BROŠURA O OBNOVI VEGETACIJE I STANIŠTA · Brošura o obnovi vegetacije i staništa Preporuke za upravljanje biomasom nakon požara Glavni autori: Tomislav Dubravac , dr.sc. - Hrvatski

BROŠURA O OBNOVI

VEGETACIJE I STANIŠTA PREPORUKE ZA

UPRAVLJANJE BIOMASOM NAKON POŽARA

Brošura o obnovi vegetacije i staništa Preporuke za upravljanje biomasom nakon požara Glavni autori:

Tomislav Dubravac , dr.sc. - Hrvatski šumarski institut Božidar Hrvoj, mag.ing.silv. Su-autor:

Dott. Arturo Oradini - Centro Studi Italiano Geomatica, Spin-off Università Molise Urednik:

Dr.sc. Elvis Paladinić Izdavač:

Hrvatski šumarski institut Cvjetno Naselje 41 10450 Jastrebarsko www.sumins.hr Fotografije:

Tomislav Dubravac, dr.sc. Petar Vrgoč, dr.sc. – Hrvatske šume d.o.o. Dott. Arturo Oradini Grafičko oblikovanje:

Consorzio Punto Europa, Teramo (It) Tisak:

Klinger d.o.o., Zagreb Naklada:

100 kom Autorsko pravo © 2015 pridržavaju autori

Niti jedan dio ovog djela ne smije se umnažati tiskanjem, kopiranjem ili na neki drugi način bez pisanog dopuštenja autora. | Autori snose svu odgovornost za sadržaj ove publikacije.

BROŠURA O OBNOVI VEGETACIJE I STANIŠTA

PREPORUKE ZA

UPRAVLJANJE BIOMASOM NAKON POŽARA

Tomislav Dubravac , Dr.sc.

Božidar Hrvoj, mag.ing.silv.

HRVATSKI ŠUMARSKI INSTITUT

Dott. Arturo Oradini

CENTRO STUDI ITALIANO GEOMATICA

2 Brošura o obnovi vegetacije i staništa i preporuke za…

Sadržaj

1. Uvod ............................................................................................................................................ 3

2. Ekološki čimbenici obnove vegetacije nakon požara .................................................................. 6

3. Strategija obnove vegetacije i kriteriji za upravljanje biomasom nakon požara ........................ 8

3.1 Zaštita tla ................................................................................................................................. 8

3.2 Poboljšanje otpornosti i stabilnosti šumskih ekosustava ........................................................ 8

4. Kratkoročne uzgojne mjere ......................................................................................................... 8

4.1 Sanitarna sječa preostale vegetacije ....................................................................................... 9

4.2 Mjere zaštite tla ..................................................................................................................... 11

5. Srednjoročne i dugoročne šumsko-uzgojne mjere .................................................................... 11

5.1 Prirodna obnova .................................................................................................................... 11

5.2 Potpomognuta prirodna obnova ........................................................................................... 13

5.3 Aktivna prirodno - umjetna obnova ...................................................................................... 13

6. Preporuke za gospodarenje biomasom s ciljem umanjivanja rizika ......................................... 16

6.1. Čišćenje šumskih sastojina od prekomjerno obrasle podstojne etaže drveća i grmlja ......... 16

6.2. Prorede šumskih sastojina ..................................................................................................... 17

6.3. Čišćenje stabala orezivanjem donjih grana ........................................................................... 17

7. Ostale obrambene mjere .......................................................................................................... 18


1. Uvod

Sredozemno područje Europe proteže se na oko 900.000 km², odnosno zauzima oko 40% ukupnog sredozemnog bazena, od čega se na šume odnosi oko 19 milijuna ha. U sredozemnoj regiji nekoliko je čimbenika, poput topografije, fiziografije, geologije, vrste tla, oborina i toplinskog režima, požara, odgovorno za razvoj raznolikih šumskih ekosustava.

Slika 1. Satelitska slika broja požara u Sredozemlju, na dan 30.08.2012.

