ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGADRUŠTVA SKLADATELJABROJ 167

OŽUJAK 2011.

CIJENA 20 kn

KOMEMORACIJA JERKU BEZIĆU / PRAIZVEDBE SKLADBI JOSIPA MAGDIĆA, BORISA PAPANDOPULA I DAVORA BOBIĆA / MUZIČKI BIENNALE ZAGREB — MIRABILIA

MEMORABILIA / SVJETSKI DANI NOVE GLAZBE PONOVNO U ZAGREBU / SUMMIT O AUTORSKOM PRAVU / UTEMELJEN INSTITUT HRVATSKE GLAZBE / CD IZLOG

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

UMJESTO UVODNIKA

Posljednji naklon Njegovom jazz visočanstvuPočetkom godine napustio nas je Boško

Petrović, najpoznatiji glazbenik u povije-sti hrvatskoga jazza i jedan od velikana naše umjetnosti. Zauvijek je ostalo prazno prijestolje uz okrugli stol u njegovu B. P. Clubu, podrum-skom dvorcu koji je bio stjecištem nebrojenih događaja što će ostati zabilježeni u povijesti svjetskoga jazza, u kojemu je stolovao i s ko-jega je budnim okom motrio svoje vitezove na pozornici, uživao u portretima nekih od njih na zidu, kontrolirao svoje dvorjane za šankom i profi njenom glazbom i duhovitim pričama častio podanike u publici. Ponosni su bili oni koji su za tim stolom s njim kovali nove ratne planove, ali i oni koje je primao u audijenciju, a to je činio rado i bez posebnih zahtjeva. Ostao je prazan tron iz kojega je Njegovo visočanstvo vodilo i nadgledalo sva događanja u klubu, iz ko-jega se dijelilo blagoslov mladim pretendentima za koje se smatralo da su spremni postati vitezo-vima jazza, dobacivalo duhovite primjedbe, ali i savjete prijateljima na pozornici, onima s kojima je krvarilo u brojnim bojevima diljem svijeta, iz kojega je autoritativno vladalo, ne dozvolivši da se čuje ni najmanji zvuk kad neki od njegovih vi-tezova izvodi nježnu baladu za damu u prvom redu. Ukoliko bi se i našao netko neprimjere-nih manira, ušutkalo bi ga svojom poznatom naredbom: »Shut up, thank you!« — strogo, ali uljuđeno.

No, Boško je bio puno više od toga. Bio je omiljeni vladar koji je status zaslužio mnogo-brojnim pobjedama u slavnim jazz bitkama, na najprestižnijim svjetskim jazz turnirima, suradnjama i prijateljstvima s drugim vladari-ma jazza raznih titula, ali i lucidnim dvorskim ludama, ukrštanjima oružja s najhrabrijim i najsnažnijim uglednicima jazza, glazbenim dvobojima, ali i mudrim pregovorima s njima, jedinstvenim proglasima pisanim notnom ka-ligrafi jom koje je posvećivao najbližima, prija-teljima, svome gradu i domovini, a koji su ostali kao trajne vrijednosti — ne muzejski primjerci, već predlošci za nove improvizatorske nepo-dopštine svojih sljedbenika — respektabilnom diskografi jom, toplim zvukom vibrafona, glaz-benom estetikom, jednostavnošću, prirodno-šću i duhovitošću, promicanjem jazza u našoj sredini, nesebičnim pedagoškim i mentorskim radom...

Do samog kraja života Boško Petrović je stre-mio novim pobjedama, osvajanjima novih jazz vrijednosti i promicanju Hrvatske u susjed-nim, ali i najudaljenijim kraljevstvima. Mnogi će njegovi planovi ostati neostvareni, neke će realizirati njegovi suradnici, a muzikologe i glazbene pisce čeka velik posao obrade, valo-riziranja i dokumentiranja njegova glazbenog stvaralaštva kako bi od zaborava spasili izni-mno značajan dio hrvatske kulture.

Vizionar, glazbenik velike muzikalnosti, s osjećajem za lijepo, Boško Petrović je uvijek sli-jedio svoje srce, beskompromisno i bez rezerve, ponudivši svojim primjerom smjernice za ple-menit život, ali i stvaralaštvo svih umjetnika. — Hej Boško, pozdravi Satchma, Johna Lewi-sa i Franka Sinatru, uživaj s njima u čaroliji ne-beske glazbe i upozori tog bubnjara da pređe na metlice i decentniji touch, jer vas četvorica zaslužujete to poštovanje. (Davor Hrvoj)

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

Boško Petrović

DA

VO

R H

RV

OJ

cant 167 05.indd 1cant 167 05.indd 1 23-Mar-11 12:37:41 PM23-Mar-11 12:37:41 PM

2 BROJ 167, OŽUJAK 2011.

KOMEMORACIJA JERKU BEZIĆU (KRANJ 10. 6. 1929. — ZAGREB 9. 1. 2010.) U HAZU

Markantni biljeg skromna čovjeka hrvatskoj etnomuzikologijiZa njega je znanstveni rad bio trajno propitivanje već postignutih rješenja, uočavao je proturječja i uvijek provjeravao svaku pojedinost — ukratko je sažela akademkinja Koraljka Kos u slovu o svom preminulom kolegi i njegovu radu

Piše: Maja Stanetti

IZDAVAČI: Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /

UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Jure Ililć / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /

E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

CJENIK OGLASA ZA CANTUS � 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn �1/2 STRANICE 3.000,00 kn � 1/3 STRANICE 2.000,00 kn � 1/4 STRANICE 1.500,00 kn � Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa �Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. � Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr.

B ratimski napjev Braćo brata spro-vodimo bio je akademiku Jerku

Beziću omiljeni napjev, posebno nje-gova varijanta iz Ravnih Kotara. Sli-jedeći njegovu želju da ga taj napjev isprati s ovoga svijeta, Joško Ćaleta ga je obradio prema skiciranom Beziće-vom zapisu. Na mirogojskom ispraća-ju početkom prošle godine izveo ga je s pjevačima raznih zagrebačkih klapa. Sada ga je snimio s Vokalistima Lada za još neobjavljeni CD Vokalisti Lada: Puče moj. Snimkom napjeva Braćo bra-ta sprovodimo završila je komemoracija akademiku dr. sc. Jerku Beziću odr-žana 12. siječnja u svečanoj dvorani Hrvatske akademije znanosti i umjet-nosti čiji je bio redoviti i istaknuti član Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju. Komemoraciju je otvo-rio tajnik Razreda, akademik Frano Parać, a o Bezićevu djelu i značenju govorile su akademkinja Koraljka Kos i dr. sc. Grozdana Marošević, potekla iz klase Jerka Bezića koji je svojim en-tuzijazmom u ulozi profesora zarazio niz današnjih istraživača tradicijske glazbe.

– Za njega je znanstveni rad bio trajno propitivanje već postignutih rješenja, uočavao je proturječja i uvijek provje-ravao svaku pojedinost — ukratko je sažela akademkinja Koraljka Kos u slovu o svom preminulom kolegi i nje-govu radu, ne zaobilazeći ni opis drage osobe akademika Bezića.

– Prije godinu dana oprostili smo se od nestora hrvatske etnomuzikologije, akademika Jerka Bezića. Danas smo ovdje njemu u spomen, sa željom da se prisjetimo njegova životnoga puta i djela. Akademik Bezić se mnogima od nas utkao u živote, podarivši nam svoje znanje i iskustvo profesora i mentora, nikad ne uskraćujući savjet i pomoć, čineći to uvijek tiho i mirno. Bio je uzorit znanstvenik zavidnoga znanja, istraživački znatiželjan i predan struci, a pritom jednostavan i skroman, drag i plemenit čovjek — govorila je na po-četku Grozdana Marošević.

Bezićev znanstveni putKomemoracija je podsjetila na Bezićev znanstveni put. Školovao se u Zagre-

bu, Zadru i Ljubljani i još kao đak poduzeo je terenska istraživanja. Nje-gova je disertacija nosila naziv Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u sjevernoj Dalmaciji. Već od 1957. godine radi kao asistent tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti na odsjeku u Zadru. Od godine 1964. sve do mirovine 1999. stalno djeluje u Zagrebu na Institutu za etnologiju i folkloristiku. Temeljito je provodio istraživanja hrvatskih regija, a iz toga je proizašlo nekoliko kapitalnih mo-nografi ja o folklornoj glazbi Sinjske krajine, Hvara, Brača, Zlarina, Šolte, okolice Donje Stubice, Požeške kotline i gradišćanskih Hrvata. Godine 1980. postaje član suradnik, 1991. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pokrenuo je Akademijinu seriju Spomenika glagoljaškog pjevanja i surađivao na projektu Hrvatska i Europa: Kultura, znanost i umjetnost. Hrvatski je stručni predstavnik u svim Republikama bivše Jugoslavije. Kao profesor radi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gost je i na Sveučilištima u Skopju, Sarajevu i Ljubljani, kao i

drugdje u inozem-stvu. Baveći se primijenjenom et-nomuzikologijom stalni je suradnik Me đ u n a ro d ne smotre folklora, Festivala klapa u Omišu i Smotre Međimurska po-pevka u Nedelišču. Za diskografska izdanja napra-vio je niz izbora folklorne glazbe i popratio ih ko-mentarima. Jerku Beziću su posvećena prigodna izdanja i posebne jedinice u najuglednijim svjetskim enciklope-dijama glazbe. Nagradu Dragan Pla-menac za životno djelo u znanstvenom i nastavničkom radu dodijelilo mu je 2008. godine Hrvatsko muzikološko društvo.

– Svojim je mnogostrukim djelova-njem akademik Bezić markantno obilježio hrvatsku etnomuzikologiju i

pridonio stvaranju njezina ugleda kao znanstvene discipline. Unio je značaj-ne inovacije u metodologiji, pokre-nuo istraživanje zanemarenih tema, odgojio nove stručnjake te pridonio očuvanju i populariziranju hrvatske folklorno–glazbene baštine. Time je zadužio i nas, njegove nastavljače, ali i hrvatsko društvo i kulturu u cjelini. K tomu, pokazao nam je kako znanstve-nik velike erudicije može i treba ostati susretljiv, skroman i samozatajan — zaključila je Grozdana Marošević.

SJE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

In memoriam: Maestro Nello Milotti(1927. — 2011.)

Nello Mi-lotti, skla-

datelj, pedagog i dirigent koji je autorski obilježio hrvatsku glazbu u posljednjem desetljeću mi-nulog stoljeća, preminuo je 10. ožujka 2011. u Puli u 84. godini života.Rođen je u Trstu 1927.; Srednju muzičku školu završio je u Za-grebu, a kompo-ziciju na ljubljan-skoj Akademiji za glazbo u klasi

prof. Blaža Arniča. Po završenom školovanju djelo-vao je kao nastavnik glazbenog odgoja na Talijanskoj gimnaziji, zatim kao nastavnik klarineta i solfeggia u Srednjoj muzičkoj školi I. Matetića Ronjgova u Puli, u kojoj je bio i direktor. Više od pedeset godina vo-dio je amaterske zborove u Puli i u Pazinu (»Matko Brajša Rašan«, »Lino Mariani«, »Roženice«) s koji-ma je postizao uspjehe na mnogobrojnim nastupima u zemlji i u inozemstvu. Kao skladatelj ogledao se u svim područjima glazbe, od zabavne (bio je stalni sudionik MIK–a i dobitnik mnogih prvih nagrada), zborske i instrumentalne, sve do scenske glazbe za dječje igrokaze. U svojemu stvaranju napajao se na bogatim izvorima istarske narodne glazbe, hrvatske i talijanske. Godine 2006., Hrvatska glazbena unija dodijelila mu je posebnu plaketu Nagrade Status u povodu šezdeset godina javnog umjetničkog djelo-vanja. Od vokalno–instrumentalnih djela značajni-ja su mu Istarska legenda, kantata za sole, mješoviti zbor i simfonijski orkestar, Sipe piva za zbor i kla-vir te Bura za ženski zbor i klavir (Prva nagrada u Trstu). Od instrumentalnih djela poznata su Obala, simfonijska poema, Zidovi Nezakcija (Prva nagrada u Trstu), Koncert za klarinet i orkestar, Koncert za gitaru (Druga nagrada u Trstu) i drugo. (HGU)

Sigurd’s Garden Boška Petrovića na koncertu Zagreb Philharmonic Goes JazzIzniman glazbeni događaj priredili

su 18. veljače u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Zagrebačka fi l-harmonija i Hrvatska glazbena mladež. Zagrebačka fi lharmonija i HGM Jazz Orkestar zajedno su muzicirali pod ravnanjem Sigija Feigla te ugostili trubačku zvijezdu Randya Breckera, a cijeli događaj posvetili su uspomeni na Boška Petrovića. Njegovom sklad-bom Sigurd’s Garden koncert je otvorio mladi, tek petnaestogodišnji vibrafonist Šimun Matišić. Sigurd’s Garden sklad-ba je nastala 1970. za fi lm Jedanaesta zapovijed, prošle godine preminuloga redatelja Vanče Kljakovića; snimila ju je Gabi Novak uz trubača Arta Farmera, a opisuje nedorečeni susret mlade djevojke i starijeg muškarca, ratnog veterana. U aranžmanu Davora Kajfeša, Šimun Matišić je interpretacijom na vibrafonu, uz orkestre i dirigen-ta, i sam odao počast svojemu mentoru Bošku Petroviću zahvaljujući kojemu je zarana imao prigodu muzicirati uz najveće domaće jazz glazbenke, uključujući i samog Boška. Odužio mu se i time što je njegovu skladbu Green Lobster Dream još prošle godine uvrstio na svoj prvi nosač zvuka Jazz nocturno, što ga je predstavio 1. ožujka 2011. u dvorani HDS–a. (A.V.)

Novi međunarodni uspjesi splitskog skladatelja Ivana BožičevićaSkladatelj Ivan Božičević pobjednik je međunarodnog natječaja

»Garth Newel« u SAD–u za novu skladbu namijenjenu klavir-skom kvartetu. Natječaj je organizirao istoimeni Glazbeni centar,

jedna od najuglednijih američkih udruga za promicanje komorne glazbe. Božičevićeva skladba Monkey Face odabrana je kao najbolja u konkurenciji 46 djela iz cijeloga svijeta. Natječaj je bio anoniman, a nagrada, uz novčani iznos, obuhvaća i sudjelovanje skladatelja na praizvedbi koja će se održati u kolovozu ove godine u okviru Garth Newel Summer

Festivala u Hot Springsu u Virginiji. U izvedbi će sudjelovati renomira-ni Garth Newel Piano Quartet, u sastavu Teresa Ling (violina), Evelyn Grau (viola), Tobias Werner (violončelo) i Genevieve Feiwen Lee (klavir).Uz to, Božičevićeva skladba Pastir dobri za ženski zbor i klavir, nakon prve američke izvedbe 2009. u San Antoniu (Ženski zbor sveučilišta Texas A&M, dirigent Jess Wade) privukla je pažnju američkih izdavača te je objavljena 2010. u izdanju Walton Music Publishing. Izdavač je in-zistirao na originalnim stihovima autorice Erme Sotirove, što znači da se skladba i u SAD–u izvodi isključivo na izvornom, hrvatskom jeziku!Niti tu nije kraj Božićevićevih međunarodnih uspjeha. Njegova skladba Marittimo u verziji za trubu, klavir i gudački kvintet izvedena je u srpnju 2010. u Londonu u okviru međunarodnog projekta Invitation to Com-posers. Projekt promiče suvremenu glazbu na sasvim osoban način: od skladatelja se traže djela koja bi bila refl eksija na neka od ključnih djela iz povijesti komorne glazbe (istoga instrumentalnog sastava). Ponuđeni su bili Schubertov Pastrmka kvintet, Messiaenov Kvartet za kraj vre-mena te Saint–Saënsov Septet op. 65, što je bio Božičevićev izbor. Na iz-bornom natječaju sudjelovalo je više od stotinu skladatelja. Pokrovitelj je Europska komisija, a projekt je obuhvatio čitav niz koncerata, predstav-ljanje i radionice u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Rumunjskoj. Skladbu su izveli London Schubert Player u sastavu: Huw Morgan (truba), Eralys Fernandez (klavir), Ivo Stankov i Lisa Oberg (violine), Ricardo Zwietisch (viola), Sebastian Millet (violončelo) i Mihail Cretu (kontra-bas). Isti su glazbenici nedavno napravili i studijsku snimku Marittima, pa će, kao kruna projekta, uslijediti izdavanje CD–a sa svim odabranim skladbama. (Davor Hrvoj)

Ratko Zjača nominiran za El Intruso New Creative Music Criticts Poll AwardNakon izvrsnih kriti-

ka koje je dobio za zadnja tri CD–a (Crossing the Border, Continental Talk i Th e Way We Talk), gitarist i skladatelj Ratko Zjača nominiran je za južnoamerički El Intru-so New Creative Music Criticts Poll Award za 2010., u kojemu najpo-znatiji svjetski kritičari biraju kreativne i osebuj-ne glazbenike. Zjača je nominiran u kategorijama najboljeg gitarista i glazbenika. Ovo je prvi puta da je jedan hrvatski glazbenik nomini-ran za takvu nagradu u Južnoj Americi od strane svjetskih kritičara.Nakon brojnih nastupa diljem svijeta, Zjača će krajem ožujka sa svojim kvartetom (bubnjar Adam Nussbaum, harmonikaš Simone Zanchini i kontrabasist Martin Gjakonovski), s kojim je snimio zadnji CD, odr-žati nekoliko nastupa i u Hrvatskoj, a potom će snimiti novi album. (D.H.)

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI

Jerko Bezić

DA

VO

R Š

IFTA

R

Nello Milotti

SJE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

Ratko Zjača

DA

VO

R H

RV

OJ

Ivan Božičević

Šimun Matišić

DA

VO

R H

RV

OJ

cant 167 05.indd 2cant 167 05.indd 2 23-Mar-11 12:37:44 PM23-Mar-11 12:37:44 PM

3BROJ 167, OŽUJAK 2011.

U POVODU ZAVRŠETKA KONCERTNE SEZONE KVARTETA RUCNER GODIŠNJA DOBA 2010.

Glazbenička misija kao poticaj skladateljimaNarudžbama i praizvedbama novih ostvarenja članovi Kvarteta redovito obogaćuju suvremenu hrvatsku glazbu za gudački kvartet

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

Gudački kvartet Rucner koji je 1998. godine utemeljio bračni

par Snježana i Dragan Rucner, dota-dašnji dugogodišnji članovi Gudačkog kvarteta Klima, a koji uz njih uklju-čuje violinistice Sidoniju Lebar i Anu Paulu Knapić Franković, kroz osam se sezona ciklusa 4 godišnja doba u Hrvat-skom glazbenom zavodu afi rmirao kao ugledni komorno–glazbeni sastav čija je briga za posebnosti koncertnih progra-ma osobito naglašena. Nastavljajući vri-jednu zagrebačku tradiciju komornog muziciranja, Gudački kvartet Rucner, uz djela klasičnog i suvremenog me-đunarodnog repertoara, veliku pažnju posvećuje djelima hrvatskih skladatelja, a posebno se zalaže za nastanak novih skladbi hrvatskih suvremenih autora. Narudžbama i praizvedbama novih ostvarenja obogaćuju na taj način uku-pni fond hrvatske suvremene glazbe pisane za gudački kvartet ili malo veće sastave, već prema nahođenju autora koje uspijevaju animirati na suradnju. Vrijedno je stoga podsjetiti na djela na-stala tijekom 2010. godine, budući da je riječ o autorima koji su članovi Hrvat-skog društva skladatelja, a čije sklada-teljske svjetonazore prvim izvedbama javnosti predstavlja upravo Gudački kvartet Rucner.

Prvo godišnje doba, proljeće, na kon-certu održanom 31. ožujka 2010., doni-jelo je praizvedbu jednostavačnog djela a ponešto intrigirajućeg naslova Uza-ludna svirka za gudački kvartet koju je skladatelj Petko Kantardžijev–Mlinac posvetio Rucnerima.

Iako ljetni koncert 2. lipnja 2010. nije

sadržavao djelo s hrvatskim predznakom bila je ipak zastupljena i praizvedba Pictures in Blue, op. 31 za klarinet i gudački kvartet au-strijskog glazbenika Reinharda Summerera (1971.). Djelo je vrlo angažirano predstavio u Zagrebu dobro poznati voditelj Jazz orkestra Hrvatske glazbene mladeži, austrijski klari-netist Sigi Feigl. Jesenski nastup Gudačkog kvarteta Rucner, održan 6. listopada 2010., obilovao je djelima hrvatskih skladatelja. Uz Treći kvartet Moje djetinjstvo akademika Stjepana Šuleka i Folklorne kasacije Miro-slava Miletića, a u povodu skladateljeva 85. rođendana, na programu je bila i praizvedba Male slavonske rapsodije, gudačkog seksteta Tomislava Uhlika, skladbe koju je autor po-svetio glazbenoj obitelji Rucner. Naime, dje-lo uključuje još i dodatne violu i violončelo, a nastupili su violist Mario i violončelistica Ana Rucner, djeca Snježane i Dragana Ruc-

nera. Tako je Uhlikova duhovita i razigrana skladba nadahnuta slavonskim bećarcem bila predstavljena u vrlo simpatičnom obitelj-skom izdanju.

Kako je zimski koncert (1. prosinca 2010.) bio posveta 200. obljetnici rođenja Fryderyka Chopina, skladateljski vrlo angažirani Josip Magdić koncipirao je Gudački kvartet U slavu Chopina. Praizvedeno je djelo otkrilo inspiraciju Chopinovim temama koje su ma-štu našega suvremenika potakle na osebujna povezivanja sa skladateljskim novovjekim iskustvima. Obogaćujući, dakle, repertoar Gudačkog kvarteta Rucner u protekloj go-dini hrvatski su skladatelji bitno upotpunili i cjelokupni repertoar kvartetske glazbe, a to je i najbolja poruka cjelokupne misije ciklusa 4 godišnja doba.O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI PRAIZVEDENA NOVA SKLADBA JOSIPA MAGDIĆA

U slavu ChopinaKoncert Zima iz ciklusa Četiri godišnja doba Gudačkog kvarteta Rucner

Piše: Višnja Požgaj

U sklopu koncerta Zima iz ciklusa Četiri godišnja doba Gudačkog kvarteta Rucner, održana 1. prosinca 2010. u

HGZ–u u povodu 200. obljetnice rođenja Fryderyka Chopina (pod pokroviteljstvom njegove Ekscelencije Wiesława Tarke, veleposlanika Republike Poljske u Republici Hrvatskoj), pra-izveden je gudački kvartet U slavu Chopinu Josipa Magdića. Autor koji je do sada često surađivao s Kvartetom Rucner rado se odazvao molbi za novo djelo: »Kad mi je draga vio-lončelistica Snješka, predložila da za njezin Kvartet napišem skladbu u povodu 200. obljetnice rođenja Fryderyka Chopina, bez razmišljanja sam brzopleto pristao, jer Chopina oduvijek obožavam kao najvećeg i nedostižnog glazbenog pjesnika. Kad sam napokon shvatio da moram stvoriti djelo i napisati partituru, brzo sam odagnao te misli. Prekasno sam se osvije-stio — obećano se mora izvršiti. Morao sam o projektu najprije dobro promisliti, ali sam to nekako izbjegavao. Prisilno sam se vraćao na to, nastojeći u mislima nekako koncipirati djelo. Podsvijest mi je prizivala velikog pjesnika, već od same ro-mantične kuće u cvijeću, uz njegovu glazbu u Želazovoj Woli, preko njegova umilnoga kipa u varšavskom parku Lazienki, sve do kobne Mallorce. Doživljavao sam ga sa sve većim i ve-ćim pijetetom. U ušima su mi odzvanjale mazurke, poloneze, sonate, preludiji, koncerti... Ustanovio sam kako bi bilo najbo-lje da nekim njegovim besmrtnim temama suprotstavim svoj tretman. Razrada heterogenih tema tek donekle omogućuje otkrivanje tajanstvenih osobitosti stavaka kvarteta — kon-cipiranih i međusobno povezanih na osebujan način — koji ostavljaju mogućnost daljnje otvorenosti i dubokog poniranja u podsvjesnu vrijednost.«

Tako je nastao inspirativni gudački kvartet U slavu Chopina, kraća skladba od desetak minuta s nekoliko citata besmrtnih Chopinovih tema, razrađenih suvremenim tretmanom kvar-tetskog sloga i ulančanih u autorovo originalno ruho. Izvedba je bila na dosta visokoj razini, s jednim dojmljivim solom prve violine u rukama Sidonije Lebar te zalaganjem ostalih člano-va kvarteta: violinistice Ane Paule Knapić–Franković, violista Dragana Rucnera i violončelistice Snježane Rucner.

Na programu koji je u cjelini odisao poljskim skladateljskim duhom izveden je i 2. Gudački kvartet Quasi una fantasia op. 64 uglednog poljskog skladatelja Henryka Mikolaja Goreckog koji je u 77. godini života preminuo nedugo prije tog koncerta (12. studenoga) te Chopinov 2. Koncert za glasovir i orkestar u komornoj inačici sa solisticom Sabrinom Zelić.

