Casopis KONTESA DORA PEJACEVIC, br. 3

* Daniel Kopri: 130 - 30 - 3

* Silvija Lučevnjak: DORA PEJAČEVIĆ - PRILOG BIOGRAFIJI

* Renata Bošnjaković: POVIJEST MEMORIJALA DORE PEJAČEVIĆ

* Marina Kopri: 30 GODINA GLAZBENE ŠKOLE

* Ivica Uremović: NEMA PREGOVARANJA...

* Ivica Martinović: ČAROBNA “RUŽICA”

* Elmas Mehmet & Dean Kopri: ONCE (AGAIN) I HAD A DREAM

* Davor Kovačević: MEĐUNARODNI NOGOMETNO-GLAZBENI SUSRETI U TUZLI

* Blaža Pavlović Radmanović: BORNA VITEZ - ŠPIJUN OPASNIH NAMJERA

130. godišnjica roðenja Kontese Dore Pejačević

30 godina Osnovne glazbene škole u Našicama

3 Oskara znanja

Kontesa Dora PejačevićTko želi ljubiti Život, taj mora živjeti Ljubav. (D. Pejačević)

KON

TESA

DO

RA P

EJAČ

EVIĆ

| čas

opis

TD

Dora

Pej

ačev

ić N

ašic

e i O

GŠ

Kont

esa

Dora

Naš

ice

| god

ište

3.,

broj

3, 1

0. ru

jna

2015

. | IS

SN 1

849-

5125

tragovima prve hrvatske skladateljice

KONTESA DORA PEJAČEVIĆ časopis TD Dora Pejačević Našice i OGŠ Kontesa Dora Našice

godište 3., broj 3

Nakladnici: TAMBURAŠKO DRUŠTVO DORA PEJAČEVIĆ NAŠICE

OSNOVNA GLAZBENA ŠKOLA KONTESA DORA NAŠICE

Za nakladnika: DANIEL KOPRI, prof. MARINA KOPRI, prof.

Urednik: DANIEL KOPRI, prof.

Lektorica: SANJA SILJANOSKA, prof.

Korektor: MARIJAN BAKAČ, prof. savjetnik

Grafički urednik: ZVONKO PINTER

Fotografije: DRAGOLJUB SILJANOSKI

DARIO PUHANIĆ ZORAN KON IVAN ĆOSIĆ

RENATO HRKAĆ ANDREA KOPRI LONČARIĆ

DARKO JAVORČEK

Likovno oblikovanje naslovnice: ZVONKO PINTER

Iris Croatica (perunika) - Hrvatski nacionalni cvijet 3 OSKARA ZNANJA

Tisak: TISAK d.o.o. Našice, Kralja Tomislava 4

Zahvaljujemo Osječko-baranjskoj županiji, Gradu Našicama i Mjesnom odboru Grada Našica

koji su omogućili tiskanje ovog izdanja.

Rujan 2015. godine

Osnovna glazbena škola Kontesa Dora NašiceTamburaško društvo Dora Pejačević Našice

Zavičajni muzej NašiceHrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice

Godina velikih obljetnica ponovno je bila motiv i obveza za potvrđivanjem glazbenih i mnogih drugih vrijednosti djelatnika i učenika OGŠ „Kontesa Dora“, članova TD „Dora Pejačević“ Našice, Zavičajnog mu-zeja i Gradske knjižnice Našice.

Simfonije obilježavanja rođendana naše Dore sva-ke godine su bile upriličene oko 10. rujna ili na sam datum njenog rođenja.

Polaganje cvijeća, svečana sjednica povodom dana OGŠ „Kontesa Dora“, predstavljanje drugog broja pu-blikacije, gitaristički koncert Viktora Vidovića, kla-virski koncert Tomohira Adachia iz Japana, radionice muzikoterapije Eve Kirchmajer Bilić, koncert „Once I had a dream“ sopranistice Elmas Mehmed iz Rumunj-ske, Deana Koprija i Dubravke Balent i ove su godine Memorijal Dore Pejačević predstavili kao krovnu kul-turno – umjetničku manifestaciju grada Našica.

Odjel tambure OGŠ ponovno je zablistao osvojiv-ši osam najviših nagrada i kao vrlo uspješan nagrađen je s tri „Oskara znanja“, a što predstavlja vrlo velik uspjeh i to je upravo tema koju želim posebno ista-knuti u ovom broju publikacije.

Božićno – novogodišnjim koncertom pod jedno-stavnim nazivom „Samo za vas“, potvrdili smo nepo-bitnu glazbenu činjenicu o dva našička brenda: Dori Pejačević i našičkom Tamburaškom orkestru. Svirači su sve mlađi, ali razina glazbene izvedbe se podiže, što dokazuju i ovogodišnje zlatne nagrade.

Javnim glazbenim nastupima, božićnim koncer-tima i prikladnim pokladnim sadržajima, koncertna dvorana Glazbene škole je tijekom cijele godine ispu-njena Dorinim aforizmom: „Tko želi ljubiti Život, taj mora živjeti Ljubav“.

Ožujsko obilježavanje vremena 92. godišnjice skladateljičine smrti, kroz koje smo putem tiskovina i medija naznačili i pripreme za obilježavanje Dorinog 130. rođendana i 30. godina postojanja Glazbene škole kao i proslava rođendana obilovali su brojnim boga-tim sadržajima!

Posebno su bili profesionalno - emotivni koncer-ti klaviristice Senke Branković iz Austrije i japanskih glazbenica Keiko Nishizu i Sayuri Aramaki.

Izložbom likovnih radova Mirjane Kajdi Žužić i Borisa Roce podignuta je razina kulturno umjetnič-kog događanja u sferu vizualnog shvaćanja svijeta ove naše dimenzije.

Nezaobilazna Misa zadušnica za Doru u našoj žu-pnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog upriličena je na sam dan Dorine smrti 5. ožujka i ponovno potvrdila

3tragovima prve hrvatske skladateljice

Riječ urednika

130. godišnjica rođenja Dore Pejačević 30. godina Osnovne glazbene škole u Našicama

3 Oskara znanjaneraskidivu duhovnu i svjetovnu povezanost obitelji Pejačević, našičkih crkvenih povjesnica, ali i nas dje-latnika u kulturi grada Našica!

Svečanim koncertom povodom 30. obljetnice Osnovne glazbene škole u Našicama na kojem su mu-zicirali nekadašnji i sadašnji učenici i profesori OGŠ završilo je obilježavanje smrti prve hrvatske skladate-ljice kontese Theodore Dore Pejačević. Ponosan sam što i unatoč toliko skromnim novčanim mogućnosti-ma uvijek uspijemo zatitrati takve visoko-umjetničke sadržaje.

Paralelno sa svim ovim kulturnim ljepotama iz-građivali smo i pripremali naše učeničke bisere za natjecanja u Bjelovaru, Opatiji, Požegi, Dubrovniku, Našicama, Primoštenu, Osijeku i uspeli se do vrha vr-hova!!!

Sve ono što sam u članku za Školske novine 2013. napisao o svom životnom iskustvu i shvaćanju peda-gogije, ponovno se materijaliziralo: „Skupiti u sebi hrabrost, izaći iz svoje učionice i javno pokazati svoj rad - iskonske su vrjednote kojima se može podičiti vrlo malo prosvjetnih djelatnika. Otvoriti dušu svo-jim učenicima željnima znanja, uživati u njihovom glazbenom i ostalom napredovanju, biti zahvalan što si u svom životu dobio mogućnost baviti se tako uzvi-šenom profesijom kao što je rad s djecom i mladima, biti odgovoran prema radu, roditeljima, školi, svom hrvatstvu i samome sebi, nepogrješiv je put zadovolj-stva i uspjeha u najodgovornijoj djelatnosti pozitiv-nog ustroja svih civilizacija - pedagogiji, znanosti o obučavanju i odgoju novih naraštaja“.

Međunarodni festival hrvatske tamburaške glaz-be (XXXVIII. MFHTG u Osijeku) i premijera mjuzikla „Legenda Ružice grada“, dva nebeska događaja, goto-vo su se u svemirskoj harmoniji preklopila. Orkestar naše škole i Tamburaškog društva je opet pobijedio, a mjuzikl Andree Kopri Lončarić i Deana Koprija pozi-tivno je na noge podignuo sve posjetitelje Gradskog kazališta Komedija u Zagrebu. Tu je mogao biti i kraj jedne sadržajne školske godine da u kulturne teme-lje naših Našica nismo planirali i uklesali galaktički

koncert Tamburaškog orkestra, kultnog benda “Put na Istok” i hrvatskih vokalnih “Il Diva”: Nene Belana, Danijele Pintarić, Ervina Baučića i naših junaka.

Predstavljanje treće knjige o hrvatskom Jamesu Bondu, Vitezu Borni, autora Zdravka Vukića, također je bila prigoda i ugodna obveza za nastup Tamburaš-kog orkestra uz vokalnu bravuru prelijepe Antonie Dunjko.

Koncert u Tuzli i nogometna utakmica malih “svemiraca” iz Feričanaca za dirigenticu Marinu Ko-pri i moju malenkost je trebao biti kraj ove školske epopeje. Međutim, zbog tri „Oskara znanja“ Agencije za odgoj i obrazovanje pozvani smo za sudjelovanje s Tamburaškim orkestrom i Lidijom Horvat Dunjko na svečanoj ceremoniji dodjele Oskara! Naravno da smo i to srčano odradili!!!

Sedam internetskih koncerata Deana Koprija u projektu “Nightwish Week in Kitee” u Finskoj mogu opisati kao “atomsku bombu emocija” koja je ispunila moju dušu do nebeskih titraja! Takove emocije ravne su onima koje sam proživljavao dok je MPZ “Ad Libi-tum” na HRT-ovoj uspješnici “Do posljednjeg zbora” žario i palio.

U stanju sam svijesti koju najbolje oslikavaju riječi zagrebačke pjesnikinje Sanje Kozlice, a koje su skla-datelji mjuzikla „Legenda Ružice grada“ prepoznali i uglazbili kao duhovnu poruku današnjem homo sa-piensu, pa je umjesto završne misli želim podijeliti s vama!

P.S. Riječ urednika pisana u titrajima hrvatskog Svetog pisma!

4 KONTESA DORA PEJAČEVIĆ

VJETAR U MENIPokušavam u svojoj glavisrediti zbrku koja vlada,

znati da li pripadam ovdjeili sam ostala tamo gdje

vjetar ne spava, nemirnu ovu dušu smiraju dati

i znatida li sam sunce u podne

ili smiraj dana, u trenutku moje se oči smiju,

u idućem već plaču!Pokušavam svemu što živim

smisao datii znati

mogu li dalje ili valja stati!

Divim se onima što sjede mirnoustaju polako,

i hodaju uspravno i lako.Pokušavam usporiti koraki ne stići uvijek prije sebe

i znatimogu li daljeili valja stati!

Sanja Kozlica



Silvija Lučevnjak

DORA PEJAČEVIĆ - PRILOG BIOGRAFIJIU četvrtak, 26. lipnja 2014. u našičkoj je Gradskoj

vijećnici (Trg dr. Franje Tuđmana 5) Ogranak Matice hrvatske u Našicama u suradnji s Udrugom za hrvat-sku povjesnicu u Našicama i Zavičajnim muzejom u Našicama predstavio deveti broj Našičkog zbornika, serijske publikacije koja je te godine obilježavala 20. obljetnicu izlaženja. Pokrenuvši ovu ediciju našič-ki je ogranak Matice hrvatske želio u svojoj sredini afirmirati trajne vrijednosti naše kulture i povijesti, potaknuti proučavanje zavičajne povjesnice i pružiti mogućnost javnoga istupanja s rezultatima tih istra-živanja. Već na početku izlaženja angažirali smo, uz vanjske suradnike, priznate stručnjake i znanstveni-ke, i nekoliko „domaćih“ imena. Bila je to uspješna kombinacija i putokaz kamo Našički zbornik treba ići, odnosno u kojem pravcu želimo nastaviti Mati-činu izdavačku djelatnost na ovome području. Na-damo se da je Zbornik vremenom izrastao u neza-obilazan izvor podataka za upoznavanje zavičajne prošlosti, a na njegovim su stranicama svoje važne, počesto i prve rečenice ispisali brojni suradnici. Ve-ćina njih je dolazila iz našičke sredine, jer je Matica uvijek nastojala prepoznati i podržati ono što je vri-jedno, uporno i kvalitetno u vlastitom narodu, a Ma-tičini ogranci te su vrijednosti tražili i prepoznavali u svojim zavičajnim sredinama.

Novi je broj Našičkog zbornika na 286 strana nastao velikim zalaganjem niza vrijednih suradni-ka (ukupno 18 koautora), koji su u glavnome dijelu Zbornika ispisali 372 bi-ografije naših poznatih i nepoznatih zavičajnika. Najvažniji i najodgovor-niji dio posla odradila je glavna urednica, Rena-ta Bošnjaković te njezina „desna ruka“, lektorica Vesna Kovačević-Tomić. Potkraj pripremnih rado-va za tiskanje Zbornika s

poslovima lektoriranja „uskočila“ je i kolegica Marija Pepelko. Većina obrađenih biografija popraćena je i portretnim fotografijama ili crtežima, odnosno gra-fikama, kako bismo i na taj način evocirali uspome-nu na ove osobe, a neumorno je na njihovom prona-laženju i pripremi za tisak radila Jasna Jurković, koja je dala i idejno rješenje korica.