Šumski ekosustavi u području Mediterana izloženi su cijelom nizu uglavnom negativnih procesa koji su uzrokom promjene privremenog i/ili trajnog karaktera. Područja u kojima pridolaze šume mediteranske regije, nose značajno obilježje vrlo rane naseljenosti i intenzivnog razvoja stanovništva. Nigdje nisu tako jako izraženi pritisci i utjecaj čovjeka i njegovih eksploatatorskih navika na šumu kao na području Mediterana. To je ujedno i glavni razlog što je ostalo bez šuma, a kao posljedica tog imamo i nestanak vode, lošu poljoprivrednu proizvodnju, ekstremne klimatske uvjete, jake erozivne procese i dr. Nekad su glavni uzroci promjena bili prekomjerno i neorganizirano pašarenje te pretvorba šumskih površina u poljodjelske. Jedan od važnih problema opstojnosti šumskih ekosustava Mediterana predstavljaju neuređene privatne šume i napuštena poljoprivredna zemljišta na kojima se ne obavlja nikakva preventiva (zapušteni maslinici, voćnjaci i ostalo). Zbog navedenih razloga često su te površine izložena šumskim požarima.

Vatra, bilo prirodna ili izazvana od strane ljudi, igra veliku ulogu u oblikovanju ekologije mediteranskih regija. Zbog suhih i vrućih ljeta većina ovih regija je sklona požarima, a ponekada se događaju požari izazvani čovjekom, željeznicom ili udarom munje. U mediteranskom je području šumski požar prirodni čimbenik, međutim, ljudskim se utjecajem prirodni režim požara promijenio, te se požari javljaju češće i s većim intenzitetom. Preko 95% požara nastaje uslijed ljudskih aktivnosti. Općenito šumski požar je nekontrolirano, stihijsko kretanja vatre po šumskoj površini. Pripada u prirodne katastrofe. Razlikuje se po vrsti, načinu postanka i štetama. Za nastanak požara potrebna je određena temperatura, tlak i kisik (tzv. požar trokuta), ako se jedno od toga ukloni, požar prestaje.

U sinergiji sa prirodnim osobitostima vegetacije i povoljnim klimatskim uvjetima (vrijednost temperature 27-32°C, relativna vlaga 15-20%, jačina vjetra 16-24km/h i najmanje 4 tjedna od zadnje značajnije kiše (>0,25 cm kiše/m2) te nepažnjom ljudi, požari općenito predstavljaju trajnu negativnu pojavu na mediteranskom području (slike 2a, 2b, 3a, 3b). Među najčešćim uzrocima su nemar i namjerno izazivanje požara, ali i slabo planiranje te gospodarenje šumama. Posljedice se očituju u zanemarivoj vrijednosti izgorjele drvne mase u odnosu na izgubljenu vrijednost općekorisnih funkcija tog područja (tlo, klima, kisik, fauna, biološka raznolikost, krajolik i dr.).

http://hr.wikipedia.org/wiki/Vatra

http://hr.wikipedia.org/wiki/Po%C5%BEar

http://hr.wikipedia.org/wiki/Vatra

http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0uma

http://hr.wikipedia.org/wiki/Prirodna_katastrofa

http://hr.wikipedia.org/wiki/Temperatura

http://hr.wikipedia.org/wiki/Tlak

http://hr.wikipedia.org/wiki/Kisik


Slika 2: Izgorjela površina (a), broj požara (b) i prosječna veličina požara (c) u

Republici Hrvatskoj od 2000. do 2012. godine

a)

b)

c)


a)

b)

c)

Slika 3: Opožarena površina [žuta crta=sveukupno opožarena površina, crna crta=opožarena površina

šuma i šumskog zemljišta] (a), broj požara (b) i prosječna veličina požara (c) u Italiji u razdoblju od

1970. do 2010.(Izvor: : Incendi Boschivi 2010 volume completo; CFS)

Op

oža

ren

a p

ovr

šin

a [h

a]

Bro

j p

oža

ra [

N]

Pro

sječ

na

velič

ina

po

žari

šta

[ha]


Razvojem društva u cjelini (ruralna depopulacija, napuštanje ekstenzivnog stočarstva i poljoprivredne proizvodnje na malim površinama), u posljednjih su 20-tak godina šumski ekosustavi Mediterana u progresiji. Takve ne gospodarene površine imaju veliki potencijal za nastajanje i širenje požara na ostale gospodarene površine šuma ili degradacijske oblike šumske vegetacije (makija, garig, šikara, šibljak i kamenjar).