PR

AIZ

VE

DB

E

NAGRADA STJEPAN ŠULEK VIOLINISTU MARTINU DRAUŠNIKU

Puni smisao za stil vremenaNagrada Fonda Šulek naizmjence se svake godine dodjeljuje jednom violinistu ili skladatelju

Piše: Maja Stanetti

M ladom violinistu Martinu Draušniku pripa-la je nagrada Stjepan Šulek za najbolju javnu

izvedbu u protekle dvije godine. Nagrada — koja se sastoji od diplome, rada akademskog slikara Ni-noslava Poljana i novčanog iznosa od 5.000 kuna, osobnog dara gospođe Nevenke Šulek, doživotne počasne predsjednice Fonda — predana mu je na prigodnoj svečanosti u podne 15. siječnja u prostori-jama Hrvatskog društva skladatelja. Martin Drauš-nik je u suradnji s pijanisticom Petrom Gilming na kraju svečanosti dodjele izveo Ljubavne jade Fritza Kreislera i Španjolski ples Manuela de Falle.

Nagradu Fonda Šulek koja se naizmjence svake godine dodjeljuje jednom violinistu ili skladatelju, Draušnik je zaslužio za Violinsku sonatu u g–molu Đavolji triler Giuseppea Tartinija koju je zajedno s violončelistom Pavlom Zajcevim obradio za violinu

i violončelo, a izveli su ju na 43. Tribini »Darko Lukić«. Za 2010. godinu na natječaj su neu-običajeno stigle samo dvije prijave, a ocjenjivački sud u sastavu Pavle Dešpalj, predsjednik te članovi Goran Končar, Branko Košir, Tonko Ninić i Mladen Sedak u obrazloženju navodi: »U vrlo apartnoj obradi za violinu i violončelo, Draušnikova je izvedba pokazala njegov puni smisao za stil vremena u kojemu je djelo nastalo; bila je lišena čak i najmanjih romantičarskih natruha te je demonstrirala obilje tehničkih bravura i tonskih efekata.«

Nadarenost Martina Draušnika (Zagreb, 1981.) pokazala se već zarana. Diplomirao je 2002. godine u Zagrebu u klasi Maje Dešpalj — Begović, a potom i u Freiburgu kod Latice Honda–Rosenberg. Usavršavao se kod Ingolfa Turbana u čijem je sastavu I Virtuosi di Paganini bio koncertni majstor te Klausa Maetzela, Gorjana Košute i Zakhara Brona. Lani je diplomirao i violu u Zagrebu u klasi Aleksandra Miloševa. Kao koncertni majstor ili član mnogih komornih sastava i orkestara svira u Hrvatskoj, Austriji, Italiji, Njemačkoj, a jedan je od osnivača aktivnog i nagrađivanog gudačkog kvarteta Porin. Među nagradama su i tri prve na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe, nagrada na natjecanju Alfredo Marcosig u Goriziji i diploma na Međunarodnom violinističkom natjecanju »Vaclav Huml« u Zagrebu. Položio je audiciju za Zagrebačku fi lharmoniju godine 2007., a od lani je i asistent na Muzičkoj akademiji.

Gudački Kvartet Rucner

Martin Draušnik

NA

GR

AD

E N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA

RASPISUJE NATJEČAJ za nove skladbe zabavne i pop glazbe

te šansone koje će biti izvedene na 58. festivalu zabavne glazbe Zagrebfest 2011.

Osnovni uvjeti:

a) Snimljeni radovi šalju se na CD–u u audio formatu. Snimke u mp3

formatu (128 bps) mogu se slati elektroničkom poštom na adresu: hrvoje.

hegedusic@zg.t–com.hr

b) Snimke moraju ponuditi konačnu verziju glazbe, teksta i izvedbe jer će

ocjenjivački sud vrednovati rad u cjelini — naknadne izmjene neće biti

moguće.

c) Uz snimku treba priložiti (također moguće u Sibeliusu i Wordu na gornji

e–mail):

1. tekst pjesama u tri (3) primjerka

2. notni zapis s upisanim tekstom i harmonijskim simbolima

3. imena svih autora s adresama (e–mail ako imaju) i telefonskim brojem

radi kontakta

d) Slanjem radova na Natječaj autori jamče da njihovi radovi nisu bili ranije

objavljeni na nosačima zvuka i slike niti javno izvedeni na koncertima ili u

elektronskim medijima.

Autori slanjem radova potvrđuju da su upoznati s propozicijama festivala i

da ih u potpunosti prihvaćaju (vidjeti na http://hds.hr/news/category).

e) Autori slanjem svojih radova prenose na organizatora pravo prvog javnog

izvođenja i ujedno se obvezuju na potpisivanje odgovarajućeg nakladnič-

kog ugovora u cilju reguliranja prava i obveza zbog objavljivanja festivalskih

skladbi na nosačima zvuka i slike. Sva ostala prava pripadaju autoru prema

Zakonu o autorskom i srodnim pravima.

Festival će se održati u posljednjem tjednu mjeseca studenoga 2011. godi-

ne, a točan datum i mjesto bit će objavljeni naknadno.

Pravo sudjelovanja na Natječaju imaju svi državljani Republike Hrvatske.

U slučaju da ne stigne dovoljan broj kvalitetnih radova, umjetnički direktor

Festivala zadržava pravo naknadne narudžbe.

Radove treba predati najkasnije do 30. svibnja 2011. godine.

Prijave se predaju na: Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, 10000

Zagreb, s naznakom »Za Zagrebfest 2011.«

Zagreb, 10. ožujka 2011.

Hrvoje Hegedušić,

umjetnički direktor Zagrebfesta 2011.

PRIGOVOR NA TEKST RUBRIKE PANOPTICUM DETONICUM OBJAVLJEN U PROŠLOM BROJU NOVINE CANTUS

Moralno i etički problematičnoštivoPoštovani,

U novinama HDS–a Cantus br. 165/166 od prosinca 2010. godine objavljen je tekst Du-bravka Detonija pod naslovom »Iz mojih susreta i razgovora s Lovrom pl. Matačićem«. Fond Lovro i Lilly Matačić ovime izražava svoje duboko negodo-vanje Uredništvu lista, smatra-jući ga odgovornim za objav-ljivanje ovog moralno i etički krajnje problematičnog štiva, koje takozvanu autorsku fi kciju u obliku neprovjerljivih citatnih konstrukcija podmeće sugovor-niku, nanoseći time štetu ugle-du jednog od velikana hrvatske glazbene kulture.

Upravni odbor Fonda Lovro i Lilly Matačić

(Eva Sedak — predsjednica, Vladimir Benić, Saša Britvić, Prerad Detiček, Mladen Janja-nin, Zoran Juranić i Berislav Šipuš)

cant 167 05.indd 3cant 167 05.indd 3 23-Mar-11 12:37:46 PM23-Mar-11 12:37:46 PM

4 BROJ 167, OŽUJAK 2011.

ZAGREBAČKA FILHARMONIJA IZVELA SHAULU TIBORA SZIROVICZE I DVA STAVKA BIANCE BAN

Muzika trostruke zvijezde i napeti ritmoviMeđu osmero studenata Muzičke akademije u Zagrebu, mjesto je našlo i dvoje skladatelja sa svojim kompozicijama namijenjenima simfonijskom orkestru

Piše: Maja Stanetti

Vatrena mladost uz Zagrebačku fi lharmoniju, zaneseno kliče

naziv dvaju koncerata priređenih u drugoj polovici siječnja u Lisin-skom u suradnji s Muzičkom aka-demijom, pod vodstvom dirigenata Aluna Francisa i Tomislava Fačini-ja. Time je Filharmonija nastavila h v a l e -vrijednu tradiciju suradnje sa stu-dentima i diplo-mantima Muzičke akademije u Zagrebu, s ponajboljim solistima ili pak skladateljima na koncerti-ma na koje su svi pozvani — od pretplatnika Filharmonijinih ci-klusa, studenata, nastavnika, do prijatelja, rodbine i namjernika. Svi su bili dobrodošli jer su se ulaznice dijelile. Tako je dvorana oba puta bila pristojno popunjena svim znatiželjnicima koji su htjeli

upoznati generaciju koja će danas–su-tra, uz upornost, rad, možda i smisao za samopromociju te nešto sreće, biti dio redovitog koncertnog života.

Među njih osmero, mjesto je našlo i dvoje skladatelja sa svojim kompozici-jama namijenjenim simfonijskom orke-stru. Prvu je večer otvorila diplomska

skladba Shaula Tibora Szirovicze iz 2009. godine. Szirovicza, rođen u Za-grebu 1981., diplomirao je u klasi Želj-ka Brkanovića, a skladateljsko iskustvo za sada stječe višestrukom suradnjom s umjetnicima iz drugih područja: s ple-sačima i koreografi ma, skladajući glaz-bu za plesne predstave Ogledalo ili Tko mi je uzeo žvaku iz pepeljare!?, dramsku Pijanisticu u Teatru &TD, a lani se po-vezuje i s akademskim kiparom Stipa-nom Kujundžićem pišući elektronsko

zvučno okruženje Conscuctio uz njegovu izložbu Preslojavanje. Naziv orkestralne Shaule potječe od kolo-kvijalnog imena arapskog podrijetla za zvijezdu Lambda Scorpii, jednu od najvećih i najsvjetlijih u zviježđu Škorpiona. Ostale tajne izbora ime-na zna samo skladatelj. Možda na-ziv prema trostrukoj sjajnoj zvijezdi Lambda Scorpii odmah upućuje na trodijelnost Shaule. S njezinim du-bokim i tamnim registrima gudača s početka, kao da zvjezdani sjaj po-staje upitan ili »skriven« pogledu na neku od zvijezda u skupini. No, to će poslije u skladbi nadoknaditi bloko-vi velike uloge udaraljki i puhača čije motive stidljivo »oponaša« nezaobi-lazni klavir. Szirovitza kao da ne krije svoje velike uzore u tehnikama Oliviera Messiaena u odmjerenoj i nenametljivo strogoj organizaciji zamisli Shaule.

I druga je Filhamonijska večer sa stu-dentima otvorena izbranom skladbom. Ovoga puta diplomantice Biance Ban koja se među prvima odvažila na speci-

jalistički studij primijenjene kompozi-cije u klasi Zlatka Tanodija. Premda je okupirana skladanjem za fi lm, televiziju i kazalište koje je iskušala i izvan gra-nica Akademije, Bianca Ban sklada i komorne i orkestralne skladbe. Njezina sasvim jednostavno nazvana Dva stavka za simfonijski orkestar mogu funkcioni-rati i kao zasebne skladbe, ali ih zacijelo

u cjelinu povezuje jedinstven način raz-mišljanja i skladateljskog izraza. Pažnju u oba stavka plijeni njihova slikovitost i napetost ponavljajućih, prepoznatljivih ritamskih obrazaca te intenzitet rasta sve do kulminacije odsjeka nakon čega slijedi smirenje, pa i lirska tema »ome-tana« poznatim ponavljanjem motiva, izražajna i zarazna ritma.P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E

MEĐUNARODNO DRUŠTVO ZA SUVREMENU GLAZBU I MUZIČKI BIENNALE ZAGREB

Od tamburaškog orkestra do Plovdivske fi lharmonijeSvjetski dani nove glazbe 2011. ponovno u Zagrebu nakon 2005.Piše: Marija Saraga

Unutar ovogodišnjeg Muzičkog biennala Zagreb održat će se Svjetski dani nove

glazbe, festival Međunarodnog društva za su-vremenu glazbu (ISCM) koji Zagreb ugošću-je već drugi put. Publika će na festivalu koji se održava od 10. do 15. travnja 2011. u Muzeju Mimara i Maloj dvorani V. Lisinskog imati priliku čuti sedamdesetak djela autora iz četr-desetak zemalja svijeta, nastalih od 2005. go-dine nadalje, izabranih na natječaju na koji je pristiglo više od 400 skladbi. Djela će izvoditi istaknuti hrvatski solisti, ansambli i orkestri: Martina Gojčeta Silić, Marko Mimica, Mo-nika Cerovčec, Simfonijski orkestar HRT–a te Tamburaški orkestar i Big band HRT–a, udaraljkaški orkestar biNg bang, Zagrebački kvartet saksofona, Kvartet tuba XL, Simfo-nijski puhački orkestar Oružanih snaga Re-publike Hrvatske, barokni ansambl Camerata Garestin, Gudački kvartet Song, Djevojački zbor Zvjezdice, Zagrebački solisti, a na festi-

valu gostuje i Plovdivska fi lharmonija iz Bugarske. Kao dio festivalskog programa, na različitim lo-kacijama bit će postavljene i zvukovne instalacije četvero autora. Skladbe koje će biti predstavljene odabrao je žiri sastavljen od istaknutih skladatelja i muzikologa iz Hrvatske i inozemstva, a činili su ga Luc Brewaeys (Belgija), Benet Casablancas (Špa-njolska), Lojze Lebič (Slovenija) te Nikša Gligo i Marko Ruždjak (Hrvatska). Za ovu priliku razgo-varali smo s prof. Markom Ruždjakom, predsjed-nikom žirija, koji nam je ukratko predstavio rad te svoja očekivanja od festivala.

Od kakvog je značaja održavanje Svjetskih dana nove glazbe u Zagrebu?

Nažalost, dolazak ovog festivala u Zagreb važna je činjenica samo za nas koji smo iz struke. Šira publika to ne zna prepoznati, ne zato jer ne bi bilo dovoljno propagande i slično, već ljudi nisu dovolj-no zainteresirani za takve manifestacije, kao što je slučaj s mnogim drugim festivalima i koncertima.

Bojim se da će s trenutnim pogoršanjem stanja u našem društvu kojemu smo svjedoci, biti i sve ma-nje interesa.

Ako se ne varam, prijavljen je i velik broj novih, još neizvedenih djela. Koliko je ovogodišnji natječaj pota-knuo zanimanje skladatelja?

Interes je bio zaista velik, pri-javljeno je mno-go djela u svim kategorijama. Zanimljivo je, na primjer, da smo u katego-riji orkestralnih djela morali pre-gledati oko 120 partitura, a iz programskih razloga mogli smo pri-hvatiti samo četiri. Logično je da su većini od tih djela autori bili uglavnom mladi skladatelji jer je jasno da se upravo oni žele okušati u tako zahtjev-noj kategoriji, biti u mogućnosti da budu izabrani te da im veliki orkestri doista i izvedu djelo.

Na taj način mladi skladatelji vjerojatno prvi put do-laze u priliku da uopće pišu za takav sastav i da im se djelo izvede?

Tako je. Stoga i ne čudi da im je, ako već šalju skladbe na takve natječaje i festivale, u interesu da budu predstavljeni velikim djelom. Zato i jest prevaga mladih skladatelja među kandidatima, a ovaj festival im daje priliku da se predstave svjet-skoj publici.

Organizatori ovogodišnjih Svjetskih dana glazbe, uz natječaj su istaknuli kako im je želja da skladatelji »pišu za pomalo čudne sastave i instrumente koji idu od prastarih, tipično narodnih hrvatskih instrumenata, sve do novih tehnoloških i tehničkih mogućnosti...« U kategorijama, to jest izvođačkim skupinama ponuđe-nima u natječaju, uz klasične sastave poput simfonij-skog orkestra, djevojačkog zbora ili gudačkog orkestra, nudio se i veliki broj »neobičnih« sastava, poput kvar-teta tuba, tamburaškog orkestra, baroknog ansambla i slično. Mislite li da se ta želja organizatora ispunila? Koliko ste prijava primili u tim kategorijama?

Da, ideja je uspjela. Dobili smo dovoljno prijava, na primjer za tamburice, čak i nekoliko stranih. Tako je na program koncerta Tamburaškog orke-stra HRT–a uvrštena jedna skladba kineskog skla-datelja i sigurno će biti zanimljivo vidjeti njegov pristup ovom »stranom« instrumentu, s obzirom da nije odrastao u našoj tradiciji. Mislim da će na

tom koncertu biti vrlo uočljiva raznolikost pristu-pa sastavu koji krije jako velike mogućnosti, a koje mnogi zapravo ne znaju koristiti.

Kako je tekla selekcija djela, koliko je to bio težak, od-nosno lak posao, čime ste pri odabiru bili ograničeni i

koliko ste za-dovoljni spek-trom odabranih djela?

Već sam na-čeo tu temu kod razgovo-ra o djelima prijavljenima za simfonijski orkestar, izme-đu kojih smo mogli odabrati

samo četiri. Stoga je u takvim slučajevima žirira-nje bio vrlo težak zadatak i ja se nadam da nismo previše pogriješili. Ali žiri je zaista bio kvalitetan, tako da smatram da smo na kraju donijeli praved-ne odluke. Na primjer, u kategoriji elektroničkih ili miješanih medija bilo je mnogo sličnih kompo-zicija, ali i brojčano mnogo djela. Tako smo morali pripaziti da od svakog tipa, odnosno svakog skla-dateljskog pristupa, bude izabrana jedna najbolja kompozicija. Naravno, kako je krovna udruga festivala ISCM, tako je bilo poželjno da se izvode i kompozicije pojedinih sekcija ISCM–a, ali smo ponovno tome pristupili na način da je iz svake sekcije u cjelini, dakle od svih njezinih prijavljenih skladbi, izabrana jedna ili više najboljih. One onda predstavljaju sekciju na festivalu, tako da mislim da smo i tu postupili korektno. Želio bih istaknuti da je veliku ulogu u radu žirija odigrao profesor Lojze Lebič koji ima veliko iskustvo u žiriranju na Svjetskim danima glazbe i zahvaljujući njemu naš rad je tekao glatko.

Koliko ste u cjelini zadovoljni kvalitetom i raznoliko-šću odabranih djela te sastavljenim programom koji će biti predstavljen publici?

Osobno sam prilično zadovoljan, očekuje nas mnogo zanimljivih djela, kao i ansambala, no pi-tanje je što ljudi očekuju. Ne znam očekuje li netko čuti nešto novo. Već dugi niz godina postavlja se pitanje je li moguće predstaviti nešto novo, što nit-ko nije čuo, tako da ni ovaj festival nije iznimka.

Više o Svjetskim danima glazbe, kao i rasporedu svih događanja, potražite na internetskim strani-cama festivala www.mbz.hr/iscm.

Kako je krovna udruga festivala ISCM, tako je bilo poželjno da se izvode i kompozicije pojedinih sekcija ISCM–a, ali smo ponovno

tome pristupili na način da je iz svake sekcije u cjelini, dakle od svih njezinih prijavljenih skladbi, izabrana jedna ili više najboljih. One onda predstavljaju sekciju na festivalu, tako da mislim da smo i tu postupili korektno.

Bianca Ban i Tibor Szirovicza dobitnici su novčane potpore iz Fonda Rudolf i Margita Matz za 2011. godinu

MB

Z —

ISC

M W

NM

D M

BZ —

ISC

M W

NM

D M

BZ —

ISC

M W

NM

D M

BZ —

ISC

M W

NM

D M

BZ —

ISC

M W

NM

D M

BZ —

ISC

M W

NM

D

Marko Ruždjak

DA

VO

R H

RV

OJ

Zagrebačka fi lharmonija

cant 167 05.indd 4cant 167 05.indd 4 23-Mar-11 12:37:47 PM23-Mar-11 12:37:47 PM

5BROJ 167, OŽUJAK 2011.

BERISLAV ŠIPUŠ, UMJETNIČKI RAVNATELJ MUZIČKOG BIENNALA ZAGREB

Mirabilia Memorabilia — začudnost u okviru velike obljetniceUsusret 26. MBZ–u i 50. godišnjici najznačajnijeg hrvatskog festivala suvremene glazbe — 7. do 17. travnja

Razgovarala: Ana Kuštrak

Muzički biennale Zagreb, najznačajniji hrvatski

festival suvremene glazbe, ove godine slavi veliku obljetnicu. Naime, prošlo je punih 50 go-dina od prvog Biennala kojega se neki živo sjećaju. Povodom skorašnjeg početka, razgovarali smo s umjetničkim direktorom Berislavom Šipušem što nas sve očekuje, kako je koncipiran pro-gram te je li se i kako se fi nancij-ska situacija odrazila na program ovogodišnjeg MBZ–a.

Ove godine MBZ slavi svoj 50. rođendan. Kako ste se program-ski osvrnuli na ovu značajnu obljetnicu?

S obzirom na obljetnicu dugo smo razmišljali kako koncipirati program. Bilo je različitih ideja, a među njima i ona da, kao svo-jevrsni hommage, ponovimo ci-jeli festivalski program iz 1961. godine. Ubrzo smo shvatili da će to biti nemoguće, jer je 1961. samo Hrvatsko narodno kaza-lište u Zagrebu imalo nekoliko produkcija, čak njih četiri, dok bi danas tako nešto uistinu bilo nemoguće izvesti. Onda smo razmišljali, ako već ne može-mo ponoviti cijeli program, da ponovimo samo nešto, no na kraju smo odlučili, kroz izved-be antologijskih djela, napraviti hommage skladateljima koji su kroz povijest Biennala bili za njega značajni kao skladatelji i u smislu vođenja festivala. Od hrvatskih skladatelja prije svega su zastupljeni M. Kelemen, kao utemeljitelj i I. Malec, kao veli-ki kritičar Biennala, ali itekako značajan u okvirima Nove glaz-be. Zatim B. Sakač, N. Devčić, S. Horvat, I. Kuljerić , R. Radi-

ca i D. Detoni koji je, bez obzira na oscilacije u stvaralaštvu, ostavio neka antologijska djela.

Također smo željeli uzeti u obzir i skladatelje koji su tokom godina dolazili kao gosti Biennala. Tu pr-venstveno mislim na J. Cagea, K. H. Stockhausena, L. Beria, W. Luto-slawskog i Y. Xenaxisa. Na progra-

mu će se naći i P. Boulez, iako nikada nije bio u Zagrebu, ali je kao sklada-telj nezaobilazan za Novu glazbu.

Prošli je put tema bila Umjetnost — Glazba — Politka. Koja je ovogodišnja tematska odrednica?

Tema je Mirabilia Memorabilia. Što se tematike tiče, nju smo neka-ko željeli povezati s obljetnicom, ali je bila potrebna i zbog toga što smo ove godine ponovno ugostili Svjet-ske dane nove glazbe koji se uvijek odvijaju pod nekom temom. Odlu-čili smo spojiti naslov jedne Kele-menove kompozicije, Mirabilia, što znači čuđenje, odnosno začudnost, kao karakteristiku koja bi se mogla pripisati suvremenoj glazbi, s nečim što odražava sjećanje, odnosno nešto što se referira na pedesetu godišnjicu Biennala (Memorabilia).

Ove ste godine posebnu pažnju posve-tili suradnji s nacionalnim kazališnim kućama gdje će se hrvatski skladatelji predstaviti praizvedbama pet novih glazbeno–scenskih djela. Što očekujete od tih projekata?

Ideja koja se već neko vrijeme pro-vlačila u organizaciji festivala bila je da se maknemo iz Zagreba i to u vri-

jeme samog festivala, što nikada do sada nismo uspjeli, iako je i prije bilo razgovora o tome. Kada smo plani-rali ovogodišnji festival, odlučili smo kontaktirati sve nacionalne kazališne kuće i predložiti im suradnju u okvi-ru koprodukcija. Ova ideja ima širi aspekt od isključivo biennalskog, a taj je da i lokalna zajednica dobije ne-što vrijedno jer glazbu pišu hrvatski skladatelji. Ideja je da te koprodukcije »kruže« po Hrvatskoj, ali i da ostanu na stalnom kazališnom repertoaru. Hrvatsko narodno kazalište u Zagre-bu odmah je pristalo na suradnju jer s njima surađujemo za svaki Biennale, a njihov je jedini uvjet bio da naru-čeno djelo bude balet, budući da je na prošlom Biennalu izvedena opera (Crux Dissimulata Srećka Bradića). Balet Air Krešimira Seletkovića koji će se izvesti u zagrebačkom HNK–u

donosi suradnju s pozna-tim koreografom Mar-tinom Müllerom i ta će izvedba ujedno i zatvori-ti ovogodišnji Biennale. Što se ostalih kazališ-nih kuća tiče, tu nismo znali kako će ispasti jer, iako smo dobili snažnu potporu iz Ministarstva kulture niti jednu kaza-lišnu kuću ta potpora ne obvezuje. Ipak, uspjeli smo dogovoriti kopro-dukcije s Rijekom, gdje smo i do sada izvrsno surađivali, a gdje će se izvesti opera Šuma Stri-borova mladog skladate-lja Ivana Josipa Skende-ra, zatim s Varaždinom, Splitom i Osijekom. Silviju Foretiću, još jednom autoru važnom za Biennale, ponudili smo pisanje opere jer se do sada u tome još nije okušao, iako je uvijek koketirao sa scenskim elementima i plakatima. On je prihvatio i u split-skom HNK–u izvest će se njegova opera Maršal prema scenariju, odno-sno fi lmu Ive i Vinka Brešana koji su Silviju Foretiću dali dopuštenje da sam napiše libreto. Što se Osijeka tiče, tu smo u početku bili malo

skeptični. Mislim da je Sanja Draku-lić koja se također s velikim entuzijaz-mom prihvatila pisanja, odličan izbor za Osijek jer poznaje i kazalište i an-sambl (u Osijeku dugo godina preda-je na Područnom studiju zagrebačke Muzičke akademije). Prema prvoj zamisli trebala je napisati operu na tekst Borivoja Radakovića, tekst koji je dosta provokativan jer progovara o homoseksualizmu, ali suradnja na kraju, nažalost, nije ostvarena jer se kolega Radaković razbolio. Umjesto njega, Sanja je odabrala, po meni jed-nako kvalitetan, tekst Mire Gavrana (Kraljevi i konjušari) i mislim da će to zbilja dobro funkcionirati.

