ANALIZA DJELA:

„Božji poziv svetom Mateju“ Caravaggio

Slika Pozivanje Svetog Mateja, 1596./1600. Ulje na platnu; 322 × 340 cmCrkva San Luigi dei Francesi, Rim

CARAVAGGIO

˝ Božji poziv svetom Mateju˝

˝ Božji poziv svetom Mateju˝ je slavno ulje na platnu iz oko 1597. godine; remek – djelo koje se smatra prvim djelom Baroka. Naslikano je za kapelu Contarelli u crkvi San Luigi dei Francesi u Rimu gdje se danas nalazi.

Izravnost njegova jezika u kombinaciji s potragom za dramskim efektom davali su njegovim slikama osjećaj trenutačnog- danas bismo mogli govoriti o trenutku neizvjesnoti- u chiaroscuru koji je postajao sve veći u kontrastima. Nikada nije sputavao svoju potrebu za provociranjem i iznenađenjima te je svojim oštrim suprostravljanjem podređenosti i stavovima stvarao remek- djela koja su zapanjivala, uznemiravala i uzbuđivala javnost.

˝ Božji poziv svetom Mateju˝ jedna je od tri slike kojima je Caravaggio ukrasio kapelicu kardinala Contarelija ( lijevi zid), druge su dvije Nadahnuće sv. Mateja (oltarna slika) i Martirij sv. Mateja ( desni zid ). Tijekom razdoblja nastanka tih slika Caravaggiovo djelo pokazuje polagano napredovanje od svijetloga tonaliteta prema zrelom i dramatičnom stilu, zasnovanom na snažnom kontrastu svjetla i sjene.

Caravaggio u svojim djelima koristi brojne religiozne teme, te traga za brojnim dramskim temama i situacijama koje su se rijetko prikazivale. Njegove kazališne kompozicije i intenzivni chiaroscuro u slikama su mogli proizvesti snažan učinak - primjenjivao je velike svjetlosne efekte na složenu cijelinu likova.

Potreba za religijskim temama potaknula je Caravaggia na slikanje ostalih biblijskih tema, no one su imale malo zajedničkog s blagim tonom takvih slika koji je tada prevladavao u kojima slikar prkosi konvenciji i tradiciji.

Detalj slike Božji poziv svetom Mateju –Začudeno lice sv. Mateja

Vještina jedinstvene snage i

cjeline

Na ovoj slici je prikazan poziv što ga je sv. Mateju, rimskom cariniku,

nenadano uputio Isus :

Isus je posjetio čovjeka po imenu Matej u njegovoj carinarnici i rekao mu: "Pođi za mnom",

i Matej se ustade i pođe za njim (Evanđelje po Mateju, 9:9)

Do tog događaja dolazi u sobi golih ožbukanih zidova u kojoj, ispod

prašnjava prozora i malo lijevo od njega sjede zreo muškarac (Matej), trojica veoma mladih ljudi te četvrti, mnogo stariji muškarac pokraj Mateja. S desne strane stoji sv. Petar, a kraj njega Isus u profilu, okrenuvši glavu prema Mateju s ispruženom desnom rukom i ispruženim kažiprstom prema njemu.

Caravaggio je kompoziciju slike stvarao na samom platnu, što je i pokazao rendgenski pregled kojim su otkriveni brojni popravci i izmjene. Rubom prozorskog kapka obilježena je okomita os i središnja linija slike, dok donji rub prozora i rub stola tvore ravne crte koje sliku vodoravno dijele na jednaka tri dijela. Zraka svjetlosti koja dopire odozgo sa desne strane daje slici dominantnu dijagonalnu kompoziciju. To svjetlo, ali i križ koji ga tvori okvir prozorskog okna ukazuju na Božju prisutnost. Srednji dio je posvećen drami koja se odvija među likovima, a noge muškaraca, kao i noge pokućstva u dnu stvaraju prenatrpanu, živahnu isprepeletenost svjetla i dijagonala.

Caravaggio postiže neviđenu napetost i dramu na slici uporabom jakog kontrasta svjetla i sjene, taj snažni chiaroscuro se od ove slike naziv

tenebrizam. Snažna zraka svjetla prolazi iznad Isusove glave, dodiruje prozorski kapak i osvjetljava likove carinika na lijevoj strani. Druga, dodatna svjetlost dolazi iz prednjeg plana (pozicije promatrača) i ističe rukav mladića koji nam je okrenut leđima, kao i leđa i desnu stranu sv. Petra, te ruku i lice Isusovo. Ovo poigravanje svjetlošću stvara na platnu dramatičan prizor koji nam se doima svojom neposrednošću.

Također, ritam niza glava odgovara ritmu koji stvaraju ruke, rukavi, noge i nabori tkanina. Mrlje svjetlosti padaju na točno određene detalje slike: starčeve ruke i ruke mladića koji broje novac od poreza, Matejevu ruku i upitni izraz lica, te na Isusovo uho, potiljak, obraz i nos. Kristova ruka ima istu ulogu kao Božja ruka u Michelangelovom Stvaranju Adama na stropu Sikstinske kapele. Osjećaj suvremenosti Caravaggio je stvorio slikajući svoje likove u kićenoj, suvremenoj odjeći dok je pohlepu likova za stolom prikazao njihovom raskošnom , elegantnom odjećom, rukama na novcu, ali ponajviše u pozama dvaju krajnjih lijevih likova koji ne sudjeluju u događaju niti ga uopće primjećuju. Caravaggiova vještina je i u tome što brojne pojedinosti i izvanredna vještina s kojom su prikazani, nam ne odvaraćaju pozornost od jedinstvene snage cjeline i njezina značenja.