Važna značajka sredozemnih šuma je njihova višenamjenska uloga. Sredozemne šume obavljaju sljedeće funkcije: zaštitu vode i tla, zaštitu slivnog područja i regulaciju vodnog ciklusa, regulaciju klime i pohranjivanje (sekvestracija) ugljika, zaštitu biološke raznolikosti, oblikovanje krajolika, rekreacija i odmor, održavanje povijesnih i kulturnih vrijednosti, obrazovanje i svijest o okolišu, proizvodnja drvnih proizvoda (drvo, ogrjevno drvo, drveni ugljen), proizvodnja ne-drvnih proizvoda (gljive, smola, voće, pluto, ispaša, lov, ribolov, med, ljekovito i aromatično bilje…).

2. Ekološki čimbenici obnove vegetacije nakon požara

Glavno obilježje šumama na Mediteranu predstavljaju dva šumska ekosustava. Prvi dio čine mješovite šume hrasta crnike i crnoga jasena (Orno-Quercetum ilicis H-ić/1956/1958), a drugi dio šuma hrasta medunca i bijeloga graba (Querco-Carpinetum orientalis H-ić 1939). Temeljna vrsta drveća eumediteranskog dijela je hrast crnika (Quercus ilex L.) s degradacijskim oblicima makije i gariga, a submediteranskoga hrast medunac (Quercus pubescens Willd.) s gotovo svim degradacijskim stadijima (panjače hrasta medunca, šikare bjelograbića i crnoga jasena te drače, šibljaci kao i vegetacija travnjaka i kamenjara). Temeljne vrste četinjača su alepski bor (Pinus halepensis Mill.) u području eumediterana te crni bor (Pinus nigra Arn.) u području submediterana

Prema životnom prostoru na kojemu se zbivaju sukcesije mogu biti u osnovi primarne i sekundarne. Primarne su one na kojem prostoru prije nije bilo života. Sekundarne sukcesije dešavaju se na prostoru koji je prije toga bio uništen utjecajem čovjeka ili prirode (sječe ili krčenja i požari), a njegova obnova je znatno kraća nego kod primarnih sukcesija. Usporedno s uništavanjem šuma uništava se i tlo, pa sukcesija, odnosno ponovna uspostava šuma traje iznimno dugo i zahtijeva mukotrpan rad. Treći oblik je mijenjanje biocenoze (sukcesije biocenoza) utjecajem čovjeka, kao što je uvođenje novih vrsta koje mogu ili ne moraju izazvati izumiranje neke autohtone vrste.

Na staništima gdje su požari česti mnoge vrste biljaka imaju sjemenke koje su otporne na vatru ili korijenje koje propupa i izbaci mladice neposredno nakon požara i na taj način brzo obnove svoje populacije. Sjemenje nekih biljaka iz ovih staništa ne može proklijati ako prije toga nije izloženo vatri (visoka temperatura je “okidač” za klijanje). To su većinom pionirske vrste borova prisutne na Mediteranu koji se obnavljaju svojim sjemenom nakon požara i na tom području se razvija ista vegetacija koja je bila i prije požara (samoobnova ili autosukcesija).

U slučaju kada izgori šumska zajednica koja nema mogućnost samoobnove dolazi do promjene vegetacije. To može nastupiti kada izgori pionirska zajednica borova u dobi kada još nije dovoljne starosti da urodi sjemenom ili ako izgori klimatogena zajednica koja se nakon požara teško obnavlja, a ako se obnovi, obnavlja se u slijedeći niži degradacijski stadij. Požari favoriziraju vrste koje su otporne na vatru, a isključuju druge vrste koje bi inače dominirale.

Ne intervenira li se odmah nakon što šume izgore, tlo nestaje i ostaje kamenjara kojoj će bez pomoći čovjeka opet trebati stoljeća da se šumom zazeleni. Tijek regresije šumske vegetacije hrasta medunca zorno je prikazan na slici 4. Na slici 5 prikazan je tijek regresije i progresije šumske vegetacije dvije temeljnje klimatogene vrste drveća na eumediteranu (hrast crnika) i submediteranu (hrast medunac).

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Po%C5%BEari&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Biocenoza

http://hr.wikipedia.org/wiki/Autohtona_vrsta


Slika 4: Shematski tijek regresije šumske vegetacije pod utjecajem antropozooičnih čimbenika: gospodarska šuma (1) postupno se pretvara u zašikarenu šumu (2), zatim u šumoliku šikaru (3). Stabalni oblici drveća pojavljuju se sve manje, te prevladavaju grmoliki oblici drveća, stvara se šikara, još donekle očuvana (4), zatim otvorena šikara s vrlo malo stabala (5) i, konačno, šibljak i golet (6).

