. Bartolomeo jepoveo dvojicu svoje braće, Cri-stofora i Benedetta, sa sobomu Moldaviju, gdje su mu bilidodijeljeni i zemljišni posjedi.Položaj mu je davao toliko ov-lasti da su ga se plašili i mol-davski boljari. Iancu Sasul(Saksonac) je 1579. g iskori-stio oslabljenu poziciju Şchio-pul-a i pozajmivši novac odBruttija, dospio na njegovo

mjesto, dok se Brutti našao unjegovoj sviti, zadužen za fi-nancije i posredovanje na Por-ti. Sasul je ubrzo pao u nemi-lost Porte, a na prijelazu krozPoljsku uhićen je i dekapiti-ran 1582. g. u Lavovu. Položajje ponovno naslijedio Şchio-pul (1582.-1591.). Tada jeBartolomeo dobio titulu cubi-cularius-a (komornika). S ob-zirom da je Mihnea II. Renegatu Vlaškoj bio nećak PetruŞchiopul-a, Brutti su imalikonzistentan politički utjecaju oba vojvodstva. Trudili suse održati na vlaškom dvoruzahvaljujući Sinan-paši, što jeposebno odgovaralo Bartolo-meu, njegovom povjereniku upregovorima vođenim u Polj-skoj za zaključenje otoman-sko-poljskog mira.

„Levantinul catolic“Brutti je 1587.-1591. g. bio

promoter unitarne vanjskepolitike Vlaške i Moldavije, au vrijeme katoličke ofenzive uMoldaviji u epohi PetruŞchiopul-a, spominje se1587. g. oko dovođenja isu-sovaca iz Rima u Iaşi. Barto-lomeo je tada pisao papin-

50

skom nunciju za Poljsku dasa nadbiskupom Lavova osi-gura duhovne pastire (fra-njevce i isusovce, poglavito izPoljske) za možda nešto uve-ćan broj od 15.000 katolika,koji bi se borili protiv „hereti-ka“ (protestanata, husita) izTransilvanije, a bili smješteniu mjestima nastanjenim Ma-đarima i Nijemcima. U stude-nom 1588. je kao komornikmoldavskog vojvode iz Brestaobavještavao papinskog nun-cija u Poljskoj da je vojvodaosigurao isusovce dajući imjoš dva mađarska sela, kojasu bila Bruttijeva. Bartolo-meus Brutus je i sam poma-gao u tjeranju „heretika“ ioženjenih svećenika iz tamo-šnjih katoličkih crkava i žu-pa. U pismu iz prosinca1588. g. koje je Brutti iz Bre-sta poslao kardinalu Peretti-ju de Montalto, ističe da jefranjevcima namijenjen sa-mostan u Bacauu. Bruttije biopovezansa kasni-jim papomSikstom V.,papi GrguruXIV. pisaoje 1591., aK l ementuVIII. 1592.g o d i n e .N j e g o v eaktivnostisu svaka-ko nailazi-le i na ot-por pra-v o s l a -vnih, kojisu braniliv j e r s k uvećinu.

Za dinastičkusamostalnost

PortugalaBrutti je bio aktivan i na dru-

gim političko-diplomatskimpoljima. Umjesto da promoviraposlove Venecije i da služi, kaoranije, politici Španjolske, uvrijeme portugalske dinastičkekrize projektirao je jedan poth-vat Turaka protiv Španjolske ukorist portugalskog preten-denta na prijestol dom Antóni-ja I. (Prior de Crato) te je već 1.lipnja 1587. godine obdržavaoepistolarnu korespondenciju sElizabetom I., kraljicom Engle-ske. Kraljica je podržavala por-

tugalskog sukcesijskog protiv-nika Filipa II., razmišljajući još1585. o vojnom pothvatu sMuratom III. protiv zajedni-čkog neprijatelja, a posebice uvrijeme priprema španjolskeflote, koja je 1588. godine tre-bala izvršiti invaziju na Engle-sku, prije svega zbog pomoćikoju je pružala Španjolskoj Ni-zozemskoj. Po Bruttijev su an-gažman od značaja bili i gospo-darski interesi Engleske u Oto-manskoj Imperiji i u zoni njezi-nog utjecaja, ojačani osnut-kom Levantinske Kompanije.Povlasticom komercijalnog ka-raktera Petru Şchiopul-a odkolovoza 1588. g., kojoj jeBrutti osobno doprinio, osigu-

ran joj je stabilan trgo-vački promet s

Molda-

51

vijom. Bartolomeo je bio poznat i

kao trgovački poduzetnik. UBukureštu je 1589. g. dugovao„tri sume“ aspri Mihnei II. Re-negatu, vojvodi Vlaške. Od tr-govine nakitom i zaradom odnovčanih špekulacija tributomkoji je Moldavija morala plaća-ti Porti on i njegova braća ste-kli su značajan imetak. U kolo-vozu 1584. g. spomenuto jekako Bartolomeo Brutti „hamandato a suoi a Vinetia seimila ducati ungheri“. Dobriodnosi sa braćom Cristoforomi Bartolomeom Bruttijem omo-gućili su trgo-v a č k o j

kompaniji Venecijanca Antoni-ja Parute razvoj poslovanja srumunjskim vojvodstvima,kao i sa tržištem tada poljskoggrada Lavova (Leopoli). Tako jeParuta postao opskrbljivač na-kitom vojvode Mihnea II. Rene-gata (1559.-1601.), dok suagenti njegove kompanije, pro-lazeći s olakšicama kroz mol-davski teritorij, često bili ugo-šćavani u Iaşiju, u prebivalištuBartolomea Bruttija, odakle sukretali za Lavov. Ovaj rođeniUlcinjanin bio je oženjen Mari-jom de Plebe, rodicom carskogdragomana Matthiasa del Fa-ro, iz obitelji iz koje je bila injegova strina. Njihov sin An-

tonio-Stanislao, rođen 1578.g. u Kamieniec-Po-

dolsku, koje-mu je kao dva-naestogodiš-

njaku od papeishodovao cr-kveni beneficij,bio je opat.Brutti je svojeprihode od cari-na vojvodstvaustupio dubro-vačkom diplo-matu i teologuDominiku Đur-đeviću.

Mnogostrukodokazana spo-sobnost Brutti-ja ipak ga nijezaštitila odmržnje zagriže-nih neprijate-lja. Uhićen bli-zu poljske gra-nice dok je po-kušavao pobje-ći iz Moldavije,Brutti je po na-ređenju novogm o l d a v s k o gvojvode i nje-govog dužnikaArona Tiranina(1591.-1595.)zadavljen uzatvoru odstrane Osman-

lija u proljeće 1592. g., kada jeveć bio izgubio politički utjecajna vojvodskom dvoru. Preka-sno je stigao čauš s porukomSinan-paše da se dovede u Ca-rigrad.