Što se Varaždina tiče, tu smo željeli napraviti jednu provokaciju. Naime, Varaždin je grad koji ima dugogo-dišnji festival barokne glazbe, gra-donačelnika fi lozofa, dugu tradiciju glazbenog obrazovanja, a neki od najljepših hrvatskih glasova dolaze iz Varaždina i okolice. Uz to varaž-dinsko Kazalište jedino je dovršeno, s rotirajućom pozornicom, rupom za orkestar i koncertnom dvoranom u okviru Kazališta. Takav Varaždin, bez obzira na sve to, nema stalni glazbeni ansambl, a mogao bi biti središnje mjesto za, recimo, komornu operu koja bi tamo savršeno funkci-onirala. Zato je ova koprodukcija s elektroničkim baletom Frana Đuro-vića, u suradnji s talijanskom koreo-grafom srednje generacije Massimi-lianom Volpinijem (Zovem se Nitko. Nitko Nitko), svojevrsna provokacija. Također prijenos svih projekata koji se odvijaju izvan Zagreba bit će or-ganiziran i za zagrebačku publiku u kino dvorani Tuškanac, slično kao što možete vidjeti Met u Lisinskom, Boljšoj teatar u Movieplexu ili Co-vent Garden u Cinestaru.

Kod velikih projekata poput MBZ–a uvijek postoji problem usklađivanja fi nancijskih sredstva sa željenim pro-gramom. Kako je fi nancijska situacija utjecala na sastavljanje programa? Je li bilo problema?

Bilo je velikih problema. Vrlo smo rano, zbog prevelikog minusa u budžetu, morali srezati program, što je meni osobno bilo izuzetno teško jer nismo, na primjer, mogli ostvariti suradnju s Würzburškim baletom, izvanrednim ansamblom. Mislim da je netko na pressici u petak, 11. ožujka u HDS–u, rekao da je Biennale svo-jevrstan prozor u svijet i ja se s tim slažem, ali Biennale bi prvenstveno trebao dovesti do toga da i mi kroz taj prozor »iskočimo« u svijet. Zbog toga su koprodukcije i gostovanja, za koja nažalost nema uvijek dovoljno sredstava, izuzetno bitna jer prido-nose da hrvatska kultura dobiva svoj prostor u inozemstvu. Surađujemo s brojnim festivalima i ansamblima suvremene glazbe, što su sve dugo-ročni projekti koji se planiraju kroz nekoliko godina unaprijed. To je ključno što trebamo postići, a što tre-baju podržavati Ministarstvo kultu-re, Grad Zagreb i institucije lokalne zajednice. Mora se znati što je prio-ritet i koji se projekti fi nancijski po-državaju kako bi se hrvatska kultura predstavila u inozemstvu. Trenutno još uvijek nije tako, iako sigurno po-stoji deset značajnih projekata koji bi se mogli proglasiti prioritetnima, a Muzički biennale Zagreb svakako je među njima.

KONCERT STRUCTURAL CANTUS U SEZONI CANTUS ANSAMBLA U MALOJ DVORANI LISINSKI

Cantusove strukture Direktne ili indirektne tekovine Darmstadtske škole

Piše: dr. sc. Irena PaulusVeć neko vrijeme Cantus Ansambl u svoj koncer-

tni ciklus uvodi suradnju sa stranim glazbenicima.

Tako je na njihovom drugom koncertu ove sezo-

ne, održanom 15. studenoga 2010., a nazvanom

Structural Cantus, gostovao talijanski dirigent Adri-

ano Martinolli d’Arcy. Program je doista bio »struk-

turalno« obilježen: naime, na programu su bila djela

autora uglavnom talijanskog skladateljskog kruga

(»Cantusovci« su tu ubrojali i Austrijanca Rainera

Bischofa i »našeg« Bogdana Gagića) koji su se —

direktno ili indirektno — služili tekovinama Darm-

stadtske škole.

Još uvijek aktualnoTako je u prvome dijelu programa dvanaesttonska

tehnika slavljena kao još uvijek zanimljivi i aktualni

način skladanja u djelima Corrente za flautu i gu-

dački kvintet Marca Lombardija, Etwas ruhiger im

Ausdruck za flautu, klarinet, violinu, violončelo i kla-

vir Franca Donatonija te Para hablar sobre... za fla-

utu, violinu, violu i violončelo Rainera Bischofa. Sva

tri su skladatelja eksploatirala vrhunsku svirku flau-

tistice Luise Sello kojoj je Lombardi posvetio svoju

najnoviju skladbu Corrente, inače praizvedenu na

ovom koncertu. Dok se Lombardi u djelu Corrente

poigravao slaganjem gotovo vidljivo geometrijskih

struktura, Donatonijevo viđenje glazbe, barem u

djelu Etwas ruhiger im Ausdruck, bilo je znatno dru-

gačije. Donatoni je, naime, dvanaesttonsku tehniku

gledao kao pointilistički »tepih« koji istodobno umi-

ruje i uznemirava, a izvođače je neprestano držao

na »laganoj« vatri zahtijevajući da se skladba izvede

u dinamičkom rasponu od ppp do pppp. Za razli-

ku od Franca Donatonija, Rainer Bischof se u djelu

Para hablar sobre... ipak odlučio za oštrije kontraste

i to ne samo u odnosu na tempo, kako piše Ivana

Kocelj u programskoj knjižici, nego u odnosu »na

sve parametre: dinamiku, način proizvodnje tona

na gudačkim žicama (smjena ruke i gudala), karak-

ter koji se kreće između polova mirnog i nervozno/

agresivnog, sve u cilju postizanja iznimno gestične i

ekspresivne glazbe...«

Kovitlac glazbenih svjetovaDrugi dio programa očito je bio zamišljen kao

kontrast prvome dijelu. Djela Bogdana Gagića

Concerto Cantus i Giampaola Corala, Raps VII, ra-

zlikovala su se od ranije odslušanih već po veličini

sastava (oba su skladatelja »baratala« većim, iako

i dalje komornim ansamblom), a zatim i po činje-

nici da su oba skladatelja odlučila proširiti zasade

dvanaesttonske tehnike tražeći izvan, ali i unutar nje

mogućnosti suvremene glazbene ekspresije. Skla-

dan za glasovir i jedanaest instrumenata Concerto

Cantus Bogdana Gagića (djelo je inače posvećeno

pijanistici Srebrenki Poljak koja je svirala glasovir i

ovom prigodom, Cantus Ansamblu i maestru Be-

rislavu Šipušu) žestoko je uveo u novi svijet Gagi-

ćevog kasnijeg opusa. A skladba Raps VII, jedna

od jedanaest istoimenih djela iz ciklusa Giampaola

Corala koja je također na Cantusovom koncertu

praizvedena, nudila je glazbene svjetove koji su se

kovitlali tvoreći vrlo jasnu i logičnu glazbenu građe-

vinu. Bio je to također tour de force i za Ansambl

pod vodstvom stroge i precizne ruke Adriana Marti-

nollija D’Arcyja — svi su, naime, i izvođači i publika,

aktivno (bilo sviranjem, bilo slušanjem) sudjelovali u

stvaranju Coralove glazbe. I pri tome su maksimal-

no uživali.

CA

NTU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L C

AN

TU

S A

NSA

MB

L

Tema je Mirabilia Memorabilia. Što se tematike tiče, nju smo nekako željeli povezati s obljetnicom, ali je bila potrebna i zbog toga što smo ove godine ponovno

ugostili Svjetske dane nove glazbe koji se uvijek odvijaju pod nekom temom. Odlučili smo spojiti naslov jedne Kelemenove kompozicije, Mirabilia, što znači čuđenje, odnosno začudnost, kao karakteristiku koja bi se mogla pripisati suvremenoj glazbi, s nečim što odražava sjećanje, odnosno nešto što se referira na pedesetu godišnjicu Biennala (Memorabilia).

MB

Z —

ISC

M W

NM

D M

BZ —

ISC

M W

NM

D M

BZ —

ISC

M W

NM

D M

BZ —

ISC

M W

NM

D M

BZ —

ISC

M W

NM

D M

BZ —

ISC

M

Berislav Šipuš

DA

VO

R H

RV

OJ

POŠTOVANI ČLANOVI HDS–a,

Kako se približavaju 26. Muzički biennale Zagreb

i Svjetski dani nove glazbe (7.–17. travnja 2011),

pripremili smo za sve vas MBZ pokaz s kojime

možete posjetiti sve koncerte. MBZ Pokaz vas očekuje

u uredu MBZ-a u Hrvatskom društvu skladatelja, Beri-

slavićeva 9.

Tom se trajnom ulaznicom može besplatno ući na sve do-

gađaje na Muzičkom biennalu Zagreb i Svjetskim danima

nove glazbe, osim što se za dva koncerta uz predočenje

pokaza mora doplatiti dodatnih 30 kuna (Orkestar Veron-

ske arene u ciklusu Lisinski subotom u Velikoj dvorani Li-

sinski 9. travnja i ansambl Zeitkratzer 14. travnja u 22 sata

u Maloj dvorani Lisinski), što nismo mogli izbjeći, jer se radi

o koprodukcijama s drugim partnerima.

Svoj MBZ Pokaz možete podići svakim radnim danom

od 9 do 16, a od 4. travnja i svaki dan od 9 sati do 18

sati. Detaljne informacije o programu potražite na web

stranici www.mbz.hr u rubrici MBZ/program, a za po-

jedine upite molimo vas da nam se obratite na e-mail

info@mbz.hr ili broj telefona +385 (0) 1 48 72 369.

Veselimo se vašem dolasku i još jednoj zajedničkoj bi-

ennalskoj avanturi!

Vaš MBZ tim i tajništvo Hrvatskog društva skladatelja

cant 167 05.indd 5cant 167 05.indd 5 23-Mar-11 12:37:48 PM23-Mar-11 12:37:48 PM

6 BROJ 167, OŽUJAK 2011.

HRVATSKE PRAIZVEDBE IZ OPUSA BORISA PAPANDOPULA

Izvedba Himne suncu na maestrovu obljetnicuSimfonijski orkestar HRT–a predstavio dvije neizvedene skladbe

Piše: Ana Vidić

Svečano obilježavanje osamdesete obljet-nica djelovanja Simfonijskog orkestra

Hrvatske radiotelevizije upriličeno 25. stude-noga prošle godine u Koncertnoj dvorani Va-troslava Lisinskog, može se smatrati idealnim događajem za praizvedbu djela iz jednoga od najuzbudljivijih opusa u hrvatskoj glazbi; au-tor mu je, prije dvadeset godina preminuli, Boris Papandopulo, a riječ je o jednom od nje-govih posljednjih uradaka — kantati Himna suncu iz 1987. godine. Uvrstivši je na program slavljeničkog koncerta, uz Treću simfoniju u Es–duru, op. 55 — Eroicu Ludwiga van Beethovena, Simfoničari HRT–a na čelu s dirigentom Pavlom Dešpaljem, odali su po-čast glazbeniku koji je i sam stajao za pultom Orkestra tijekom njegovih početaka.

U skladu s vremenomHimna suncu nastala je na poticaj skladatelje-va prijatelja, dirigenta Ive Dražinića, u ono doba, osamdesetih godina prošloga stoljeća, šefa dirigenta Dubrovačkog simfonijskog orkestra. On je potaknuo i suradnju pjesni-ka Luke Paljetka i Borisa Papandopula koja je rezultirala nastankom čak triju kantata. Posljednja od njih, Himna suncu, nastajala je između 1. lipnja i 27. listopada u Tribunju uz posvetu Ivi Dražiniću, s namjenom izvedbe na Dubrovačkim ljetnim igrama, što se nije dogodilo. Više od dva desetljeća djelo je čeka-lo na izvedbu, a to je bilo očigledno i prilikom praizvedbe u studenome prošle godine; Zbor i Simfonijski orkestar HRT–a, uz solista, bari-tona Roberta Kolara i dirigenta Pavla Dešpa-lja oživjeli su zvučni svijet koji nepogrešivo

pripada vremenu i prostoru u kojem je nastao. Ako se po tome djelo i ne bi moglo sma-trati bezvremenskim, temat-ski to ipak jest. Slaveći Sunce i prostor Mediterana kroz sti-hove koji u četiri stavka sabiru kultove Egipta, Perzije, Inka i Asteka usredotočene na Sun-ce kao božanstvo, s vrhuncem u hvalospjevu mediteranskom suncu, Boris Papandopulo tek je u završnici dao oduška svojemu nadahnuću medite-ranskim podnebljem uplevši prepoznatljiv dalmatinski ple-sni motiv i davši time osobitu dimenziju konačnici kantate. Solidna izvedba baritona Ro-berta Kolara, Zbora i Simfo-nijskog orkestra HRT–a pod ravnanjem Pavla Dešpalja, razotkrila je tu nepoznatu Pa-pandopulovu partituru mož-da ne na vrijeme, ali ipak u skladu s jednom od temeljnih uloga ansambala HRT–a — promicanja glazbe hrvatskih skladatelja.

Takav zaključak dao bi se primijeniti i na koncert iz Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra HRT–a od 27. siječnja ove godine. Tada je na program Simfoničara pod vodstvom gosta iz Španjolske, Davida Giméneza Carrerasa, uvrštena Papandopulova Arapska korač-nica za simfonijski orkestar koja je praizvedbu ipak

doživjela u prigodi zahvaljujući kojoj je i nastala, i to ne kod nas: godine 1969. premijerno ju je svirao Simfonijski orkestar iz Kaira kojemu je i posveće-na, budući da je za njegovim pultom Papandopulo u to vrijeme često gostovao. Nastala na temu pje-vača i skladatelja Sayeda Darwisha, po mnogima oca egipatske popularne glazbe, Arapska koračnica

odražava lakoću skladateljeva baratanja svim idio-mima, u ovom slučaju onog lakšeg, jednostavnijeg i popularnijeg. Vrijednost uvrštavanja toga urat-ka na koncertni program Simfoničara neupitna je: prema dosadašnjim saznanjima bila je to prva izvedba djela u Hrvatskoj.

PR

AIZ

VE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E

17. SEZONA VARAŽDINSKOG KOMORNOG ORKESTRA U KONCERTNOJ DVORANI HNK U VARAŽDINU

Solistici i glazbalu u častPraizvedba Koncerta za čembalo i gudače Davora Bobića

Piše: Ana Vidić

Nakon gotovo dvadeset godina, toč-nije nakon 1992. kada je Miroslav

Miletić napisao svoj Koncert za čembalo i gudače, hrvatska je glazba dobila prvi novi uradak za taj sastav. Autor mu je varaždinski skladatelj Davor Bobić, a napisao ga je, baš kao i Miletić, za umjet-nicu zavidne međunarodne karijere koja traje već 45 godina i k tome je također Varaždinka — čembalisticu Višnju Ma-žuran. Dodatan poticaj nastanku Bobi-ćeva Koncerta za čembalo i gudače bila je izgradnja prvog čembala u Hrvatskoj u radionici Antona Maloseje i Zlatka Pavlinića u Varaždinu, i to na narudž-bu Varaždinskih baroknih večeri, čiji je Bobić ravnatelj od 2006. godine. Grad Varaždin se tako ponovno iskazao kao brižno glazbeno središte sa sviješću za živu domaću koncertantnu scenu, pa je logično da je praizvedba održana upravo u tome gradu, i to u sezoni Varaždin-skog komornog orkestra, na trećem koncertu 20. veljače kojim je ravnao glazbe-nik korijenima vezan uz Zagreb — Tomislav Fačini. Dirigent mlađe generacije i sigurne ruke i sam je ostvario zapažene nastupe na Varaždinskim baroknim večerima, ali i uz Varaždinski komorni orkestar; posljednji put bilo je to 2004. godine. Praizvedba Bobićeva Koncerta dala je osobitu dimenziju programu nje-gove najnovije suradnje s varaždinskim glazbenicima. Davši na početku pred-nost solistici, partitura je najavila dominaciju čembala: oštri udari, neprekidan ritamski puls, motoričnost i ostinatni pokret pokazali su svu raskoš vještine Višnje Mažuran, u kontrastu s pozadinskim i tečnim gudačima. Oni su pak nešto više došli do izražaja u polaganom stavku smirenog, pastoralnog ugođaja u dijalogu i nadopunjavanju sa solističkim glazbalom. Snažni ritamski puls i te-matsko podsjećanje na prvi stavak prevladali su u završnom stavku, s osobitim vrhuncem u nabujalom tkivu čembala i orkestra. Minimalistički i ekonomičan tretman građe i njezine razrade u ritamske i melodijske motive, kao i bravurozna atraktivnost solističke dionice, dodatno naglašene blagim pojačanjem, odlike su koje su djelu osigurale oduševljeni pozdrav publike u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu. Tomislav Fačini, Višnja Mažuran, članovi Varaždinskog komornog orkestra i skladatelj Davor Bobić stvorili su tako jedinstveni glazbeni doživljaj isprepleten s vezanošću za grad iz kojega su potekli djelo i instrument na kojemu je izvedeno.

PR

AIZ

VE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E

Davor Bobić

X. FESTA DUBROVNIK

Pet uzbudljivih danaSredišnji dio Feste bio je posvećen zlatnome jubileju Tereze Kesovije koja je nastupila uz brojne goste

Piše: Maja Sabolić

Festa Dubrovnik, danas već slobodno možemo reći, tradicionalna dubrovačka manifestacija posljednjih dana si-ječnja (27. — 31.), uspjela je doploviti do svoga prvog jubileja. Deset godina organizatori svojim sugrađanima

nude gala priredbu u Sportskoj dvorani, uz obilje popratnih kulturnih i zabavnih programa u danima ispred i poslije središnjeg koncerta, oživljavajući tako zimski život Dubrovnika i uvodeći u vedre dane Feste Sv. Vlaha.

Ove godine središnji dio Feste u petak je s pravom bio posvećen zlatnom jubileju Tereze Kesovije; pedeset prebo-gatih godina karijere u kojoj je kristalnu toplinu i mediteransku strastvenost glasa prenosila gradovima, državama i kontinentima, ali na način koji još nije postojao u nas. Dvadesetak između prvih imena hrvatske scene odabralo je po jednu od Terezinih pjesama i — uz veliki Festivalski orkestar pod ravnanjem Đele Jusića i Joška Banova — otpjevalo samo za tu prigodu, dok je slavljenica sjedila u prvom redu i primala taj sasvim posebni »hommage«. Bili su tu Tedi Spalato i sestre Husar, Ivana Kindl i Jacques Houdek, Zorica Kondža i Jasna Zlokić, Sandra Bagarić, Giuliano, Marko Tolja, Emilija Kokić, Nenad Vetma, Alen Nižetić, Paula Jusić, Željko Krušlin Kruška... Upoznali smo i mladu, iznimno talentiranu Lindu Halimi s Kosova koja je osvojila publiku svojom izvedbom. Dubrovačke su snage zastupali Markos, grupa Atlantida i klape Fortuna, Maestral i Ragusa — omiljeni Terezini suradnici s kojima je slavljenica na kraju i zapjevala, da bi — osokoljena snažnim pljeskom — mini koncertom zahvalila na slavlju.

Klape su od samog početka Feste jedan od »obaveznih likova« — otvarajući u četvrtak Festu od klapa svojim na-stupom u Kazalištu. A kako je klapska pjesma uvijek bolja uz žmul vina, te je večeri promovirana i knjiga o slavnom vinu malvaziji, poznatom još iz doba Dubrovačke Republike.

Subotnja je večer nastavila tradiciju slavnih dubrovačkih rock parada u tvrđavi Revelin gdje su nastupili danas aktivni dubrovački rockeri, kao i oni koji iz Dubrovnika potječu. Lijepom gestom glazbenici su se sjetili i trubadura Marka Breškovića, Srećka Kljunka i Hame Hajdarhodžića koji više nisu s nama.

Nedjeljna večer ponudila je u Kaza-lištu autorski koncert Paule Dražić Zekić, iskusne skladateljice prete-žito scenske glazbe koja je prvi put javnosti ponudila kantautorski kon-cert, nježan, iskren i uzbudljiv, da bi idućega jutra, izložbom i okruglim stolom u foyeru Kazališta, jubilarna smotra bila zaokružena. Veliki na-por organizatora ima i svoju čvrstu humanitarnu komponentu: čisti prihod desete Feste namijenjen je Domu za stare i nemoćne osobe Domus Christi te obnovi crkve sve-toga Vlaha.F

ESTIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI

cant 167 05.indd 6cant 167 05.indd 6 23-Mar-11 12:37:50 PM23-Mar-11 12:37:50 PM

7BROJ 167, OŽUJAK 2011.

MLADEN TARBUK OSNOVAO NOVI CIKLUS SUVREMENE GLAZBE U MUZEJU SUVREMENE UMJETNOSTI

Fronesis se zalaže za novo, razumno dobaČini se da je bilo samo pitanje trenutka kada će u Muzej suvremene umjetnosti useliti i suvremena glazba tijekom godine, a i predstojeći Muzički biennale Zagreb

Piše: Maja Stanetti

F ronesis. Ime je poteklo od Aristotelova termina iz Nikomahove etike, ugrubo

rečeno, načina razumna djelovanja koje poti-če promjene kako bi se unaprijedila kvaliteta življenja. Fronesis, čije je osnivanje potaknuo skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk, stoga nosi i dodatni naziv ansambla za NOVO, RAZUMNO doba. A glazba je u doprinosu tom pretpostavljenom, pa i nedosežnom dobu — najmoćnija, vjeruje Tarbuk. S dva koncer-ta održana potkraj prošle godine — 18. i 30. prosinca — Fronesis se predstavio javnosti u prostoru Muzeja za suvremenu umjetnost. Muzej od svog dugo očekivana otvorenja krajem 2009., osim stalnoga postava, u sve aktivnijem pripremanju dopunskih sadržaja udomljuje i druge kulturne inicijative — od posebnih izložbi ili performancea do kaza-lišnih predstava, Eurokaza, art–kina, pa i predsjedničkog svečanog primanja u prigodi Božića i novogodišnjih blagdana. Čini se da je bilo samo pitanje trenutka kada će u Muzej useliti i suvremena glazba tijekom godine, a i predstojeći Muzički biennale. Uostalom, još na svečanom otvaranju Muzeja suvremene umjetnosti, izvedba već antologijske skladbe

tišine 4’33’’ Johna Cagea kao da je slutila i na neki način najavljivala čas kada će se suvremena glazba trajni-je nastaniti u muzejskom prostoru preko Save.

Popunjena praznina A na drugom koncertu Fronesi-sa uoči Nove godine izvodila su se djela najistaknutijih predstavnika američkog minimalizma koja su za svoja prva predstavljanja mjesto na-lazila upravo u sličnim ustanovama preko oceana.

Prazninu kroničnog nedostatka su-vremenih djela na zagrebačkih kon-

certnim rasporedima između dva Biennala koje je od početka šezdesetih godina upisalo Zagreb u svjetsku kartu relevantnih mjesta novije glazbe, posljednjih je godina ispunjavao Cantus Ansambl rođen upravo u okrilju festivala za potrebe njegova programa. Pod ambicioznim vodstvom Berislava Šipuša, Cantus se osamostalio vlastitim tematskim ciklusom koncerata u maloj dvorani Lisinski i ste-kao stalnu, vjernu publiku. Cantus se u desetljeću djelovanja koje slavi ove godine, afi rmirao i izvan granica, a uspješno je, koliko to već u najvećoj mje-ri može jedan ansambl, pokrivao uočljive praznine zagrebačkog koncertnog repertoara. No literatu-re ima u izobilju, pa dolazak još jednog ansambla svakako valja pozdraviti.

– »Više je bilo povoda za osnivanje ansambla« — kaže utemeljitelj Mladen Tarbuk i nastavlja: »Po-stoji veliki broj odličnih glazbenika u orkestrima koji su nedovoljno iskorišteni i pokazuju zanima-nje za izvedbe suvremene glazbe, a još je uvijek premalo prilika da se ona čuje uživo.« Zajedno sa suprugom Jasnom koja se bavi suvremenim ple-snim izrazom, osnovao je poduzeće, a pokretanje glazbenog ciklusa, Muzej suvremene umjetnosti

objeručke je prihvatio. Planirano je šest konce-rata godišnje, zamišljeni su kao radionice, a kroz druženje s publikom imaju i stanovitu edukativnu funkciju koju svojim komentarima skladbi predvo-di dr. sc. Nikša Gligo. Fronesis neće biti ansambl stalnog sastava glazbenika, kaže Tarbuk, već se, ovisno o izbranom repertoaru i prilici, angažiraju ponajbolji glazbenici iz orkestara, istaknuti mladi glazbenici ili profesori s Muzičke akademije.