Na stranicama Zbornika objavljene su informa-cije i o nekim članovima obitelji Pejačević, pa tako i Dori Pejačević. Mišljenja smo da će i mnogi čitatelji ovoga časopisa poželjeti da na njegovim stranicama mogu naći Dorinu sažetu biografiju, stoga je preno-simo iz Našičkog zbornika 9. Tekst su potpisale Mar-ta Klešćik i Silvija Lučevnjak.

LUMBE, Teodora (Dora) – glazbenica, skladateljica (Budimpešta, 10. 9. 1885. – München, 5. 3. 1923.). Ro-đena je u obitelji nasljed-nika našičkog vlastelinstva Teodora grofa Pejačevića (1855. – 1928.) i Elizabete (zvane Lila), rođ. barunice Vay (1860. – 1941.), koji uz nju imaju još četvoro dje-

ce: Marka (1882. – 1923.), Velimira (1883. – 1927.), Eli-zabetu (1891. – 1897.) i Gabrijelu (1894. – 1977.), ud. groficu Edelsheim u prvome, a Kochanovsky u dru-gom braku. U svijetu glazbe poznata je pod skraće-nim oblikom svoga imena (Dora) i djevojačkim pre-zimenom Pejačević. Već kao dijete pokazala je velik glazbeni talent. Obrazovala se kod privatnih učitelja, a glazbi ju je u Našicama poučavao mađarski orgu-ljaš Károly Noszede. Svirala je glasovir i violinu. U razdoblju od 1902. do 1907. školovala se u Zagrebu kod nastavnika glazbene škole Hrvatskoga glazbe-noga zavoda (Junek, Kaiser, Huml). Daljnje glazbeno školovanje nastavila je u Dresdenu i Münchenu. Uči-la je i samostalno te razvijala svoj umjetnički talent kontaktirajući s brojnim uglednim ličnostima svoje-


ga vremena. Uz pomoć prijateljice Sidonie barunice Nadherny von Borutin (1885. – 1950.) imala je doticaj s umjetničkim krugovima i stvaralaštvom književni-ka Karla Krausa i Reiner Maria Rilkea. U razdoblju sazrijevanja, Dora uz glazbene studije nalazi vreme-na i za intenzivno čitanje, a svoje impresije o knji-gama bilježi u Dnevniku pročitanih knjiga. Često je putovala i boravila u velikim europskim gradovima, poput Budimpešte, Münchena, Praga i Beča. Svoje prve radove Dora stvara u dobi od dvanaest godina. Nakon skladanja manjih klavirskih opusa pristupa komponiranju većih muzičkih formi pa je njezin Koncert za klavir i orkestar poznat u našoj glazbenoj literaturi kao prvo djelo te vrste. Iako je skladala brojne kompozicije, Dora se uvijek ponovno vraćala vokalnoj minijaturi, koja je svojom prirodom najviše odgovarala njenim osobnim sklonostima, a skladala je na tekstove poznatih književnika (Paul Wilhelm, Wilhelmina Wickenburg – Almásy, Anna Ritter, Ernst Strauss, Karl Krauss, Rainer Marie Rilke, Frie-drich Nietzsche, Karl Henckell, …). Teme koje ispu-njavaju njena djela su ljubav, meditacija, sanjarenje, samoća, a samo je nekoliko tekstova vedre i živahne naravi. Vrhunac u nizu njenih uspjeha, nakon pra-izvedbe dvaju stavaka njene simfonije u Beču (25. 1. 1918.), bila je praizvedba čitave simfonije u Dresde-nu (10.2.1920.). Drezdenska premijera, kao i bečka izvedba, bila je pravi trijumf, kako kod publike, tako i kod kritike. Ukupan broj opusa koje je Dora Pejače-vić skladala je 58, ali kako je prvi opus izgubljen, regi-strirano ih je ukupno 57. Za vrijeme Prvog svjetskog rata Dora Pejačević predsjedala je skupini dobrovol-jnih bolničarki u bolnici za ranjenike koju je u zgradi našičke ubožnice uredio Crveni križ. Godine 1921. udala se u Našicama za umirovljenog austrijskog ča-snika Ottomara von Lumbea (1892. – 1978.). Živjeli su u Münchenu, gdje je 30. siječnja 1923. rodila sina Thea (umro u Beču, 16.9.2012.). Umrla je od posljedi-ca sepse dobivene nakon poroda. Dva mjeseca nakon smrti njezini posmrtni ostaci prevezeni su u Našice. Pokopana je 5. svibnja 1923. u jednostavnom grobu izvan Kapele Uzašašća Gospodinova, u čijoj se krip-ti sahranjuju članovi našičke grane obitelji Pejačević. Razlozi ovakvog postupka vjerojatno se kriju u osob-noj Dorinoj odluci. Obitelj je kasnije na njen grob postavila, kao nadgrobnu bistu, skulpturu Tuga iz 1906. godine, rad kipara Đorđa Jovanovića (danas u fundusu Zavičajnog muzeja Našice). Nakon njezine smrti, a osobito nakon Drugog svjetskog rata i odla-ska obitelji Pejačević iz Našica i Hrvatske, Dorin su lik i djelo pali gotovo u potpuni zaborav. U Našica-

ma je istraživanje njene glazbene baštine potaknuo Branko Krmpotić, prof., no tek je objavljivanjem knjige dr. sc. Koraljke Kos o Dori Pejačević (1982.) njen opus interpretiran u hrvatskom i europskom kulturnom kontekstu, a u široj je javnosti postala poznata kao prva moderna hrvatska skladateljica. Vrhunac nastojanja da se Našice oduže svojoj slav-noj sugrađanki bila je velika proslava 100. obljetnice Dorinog rođenja 7. i 8. rujna 1985., kada je u Našica-ma svečano otkriveno Dorino poprsje ispred dvor-ca Pejačević (rad akad. kipara Dragutina Šanteka), a održan je i niz koncerata, izložbi i drugih aktivno-sti. Najdalekosežniji zahvat ove pomno pripremane obljetnice bio je početak rada Osnovne muzičke škole Dora Pejačević u Našicama pri našičkoj osnov-noj školi (danas samostalna Osnovna glazbena škola Kontesa Dora) i utemeljenje spomen-sobe Dore Pe-jačević u Zavičajnom muzeju Našice. Tom prilikom u Našicama se prvi put nakon Drugog svjetskog rata okupio veći broj članova i nasljednika obitelji Peja-čević. Od godine 1987. započelo je u Našicama odr-žavanje manifestacije Memorijal Dore Pejačević, koja je do danas ostala jedan od temeljih kulturnih pro-grama u gradu, s nizom sadržaja u koje su uključene brojne našičke ustanove i udruge. Dorino ime danas nose i jedna gradska ulica te jedna osnovna škola. Dora je za sobom ostavila objavljene i neobjavljene notne zapise. Većina je njih kasnije pohranjena u ar-hivu Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu, kao dar njenog sina Thea. Dorino djelo i njezin život in-spirirao je mnoge književnike i likovne umjetnike, a bio je i polazište za scenarij filma Kontesa Dora reda-telja Zvonimira Berkovića. Dio tog filma sniman je u Našicama 1989., a 1993. na Festivalu igranog filma u Puli Kontesa Dora nagrađena je Zlatnim arenama za najbolji film, scenarij, glavnu žensku ulogu i glazbu. Godine 1999. započeo je međunarodni (hrvatsko-au-strijski) projekt Dora Pejačević, s ciljem afirmacije Dorinih djela objavljivanjem i distribucijom njenih notnih izdanja i nosača zvuka. Projekt su pokrenuli Universität für Musik und darstellende Kunst iz Beča i Muzički informativni centar Koncertne direkcije iz Zagreba, a uključene su i neke druge institucije (npr. Hrvatski glazbeni zavod, Austrijski kulturni institut i Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU-a). Uz promocije i koncerte održane diljem svijeta, u okvi-ru ovog je projekta do danas objavljen gotovo cijeli opus Dore Pejačević u obliku notnih izdanja i nosača zvuka s njezinim djelima. U Zavičajnom muzeju Na-šice sustavno se radi na istraživanju i prezentiranju Dorine glazbene baštine, s posebnim naglaskom na


prikupljanju rukopisne, polupublicirane i publicira-ne građe vezane uz Doru Pejačević u okviru odjela Muzejske knjižnice.

Djela (izbor tiskanih nota):

Sonata za violončelo i klavir op. 35. Zagreb, 1977. – Iz klavirske lirike: za klavir solo. Zagreb, 1978. – Koncert za klavir i orkestar op. 33: udezba za dva klavira. Zagreb, 1982. – Pet minijatura: za violinu i klavir = Five Minatures: for violin and piano. Zagreb, 1985. – Solo pjesme = Solo Songs. Zagreb, 1985. – So-nata za violinu i klavir op. 26 = Sonata for Violin and Piano Op. 26.Zagreb, 1995. – Glasovirske minijature: painao Miniatures. Zagreb, 1995. – Život cvijeća op. 19: za glasovir. Zagreb, 1996. – Trio za violinu, vio-lončelo i klavir op. 15 = Trio for Violin, Violoncello and Piano Op. 15. Zagreb, 1999. – II. sonata op. 57: za klavir/for piano. Zagreb, 2000. – Sonata za klavir u b-molu op. 36 = Piano Sonata in B Flat Minor Op 36. Zagreb, 2004. – Sonata za glasovir u As-duru br. 2, op 57 = Piano Sonata in A Flat Major No. 2, Op. 57. Zagreb, 2005. – Glasovirske minijature = Piano Miniatures = Klavierminiaturen. Zagreb, 2005. – Phantasie concertante: op. 48 u d-molu: za glasovir i orkestar: glasovirski izvadak. Zagreb, 2006. – Sonata za glasovir u As-duru op. 57 = Piano sonata in A-flat major op. 57 = Klaviersonate in As-dur op. 57. Za-greb, 2006. – Phantasie concertante op. 48: za glaso-vir i orkestar = for piano and orchestra = fuer Klavier und Orchester: partitura = score = Partitur. Zagreb, 2006. – Uspavanka za klavir = Lullaby for piano = Wiegenlied fuer Klavier = Berceuse pour piano: op. 2. Zagreb, 2006. – Barkarola za klavir = Barcarole for piano = Gondellied fuer Klavier: op. 4. Zagreb, 2006. – Pjesma bez riječi za klavir = Song without words for piano = Lied ohne Worte fuer Klavier = Chanson sans paroles pour le piano: op. 5. Zagreb, 2006. – Leptir: za klavir = Butterfly: for piano = Sch-metterling: fuer Klavier = Papillon: pour piano: op. 6. Zagreb, 2006. – Menuet za klavir = Minuet for piano = Menuett fuer Klavier: op. 7. Zagreb, 2006. – Impromptu: za klavir = for piano = fuer klavier: op. 9. Zagreb, 2006. – Pjesma bez riječi za klavir = Song without words for piano = Lied ohne Worte fuer Klavier = Chanson sans paroles pour le piano: op. 10. Zagreb, 2006. – Žalobna koračnica: za klavir = Fune-ral march: for piano = Traumermarsch: fuer Klavier: op. 14. Zagreb, 2006. – Slavenska sonata za violinu i glasovir op. 43 = Slavonic sonata for violin and piano op. 43 = Slawische Sonate fuer Violine und Klavier Op. 43. Zagreb, 2007. – Kvintet za glasovir, 2 violi-

ne, violu i violončelo op. 40 = Quintet for Piano, 2 Violins, Viola i Violoncello Op. 40. Zagreb, 2007. – Phantasie concertante op. 48. Zagreb, 2007. – Mi-nijature za violinu i glasovir = Miniatures for violin and piano = Miniaturen fuer Violine und Klavier. Zagreb, 2008. – Popijevke = Songs = Lieder. Zagreb, 2009. – Simfonija u fis-molu op. 41= Symphony in F sharp minor op. 41 = Symphonie in fis-Moll Op. 41. Zagreb, 2009. – Gudački kvartet u C-duru op. 58 = String quartet in C major op. 58 = Streichquartett in C-Dur Op. 58. Zagreb, 2009. – Kvartet u d-molu za glasovir, violinu, violu i violončelo op. 25 = Quartet in D minor for piano, violin, viola and violoncello op. 25 = Quartett in D-Moll fuer Klavier, Violine, Vi-ola und Violoncello Op. 25. Zagreb, 2009. – Kvintet u h-molu za dvije violine, violu, violončelo i glasovir op. 40 = Quintet in B minor for two violins, viola, violoncello and piano op 40 = Quintett in H-Moll fuer zwei Violinen, Viola, Violoncello und Klavier OP. 40. Zagreb, 2009. – Koncertantna fantazija op. 48: glasovir i orkestar : glasovirski izvadak = Phan-tasie concertante op. 48: for piano and orchestra: piano reduction = fuer Klavier und Orchester: Kla-vieraszug. Zagreb, 2009. – Uvertira za orkestar op. 49 = Ouverture for orchestra op 49 = Ouvertuere fuer Orchester Op. 49. Zagreb, 2010. Pjesme za glas i orkestar = Songs for voice and orchestra = Lieder für Singstimme und Orchester. Zagreb, 2010. – Minija-


Daniel Kopri

NAŠ PRVI DODIR S DOROMSupruga Marina i ja upijali smo smisao glazbe

u istoj srednjoj školi Franje Kuhača u Osijeku, ali i istoj školskoj klupi. Tu smo imali i prvi sinkronici-tet s obitelji Pejačević, putem povijesti glazbe koju su nam predavali, tadašnja ravnateljica škole, Gor-dana Gojković i prof. Otto Neuman (na slici s naše maturalne zabave). Ovo sjećanje vraća me u davnu 1972. ili 1973. godinu! Tada je profesorica Gojković na jednoj od zamjena kolega, koje i danas praktici-raju ravnatelji, spomenula kako je osobno upoznala majku našičke skladateljice Dore Pejačević!