Poruka ove slike je složena: Božja milost pada na grešnika Mateja, a otkupiteljsku Isusovu kretnju u manjim razmjerama ponavlja Petar, otac i simbol Rimokatoličke crkve, iz čega se lako može izvesti zaključak o tome da Bog bilo koga od nas može pozvati u bilo koje vrijeme, što ne mora biti samo preko crkve.

Michelangelo; Stvaranje Adama, detalj freske Sikstinske kapele u Vatikanu, oko 1510.

Dramatski intenzitet na uvjerljivo naturalističan način

I nakon 4 stoljeća , slika ˝ Božji poziv svetom Mateju˝ zajedno

sa ˝Martirij Svetog Mateja˝ , nalazi se još uvijek na istom mjestu u crkvi San Luigi točno gdje su obješene u slikarevoj nazočnosti. One označavaju novo razdoblje u slikarevu životu i radu. To je bila najveća cijelina koju je do tada pokušao naslikati, a njezin je utjecaj bio velik.

Izazivale su žestoke rasprave jer su početkom 17. stoljeća vjerske

slike i freske postale zajednička tema razgovora te su ljudi sa nestrpljenjem očekivali svako novo djelo, ponekad satima stojeći u redu ispred ulaza u crkvu u kojoj je djelo bilo izloženo.

Dramatski intenzitet na slici postignut je kontrastom osvijetljenih i zatamnjenih dijelova, no širenje svjetla, kao i svi ostali detalji izvedeni su na uvjerljivo naturalističan način, bez dotad uobičajene popratne ikonografije anđela. Caravaggiova slikarska transformacija biblijskih motiva još je drastičnije došla do izražaja u nekoliko odbijenih verzija “Obraćenja sv. Pavla” (oko 1601.) u kojima je istaknutiji lik konja koji je sa sebe zbacio budućeg sveca nego ležeći lik sv. Pavla.

Autor Taschenove monografije o Caravaggiu, Gilles Lambert, navodi razgovor između prelata crkve Santa Maria koji je naručio sliku i umjetnika: “Zašto si postavio konja na sredinu, a svetog Pavla na zemlju? Je li konj možda Bog?” “Ne, ali stoji u Božjem svjetlu.” Ako možda predaja i nije posve točno zabilježila prijepor naručitelja i svojeglavog umjetnika, zasigurno je vrlo dobro osvijetlila razloge

zbog kojih su brojne Caravaggiove skice ostale neizvedene. Kao što je već spomenuto, njegov ga je vulkanski temperament dovodio u sukob sa zakonom, odakle su ga redovito spašavali njegovi pokrovitelji,

Život Michelangela Merisija, poznatiji kao Caravaggio, gotovo je

dramatičniji i živopisniji od njegova slikarskog opusa koji mu je priskrbio općenito priznati status utemeljitelja baroka i jednog od najutjecajnijih slikara svih vremena - da citiramo jednog od njegovih kritičara: “Bez njega ne bi postojali Ribera, Vermeer, La Tour i Rembrandt, a umjetnost Delacroixa, Courbeta i Maneta bila bi potpuno različita. ” Čak i veliki zagovornik renesansne umjetnosti Bernard Berenson, koji nije bio sklon njegovoj umjetnosti, ustvrdio je da je Caravaggio, “uz iznimku Michelangela, izvršio veći utjecaj od bilo kojeg talijanskog slikara”.

Caravaggio je bio poznat kao naprasita i buntovna osoba, a živio je u vrijeme društvenih i vjerskih sukoba, novih ideologija, te velikih europskih privrednih i političkih prevrata. Kao daleko beskompromisniji od bilo kojeg drugog umjetnika,zbog svog strastvenog, radikalnog pristupa vjeri s netrpeljivošću se odnosio prema hijerarhiji i činovničkom duhu rimokatoličke crkve.

1610. ubijen je pod nikad razjašnjenim okolnostima, ne navršivši 40

godina. Iako je imao niz, isprva ne osobito poznatih, a poslije i slavnih sljedbenika, Caravaggiova umjetnost, kao i cijelo razdoblje baroka nije bilo osobito cijenjeno, sve do prevrednovanja u prvoj polovici 20. stoljeća, kada je prepoznat kao jedan od ključnih inovatora cjelokupne povijesti slikarstva.

Detalj 2 slike Božji poziv sv. Mateju;

Nezainteresirani lihvari

LITERATURA:

< H.W. Janson, Anthony F. Janson – POVIJEST UMJETNOSTI, Stanek, Varaždin, 2005.

< Gilles Lambert- CARAVAGGIO, Taschen; Tisak, Zagreb, 2007.

< Andre Mohorovičić- ENCIKLOPEDIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI , Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1966.