Otvaranje ciklusaCiklus Fronesisa je otvorio »domaći« koncert izbo-rom pet djela koncentriranih na gudače iz pera već etabliranih hrvatskih skladatelja, prema pro-sjeku godina — srednje generacije. Počasno mjesto na početku je zauzela praizvedba skladbe Bez sunca Frane Đurovića. U osnovi na-slov Bez sunca ne treba sugerirati programnost, kaže autor, ali je tamna tonska slika zacijelo može potaknuti kod slušatelja. Gudači, u gotovo klasič-no strogom i preglednom obliku, stvaraju mračni, beznadni ugođaj u kojemu tek povremeno po-kušava zasjati svjetlija zraka. Slijedila je više puta izvođena skladba Lacrimae Krešimira Seletkovića koja je 2009. nastala za Zagrebačke soliste i čija se koncentracija različitih meditativnih niti zgušnja-va nad upornim i gotovo »prijetećim« otkucajima violončela i kontrabasa. U vještoj kombinaciji sti-lova, u njihovu pluralizmu i otvaranju veza prema »koncertantnoj« prošlosti, ponovno se pojavio ne-što stariji Play za klavir i gudače Berislava Šipuša, dok se u skladbi Bruno furioso Mladena Tarbuka, kao dio ciklusa skladbi »o sinovima« (prethodio je Sebastian u snu) gotovo opipljivo očitava nadahnu-će burnim Bruninim temperamentom. Skladatelj je »priznao« da je za cijelo vrijeme varaždinske

praizvedbe 2007. Bruno pokrivao uši dlanovima. Chronostasis Vjekoslava Nježića svojedobno je biennalski predstavljen u plesnoj video verziji, a ovaj put je u intenzivnom istraživanju varljivosti percepcije protoka vremena zvuk gudača proširen elektroničkim zvukom, stvarajući snoviti zvučni krajolik.

Repetitivnost za techno generacijuBeskonačnosti asketskih pulsirajućih variranja formula donio je drugi koncert posvećen korife-jima američkog minimalizma. Održan je u dije-lu muzejskog prostora ispunjena na neki način

»srodnim« op–artom, privukavši i likovnjake, ali i techno generaciju slušatelja koja obožava repeti-tivnost. Jednostavnom umnožavanju i reduciranju ritmičkih obrazaca skladbe 1+1 Philipa Glassa, »kuckanjem« članova ansambla na jednom stolu, pridružila se i napeta izvedba razvedenijih i pla-stičnijih obrazaca skladbe In C Terryja Rileya čije trajanje ovisi o odluci izvođača i dirigenta. Nevo-ljom nemilosrdne obveze plaćanja autorskih prava na koja je Steve Reich osobito osjetljiv, otpala je re-produkcija takozvane tape music It’s Gonna Rain. Prvi koncerti novoosnovanog Fronesisa pokazali su da za suvremenu glazbu uživo ima sasvim do-voljno prostora u gradu. I premda je još uvijek inte-lektualno znatiželjna publika kojoj je dojadilo slu-šati uvijek iste izbore relativno malobrojna, sama brojnost zacijelo nije jedino mjerilo kakvoće.

Planirano je šest koncerata godišnje koji su zamišljeni kao radionice, a kroz druženje s publikom imaju i stanovitu edukativnu funkciju koju svojim

komentarima skladbi predvodi dr. sc. Nikša Gligo

Zagrebački kvartet saksofona izveo Cantus fractalus Srđana DedićaNakon duljeg raz-

doblja, ponovno smo u Hrvatskom glaz-benom zavodu imali prigodu čuti jedan od naših najkvalitetnijih i međunarodno naj-aktivnijih komornih sastava, Zagrebački kvartet saksofona. Pr-voga dana veljače slavni je saksofonistički četve-rac (Dragan Sremec, Goran Merčep, Saša Nestorović i Matjaž Drevenšek) okupio vr-sne goste, čembalista Pavla Mašića te pijani-ste Danijela Detonija i Davida Gazarova, kako bi zajednički muzicirali u djelima Bacha, Beet-hovena i Gershwina. Jedina skladba na pro-gramu koju su samostalno izveli i koja ujedno zauzima posebno mjesto u njihovu repertoaru bila je Cantus fractalus Srđana Dedića. Uvršteno na Dedićev autorski CD u ediciji Hrvatski suvremeni skladatelji u izdanju Hrvatskog društva skladatelja i nakladnika Cantusa, djelo je 2007. godine upravo u interpretaciji Zagrebačkog kvarteta saksofona ovjenčano Porinom za najbolju izvedbu klasič-ne glazbe. Skladba praizvedena 1998. i posvećena nizozemskom Aurelia Saxophone Quartet, u najnovijoj se izvedbi našega sastava pokazala kao jedinstveni spoj stroge kontrole proizašle iz autorova bavljenja razvijanjem teorija i programa iz područja algoritamskog skladanja uz pomoć računala i istinske, izvođačima očigledno do-brodošle muzikalnosti. (A.V.)

OSVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI

MALA TRAGEDIJA U ZAGREBAČKOM PLESNOM CENTRU

Zelena Marija Piše: Sanja Raca

Z elena Marija zato jer vjeruje u mistiku prirode i našu vezu s

njom, a kad vidi ono što drugi ne zamjećuju, podigne se u simbolično nebo i pokaže svijetu Malu tragediju. To je priča o ptici koja se lomi i uda-ra u staklene monstrume novovjekih nastamba punih odsjaja dana — fa-talnih zamki nepostojeće nebeske širine, mjesto sudara i smrti naših malih prijatelja. Njihova tijela u stvarnom životu nalazila je na ploč-niku, ponijela ih u mislima i onda pokrenula vlastito tijelo i stvorila osobnu scensku viziju plesa na nebu. Plesačica koja lebdi i stvara metafo-ru života koji kobno završi u urba-nom kavezu ravnodušnosti, udaljuje se od krhkoga bića ptičice, oblikuju-ći drugu dimenziju novoga koraka u istraživanju ekspresije pokreta.

Marija Šćekić, autorica, plesna umjetnica, koreografkinja, redateljica, producentica i organizatorica (sve je to bila u solo predstavi Mala tragedija), zaštićena ime-nom svoje umjetničke organizacije Histeria NOVA, dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta, premijerno je izvela svoj let 17. veljače u Zagrebačkom plesnom centru. Estetski, gotovo glumački izraz umjetnice, uz specijalnu konstrukciju scene, svijetlo fokusirano na samoću lika, pomoć alpinista i speleologa koji su osigurali složeni sustav lebdenja i »zračnog« plesa, predstavljaju drugačije lice hrvatske suvremene i neovisne plesne scene.

U svim svojim projektima ona potpuno individualno istražuje nove prostore plesnog teatra i kontekst simultane akcije pokreta, tijela koje osjeća i prenosi vibracije. Ono je alat, preko njega se ostvaruje poetika stanja i apsolutna sloboda igre, promjena dinami-ke i oblika, a nadasve svijesti o kreaciji bez »oslonca«. Naime, visina na koju je izdignuta plesačica u odnosu na tlo i uže o koje je ovješena, bili su stvarni kreativni rizik jednog sna doslovno ostvarena u zraku.

Poseban aspekt vrlo specifi čnom autorskom izrazu Marije Šćekić daje zvuk, uvijek vezan uz djela hrvatskih skladatelja. U prvom dijelu predstave to je elektronska magma gustih namaza mladog skladatelja Ranka Šajfara, apstraktna i uznemirujuća, a na kraju, skladba Mala tragedija za klavir Zorana Šćekića, po kojoj je cijela produkcija dobila ime. Njezina patinirana pokretljivost, uz pri-rodnost zvuka klasičnog instrumenta, okružuje humanošću posljednji dah smrtnoga tijela. Duh je konačno slobodan za visine u kojima više nema granica.

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

Mladen Tarbuk

Srđan Dedić

DA

VO

R H

RV

OJ

CIK

LU

SI C

IKLU

SI C

IKLU

SI C

IKLU

SI C

IKLU

SI C

IKLU

SI C

IKLU

SI C

IKLU

SI C

IKLU

SI C

IKLU

SI C

IKLU

SI C

IKLU

SI

Ples u zraku — prizor s premijere.

cant 167 05.indd 7cant 167 05.indd 7 23-Mar-11 12:37:51 PM23-Mar-11 12:37:51 PM

8 BROJ 167, OŽUJAK 2011.

IN MEMORIAM BOŠKO PETROVIĆ

BP...Boško je bio konstanta, činjenica, kao, primjerice, dio grada... Živio je i radio u punoj brzini, sve do tog zadnjeg dana.

Piše: Neven Frangeš

Taj ponedjeljak i taj poziv u mo-joj svijesti stalno je ubilježen

kao da se dogodio maloprije. Zvo-ni mobitel, kažem: »Da?«, s druge poznati glas prijatelja: »Znaš?« — »Ne znam, a što bih trebao znati?« — »Otišao Stari...«. Tišina. Šok. Nisam reagirao. Dugo.

Svi mi koji smo mu tako dugo bili blizu reagirali smo slično, dakle, o takvoj mogućnosti nismo razmi-šljali. I to, zapravo, rječito govori o Bošku, više nego o nama. Boško je bio konstanta, činjenica, kao, pri-mjerice, dio grada... Živio je i radio u punoj brzini, sve do tog zadnjeg dana.

Kad god u ovo tužno vrijeme raz-govaram s ljudima, svi kažu da su ga »dobro znali«. Iako, naravno, znam da to nije i ne može biti baš uvijek tako, opet, drago mi je ne-kako što tako govore jer je zapravo istinito. Ne izmišljaju ljudi, nego tako osjećaju i s nekim pravom to kažu. Znali su ga i politika i ulica i kultura i sportaši, svi. Na nedavno pitanje jednog novinara, odgovorio sam: »S Boškom vam je jednostav-no: sve što se o njemu zna — isti-na je!«. I doista, nikad nije trebalo dodavati ni izmišljati. Materijala je uvijek bilo koliko hoćeš. S Boškom je u tom pogledu stvarno bilo jed-nostavno. Anegdota do anegdote. Svojim djelovanjem proizvodio ih je bez prekida, kao što svi znamo, a o tome je puno izgovorenog i na-

pisanog. A bitno je ovo: iz te svoje duboke ukorijenjenosti u Zagreb i Hrvatsku, kretao je Boško u svoje svjetske avanture i poduhvate koje znamo, ali domovinu je uvijek od-bijao trajno napustiti, bez obzira o kakvim se ponudama radilo, a mogu posvjedočiti da ih je bilo.

Prava je umjetnost uvijek istinitaCijeli ovaj malo osoban uvod za-pravo ima veze s uredničkim pri-jedlogom Davora Hrvoja da napi-šem nešto o Bošku kao skladatelju,

jer je, kaže, o tome manje govoreno i pisano. A pisati o Boškovoj glazbi u bit-nome je isto što i pisati o njegovoj osobi, teško je to razdvojiti, živio je glazbu, a svirao — život.

Prava je umjetnost uvijek istinita i uvi-jek govori o svojem autoru, a u Boško-vom slučaju (spomenuo sam da ga »svi dobro znaju«) to je posebno bjelodano. Boško je, naravno, bio glazbenik, ali ne samo glazbenik. Bio je, kao što znamo, voditelj, organizator, animator, vlasnik kluba, diskografske tvrtke, u mladosti i sportaš, imao je i jak likovni talent i kad bismo sve to htjeli sažeti u jedan pojam, jednu riječ, ta riječ bi bila — komunika-tor, rođeni komunikator. A što je glaz-ba, posebno za Boška, nego ko-munikacija. Kako je stva-rao glazbu? I bez stručne analize, od-govor je jasan svima koji su ga poznavali, a tih je, kao što smo rekli, mnogo; pisao je glazbu, a i improvizi-rao, onako kako je govorio. Bio je in-teligentan govornik, brz na riječima, jasan i nadasve — duhovit! Nije li to sasvim precizan opis i njegove glazbe? I kao skladatelj i kao svirač, »govorio« je tečno, logično, ponekad s iznenad-nim, uvijek duhovitim obratima, uvijek razumljivo. Čak i kad se radilo o slo-ženoj skladbi, uvijek je bila razumljiva i izgledala jednostavna, a to znači — bila je muzikalna. Kad bi mu došla ideja, odmah ju je brzo razradio i dovršio, ve-selio se tome, a kako je glazba za njega bila veselje komunikacije, tako pamtim njegove jutarnje pozive koji bi počinjali otprilike: »Bok, čuj kakvu sam glupost smislio...« i odmah bi uslijedila telefon-ska praizvedba na pijaninu na kojemu je svirao prepoznatljivim stilom, kao i na vibrafonu. »Kaj misliš, kak bumo to?« pitao bi, misleći odmah na našu izvedbu. Volio je podijeliti to veselje i uzbuđenje. Boško se notnim papirom, naime, nije služio da bi bilježio misli za buduća stoljeća, pisao je da bi se izvelo, sviralo, njegove su skladbe bile poziv na druženje, prijedlog za razgovor, od-mah, danas, sutra najkasnije, u svakom slučaju — sada i ovdje.

I note je, u dosluhu sa svojim likovnim talentom, a i lijepim rukopisom, pisao lijepo, jasno, brzo, nadasve čitljivo i pre-gledno. Lako i brzo smo ih čitali i mogli se odmah baviti glazbom, a ne dešifrira-njem rukopisa. Zavidio sam mu jako na tom njegovom rukopisu, jer sam pišući skladbe uvijek za klavirom prvo pisao »prvu ruku«, a potom prepisivao učisto, a on — odmah lijepo, ljepše nego drugi glazbenici i kad se potrude...

Kao što je to bilo nekad i u klasičnoj

glazbi, njegove su skladbe nastale u bli-skoj vezi i dosluhu sa sviračkom prak-som u kojoj su odmah bile provjerava-ne. Znao je za koga je pisao, uvijek se veselio misleći kako će netko odsvirati svoju dionicu. Glazba mu je uvijek bila odlučujuće obilježena njegovim stilom, njegovom osobom, u mjeri koja ju i čini toliko prepoznatljivo njegovom. Baš ta jaka usidrenost u trenutku i okolnosti-ma čini njegove skladbe tako istinitima, a time i trajnima.

Izvan trendovaBoškove skladbe bi se mogle podijeliti u tri grupe, prema glazbenim inspira-cijama koje nisu nužno samo iz svijeta

jazza.

U prvoj grupi bile bi skladbe nadah-nute swingom i be–bopom, dakle mainstream jaz-zom na kojemu se Boško i formirao kao glazbenik. Dobar primjer za to je Davor’s Moon, duhovita boperska parafra-za standarda How High Th e Moon posvećena pijani-

stu Davoru Kajfešu. Veliki dio be–bop skladbi nastao je na taj način, varijaci-jom poznatih tema, naravno da to nije prošlo bez duhovitih Boškovih priloga.

U drugoj grupi su skladbe nadahnute folklorom, većinom posebnim i jedin-stvenim folklorom Istre, zatim međi-murskim, a jako ga je zanimala i snažno privlačila makedonska glazba, nadasve njezina posebna ritmika. Rano je osje-tio i razumio da jazz, kao glazba nastala dijelom iz bluesa američkih crnaca, ne mora dovijeka biti vezana uz taj pred-ložak i da kao umjetnička vrsta i način glazbenog mišljenja više nije i ne pripa-da samo Americi (kao što ni takozvana ozbiljna glazba više nije samo europska). Tu ubrajamo skladbe koje su ga učinile poznatim u svijetu, With Pain I Was Born, Keka kolo, Skies Over Grožnjan, obrade međimurskih, kao Vehni vehni fi jolica i druge. Neke od skladbi iz ove grupe, posebno With Pain I Was Born i Keka kolo još šezdesetih godina dale su Zagrebačkom jazz kvartetu onu pre-sudnu posebnost i stilsko obilježje koje ga je izdvajalo i činilo prepoznatljivim u svijetu. To se zbivalo nekoliko desetlje-ća prije onoga što danas zovemo etno, world music i tako dalje (naravno, treba reći da su zanimljive autorske priloge tu dali i Miljenko Prohaska i Davor Kaj-feš). Osamdesetih godina s Boškom u duetu obišao sam svijet i doista mogu posvjedočiti koliko su interesa i koliko su pitanja kolega izazivale naše izvedbe tih skladbi. Pritom se ni u jednom tre-nutku nije pojavila nikakva sumnje je li to jazz, nego — kako, odakle? Poseban je stoga doživljaj bio svirati ih u Americi i donijeti nešto drukčije, novo, u zemlju

iz koje je jazz potekao.

Treća grupa bile su skladbe koje nikako nisu spadale ni u koju, nego u Boškovu osobnu ladicu, da to tako nazovem, iako su naravno presudno određene Boško-vom pripadnošću jazzu, ali isto tako pokazuju i njegovu otvorenost, smisao i sluh za druge glazbene žanrove, če-sto baš klasičnu glazbu. To su teme s natruhama klasike ili impresionizma, teme koje nekako naprosto plijene šar-mom i ljepotom, čak diskretne koji put, decentne, izvan trendova, i to su možda najljepše stvari koje je napisao, onako, bez vanjskog razloga, iz čiste potrebe i nadahnuća... Primjeri su In Th e Green Mood — još iz vremena BP Convention, s Damirom Dičićem, Mariom Mavri-nom i Salihom Sadikovićem, Valse For Jazz Mama koju smo praizveli u duetu (meni osobno najdraža i najljepša nje-gova skladba, posvećena majci), zatim To Zagreb With Love, Zagreb By Night... sve skladbe koje se odupiru svrstavanju, opet nekako odaju svoje jazz izvorište, a najviše poseban skladateljski, ali i izvođački svjetonazor svog autora. Taj su svjetonazor posljednjih godina s njim intenzivno dijelili Primož Grašič i Ma-rio Mavrin.

Osvajanje vlastite glazbene slobodeIpak, rekao bih da se njegovo djelo svo-jom neposrednošću i svojim posebnim duhom odupire našoj potrebi za siste-matizacijom, jer, doista, sve njegove skladbe, ma koliko različite bile, a pri-mjera za to ne nedostaje, nepogrešivo odaju svoga autora.

Tako, ipak preostaje reći koju riječ o njegovim skladbama u cjelini.

Najprije, valja reći da je imao izrazi-ti smisao za teme — prepoznatljive, privlačne, jasne i muzikalne. One uvi-jek počinju nekim jakim motivom po kojem se trenutno pamte. To vrijedi jednako za temperamentne skladbe u kojima je važna jaka ritmička kompo-nenta, kao i one lirske. A kada bi imao jak motiv i kada bi osovio temu, njegov glazbeno–pripovjedački dar nepogre-šivo bi ga vodio u daljnjoj razradi, pa i u uspostavljanju forme. Naravno, jazz skladbe moraju imati i drugu kvalite-tu: osim što ih gledamo kao »skladbe po sebi«, one moraju biti poziv na ko-

mentar, varijaciju, stvaralački doprinos solista. One, dakle, prije publike moraju osvojiti glazbenike koji ih izvode. Kao izuzetan solist improvizator, naravno da je pisao skladbe koje su njega prvo-ga morale nadahnuti i izazvati u tom pogledu, a daljnju provjeru prolazile su kod svih glazbenika koji su s njim surađivali, a popis je, kako znamo, bio impresivan. Taj aspekt skladateljskog rada podrazumijeva jasnu i preglednu formu i harmonijsku strukturu skladbe. U jazzu je, naime, i harmonija u odnosu na temu–melodiju neka pomalo samo-stalna, zasebna snaga, a harmonijski slijed podložan variranju. Stoga je od presudne važnosti da ono od čega se počinje bude na zdravim i jasnim teme-ljima, kako ih varijacije i supstitucije ne bi »izmaknule«.

Boško je i sam često volio istaknuti ko-liko mu je još u mladosti značilo prija-teljstvo s jednim od velikih glazbenika 20. stoljeća, Johnom Lewisom. Obra-zovan, širokih vidika, posebice prema klasičnoj glazbi, umjetnik izuzetnog integriteta, John je možda najzasluž-niji što je jazz postao koncertna umjet-nost. Na mladog Boška, a ni kasnije, John Lewis nikad nije utjecao direk-tno, u smislu stila. Za takvo što je on bio preveliki čovjek i umjetnik, dapače poticao je samosvojnost. Utjecaj je bio puno općenitiji, ali bitniji: preglednost, jasnoća, izražajnost, ozbiljnost, pošto-vanje prema glazbi, to su bili Johnovi prioriteti, ma o kakvoj glazbi se radilo. Slika Johna Lewisa ima posebno mje-sto u bogatoj kolekciji u BP Clubu, kao svjedočanstvo posebnog odnosa koji je Boško imao prema njemu.

No, ponovio bih, Boško je bio samo-svojan i osebujan glazbenik Slušao je i primao mnogo i intenzivno, ali ga to u nije kočilo u osvajanju vlastite glazbene slobode. I to me sad vraća na one nje-gove već spomenute iznenadne i du-hovite obrate, i u razgovoru i u glazbi. Dobro sam poznavao kako sklada, ali ipak, opet iznenađen, znao sam ga kroz smijeh na takvim mjestima upitati: »pa kak ti je ovo palo na pamet?«, a on, za-dovoljan pitanjem, s dječačkim izrazom lica kaže: »Čuj, kaj ja znam, padne mi, tak...« I, evo, otišao nam je Boško, sve je uvijek radio iznenada... tak.

Prava je umjetnost uvijek istinita i uvijek govori o svojem autoru, a u

Boškovom slučaju to je posebno bjelodano. Boško je, naravno, bio glazbenik, ali ne samo glazbenik. Bio je organizator, animator, vlasnik kluba, diskografske tvrtke, u mladosti i sportaš, imao je i jak likovni talent i kad bismo sve to htjeli sažeti u jedan pojam, jednu riječ, ta riječ bi bila — komunikator, rođeni komunikator.

DA

MIL

KA

LOG

JER

A

Neven Frangeš i Boško Petrović

Boško Petrović

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

DA

VO

R H

RV

OJ

cant 167 05.indd 8cant 167 05.indd 8 23-Mar-11 12:37:52 PM23-Mar-11 12:37:52 PM

9BROJ 167, OŽUJAK 2011.

Ugledni basist Mario Marvin bio je najdugovječniji suradnik Boš-

ka Petrovića, najvažnijeg glazbenika u povijesti hrvatskoga jazza koji je pre-minuo 10. siječnja 2011. godine. S njim je proputovao svijet, održao nebrojene koncerte i snimio niz albuma. Zahva-ljujući Bošku Petroviću, zajedno s njim ili zasebno, ostvario je suradnje s legen-dama svjetskoga jazza. Ujedno je svirao s najpoznatijim hrvatskim jazzistima ostvarivši reputaciju jednog od najboljih bas gitarista.

»Komorni jazz«Kakav je Boško Petrović bio vođa sastava?

Imao je riješenu zamisao, koncepciju. Znao je što želi čuti, što želi odsvirati, znao je kad treba početi, koliko trajati, kada završiti. U tome nije bilo traženja. Iako se doimalo kao da je sve bilo za-dano do zadnje note, bilo je potpuno suprotno — bili smo slobodni u svi-ranju. Kažu da je jazz improvizacija, ali to ne znači da je to »lupetanje« bez »reda« i »pravila«. Boško je bio takav i kao skladatelj.

Iako se za svaki koncert brižno pripremao, njegovi su se nastupi uvijek doimali spon-tanima, radosnima. Koliko je to bilo veza-no uz njegov karakter?

Da, pripremao se. Njegov autorski re-pertoar koji smo izvodili zadnjih pet-naestak godina, uz sve uobičajene stan-darde, nije bilo lagano svirati zato jer je uvijek želio više... To je i njega umaralo. Morao se pripremati. Pijuckajući bijelo vino pisao je takozvane set liste. To su bile probe na njegov način. Točno je znao kako treba pripremiti prvi, a kako drugi set. Znao je pogledati publiku i po potrebi naći drugo rješenje jer imao je taj zabavljački karakter, kao i mnogi drugi svjetski glazbenici — uvijek se sjetim Joea Passa — koji su svirali slo-ženo i teško, ali su pazili da ne umaraju publiku. Osjetio bi umara li se publika ili ne. U takvim je situacijama imao od-lične refl ekse i, ako je mislio da treba, promijenio bi pjesmu, način sviranja i ugođaj, a da ne govorim o konferansa-ma i najavama. Pri tome je morala ostati ozbiljnost u izvedbama. Imao je tu šar-mantnu, voditeljsku, ujedno i duhovitu crtu. Sve je držao pod kontrolom. Bilo mu je važno da publika poslije koncerta bude vesela i zadovoljna.

U svojoj dugoj karijeri i silnim putova-njima s Boškom, čuo sam mnoge glaz-benike koji ne sviraju za publiku nego za sebe. Zatvore se i ne reagiraju. On je bio veliki protivnik toga. Svirajući osluškivao je reakciju publike. Mogao je pridobiti i onu publiku koja nije za-interesirana za jazz. Ako je samo jed-na osoba koja se tada nalazila u publici sljedeći tjedan otišla na sličan koncert, to je već nešto. Boško je bio uporan u ostvarenju toga cilja.

Po čemu je Boško Petrović bio sjajan skladatelj?