Izdanci obitelji Brutti su svo-jom službom mletačkoj državi,u kojoj su zauzimali istaknutepoložaje, učestvovali u brojnimpothvatima Prevedre Republi-ke. U koparskom muzeju sečuva kameni spomenik Agosti-na dei conti Brutti, biskupaKopra 1733.-1747. g., s plemi-ćkim grbom koji ima ishodišteu heraldičkoj kompoziciji kojase vezuje za primanje u poljskoplemstvo Bartolomea Bruttija.U koparskom arhivu čuvaju sei dokumenti Bruttijevih; pismacontea Agostina Bruttija, kojije 1809. g. postao senator na-poleonskog kraljevstva Italije iposljednje godine svojeg životaproveo u Veneciji pod austrij-skom okupacijom. GranaBruttijevih koja je potekla odJakova, sina ulcinjskog brani-telja, ugasila se prvih godinaXX. stoljeća. Palača Brutti uKopru iz XVIII. st. sada je op-ćinska knjižnica.

Unutarobiteljska i međuobi-teljska staleška solidarnost iutjecaji koje je ostvarila namnogim dvorovima i zemljamaEurope, učinila je izuzetnoznačajnom ovu familiju za Ve-neciju, kojoj je kroz neposre-dnu suradnju s njenim baili-ma u Carigradu bila posebnoodana. Znanost se njom su-stavno počela baviti prije višeod jednog stoljeća kroz djelatalijanskih historiografa, da biposebno u djelima rumunj-skih povjesničara Andreia Pip-pidija i Cristiana Luca te iz-raelske znanstvenice Elle-Na-talie Rothman bila prikazananjezina povezanost s ovim pro-storima, kao i sva kompleks-nost diplomatske i političkeprakse i interesa međunaro-dne trgovine, kojih je više sto-ljeća bila neposredni protago-nist.

52

� Imate riječ

Poštovano Uredništvo,

U Hrvatskom glasniku broj53/54 kolovoz/rujan 2009.na stranici 53 pročitali smopismo ”Složna braća kućugrade”. Uputila ga je Hrvat-ska građanska inicijativa(HGI), politička stranka Hr-vata Crne Gore, a naslovljenoje predsjedniku NVO Hrvat-sko građansko društvo CrneGore dr. Ivanu Iliću, Uprav-nom odboru HGDCG i Ured-ništvu Hrvatskoga glasnika.Ne želim komentirati sadržajpisma i namjere sastavljačatoga štiva, jer svaki dobrona-mjerni čitatelj lako prepoz-naje njegov jezik. No, kao du-gogodišnji prijatelj gospodinaŽeljka Filičića ne mogu nereagirati na riječi koje su muupućene. U tekstu, izmeđuostaloga, piše: Zašto se služi-te potpisom nekog ubogog inepoznatog čovjeka (Filičića)da sve Hrvate, osim čelnikaHGD-a, proglasite pshijatrij-skim slučajevima, a zatimveličajući čelnike HGD-agosp. Ilića i Šuberta prona-đete Bunjevce u Crnoj Gori.Tako pisati o čovjeku kojegase ne pozna i dodati mu ta-kve neprimjerne i neukusneepitete, govori o kulturi i na-mjerama sastavljača pisma.

Prezime Filičić je kao takvopreko 400 godina utkano upovijesno tkivo Dubrovnika,a prema nekim povijesnimvrelima Filičići potječu s ko-torskih Greda, odakle dolazeu Dubrovnik kao pripadniciroda de Grede već početkom12. stoljeća. Stoga bih želio u

kratkim crtama predstavitičitateljima svoga prijateljaŽeljka.

Neću Vas zamarati njego-vim životopisom, već ću gapredstaviti u svjetlu sada-šnjice, čovjeka dosljednog usluženju svojoj domovini Hr-vatskoj bez da je iskorištava,čovjeka koji je krenuo u misi-ju pomirenja, tolerancije,uvažavanja i dijaloga.

Željko Filičić je jedan od pr-vih branitelja-dragovoljaca iorganizatora obrane Dubro-vnika. Tijekom listopada1991. godine, zahvaljujućiširokoj mreži prijateljstava ipoznanstava u Hrvatskoj iinozemstvu, organizira ipredvodi konvoje kojimanaoružava postojeće postroj-be, a u trenucima kad ga jenjegov Grad najviše trebao,kad su sve crte obrane puca-le, uspio se sa svojim istomi-šljenicima suprotstaviti agre-soru, kad je to bilo odlučno ipresudno po opstanak Gra-da. Tih dana, u sjeni čuveno-ga Konvoja Libertas koji jeskršio blokadu Dubrovnika,sa svojim suborcima uteme-ljio je Hrvatsku ratnu mor-naricu (HRM) Dubrovnik.

Nešto ranije, 1987.-88.g.pokreće se inicijativa o ujedi-njenju Hrvata na projektu iz-gradnje demokracije i osa-mostaljenju Republike Hr-vatske. Naklonjen socijalno-liberalnom političkom kon-ceptu, u tome aktivno sudje-luje i Željko Filičić, družeći ses Vladom Gotovcem, prof.Lerotićem, Božom Kovačevi-ćem, Draženom Budišom,

Ivanom Supekom, Sloboda-nom Prosperovim Novakom,Matom Meštrovićem i drugimvodećim intelektualcima ioporbenjacima toga vremenau Hrvatskoj. Jedan je od ute-meljitelja HSLS, prve hrvat-ske građanske stranke posli-je II. svjetskog rata, nakončega osniva podružnicu testranke u Dubrovniku i po-staje njezin prvi tajnik. Po-maže i ostalim novoosnova-nim strankama hrvatskogpredznaka i usmjerenja unjihovom ustroju, te potičemeđustranačke koordinacijei suradnju, a nakon kratkogaistupanja iz politike – ne mo-gavši ostati po strani drama-tičnih događanja izazvanihšovinističkom srpskom poli-tikom – odaziva se pozivu dr.Savke Dabčević-Kučar i po-staje prvim predsjednikompodružnice Hrvatske naro-dne stranke za bivšu općinuDubrovnik i jedan od najbli-žih Savkinih suradnika. Ra-do je viđen gost i kod sada-šnjega predsjednika Republi-ke Hrvatske gosp. StjepanaMesića, kao što ga je uvaža-vao i pokojni predsjednikTuđman. Čovjek je s razgra-natom mrežom poznanstavau političkom, diplomatskom imedijskom miljeu u Hrvat-skoj i izvan nje.

Dosljedan svojim načelimai svjestan teškoga položajahrvatske manjine u CrnojGori, ali i njezina značenja zahrvatsku kulturu uopće, kre-će u misiju pomirenja, tole-rancije, izgradnje mostovapovjerenja, otvaranja dijalo-

Tko je Željko Filičić?

53

ga i stvaranja novih, kvalitet-nih odnosa između Hrvatskei Crne Gore.

Još od 2003. u Hrvatskomgrađanskom društvu CrneGore prepoznaje ljude koji suvođeni istom takvom misi-jom. Radi na promoviranjuHrvata Crne Gore, ali ne sa-mo njih, nego i Crnogoracakoji su bili uz njih u teškimratnim vremenima, zalažućise za pružanje prilike svimakojima je normalizacija od-nosa i dobrosusjedstvo nasrcu.

Njegovim zalaganjem stvo-reni su i prvi kontakti s čel-nicima Dubrovnika, otkadHGDCG postaje redovit gostna najvažnijim događanjimau Gradu. Njegovim nastoja-njem organiziran je i prvi po-sjet gradonačelnice KotoraDubrovniku, i to za Dan Gra-da, na blagdan svetoga Vla-ha, pa gostovanje počasnogaodreda Bokeljske Mornarice,koji je sudjelovao u procesiji,doživjevši visoku počast danosi Kristov baldakin.