Kada smo 1986. godine doselili u Dorin grad i kada sam preko koncerata Josipa Pepija Klime i Do-rinih minijatura za violinu vratio misli u srednjoš-kolska povijesna predavanja shvatio sam kako me životni put usmjerio tamo gdje je i suđeno.

Aranžirao sam gotovo sve što se moglo prilagodi-ti tamburama iz Dorinih 57 opusa, ali sam i sam po-čeo skladati u smislu Dorine romantične harmonije.

“U početku bijaše Riječ…”, a Riječ je ljubav, ener-gija, frekvencija, GLAZBA. Tako je bilo od početka stvaranja ove civilizacije, a Dora još uvijek vodi vi-bracije moje obitelji koja nikada neće odustati.

ture za glasovir = Piano miniatures = Klavierminia-turen. Zagreb, 2013. – Koncert za glasovir i orkestar op. 33 u g-molu: partitura = Concerto for piano and orchestra op. 33 in g minor: score = Konzert für Kla-vier und Ochester Op. 33 in g-Moll: Partitur. Zagreb, 2013. – Koncert za glasovir i orkestar op. 33 u g-mo-lu: glasovirski izvadak = Concerto and orchestra op. 33 in g minor: piano reduction = Konzert für Klavier und Ochester Op. 33 in g-Moll: Klavierauszug. Za-greb, 2013.

Izv. i lit.: DOK ZMN. – Krmpotić, B. Dora Pejače-vić. // Glas Slavonije od 14. 6. – 24. 6. 1966. – Krmpo-tić, B. Muzičari koje ne treba zaboraviti. // Slavonska šuma 31(1973), str. 4–5, 7. – Krmpotić, B. Podsjet na zaboravljenu priredbu obljetnice smrti Dore Pejače-vić. // Sv. Cecilija 4 (1978), str. 106. – Kos, K. Dora Pe-

jačević. Zagreb, 1982. – Dora Pejačević: zbornik rado-va sa Znanstvenog skupa Dora Pejačević – život, rad i značenje, održanog 7. i. 8. rujna 1985. Našice, 1987. – Kos, K. Dora Pejačević: Leben und Werk. Zagreb, 1987. – Lučevnjak, S. Kapela s grobnicom obitelji Pe-jačević u Našicama. // Našički zbornik 5 (2000), str. 84. – Lučevnjak, S. Dorina baština i Zavičajni muzej Našice. // Informatica museologica. 1/2 (2001), str. 58–59. – Kos, K. Dora Pejačević. Zagreb, 1998. (2. pro-šireno i dopunjeno izd. 2008.). – Sadie, J. A.; Sadie, S. Calling on the Composer: a guide to Europen Hou-ses and Museums. New Haven; London, 2005., str. 287–289. – Župan, D. Books I have read: Dora Pejače-vić kao čitateljica. // Scrinia Slavonica 12 (2012), str. 115–177. – Najcer Sabljak, J.; Lučevnjak, S. Likovna baština obitelji Pejačević: studijsko-tematska izlož-ba: katalog izložbe. Osijek, 2013., str. 200.


Dvadeseti Memorijal Dore Pejačević jest glazbe-no – kulturna manifestacija posvećena skladateljici Dori Pejačević. Program obilježavanja 129. obljetnice rođenja naše Dore i 30 godina postojanja glazbene škole započeo je 10. 9. 2014. okupljanjem kod Dori-nog groba i polaganjem cvijeća na njezin grob. Da-nom glazbene škole proglašen je dan rođenja naše Dore pa su na Svečanoj sjednici u 18.30 sati uz dje-latnike prisustvovali gosti: gradonačelnik Krešimir Žagar, predsjednik Skupštine Osječko–baranjske Antun Kapraljević i ravnatelj Agencije za odgoj i ob-razovanje Vinko Filipović koji su se i obratili prisut-nima u ozračju pozitivnih vibracija i čestitali djelat-nicima jer su oni ti koji sa svojim učenicima grade prepoznatljivost škole. “Našice su primjer da velike glazbene škole dolaze iz manjih mjesta. Našice su malo mjesto u odnosu na Zagreb, Split ili Osijek, ali našički tamburaši na državnim natjecanjima ostva-ruju sjajne uspjehe!” – istaknuo je V. Filipović.

U 19 sati započelo je predstavljanje časopisa KONTESA DORA PEJAČEVIĆ – tragovima prve hr-vatske skladateljice, drugog broja časopisa TD Dora Pejačević i OGŠ Kontesa Dora urednika Daniela Ko-prija. Na 68 stranica s ukupno 34 teksta i nizom au-tora, brojnim fotografijama, obrađene su teme o dje-

lovanju, aktivnostima i postignućima glazbene škole u školskoj godini 2013./2014. Promotor je bio prof. Marijan Bakač kao i kod prvog broja časopisa. Dan škole završio je koncertom vrhunskog hrvatskog glazbenika VIKTORA VIDOVIĆA na gitari u 19 sati. Uz svoja autorska djela izveo je i skladbe J. S. Bacha, B. Papandopula, A. Kabilja, D. Scarlattia, I. Albeniza te D. Pejačević (i na bis). Viktor Vidović bio je zado-voljan atmosferom u Našicama. Posjećenost je bila odlična, oko stotinjak Našičana.

U istoj koncertnoj dvorani glazbene škole, 23. rujna u 19.30 sati, po drugi je put održao kon-cert talentirani japan-ski pijanist TOMOHI-RO ADACHI. Pokazao je kako posvećuje ve-liku pozornost promi-canju hrvatske i japan-ske klavirske literature. Naime, nedovoljno je poznato hrvatskoj jav-nosti, kako je već niz japanskih glazbenika održalo diljem svijeta

Mar Carter Cruise Obsession ina Kopri

XX. MEMORIJAL DORE PEJAČEVIĆ


koncertne programe na kojima su bile skladbe Dore Pejačevića, Ive Josipovića i hrvatskih skladatelja. Ova je poveznica rezultirala POVELJOM potvrde surad-nje Hrvatsko – japanskog društva iz Tokija i Memo-rijala Dora Pejačević. Predsjednik društva, Tomohiro Adachi, poznat kao graditelj mostova između Japana i Hrvatske je inicijator Povelje koja je otisnuta u Na-šicama na engleskom i hrvatskom jeziku: Certificate of Appreciation – We would like to express our hear-tfelt thanks to you for being actively engaged in the activity and making a great contribution to the cultu-ral relations between Croatia and Japan through mu-sic over the years. We hereby present this certificate in recognition of your dedication and commitment. Nasice, 23rd day of September, 2014 (Signature) Tomohiro Adachi, President, Japan Croatia Music Society.

Razmijenjena između potpisnika, mene ravna-teljice glazbene škole (Marine Kopri) i predsjednika Hrvatsko-japanskog društva Tomohira Adachija, Povelja zahvaljuje na promoviranju hrvatskih glaz-benika u Zemlji Izlazećeg Sunca: POVELJA potvr-de suradnje Hrvatsko – japanskog društva iz Toki-ja i manifestacije Memorijal Dore Pejačević Našice. Osobnim potpisom potvrđujem želju svog duhov-nog bića za sudjelovanjem u sporazumu – kojim se kao prvo želimo zahvaliti glazbenim umjetnicima iz Japana na promoviranju glazbe naše Kontese Dore Pejačević na pacifičkom području Azije, uključujući Japan, Taiwan, Australiju… ali i otvaranju frekvenci-ja koje će putem Povelje promovirati naše glazbeni-ke u Zemlji Izlazećeg Sunca! U Našicama, 23. rujna 2014.

Tomohiro Adachi

Posebno je zanimljivo kako pijanistu, T. Adachi-ja, kao i prošlih godina, prati desetak sunarodnjaka u obilasku ljepota Lijepe Naše. Posjetili su Zagreb, na-cionalni park Plitvice, Opatiju, Rijeku, Motovun, Li-

vade uz tartufe, Karlovac, Našice, Đakovo i ergelu, te vinski podrum u Erdutu. Posebnost je pojava gošće na koncertu u kimonu (Takako Maria, sopranistica). Razmijenili su se darovi: pijanistu je uručena prepo-znatljiva uramljena fotografija naše Dore iz 1905., a najstarijoj gospođi, koja je u Našicama po drugi put, i gospođi u kimonu, Zavičajni muzej je darovao tkani-ce. Prošlogodišnja gošća, koja ovaj put nije realizirala posjet Hrvatskoj, poklonila nam je svoj rad na temu perunike, našeg nacionalnog cvijeta (Iris Croatica) za prisjećanje na ugodni boravak u Našicama 23. li-stopada 2013.

Memorijal je nastavio s radionicom glazboterapi-je u okviru Dana mentalnog zdravlja u Našicama, 26. rujna, koju je vodila prof. Eva Kirchmayer Bilić iz Za-greba. Predavanje je održano za djelatnike i učenike glazbene škole, a posebno za građanstvo na inicijati-vu dr.med. Božidara Popovića, psihijatra Županijske bolnice u Našicama.

Prošlogodišnji Memorijal Dore Pejačević, koji je započeo 10. rujna, završio je koncertom “Once I Had a Dream”, u petak, 24. listopada, kada su nastupili: mlada studentica, rumunjska sopranistica Elmas Mehmet i pijanist Dean Kopri. Gosti koncerta bili su Dubravka Balent na violini i Tamburaški komorni sastav TD Dora Pejačević. Koncert je održan u kon-certnoj dvorani OGŠ Kontesa Dora (dvorac Marka Pejačevića). Na programu su bila djela Nightwisha, J.Sibeliusa i D. Pejačević.

Organizatori i suorganizatori prošlogodišnjeg XX. Memorijala su Tamburaško društvo “Dora Pe-jačević”, OGŠ Kontesa Dora, Zavičajni muzej i Hr-vatska knjižnica i čitaonica Našice. Pokrovitelji kon-cerata bili su MZOS, Osječko – baranjska županija, Grad i Mjesni odbor Našice. Zahvaljujemo svima koji su pomogli kako bi se održala manifestacija Me-morijal Dore Pejačević.


Marina Kopri

PREDSTAVLJANJE KNJIGE JAGODE TRENESKE CVETIČANIN

Povodom 30 godina glazbene škole u Našicama, 29. travnja, u koncertnoj dvorani Osnovne glazbene škole Kontesa Dora održana su dva sadržaja: Pro-mocija knjige profesorice klavira Jagode Treneske Cvetičanin i Svečani koncert na kojem su sudjelovali sadašnji i nekadašnji učenici i profesori.

U 17:00 sati započelo je predstavljanje autobio-grafije „40 godina u znaku povezivanja i klavirskog mozaika“ autorice Jagode Treneske Cvetičanin, pro-fesorice klavira (u mirovini) s Umjetničke akademi-je u Osijeku. Predstavljač i recenzent bio je Davor Bobić, a moderator moja malenkost. Kako i priliči, započelo je glazbom, „Ohridskim biserima“ N. Mi-lottia, koje su izveli Kiril Naumov, prof. violine, član

orkestra osječke Opere uz klavirsku pratnju svoje majke Jagode, što je također, pedagoški uspjeh au-torice knjige. Rođena u Skopju, diplomirala u klasi prof. Vladimira Krpana, nagrade, priznanja i karije-ru stekla kao stručni suradnik klavirist i korepetitor, doselila je u Osijek 1989. godine. Iako je prognani-ca iz Tenja, njezin vedar duh i radišnost nisu je za-ustavljali u provođenju ideja. Radila je u SŠ Franje Kuhača 20 godina – Katedra glazbene kulture na Pedagoškom fakultetu, dočekala je nove prostore – nove programe na umjetničkoj akademiji, vodila je nastavu korepeticije na Studiju klavira, voditeljica je Studija klavira do umirovljenja… Odgajala je i utje-cala na generacije studenata koji su i sami uspješni glazbeni pedagozi.