Slika 5: Regresija i progresija šumske vegetacije na mediteranu/eumediteranu


3. Strategija obnove vegetacije i kriteriji za upravljanje biomasom nakon požara

Kada se dogodi požar vrlo je važna brza intervencija da se što prije požar lokalizira i stavi pod nadzor. To znači da se brzom reakcijom smanjuje površina štete, koja veže i manje gospodarske (vrijednost drva ili biomase), ekološke (općekorisne funkcije šuma) i materijalne troškove.

3.1 Zaštita tla

Što nakon požara? Požari negativno utječu na tlo, odnosno na njegova fizička i kemijska svojstva. Na fizička svojstva utječu tako da smanjuju sadržaj i količinu humusa u tlu. U područjima ogoljelim požarom fizička svojstva tla se pogoršavaju, tla postaju teška, suha, nepropusna za vodu i često se raspucaju. Na kemijska svojstva tla požari djeluju manje pogubno. Kada smo već izgubili vegetaciju na cijeloj površini ili fragmentarno treba se posvetiti zaštiti tla da ne erodira uslijed djelovanja vode (bujice), vjetra, sunčeve topline i dr. o čemu je detaljnije pisano u potpoglavlju 4.2.

3.2 Poboljšanje otpornosti i stabilnosti šumskih ekosustava

Drveće, grmlje i prizemno rašće koje se pojavljuje u gospodarenim, ne gospodarenim šumama, različitim degradacijskim oblicima, parkovima i okućnicama mediteranskog područja su podložni velikoj zapaljivosti uslijed požara. Osim zapaljivosti mnoge vrste su sposobne da se u veoma kratko vremenskom intervalu do godine dana i obnove. Veliki problem nastaje kada se požar dogodi više godina zaredom ili nekoliko godina nakon na istoj površini. Uslijed toga dolazi i do prelaženja vegetacije u niži degradacijski stupanj ali i smanjenja broja i raznolikosti vrsta. Smanjenjem mješovitosti biljnih zajednica dolazi do veće podložnosti požarima.

Stoga pristup obnovi opožarenih zajednica Mediterana ovisi o vegetaciji koja se samoobnavlja nakon požara i količini tla na opožarenoj površini. Zbog tih različitosti razvijaju se i vrše različiti uzgojni postupci obnove opožarenih površina: 1) podizanje i osnivanje šuma (pošumljavanje); 2) njegovanje šuma (čišćenje i prorjeđivanje) te 3) pomlađivanje šuma (prirodno ili umjetno), a traju za vrijeme cijeloga života ili ophodnje sastojine.

4. Kratkoročne uzgojne mjere

Različite sanacijske mjere se obavljaju s obzirom na stanje vegetacijskog pokrova (degradacijski stupanj, mogućnost samoobnove i oštećenost vegetacije) i tla (količina tla, podložnost erodiranosti i erodiranost tla). Tako ćemo i podijeliti uzgojne zahvate kojim se štiti i obnavlja vegetacija i tlo :

sanitarna sječa preostale vegetacije

mjere zaštite tla


4.1 Sanitarna sječa preostale vegetacije

Ova mjera u većini slučajeva se odnosi na sječu i uklanjanje preostalih stabala i grmlja nakon požara. Time se žele postići što bolji uvjeti za prirodnu obnovu, rast i razvoj novih biljaka. Nova vegetacija se može razviti iz preostalih panjeva (izbojci), preostalog korijenja (izdanci), preostalog sjemenja na plohi i prirodnim naseljavanjem površine sjemenom okolnih biljaka koje okružuju opožarenu površinu (anemohorija, zoohorija…). Posječenu drvnu masu ako postoji mogućnost i potražnja tržišta može se izvesti i prodati. Ostatak treba usitniti, poleći i rasporediti po cijeloj površini gdje će ona štititi mlade biljke i tlo te dozvoliti razvoj biljaka po cijeloj površini (slika 6).

Ako preostalu biomasu nakon požara slažemo u pruge ili hrpe (slike 7 i 8) na taj se način usporava njezino raspadanje i ona nam predstavlja duži niz godina potencijalnu gorivu tvar na opožarenoj površini i povećava mogućnost nastanka novog požara.

Slika 6: Sanitarna sječa preostale vegetacije nakon požara - nagorena drvna masa je usitnjena te položena/ pritisnuta na tlo


Slika 7: Obnova opožarene šumske površine načinom uhrpavanja

opožarenog biljnog materijala u pruge duž površine

Slika 8: Obnova opožarene šumske površine načinom uhrpavanja opožarenog biljnog materijala u

manje hrpe, ljeto 2001. (u gornjem desnom kutu je ta ista sastojina snimana nakon provedene

šumske obnove 2014.god.)