Povodom Dana Dubrova-čko-neretvanske županije, ana inicijativu i u organizacijiHGDCG, u svibnju 2007.g. uDubrovniku je održana trod-

nevna manifestacija Bokelj-ska priča. Nastupila je i Bo-keljska mornarica, kad je poprvi put nakon osamostalje-nja Crne Gore Stradunompronesen crnogorski barjak.To se dogodilo uz potporu iautoritet dubrovačkih drago-voljaca Domovinskoga rata,prvenstveno Željka Filičića iIgora Žuvele, kao i čelništvaDubrovačko-neretvanske žu-panije. To je bio iznimno od-govoran i riskantan čin, kojije izveden dostojanstveno ipopraćen simpatijama gra-đana i gostiju, a odjeknuo jecijelom regijom, šireći ugledDubrovnika i Hrvatske, ali iHGDCG-a i Hrvata Crne Go-re. Nakon toga na pravi na-čin su realizirane i druge ak-cije velikoga dometa i diplo-matskoga značaja, baš zah-valjujući inicijativama i su-djelovanju Željka Filičića.Sjetimo se samo prošlogodiš-njega posjeta djece HGDCG,predvođene našim predsjed-nikom dr. Ilićem te mini-strom kulture, sporta i medi-ja g. Mićunovićem. Taj posjetnam je svima ostao duboko usrcu i polučio vrlo pozitivneučinke u obje zemlje, pa i ši-re.

Željko Filičić sve to radi ne-sebično i ustrajno, ne tražećiništa za sebe. Naše Društvoje prepoznalo takav njegoventuzijazam, čovjekoljublje idomoljublje, želju da pomo-gne nama Hrvatima u CrnojGori, da prenese svoje ideje iiskustvo u naš rad. Cijenećisve to, Društvo mu se odužu-je, proglašavajući ga svojimpočasnim članom i prima gakao člana uredništva Hrvat-skoga glasnika.

U broju 48/49, 50/51 i 52Hrvatskoga glasnika, Željkoje autor kolumne Identitetnaš svagdašnji, u kojoj je nasociološko-filozofski, analiti-čki način nastojao objasnitifenomen manjinskoga pita-nja i vječno inferiornu pozici-ju pretvoriti u prednost i ini-cijativu, namjesto dosada-šnje gubitničke pasivnosti.Svima koji su te kolumne po-zorno pročitali, jasno je da jeFiličić time ponudio našojhrvatskoj zajednici promi-šljanja o integraciji nasuprotasimilaciji (ili još gore, iselja-vanju), te – umjesto objektamanipulacije – da se pretvoriu subjekt vlastitoga opstan-ka, dajući ton i ritam politiciuopće, a ne samo usko ma-njinskim pitanjima, koja seobično pretvore u raspodjeluponekog dobro plaćenog po-ložaja za samozvane pojedin-ce i njegovanju samo nekihkulturnih i folklornih tradici-ja.

O mom prijatelju Željku Fi-ličiću, moglo bi se još mnogotoga napisati, ali mislim da jei ovo dovoljno da Vi, dragi či-tatelji, prosudite je li takvaosoba zaslužila da ga se nazi-va ubogim i nepoznatim čo-vjekom kakav je predstavljenu pismu hrvatske političkestranke Crne Gore (HGI) .

Zahvaljujem na uvrštenjuDario Musić

Uvjereni kršćanin i zagovaratelj ekumenskogdijaloga: Željko Filičić (šesti s lijeva) sa

svećenicima CPC i prijateljima iz Dubrovnika,u Kotoru na Sv. Tripuna

54

Kako ocjenjujete aktivnosti društva u2009?

„Aktivnost našeg društva u ovoj godini pred-stavlja kontinuitet osnovnih programskih na-čela, a to su: Izdavačka djelatnost, Promocijakulturnog naslijeđa, Rad sa mladima, Organi-ziranje tradicijskih kulturnih manifestacija.Sve su te aktivnosti mobilizirale veliki broj ak-tivista, članova našeg društva, u svim gradovi-ma gdje imamo podružnice. Posebno mogu bi-ti zadovoljan izdavačkom djelatnošću, u okvi-ru koje smo tiskali osam brojeva časopisa Hr-vatski glasnik, periodiku Bokeški ljetopis imonografsko izdanje pomorstva Dobrote.“

Na koji način uspijevate financirati sve teprojekte?

„ Bilo bi normalno da se veći dio tih aktivno-sti financira iz sredstava koja Vlada RepublikeHrvatske usmjerava za Hrvatsku zajednicu uCrnoj Gori, kao i iz novoformiranog Fonda zamanjine Crne Gore. Međutim, to se nije desi-lo. Prvo, zbog toga što je nivo sredstava odstrane MVPEI RH, koja se putem natječajaobezbjeđuju za projekte hrvatske zajednice uCrnoj Gori, minimalan, i pored obećanja biv-šeg premijera Sanadera da će se znatno pove-ćati. S druge strane, velika sredstva Fonda,koja Vlada Crne Gore usmjerava za manjinske

TTAAJJNNIIKK HHGGDDCCGG TTRRIIPPOO SSCCHHUUBBEERRTTOO RREEZZUULLTTAATTIIMMAA RRAADDAA II PPLLAANNOOVVIIMMAA ZZAA 22001100..

Osiguran kontinu-

Schubert u SSM, sa Ratkom i Žanom Božić

55

KRONIKA DRUŠTVAnarode, raspodjeljuju se čudnom politikom,ne prema kvalitetu i broju projekata, već pre-ma procentualnom udjelu manjine na osnovupopisa iz 2003. Zato, koristeći status NVO,kandidiramo naše projekte na sve raspisanenatječaje, kako na lokalnoj, tako i na državnojrazini, te obezbjeđujemo dio sredstava. Poredtoga, zbog dobre suradnje sa pojedinim grado-vima i Županijama Hrvatske, dobivamo fina-ncijsku potporu za realizaciju planskih aktiv-nosti.“

Kakva je suradnja sa Hrvatskim vijećem? „Formiranje vijeća manjinskih naroda u Cr-

noj Gori obavljeno je u skladu sa Zakonom ozaštiti manjina i to je bila dobra zamisao. Me-đutim, pokazalo se u praksi da su skoro svipostali produžena ruka partija, pa je tako i na-še Vijeće pod strogom kontrolom HGI i takofunkcionira. Udio civilnog sektora i nezavisnihintelektualaca je minimalan. Naše se Vijeće nebavi vitalnim pitanjima hrvatske populacije,pitanjima koja su definirani Zakonom i Usta-vom, bilateralnim Sporazumom naše dvije Dr-žave. Našem društvu, kao najbrojnijoj, najor-ganiziranijoj i najaktivnijoj udrugi, nije dodije-ljeno ni centa iz sredstava HNV. A Vijeće moranekome polagati račune. Da li je to Vlada iliMinistarstvo manjina ne znam, ali u svakomslučaju onome koji im daje novac. Naše dru-štvo svake godine predaje poreskoj Upravi za-vršni račun, podnosi financijsko izvješće naredovnim godišnjim Skupštinama i radi tran-sparentno, tako bi trebalo raditi i Vijeće“.