Knjiga sadrži brojne fotografije, novinske članke, programe koncerata, pisma zahvalnih studenata i kolega – prijatelja… iz dvije domovine, Makedonije i Hrvatske. S CD-a „Biseri komorne glazbe“, koji je priložen uz knjigu, predstavljač je izabrao Koncert za obou J.S.Bacha u kojem dolazi do izražaja ravnoprav-no, vrsno muziciranje i soliste i vođenje klavirske di-onice profesorice Jagode Cvetičanin. Za nakladnika se potpisuje dekanica Umjetničke akademije Helena Sablić Tomić, koja je omogućila izdanje ove knjige u 2014. godini što je i zahvala profesorici u posljed-njoj godini rada. U sat vremena predstavljanja auto-rica se uspjela prisjetiti svojih uspješnih studenata. Nabrojala je i svoje studente koji su prve poduke iz glazbe dobili upravo u glazbenoj školi u Našicama: Valentina Krajačić, Andrea Kopri Lončarić i Dean Kopri, a danas su i oni glazbeni pedagozi.

DRUGI O JAGODI

- SANDRA MILOVAC: „Netko od studenata bi me pomalo sažaljivo, a netko i zgranuto gledao, kada bih imenovala kod koje sam profesorice u klasi. Kod nje je „teško“ i „puno traži“ … Ja to nisam primijetila.“ (kaže studentica Sandra Milovac, rođ. Miličević)


30 GODINA GLAZBENE ŠKOLE U NAŠICAMA … USUSRET 130. ROĐENDANU DORE PEJAČEVIĆ

Marina Kopri

U travnju je održan svečan, lijep i raznolik kon-cert sadašnjih i nekadašnjih učenika i profesora glaz-bene škole. Iz obližnjeg Osijeka i udaljenih Križevaca odazvali su srednjoškolci, nekadašnji učenici OGŠ iz Našica: Jelena Gerendaj - sopran u klasi Vesne Co-ufal Jaić, Antun Ivić - klavir u klasi Grlice Alić, Ana Kozina - klavir u klasi Sandre Mikulandre Tutavac, Matej Fridl - rog u klasi Viktora Martinjuka (svi iz SGŠ Franje Kuhača Osijek) i Jasmin Ramić - biserni-ca u klasi Gordane Božić (iz SGŠ Alberta Štrige Kri-žavci).

Povodom 30 godina glazbene škole domaće sna-ge su izvele solo točke na klaviru: Patricia Mandić i Helena Mendroš u klasi Sanje Vazdar, Paula Bijuklić u klasi Darije Vlajnić. Janu Krajačić - rog u klasi Te-odora Sucala Matei, pratila je na klaviru Darija Vlaj-


nić. Na bisernici Luku Tomljanovića, u klasi Andree Kopri Lončarić i na violini Helenu Vulić, u klasi Ta-tjane Pernicki, na klaviru je pratio Rajko Lončarić.

Svi solisti s koncerta su, kroz svoje glazbeno ško-lovanje, nagrađivani nagradama na natjecanjima, pa ako su bodovi s natjecanja mjerilo, te večeri je bio užitak slušali uspješne mlade glazbenike i rad njiho-vih mentora i korepetitora.

Posebno treba izdvojiti nadahnut i izvrstan teh-nički i glazbeni nastup kolege Ivana Krajačića, profe-sora klarineta, s dvije kompozicije uz klavirsku prat-nju Sanje Vazdar.

Najtrofejniji odjel glazbene škole, tamburaški i jedan od najuspješnijih tamburaških orkestara u Hr-vatskoj, završio je koncert izvedbama „Canzonette“ Dore Pejačević i solistom na violini Lovre Matoše-vića (profesora, nekadašnjeg djelatnika), pjesmom Z. Šljivca „Slavonijo moja, pjesmom me probudi“ u izvedbi sopranistice Antonie Dunjko (MA Zagreb), zatim duetom A.L.Webera iz mjuzikla „Fantom u Operi“ s vokalnim solistima Antoniom Dunjko i Lovrom Matoševićem. Posljednjoj izvedbi orkestra

pridružio se i dječji pjevački zbor s vokalnom solisti-com, učenicom Laurom Špek pa je na pozornici bilo sedamdeset izvođača. Izveli su himnu glazbene škole „Omnia vincit amor“ (Ljubav ne poznaje nemoguće) koju je na tekst Osječanke Krune Fürst Medić skla-dao voditelj tamburaškog orkestra Daniel Kopri.

Ovaj koncert prvi je bio u nizu obilježavanja obljetnica: 30 godina glazbene škole u Našicama i 130. rođendan Dore Pejačević.

Osnovna glazbena škola Dore Pejačević (danas Kontesa Dora), utemeljena je u Našicama 1985. go-dine prilikom obilježavanja stote godišnjice rođenja prve hrvatske skladateljice kontese Dore Pejačević. Sukladno tadašnjim pravnim i prostornim moguć-nostima ugrađena je u jednu od najvećih osnovnih škola u Hrvatskoj (školu „17.travnja“ Našice).

Pet godina rada na tri odjela (klavir, harmonika, solfeggio) djelatnici škole su već tada javno lobirali za proširivanjem djelatnosti koje će djeci omogućiti učenje i drugih glazbala. Tako je 1989. godine otvo-ren odjel tambure, a 2002. godine klarinet, flauta i saksofon. Prava eksplozija instrumentalnih odje-la dogodila se 2008. godine razdvajanjem glazbe-ne škole od osnovne uz nesebičnu pomoć osnivača škole, Osječko – baranjske županije i grada Našica. Nakon ovog, za školu povijesnog čina, otvoren je odjel violine, trube, gitare, roga i eufonija, a najmlađi mogu polaziti glazbenu igraonicu.

Od osnutka glazbenih odjela pri OŠ „17.travnja“ u školskoj 1985./1986. godini pa do danas, 2014./2015. školske godine, ukupno je upisano 830 učenika.

Ukupno je 442 učenika koji su završili šestogo-dišnje obrazovanje u glazbenoj školi od rujna 1985. do danas 2015. godine.

Danas škola ima 16 zaposlenih i 170 učenika.


Marina Kopri: Memorijal Dore Pejačević

OBLJETNICA SMRTI

Komemoracijom na grobu Dore Pejačević zapo-čeo je program ovogodišnjeg XXI. Memorijala Dore Pejačević. Počast velikoj hrvatskoj skladateljici oda-li su predstavnici Grada Našica, našičkih ustanova i institucija te Osnovne glazbene škole Kontesa Dora. Predsjednik Gradskog vijeća Josip Miletić istaknuo je da Grad Našice nastoji osigurati uvjete za rad svima koji njeguju kulturno nasljeđe obitelji Pejačević, što je potvrđeno i otkupom dvoraca. Ravnateljica glaz-bene škole Marina Kopri naglasila je kako se tijekom

cijele godine, a osobito kroz program Memorijala Dore Pejačević, nastoji promovirati Dorina glazba u Hrvatskoj, kao i suradnjom s inozemnim umjetni-cima u svijetu. Tako je istaknula iznimnu suradnju s japanskim umjetnicima. Povodom obilježavanja 92. obljetnice smrti Dore Pejačević, 30. obljetnice po-stojanja glazbene škole u Našicama i 130. godišnjice rođenja Dore Pejačević, japanska pijanistica Keiko Nishizu i sopranistica Sayuri Aramaki nastupile su 3. ožujka 2015. u koncertnoj dvorani OGŠ Kontesa Dora. Na programu su bile skladbe japanskih skla-datelja, a nezaobilazno i Dore Pejačević.

Ugodno iznenađenje bila je izvedba Dorine skladbe „Warum“ na hrvatskom jeziku!

Sjećanje na prvu hrvatsku skladateljicu nastavlje-no je koncertom vrsne austrijske klaviristice Senke Branković, koja je svojim programom „Žena sklada-teljica koje su živjele i djelovale u Austriji“ uzdigla na najviši umjetnički nivo prvi dio ovogodišnjeg Me-morijala Dore Pejačević.


Darija Vlajnić

30 GODINA KLAVIRSKOG ODJELAKontinuirani razvoj ovog odjela moguće je pra-

titi od 1985. godine kada je započela organizirana nastava klavira. Na klavirskom odjelu radili su: prof. Marijan Slakić, prof. Marina Kopri, prof. Sanja Ivan-ković, Marija Hmura i Dolores Košćak. Krajem 90-ih prof. Darija Vlajnić i prof. Kristina Brkić započinju s radom na klavirskom odjelu. Danas, kada slavimo tridesetu godišnjicu klavirskog odjela, uz pročelni-cu prof. Dariju Vlajnić rade i prof. Rajko Lončarić te prof. Sanja Vazdar.

Stalnim razvojem Odjela i podizanjem nivoa kvalitete Odjel je dao nekoliko glazbenih pedago-ga i budućih koncertnih umjetnika. Drago nam je što možemo spomenuti da su našu glazbenu školu polazile, a daljnje glazbeno školovanje nastavile na Muzičkoj akademiji Zagreb (klavirski odjel) te je uspješno završile Judita Paljević (učenica prof. K. Br-kić) i Franka Umiljanović (učenica prof. D. Vlajnić), a daljnje srednjoškolsko glazbeno školovanje raznih smjerova nastavili su: Hrvoje Androš (učenik prof. D. Vlajnić), Marin Petrović (učenik prof. R. Lonča-rića), Petra Tomac (učenica prof. D. Vlajnić), Matija Jerković (učenica D. Koščak), Katarina Zidar (učeni-ca prof. R. Lončarića), Jelena Gerendaj (učenica prof. R. Lončarića), Antun Ivić (učenik prof. D. Vlajnić) - upisao Muzičku akademiju u Zagrebu 2015./2016., Ana Šostar (učenica prof. S.Vazdar) i Ivan Gregurić (učenik prof. D. Vlajnić).

Tijekom svih tih godina uspješnu suradnju imali smo s našim osnovnim školama u kojima svake go-dine održimo nekoliko lijepih koncerata, ali nama je ipak najdraži animacijski koncert za učenike 1. i 2. razreda kada im na njima zanimljiv način pre-zentiramo naš instrument. Svojim nastupom svake godine razveselimo i djecu polaznike Dječjeg vrtića “Zvončić” Našice te im prigodnim koncertom uljep-šamo boravak u vrtiću. Iza svake kompozicije sudio-nike su bogatim pljeskom nagrađivali mali slušatelji koji su u polusatnom programu bili veoma zaintere-sirani i strpljivi.

Uspjeh i zalaganje učenika i profesora vidljivi su u potpunosti na javnim satovima, koncertima pod “Maskama”, božićnim koncertima, tradicionalnom sudjelovanjem na Glazbenom tjednu u Osijeku, koncertima povodom Dana škole, raznim festivali-ma i smotrama, natjecanjima...

Ponosni smo što smo 12. svibnja 2012. prisu-stvovali svečanoj dodjeli Oskara znanja u organi-zaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i AZOO-a Zagreb gdje je našim učenicima Karli Žiha i Luki Zidaru te prof. Dariji Vlajnić dodjeljen Oskar znanja za osvojenu 1. nagradu u disciplini glasovir-skih dua.

Naše najbolje i najvrednije učenike s velikim za-dovoljstvom pripremamo i za odlazak na međuna-rodna natjecanja. To su natjecanja visoke kvalitete s velikim brojem sudionika u svakoj kategoriji iz ra-znih zemalja (Hrvatska, Slovenija, Srbija, Austrija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora...) uz svjetski reno-mirani stručni žiri.

Svaki nastup i odlazak na ovo natjecanje vrijedno je spomenuti bez obzira na osvojenu nagradu. Ulo-žen je veliki trud učenika i nastavnika, ali prisutna je i velika podrška roditelja kojima se ovim putem zahvaljujemo.


U ovoj obljetničkoj godini po prvi puta održano je međunarodno natjecanje pijanista „Memorijal Ju-rica Murai“ u Varaždinu na kojem je sudjelovala naša učenica Patricija Mandić. Njena profesorica Sanja Vazdar izabrala je program s kojim je predstavljala svoju glazbenu školu uz ostalih 57 kandidata u B ka-tegoriji. Učenica Patricia Mandić osvojila je 3. na-gradu s 85 bodova. Natjecanje se održalo u baroknoj palači Erdödy u kojoj je sjedište glazbene škole koja djeluje od 1828. godine. Nadamo se da će Glazbena škola u Varaždinu ustrajati s ovim međunarodnim natjecanjem kako bismo se i u budućnosti mogli na-tjecati.