4.2 Mjere zaštite tla

Prvi korak u zaštiti tla nakon požara je sječa i usitnjavanje preostale biomase te njezino raspoređivanje po cijeloj površini da bi se spriječilo isušivanje i odnošenje tla vjetrom i odnošenje tla vodom.

Na terenima s velikim nagibom i mekanim tlom, korištenje (oblog) drva od oborenih stabala za postavljanje brana ili prepreka po reljefnim konturama, također je učinkovita praksa nakon požara kojom se smanjuje erozija tla i njegovo daljnje osiromašenje.

Zatim je potrebno utvrditi stanje opožarene površine i mogućnost njezine prirodne obnove ili je potrebno intervenirati sa nekim načinom umjetne obnove (sadnjom sadnica ili sjetvom sjemena). Treba težiti tome da se opožarene površina što prije naseli biljnim vrstama drveća, grmlja i trava. Drveće i grmlje vežu tlo u dubljim slojevima, a trave površinski. Kada se potpomaže s umjetnom obnovom treba težiti mješovitosti biljnih zajednica i poželjne bi bile ove karakteristike biljaka gdje god je moguće, biljke koje:

nagomilavaju minimalnu mrtvu vegetaciju,

drveće i grmovi s rijetkim granama;

ne-smolaste biljke, listopadno drveće i grmovi;

biljke s visokom vlagom živoga goriva, sukulentne biljke koje zadržavaju veliku količinu vode;

biljke otporne na sušu, biljke dubokog korijena s debelim lišćem;

biljke s debelim drvenastim stabljikama, traže dulje zagrijavanje da bi se upalile

Kako bi mjere bile dovoljno učinkovite, sjetva sjemena i sadnja sadnica trebaju biti obavljene nedugo nakon požara odnosno prije obilnih kiša jesenjih. Drugim riječima, područja osjetljiva na eroziju tla moraju biti prepoznata i obnovljena od posljedica požara što je moguće prije.

5. Srednjoročne i dugoročne šumsko-uzgojne mjere

Nakon obavljenih sanacijskih radova opožarene površine potrebno je promatrati daljini prirodni tijek razvoja. Daljini razvoj podrazumijeva rast glavnih vrsta drveća, razvoj grmlja i trava. Sva ta promatranja se vrše sa ciljem utvrđivanja stanja sastojine nakon požara i koje daljnje postupke treba poduzeti. S obzirom na stanje sastojine i uspjeh obnove imamo sljedeće opcije daljnjih postupaka sa sastojinom:

prirodna obnova (prepuštena sastojina samoobnovi)

potpomognuta prirodna obnova

aktivna prirodno-umjetna obnova

5.1 Prirodna obnova

Poslije požara treba se iskoristiti drvna biomasa, obore se sva izgorjela stabla i složi granjevina. Sastojina se prepušta samoobnovi u slučaju kada prethodno izgorjela sastojina ima veliku mogućnost samoobnove. U šumama bjelogorice samoobnova se odvija iz panjeva, korijenja i preživjelog sjemenja, a u kulturama borova iz preživjelih sjemenki borova. Kada sastojina sadrži dovoljan broj


biljaka za nesmetan i pravilan razvoj zajednice te očuvanje tla i staništa nije potrebna pripomoć čovjeka u bilo kojem pogledu i načinu. Pokus sa opožarenom površinom u sastojini alepskoga bora i njezina prirodna obnova prikazan je na slikama 9 i 10.

Slika 9: Pokus sa opožarenom površinom u sastojini alepskoga bora dvije godine nakon požara (manja

slika) te 6 godina (2005.) nakon požara (veća slika)

Slika 10 Ista pokusna ploha 14 godina nakon požara (2014.)


5.2 Potpomognuta prirodna obnova

Preživjela stabla se ostavljaju da naplode površinu. Na onim površinama gdje nema dovoljan broj biljaka vrši se popunjavanje sadnjom sadnicama ili sadnjom sjemenja. Daljim promatranjem razvoja sastojine ovisno o gustoći biljaka preporuča se prorjeđivanje biljaka, izbojaka i izdanaka. Čišćenje se obavlja po kriterijima negativne selekcije, to znači da se uklanjaju one jedinke koje su lošeg morfološkog izgleda (krive, velike krošnje, bolesne…). U sastojinama crnogorice se nakon čišćenja obavlja i kresanje donjih grana. Uloga kresanja grana je da se odvoji spoj krošnje s tlom i time umanji mogućnost požara krošanja te veće štete po vegetaciji.