Da li ćete uvodite neke novine u radu dru-štva u narednom periodu?

“ Da. Radimo već na dva fronta. S jedne stra-ne, provodimo aktivnosti u svezi statutarneodrednice koja regulira pitanje članstva. Nijenam važno koliko imamo članova (do danas jeučlanjeno preko 1.500 članova), već da li čla-novi ispunjavaju svoje obveze prema društvu.Pismenim putem se obraćamo svima onimakoji ne plaćaju članarinu i nakon te akcijezahvaliti ćemo se svima onima koji krše odred-nice Statuta i reducirati ćemo članstvo.

S druge strane, radimo na pomlađivanju ru-kovodne strukture uključujući ih u rad novo-formiranih pododbora za određene aktivnosti,pripremajući ih za kandidiranje na predstoje-ćoj izbornoj Skupštini 2011”.

Kakvi su planovi za sljedeću godinu?“U slijedećoj godini, pored redovnih aktivno-

sti i tradicijskih manifestacija, očekujemo rea-liziranje više značajnih projekata: u okviru iz-davačke djelatnosti, časopis Hrvatski glasnikje pod brojem 1, a u tijeku je rad na monograf-skim izdanjima u suradnji sa Nacionalnom za-jednicom Crnogoraca Hrvatske, BokeljskomMornaricom 809 iz Zagreba i s Biskupijom iBokeljskom mornaricom Kotor. Pored toga,očekujemo prihvaćanje projekta prekograni-čne suradnje sa aplikantima iz DNŽ u okviruIPA programa EU.

Grad Zadar će biti u fokusu, jer očekujemoprihvaćanje našeg projekta Bokeljska priča odstrane Zadarske županije. Značajno je i sudje-lovanje sportaša iz Boke na predstojećim Hr-vatskim svjetskim igrama „Zadar 2010“.

VI. književni susreti u Rovinju15. -17.10. održani su u Rovinju VI. susreti

književnika hrvatskih manjina s književnici-ma u Hrvatskoj, koji organiziraju HKD FranjoGlavinić, Matica hrvatska – Rovinj i Hrvatskamatica iseljenika- Pula. Organizacijski odborpredstavljali su Branimir Crljenko, Mario So-šić, Olivera Dundović, Ana Bedrina i ĐuroVidmarović.

Ispred Hrvatskog građanskog društva susre-tima je nazočila pjesnikinja iz Kotora Dubrav-ka Jovanović.

Završnica Jubileja17.10. održana je završna svečanost prosla-

ve Jubileja 1200 godina dolaska moćiju Sveto-ga Tripuna u Kotor svečanom misom ispredkotorske katedrale koju je predvodio izaslanikSvetog Oca, kardinal Franc Rode. Uz domaćegbiskupa Iliju Janjića, suslavili su i biskupi izHrvatske, Bosne i Hercegovine, Albanije, Srbi-je, Makedonije, Kosova, te izaslanici iz drugihzemalja. Misi su nazočili i visoki državni duž-nosnici i diplomatski predstavnici u Crnoj Go-ri: predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, iza-slanik predsjednika Republike Hrvatske vele-poslanik Petar Turčinović, predsjednik Skup-štine Crne Gore Ranko Krivokapić, ministarkulture Branislav Mićunović, predstavnik Vla-de Republike Hrvatske ministar Petar Čoban-ković, gradonačelnica Kotora Marija Ćatović,te izaslanstvo Hrvatskog građanskog društvaCrne Gore.

56

Dan Općine Herceg Novi26.10. gradonačelnik Dejan Mandić uputio

je poziv Hrvatskom građanskom društvu zanazočnost svečanoj sjednici Skupštine u povo-du Dana Općine Herceg Novi. U okviru progra-ma obilježavanja Dana oslobođenja grada, uhercegnovskoj galeriji „Josip Bepo Benković“upriličena je i izložba umjetničke fotogafijepod nazivom “Boka nekad i danas“ koju čine33 stare i 32 nove fotografije. U organizaciji

podružnice HGDCG Herceg Novi, izložbu supriredili Dario Musić i Stevan Kordić, a kori-štene su fotografije kolekcionara Miroslava Ul-čara.

Lokalna samouprava i NVO30.10. u radu tribine- razgovora, sudjelovao

je tajnik Tripo Schubert i prenio iskustvaHGDCG s lokalnom samouravom, ukazao naprobleme i predložio neke provjerene formesuradnje.

Sastanak UO u Baru7.11. na osnovi odluke da se sastanci

Upravnog odbora održavaju u sjedištima po-družnica, XVI. sastanak UO Hrvatskog gra-đanskog društva Crne Gore održan je u Baru.Na redovitoj sjednici bilo je riječi i o problema-tici u svezi barske podružnice, te su sastankunazočili i njeni članovi.

Nakon usvajanja zapisnika sa prethodnesjednice Upravnog odbora, usvojen je financij-

ski izvještaj zaključno sa VIII. mjesecom, tezaključci u svezi organiziranja božićnih konce-rata u Baru, Kotoru, Tivtu i Podgorici. O radudruštva između dvije sjednice govorio je pred-sjednik dr. Ivan Ilić, dok je tajnik Tripo Schu-bert prezentirao prijedlog programa aktivnostiHGDCG za 2010. O problematici podružniceBar govorili su Vlado Marvučić, Drago Marst-jepović i Božo Šaltić, koji su kao prioritet ista-kli problem nedostatka prostora. Oni su kaoprojekt na kojem će raditi ova podružnica,osim božićnog koncerta, naveli i obilježavanjejubileja 100 godina od smrti barskog nadbi-skupa Šimuna Milinovića.

18. obljetnica „Libertasa“30.10. na poziv gradonačelnika Grada Du-

brovnika Andra Vlahušića izaslanstvoHGDCG: tajnik Tripo Schubert, predstavnikza Republiku Hrvatsku Krunoslav Težak iurednica Hrvatskog glasnika Tamara Popović,nazočili su u kazalištu Marina Držića obilje-žavanju 18. godišnjice Konvoja Libertas, kojimje ratne 1991. razbijena pomorska blokadaGrada te skrenuta pozornost svjetske javnostina razaranja Dubrovnika. U toj se prigodiGrad prisjeća i osnivanja mornaričkog pješa-štva Hrvatske ratne mornarice u Dubrovniku.

Svečanosti je nazočio i predsjednik RH Stje-pan Mesić koji je odlikovao Redom kneza Trpi-mira sa ogrlicom i Danicom aktualnog francu-skog šefa diplomacije, a u to vrijeme ministraza humanitarne poslove, Bernarda Kouchne-ra. Odličje je Kouchneru dodijeljeno za njegov

57

KRONIKA DRUŠTVAangažman tijekom boravka u opkoljenom Du-brovniku, početkom studenoga 1991. GradDubrovnik zahvalio je prigodnim darovima po-sebno i predsjedniku Mesiću, tadašnjem pred-sjedniku Predsjedništva SFRJ i vrhovnom za-

povjedniku JNA, darujući mu umjetničko dje-lo slikara Josipa Škerlja, dok je BernardKouchner darivan djelom Miša Baričevića.