U ovoj slavljeničkoj godini na poziv naših dra-gih prijatelja iz Virovitice prisustvovali smo još jed-nom lijepom i zanimljivom natjecanju u organizaciji Glazbene škole Jan Vlašimski Virovitica. Riječ je o 3. međužupanijskom natjecanju klavirista pod nazi-vom ”Virovitička klavirijada”. Natjecanje je održa-no 12. svibnja 2015. u koncertnoj dvorani virovitičke glazbene škole. Osnovnu glazbenu školu Kontesa Dora Našice predstavljala je Anja Ergović, učenica 1. razreda koja je pod mentorstvom prof. Darije Vlaj-nić osvojila 1. nagradu u 1. kategoriji s 96,67 bodo-va! Anja Ergović predstavila se ocjenjivačkom sudu i publici s tri kompozicije, a u istoj kategoriji natjecalo se još 17 kandidata iz Virovitice, Slatine, Slavonskog Broda, Koprivnice, Kutine, Zagreba, Novske…

Svi naši profesori aktivno sudjeluju kao korepe-titori učenicima te im na taj način pomažemo što boljem plasmanu na natjecanju. Tako je D. Vlajnić korepetitorica već dugi niz godina puhačkom odjelu, R. Lončarić korepetitor je učenicima tamburaškog odjela, dok je S. Vazdar korepetitor odjela gudača. Veselimo se svakom koncertu i uspješnoj suradnji s drugim kolegama.

Osim za natjecanja naše učenike pripremamo i za Smotru koja se svake druge godine održava u Glazbenoj školi Slatina u Slatini. Veselimo se svakom odlasku te uspješnom nastupu.

Svojim nastupom našu školu predstavljali su:

- Mirna Lozić i Tihana Stojčević - 2002. godine (klasa prof. D. Vlajnić ),

- Jelena Rajković i Franka Umiljanović - 2004. go-dine (klasa prof. D. Vlajnić),

- Karla Dubaić (klasa prof. D. Vlajnić) i Matija Jer-ković - 2006. godine (klasa prof. M. Kopri),

- Antun Ivić (klasa prof. D. Vlajnić) i Lidija Stošić - 2008. godine (klasa D. Košćak),

- Fabijan Brkić (klasa prof. R. Lončarića) i Katarina Zidar - 2010. godine (klasa D. Košćak),

- Ivan Gregurić, Rea Pinter, Lada Šteher i Antun Ivić - 2010. godine (klasa prof. D. Vlajnić),

- Helena Mendroš i Luka Zidar (klasa prof. S. Vaz-dar), Karmen Güttler i Barbara Gajić - 2014. godi-ne (klasa D. Vlajnić).Ovim putem se zahvaljujemo ravnatelju Glazbe-

ne škole Slatina na pozivu te odličnoj organizaciji svake smotre.

Tijekom svih tih godina bilo je mnogo nastupa - koncerata, natjecanja, smotri... tako da je teško na-brojati baš sve uspješne i manje uspješne nastupe, ali za svaki nastup pripremali smo se ozbiljno i s puno volje. Potrebno je puno vježbanja i odricanja, ali i velika požrtvornost kako učenika tako i nas nastav-nika. Najveće zadovoljstvo je vidjeti učenika kako uživa svirajući svoju omiljenu kompoziciju i gle-dati ga pozorno i s velikim zanimanjem kako sluša neku dobru izvedbu na koncertu. Za naše učenike iznimno je važno posjećivanje koncerata, a kada su na visokoj razini to je nesumnjivo najbolji poticaj za njihovo napredovanje i stasanje. Tijekom školske go-dine trudimo se upriličiti im kvalitetne i zanimljive pijanističke koncerte.

Ostat će nam u lijepom sjećanju ovogodišnji kon-certi održani u našoj glazbenoj školi u izvedbi Sen-ke Branković, glasovirski duo Ivana i Renate Karše, prošlogodišnji diplomski koncert naše učenice Fran-ke Umiljanović te koncerti pijanista iz Japana Keiko Nishizu i Tomohiro Adachi. Tomohiro je pokazao kako posvećuje veliku pozornost promicanju hrvat-ske i japanske klavirske literature. Naime, nedovolj-no je poznato hrvatskoj javnosti kako je već niz ja-panskih glazbenika održao diljem svijeta koncertne programe na kojima su bile skladbe Dore Pejačević, Ive Josipovića i drugih hrvatskih skladatelja. U našoj školi koncert je održala i švicarska pijanistica Ca-ssandra Wyss. Oduševila je publiku interpretacijama skladbi jednog od najpoznatijih švedskih skladatelja, pijanista i dirigenta Wilhelma Stenhammara.

U organizaciji Zavičajnog muzeja Našice i našičke volonterske udruge Otvoreno srce, u sklopu obilje-žavanja Međunarodnog dana muzeja, dana 19.5.2015. održan je program “Muzeju u goste”. Posebnost ovog programa je u tome što su u njemu sudjelovala djeca s poteškoćama u razvoju, uglavnom s Down sindro-


mom, a koja pohađaju odgojno-obrazovnu skupinu u Osnovnoj školi Josipa Jurja Strossmayera u Đur-đenovcu. Uz pomoć učiteljice i volontera, učenika Srednje škole Isidora Kršnjavoga Našice, desetak djece s poteškoćama u razvoju imalo je mogućnost sudjelovati u razgledavanju stalnoga postava te u prigodnom glazbenom programu u spomen-sobi Dore Pejačević. Program je osmislila i interaktivno vodila prof. Darija Vlajnić, a prigodnim glazbenim programom predstavili su se učenici Glazbene ško-le Kontesa Dora: Barbara Gajić, Petra Justić i Ivan Kovačić. Učenike su pripremile prof. Sanja Vazdar i prof. Darija Vlajnić. Po završetku glazbenog progra-ma svi izvođači i gosti zajedno su zapjevali pjesmu “Kad si sretan” uz klavirsku pratnju prof. Darije Vlaj-nić i tako završili ovo lijepo zajedničko druženje.

29. travnja 2015. godine, održan je svečan, lijep i raznolik koncert sadašnjih i nekadašnjih učeni-

ka i profesora glazbene škole povodom 30 godina od osnivanja glazbene škole u Našicama. Sadašnje učenice klavirskog odjela Patricia Mandić i Helena Mendroš u klasi Sanje Vazdar i Paula Bijuklić u klasi Darije Vlajnić predstavile su se našičkoj publici, a ve-liku pozornost privukli su nekadašnji učenici našeg klavirskog odjela Antun Ivić u klasi prof. Grlice Alić i Ana Šostar u klasi prof. Sandre Mikuladre Tutavac.

Prisjetimo se i lijepog koncerta pod nazivom “Klavirska dua Muzičke akademije“ u Zagrebu ko-jeg su održale Ena Ovčina i Franka Umiljanović te Lucija Dugan i Ivana Šenk. Prijašnjih godina tako-đer su održani i mnogobrojni pijanistički koncerti u sklopu Memorijala Dore Pejačević koji su oduševili našičku publiku. Nabrojat ćemo samo neke: koncert Ante Blaževića, koncert pod nazivom “Ruža za Doru” u izvedbi prof. Ide Gamulin, zanimljivi koncert i se-minar za učenike prof. Sretne Meštrović....

Naravno, ovo su samo neki koncerti koji nimalo ne umanjuju vrijednost drugih koncerata koje nismo spomenuli, a koje je publika prepoznala i nagradila velikim pljeskom.

Kroz našu školu unazad 30 godina prošlo je jako puno mališana. Šteta što ih ovdje ne možemo sve spomenuti, ali sigurni smo da se svi oni sjećaju lije-pog sviranja, druženja, koncerata, putovanja, natje-canja.... Roditelji su nam povjerili svoju djecu s pu-nim povjerenjem jer su znali da brinemo o njima kao o svojoj vlastitoj. Zbog svega ovoga mišljenja sam (nadam se da će se sa mnom složiti i ostali nastavnici klavirskog odjela) kako bi vrijedilo izdati jednu mo-nografiju s mnogo fotografija, da se što više djece i roditelja prepozna.

Radimo posao koji je jedan od najodgovornijih u društvu jer obrazujemo i odgajamo najvrijednije što imamo, a to su naša djeca. Rad s djecom od njihovih najmlađih do srednjoškolskih dana velika je odgo-vornost, ali i veliko zadovoljstvo.

Ako volite slušati glazbu i pjevati, nemojte raz-mišljati. Dođite u našu školu, jer odrastati uz glaz-bu je nešto najljepše. Svaki je taj trenutak vrijedan, ostaje zabilježen u sjećanju djece, ali i u njihovim srcima kao okus, boja i miris. Jednoga dana sjetit će te se - lijepo je bilo biti dijete, radosno i razigrano u najljepšem malom gradu – Našicama!

Lijepo je primati, ali vjerujte da je još ljepše dava-ti i nekoga razveseliti i usrećiti.


Ivan Krajačić

45. GODINA GRADSKE GLAZBE U NAŠICAMADuga tradicija puhačke glazbe u Našicama za-

počinje 1925. godine kada se prvi put službeno spo-minje u okviru Dobrovoljnog vatrogasnog društva pod nazivom „Limena Glazba Našice“. Većina nastu-pa bila je vezana uz formalne događaje i društvena okupljanja DVD-a. Uz to orkestar je nastupao na godišnjim skupštinama te jubilarnim proslavama obitelji Pejačević. Kontinuirani rad orkestra prestaje izbijanjem Drugog svjetskog rata koji uzrokuje broj-ne financijske i društvene neprilike. Sve do 1970. go-dine Glazba postoji samo formalno, sve dok skupi-na zaljubljenika u glazbu nije prepoznala potencijal i potrebu postojanja takvog samostalnog društva u Našicama. Među njima bio je i Pero Kolar koji za-hvaljujući svom bogatom iskustvu u radu puhačkog orkestra biva imenovan prvim predsjednikom, a mjesto službenog dirigenta pripalo je Mirku Puši-ću. Njihovi prioriteti bili su okupiti zainteresirane građane te približiti glazbenu kulturu široj javnosti što se ostvarivalo kontinuiranim radom društva. Ro-dila se ideja da Glazba postane mjesto njegovanja

glazbene kulture te okosnica oko koje će djelovati i druge sekcije. Stoga je 1974. godine uz poduku pu-hačkih instrumenata i udaraljki uvedena i poduka gitare i harmonike koje su održavali dirigent i po-moćni nastavnici glazbe. Godinu dana ranije na mje-sto dirigenta odabran je Zvonimir Babić čiji učenici harmonike postižu zapažene rezultate na državnoj razini natjecanja. Širenje područja rada dovelo je do potrebe izmjene naziva društva iz „Gradska Limena Glazba“ u „Gradska Glazba Našice“ pod kojim djeluje i danas.

Godine 1975. na prijedlog društva održan je prvi sastanak Inicijativnog odbora za osnivanje SAPO-SIB-a (Savez amaterskih puhačkih orkestara Slavo-nije i Baranje) čija je uloga razvijanje instrumentalne glazbene kulture, prije svega putem puhačke glazbe. Savez svoj program ostvaruje putem smotri puhač-kih orkestara. Prva smotra saveza održana je upra-vo u Našicama 1. lipnja iste godine povodom pete obljetnice postojanja Glazbe i osnutka SAPOSIB-a. Tradicija okupljanja orkestara održala se do danas, a


Daniel Kopri

O KOLEGI I PRIJATELJU PROFESORU IVANU KRAJAČIĆU

Ivan Krajačić bio je među prvim polaznicima, tada muzičke škole „Dora Pejačević“ pri Osnovnoj školi „17. travnja“ Našice.

Kao mladi „nadobudni“ profesor postavio sam visoku razinu svog pedagoškog rada, u čemu sam i griješio, pa je tako vrlo malo učenika u toj prvoj ge-neraciji moglo do kraja sudjelovati na mojim preda-vanjima iz solfeggia.

Ivan je bio glavna „perjanica“ u tom „sazivu“. Besprijekorno je intonirao glazbene primjere, zapisi-vao ritmičke i melodijsko - ritmičke diktate, prirod-no shvaćao teoriju glazbe… Svirao je basovu melodi-ju u orkestru harmonika koji smo u njegovo vrijeme školovanja u našičkoj OGŠ supruga i ja pokrenuli…

Pjevao je i u našem zboru škole, svirao metalofo-ne… Dakle, svestrano sudjelovao u koncertima koje smo tada, na zadovoljstvo roditelja i malobrojnih Našičana redovito titrali!

Pedagoški smisao nas učitelja u osnovnoj školi jest prepoznati dijete i usmjeriti ga na školovanje u ono za što ima smisla i sposobnosti.

Vođen tom pedagoškom spoznajom, svog sam učenika Ivana Krajačića uz suglasnost roditelja,

odveo u Osijek na prijemni ispit koji je s lakoćom položio. Čak sam i predložio da školovanje nastavi s klarinetom - instrumentom u koji sam se zaljubio slušajući kako vježba jedan moj prijatelj na Umjet-ničkoj akademiji u Novom Sadu.

Pratili smo Ivana tijekom njegova školovanja. Često je nastupao uz naš tamburaški orkestar, su-djelovao u osvajanju dvije zlatne plakete „Tambure Paje Kolarića“.

Muzicirao je s nama na svečanom otvaranju kla-virskog natjecanja „Dora Pejačević“ u dvorani Li-sinski u Zagrebu, a također i u crkvi u Heilbronu u Njemačkoj…

Ivan Krajačić je sada akademski glazbenik, ugled-ni dirigent Orkestra gradske glazbe Našice i uvaženi prosvjetni djelatnik u OGŠ Kontesa Dora Našice.