Pisao je, među ostalim, najljepše sklad-be u tročetvrtinskoj mjeri, a nema puno

jazz djela u stilu »valcera«. Sklonost prema tročetvrtinskoj mjeri bio je jedan od njegovih zaštitnih znakova. Osim toga, imao je začuđujuća harmonijska rješenja koja, naoko, na papiru nisu bila prihvatljiva dok ih nismo odsvirali, odnosno čuli, a tada su bila očaravaju-ća. Publika je prihvatila mnoge od tih pjesama, ponekad i ne znajući da su Boškove. Drago mi je da smo koncer-te u potpunosti ispunjavali njegovim skladbama, a on je znao kad treba do-dati jedan ili više svjetskih standarda. Publika je na to reagirala pozitivno i veselo, iako su sviranje i glasnoća bili primjereniji nečemu što nazivam »ko-mornim jazzom«. Sve je bilo vezano uz Boškov repertoar, uz njegovo skladanje

prekrasnih pjesama. Jedna od njegovih najljepših skladbi vezana je uz Zagreb. Zove se Zagreb By Night. Jedna takva, Valse For Jazz Mama, posvećena je nje-govoj majci. Opet »valcer«.

Improvizacija s velikom odgovornošćuKako je skladao na osnovu narodne glazbe?

Boško je davno, još prije četrdeset godina, zavolio i svirao makedonske ritmove. Koncer-te smo počinjali skladbama With Pain I Was Born koja ima ukom-ponirane različite neparne ritmove te Keka kolo koje je u dvadeset i jednoj osmini. Tu smo skladbu prije kon-certa morali uvjež-bavati kao školski primjer. Jednostav-no, radi se o teškim frazama koje, ako ih nismo barem nekoliko minuta «ugrijavali«, nismo mogli odsvirati. I Bošku su bile teške iako ih je on na-pisao. To je bilo problem izbrojati, ali sviralo se s lakoćom.

Tim je skladbama oduševljavao vodeće svjetske jazziste koji su se, pak, pribojavali svirati ih. Zašto?

Tome su se jako čudili. Zabavljao sam se gledajući glazbenike koji pokušavaju nogom kuckati ritam kojeg ne znaju. Tada bih diskretno pogledao trećeg čla-na našeg trija, gitarista Primoža Graši-ča, i rekao mu: »Pogledaj kako lome noge!« Sviranje takvih skladbi stranim glazbenicima bio je nevjerojatan izazov. Puno smo im puta radili ustupak vra-ćajući se u uobičajeni četveročetvrtinski ritam za njihova sola. Ali, da ne zabora-vimo, to su bile Boškove skladbe.

Boškov mentor, slavni pijanist i skla-datelj John Lewis, bio je nevjerojatno zainteresiran za tu glazbu. On i članovi

njegova Modern Jazz Quarteta na jed-nom su koncertu, kad su čuli makedon-ske ritmove, »zaglavili«. Nisu ih mogli analizirati. Tada je Boško mogao Johnu pokazivati kako se to svira, a John je izrekao za Boška sudbonosnu rečenicu: »Nemojte imitirati američku glazbu. Svirajte svoje.«

Jesu li zbog toga uslijedile druge prerad-be narodnih pjesama, posebice iz Istre i Međimurja?

Uvijek ga je privlačila tema, pjesma. Po-nešto bi pronašao u melodiji ili ritmu te prisvajao i ukomponirao u nešto svoje. U svakoj glazbi postoje prekrasne melo-dije, primjerice u međimurskoj. Boško i Neven Frangeš s Ružom Pospiš Balda-ni snimili su album s izvedbama međi-murskih pjesama.

Radi se poštivanju izvorne pjesme, a kao odgovor na to slijedi jazz improvi-zacija. Nije to »sloboda« bez početka i kraja. Upravo suprotno, to je improvi-zacija s velikom odgovornošću. Boško je odlično vladao time. Na koncu smo, iz čiste šale, iz poštovanju prema našem dragom Slovencu Primožu Gašiču, po-čeli na taj način »okretati« i slovenske pjesme, posebice kad smo gostovali u Sloveniji. Publika je bila oduševljena. Osim toga, svaka se pjesma može obra-diti na takav način. Važno je da glaz-benik ima mjeru i odgovornost prema onome što svira.

Boško je na isti način koketirao s istar-skom glazbom i to puno prije nego je nastao world ili etno... Davno su na jazz festivalu u Švicarskoj s nama svi-rali sopilaši iz Istre. Tu glazbu jednom smo svirali na koncertu u Opatiji kad je tadašnji ministar kulture zadrijemao, ali ipak ga je probudio zvuk vibrafona. Poslije je rekao Bošku: »Vi bi to stal-no trebali svirati!« Boško mu je rekao: »Znam, sviram to već više od dvadeset godina.«

Glazbene karikatureNeke od tih skladbi je spajao, primjerice u izvedbi skladbe With Pain I Was Born, inkorporirao je elemente skladbe Keka kolo. Možemo li reći da su na taj način nastala nova djela?

Možemo. To je razumljivo. Znalo se da je With Pain I Was Born stara makedon-ska pjesma i da je ritam makedonski, a

Keka kolo je kao melodija, kao dodatak, bila posvećena jednom od rijetkih basi-sta koji ju je mogao odsvirati na kontra-basu. Bio je to Krešimir Remeta, jedan od prvih Boškovih suradnika. Spaja-njem te dvije skladbe nastala je nova. Sad mogu s malo ironije reći da je bilo dobro upravo to svirati na početku da se toga riješimo. Sve drugo bilo je lakše odsvirati.

Zašto je uvijek želio svirati vašu skladbu Samba da Pipi?

Dobila je naziv po našem zajedničkom prijatelju Pipiju, ali ne može se uspo-ređivati s Boškovima. Daleko od toga. To je bio najobičniji štos — šestožičana bas gitara, tapping. Nastala je kad me Boško zamolio da napravim uvod za jednu njegovu pjesmu. Nakon što sam ga odsvirao stvorila se nova skladba. Boško ju je volio svirati zato da koncert završi veselom izvedbom, a to je upravo ta sambica.

Koliko je blues bio važan u njegovom stvaralaštvu?

Često se misli da se u Europi ne može svirati blues. To nije točno, osim ako ne govorimo o crnačkom — »cotton fi el-ds«. Boško je i to koristio za duhovite ispade. Bila je smijurija kad je jednu od svojih najljepših blues skladbi nazvao Green Lobster Dream. Ona počinje tako teško da je potrebo znati dobro svira-ti blues da bi se ta, naoko jednostavna

početna blues fi gura, mogla svirati. Upravo smo njome započeli svoj glaz-beni doprinos komemoraciji za Boška, jer su mnogi voljeli svirati taj blues koji može trajati i trajati i opet završava kao blues — »dosadni« blues, kako je Boško zvao tu skladbu.

Kako je uveseljavao publiku korištenjem citata?

Zapravo, to su bile glazbene »karikatu-re«. Zahvaljujući duhovitosti, znanju, muzikalnosti, skladateljskom daru i po-znavanju velikog broja jazz standarda, u izvedbe je uključivao citate. Bilo mu je potpuno svejedno jesu li to Beatlesi ili dva takta nekog jazz standarda... Ko-načno, napisao je skladbu Cherokee Fi-elds Forever koja je cijela sastavljena od parafraza i citata. Majstorski je izved-be obogaćivao takvim »ludorijama« da smo se ponekad na bini grohotom smijali. Uz nas smijala se i publika koja

ponekad nije znala o čemu se radi. Boško bi nam se važno okrenuo, kao da kaže: »Jeste li čuli?« Kad smo poslije pokušavali analizirati što smo odsvirali nismo se mogli sjetiti koliko je tih minijatura bilo u njegovom sviranju.

Kako to da je surađivao s glazbenici-ma raznih stilova?

Mijenjao je bandove i suradnike ne razmišljajući o generacijskim razlikama. Nikad nije bio protiv rock & rolla, funky glazbe... Nije bio zatvoren na taj način, iako su mu to zamjerali mnogi iz njegova naraštaja, posebice okorjeli jazzisti. Govorili su: »To nije jazz. Zašto to sviraš? Tko su ti ovi? Zašto s njima gubiš vrijeme? Samo je bebop pra-vi jazz.« Ne, on je bio daleko izvan toga. Ne ispred — izvan, u svim smjerovima.

Kako je djelovao na području jazz pedagogije?

U Zagrebu nema glazbenika koji može reći da mu Boško nije dao priliku — unazad četrdeset godi-na. Ja sam produkt toga. Govorim o vremenu kad nije bilo glazbenih radionica i jazz tečajeva, kad nije bilo edukacije, kad su svi krivo gledali one koji su svirali jazz. Da-nas u Grožnjanu i u Zagrebu, pa i u Austriji koja je jako popularna

kod današnjih studenata, postoje svi ti tečajevi. Boško je to radio davno prije. Selektirao je nadare-ne, mlade glazbenike, usmjeravao ih, davao im savjete, govorio što je primjereno za koga.

Podučavao je nadarene, a posebice je bio ponosan na dvojicu mladih vibrafonista, Vida Jamnika i Ši-muna Matišića. Njegove su riječi: »Uz njih ne trebamo brinuti za budućnost vibrafona u Sloveniji i Hrvatskoj.«

Kakva je budućnost njegova glazbe-nog stvaralaštva?

Nastavit ćemo izvoditi njegovu glazbu, upravo onako kako smo je svirali s njim. Nadam se da će tako njegova izuzetna glazbena nadare-nost biti prisutna i u budućnosti. Hvala mu!

RAZGOVOR S BASISTOM MARIOM MAVRINOM, DUGODIŠNJIM SURADNIKOM BOŠKA PETROVIĆA

Boško Petrović je bio autor i interpret očaravajuće glazbeNastavit ćemo izvoditi njegovu glazbu, upravo onako kako smo je svirali s njim. Nadam se da će tako njegova izuzetna glazbena nadarenost biti prisutna i u budućnosti.

Razgovarao: Davor Hrvoj

Sklonost prema tročetvrtinskoj mjeri bio je jedan od Boškovih zaštitnih znakova. Osim toga, imao je začuđujuća harmonijska rješenja koja, naoko, na papiru

nisu bila prihvatljiva dok ih nismo odsvirali, odnosno čuli, a tada su bila očaravajuća. Publika je prihvatila mnoge od tih pjesama, ponekad i ne znajući da su Boškove.

Mario Mavrin i Boško Petrović

DA

VO

R H

RV

OJ

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

cant 167 05.indd 9cant 167 05.indd 9 23-Mar-11 12:37:53 PM23-Mar-11 12:37:53 PM

10 BROJ 167, OŽUJAK 2011.

STVOREN NASLJEDNIK INSTITUTA HRVATSKE GLAZBENE INDUSTRIJE

Institut hrvatske glazbe počinje s radomDogovorom Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske diskografske udruge i Hrvatske glazbene unije utemeljen je Institut hrvatske glazbe koji nudi mnoštvo novosti sukladnih vremenu

Piše: Jure Ilić

3. SVJETSKI SUMMIT O AUTORSKOM PRAVU

»STVARANJE — SPAJANJE — POŠTIVANJE«, VRIJEDNOST STVARALAŠTVA / STVARANJE VRIJEDNOSTI U DIGITALNOJ EKONOMIJISvjetski priznati autori, dužnosnici — među kojima i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, kao i glavni predstavnici industrija koje djeluju u digitalnom okružju, okupit će se u Bruxellesu 7. i 8. lipnja kako bi izmijenili ideje i raspravljali o budućnosti intelektualnog vlasništva i sadržaja (glazba, knjige, filmovi, slike...) u digitalnom okružju.

Piše: Marina Ferić Jančić

U Brozovoj ulici, gdje je u istoj zgradi smješteno ne-

koliko ključnih nacionalnih glazbenih institucija, često su se dogovarale akcije koje su imale velik utjecaj na hrvatsku glaz-benu scenu. Podjednako su bili važni istupi uglednih pojedina-ca, kao i kolektivni javni istupi strukovnih udruga, što je ne samo bilo zanimljivo medijima, nego je i poboljšavalo položaj glazbenika, kao i kompletne glazbene struke.

Vodeća institucija u svim tim događanjima bio je Institut hrvatske glazbene industrije, široj javnosti poznat najviše po organizaciji hrvatskog Gram-myja, glazbene Nagrade Porin, koja je i prošle godine pokaza-la koliko je uspješna, vrijedna i nezaobilazna za našu glazbenu scenu. Čak ni ekonomska kri-za nije naškodila Porinu koji je uspješno priređen u Šibeniku i Biogradu, uz veliki televizijski spektakl.

No u Brozovoj se odnedavno ponovo kuhaju novotarije koje će ponovo mijenjati situaciju u hrvatskoj glazbi. Naime, nakon devet godina postojanja, Insti-tut hrvatske glazbene industrije kao da je prerastao okvir posto-janja, pa je dogovorom čelnih ljudi Hrvatskog društva sklada-

telja, Hrvatske diskografske udruge i Hrvatske glazbene unije doživio veliki preustroj. Tako će IHGI, po novome, postati Institut hrvatske glazbe (IHG), a bit će udruga kojoj je osnovni cilj promicanje različitih interesa hrvatske glazbe.

Činjenica da je IHG osnovan od različitih interesnih skupina (auto-ra, diskografa i izvođača), koje su u nekim većim sredinama na su-protstavljenim stranama, pokazuje da se projektu prišlo smisleno i su-kladno potrebama prilika i vremena u kojemu živimo. Jer, kako drukčije protumačiti zajedništvo svih zainte-resiranih dijelova hrvatske glazbene struke koja je nerijetko u prilici bra-niti elementarne zakonske odredbe i minimum poslovnih uzanci, da bi uopće preživjeli jednako autori, dis-kografi i izdavači.

Razgovarali smo o svemu s Paolom Sfecijem i Darkom Bakićem, ista-knutim čelnicima bez kojih projekt IHG ne bi ni zaživio. Od njih sa-znajemo da je osnivački postupak pokrenut i da je IHG pred registra-cijom. Zapravo, dovoljno je pročitati Statut nove institucije kako bi se shvatile dimenzije njezina budućeg djelovanja. Od općenitih odredbi o zastupanju glazbeničkih interesa u Hrvatskoj i u svijetu, nama se čine važne i odredbe o konkretnim novo-stima, poput Muzeja hrvatske glazbe i čuvanju zvučnih zapisa, što bi IHG

radio ili sam ili u dogovoru s drugim državnim institucijama.

IHG bio bi organizacijski podije-ljen u tri cjeline, prema poslovima kojima će se baviti. Prva je Dom hrvatske glazbe koji će imati najviše posla u praksi, od organizacije, preko stvaranja uvjeta do afi rmacije hrvat-ske glazbene struke u nas i u svijetu. Druga je cjelina Unison čiji je cilj bavljenje pravima glazbenika i autora i suradnja sa specijaliziranim orga-nizacijama u tom području, a treća je Nagrada Porin. Upravo je lanjski Porin koji je prvi puta vodio Darko Bakić, pokazao kako se ta, ponešto uspavana nagrada ponovo može lako pretvoriti u medijima i publici izazo-van i spektakularan show.

Prvi rezultati djelovanja već su vid-ljivi u medijima. Primjerice, u cilju poboljšanja statusa hrvatske glazbe na televiziji, najveća podrška došla je s HRT–a gdje je na drugom progra-mu hrvatska glazba prisutna svakod-nevno u noćnom programu. Čelnici IHG–a pregovaraju i s drugim tele-vizijskim kućama...

Sudeći po imenima ljudi koji su već sad uključeni u njegovu organizaci-ju i formiranje, treba se nadati da će IHG biti puno više od pukih dobrih namjera, zabilježenih u Statutu. Vri-jeme u kojemu živimo, ekonomska kriza i tehničke promjene kroz koje prolaze glazbeni mediji samo su neki od izazova koji stoje pred IHG–om,

a glazbenici i autori nesumnjivo ima-ju pravo na egzistenciju, u čemu im od velike pomoći može biti upravo novi Institut hrvatske glazbe.

Međunarodna konfederacija društava autora i skladatelja (CISAC), u čijemu

članstvu je i HDS ZAMP, objavila je glavne teme i govornike 3. svjetskog Summita o au-torskom pravu koji će se 7. i 8. lipnja održati u prijestolnici EU Bruxellesu gdje su upravo u tijeku razmatranja propisa s područja autor-skog prava, kolektivnog ostvarivanja prava i digitalne ekonomije.

Slogan ovogodišnjeg Summita »Vrijednost stvaralaštva / stvaranje vrijednosti u digital-noj ekonomiji« obuhvaća tri glavne teme o kojima će se na Summitu raspravljati: Stva-ranje (Globalni »eko–sustav« za autore i in-dustrije utemeljene na autorskom radu), Spa-janje (Digitalna ekonomija i novi poslovni modeli) te Poštivanje (prava autora, propisi i socijalno okružje).

Dosad potvrđeni glavni govornici Summita su skladatelj i hrvatski predsjednik Ivo Josipo-vić, Neelie Kroes, potpredsjednica Europske Komisije i povjerenica za digitalnu Agendu, Hervé di Rosa, europski povjerenik za jedin-stveno tržište i usluge, slikar i potpredsjed-

nik CISAC–a, Roger Faxon, izvršni direktor EMI–a, Robin Gibb, skla-datelj i pjevač (koji je ujedno i pred-sjednik CISAC–a), Francis Gurry, glavni direktor Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo te Arnaud Nourry, predsjednik i izvršni direktor izdavačke kuće Hachette Livre.

Više od stotinu ostalih dosad potvr-đenih govornika, na ovogodišnjem Summitu svakako ukazuje na potre-bu vođenja konstruktivnog dijaloga o važnosti autorsko–pravne zaštite i

mogućnostima distribucije autorskih djela u digi-talnom okružju.

Dok se mogućnosti pristupa sadržajima čine be-skonačne i, s gledišta potrošača gotovo besplatne, gdje i na koji način se može ostvariti vrijednost ko-rištenja i distribucije sadržaja? Koji će modeli osi-gurati značajnu korist i naknadu vlasnicima prava? Nalazi li se odgovor u »Oblaku«? Koji su najbolji sustavi za osiguravanje odgovarajuće naknade vla-snicima prava? Kakvu ulogu imaju ISP–ovi? Kako se stvaratelji uklapaju u taj novi »eko–sustav«? — pitanja su o kojima će na Summitu svakako biti riječi.

»Nove digitalne ekonomije ne bi postojale bez djela au-tora; budućnost treba biti utemeljena na pravednom balansu između prava autora i prava korisnika. To je upravo ono na što se i odnosi slogan ovogodišnjeg Summita »Stvaranje — Spajanje — Poštivanje«, komentirao je Robert Hooijer, v.d. glavnog direk-tora CISAC–a.

»Glas samih autora rijetko se čuje kada je riječ o zaštiti autorskih prava u digitalnom okružju — upravo je sudjelovanje autora na ovom Summitu ono što ga čini

jedinstvenim događajem«, izjavio je Robin Gibb, predsjednik CISAC–a, poznati pjevač i skladatelj te dodao kako se sustav kolektivnog ostvarivanja prava nalazi na raskrižju putova — ispravan put u budućnost upravo je onaj koji ne vodi u kratkoroč-ni komercijalni dobitak, već onaj koji će osigurati razvoj sustava koji je prema svim sudionicima fer te je upravo zato i trajno održiv.

Komentirajući netom objavljene teme svjetskog Summita o autorskom pravu, Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP–a, izjavio je: »Otvo-reni i argumentirani dijalog svih onih koji stvaraju, djeluju i posluju u digitalnom okružju i sagledavanje stvari iz više aspekata izuzetno su važni, pogotovo u trenutku promjena koje će na neki način odrediti budućnost svih. Važno je također prepoznati da bo-gatstvo europskog i svjetskog glazbenog repertoara leži i u činjenici da su oba sastavljena od velikog broja srednjih i malih prepoznatljivih nacionalnih reper-toara koji stvaraju jedinstvenu kulturnu raznolikost. Upravo zato u budućnosti svakako treba omogućiti i njihov daljnji razvoj.« Glavni direktor HDS ZA-MP–a Nenad Marčec ujedno obnaša i dužnost predsjednika Europskog vijeća CISAC–a. Ovo Vijeće unutar međunarodne konfederacije društa-va autora i skladatelja okuplja 80–ak društava za zaštitu autorskih prava s područja glazbe, drame, književnosti, audiovizualnih djela, fotografi je i li-kovne umjetnosti iz svih europskih država, koor-dinira njihov rad i razvija suradnju posebno vezano uz aktivnosti Europskog parlamenta i Europske Komisije na području autorsko–pravne zaštite te svojim članovima pruža i profesionalnu potporu.

Opširnije o Summitu, detalje programa i registra-cije potražite na www.copyrightsummit.com

IHG

IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G IH

G

ZA

MP

Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P

Imena su garancija uspjeha

Institutom hrvatske glazbe upravljat će Upravni odbor, u koji su ušla tri istaknuta

pojedinca iz svake od tri osnivač-ke udruge. Tako su iz HDS–a članovi Antun Tomislav Šaban, Ante Pecotić i Mladen Tarbuk, iz Hrvatske glazbene unije Pao-lo Sfeci, Neven Frangeš i Nikša Bratoš, a Hrvatsku diskografsku udrugu predstavljaju Boris Hor-vat, Danko Stefanović i Branko Komljenović. Prvi predsjednik IHG–a je Goran Končar, di-rektor je Želimir Babogredac, a glavni tajnik Darko Bakić. Dopredsjednici su Paolo Sfeci, Danko Stefanović i Antun To-mislav Šaban.

PIJANIST ALJOŠA JURINIĆ DOBITNIK NAGRADE IVO VULJEVIĆ

Pijanist Aljoša Jurinić dobitnik je Nagrade Ivo

Vuljević Hrvatske glazbene mladeži za naji-

staknutije glazbeno ostvarenje mladoga glaz-

benika u 2010. godini. Odluku je donio ocjenjivački

sud u sastavu: Naima Balić, Tonči Bilić, Eva Sedak

i Berislav Šipuš, a svečanost dodjele održana je 29.

prosinca 2010. u Maloj dvorani Koncertne dvorane

Vatroslava Lisinskog, na samom početku proslave

Dana dvorane. Nastupu nagrađenog glazbenika

prethodio je govor Berislava Šipuša, predsjednika

Hrvatske glazbene mladeži, a Nagradu mladom i

perspektivnom umjetniku u iznosu od 18.000 kuna

uručila je Iva Vujić Benjak, direktorica zagrebačke

TIS GRUPE d.o.o., glavnoga sponzora Nagrade.

Aljoša Jurinić (Zagreb, 1989.) student je četvrte go-

dine klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi

prof. Rubena Dalibaltayana i na Universität für Musik

und darstellende Kunst u Beču u klasi prof. Noela

Floresa. Osnovno i srednje glazbeno obrazovanje

stekao je u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Za-

grebu u klasi prof. Jasne Rebe. Dobitnik je Rekto-

rove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za akademsku

godinu 2008./2009. te je višestruko je nagrađivan

na državnim i međunarodnim natjecanjima. Prošle

je godine sudjelovao na 16. međunarodnom pija-

nističkom natjecanju Fryderyk Chopin u Varšavi.

Održao je brojne recitale te nastupao uz pratnju

orkestara u zemlji i inozemstvu. (B.P.K.)

DOBITNICI POTPORE FONDA RUDOLF I MARGITA MATZ ZA MLADE SKLADATELJE

Hrvatsko društvo skladatelja odabralo je do-

bitnike potpore iz Fonda Rudolf i Margita

Matz za mlade skladatelje u 2011. godini. To

su Ivan Josip Skender, Bianca Ban, Pavle Sviličić,

Tibor Szirovicza i Danijel Legin. Fond je utemeljen

2009. na temelju oporuke bračnog para Matz. Na

ovogodišnji natječaj pristiglo je deset prijava, a čla-

novi Stručnog povjerenstva — Zoran Juranić, Silvio

Foretić i Tomislav Uhlik — predložili su nositelje pet

stipendija koje su potvrđene odlukom Predsjedniš-

tva Hrvatskog društva skladatelja. Stipendije poje-

dinačno iznose 22.000 kuna. (B.P.K.)

PIJANIST BRUNO VLAHEK PROGLAŠEN MLADIM GLAZBENIKOM GODINE

U sklopu Filharmonijskog bala u Koncertnoj

dvorani Vatroslava Lisinskog, krajem pro-

sinca tradicionalno je dodijeljena Nagrada

Mladi glazbenik godine Zagrebačke filharmonije i

Hrvatske poštanske banke. Prestižni naslov nakon

niza sjajnih glazbenika, ponio je 24–godišnji pijanist

i skladatelj Bruno Vlahek. Prosudbeno povjeren-

stvo u sastavu Mladen Janjanin, predsjednik, Ve-

sna Strenja, Miljenko Puljić, Dražen Siriščević, Ivan

Repušić i Zlatko Madžar, dodijelilo je respektabilnu

Nagradu Zagrepčaninu Bruni Vlaheku, uvažavajući

njegovu svestranost i dosadašnje umjetničke dose-

ge, s osobitim naglaskom na uspjehe ostvarene u

prošloj godini. Uz novčani dio (70.000 kuna), Nagra-

da uključuje i nastup sa Zagrebačkom filharmoni-

jom. (B.P.K.)