Predsjednik Mesić podsjetio je ukratko navrijeme prije 18 godina kada je bilo teško i Du-brovniku i Hrvatskoj. „Moramo evocirati uspo-mene zbog onih koji su rođeni poslije“, poru-čio je kazavši kako danas moramo graditi Eu-ropu otvorenih granica. „U Dubrovniku smopokazali da se možemo boriti i izboriti za slo-bodu“, naglasio je. Govoreći o doprinosu Ber-narda Kouchnera izdvojio je činjenicu da sutada uz njega u Grad stigle i novinarske ekipete tekstom i slikom prenijele svijetu što se uGradu i oko njega zbiva.

Prisutne je u teatru pozdravio je i Kouchner.Kazao je među ostalim da dolazi iz Bruxellesa,sa Europskog vijeća, da pozdravlja pristupa-nje Hrvatske Europskoj uniji i da će se to si-gurno za godinu ili godinu i pol i dogoditi. Iz-razio je čvrsto uvjerenje kako će svi na ovimprostorima ubuduće, pod okriljem EU, zaje-dno raditi i biti prijatelji.

Sve je nazočne na početku svečanosti poz-dravio gradonačelnik Andro Vlahušić.

„Dubrovnik danas ima obvezu biti političko ikulturno središte cijele regije“, poručio je spo-menuvši se inicijative da u Dubrovniku budeUred za proširenje EU i Međunarodni centar

za mir i toleranciju, što su gosti redom odo-bravajući pozdravili.

U vrijeme u kojem je Konvoj Libertas krenuou mirotvornu i proturatnu akciju Dubrovnik jebio okružen s više do dvanaest tisuća neprija-teljskih vojnika, a njegovi su građani bili bezvode, hrane i struje. Jedinstveni je konvoj, diokojega su bili brod Slavija i 78 drugih ribar-skih brodova, uspješno probio blokadu nepri-jateljske vojske i uplovio u Dubrovnik. Njegovje dolazak značio i dodatnu snagu stanovnici-ma opkoljenoga Grada. Konvoj je isplovio izRijeke, predvođen Stjepanom Mesićem i tada-šnjim predsjednikom Vlade RH Franjom Gre-gurićem.

U dubrovačkom je teatru također prikazan idesetominutni dokumentarni film o KonvojuLibertas, te izveden kulturno umjetnički pro-gram u kojem su, među ostalim, izvođen Mo-zart i Sorkočević, a što je podsjetilo na izvođe-ne koncerte u Gradu ratu i razaranjima uspr-kos.

Izaslanstvo HGDCG nakon programa dalo jeintervjue dubrovačkom radiju Ragusa.

Radni posjeti3.11. izaslanstvo Hrvatskog građanskog

društva: predsjednik dr. Ivan Ilić, tajnik TripoSchubert, predsjednica podružnice HGDCG

Podgorica dr. Svjetlana Zeković, dr. MihailoKuliš i urednica Hrvatskog glasnika TamaraPopović boravili su u radnom posjetu Mini-starstvu manjina Vlade Crne Gore, gradona-

58

čelniku Podgorice Miomiru Mugoši i Velepo-slaniku RH u Crnoj Gori dr. Petru Turčinovi-ću.

U Ministarstvu za zaštitu ljudskih i manjin-skih prava delegaciju je primio ministar Fer-hat Dinoša sa pomoćnicima Orhanom Šahma-novićem i Sabahudinom Delićem. Bilo je riječio aktualnoj manjinskoj problematici, raduFonda i izmjenama Zakona o fondu.

Sa gradonačelnikom Mugošom razgovaranoje o radu podružnice Podgorica. On je tijekomrazgovora pedložio prostor koji Grad daje nakorištenje podružnici bez naknade, te odobriosponzorstvo za Hrvatski glasnik.

Veleposlaniku dr. Petar Turčinović sa surad-nicima u duljem razgovoru prezentiran je raddruštva i planovi za 2010. te razgovarano oaktualnim problemima i položaju hrvatske za-jednice.

Izložba u Tivtu10.11. u sklopu „Novembarskih dana“ u foa-

jeu Centra za kulturu Tivat otvorena je izložbafotografija „Boka nekad i sad – Il Paradiso per-duto“ autora Daria Musića, Miroslava Ulčara iStevana Kordića. Organizatori izložbe su Po-družnica HGDCG iz Tivta i Centar za kulturu,a pod pokroviteljstvom Općine Tivat.

Motivi fotografija su Boka od prije 100 godi-na - Savina, Meljine, Zelenika, Igalo, HercegNovi, Kamenari, Risan, Peraški otoci, Perast,Dobrota, Orahovac, Kotorski zaljev, Kotor,Muo, Prčanj, Tivat, Bigova, Lepetane, DonjaLastva, Budva i Boka danas. Stare fotografijesu iz zbirke kolekcionara Miroslava Ulčara, aiste motive je nakon stotinu godina snimioStevan Kordić.

Program otvaranja je započela klapa “Ja-dran“ s dvije numere. Nakon toga je Domeni-ka Krasan, učenica dopunske škole na hrvat-skom jeziku, izrecitirala pjesmu o Tivtu sa ko-jom je na natjecanju HMI osvojila drugo mje-sto.

Izložbu je otvorio dopredsjednik SO Tivat Ili-ja Janović, a o samim fotografijama i njihovomnastanku govorila je povjesničarka umjetnostiMarija Mihaliček. Ona je istaknula kako suprikazane stare fotografije dio velike doku-mentarne kolekcije koju je u proteklim godi-nama sakupilo Hrvatsko građansko društvo,pokušavajući da sačuva foto zapise o mjesti-

59

KRONIKA DRUŠTVA

ma, ljudima i događaja iz bokeljske povijestisa prijelaza 19. u 20. stoljeće, a radili su ihpoznati bokeljski fotografi Laforest, Smodlaka,Mandel, Stjepčević, Prevalio...

Članice UO Podružnice i PUC „Paun“ priredi-le su prigodan koktel.

HGDCG na Interliberu13.-14.11. Hrvatsko građansko društvo pred-

stavilo je svoju izdavačku djelatnost na 32. In-terliberu, međunarodnom sajmu knjiga i učila uZagrebu, u organizaciji Hrvatske matice iseljeni-ka. Urednica Hrvatskog glasnika Tamara Popo-vić sudjelovala je na Okruglom stolu „Izazovi na-kladništva hrvatskih manjina i europska kul-turna raznolikost“. O toj temi svoje su sudove iz-nijeli vodeći intelektualci, autori i urednici na-kladničke djelatnosti hrvatskih manjina iz eu-ropskih zemalja: Austrije, Crne Gore, Mađarske,Slovenije i Srbije. Sudionike je pozdravila ravna-teljica HMI Katarina Fuček.

„ Pred svima nama je još puno koraka koji semoraju učiniti. Tema jeste hrvatska kulturnarazličitost, ali je nju teško razlučiti od svakodne-vice i teških povijesnih okolnosti koje su se pre-lamale preko hrvatske zajednice. Hrvatski na-kladnici imaju probleme kao i svi koji se baveknjigom, a to je da broj autora raste, a kupacasve manje. Knjiga više nije kult. Trebamo razlu-čiti hoćemo li razgovarati o knjizi kao ekonom-skoj vrijednosti ili o knjizi u kojoj se nalazi kul-turno dobro zajednice kao cjelokupni dio kul-turnog dobra.