5.3 Aktivna prirodno - umjetna obnova

Nakon provedenih kratkoročnih uzgojnih zahvata sječe vegetacije i zaštite tla prati se dalji razvoj sastojine. U sastojinama bjelogorice prvi uzgojni zahvat nakon toga je čišćenje. Tim zahvatom se omogućuje rast i razvoj kvalitetnijih stabala, ostavljaju se različite vrste da se poveća otpornost i stabilnost sastojine. Razvojem sastojine u starijoj fazi dolazi i do potrebe prorjeđivanja sastojine. Po potrebi, ako nisu izgrađene rade se protupožane prosjeke, a postojeće se održavaju i čiste od vegetacije.

Tehnologija pošumljavanja (umjetna obnova) na Mediteranu sastoji se od odstranjivanja nepoželjne vegetacije, ograđivanja površine, riperanja i sadnje sadnica. Biraju se površine uz cestu, koje ne sadrže velike neplodne kamenjare ili komade privatnih površina. Posebno je važno da izabrana površina bude slična kvadratu ili blizu kvadrata obzirom na što racionalniju dužinu buduće ograde. Situacija na terenu je drugačija. Imamo izgrađene desetke kilometara cesta uz koje su rijetke površine gdje je ograđivanje najveći ograničavajući faktor (slika 11). Ograđivanje površina ima za funkciju zaštitu sadnica od divljači i stoke. Novi pristup i novi pokusi pošumljavanja na kršu idu u pravcu primjene valjkastih tuljaca (štitnika) od žičane mreže u svrhu individualne zaštitu svake sadnice koje se učvrsti krupnim kamenjem. Temeljni smisao ovakvoga načina se sastoji u individualnoj zaštiti sadnica posebno kod pošumljavanja većih razmjera. Poseban efekt odnosi se na zadržavanje dviju funkcija površine koja se pošumljava, a to je funkcija pošumljene površine i funkcija pašnjaka, sve do postizanja sklopa nove borove kulture. Također važne prednosti ovakvoga pristupa su i sljedećem: nema ograđivanja cijelih površina (pojas na cijeloj dužini ceste može biti površina za pošumljavanje); ekonomska opravdanost ceste je veća što omogućuje kreativniju izgradnju istih; lakši i jeftiniji nadzor kod izvođenja pošumljavanja, popunjavanja, prihrane sadnica, proreda, sječe, izrade i privlačenja na kraju ophodnje; na pošumljenoj površini zadržava se više funkcija a što je jako pogodno za šumarstvo i ruralni razvoj. Izgled takvoga pokusa prikazan je na slikama 12, 13 i 14 (fotografirao dr. sc. Petar Vrgoč). Započet je prikladan proces u vezi zaštite prava intelektualnog vlasništva za ovaj proizvod.


Slika 11: Ograđivanje površina nakon pošumljavanja Slika 12: Kontejnirane sadnice crnoga bora (P.nigra Arn.) 1+1 sađene su 2008., a fotografirane 2014

Slika 13: Posađena sadnica crnoga bora 2+0 bez štitnika od žičane mreže, samo s štapićem koji obilježava mjesto sadnje u slučaju da sadnica bude potpuno uništena. Sađeno 2011. godine i fotografirano dva mjeseca kasnije. Vidljivo je da su iglice na sadnici obrštene.


Slika 14: Sadnica crnoga bora 2+0 posađena 2011. godine sa štitnikom od žičane mreže. Fotografirano 2014. Vidljiv je napredak sadnice i može se predvidjeti da će sadnica izrasti iz štitnika za 2 do 3 godine kada će štitnik moći biti skinut i korišten na drugom mjestu.

U Italiji se u pravilu koriste cjevasti plastični štitnici (puna plastika ili mrežasti) kojima se štite posađene biljke (Slike 15 i 16).

Kulture crnogorice ili sastojine koje se ne mogu samoobnoviti u autohtonu vegetaciju, najčešće se obnavljaju sadnicama (najčešće borovima). Kada na tlu i u tlu postoje uvjeti za razvoj prirodne autohtone vegetacije, može se podsijavati njihovo sjeme pod zastorom starijih stabla. Stara sastojina se obnavlja također oplodnim sječama. Treba težiti tome da se očuvaju autohtone biljne vrste koje se pojavljuju pod starom sastojinom.