HRVATSKA MISA BORISA PAPANDOPULA U KRAKOVU

Zbor Krakovske filharmonije pod ravnanjem

maestra Vladimira Kranjčevića, 16. siječnja

2011. u Velikoj dvorani Krakovske filharmoni-

je izveo je Hrvatsku misu u d–molu op. 86 Borisa

Papandopula. Bila je to prva izvedba djela izvan

granica Hrvatske, popraćena velikim zanimanjem

poljske publike, a koja je ostvarena zahvaljujući su-

radnji šefa dirigenta Krakovske filharmonije Pawela

Przytockog i Nevena Valenta, umjetničkog ravnate-

lja Festivala Sv. Marka. U izvedbi Hrvatske mise, uz

najistaknutiji poljski profesionalni zbor, sudjelovali su

sopranistica Aleksandra Buczek, altistica Małgor-

zata Plewniak, tenor Józef Dwojak i bariton Leszek

Skrla. (B.P.K.)

ZAGREBAČKI GITARISTIČKI KVARTET OTVORIO DANE HRVATSKE GLAZBE U DANSKOJ

Zagrebački gitaristički kvartet u sastavu: To-

mislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković

i Frane Verbanac otvorio je Dane hrvatske

glazbe u Danskoj u organizaciji Veleposlanstva

Republike Hrvatske u Danskoj i danskog Schuber-

tovog društva. Koncert je održan 28. siječnja u Kri-

stijanovoj crkvi u Kopenhagenu. Tom je prigodom

Kvartet, uz djela Bacha, Turine, Petersona i Pjesme

sefardskih Židova, izveo Sambu Ive Josipovića

koju je skladatelj ekskluzivno obradio za ansambl.

Zagrebački gitaristički kvartet redovito koncertira

diljem svijeta, predstavljajući i praizvodeći djela su-

vremenih hrvatskih skladatelja. (B.P.K.)

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

cant 167 05.indd 10cant 167 05.indd 10 23-Mar-11 12:37:54 PM23-Mar-11 12:37:54 PM

11BROJ 167, OŽUJAK 2011.

UOČI TRI PRAIZVEDBE NOVIH HRVATSKIH OPERA NA 26. MUZIČKOM BIENNALU ZAGREB 2011.

1911. — godina opernih praizvedbi100. Obljetnica nastanka dviju antologijskih hrvatskih opera — Oganj Blagoja Berse i Povratak Josipa Hatzea u svjetlu onodobne kritike

Piše: Marija Barbieri

P rvo tromjesečje godine 1911. donijelo je dvije operne pra-

izvedbe poslije kojih ništa više u hrvatskoj glazbi nije bilo isto kao prije. Ivan pl. Zajc obilježio je prvo djelovanje Hrvatske opere uglavnom svojim djelima, drugo razdoblje bilo je prekratko za neki sustavan rad koji bi donio rezultate u autorskom pogledu i tek je tre-ća uspostava Opere pod upravom Srećka Albinija (1869.–1933.), s prvorazrednim ansamblom soli-sta i dirigenata, dala zamaha ne samo opernoj reprodukciji nego i opernom stvaralaštvu. Sredinom druge sezone, 12. siječnja 1911. došao je 37–godišnji Blagoje Bersa (1873.–1934.), diplomirani student bečkog Konzervatorija (1899.) sa svojim Ognjem. Bersa je tada bio umjetnički savjetnik nakladničke kuće Doblinger za koju je redigirao i orkestrirao mnoga djela. Posred-stvom Srećka Albinija koji je tada također djelovao u Beču, došao je do libreta Der Eisenhammer pozna-tog libretista onoga doba Alfreda Marije Willnera (1859.–1929.). Efektan Willnerov libreto, pun snažnih dramskih zapleta i zna-lački gradiranih vrhunaca, s vje-što izrađenim kontrastima i oštro ocrtanim likovima, pružao je Ber-si sve što je želio: socijalnu dramu, ali bez snažnog socijalnog naboja, s mračnim nordijskim ugođajem ibsenovskih drama, ali s primje-som romantike, s dramatskim s a d r ž a j e m koji ne zavr-šava tragično nego sretno, s wagnerov-skim motivom isk upl jenja putem ljuba-vi, samilosti ili žrtve čiste žene, s liri-kom toplim bojama ocr-tanoga božić-nog prizora s djecom. Unatoč skladateljevim nastojanjima da opera pod svojim originalnim naslovom (Der Eisen-hammer — dr. Gustav Šamšalović u svojemu Rječniku prevodi ga kao kovnica željeza; u libretu koji je na hrvatski preveo Ferdo Živko Mi-ler naslovljen je kao Oganj) bude praizvedena u Beču, njezina prva izvedba bila je u Kraljevskom ze-maljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu. Pripremala se s naj-većom pomnjom, orkestar je bio znatno pojačan, dekoracije su bile iz bečkog ateljea Blaschke&Co.

Sve je učinjeno kako bi se kazalište dostojno predstavilo mnogobrojnim stranim stručnjacima koji su došli na praizvedbu. Dirigirao je Milan Zuna (1881.–1960.), češki dirigent i violinist koji je u Zagrebu djelovao od 1909. do 1912. kao dirigent Opere i simfonij-skih koncerata. Redatelj je bio Ivo pl. Raić (1881.–1931.), glumac, dramski i operni redatelj velikog znanja, isku-stva i istančana ukusa koji je znatno pridonio razvoju operne režije. Glav-ne su uloge pjevali vodeći zagrebački operni prvaci: Lenku, sjajan dramski sopran Mira Korošec (1882.–1963.), Hellwinga zacijelo najveći hrvatski dramski bariton međunarodnog ugleda Marko Vušković (1877.–1960.), a Ro-berta veliki dramski tenor, u Zagrebu omiljeni »Jazbec«, Stanislav Jastrzebski (1879.–1921.). Nazočni su bili izvjesti-telji zagrebačkih novina Hrvatski pokret, Narodne novine, Hrvatska sloboda, Agra-mer Tagblatt, Agramer Zeitung, Novosti, Obzor i Hrvatsko pravo, splitskog Našeg jedinstva, bečkih Neues Wiener Tagbla-tt i Neue Freie Presse, budimpeštanskih Pester Lloyd i Magyar Hirlap te ljubljan-skog Jutra. Toliko puta citirana muzika strojeva iz trećega čina bila je apsolutna novost za za-grebačku glaz-benu sredinu, i ne samo za nju. Podsjetimo se da je Pacifi c 231 Arthura Ho-neggera nastao mnogo kasnije, 1923., a Ljeva-onica željeza, izvorno završni stavak baletne suite Čelik ru-skoga skladatelja Aleksandra Mosolova praizvedena je 1927. godine.

Rano industrijsko dobaNije samo muzika strojeva bila novost. Nova je bila, tada u našim operama ne-poznata, majstorska Bersina instrumen-tacija, a i posve nova tema, problematika industrijskog doba, doduše smještena u njegovu vrlo ranu fazu, u kojoj je pojam stroja povezan s pojmom zla.

Mnogobrojni kritičari ocijenili su pra-izvedbu Ognja kao događaj, istaknuli

njegov na skroz mo-deran, u operi do-sad neiscrpljen sujet i glazbu koja mu se posvema prilagodjuje kao i izvedbu bez pri-govora. I slavni An-tun Gustav Matoš posvetio mu je 13. siječnja u Hrvatskoj slobodi vrlo dug osvrt sa zanimljivim zapa-žanjima. Citirajmo samo neka: »Glavna impresija opere je ta,

da je briljantni orkestralni dio mnogo sjajniji no vokalni dio. Bersa je prije sve-ga simfoničar.(...) Oganj je uspjeliji kao simfonija no kao opera. Neke partije (uvertira, pa cieli III. čin) su upravo ne-nadkriljivo orkestrirane, pored sve dje-limične fragmentarnosti. Umjetnička vriednost Ognja je dakle neosporiva. To je ustvari prva UMJETNIČKA opera visokog i modernog stila, koju stvori Hrvat. (...) Oganj je svakako sjajno sim-fonijsko djelo.«

Oganj je doista kozmopolitskoga ka-raktera, s malo elemenata specifi čno nacionalnog, što proizlazi iz nespornog

utjecaja wagnerizma i verizma, ali je u svakom pogledu majstorski razrađeno i dostiže razinu tadašnje najbolje eu-ropske operne produkcije. U svojoj je strukturi sinteza opere i glazbene dra-me.Vrhunski poznavatelj kompozicijske tehnike i instrumentacije pod utjecajem njemačke glazbe i srednjoeuropskoga glazbenog idioma, Bersa ipak nije mo-gao prikriti svoje mediteransko podrije-tlo koje se očituje u širokoj raspjevanoj melodici, nježnoj lirici prožetoj topli-nom i mekoćom osjećaja.

Svojim opusom Bersa je otvorio put hrvatskoj glazbenoj moderni. Na kraju Zajčeva razdoblja, kada je, kako pra-vilno primjećuje Marija Kuntarić u svojoj diplomskoj radnji o skladatelju iz 1953. godine, prijetila opasnost da se sva naša kompozitorska produkcija ne izrodi u diletantizam, svojom je tehničkom spremom, a osobito instrumentacijom podignuo našu glazbu na europsku razinu.

Mascagnijeva čestitkaNepuna dva i pol mjeseca kasnije, 21. ožujka, hrvatska glazba je s »glazbe-nom dramom u jednom činu« Povra-

tak potvrdila p r i k l j u č a k e u r o p s k o j glazbi. Nje-gov je autor bio 32–go-dišnji Josip Hatze (1879.–1959.), diplo-mirani stu-dent Pietra Mascagnija na Konzerva-toiju u Pesaru (1902.). Troje

protagonista bilo je isto kao u Ognju — Mira Korošec pjevala je Jelu, Stanislav Jastrzebski bio je Ivo, a Marko Vuško-vić Stanko. Dirigirao je Milan Zuna. Povratak je nastao prema istoimenoj drami istaknutog hrvatskog književ-nika Srđana Tucića (1873.–1940.) koji je prema njoj napisao i libreto te operu režirao. Kad mu je poslao partituru Po-vratka, Pietro Mascagni uputio je brzo-javnu čestitku svojemu bivšem učeniku: »Mogu izraziti samo riječi pohvale i zadovoljstva, jer je vaša opera dostojna vaših studija i istodobno najočitiji dokaz vašeg umjetničkog talenta izraženog u svim vašim skladbama. U vašoj je ope-ri dramski element izražen pomoću umjetnosti zvukova te sam siguran da će kazališni uspjeh biti izvrstan.«

Povratak je bio prvo hrvatsko glazbe-no–scensko djelo sa suvremenom te-matikom i našom glazbom, prvi uspjeli primjer verističke glazbeno–scenske ekspresivnosti u Hrvatskoj. Tema ne-vjere i ljubomore toliko upotrebljavana u mnogim opernim djelima, ovdje se proširuje i dopunjuje temom žrtve. Ivo odlazi u tuđinu da priskrbi za svoju obi-telj i u mukotrpnom radu gubi dio ti-jela — ruku. Po izvanjskom rasporedu, po koncepciji i po nekim melodijskim i skladateljskim osobinama donekle je blizak Mascagnijevoj Cavalleriji rusti-cani. Skladan je u jednome činu čije su dvije slike odvojene intermezzom.

Stjecajem okolnosti i Povratak se, kao i Bersin Oganj, događa na Badnjak (Oganj se nastavlja u božićno jutro). No druk-čije završava. Bersa svoje djelo završava pomirbom, Hatze tragedijom. Radnja opere događa se u slavonskom selu na-ših dana. Melodika, glavno Hatzeovo sredstvo izražavanja, ne nosi specifi čno

obilježje, nego je južnjački, mediteranski raspjevana. Pi-jevnom melodijom on crta su-kobe, odnose i osjećaje svojih junaka, a u orkestralnom tki-vu otkriva se kao spretan dra-matičar s velikim smislom za scenske orkestralne gradacije. Veristička koncepcija djela najizrazitije se ogleda u inter-mezzu, u kojemu se smiruje napetost, da bi poslije njega glazbeno–scenska radnja kre-nula još silovitijim tempom. Dinamičnost radnje i pokret-ljivost likova u scenskom, psihološkom i glazbenom pogledu, osobine su vrijedne svake pozornosti koje se rijetko susreću i u znatno kasnijim djelima naše glaz-bene scene u tako uvjerljivom obliku, tako uravnoteženo i tako zgusnuto.

Dvie zviezde velikog sjajaOsvrti iz onodobnog tiska zorno svje-doče kakve su goleme promjene u hrvatsku glazbu unijele Bersina i Ha-tzeova opera. Autor koji se potpisuje inicijalom C–ić pisao je u Hrvatskom pravu: »Ni o čem se nije govorilo, no o Bersinom Ognju i Hatzeovom Povrat-ku. Nije ni čudo: Bersa i Hatze dvie su zviezde velikog sjaja, od kojih svaka sjaji posebnom bojom. Hatze ima više topli-ne, on je veći lirik no dramatik, dok naprotiv Bersa traži dramatske efekte, a ima manje lirike. Hatze je utoliko sretniji, što izbjegava oduge preludije, interludije i postludije. Bersina glasba ostavlja dublji dojam (ma da ne ima du-blje glasbene invencije), dok Hatzeova prije osvaja. Bersa je subjektivan sklada-telj, Hatze je naprotiv objektivan. Bersa ne daje pažnje ni kvantiteti ni kvaliteti (ritam — harmonija) svojih melodija, zato mu melodije nemaju originalnih intervala, a i ritmika je njihova mono-tona, dok Hatze naprotiv podaje tonu veliku važnost. Bersa živi sa svojom umjetnošću u Beču, a Hatzeova umjet-nost voli da se grije na južnjačkom (bo-lje talijanskom) suncu. (..) Hatze je ve-oma darovit skladatelj. Posjeduje u sebi

mnogo fantazije, vješt je harmoničar i dobar instrumentator.« Nemoguće je citirati sve mnogobrojne osvrte u ono-dobnom zagrebačkom tisku, ali valja navesti i dio onoga u Novostima koji je, kao i većina drugih, objavljen dan na-kon praizvedbe: »Melodija svuda — ali i svuda na pravome mjestu. (...) Od časa kad stupa Ivo na pozornicu, veliki štil dramske glazbe zavlada operom. U stilu Mascagnija i zadnje sjajne epohe Ver-dievog Otela. Deklamacija muzikalna, uvijek na melodičkoj bazi, dosiže tu vrhunac snage i izražaja. Mislimo da nijednome našemu skladatelju nije do sada pošlo za rukom tako sliti muzikal-nu frazu sa dramskom situacijom kao Hatzeu. (...) Dok je Bersa izabrao put velikih germanskih simfonista, Hatze otvara vrata melodiji i stavlja je na prije-stolju kao vladaricu. Nema prispodobe među ta dva genrea, ali ima sličnosti u iskrenosti i u ozbiljnosti s kojom su se ta naša dva komponista dala na svoj težak i slavan posao.«

Antun Gustav Matoš pisao je u Hrvat-skoj slobodi dan kasnije: »Uspjeh opere bijaše upravo triumfalan. Publiku je osvojio taj rapidni dramski crescendo te bujne lirike, što djeluje zbijenom mo-dernošću kakve krvave Vergine ili Me-riméove novele. I muzikalne skeptike je kao vihor osvojila ta strastna muzika i Hatze je doživio nezapamćeno i spon-tano slavlje u kući, koja je u njemu osje-tila nasljednika Lisinskovog.«

Blagoje Bersa

Nije samo muzika strojeva bila novost. Nova je bila, tada u

našim operama nepoznata, majstorska Bersina instrumentacija, a i posve nova tema, problematika industrijskog doba, doduše smještena u njegovu vrlo ranu fazu, u kojoj je pojam stroja povezan s pojmom zla.

Josip Hatze

OB

LJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

cant 167 05.indd 11cant 167 05.indd 11 23-Mar-11 12:37:54 PM23-Mar-11 12:37:54 PM

12 BROJ 167, OŽUJAK 2011.

HRVATSKI SABOR KULTURE UZ FINANCIJSKU POTPORU MINISTARSTVA

KULTURE RASPISUJE javne i anonimne natječaje za 2011. godinu:

NATJEČAJza nove skladbe koje nisu prije objavljene

niti izvedene, a namijenjene su amaterskim

pjevačkim zborovima bez instrumentalne

pratnje u trajanju od 2 do 4 minute. Tekst

skladbe mora biti na hrvatskom jeziku.

Obvezno je navesti autora ili izvor teksta.

Radove treba poslati do 1. rujna 2011.

godine na adresu Hrvatskog sabora kulture,

Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10000 Zagreb,

s naznakom Natječaj za pjevačke zborove.

Sve prispjele radove ocijenit će Stručno

povjerenstvo i odlučiti o dodjeli sljedećih

nagrada:

nagrada: 2.000,00 kn neto

nagrada: 1.000,00 kn neto

NATJEČAJza nove skladbe koje nisu prije objavljene

niti izvedene, a namijenjene su amaterskim

puhačkim orkestrima u trajanju od 4 do 6

minuta. Preporuča se korištenje suvremenih

stilističkih sredstava.

Radove treba poslati do 1. rujna 2011.

godine na adresu Hrvatskog sabora kulture,

Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10000 Zagreb,

s naznakom Natječaj za puhačke orkestre.

Maksimalni dopušteni sastav orkestra: 1

Picc., 2 Fl., 1 Ob., 1 Cl. in Es, 3 Cl., 1 S.sax,

2 A.sax, 2 T.sax., 1 B.sax, 2 Flic., 4 Tr., 2

Euph (Ten. i Bar.), 4 Hrn. (Es / F) , 3 Tbn, 2

Tb. (F i B), Ptt. , Gr. C., T . mil. i alternativno

(nije obavezno) drums, ritam i bas gitara,

klavir, orgulje i ksilofon. Za instrumente koji

se rijetko sviraju u amaterskom puhačkom

orkestru, a dio su predložene partiture,

preporučujemo ponuditi zamjenske instru-

mente kako bi skladba bila što prikladnija

amaterskom puhačkom orkestru.

Sve prispjele radove ocijenit će Stručno

povjerenstvo i odlučiti o dodjeli sljedećih

nagrada:

nagrada: 7.000,00 kn neto

nagrada: 3.000,00 kn neto

NATJEČAJza novu skladbu koja nije prije objavljena

niti izvedena, a namijenjena je amaterskim

tamburaškim orkestrima u trajanju od 3 do

4 minute.

Radove treba poslati do 1. rujna 2011.

godine na adresu Hrvatskog sabora kulture,

Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10000 Zagreb, s

naznakom Natječaj za tamburaške orkestre.

Sve prispjele radove ocijenit će Stručno

povjerenstvo i odlučiti o dodjeli nagrade u

iznosu od 4.000,00 kn neto.

Pravila Natječaja:

Prijavi se prilažu tri primjerka partiture u

čitkom rukopisu ili kompjuterskom ispisu.

Slanjem skladbe autori jamče originalnost

prijavljenog djela te da ono nije ranije bilo

javno izvedeno i objavljeno. Radovi primljeni

na Natječaj ne vraćaju se autorima. Neće se

prihvatiti skladbe prijavljene na prethodne

Natječaje Hrvatskog sabora kulture.

Natječajem nagrađeni autori prenose na

Hrvatski sabor kulture pravo tiskanja i

distribucije, snimanja, izdavanja i stavljanja

u promet nosača zvuka, prve javne izvedbe

te prijenos putem radija i televizije. Sva

ostala prava ostaju autorima prema Zakonu

o autorskom i srodnim pravima. Autor

nema pravo jednostrano povući odabranu

skladbu.

Poželjna je, no nije obavezna, demo snimka

skladbi. Molimo autore da skladbe potpisuju

isključivo šifrom, a osobne podatke, s na-

zivom šifre, prilože u posebnoj, zatvorenoj

kuverti. Radovi koji ne udovoljavaju navede-

nim uvjetima neće biti uzeti u razmatranje.

Nagrade autorima bit će isplaćene nakon

predaje partitura i dionica u čitkom rukopisu

ili kompjuterskom ispisu (nije obavezan).

Za detaljnije informacije možete kontaktirati

na telefon 01/455–6885 i na mail tajnik@

hrsk.hr. Rezultati Natječaja bit će objavljeni

krajem 2011. na web stranici Hrvatskog

sabora kulture: www.hrsk.hr

NATJEČAJNATJEČAJ ZA NOVE SKLADBE NA FESTIVALU

ZABAVNE GLAZBE

SPLIT 2011.Uvjeti

1. Skladbe upućene na Natječaj moraju se temeljiti na izvorištima

dalmatinskog (mediteranskog) melosa kao zabavna pjesma ili kao

pjesma slobodnog glazbenog oblika, uz korištenje sredstava i po-

stupaka svojstvenih suvremenoj zabavnoj, pop, rock ili folk glazbi.

2. Autori su dužni voditi računa o kvaliteti stihova, jer se glazba i

stihovi ocjenjuju kao jedinstveno djelo. Stihovi mogu biti pisani na

čakavskom dijalektu i na standardnom književnom jeziku.

3. Autor je dužan dostaviti:

– naziv skladbe

– ime i prezime autora s točnom adresama te kontakt informacijama

– tri primjerka stihova

– ogledni kvalitetni radni snimak na CD–u

4. Skladbe koje selekcijska komisija odabere izvest će se na Festi-

valu zabavne glazbe Split 2011. od 7. do 9. srpnja 2011. godine na

Trgu Republike u Splitu, uz Festivalski orkestar i pjevanje uživo.

5. Natječaj je otvoren do 31. travnja 2011. godine, a radovi se do-

stavljaju preporučenom pošiljkom na adresu: Dalmacija koncert

d.o.o., Trg Republike 1, 21000 Split, s naznakom (Za Natječaj FZG

Split ’11.) ili na e–mail: natjecaj@splitskifestival.hr (mp3 + tekst)

6. Slanjem skladbi na Natječaj autori jamče da skladbe nisu

ranije objavljene, javno izvedene i da su isključivi nositelji autorskih

prava. U slučaju bilo kakvih sudskih sporova po ovom pitanju, svu

odgovornost i nanesenu štetu snosi autor. Autori nemaju pravo

naknadnog povlačenja odabranih skladbi.

7. Autori odabranih skladbi dužni su prihvatiti sugestije u glazbi i

stihovima ako to organizator iz umjetničkih i programskih razloga

bude zahtijevao.

8. Autori odabranih skladbi obvezuju se u roku od 15 dana od

dana objavljivanja rezultata Natječaja potpisati s organizatorom

nakladnički ugovor. Ukoliko to ne naprave, organizator pridržava

pravo diskvalificirati predmetne skladbe.

9. Slanjem radova na Natječaj autori prihvaćaju sve natječajne

uvjete i prenose pravo na organizatora da odabrane skladbe tiska

u notnom izdanju, prvi put javno izvede, snimi na nosačima zvuka

i slike, prenosi putem radija i TV te da ta prava prenese na treća

lica. Sva ostala prava autor pridržava za sebe.

Informacije: Tel: +385 21 322 111, +385 21 322 233

e–mail: info@splitskifestival.hr

info@dalmacijakoncert.hr

www.splitskifestival.hr

CD izlog dr. sc. Zdenke Weber

IDA GAMULIN

MOJIH 25 GODINA(Croatia Records)

Pod simboličnim nazivom Mojih 25 godina na-kladnik Croatia Records objavio je trinaesti u

nizu nosača zvuka sa snimkama izvedbi pijanistice Ide Gamulin, a ugledna je hrvatska glazbenica pod istim naslovom održala i svečarski koncert 18. studenog 2010. u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, nastup kojim je obilježila četvrt stoljeća umjetničke prisut-nosti na koncertnim podijima. Novi CD predstavio je nakladnik, a poklonici pijanizma Ide Gamulin moći će uživati u interpretacijama Sonate br. 2 u fi s–molu, op. 2 Johannesa Brahmsa, Sonate br. 4 u c–molu, op. 29 Sergeja Prokofj eva, Dolini Obermann Franza Li-szta i klavirskoj minijaturi Zdenkin ples (skladba se u izvorniku zove Zdenkin striptiz i posvećena je sklada-teljevoj supruzi Zdenki) akademika Borisa Papando-pula. Dvije od snimljenih skladbi, Lisztova i Papan-dopulova, bile su i na programu koncerta »u živo«. Koncert je održan pod pok rov ite l j-stvom Pred-sjednika Repu-blike Hrvatske dr. Ive Josipo-vića u produk-ciji Koncertne dvorane i Arta-genta koncertne poslovnice d.o.o., uz izložene plakate u foyeru dvora-ne, programske knjižice i CD–ove Ide Gamulin, kao dokument njezinih dosadašnjih uspjeha i gostovanja.

Splićanka rodom, diplomantica iz razreda akademi-ka Jurice Muraja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, školovana na Visokoj glazbenoj školi »Franz Liszt« u Njemačkoj u klasi R. Kehrera te u Londonu gdje se usavršavala kod uglednih pijanista A. Brendela, J. Li-lla, S. Kovacevicha i A. Fischer, ostvarila je uspješnu karijeru solistice, kao i glazbene pedagoginje. Danas je redovita profesorica klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ali ne posustaje ni u javnim nastupima, gostujući u mnogim državama Europe i SAD–a. U njezinu životopisu ističu se na prvom mjestu nastupi u Velikoj Britaniji gdje je 1983. osvojila nagradu »Myra Hess«, što joj je otvorila vrata važnih londonskih kon-certnih dvorana kao što su to Wigmore Hall, Purce-ll Room i St. Martin–in–the Fields. U Londonu je snimila i prvi LP za tvrtku EMI–Mava. Suradnja s nekadašnjim Jugotonom, danas Croatia Records, tra-je upravo od te 1983. i nanizao se doista impozantan broj snimljenih nosača zvuka koji svjedoče o, ne samo glazbeničkom daru, nego i zavidnoj upornosti, ustraj-nosti i mogućnosti. obogaćivanja repertoara. Svaka-ko u tome valja naglasiti pažnju koju Ida Gamulin kontinuirano posvećuje djelima hrvatske skladateljice Dore Pejačević, čiji je cjelokupni opus glasovirskih minijatura priredila za tisak.