Na našem štandu vidimo raspon od lijepe knji-

ževnosti, narodne, poezije, proze, kuharica doiznimno vrijednih znanstvenih djela. Očuvan jejezik, te ovo nakladništvo mora imati posebnudimenziju. Nakladništvo hrvatskih zajednicatreba predstaviti hrvatskoj javnosti i stati izanje. Nažalost, mediji nisu osobito zainteresiraniza kulturu, teže senzacionalizmu. Kriza se tako-đer ne može izbjeći, ali će uvijek netko pisati istvarati, jer to ovisi o nama, našem osjećaju pri-padnosti hrvatstvu, toj zajednici i kulturi. Uvijekće kao trajno dobro biti prisutno. Želimo napra-viti što tješnju vezu sa Hrvatima izvan Hrvatske.Time čuvano cjelokupno kulturno dobro. Opsta-je identitet i kulturna raznolikost, po tome seprepoznajemo i to je naše bogatstvo.To trebanjegovati i čuvati, sa tim projektima ići ka Euro-pi. To će nas odrediti za buduća razdoblja. Ne-

ma straha za Hrvate u svijetu, jer onaj tko tražisamo ekonomski nadomjestak neće do krajaustrajati. Ali oni koji ulažu sebe, svoju ljubav,oni će uspjeti u toj misiji“, istaknula je KatarinaFuček i poručila da će Hrvatska matica iseljeni-ka i dalje biti poveznica sa institucijama u ma-tičnoj državi te motivirati nove ljude za uključe-nje u projekte kulturnog stvaralaštva Hrvata iz-van Hrvatske.

Načelnik Samostalne službe za Hrvate u ino-zemstvu i kulturu Ministarstva vanjskih poslo-va Republike Hrvatske Petar Barišić govorio je označaju mogućnosti izlaganja djela hrvatskimmanjina i iseljeništva na 32. Interliberu.

„ Trajno se nastoje predstavljati djela hrvat-skih autora i preko diplomatskih misija u svije-tu, afirmirati ih te povezati sve Hrvate, gdje god

60

oni žive. Nadamo se dodatnoj aktivnosti i na-stanku novih djela“, kazao je Barišić.

Glavno izlaganje je imala dr.sc. Sanja Vulić,prof. Hrvatskog studija Sveučilišta u Zagrebu.

„Uvjeti nakladništva se razlikuju od države dodržave, ima otežavajućih i olakšavajućih čimbe-nika. Sličnost sa standardiziranim jezikom dr-žave u kojoj manjina živi i djeluje svakako je ola-kšavajući čimbenik“, kazala je dr. Vulić, koja jegovorila o iznimno značajnoj i opsežnoj naklad-ničkoj djelatnosti Hrvata u Srbiji. Samo je Hr-vatska riječ tiskala 30-ak knjiga. Ova je godinakrizna, te bi pomoć matične države dobro došla,ocijenila je dr. Vulić. U daljem je izlaganju govo-rila kako su Hrvati u Gradišću uspjeli očuvatisvoj jezik i identitet, kroz svoje medije i naklad-ništvo.

„Važno bi bilo energičnije podržati i motoviratistvaralaštvo mladih Hrvata, koji sve više pišu nanjemačkom jeziku“, poručila je dr. Vulić. Kaodobar primjer istaknula je Hrvate u Mađarskoj,ujedinjene u zajedničku kulturnu instituciju.Pod okriljem izdavačke kuće „Croatica“ izlaziHrvatski glasnik, tiskaju se udžbenici, slikovni-ce, brojne knjige. Posebnu je pozornost posveti-la Hrvatsko-mađarskom povijesnom kalendaru,u kojoj je jedno poglavlje posvećeno blagdanublaženog Gracije sa Mula. Knjige Hrvata u Ma-đarskoj tiskaju se i izvan Croatice. Manjine uMađarskoj, Austriji i Srbiji imaju najobimnijenakladništvo. „Među Hrvatima u Crnoj Gori de-ficit je književnika hrvatske nacionalnosti. Hr-vatsko nacionalno ime rijetko se spominje i za-mijenjeno je raznim inačicama. Jedini je na-kladnik Hrvatsko građansko društvo Crne Go-re“, kazala je dr. Vulić.

Direktor nakladničke kuće Croatica Čaba Hor-vat govorio je o intenzivnoj desetogodišnjoj ak-tivnosti.

„ Mislim da smo ostvarili ideje s kojima smokrenuli u nakladničku djelatnost prije deset go-dina. Pokrenuli smo i internet radio na hrvat-skom jeziku, kojim prenosimo vijesti iz hrvatskezajednice u Mađarskoj diljem svijeta“, kazao jeHorvat.

Predsjednik Hrvatske državne samouprave uMađarskoj Mišo Hepp i urednica Hrvatskog gla-snika Branka Pavić Blažetin govorili su o ak-tuelnom političkom i kulturološkom trenutkuHrvata u Mađarskoj.

„ Za razliku od ostalih hrvatskih manjinskihzajednica u svijetu, krenuli smo putem kultur-

ne autonomije. Imamo vrtić, osnovnu školu,Znanstveni zavod, Muzej. Trebate iskoristiti svemogućnosti i pomoć države u kojoj živite, ali imatične države, mada nije uvijek svesrdna. Mo-rate se sami izboriti“, poručio je Hepp i ocijeniokako Hrvatska nema strategiju prema autohto-nim Hrvatima.

„Pisana riječ je temelj opstanka manjinske za-jednice i očuvanja identiteta“, bila je kategoričnaurednica tjednika Hrvatski glasnik. Posebnu jepozornost posvetila financijskim problemima utiskanju tjednika. „Matična domovina je u krizi.Ali, Hrvati izvan Hrvatske moraju imati strategi-ju“, poručila je Branka Pavić Blažetin. Govorilisu i glavni urednik Hrvatskih novina iz AustrijePetar Tyran, ispred Hrvatske riječi iz SuboticeMilovan Miković i Katarina Čeloković.

Moderator i organizator skupa bila je VesnaKukavica.

Kontrola realiziranja projekata17.11. Radna grupa Veleposlanstva Republike

Hrvatske i Generalnog konzulata RH izvršila jekontrolu realiziranja projekata koji su financira-ni iz sredstava Ministarstva vanjskih poslovaRH.

IPA projekti18.11. u okviru programa EU za prekograni-

čnu suradnju Crne Gore i Hrvatske, HGDCG jesa partnerom iz DNŽ, Općinom Dubrovačko pri-morje, s partnerima: Kulturno društvo „Žuto-pas“ i OŠ iz Slanog, izradilo projekt koji je pre-dat kancelariji IPA programa u Kotoru. Poredtog projekta, naše predstavništvo za Hrvatskuse pojavilo kao prekogranični partner radioDUX-a iz Donje Lastve i kao Aplikant 2. obradi-lo zajednički projekt, koji je u roku predat kan-celariji za prekograničnu suradnju.