Slika 15: Standardizirani polipropilenski štitnik za biljku.

Slika 16: Plastični, ovojni mrežasti štitnik za biljku


6. Preporuke za gospodarenje biomasom s ciljem umanjivanja rizika

U mediteranskim ekosustavima, posebice u mladim šumskim sastojinama nastalim nakon požara, potencijalno goriva biomasa gomila se brzo jer je sama proizvodnja drvne biomase brza, a procesi raspadanja organske tvari su spori. To je uobičajena pojava u mnogim područjima Mediterana međutim, brzina kojom se takvo gomilanje gorive tvari odvija ovisi o karakteristikama ekosustava okolišu koji ga okružuje. Kontrolirano paljenje požara sa svrhom smanjenja rizika, ispaša stoke te iskorištavanje šumske biomase su najčešće primjenjivane mjere tog područja, kojima se može održavati ravnoteža i ujedno smanjiti mogućnost nastanka šumskog požara. Pošto su prve dvije mjere izvan djelokruga projekta HOLISTIC, u nastavku su prikazane neke od mjera gospodarskih zahvata s ciljem smanjenja rizika od nastanka požara.

Treba naglasiti kako se aktivno gospodarenje šumama temeljeno na prikladnim šumsko-uzgojnim zahvatima provodi u mediteranskim područjima u sljedećim uvjetima: kada su prisutni povoljni gospodarski uvjeti; ili kada pridobiveni šumski drvni proizvodi imaju veću vrijednost od troška za gospodarenje tim šumama; ili kada su šumsko-uzgojni zahvati financirani iz fondova s posebnim namjenama.

Najčešće primjenjivani gospodarski zahvati pri kojima se iskorištava šumska biomasa su:

• čišćenje šumskih sastojina od prekomjerno obrasle podstojne etaže drveća i grmlja,

• prorede šumskih sastojina,

• čišćenje stabala od donjih grana.

Navedeni zahvati su vrlo korisni jer utječu na oblikovanje prostorne (okomite i vodoravne) raspodjele drvne biomase u šumskoj sastojini, na smanjenje količina najopasnijih dijelova gorivog materijala (mrtvo drvo i sitni gorivi materijal), te na stvaranje šumskih progala i plješina (prekid u sloju krošanja nadstojne i podstojne etaže), ali je izvedba tih zahvata vrlo skupa te se one primjenjuju u područjima od posebnog interesa (npr. kontaktna zona između prirodne i urbane sredine).

6.1. Čišćenje šumskih sastojina od prekomjerno obrasle podstojne etaže drveća i grmlja

Gotovo svi šumski požari nastaju i šire se prizemno (prizemni požari). Osjetljivost šume na izbijanje požara u apsolutnom iznosu i vjerojatnost da se prizemni požar pretvori u požar krošanja, značajno ovise o prisutnosti, sklopljenosti i prostornom rasporedu drveća i grmlja podstojne etaže, u slučaju kada su ostali uvjeti za nastanak požara istovjetni. U tom pogledu, korisno je zahtijevati kroz protupožarnu zaštitu ne samo čišćenja uzduž šumskih cesta/ prometnica (uklanjanje suhih biljaka i sloja grmlja), već i u nekim slučajevima čišćenje u šumama koje imaju snažan utjecaj na ljudsku sredinu. Gdje je to prikladno i izvedivo, uklanjanje podstojne vegetacije, da bi bilo korisno, mora se provesti na značajnoj površini, počevši od prometnica i protupožarnih prosjeka. U svakom slučaju predmetne zahvate trebao bi biti izbjegavati, ako je moguće, u ljetnim mjesecima pa čak i na proljeće na najsušim položajima.


6.2. Prorede šumskih sastojina

U svojoj osnovi prorede su učinkovite jer smanjuju količine šumskog goriva u sloju prizemnog rašća i grmlja te gustoću krošanja, dok je kontrolirano paljenje požara učinkovito u smanjenju šumskog goriva na šumskom tlu. Prorede su nesumnjivo najučinkovitiji šumsko-uzgojni zahvat kojim se smanjuje mogućnost širenja šumskog požara u posebno osjetljivim šumskim sastojinama (mladi crnogorične šume, mlade pošumljene površine).