Na novom CD–u okupljene su tri arhivske snimke: Brahmsovu Sonatu snimila je 1994. u Velikoj dvorani HNK Varaždin (snimatelj Darko Fiolić, producenti-ca Vida Ramušćak), a Sonatu S. Prokofj eva i Liszto-vu Dolinu Obermann snimila je 1983. u londonskom Studiju CBS (snimatelj Mike Ross). Jedino je Papan-dopulov Zdenkin ples nova snimka iz Hrvatskog glaz-benog zavoda 2009. (snimatelj Zvonimir Pustički). Već desetljećima prokušana i afi rmirana u izvođenju klasičnog i romantičnog pijanističkog repertoara, iskazuje Ida Gamulin i ovim CD–om svoje velike afi nitete prema djelima koje daje javnosti na prosud-bu i za ponovljena slušanja. Osobitim se umjetničkim poniranjem upušta u Brahmsovu opsežnu Drugu sonatu i podaje joj obličja emocionalno proćućene in-terpretacije. I dok u glazbi S. Prokofj eva ističe njezinu izrazitu osmišljenost, kod Liszta nalazi dubinu pro-življene bajronovske inspiracije i romantične uznese-nosti, odgovarajući u svim situacijama velikoj tehnič-koj zahtjevnosti partiture. Posebno pak oduševljava Papandopulova do sada nepoznata glasovirska mini-jatura koju je praizvela 14. srpnja 2006. na Osorskim glazbenim večerima, pune 44 godine nakon njezina nastanka. Kao što u komentaru navodi muzikologinja Sanja Raca, riječ je o skladbi koja je »potpuno tonal-na, bogato ornamentirana, s modulacijama koje stva-raju harmonijsku napetost, ponavljajućim tonovima u diskantu, što poput kapi lagano dodiruju klavijaturu.« Ovaj intimni poklon supruzi Zdenki karakteristični je Papandopulov iskaz radosti i veselja koje je hrvatski glazbeni genij nalazio u plesu i opuštenoj atmosferi glazbe nadahnute jazzom. U interpretaciji Ide Ga-mulin djelo izranja u punoći inicijalne inspiracije i u iskrenosti njegovih »zavodljivih fi gura«.

PROMOCIJA CD–A GLAZBA...PRIJATELJSTVO MARIJE PAVLOVIĆ I MARTINE FILJAK, BAROKNI DVORAC LUŽNICA U BLIZINI ZAPREŠIĆA, 27. PROSINCA 2010.

Prijateljstvo kao polazište za vrsno muziciranjePiše: dr. sc. Zdenke Weber

Nosač zvuka sa simboličnim nazivom Glazba...prijateljstvo koji je objavio Can-

tus, bio je predstavljen 27. prosinca 2010. godi-ne u zaprešićkom baroknom dvorcu Lužnica, a njegov su izlazak u javnost zajedno organi-zirali Marijin dvor Lužnica i tvrtka LifeStyle. Atmosfera je bila doista jedinstvena. U sliko-vitom okruženju božićnih ukrasa i u idiličnom raspoloženju predbožićnoga slavlja, predstavile su se dvije odlične mlade glazbenice, klarineti-stica Marija Pavlović i pijanistica Martina Fi-ljak koje je povezalo »glazbeno prijateljstvo«, a rezultat je njihov prvi zajednički CD.

Riječ je o dvjema nedvojbeno posebno nada-renim hrvatskim glazbenicama mlađe gene-racije, a njihovi dosadašnji životopisi sadrže već osvojene brojne nagrade na međunarod-nim natjecanjima, kao i već ostvarene zavidne karijere na hrvatskim i inozemnim koncer-tnim podijima. Obje su naobrazbu stekle na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, da bi potom krenule na usavršavanja kod uglednih svjet-skih pedagoga, Marija Pavlović na salzburški Mozarteum (u razredu Aloisa Brandhofera), a Martina Filjak na bečki Konzervatorij (u re-

nomiranoj klasi za so-liste Mi Kyung Kim u Hannoveru). Dakako, pijanistici Martini Fi-ljak bilo je, već samom činjenicom da muzicira na izrazito solističkom instrumentu, lakše ostvariti solističku ka-rijeru i u njezinom su muziciranju već mogli uživati ljubitelji pija-nističkoga umijeća di-ljem svijeta. Također je impozantan broj pobjeda koje je osvojila na svjetskim natjeca-njima, a do sada je već i u Hrvatskoj ovjenčana priznanjima kao što su Nagrada Milka Trnina HDGU–a, godišnja »Nagrada Vladimir Nazor« te Orlando za nastup na Dubrovač-kim ljetnim igrama. Sve što do nas dopire o svjetskim uspjesima pijanistice dokazuje izuzetno razgranatu karijeru i upravo je za Martinu Filjak mo-guće reći da se doista najprodornije uspinje na svjetskoj ljestvici vr-hunskih glazbenika. U visoku kvalitetu muzi-ciranja mogli smo se u više navrata uvjeriti i u Zagrebu, a kritika,

jednako hrvatska kao i inozemna, prati Martini-ne nastupe s najvišim ocjenama i pohvalama.

Zajednički CD, prema riječima umjetnica, bio je potaknut željom da javnosti predstave rjeđe izvođena djela za klarinet i klavir. Na koncertu u dvorcu Lužnica izvele su djela R. Schumanna, C. Debussyja, P. Bergama i F. Poulenca kojima su predstavile visoko postavljene standarde izvođenja i dosluha u interpretacijama koje ih predstavljaju kao tehnički spremne i glazbenički krajnje impre-sivne umjetnice. Klarinetistica Marija Pavlović oduševljava senzibilnim pianima i pokretljivošću bravura koje postiže na glazbalu te je u Berga-movoj skladbi znatne tehničke zahtjevnosti i u nadahnutoj Debussyevoj Rapsodiji demonstrirala virtuozitet visokih dometa. Pijanistica Martina Filjak muzikalnom se podatnošću pridruživala izvedbama čije je jedinstvo ugođaja bilo najbolji dokaz sjajne uvježbanosti dua. Njihovo je muzi-ciranje »u živo« bilo veliki poticaj za daljnja slu-šanja CD–a koji je ostvaren uz podršku tonskih majstore Luku Rojca i Krešimira Seletkovića te producenta Petka K. Mlinca.

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

Marija Pavlović i Martina Filjak

DIS

KO

GR

AFIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A

cant 167 05.indd 12cant 167 05.indd 12 23-Mar-11 12:37:54 PM23-Mar-11 12:37:54 PM

13BROJ 167, OŽUJAK 2011.C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Sanje Race

MARIJA PAVLOVIĆ I MARTINA FILJAK

GLAZBA... PRIJATELJSTVO (Cantus)

Kombinacija francuskih majstora, njemačke romantike, metrički ćudljiva rukopisa Igo-

ra Stravinskog i dvije partiture hrvatskih skla-datelja, Petra Bergama i Anđelka Klobučara, glazbeni su sadržaj diskografskog prvijenca kla-rinetistice Marije Pavlović i pijanistice Martine Filjak. Izrastao iz njihove relativno kratke, ali intenzivne koncertne suradnje (od 2009.), album nazivom sugerira i njihove prijateljske odnose koji umjetničkoj suradnji daju dodatni naglasak. U hrvatskoj glazbenoj kulturi takve odnose osobito njeguju dva komorna ansambla — Zagrebački gitarski trio i Zagrebački kvartet saksofona, što pokazuje da međusobno prijateljstvo i razumije-vanje skladno ide s umjetničkim interesima koji u njihovim slučajevima traju već 27, odnosno 22 godine.

Glazbenice su se odlučile za klasični izbor re-pertoara za klarinet i glasovir (Sonata Francisa Poulenca, Prva rapsodija Claudea Debussyja, Tri fantazije op. 73 Roberta Schumanna, Ele-gija Anđelka Klobučara), odnosno za klarinet solo (Concerto abreviato Petra Bergama, Tri komada Igora Stravinskog). Kvalitetne stu-dijske snimke nastale 2009./’10. u Režiji 4 Hrvatskog radija i dobri tonski odnosi između glazbala, temelj su ugodna sudioništva u nji-hovim interpretacijama. Skladbe su složene prema načelu simboličnih teza i arza akcenata gdje se djela ranijih razdoblja susreću s novijim ostvarenjima, a vremenski ih uokviruje jedno stoljeće (razdoblje nastanka opusa kreće se od 1894. do 1966.). Za doprinos izvedbama nacionalne literature osobito je vrijedno do-kumentiranje partitura Anđelka Klobučara i Petra Bergama. Njegov Concerto abreviato, obavezna literatura svakoga koncertantnog solista, posebno je zanimljiv jer je zabilježen i na netom objavljenom skladateljevu dvostru-kom albumu istoga nakladnika, ali u izvedbi klarinetista Milka Pravdića. Tko čuje obje snimke uočit će različitost interpretacija, što ide u prilog skladbi i mogućnostima njezina izvedbena oblikovanja. Urednica izdanja je Đurđa Otržan, autorica teksta programske knjižice je dr. sc. Marija Bergamo, autori foto-grafi ja su Mare Milin i Robert Sever, a dizajn CD–a oblikovao je Luka Maras.

SIMFONIJSKI ORKESTAR HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE

8 DESETLJEĆA (1930. — 2000.)(Cantus/HRT/HDS)

Dvostruki album Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije predstavlja zvuč-

ni zapis niza arhivskih snimaka zabilježenih kroz više desetljeća, a objavljen je u povodu obilježavanja 80. obljetnice umjetničkog dje-lovanja Orkestra. Pomno osmišljeno i obliko-vano, onako kako ansambl i zaslužuje u takvoj prigodi, izdanje donosi izbor iz opusa neko-liko generacija hrvatskih skladatelja. Intriga broja 8 (8 desetljeća — naziv CD–a) obuhvatila je isti broj umjetničkih imena, redom šefova dirigenata koji su uz ansambl, svaki na svoj način, stvarali povijest orkestralnog muzicira-nja u Hrvatskoj. To su Krešimir Šipuš, Josef Daniel, Milan Horvat, Oskar Danon, Uroš Lajovic, Vladimir Kranjčević, Pavle Dešpalj i Nikša Bareza.

Simfonijski orkestar HRT–a, kao veliko izvedbeno tijelo, gradio je u svim tim deset-ljećima repertoarne prioritete na izvedbama nacionalnih rukopisa. Upravo ta činjenica izdvaja ga i čini drukčijim, što je za njegove kroničare nadasve zahvalan povijesni materi-jal, uz mnoge druge zanimljive okolnosti koje istodobno opisuju kulturne prilike zagrebačke i hrvatske koncertne scene. Jedan dio izvedbe-ne produkcije zabilježen je i na slavljeničkom dvostrukom izdanju, a razdoblje od 1930. do 2010. predstavljeno je izborom iz stvaralaš-tva Blagoja Berse, Jakova Gotovca (čak četiri skladbe), Vatroslava Lisinskog, Frane Paraća i Natka Devčića. Riječ je, redom, o partitura-ma: Sunčana polja, Dvije simfonijske pjesme, Dinarka, ples bola i ponosa, Simfonijsko kolo i Dalmaro — arija Dalmaro (solistica Branka Stilinović), zatim Grande polonaise, Saraban-de i Istarska suita. Preostalu skupinu oblikuju skladbe koje je Orkestar praizveo u različi-tim prigodama — IX. Simfonija otoka Brune Bjelinskog, Prvi klasični koncert za orkestar

Stjepana Šuleka, Koncert za timpane i orke-star Borisa Papandopula (sa solisticom Bonnie Lynn Adelson, prvom stranom glazbenicom na ovim prostorima, stalnom članicom an-sambla i vrsnom timpanisticom — ostala je nezaboravna interpretkinja upravo tog djela u čijoj je praizvedbi sudjelovala 1969.) te prva hr-vatska izvedba Epikurova vrta Ive Josipovića.

Izvrstan urednički posao koji nije bio lagan upravo zbog obilja materijala kojim Orkestar raspolaže, čine ova dva albuma poželjnim fono dokumentom, baš zbog snimki iz različi-tih razdoblja njegova djelovanja. Na svoj način, oba CD–a »govore« o svakom članu ansambla pojedinačno, što više o mnogim generacijama orkestralnih glazbenika koje su prošle kroz Orkestar, iako njihova imena nisu zabilježena. Dakako da su tu i šefovi dirigenti i gošće so-listice, ali ipak, ovo je prije svega počast glaz-benicima i jednom glazbenom kolektivu koji je kroz 80 godina svojoj publici donio mnoga zadovoljstva i upoznao je s brojnim djelima hrvatskih skladatelja, jasno, uz »željezni« sim-fonijski repertoar i uopće interpretacije skladbi svjetskih suvremenih skladatelja. Preporuka je — čuvati izdanje koje ovoga trenutka nema takmaca među izvedbama simfonijske litera-ture naših autora.

CD izlog dr. sc. Zdenke Weber

BERISLAV ARLAVI

KLAVIRSKA GLAZBA BRUNE BJELINSKOG(Cantus/HDS)

Zagrebački pijanist Berislav Arlavi (1974.) rado svoje znanje, umijeće i izvođačke

sposobnosti stavlja u službu promoviranja djela hrvatskih skladatelja, pa je tako i njegov drugi CD posvećen isključivo djelima hrvat-ske glazbe za glasovir. Dok prvi, pod naslo-vom Hrvatski klasici, okuplja nekoliko ugled-nih imena, skladatelje Milka Kelemena, Ivu Maleca, Stjepana Šuleka i Brunu Bjelinskog, drugi CD predstavlja izbor djela iz klavirskog opusa Brune Bjelinskog (1909.–1992.) koja daju zanimljiv i nadahnjujući uvid u ostavštinu jednog od najuglednijih i najplodnijih hrvat-skih skladatelja 20. stoljeća. Tonski zapisi su snimljeni u kolovozu 2009. u Linzu u studiju Sounddesign, producent je Peter Guschelbauer, mastering Studio–Šušnjevec, Zagreb, urednik Berislav Arlavi, a popratni je tekst napisala Erika Krpan.

Berislav Arlavi je u 2009. godini u prigo-di 100. obljetnice rođenja Brune Bjelinskog održao niz recitala s njegovim djelima i iz tog

je intenzivnog bavljenja klavirskim opusom proizašao i materijal za CD. Nije teško zavo-ljeti opus Brune Bjelinskog, dugogodišnjeg profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kojega se s osobitim simpatijama sjećaju mno-ge generacije njegovih studenata. Susret s tom

glazbom trajna je radost koju je i on osjećao pišući nadasve bogat opus orkestralnih (čak 15 simfonija), koncertantnih, komornih, vo-kalnih, vokalno–instrumentalnih i glazbeno–scenskih ostvarenja (primjerice nezaboravna dječja opera Pčelica Maja ili genijalni balet Mačak u čizmama). Za njegovim partiturama posižu sve generacije interpreta koje su odavno nezaobilazni repertoar obrazovnog glazbenog curriculuma. Da je doista riječ o stvaralaštvu koje plijeni svojom dubokom emocionalno-šću, širokim rasponom ugođaja, od razigrane radosti do mjestimičnih sjetnih raspoloženja, kao i o djelima satkanima u mašti autora koji je, vjeran tradiciji i nesklon eksperimentira-nju, postojano pisao glazbu znatne tehničke zahtjevnosti i blisku slušateljima, možemo se uvjeriti i na novoizašlom CD–u Berislava Arlavija. Susrećemo se s pet djela — Sedam bagatela (1950.), Muzikom za djecu (1945.), Notama iz dječje glave (1973.), Partitom (1954.) i Trećom sonatom (1960.). U ukupnom traja-nju od nešto više od 66 minuta, moguće je čuti presjek skladbi u rasponu od gotovo trideset godina. Pa ipak, u predočenim se djelima ne osjeća vremenski raspon budući da je Bjelin-ski trajno ostajao vjeran neoklasičnom stilu i klasičnoj tonalitetnosti otkrivajući tako neis-crpivu maštu velike melodijske, harmonijske, ritmičke i oblikovne invencije.

Berislav Arlavi vrsnim pijanizmom pri svlada-vanju tehničke zahtjevnosti, agogički izražaj-no i pouzdano muzikalno ozvučava odabrana djela ističući njihovu sadržajnost. Ako je za skladatelja »glazba (bila) jedna od najvećih radosti koje čovjek može doživjeti«, vjerovati je da će humanističke glazbene poruke sni-mljenih ostvarenja naći odjeka kod slušatelja te trajno poticati nove interprete da se prihvate uvježbavanja tog repertoara, nalazeći u njemu jednaku radost susreta u glazbi.

CD izlog Marije Barbieri

MLADEN HÄUSLERMLADEN RAUKAR

Vokalne skladbe(Zaposlena/HRT/HDS)

CD–ovi vokalne lirike u nas su toliko rijetki da svaki zaslužuje osobitu

pozornost, bilo tematskim izborom ili kva-litetom ponuđenog. CD baritona Mladena Häuslera kompilacija je njegovih najboljih ostvarenja nastalih od 1969. do 1990. godi-ne. Premda se na Muzičkoj akademiji velika pažnja posvećuje Liedu, on ipak ostaje svojina onih koji imaju daleko šire znanje od isključi-vo glazbenog. Vladati pjevačkom tehnikom i imati istančan senzibilitet za tu vrstu glazbe preduvjet je da joj se uopće pristupi. Dobro inerpretirati popijevku može samo pjevač širo-ke opće naobrazbe i kulture koji k tome dobro poznaje jezik na kojemu je napisana (neovisno pjeva li je na izvorniku ili u prijevodu). Mladen Häusler diplomirao je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Marije Borčić i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je dugogodišnji urednik u Re-dakciji ozbiljne glazbe današnjeg Hrvatskog radija (tada Radio Zagreba), a zatim profesor solo pjevanja i pročelnik Odjela za pjevanje na Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu. Sve je to oblikovalo njegovu umjetničku osobnost jednog od malobrojnih hrvatskih majstora in-terpretacije popijevke.

Prirodno je da je takav umjetnik mogao inter-pretirati širok izbor solo pjesama raznovrsnih stilskih zahtjeva i ugođaja, u rasponu od šar-mantnih baroknih Ljubičica Alessandra Scar-lattija do Tri duhovne pjesme za bariton i orgu-lje Alfreda Caselle, nastalih 1943., koje je prvi izveo u Hrvatskoj. Häusler ima ugodan lirski bariton svijetle boje za koji je i nastao najveći broj popijevaka. Njegova je muzikalnost na-glašena, a umijeće stapanja riječi i tona, izraže-no i s dobrom dikcijom, uzorno. Razvidno je to ne samo iz njegova potpunog razumijevanje teksta nego i iz dubokog poniranja u sadržaj i smisao što, naravno, dovodi do bogatstva u nijansiranju boja i dinamike, a slijedom toga do postizanja pravog ugođaja, radilo se o ne-opterećenoj Schubertovoj radosti (Kuda?) ili Ribaru Lisinskog, Schumannovoj sjeti (Mje-sečina), dubokoj Brahmsovoj tuzi (Ah smrt, to ledena je noć), mješavini veselja i romantičnog zanosa u glasovitoj Sred bučnoga plesa Čajkov-skog i za tog autora neobično iskreno radosnoj i prpošnoj Pimpinelle u talijanskom stilu. Tu je i ciklus od šest pjesama Dalekoj dragoj Ludwi-ga van Beethovena koji se smatra prvim pravim ciklusom pjesama u povijesti glazbe. Posebno valja naglasiti da su na CD–u i pje-sme hrvatskih autora — od moteta Probasti Domine iz zbirke Parnassia militia poznatog baroknog skladatelja, Riječanina Vinka Jelića (1596.–1636.), preko antologijskih popijevaka Lisinskog i Berse te Se lontan di me sarai iz Tri ariette Ivana pl. Zajca do onih lakšeg ugođa-ja Huberta Pettana i Bogdana Sepčića. Iako najveći broj popijevaka pjeva u prijevodu koji je najčešće sam priredio (ranije su se operne

arije i pjesme obavezno snimale u hrvatskome prijevodu), njegova dobra jezična prilagodba ni najmanje ne umanjuje djelovanje glazbe, dapače, podcrtava njezin učinak. Valja nave-sti i od reda vrsne suradnike za glasovirom: Ranka Filjaka, Miru Flies Šimatović, Mla-dena Raukara, Branka Sepčića i Darka Luki-ća te ostale sudionike: tenora Josipa Novosela, Marijana Jerbića i Željka Švaglića za violon-čelom, Anđelka Klobučara i Maria Penzara na orguljama, kao i Simfonijski orkestar Mu-zičke akademije pod ravnanjem Igora Gja-drova. Popratni tekst s opširnom biografi jom umjetnika napisao je urednik izdanja Davor Schopf. Ukratko, ovaj CD ima stila i ugodan je za slušanje. Preporučam!

USPJEH VIOLONČELISTA LUKE ŠULIĆA U LONDONU

Na nedavno održanom natjecanju za nagradu

sponzora Kraljevske muzičke akademije u Lon-

donu, u jakoj konkurenciji glazbenika svih profi-

la, mladi violončelist Luka Šulić osvojio je prvo mjesto.

Natjecanju su mogli pristupiti samo odabrani studenti

Akademije s međunarodnim uspjesima. Zahvaljujući

osvojenim prvim nagradama na međunarodnim natje-

canjima Lutoslawski u Varšavi i New Talent u Bratislavi

te solističkim nastupima s inozemnim simfonijskim or-

kestrima, Luka Šulić je uvršten među dvanaest kandi-

data, od kojih je u završnici sviralo šestero. Svojom je

izvedbom oduševio prepunu dvoranu i žiri u kojemu

je pored eminentnih umjetnika bio i John Willan, po-

znati dugogodišnji producent diskografske kuće EMI.

Zahvaljujući pobjedi, Luki Šuliću je ukazana čast da u

svibnju ove godine održi cjelovečernji solistički koncert

u londonskoj koncertnoj dvorani Wigmore Hall. (B.P.K.)

DODIJELJENE GODIŠNJE NAGRADE FRANJO DUGAN

Društvo za promicanje orguljske glazbene umjet-

nosti Franjo Dugan objavilo je dobitnike godišnje

Nagrade Franjo Dugan za prošlu godinu. Dobit-

nicima, sopranistici Cynthiji Hansell — Bakić, pijanistu

Daliboru Cikojeviću i orguljašu Edmundu Andleru Bo-

riću nagrade su uručene 9. prosinca 2010. na početku

koncerta iz ciklusa Iz Salona Očić, u izravnom prijenosu

na 3. programu Hrvatskog radija. (B.P.K.)

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

cant 167 05.indd 13cant 167 05.indd 13 23-Mar-11 12:37:55 PM23-Mar-11 12:37:55 PM

14 BROJ 167, OŽUJAK 2011.

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Jure Ilića

VORIH BLUES BAND

BLUES DE VILLE(Aquarius Records)

Dubravko Vorih, jedan od najcjenjenijih hr-vatskih rock i jazz glazbenika duge glazbe-

ne karijere, basist, pjevač i skladatelj, upravo je objavio novi studijski album na kojemu je autor svih tekstova i glazbe. Album je prvijenac Vo-rih Blues Banda, dok je Vorih sa sastavom New Tribe objavio albume Mr. Clean, Catwalk i Two Faces of Jazz and Soul, a s Dubravko Vorih Qu-intetom Live in Sax. Stalni je član Prljavog ka-zališta. Riječ je o dobro zamišljenom i odličnom blues projektu koji sadrži dvanaest originalnih, prijemčivih kompozicija na engleskom jeziku. Posvećen je »zapruđanskoj školi bluesa«, ali je također i hommage velikim pionirima bluesa. Valja izdvojiti pjesme Cowboy Blues, Hillbilly s Song i Let s Rock. Uz Voriha kao basista i pjevača, Band čine pijanist Jurica Leikauff i gitarist Ivan Veljača. Bubnjara Marka Rabatića koji je svirao na albumu, zamijenio je u bendu Dražen Scholz, Vorihov dugogodišnji prijatelj i suradnik. U ovoj je postavi Vorih Blues Band pobijedio na 2nd Croatian Blues Challengeu, no nažalost zbog nedostatka novca neće predstavljati Hrvatsku u SAD–u.