Kravata u Bokelja18.11. Hrvatsko građansko društvo pozvano

je na otvaranje izložbe fotografija u Tivtu iz po-vijesti Boke kotorske „Kravata u Bokelja“, kojuje postavila hrvatska bratovština Bokeljskamornarica 809. Zagreb i Akademija Cravatica.

Natječaj Fonda manjina18.11. na raspisani natječaj Upravnog Odbo-

ra Fonda manjina Crne Gore Hrvatsko građan-

61

KRONIKA DRUŠTVAsko društvo apliciralo je s osam projekata.

Izložba u Perastu19.11. HGDCG pozvano je na otvaranja izlož-

be „ Porodična baština Balovića i Matikola-Balo-vića„ u muzeju grada Perasta. Autor izložbe ječlan društva i redakcije Marija Mihaliček, povje-sničar umjetnosti. Izložbu je otvorila Marija-Ma-ja Čatović, gradonačelnica Kotora.

Završni koncert 20.11. HGDCG je dobilo poziv na svečanost i

završni koncert Glazbeno prosvjetnog DruštvaTivat, a u povodu 100-e obljetnice postojanja irada.

Dani kultura manjina 20.11. Centar za očuvanje i razvoj kultura

manjina pripremio je u čast hrvatske, musli-manske, bošnjačke, albanske i romske naciona-lne manjine višednevnu manifestacija Dani kul-ture manjina Crne Gore, koji se održavaju podmotom “Crna Gora naša kuća”. Manifestacija jepočela u Podgorici, u KIC-u “Budo Tomović”, apozdravnu riječ održao je direktor Centra Mir-sad Mulić. Govorili su premijer Milo Đukanović,kojem se pridružio i Ferhat Dinoša, ministar zazaštitu manjinskih i ljudskih prava, te je ove go-dine manifestaciji dana veća važnost nego inače.Otvarajući manifestaciju premijer je poručio daje Vlada usvajanjem niza zakonskih akata poeuropskom modelu i drugim aktivnostima pred-hodnih godina “bitno unapređivala ljudska imanjinska prava”. Takva politika, uvjeren je on,sprovođena je ne zato što je Vlada odgovornaprema sopstvenom opstanku nego što je ovo pi-tanje od ključne važnosti za evropsku integraci-ju Crne Gore. Poručujući da je svjestan značajakoji pripadnici manjina doprinose napretku na-še zemlje, premijer je bio uvjeren da ovakvimprojektima pokazujemo svo bogatstvo različito-sti kojima je Crna Gora “naša zajednička drža-vna kuća” raspolaže. Vjekovna tradicija i pose-ban geo-politički položaj, po njemu, uče nas daje multikulturalnost utemeljena u naš duhovniidentitet, te zato se ove vrijednosti moraju sa“posebnim senzibilitetom njegovati” . Naglašava-jući da su duboki i višeslojni korijeni suživota uCrnoj Gori, kao i brojni istorijski primjeri kojuna ukazuju na vjekovna kulturna prožimanja ,premijer je naglasio da je privilegija živjeti u sre-

dini prepoznoj po međuetničkom skladu, održi-vosti politike dijaloga i kontinuiranoj promocijirazličitosti.

- Crna Gora živi posebne vrijednosti kojimadruge sredine teže. To su ideali otvorenog, gra-đanskog i kulturno raznolikog društva - rekao jeon poručujući da je Crna Gora “otvorena za sve,bez obzira na nacionalne i političke razlike”.

Ministar za zaštitu manjinska i ljudska prava

Ferhat Dinoša je sa radošću primijetio da je pu-blika “došla masovno kao kad je bio referen-dum”. On je istakao da nema zemlje na prosto-ru bivše Jugoslavije koja je na razmeđi vjekovatako čuvala svoje manjine kao Crna Gora, kaoda i nema zemlje osim Crne Gore koja je u istoto vrijeme bila uvažavana i čuvana od manjinakoje žive na njenoj teritoriji.

Nakon pozdravnih riječi, premijera i ministrana velikoj sceni KIC-a zamijenili su umjetnici.mažoretkinje i “Bisernice Boke”, Edita Slabi Br-kan, “Pljevaljski tamburaši”, “Rako band”, OmerHodžić i Anida Idrizović, Štjefen i Vera Ujkić, Ša-ban Đeka, “Burimi“ i Kud “Željezničar”, koji susvi na svoj način, prikazali ljepotu kulture i tra-dicije svog naroda.

Uz brojnu publiku početku Dana kulture ma-njina Crne Gore, koja traje do 12. decembra,prisustvovali su podpredsjednik Skupštine RifatRastoder, reis islamske zajednice Rifat Fejzić,predstavnici diplomatskog kora, OEBS-a i Ev-ropske komisije, presjednica Sudskog savjetaVrhovnog suda Vesna Medenica, i nekoliko mi-nistara.

Dan Općine Kotor21.11. Predstavnici Hrvatskog građanskog

društva Crne Gore pozvani su na svečanu sjed-nicu u povodu Dana Općine Kotor.

Formiran pododborza kulturne manifestacije

23.11. na osnovu zaključaka sa sjedniceUpravnog odbora HGDCG održane u Baru, for-miran je pododbor za organiziranja kulturnihmanifestacija u sastavu: Pina Lazarević, pred-sjednik i članovi Ljerka Sindik, Slobodan Vičevići Ilko Marović, koji je održao prvi sastanak i de-finirao plan aktivnosti u periodu prosinac 2009- prosinac 2010.

Sastanak s direktorom radija DUX

23.11. direktor Radija DUX Miroslav Marušićposjetio je HGDCG i u razgovoru sa dr. IvanomIlićem i Tripom Schubertom razmijenio mišlje-nja oko definiranja programske šeme radija isuradnje na njenom realiziranju.

Sastanak školskog odbora25.11. u Tivtu je održan je sastanak školskog

Odbora dopunske nastave, kojemu je prisustvo-vao Tripo Schubert. Razmatrane su aktivnostidjece do kraja godine i neki projekti u idućoj go-dini. Dogovoreno je održavanje Tribine u Koto-ru sa ciljem animiranja djece za nastavu.

Sastanak UO podružnicePodgorica

26.11. održan je sastanak UO PodružniceHGDCG Podgorica posvećen dogovoru oko rea-liziranja uređenja prostora koji je dodijelio gra-donačelnik Podgorice dr. Miomi Mugoša, izvje-štaja dr. Zeković o Danima Ivana Mažuranićana Cetinju, organiziranja božićnog koncerta ipredstojećih izbora za predsjednika RepublikeHrvatske.

Odluka Fonda 26.11. Upravni Odbor Fonda manjina je ra-

sporedio raspoloživa sredstva za financiranjeprispjelih projekata manjinskih zajednica po ra-spisanom natječaju.

(opširnije str. 4)

Skup Bokeljske Mornarice27.- 29.11. HGDCG je dobilo poziv na među-

narodni znanstveni skup „XII vjekova Bokeljskemornarice“, koji se održao u Kotoru u koncert-noj dvorani crkve Sv. Duha, a u povodu 1200godina postojanja.

Izložba Ikona u Boki Kotorskoj27.11. Hrvatsko građansko društvo dobilo je

poziv na otvaranje izložbe „Ikona u Boki kotor-skoj“ u Palači Grgurina u Kotoru, koju su orga-nizirali Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru, iGalatea Gallery iz Podgorice.