Prorede se izvode kasnijim fazama razvoja sastojina. Mogući pozitivni učinci proreda su brojni, primjerice: smanjenje količine suhih krošanja, smanjenje količine suhih stojećih stabala ili stabala u raspadanju, povećanje mehaničke stabilnosti stabala i posljedično smanjenje drvenaste biomase i gorivog materijala na tlu, povećanje količine zelene biomase u podstojnoj etaži zbog poboljšanih svjetlosnih uvjeta u sastojini, smanjenje količine neraspadnute šumske stelje zbog reaktivacije procesa mineralizacije (zbog povećanja dotoka svjetlosti i topline), itd.

Proreda je određena tipom, intenzitetom, periodom izvođenja te konačnom strukturom sastojine koju se želi postići. Osim toga proreda, posebno niska prorede (prorjeđivanje odozdola), također povećava prosječnu udaljenost između sloja krošanja i šumskog tla, time smanjujući rizik od prelaska prizemnog požara u požar krošanja.

Rano izvođenje (prve) prorede posebno je važno onim sastojinama koje su izrazito ugrožene od vjetroizvala i/ili požara poput crnogorice te za vrlo guste sastojine poput panjača. Rano poduzimanje te mjere se preporuča pošto mlada stabla reagiraju brže oslobađajući se svojih rivala te čineći tako stabilnije uvjete u sastojini. Nasuprot tomu, kasniji početak proreda dovodi do produljene borbe među stablima, što se očituje u jačem samočišćenju od grana (listače) i tanjim granama kod četinjača.

6.3. Čišćenje stabala orezivanjem donjih grana

Orezivanje donjih grana je također vrlo učinkovit zahvat. U pravilu se orezivanje grana obavlja do 2m u visinu te se time može osigurati dobar stupanj zaštite od požara, barem u slučaju šumskih sastojina u čijim strukturama prevladavaju četinjače, a u biti se smanjuje vjerojatnost prelaska prizemnog požara u požar krošanja.

Čišćenje stabala od donjih grana obično se obavlja ručno (ručnom pilom, škarama za orezivanje i sl.) ili ručno-strojno (motornom pilom) uklanjajući grane promjera manjeg od 10 cm (2 do 4 cm u prosjeku). Čišćenje od grana je jako fizički zahtjevno i vrlo skup uzgojni zahvat, pogotovo kada nije vremenski i prostorno povezano s proredom. Inače, odrezane grane trebalo bi usitnjavati i takav materijal razasuti po tlu kako bi se olakšalo njihovo raspadanje.


7. Ostale obrambene mjere

Pored prethodno opisanih mjera za sprječavanje nastanka požara, druge obrambene mjere gotovo jednako su bitne kako se šumski požar ne bi ponovio te za olakšavanje izvođenja protupožarne zaštite u slučajevima ponovljenog požara na istoj površini, a to su:

• Izgrađivanje pozitivnog stava prema šumskoj vegetaciji među lokalnim stanovništvom;

• Obuka stručnjaka obučenih za odabir i provedbu preventivnih mjera;

• Obuka profesionalnih vatrogasaca;

• Obuka volontera civilne zaštite;

• Sastavljanje detaljnih protupožarnih planova;

• Izgradnja protupožarnih linija;

• Donošenje mjera za obnovu šuma nakon požara;

• Dobar sustav nadzora požarne opasnosti osigurava brzo otkrivanje požara;

• Imenovanje čelnika vatrogasnih postrojbi;

• Posjedovanje odgovarajuće protupožarne opreme;

• Donošenje odgovarajućih pravnih akata te njihova stvarna provedba.

Hrvatskog šumarskog instituta

21.05.2015.

Izjava o ograničenju odgovornosti

Ovaj priručnik je izrađen uz financijsku pomoć IPA Adriatic Programa prekogranične suradnje 2007.-2013. Sadržaj ovog dokumenta isključiva je odgovornost njegovih autora te ni u kom pogledu ne odražava stajališta nadležnih tijela IPA Adriatic Programa prekogranične suradnje. Navedena nadležna tijela niti Europska komisija nisu odgovorni za bilo kakvo korištenje informacija navedenih u ovoj publikaciji.

Documents

BROŠURA O OBNOVI VEGETACIJE I STANIŠTA · Brošura o obnovi vegetacije i staništa Preporuke za upravljanje biomasom nakon požara Glavni autori: Tomislav Dubravac , dr.sc. - Hrvatski