NEBOJŠA BUHIN NEBO

SIX STRING DIARY(Dallas Records)

Nebojša Buhin poznatiji kao Nebo, jedan je od najboljih hrvatskih gitarista, neuobiča-

jene karijere. Posljedica su njegovi odlični albu-mi, poput Porinom nagrađenog Guitar Language i ovog novog Six String Diary. Na njemu je radio više od godinu dana, a spletom okolnosti, nakon blues natjecanja u Memphisu, ostvario je surad-nju i s američkim glazbenicima. Prvi je produ-cent i bubnjar Mike Gage, a drugi gitarist Greg Koch, jedan od najcjenjenijih gitarista današnji-ce. Uz njih su i hrvatski glazbenici Goran Ko-vačić, Martin Petračić, Robert Vrbančić, Marko Petrović, Krešo Oremuš i Jurica Leikauff te pro-ducent Nikša Bratoš. Na Buhinovoj internetskoj stranici piše: »Devet autorskih skladbi te obrada pjesme Erica Claptona Behind the Sun, sadržaj je albuma na kojemu će u četrdeset minuta glazbe svatko pronaći nešto za sebe. Najmanje gostiju do sada, prepoznatljiv gitaristički rukopis, elek-trično i akustične ujednačene skladbe u maniri blues, pop–rock i fusion crossovera, najkraći su opis albuma Six String Diary.« Album se može beskonačno preslušavati, a da nikada ne dosadi. Jer, Buhin izbjegao je sve zamke gitarističkih albuma i ponudio slušan materijal u kojemu se može izvrsno čuti njegova nenametljiva, ali sjaj-na svirka. Nebo nema granica...

ARTEMIJA STANIĆ

SVE U SVOJE VRIME(Dallas Records)

P jevačica dosad poznata tek po sudjelovanju u Showtimeu na televiziji, pokazuje koliko

glazbenih talenata raste pod Marjanom. Kako

se u toj hrpi talenata izdvojiti i naći svoje mjesto pod suncem, za mnoge je nerješiv problem, pa će do kraja života pjevati tek na lokalnim feštama, no Artemija se odlučila na odličnu strategiju: odabrala je neke od najljepših pjesama na stihove Jakše Fiamenga i uvrstila ih na svoj novi album. Podršku joj čine odlični glazbenici i gost Oliver Dragojević, veliki mag dalmatinske pjesme, po-sebno one iz pera Jakše Fiamenga. Artemijin glas je specifi čan, a interpretacija je svježa i nova, pa i odabrane pjesme tako zvuče. Neke od njih je izvukla iz festivalskog okružja i dala im novu, fi nu formu, u kojoj glas najčešće prati klavir čime je postignuta dobra atmosfera, poput nekog klu-ba ili konobe. Nokturno, Pofrajat ću život, Ništa nova, ništa nova, Piva klapa ispo’ volta, Božje ure ili Lastavica — ukupno jedanaest pjesama bit će drage svima koji vole novu dalmatinsku pjesmu, a napose onu iza koje stoji Jakša Fiamengo. Od sada i Artemija Stanić koja je promišljeno i na velika vrata, ušla u hrvatski medijski prostor.

MERČEP, MARAS, HREŠĆ, GLOJNARIĆ I ŽMEGAČ

Tri mušketira, jedna dama i gospodin(Aquarius Records)

Jedna od najpopularnijih radijskih emisija klasične glazbe Klasična večer zagrebačkih šiš-

miša urednika i voditelja Zlatka Madžara koja se emitira na Radio Sljemenu, proslavila je u lipnju prošle godine 18. obljetnicu postojanja. Bila je to prilika za snimanje obljetničarskog koncerta, a Zlatko Madžar dao je priliku mladim glazbe-nicima koji imaju isto godina kao i emisija, uz posvetu mudrom i vrijednom profesoru i muzi-kologu istih godina, ali u obrnutom redoslijedu brojeva — 81. Riječ je o glazbenicima Filipu Merčepu, Marinu Marasu, Hrvoju Hrešću i Sari Glojnarić, a profesor je Viktor Žmegač. Uz njih su i sjajni glazbenici Srđan Filip Čaldarović, Danijel Detoni, Petrit Çeku te Zagrebački soli-sti. Izveli su zanimljiv koncert, s djelima Ivane Bilić, Sare Glojnarić, Keiko Abe, E. Blocha, J. Brahmsa, L. van Beethovena, C. Debussyja i R. Dyensa. CD je više od posvete jednoj emisiji i hvala Bogu da postoje izdavači koji imaju sluha objaviti takve ploče koje će, u konačnici, svakom pravom ljubitelju, ne samo Madžarove emisije nego i klasike, biti prava poslastica i mali biser u kolekciji.

ANA KELIN

Glazbeni spomenar(Aquarius Records)

Ako u Hrvatskoj osim nacionalnih parkova, prirodnih ljepota i izvora pitke vode ima još

išta što bi zakon trebao štititi, to su svakako ne-ponovljivi glasovi legendarnih pjevačica Ansam-bla Lada, kakvima nema premca i koji su nam svima na ponos i slavu. Jedna od tih pjevačica bila je Ana Kelin koja je radila/pjevala u Ladu sve do umirovljenja 1993. Album Glazbeni spo-menar pravi je dokument njenog životnog opusa u kojemu je pjevala pjesme iz različitih krajeva Hrvatske, pa ne čudi da je na CD–u čak 25 na-pjeva, od Dalmacije, preko Hrvatskog zagorja, Podravine, Slavonije i Baranje, do Međimurja i Gradišća. Neke je snimila uz Ladarice, druge uz

svirače Ansambla Lado, no svaka je posebna na svoj način.

CD, već dvadeset i šesto izdanje na kojemu pje-vaju članovi i članice Lada, novi je dokaz kvali-tete rada, ali i bogomdanih glasova, a Ana Kelin je svakako bila jedan od omiljenih i najviše od svega — autentičnih.

CD izlog Dinka Husadžića Sanskog

MATIJA DEDIĆ

MD IN NYC(Origin Records)

P lanovi i snovi o »američkom« albumu Matije Dedića srećom po hrvatski jazz nisu nestali

u bespućima glazbenih možebitnosti, mogućno-sti ili nemogućnosti, oni su bjelodana činjenica otisnuta na CD–u MD in NYC američkog na-kladnika Origin Records iz Seattlea.

Ovo je Matiji bio nužno potreban izazov, adre-nalinska doza planinara koji je osvojio sve vrhove, sad samo još na Himalaju, i to je to. Na hrvat-skoj je sceni već puno toga rekao, ostvario ma-nje–više sve što se moglo. Priča s albuma From the Beginning gdje se umješno uklopio, a u nekim skladbama i suvereno nametnuo, ritam sekciji Brada Mehldaua, uz sav respekt spram veličina kakve su Jeff Ballard i Larry Grenadier, ovdje poprima nešto drugo. To je potpuna kontro-la situacije i »ne potreba otkrivanja tople vode« provjerenih igrača kakvi su kontrabasist Vicente Archer i bubnjar Kendrick Scott. Naime, Matija je »uletio« u priču nošen iskustvom bogatih i kva-litetnih suradnji još s albuma Visiting Bruxeless (s Jeanom–Louisom Rassinfosseom i Marekom Patrmanom), preko spomenutih Mehldauovih štićenika, do Archera i Scotta koji nisu stvar samo odradili; unijeli su dovoljno sebe u cijeli projekt, tako da je Matija još bolje mogao namet-nuti skladateljski Ja. Uvijek je postojala opasnost fasciniranosti podnebljem i igračima iz prve lige, ali Dedić je ovaj album snimio s onim samo-pouzdanjem koje opisujemo kao ulazak u »Th e League of Extraordinary Gentlemen«. Album otvara lirična emotivnost našeg čovjeka u dale-kom svijetu gdje je došao glazbenim poslanjem u meku jazza Amerikancima ponuditi upravo jazz — hrabro, kao da ideš Arapima prodati naf-tu. Skladba Her Name upravo je stvorena da nas uvede u priču. Slijedi Slawenskaya sa specifi čnim grooveom, gotovo dugujući ponešto nekim mo-mentima Joea Zawinula iz slavnih dana, no u kasnijim minutama Matija se potpuno oslobađa i raskošno poigrava na opetovane fi gure fi nog Ar-cherova kontrabasa. Matija je od početka svjestan da je ovo njegov album i da »dječaci« u ritam sek-ciji imaju pred sobom osobnost koja vodi priču. Slično je i kod ostalih autorskih skladbi, poput Update ili Cheekee Chicks, dok će kod Angst do-mišljatim trikovima iz svijeta elektronike postići onaj fi ni ugođaj puštajući Scotta da se raspuca iz svih bubnjarskih oružja. To će napraviti i s Jungle Blues, samo ovaj put će pustiti Archeru više sola. Elektronika nas u ovoj skladbi na trenutke vraća u sedamdesete ili osamdesete, gotovo poput jazz rocka, no to ne bi držalo vodu da Matija ne vozi po klaviru vrlo precizno, u petoj brzini. Obrada skladbe Maiden Voyage Herbiea Hancocka upu-ćuje na prave izvore, one koji idu od Evansa preko Hancocka k Jarrettu. Ovo samo pokazuje da je Dedić imao dobre učitelje i da je bio vrlo pažljiv

učenik, ali u jednom trenutku je rekao — to bi bilo to, hvala, a sad dalje ja sam. To je pošten i dobar odnos prema jazzu, tradiciji i autorstvu. Zato je ovaj »američki« album nadmašio From the Beginning. Dojmljiva je izvedba Milesove skladbe Blue in Green, kao i obrada Stingove skaldbe Fragile, koja postaje ugodni smooth jazz. Album zatvara If I Where a Boy koju je Toby Gad napisao za Beyonce — dobro je kad nam Dedić u jednom trenutku demistifi cira Doru Pejačević, a već u drugom se približava glazbi, na primjer Beyonce, čiji fanovi i ne moramo biti. Autorske skladbe na ovom albumu, a i obrade, zvuče dedićevski, zaokružuju cjelinu u koju se američka ritam sekcija odlično uklopila.

CD izlog Jelene Balent

HGM JAZZ ORKESTAR ZAGREB

HGM PLAYS OUR SONGS (Aquarius Records)

HGM jazz orkestar Zagreb nakon osam uspješnih sezona pu-

blici predstavlja novi studijski uradak. Pod okriljem Hrvatske glazbene mladeži Orke-star od 2002. okuplja najmlađi naraštaj jazz glazbenika pružajući mogućnosti mladima, čak i neku vrstu školovanja i muziciranja, u nedostatku jazz odjela pri srednjim glazbenim i visokim školama u Hrvatskoj. Osam godi-na Orkestar sazrijeva i predstavlja neku vrstu institucije koju temeljito, predano i stručno vodi umjetnički voditelj i stalni dirigent Sigi Feigl koji je mladim glazbenicima dao prigo-du da surađuju sa slavnim hrvatskim i svjet-skim umjetnicima te sviraju djela ponajboljih skladatelja i aranžera za big band i to jazz i ostale stilove. Kako tradicionalna glazba kao inspiracija nije nikada bila strana klasičnoj glazbi, tako nije ni jazz stvarateljima. Oda-bir od devet pjesama — hrvatskih Vuprem oči i Ča je more, makedonske Jovano, Jovanke, Svilen konac iz Srbije, Madarka, Madarka iz Mađarske, austrijske Wo i geh und steh, Kje so tiste stezice iz Slovenije i O mia bella madunina iz Italije — upućuje na prelazak granica naše zemlje i na prirodnu tenziju širenja, ali i fuzije glazbenika, podneblja, stilova, pristupa big bandu kao ansamblu, spoju tradicije, klasi-ke i jazza... Michael Philip Mossman i Don Menza autori su aranžmana pjesama na ovom Cd–u. Mossman, već u prvom, jednom od najljepših međimurskih napjeva (Vuprem oči), liričnim i sjetnim početkom uvodi slušatelja u jazz putovanje koristeći naizmjence klasič-ne i jazz tehnike s tradicijskom melodikom i ritmovima, istodobno puštajući dovoljno slo-bode solistima i bandovskom tuttiju, vodeći tako dijalog, pa i temperamentna glazbena nadmetanja instrumenata — što je i karakte-ristično za moderni izričaj big banda. Stalno izmjenjivanje mirnoće i dramatičnosti, sola i tuttija, klasičnog i modernog zvuka big banda te spoja središnje i istočne Europe s domovi-nom bluesa i jazza, ne zaobilazeći ni brazilsku sambu i kubanske ritmove, HGM jazz orke-star predstavlja iznimnu glazbenu putopisnu pustolovinu koja posljednjom skladbom iz Italije (O mia bella madunina), u Don Menzi-nu aranžmanu, potvrđuje podatnost tradicij-ske glazbe jazz izričaju.

Umjetnički ravnatelj Sigi Feigl, osim što je ravnao snimanjem albuma, svoj je iznimni prilog dao i kao solist na klarinetu u sofi sti-ciranom Mossmanovu aranžmanu slovenske Kje so tiste stezice. HGM jazz orkestar Zagreb je ovim izdanjem, umijećem i invencijom, lju-biteljima jazza i big banda darovao iznimno jazz putovanje različitim dimenzijama pro-stora i vremena, uma i osjeta, stvarajući dobru glazbu.

cant 167 05.indd 14cant 167 05.indd 14 23-Mar-11 12:37:56 PM23-Mar-11 12:37:56 PM

15BROJ 167, OŽUJAK 2011.

CD izlog Bojana Mušćeta

JINX

DIKSILEND(Dallas)

D rugi studijski album Jinxa nakon ponov-noga ujedinjenja pokazuje kako je Coco

Mosquito skladateljski uspio ujediniti polet svojstven radovima iz prvog dijela karijere banda i zrelost koju je toliko želio nametnuti na prijašnjem ostvarenju Na zapadu. Premda pametno uobličen, prošli album je kod publike više prošao na račun stare slave, negoli zbog konkretnijih novih dobačaja. U pokušaju da se defi niraju »novi Jinxi«, Mosquito je tada napravio vrlo dobar, ali ne i vrlo zabavan al-bum, a upravo je to ono gdje Jinxi nadvisuju pop konkurenciju. Live album koji je uslijedio dokumentirao je punu formu banda, a recen-tni uradak Diksilend takvoj je formi pridodao i skladateljski forte. Riječ je o albumu koji vješto spaja pop i soul obrasce, nešto bluesa i puno zvukova puhaćih instrumenata s pamt-ljivim, premda oporim tekstovima koji brzo uđu u uho. Autorski i vokalni doprinos Srđa-na Sachera u pjesmi Klinci su u redu predstavlja vrhunac albuma, posrijedi je sjajan vokalni dvoboj s Yayom, mnogo upečatljiviji od dueta supružnika Ivaniš u pjesmi Na zub su me uzeli, mama. Vrlina ovog albuma jest spoj nepreten-cioznosti i iznimno ozbiljno odrađenoga posla na svim razinama, od autorske, aranžerske i izvedbene do produkcijske. Coco Mosquito je u ovom slučaju pokazao kako pomiriti leprša-vost i serioznost, a u takvoj raboti rijetko mu tko na sceni može konkurirati.

MARKIZ

SAVRŠENI SVIJET(Croatia Records)

V jerojatno jedanput u desetljeću na hrvat-sku pop scenu stupa band sa stamenom

ritam sekcijom, radiofoničnim skladbama i vrsnim ženskim vokalom koji, zapravo, na svjetliju tradiciju osamdesetih kalupi suvre-mene produkcijske obrasce. U devedesetima je to bio Flare čiji je jedini album i dalje role model za buduća izdanja, a toga se standarda drži i Markiz na nastupnom albumu. Lider banda Andrej Babić (ne miješati s istoimenim autorom hit pjesama koje su otišle na Euro-song za razne zemlje), bivši gitarist Pipsa Alen Kraljić i vokalistica Ines Mlinarić Stakić uz Denykenovu su produkciju kreirali tipičan AOR album, ondje gdje se pop miješa s roc-kom i gdje se precizno mogu iscijediti hitovi, unatoč klasičnome rock instrumentariju. Hit singl Grad tipičan je primjer takvoga pristupa, posrijedi je pjesma koja sjajno legitimira band. Savršeni svijet ipak je daleko od savršenosti, stihovi su puni stereotipija, a pjesme kvalite-tom variraju, dok u pristupu baš i nema neke autentičnosti. No, ovakva kvalifi kacija vrijedi za većinu izvođača s naše rock scene, a Markiz na početku karijere ipak ima korektan album, veliki hit i potencijal koji se može razvijati.

MASSIMO

MASSIMO SINGS SINATRA(Aquarius Records)

Šesnaest pjesama Franka Sinatre, dva in-strumentala, Massimo kao vokalist i Big

Band HRT–a pod ravnanjem Silvija Glojna-rića. Može li biti iznenađenja? Dakako, ne. Jedino što odudara od savršenog studijskog albuma jest pljesak, jer je ipak posrijedi live nastup, održan u zagrebačkoj dvorani Vatro-slava Lisinskog 3. lipnja 2009. godine. Mnoš-tvo je takvih albuma i posveta (na primjer Swing When You’re Winning Robbiea Willi-amsa) Sinatri i Rat–Packu, no prva na ovim prostorima. Pritom Massimo klasično izvrsno zvuči i čega god se glasom prihvati, zvučat će vrhunski, bez obzira na kvalitetu pjesme. Iskreno se nadam da će jedanput ostati zabi-lježene i njegove interpretacije određenih tali-janskih i napolitanskih melodija — tu je zaista nenadmašan. Dotle, njegova vokalna vještina uvijek može donijeti neko sjajno diskografsko izdanje kao što je bio koncert posvećen stvara-laštvu Franka Sinatre. Na primjer, držim da bi Massimo bio sjajan reinterpretator pjesama Ive Robića koji je, kao što legenda kaže, nepotpi-sani koautor pjesme Strangers In Th e Night koja je proslavila Franka Sinatru i koja se, dakako, našla i na repertoaru Massimova dokumenti-ranog koncerta u Lisinskom.

RAZNI IZVOĐAČI

YAMMAT KOMPILACIJA(Yammat/Menart)

M it o (ne)postojanju banda Yammat već više od pola desetljeća uveseljava

poklonike i kritiku, uglavnom, zahvaljujući naporima Alena Balena koji stoji iza cijelog projekta. Nakon hvaljenoga prvijenca Plan B, band–projekt razvio se kroz drukčije forma-te, pa su tako nastali Headoneast, Florijan i Detour koji su objavili vlastite yammatoidne uratke (Detour i dva). No, prepoznatljiv vo-kal Ivane Babić ostao je unutar inicijalnog projekta, a na defi niran stil nakačili su se novi izvođači: Das Wegas, Sappa, Agramsville, Nipplepeople i Egoclinique. Svi su zastupljeni na kompilaciji koja promovira i Yammat kao diskografsku kuću, a najviše su dobacili Ni-pplepeople s pjesmom Sutra i Das Wegas s hitom Svijet u meni. Downtempo, plesni ritovi Yammata i pridruženih frakcija imaju priličan trendy prizvuk i vrsno korespondiraju s re-centnom lounge glazbom. Ono što je možda sukus ovog izdanja, zapravo je predstavljanje novih vrsnih ženskih vokala koji su produkcij-ski izvrsno uobličeni. Osim toga, kompilacija može iznjedriti još hitova, a unatoč sličnosti-ma (kompilacija djeluje kao novi album Yam-mata), sigurno je da će se još neka od posada s kompilacije okoristiti ovakvim probnim dis-kografskim poligonom.

LEINER + HRNJAK

VIŠA SILA(Croatia Records)

Pokušaji samoobnove poznatih bandova, ali bez uključenoga glavnog autora, odnosno

lidera, uglavnom su rezultirali promašajima na tragu stare slave ili promašajima u nastojanju da se udalje od autorskih zamisli koje su im priskrbili slavu. Na primjer, From Th e Jam (ex–Th e Jam), Th e Heads (ex–Talking Heads) ili u bližim slučajevima — Bebek, Tifa i Alen (ex–Bijelo dugme) ili Th e Obala (ex–Daleka obala) nisu baš profi tirali radeći na drukčijim kolosijecima od njihovih negdašnjih najisture-nijih članova. Album Borisa Leinera i Miše Hrnjaka, srećom, tek zaobilazno priziva Azru. Posrijedi je album koji kombinira međimurske napjeve s reggae napitnicama, dakle, ono što je jako dobro poznato iz repertoara Vještica, uz neskriveni utjecaj Haustora i Šo!Mazgoona. Upravo su članovi tih bandova i gosti na al-bumu, pa ovaj razvedrilni karusel predstavlja još jedan nastavak stvaralaštva Haustora s jedne strane, odnosno follow–up zagrebačkih novovalnih potencijala s druge. Zapravo, da je objavljen pred četvrt stoljeća, danas bi imao kultni status, ovako, posrijedi je samo radosna i kompetentna glazbena igra negdašnjih heroja novovalne scene.

RUNDEK CARGO TRIO

PLAVI AVION(Menart)

Novi set stilskih vježbi Darka Rundeka stiže na albumu Plavi avion, realizira-

nom u formatu trija (ali ne onoga za koji Lou Reed kaže da je nepobjediv: gitara, bas, bu-banj) koji koristi raznovrsni instrumentarij, od električne violine do ukulelea. Premda je to ogoljeniji zvuk od onoga koji je proizvodio Cargo Orkestar, kombinacija glasa, violine i još pokojeg instrumenta u svakoj pjesmi ne odudara pretjerano od sporije sekcije Run-dekove posade za bogatiji zvuk. Plavi album je svojevrsni work–in–progress, nabacane i nedovršene ideje od kojih neke mogu rezulti-rati izvrsnim pjesmama, na tragu ponajboljih Rundekovih ostvarenja, dok su ostale veliki upitnici na koje fanovi moraju pokušati naći točku ili uskličnik. Darko Rundek, zapravo, od albuma Apokalipso ne uspijeva napraviti za-okruženo djelo bez promašaja, njegovo svako sljedeće ostvarenje je glazbeno propitivanje vlastite autorske snage i mogućnosti. Pritom uvijek bira vrsne suradnike, pa je kvalitetna izvedba neprijeporna, no širenje kvalitativnih obzora nema pravila: Rundek ide u neistražena područja, a rezultati su uvijek neizvjesni, osim kod live albuma gdje pruža ono najbolje. Plavi album, nažalost, ne pripada toj kategoriji.

SWINGERS

LIVE IN ZAGREB(Aquarius Records)

Swingersi već više od desetljeća zabavljaju publiku u zemlji i inozemstvu reinter-

pretacijom rock’n’roll standarda, a repertoar proširuju smislenim prekapanjem po hrvat-skoj baštini i angažmanom raznih izvođača koji mlađim generacijama predstavljaju bolju pop prošlost. Live in Zagreb podsjetnik je na njihov nastup u klubu Tvornica kojim su obi-lježili deset godina karijere i, na neki način, rezime truda Roberta Marekovića koji nosi pedesete u genima, što je najprije pokazao kao frontmen Fantoma, čijom pjesmom Pivo, konjak, štok završava nastup, dok je za potrebe bonusa ponovno snimljena pjesma Sretan ro-đendan iz istog izvora. Na albumu sudjeluje nekoliko gostiju, a najzanimljiviji je vokalni doprinos Mirka Fodora u skladbi Americano. Zapravo, Swingersi ne pružaju nešto bolju zabavu od, na primjer, Rockin’ Nene i Ca-dillaca ili sličnih rock–revival bandova, no konkurencija očito nije ključna riječ njihove terminologije. Na prvom mjestu je zabava, a potom reminiscencija, pa ovaj dokument valja doživjeti iz te perspektive. Uostalom, Swin-gersi najbolje i zvuče uživo, pa će oni kojima su novotarije sve skladbe mlađe od pola stolje-ća zacijelo doći na svoje.

RADE ŠERBEDŽIJA & MIROSLAV TADIĆ

PONEKAD ODLAZIM, PONEKAD DOLAZIM(Croatia Records)

Nakon razmjerno dobrog prihvata albu-ma Imam pjesmu za tebe nadgrađena se-

rijom koncerata i pripadajućim DVD–om sa snimkom nastupa u Koncertnoj dvorani Va-troslava Lisinskog, Rade Šerbedžija i Miro-slav Tadić napravili su logičan nastavak toga ostvarenja. Ista meta, isto odstojanje: jedan gitaristički velemastor i majstor izgovorenih riječi koji voli upjevavati recitacije u solidnom autorskom angažmanu, uz prepjev i obra-du Barbare Fabrizija De Andrea i doprinos Miljenka Jergovića, uspijevaju bez problema napraviti solidan nastavak. Rijedak šansoni-jerski pristup u doba kad se i oprobani maj-stori toga žanra rijetko vraćaju nedosegnutoj formi, svakako nije ostvarenje koje bi moglo požnjeti opću aklamaciju kao nastupni Šer-bedžijin album Ne daj se Ines. No, ovo puto-vanje kroz raznorodne šansonijerske obrasce svakako predstavlja zanimljiv Šerbedžijin na-stavak diskografske karijere, pa nije nemogu-će da njegovo sljedeće izdanje bude određeni »best of«. Dakako, ravnopravan suigrač ipak je ovdje Miroslav Tadić čije gitarističko umi-jeće najviše pridonosi Šerbedžijinoj vokalnoj uvjerljivosti.

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

cant 167 05.indd 15cant 167 05.indd 15 23-Mar-11 12:37:57 PM23-Mar-11 12:37:57 PM

16 BROJ 167, OŽUJAK 2011.

cant 167 05.indd 16cant 167 05.indd 16 23-Mar-11 12:37:59 PM23-Mar-11 12:37:59 PM