O izložbi je govorila povjesničarka umjetnostiRadojka Janićijević, a otvorio je kotorski biskupmons. Ilija Janjić. U glazbenom dijelu programanastupili su učenici ŠOSMO „Vida Matjan“ Ko-tor.

Suradnja Vlade i NVO28.11. Kancelarija za saradnju sa nevladinim

organizacijama i Delegacija Europske komisije uCrnoj Gori, u okviru projekta „Podrška razvojucivilnog sektora“ organizirala je sastanak na te-mu „Suradnja Vlade Crne Gore i NVO-a“, na ko-ji smo pozvani da sudjelujemo.

Sastanak HNV 28.11. održan je sastanak Hrvatskog naciona-

lnog vijeća. Pošto je dosadašnji predsjednik Mi-roslav Marić podnio ostavku, izabran je novipredsjednik Miroslav Franović. Naši predstavni-ci su u pismenoj formi iznijeli stavove UpravnogOdbora HGDCG, kao i primjedbe na rad Viječa,tražeći raspravu po mnogim pitanjima koji suod vitalnog značaja za hrvatsku populaciju uCrnoj Gori.

Sastanak Upravnog Odbora 4.12. Predsjednik HGDCG dr. Ivan Ilić je saz-

vao vanrednu sjednicu Upravnog odbora sa sa-mo jednom tačkom dnevnog reda „Upoznavanjesa raspodjelom sredstava Fonda manjina po ra-spisanom natječaju“. Zbog nezadovoljstva ovo-godišnjom raspodjelom, dogovoreno je da se za-traži od direktora Fonda uvid u dokumentacijuraspodjele i u dostavljene projekte. Također ćese po ovom pitanju zatražiti prijem kod Ranka

62

KRONIKA DRUŠTVA

63

Krivokapića, predsjednika Skupštine, koja jeosnivač Fonda.

Božični domjenakHGDCG je dobilo poziv od strane Župana DNŽ

Nikole Dobroslavića za nazočnost Božičnom do-mjenku.

Posjet Damira Kajina12.12. saborski zastupnik Damir Kajin samo-

stalni kandidat na izborima za Predsjednika Hr-vatske, sa svojim suradnicima, posjetio kance-lariju HGD CG i razgovarao sa čelnicima Dru-štva o stanju hrvatske manjine u Crnoj Gori iaktualnim problemima.

Potpora Milanu Bandiću17.12. Veliki broj članova Društva i roditelja

djece koja je više godina ljetovala u Zagrebu, or-ganiziralo je izlet u Dubrovnik i prisustvo kon-certu klape „Intrade“, „Prljavog kazališta“ i pje-vača Borisa Novkovića, a u okviru predizbornekampanje Milana Bandića, nezavisnog kandida-ta za predsjednika Republike Hrvatske.

Svečani koncert klapa 18.12. Pozvani smo da prisustvujemo sveča-

nom koncertu klapa u povodu završnice Jubile-ja, koji je organizirala Bokeljska mornarica. Su-djelovali su: Bisernice Boke, Alkima, Bokeljskimornari, Jadran, Castelnuovo, i kao gost večeriklapa „Vela Luka „ sa Korčule

Tiskan Hrvatski glasnik18.12. iz tiska je izašao Hrvatski glasnik br.

55/56. U suradnji sa Hrvatskim nacionalnim vijećem,

Hrvatskom građanskom inicijativom i Krovnomzajednicom „Dux Croatorum“ tiskan je kalendarza 2010.

Sastanak u Konzulatu23. 12. održan je sastanak u Generalnom

konzulatu RH u Kotoru kojem je ispred HGDCGnazočio tajnik Tripo Schubert. Predstavnici Hr-vatskog nacionalnog vijeća, stranke Hrvatskegrađanske inicijative, Hrvatske krovne zajednicei HGDCG dali su mišljenje kako hrvatski jezik,u kontekstu primjene Europske povelje, budedefiniran kao manjinski u Crnoj Gori.

„Tražimo zaštitu naših Ustavom CG već potvr-đenih prava, među kojima pravo na vlastiti jezikkao manjinski ima prioritetnu poziciju“, navodise među ostalim u zajedničkom mišljenju kojesu potpisali Miroslav Franović, Marija Vučino-vić, dr. Ivan Ilić i Zvonimir Deković

Predsjednički izbori27.12. HGDCG se angažiralo oko animiranja

građana hrvatske nacionalnosti koji imaju pra-vo glasa da iziđu na izbore za Predsjednika Re-publike Hrvatske. Dali smo naše predstavnikeza članove glasačkih odbora u Podgorici i Koto-ru.

Čestitali smo13.7. Dan državnosti Crne Gore17.7. Dan Zagrebačke županije20.7. Dan grada Metkovića i blagdan Sv.Ilije5.8. Dan Domovinske zahvalnosti Republike

Hrvatske15.8. Dan Općine Jelsa i blagdan Velike Gospe24.8. Dan osnutka Hrvatske građanske inici-

jative 15.9. Dan Radio Skale25.9. Dan Istarske županije29.9. Dan grada Šibenika29.9. Dan grada Bjelovara2.10. Dan grada Hvara 8.10. Dan neovisnosti Republike Hrvatske21. 10. Dan Oćine Konavli26.10 Dan Općine Herceg Novi21.11 Dan općina Kotor i Tivat24. 11. Dan grada Bara24.11. Dan grada Zadra 2.12 Dan grada Osijeka19.12. Dan Grada Podgorice

Hrvatska dopunska školaI ove je školske godine s radom počela do-

punska nastava hrvatskoga jezika. Kao iprethodnih godina, nastava se održava u Tiv-tu i Kotoru. U Tivtu se održava u OŠ „DragoMilović“, utorkom, četvrtkom i petkom od18.45 – 20.15, a u Kotoru se održava u OŠ„Njegoš“ srijedom od 16.00 – 17.30. Sve po-trebne informacije vezane uz nastavu možetedobiti na broj: 067 / 815-323, prof. MarinaBastašić.

Vesele Božićne blagdane i sretnuNovu 2010. godinu čitateljima

Hrvatskog glasnika poželjeli su:

Antun-Pana Milosevic Sv.Eustahije 253Kotor Crna GoraTel;082333306 -301204-Faks082333307Mobilni 069086933 - E.mail panamilosevic@cg.yu

Pansion “PANA“

poduze�e za knjigovodstvene us-luge

C O N F I R M d . o . o .

društvo za projektiranjei gradnju Tivat

Portal gradnjad.o.o

Pomorski muzej Kotor

63

D.O.O. Kotor

BOKELJSKA MORNARI-

64

65

SKALARADIOKotor

Nezavisni radio, Stari grad,Trg od oružja, 85330 Kotor

Dragim prijateljima, poslovnim partnerima i svimljudima dobre volje, djelatnici Veleposlanstva i Generalnog konzulata Republike Hrvatske �eleblagoslovljen Bo�i� i uspje�nu Novu 2010. god-inu

Op�ina HercegNoviOp�ina Podgori-caOp�ina BarRadio Dux Biskupski ordi-narijat

Ordinacija dr Matijevi� �Tivat

Ordinacija dr Rajhel i dr Ili� - Kotor

66