Ugodno je sresti ga raspoloženog svaki dan u Dvorcu Marka Pejačevića, gdje je smještena OGŠ, ispričati neki dnevno – politički vic, otići na „kaficu“ razgovora u obližnji kafić!

Ivan je omiljen u kolektivu i potpuno je prirodno što se vratio raditi u školu iz koje je i krenuo putem kraljice svih umjetnosti „GLAZBE“.

Gradska Glazba Našice bila joj je domaćinom još dva puta - 1983. i 2010. godine.

70-ih i 80-ih godina upravo su poduke sviranja u Gradskoj Glazbi bile centar glazbenog obrazovanja u Našicama sve do osnutka OGŠ „Kontesa Dora“dok danas ostvaruje suradnju s osnovnom glazbenom školom na način da učenici puhačkih instrumenata uz obavezan predmet solfeggia i sviranja nakon dru-gog razreda dobivaju i nastavu orkestra koju poha-đaju u sklopu orkestra Gradske Glazbe. Najveći broj njih ostaje u orkestru sve do kraja srednje škole dok neki i mnogo duže. Trenutno manji broj glazbenika orkestra izlazi iz interne škole Gradske Glazbe dok većinu čine učenici glazbene škole. Orkestar nastupa na dvadesetak nastupa godišnje koji uključuju smo-tru SAPOSIB-a, svečana polaganja vijenaca, budnice i zabavne nastupe povodom raznih događanja u gra-

du, zemlji i inozemstvu. Probe se održavaju redovito tijekom školske godine, dva puta tjedno.

Na mjesto dugogodišnjeg dirigenta Zvonimira Babića zapošljavaju moju malenkost. Posao dirigen-ta u Glazbi obavljao sam u slobodno vrijeme, a od 2002. godine postao sam i stalni djelatnik u Osnov-nog glazbenoj školi „Kontesa Dora“ u Našicama. Tada u njoj osnivamo i puhački odjel. U posljednjih nekoliko godina u OGŠ zaposleli smo i druge na-stavnike: Teodor Sucala Matei (limeni instrumenti) i Kristina Tomljanović (flauta).

Osim učenika OGŠ i Gradske Glazbe, u Gradskoj glazbi svirali su i danas značajniji glazbenici poput Zorana Vlajnića, Antuna Mihića, Dinka Đurokovića, Vanje Lisjaka, Daria Teskere i mene, dirigenta i sa-dašnjeg predsjednika.


Andrea Kopri Lončarić

NAŠOJ GLAZBENOJ ŠKOLI TRI OSKARA ZNANJAU organizaciji Ministarstva znanosti, obrazova-

nja i sporta i Agencije za odgoj i obrazovanje 1. srp-nja 2015. u Zagrebu je u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti svečano upriličena dodjela „Oskara znanja“ pobjednicima na natjecanjima glaz-benih škola i akademija Hrvatske.

Odjelu tambure Osnovne glazbene škole Konte-sa Dora iz Našica dodijeljena su tri „Oskara znanja“ u tri discipline: komorni sastavi, tamburaški orke-star i solo bisernica uz pratnju glasovira.

Mentor komornom sastavu bio je moj brat, magi-star glazbene pedagogije, Dean Kopri, učeniku Luki


Tomljanoviću, koji je pobijedio u disciplini solo bi-sernica uz pratnju glasovira, bila sam ja, korepetitor Rajko Lončarić, dok je orkestrom ravnala dirigentica i ravnateljica Osnovne glazbene škole prof. Marina Kopri.

Našički tamburaški orkestar i sopranistica Li-dija Horvat Dunjko imali su zadovoljstvo uveličati svojim nastupom svečano otvaranje dodjele Oskara znanja!

„Na najljepši način smo zaključili ovu 30. školsku godinu pedagoškog djelovanja Osnovne glazbene škole u Našicama“, rekao nam je prof. Daniel Kopri, voditelj odjela tambure i najavio kako će jesen koja je pred nama biti intonirana kulturno – umjetnič-kim događanjima vezanim uz obilježavanje 130. ro-đendana prve hrvatske skladateljice kontese Dore Pejačević.

Opaska urednika777:

Naravno da je u svakom redu orkestra sviralo 7 tamburaša!!!!!!!

Ali nešto još nevjerojatnije!? Uz tambure, note, notne i dirigentski stalak, na svečanu dodjelu Oska-ra znanja donijeli smo i 21 stolicu iz Našica.


Marina Kopri

SEDAM PRVIH I JEDNA DRUGA NAGRADA ODJELA TAMBURE NAŠIČKE GLAZBENE ŠKOLE

Luka Tomljanović, polaznik 3. razreda odjela tambure u našičkoj Osnovnoj glazbenoj školi Konte-sa Dora, pobijedio je u II. kategoriji u disciplini solo bisernica uz pratnju glasovira s 98,64 bodova.

Mentor učeniku bila je Andrea Kopri Lončarić, mag.mus., a klavirska pratnja Rajko Lončarić, prof. Ovo 53. državno natjecanje učenika i studenata glaz-be i plesa u Dubrovniku organiziralo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje te Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga. Natjecanje se održalo u maloj dvorani Umjetničke škole Luke Sorkočevića 21. ožujka 2015. Ocjenjivački sud u sastavu: Svetlana Krajna – pred-sjednica, Veljko Valentin Škorvaga, Daniel Kopri, Dražen Varga i Gordana Božić, ocijenili su ga kao prvoplasiranog u svojoj kategoriji.

Program koji je Luka izveo:

V. Zirdum: Na putu do školeD. Kopri: Na otoku ljubavi iz 8 minijaturaN. P. Budaškin (obr. S. Krajna): PolkaDvije prve nagrade Komornog sastava, dvije prve

nagrade Tamburaškog orkestra, dvije prve nagrade soliste Luke Tomljanovića te druge nagrade soliste Božidara Černave te pobjeda Tamburaškog orkestra na 38. Međunarodnom festivalu hrvatske tambura-ške glazbe (MFHTG) u Osijeku obogatili su Odjel tambure našičke glazbene škole za osam odličja ove 2014./15. školske godine, dok je u 26 godina aktivnog pedagoškog djelovanja postignuto 114 nagrada.


Ivica Martinović – Martini uz mjuzikl “Legenda Ružica Grada”

ČAROBNA „ RUŽICA“ Od samog dolaska u kazalište „Komedija“ u Za-

grebu dalo se naslutiti nešto veliko, jedinstveno i potpuno drugačije od drugih - ambijent, scena, glaz-ba, ples, svjetlosni i zvučni efekti, glumci, pjevači i autori.

S fantastičnom skladnošću izmjenjivale su se radnja, glazba, mnoštvo ljudi na sceni… Što reći o radnji? Radnja iz nekog sasvim drugog vijeka, spoj prošlih vjekova i sadašnjeg tehnološki svemogućeg, spoj idealan na radost publike. Naravno autori i izvođači trebaju biti svjesni da to nije običan mju-zikl, nego puno više od toga, vrhunski scensko-pje-vački doživljaj.

Danijela, Max, Lara i Bojan kao nositelji glavnih uloga odlično su vodili cjelokupnu radnju. Dužina trajanja uz ovakvu dinamiku na sceni i kompaktnost svih izvođača nije bila sporna.

Tek na kraju kad se sve završilo može se sa si-gurnošću reći „čarobno“ – sadržajno i izvedbeno, naravno uz besprijekornu tehničku podršku u svim elementima kostimografije, songova, sjajne i jako

brzo izmjenjive scene. Glumaca je bilo i u zraku i na daskama. Savršeno organizirano uz vodstvo re-datelja Roberta Boškovića, a autori Andrea i Dean neka uživaju u plodovima svojih ideja, jer „čarobno“ uvijek ideju pretvori u stvarnost. Mjuzikl „Legenda Ružice grada“ već je sada legenda, zato što je to zai-sta veliki projekt s puno elemenata koji su posloženi do savršenstva, te ih treba samo doći, čuti i vidjeti.


Sadašnja učenica: Petra Justić uz mjuzikl “Legenda Ružice Grada”

NAJSRETNIJI DAN U MOM ŽIVOTU7. svibnja 2015. mi je jedan od najsretnijih i naj-

ljepših dana u životu! Zašto? Uskoro ćete doznati.

Sve počinje ovdje u Našicama, u školi gdje glazba liječi tugu. Ovdje kroz glazbu možeš reći svoje muke i probleme voljenome instrumentu koji će ih odmah upiti za sebe!

Uđoh tako jednoga dana u školu i pred očima mi bljesne plakat „Legenda Ružice grada - mjuzikl“. Ono što me iznenadilo jest da su autori tog mjuzikla profesorica Andrea i profesor Dean. Puno sam puta čula za taj mjuzikl, ali nikako nisam mogla shvatiti tko pjeva i glumi u njemu? Hoće li toga biti i u Na-šicama? Sada mi je već bilo jasnije... Odmah sam se prijavila kod profesorice Kristine na solfeggiu za put na premijeru mjuzikla jer sam bila jako, jako znati-željna! Nisam mogla dočekati da dođem kući i sve to ispričam roditeljima. Objasnila sam im situaciju, a oni su rekli da će se dogovoriti. Još sam uzbuđenija bila kada sam vidjela da glavne uloge igraju Lara An-tić (pjeva u super grupi Bang Bang) i Danijela Pinta-rić (koja je sama po sebi savršena), te kada sam vidje-la promotivni spot mjuzikla „Stani Olujo!“. Pjesma je bila predivna, kao i Danijela - njezin glas, priroda... Napokon sam dočekala odgovor od mame i tate koji je bio - da! Da, idem na premijeru mjuzikla! Skakala sam do stropa! Bila sam presretna, ali iz nepoznatih razloga, možda manje od tjedan dana do premijere rekli su onu ružnu riječ -NE!!! Nisam znala zašto i kako, ali nisam se dala! Htjela sam ići više od svega na svijetu! Na solfeggiu profesorica je rekla da mož-da ima još poneko slobodno mjesto u autobusu te da dobro promisle oni koji neće ići. Odmah sam je pita-la mogu li ići pitati mamu, koja radi u istome dvorcu u kojemu je glazbena škola. Ona je rekla da mogu, ali da zbilja nije sigurna ima li još mjesta. Otrčala sam kod mame i jedva je nagovorila da idem, ali sada je najvažnije pitanje bilo ima li još mjesta u busu? Bio me strah ući u tajništvo, ali puna nade i pozitive po-kucala sam i ušla - koja sam ja sretnica... netko je dan

prije otkazao i ja sam bila upisana za put u Zagreb! Sva zadihana ušla sam u učionicu solfeggia i rekla da idem!!! Bila sam zbilja presretna!

Samo nekoliko dana kasnije bio je taj dan - 7. svibnja. Ustala sam u rano jutro kako ne bih ništa zaboravila. Oko 13:00 sati otišla sam kod mame i do 14:15 sati slušala tri pjesme: „Nek’ pamte mi ime“, „Stani olujo“ i „Pjesma u duši“. Napokon, otišle smo u grad na autobusnu postaju na kojoj su se okuplja-la djeca. Nakon što smo se svi okupili, krenuli smo. Davor i Luka čuvali su Mireli i meni najbolja mje-sta - posljednja na katu! Čim smo krenuli, oni su se počeli smijati i glupirati, a ja sam se naslonila na prozor i slušala, naravno, zna se, koju glazbu! Raz-mišljala sam što li su tolike godine stvarali i skladali? Pokušavala sam pretpostaviti što i kako će biti. Malo prije no što smo ušli u Zagreb ravnateljica nam je podijelila karte. Cijeli put je, barem meni, prošao za tren oka. Došli smo u Zagreb i do početka predsta-ve bili smo na Trgu bana Jelačića, slikali se i pričali. Dok smo šetali do kazališta nas četvero (Luka, Da-vor, Mirela i ja) poželjeli smo sresti Maria Petre-


kovića, ali nismo. Kada smo došli pred „Kazalište Komedija“ ...wow... ljudi obučeni u viteška odijela, veliki plakat mjuzikla… predivno! Profesorica An-drea nam je rekla da plješćemo, a ja sam si pomislila - samo ako bude nešto dobro, a vjerujem da hoće! Našli smo svoja mjesta koja nisu bila baš bajna jer ni-smo mogli vidjeti cijelu pozornicu, ali to nas uopće nije zabrinjavalo! Jedva sam dočekala početak koji je bio nevjerojatan!!! Svjetla, ples, pozornica, pjevanje, scena - naravno odmah mi se suzica slila niz obraz... to je za mene bio pravi doživljaj, ali to je bio tek po-četak! Oko sat vremena kasnije bila je pauza pa je pola dvorane izašlo dok sam ja brisala sitne suzice velikog ponosa! Mirela mi je donijela Colu jer je oči-to vidjela koliko sam se „uživila“ i da mi treba ne-što gazirano. Moj najbolji prijatelj Davor uletio je u dvoranu i uplašio me kao nikada do sada! “Upoznao sam Marka Cindrića!!!“, uzbuđeno je rekao i što je bilo još bolje, nije nam htio reći gdje je on! Taman kada mi je rekao da se nalazi u obližnjem restoranu na večeri sve se ponovno zamračilo... zaboravila sam na Marka, na večeru i na restoran te sam prepusti-la svoju dušu u Vilinski svijet i uživala kao nikada u životu! Bilo je predivno... na kraju tužno pa sam ronila krokodilske suze, toliko mi se sve svidjelo. Ni-sam mogla vjerovati da sam stvarno tamo i da to zbilja gledam! U sebi sam pri kraju glasno i tužno viknula: „Ružice!!!“, sve je to bilo jače od mene. Na kraju su vile došle na balkone, ništa nismo vidjeli, ali smo čuli. Kada su svi došli na pozornicu, a pogotovo autori, sve mi je bilo jasno... nevjerojatno je koliko truda, volje, slobodnog vremena i godina uloženo u dva sata predstave! Svi smo pljeskali pa iako su nas ruke pekle bili smo preponosni na naše profesore... koliko li su tek oni i njihovi roditelji bili ponosni!? Nakon savršene, uzbudljive, tužne, u nekim dijelovi-ma i smiješne predstave, izašli smo van i mislim da je svim emotivcima poput mene došlo da zagrle pro-fesoricu Andreu i profesora Deana. Davor me odveo do Marka pa smo se upoznali i slikali, a poslije smo svi nagurani iščekivali dolazak glumaca i autora, na-kon čega su uslijedile čestitke i slikanje s plesačima, glumcima i pjevačima! Nažalost s Danijelom se ni-sam uspjela slikati, ali mislim da sam dobila nešto, meni puno veće, bolje i vrjednije od slike - rečenicu. Naime, pitala sam je kako svi oni, a pogotovo ona, uspiju biti tako savršeni? Ona je rekla: „Kada se sklo-pi puno dobrih ljudi i srca nastaje savršenstvo!“ To nikada neću zaboraviti! Nakon toga okupili smo se i krenuli prema busu. Putem do tamo pričali smo s vilom iz spota - Kristinom. Naravno, ne bih to bila ja

da nisam pala u duboka razmišljanja čim smo krenu-li i žalila za tim čudesnim danom!!! Razmišljala sam kako je predivno što ljudi iz maloga mjesta mogu napraviti velike stvari! Napraviti ČUDO! U Našice smo došli oko četiri ujutro, a ja do skoro pet ujutro nisam mogla zaspati, a ni vjerovati što sam doživjela! Razmišljala sam koliko su profesor i profesorica na-dareni. Od tada, drugačije gledam na život, ali taj do-življaj nažalost ne može se ponoviti osim u mislima.

Velike čestitke autorima, nemoguće je opisati koliko je bilo predivno - što reći nego veliko HVALA! Napravili ste čudo!!!

Danijela, također čestitke, prava ste!!!!






Zoran Kon i Renato Hrkać Slika govori više od tisuću riječi

OCEANI LJUBAVI



Blaža Pavlović Radmanović

BORNA VITEZ: ŠPIJUN OPASNIH NAMJERA /treća knjiga našičkog zavičajnog autora Zdravka Vukića/

U lipnju povodom Dana grada Našica, u organi-zaciji Hrvatske narodne knjižnice i čitaonice Našice i ogranka Matice hrvatske Našice, predstavljena je najnovija knjiga Našičanina Zdravka Vukića “Špijun opasnih namjera”. Riječ je o trećoj knjizi o tajnom agentu Borni Vitezu, svojevrsnoj inačici hrvatsko-ga Jamesa Bonda koji se prvi puta pojavio 2009. u knjizi “Operacija Slavonija”, a zatim u knjizi “Sve za Hrvatsku” iz 2012. godine. Autor Zdravko Vukić knjige je predstavljao širom Hrvatske, a predstavlja-nja u Slavoniji uvijek su kretala iz Našica ili Osijeka gdje su uz brojnu publiku i autora knjige, nazočili i pisci predgovora. Za prvu knjigu to je bio, sada na-žalost, pokojni ratni ministar unutarnjih poslova RH Ivan Vekić, a za drugu te najnoviju knjigu, pisac

predgovora, naš je ugledni književnik Hrvoje Hitrec, mlađim generacijama poznat kao autor popularnih “Smogovaca”.

Na svim predstavljanjima u Našicama i Osijeku uvijek su nastupali mladi glazbenici Tamburaškog društva “Dora Pejačević” pod ravnanjem dirigentice Marine Kopri. Uz nastup brojnih solista koji su na taj način uveličali svaku promociju hrvatskoga Bon-da-Borne Viteza, nastupali su kao najuspješniji na-šički glazbeni brend po autorovoj želji i zamolbi koji je i sam jedan od osnivača.

Tako je bilo i ovaj put na predstavljanju najnovi-je treće knjige “Špijun opasnih namjera“ s mladim zlatnim našičkim tamburašima i nastupom poznate solistice Antoniom Dunjko.

Među svekolikim uvaženim gostima bili su: gradonačelnik Našica Krešimir Žagar, predsjednik Gradskog vijeća Josip Miletić i potpredsjednik Mje-snog odbora Našice Hrvoje Šleder.

NOVI HRVATSKI BOND-BORNA VITEZ nalazi se u izdanju našičke Hrvatske narodne knjižnice i či-taonice, ogranka Matice hrvatske i Hrvatskog centra mladih Našice.

U ime izdavača brojnoj našičkoj publici predsta-vile su ga prof. Silvija Lučevnjak i mr. sc. Blaža Pavlo-vić Radmanović.

Promociju knjige otvorila je ravnateljica Hrvat-ske narodne knjižnice i čitaonice Našice Blaža Pavlo-vić-Radmanović koja je predstavila autora i govorila o sve tri njegove knjige. Uz najnoviju, spomenula je i prethodne dvije: “Operacija Slavonija” i “Sve za Hr-vatsku”.

O „Špijunu opasnih namjera“ i njegovom autoru rekla je:

“…BORNA VITEZ je akcijski roman u kojem je pri-kazana borba za sigurnost i održivost svog nacionalnog identiteta i prostora u kojem se nalazi i živi (AUTOR/

hmmmm, da...

TAMBURAŠKI ORKESTAR

Međunarodni festival hrvatske tamburaške glazbe Osijek - MFHTG

Redni br. natjecanja

Mjesto i vrijeme

Razina natjecanja Natjecateljska disciplina Dirigent/

dirigentica Nagrada (plasman) i broj bodova

1. XVI.Osijek, 1993.

državna Tamburaški orkestar Marina KopriSrebrna plaketa’’Tambura Paje

Kolarića’’, 82,6 bodova

2. XVI.Osijek, 1993.

državnaNagrađena praizvedba:

‘’Notturno’’ autor: Julije Njikoš

Marina KopriSrebrna plaketa ‘’Tambura Paje

Kolarića’’

3. XVII.Osijek, 1994.

državna Tamburaški orkestar Marina KopriZlatna plaketa ‘’Tambura Paje

Kolarića’’, 92 boda

4. XVIII.Osijek, 1995.


Kolarića’’, 95 bodova

5. XIX.Osijek, 1996.

državna Tamburaški orkestar Marina KopriSrebrna plaketa ‘’Tambura Paje


6. XX.Osijek, 1997.



7. XX.Osijek, 1997.

državnaNagrađena

praizvedba:’’Majska ljubav’’autor: Božo Potočnik


Kolarića’’

8. XXI.Osijek, 1998.


Kolarića’’, 95,4 boda

9. XXII.Osijek, 1999.



10. XXII.Osijek, 1999.

državna

Najbolja izvedba – praizvedba koncertne

skladbe hrvatskog skladatelja

‘’Melodija’’ za violinu i tamb.orkestar

autor: Adalbert Markovićviolina: Danijela Jelić

Marina KopriPlaketa ‘’Dr. Josip Andrić’’

- dodjeljuje Hrvatsko društvo skladatelja

11. XXIII.Osijek, 2000.



12. XXIV.Osijek . Našice, 2001.



Popis nagrada Osnovne glazbene škole

13. XXIV.Osijek - Našice, 2001.

državna

Najbolja izvedba – praizvedba - koncertne


‘’Koncertni stavak za klarinet i orkestar’’

autor: Adalbert Markovićklarinet: Ivan Krajačić

Marina KopriPlaketa ‘’Dr. Josip Andrić’’


14. XXV.Osijek - Našice, 2002.

državna Tamburaški orkestar Marina KopriZlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića”, 98,40 bodova

15. XXVI.Osijek - Našice, 2003.



16. XXVII.Osijek - Našice, 2004.

državna Tamburaški orkestar Marina KopriZlatna plaketa, 96,20 bodova

Marini Kopri dodijeljena bisernica graditelja tambura Stevana Tatića

17. XXVIII.Osijek - Našice, 2005.



18. XXVIII.Osijek - Našice, 2005.

državna

Najbolja izvedba – praizvedba - koncertne


‘’U spomen Dori’’autor: Adalbert Marković

Marina Kopri

Plaketa ‘’Dr. Josip Andrić’’


19. XXIX.Osijek - Našice, 2006.



20. XXIX.Osijek - Našice, 2006.

državnaNagrađena praizvedba

‘’777’’Autor: Daniel Kopri


Kolarića’’

21. XXX.Osijek - Našice, 2007.



22. XXX.Osijek

-Našice, 2007.

državna

Nagrađena praizvedba‘’Fantazija za berdu i tamburaški orkestar’’Autor: Daniel KopriSolo berda: Dražen

Koprivčić

Marina Kopri

Zlatna plaketa skladatelju DanieluKopriju za autorski rad “Fantazija za berdu” u izvedbi TO TD “Dora

Pejačević” Našice

23. XXXI.

Osijek - Vukovar - Našice

2008.


Kolarića”, 98 bodova

24. XXXI.

Osijek -Vukovar - Našice,

2008.

državna

Nagrađena praizvedba‘’Ljubav uvijek pobjeđuje’’

Autor: Daniel KopriSolisti: Sabina Petrović,

brač iMatej Turković, akust.gitara

Marina KopriZlatna plaketa ‘’Tambura Paje

Kolarića’’ za autorski rad

25. XXXII.Osijek-Našice2009.

Državna imeđunarod.

Izvedena praizvedba Daniela Koprija

“Alla Corda”Solisti na braču: Tatijana

Lenart i DeanKopri, solistica na glasoviru:

JasminaKrha

Marina KopriSrebrna plaketa “Tambura Paje

Kolarića”

26. XXXII.Osijek-Našice2009.


Tamburaški orkestar Marina KopriZlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića”98,22 boda

27. XXXIII.Osijek-Našice2010.


Tamburaški orkestar Marina KopriZlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića” 99 bodova

28. XXXIV.Osijek-Našice2011.


Tamburaški orkestarSolisti u praizvedbi: Jasmin

Ramić- bisernica i Ivan Vulić- berde, a Kristina

Brkić solistica u vokalnoj kompoziciji “Dođi željo” Z.

Potočnika

Marina KopriZlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića” 99 bodova

29. XXXIV.Osijek-Našice2011.


Nagrađena praizvedba“Glazbena skica za bisernicu

i berde”Autor: Daniel Kopri

Solisti: Jasmin Ramić i Ivan Vulić

Marina KopriDanielu Kopriju za autorski rad Zlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića”

30. XXXV.

Našice- Somborsvibanj 2012.


Tamburaški orkestar i solisti na bisernicama Barbara

Bistrović i Jasmin Ramić u praizvedbi “Tamburaška

pripetavanja” Daniel Kopria, Kristina Brkić – vokalna solistica u kompoziciji:

“Sjećaš se Đula”

Marina KopriZlatna plaketa “ Tambura Paje

Kolarića“, 99 bodova

31. XXXV.

Našice- Somborsvibanj 2012.


Nagrađena praizvedba“Tamburaška pripetavanja”

Autor: Daniel KopriSolisti: Barbara Bistrović i

Jasmin Ramić

Marina KopriDanielu Kopriju za autorski rad Zlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića”

32. XXXVI.

Vukovar, 12.

svibanj 2013.

Državno i međunarod.

Dječji Tamburaški orkestar Vokalna solistica: Antonia

DunjkoMarina Kopri

Zlatna plaketa “Tambura Paje Kolarića”, 99 bodova

33. XXXVII.

Osijek,27.

travnja 2014.

Državno imeđunarod.

Dječji Tamburaški orkestarVokalni solist: Dean Kopri

Marina KopriZlatna plaketa “Tambura Paje

Kolarića”, 98 bodova

34. XXXVIII.

Osijek, 10.

svibnja 2015.

Državno imeđunarod.

Dječji Tamburaški orkestarVokalni solist:

Lidija Horvat DunjkoMarina Kopri

Zlatna plaketa “Tambura Paje Kolarića”, 97 bodova


Hrvatsko natjecanje učenika i studenata glazbe - HDGPP


Mjesto i vrijeme

Razina natjecanja Natjecateljska disciplina Dirigent/

dirigentica Nagrada (plasman) i broj bodova

1. 29.Zagreb,

1993.državna Tamburaški orkestar Marina Kopri Diploma, 65 bodova

2. 33.Našice,

1995.državna Tamburaški orkestar Marina Kopri

Prva nagrada u prvoj kategoriji 92,20 boda

3. 35. Sisak, 1997. državna Tamburaški orkestar Marina KopriPrva nagrada u prvoj kategoriji

96,50 boda

4. 39.Našice, 2001.

regionalna Tamburaški orkestar Marina KopriPrva nagrada u prvoj kategoriji

94,20 boda

5. 39.Dubrovnik,


Prva nagrada u drugoj kategoriji 98,64 boda

6. 41.Zagreb, 2003.


93,25 bodova

7. 41.Dubrovnik,


Prva nagrada u prvoj kategoriji 98,46 bodova

8. 43.Našice, 2005.


92,00 boda

9. 43.Dubrovnik,


Druga nagrada u prvoj kategoriji 97,65 bodova

10. 45.Našice, 2007.


94,00 bodova

11. 45.Dubrovnik,



12. 47.Našice, 2009.


94,00 bodova

13. 47.Dubrovnik,



14. 49.Našice,

2011.regionalna Tamburaški orkestar Marina Kopri


15. 49.Dubrovnik,

2011.državna

Tamburaški orkestar solo violina: Iva Šalić

Marina KopriPrva nagrada u prvoj kategoriji

98,60 bodova

16. 51.Našice,

2013.regionalna Tamburaški orkestar Marina Kopri

Prva nagrada u prvoj ketegoriji 92,00 bodova

17. 51.Primošten,


Druga nagrada u prvoj kategoriji 97,40 bodova

18. 53.Primošten,

2015.državna

Tamburaški orkestar solo violina: Leona Čakić


95,00 bodova

19. 53.Primošten,

2015.državna

Tamburaški orkestar solo violina: Leona Čakić


98,82 bodova

KOMORNI SASTAVI ( 5 -12 ČLANOVA )



Mjesto i vrijeme

Razina natjecanja Učenik/učenica Natjecateljska

disciplina Nastavnik/nastavnica

Nagrada (plasman) i br. bodova

1. 42.Zadar, 2004.

državna

Igor Dudjak, Matej Turković, Tena Buljanović, Kristina Peršić, Iva Peršić,

Martina Petrović, Petra Mifka, Nikola Mandić, Ana

Zavada, Karlo Papac, Dražen Koprivčić i Vatroslav Katić

Komorni sastavi

Marina Kopri

Prva nagrada u prvoj kategoriji

98,38 bodova

2. 44.Opatija,

2006.državna

Sabina Petrović, Dario Tičić, Ana Jazbec, Matko Čeme, Nikolina Vulić, Krešimir Stojanović, Ana-Marija

Vranaričić, Toni Lončar, Ivan Glova, Domagoj Vulić i

Marko Tomašević

Komorni sastavi

Marina Kopri

Prva nagrada u drugoj kategoriji

98,02 bodova

3. 45.Opatija,

2007.državna

Ana Jazbec, Krunoslav Mihaljević, Ivan Knežević,

Sabina Petrović, Katarina Bosak, Ivan

Maslak, Miroslav Flegar, Dino Povarnik, Matej Umiljanović, Martina

Kolarić, Martina Nikodem, Zvonimir Miđić

Komorni sastavi

Marina Kopri


98 bodova

4. 46.Opatija,

2008.državna

Ana Jazbec, Krunoslav Mihaljević, Ivan Knežević,

Krešimir Turković, Ivan Maslak, Katarina Bosak, Miroslav Flegar, Martina

Nikodem, Martina Kolarić, Zvonimir Miđić, Matej

Umiljanović i Petra Tomac

Komorni sastavi

Marina Kopri


98,72 boda

5. 47.Opatija,

2009.državna

Krunoslav Mihaljević,Luka Žagar, Davorin Silađi,

Marko Knezović,Martina Kolarić, Vje-

koslav Radan, Ivan Knežević, Miroslav

Flegar, Matej Puhanić, Martina Nikodem,

Mihaek Katavić

Stariji Komorni

sastav

Daniel Kopri


98,12 bodova

6. 47. Opatija,

2009.državna

Jasmin Ramić, Ana Kozina, Domagoj

Pintarić, Mislav Vu-činić, Ivan Vulić,

Barbara Bistrović,Ivona Gašparić, MartaKnežević, Tajana Vulić,

Ivan Teskera

Mlađi Komorni

sastav

Andrea Kopri

Druga nagrada u prvoj kategoriji

95,60 bodova

7. 48. Opatija2010. državna

Jasmin Ramić, Luka Žagar, Ana Kozina,

Miroslav Flegar, MarkoKnezović, Marta Kneže-vić, Marko Sertić, TajanaVulić, Domagoj Pintarić,

Matko Milanović, Vjekoslav Radan.

Stariji Komorni

sastav

Andrea Kopri

Druga nagrada u prvoj kategoriji

96,66 bodova

8. 48. Opatija 2010. državna

Barbara Bistrović, Stela Javorček, Ena Horvat,

Lana Šušak, MislavVučinić, Alen Galinec,

Marin Hasanović, NeraKnezović, Ana Jakšić,Tena Dudjak, Mateja Mikičić, Ivan Vulić.

Mlađi Komorni

sastav

Daniel Kopri

Treća nagrada u prvoj kategoriji

94,70 bodova


Jasmin Ramić, Barbara Bistrović, Stela Javorček,

Luka Žagar, Alen Galinec, Marko Sertić, Marin

Hasanović, Marta Knežević, Nera Knezović, Matko

Milanović, Tena Dudjak, Ivan Vulić

Komorni sastav

Dean Kopri,


99,26 bodova

- sudjelovali su na završnom koncertu


Ivona Flam, Lara Šušak, Dora Kurtek, Dora

Kovačević, Mislav Vučinić, Nikolina Pintarić, Ana Jakšić, Mateja Mikičić, Matea Miđić, Izidora

Kovačević, Renato Guljaš, Kristina Puhanić

Komorni sastav

Daniel Kopri

Prva nagradau prvoj kategoriji

98,24 bodova


Barbara Bistrović, Stela Javorček, Ivona Flam,

Dora Kovačević, Marin Hasanović, Alen Galinec, Nikolina Pintarić, Matea

Miđić, Matej Mikičić, Ana Jakšić, Ivan Vulić, Renato

Guljaš

Komorni sastav

Dean Kopri,


98,45 bodova

12. 51. Opatija2013. državna

Ivona Flam, Dora Kovačević, Tina Mikičić, Nikolina

Pintarić, Alen Galinec, Filip Ćurić, Marin Hasanović, Matea Midžić, Kristina

Puhanić, Izidora Kovačević, Ivan Vulić, Renato Guljaš

Komorni sastav

Dean Kopri,


98,40 bodova

13. 52. Bjelovar 2014. regionalna

Leona Čakić - violina; Petra Stražanček, Petra Potolovec,

Bruno Zahirović, Filip Čurić, Benjamin Čejka, Tiha

Zupčić, Petar Guljaš, Filip Kasapović - tambure

Komorni sastav

od 6 do 9 članova

Dean Kopri,


92,33 bodova


Leona Čakić - violina; Petra Stražanček, Petra Potolovec,

Bruno Zahirović, Filip Čurić, Benjamin Čejka, Tiha

Zupčić, Petar Guljaš, Filip Kasapović - tambure

Komorni sastav

od 6 do 9 članova

Dean Kopri,


99,09 bodova - sudjelovali na

Završnom koncertu kao prvonagrađeni u svojoj kategoriji

SOLO TAMBURE uz pratnju glasovira



Mjesto i vrijeme

Razina natjecanja

Učenik/učenica

Natjecateljska disciplina

Nastavnik/nastavnica

Nagrada (plasman) i broj

bodova

1. 41.Zagreb, 2003.

regionalna Mihaela Bosaksolo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)

Daniel Kopri Druga nagrada u prvoj kategoriji

86 bodova

2. 41.Zagreb, 2003.

regionalna Lucija Papacsolo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)

Marina Kopri Prva nagrada u

drugoj kategoriji91,8 bodova

3. 41.Zagreb, 2003.

regionalna Igor Dudjaksolo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)


92 boda

4. 41.Dubrovnik,

2003.državna Lucija Papac

solo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)

Marina KopriDruga nagrada u drugoj kategoriji

97,36 bodova

5. 41.Dubrovnik,

2003.državna Igor Dudjak

solo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)


98,10 bodova

6. 43.Našice, 2005.

regionalna Sabina Petrovićsolo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)


92,50 bodova

7. 43.Našice, 2005.

regionalna Matej Turkovićsolo bisernica uz pratnju glasovira (Darija Vlajnić)

Marina KopriDruga nagrada u drugoj kategoriji

89 bodova

8. 43.Našice, 2005.

regionalna Igor Dudjaksolo bisernica uz klavirsku pratnju

(Darija Vlajnić)Marina Kopri


89 bodova

9. 43.Dubrovnik,

2005.državna Sabina Petrović

solo bisernica uz klavirsku pratnju

(Darija Vlajnić) Marina Kopri


93,50 bodova

10. 45.Vinkovci,

2007.regionalna Dario Tičić


(Darija Vlajnić) Andrea Kopri

Druga nagrada u drugoj kategoriji

89,80 bodova

11. 45.Vinkovci,

2007.regionalna Ana Jazbec


(Darija Vlajnić)Andrea Kopri

Druga nagrada u prvoj kategoriji89,20 bodova

12. 45.Vinkovci,

2007.regionalna

Krunoslav Mihaljević




92 boda

13. 45.Vinkovci,

2007.regionalna Sabina Petrović




93,40 bodova

14. 45.Dubrovnik,

2007.državna





15. 45.Dubrovnik,

2007.državna Sabina Petrović

solo brač uz klavirsku pratnju


Druga nagrada u II kategoriji

96,30 bodova

16. 47.Virovitica,

2009.regionalna Davorin Silađi



Druga nagradau II kategorij

88,60 bodova

17. 47.Virovitica,

2009.regionalna


solo bisernica uz klavirsku pratnju (Rajko Lončarić)

Andrea KopriPrva nagrada u II

kategoriji93,00 boda

18. 47.Virovitica,

2009.regionalna Ivan Knežević


Daniel Kopri Druga nagrada u II

kategoriji88,88 bodova

19. 47.Virovitica,

2009.regionalna Miroslav Flegar



Prva nagrada u I. kategoriji

91,40

20. 47.Virovitica,

2009.regionalna Ivona Gašparić



Prva nagrada u I kategoriji

90,20 bodova

21. 47.Virovotica,

2009.regionalna

Barbara Bistrović


Daniel Kopri Druga nagrada u

II kategoriji89,13 bodova

22. 47. Virovitica,

2009.regionalna Ana Jazbec



Druga nagrada u II kategoriji

88,80 bodova

23. 47.Dubrovnik,

2009.državna



Andrea KopriDruga nagrada u II


24. 47.Dubrovnik,

2009.državna Miroslav Flegar



Druga nagrada u I kategoriji

97,70 bodova

25. 47.Dubrovnik,

2009.državna Ivona Gašparić



Druga nagrada u I kategoriji

96,56 bodova

26. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna Stela Javorček

Solo bisernica uz klavirsku pratnju (Rajko Lončarić)

Andrea KopriPrva nagrada u I


27. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna

Barbara Bistrović


Andrea KopriPrva nagrada u I


28. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna Ivona Flam

Solo bisernica uz klavirsku pratnju (RajkoLončarić)

Andrea KopriDruga nagrada u I


29. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna Jasmin Ramić


Andrea KopriPrva nagrada u II


30. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna Ana Kozina


Dean KopriDruga nagrada u II


31. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna

Marin Hasanović

Solo brač uz klavirsku pratnju (Rajko Lončarić)

Andrea KopriDruga nagrada u I


32. 49.Križevci

ožujak 2011.regionalna Alen Galinec

Solo brač uz klavirsku pratnju (Rajko Lončarić)

Dean Kopri.Druga nagrada u I


33. 49.Dubrovnik

2011. državna Stela Javorček

Solo bisernica uz klavirsku pratnju(Rajko Lončarić)

Andrea Kopri.Druga nagrada u I


34. 49.Dubrovnik

2011. državna Jasmin Ramić

Solo bisernica uzklavirsku pratnju(Rajko Lončarić)

Andrea Kopri.Druga nagrada u II


35. 49.Dubrovnik

2011. državna

Barbara Bistrović


Andrea Kopri.Druga nagrada u I


36. 51.Našice

veljača 2013.regionalna

Petra Potolovec

Solo bisernica uz klavirska pratnju(Rajko Lončarić)


Treća nagrada u II kategoriji

76,40 bodova

37. 51.Našiceveljača2013.

regionalna Ivona FlamSolo bisernica uzklavirsku pratnju(Rajko Lončarić)


Druga nagrada u III kategoriji89,40 bodova


regionalna Dora

Kovačević



Druga nagrada u III kategoriji

89,00 bodova


regionalna Marin

Hasanović

Solo brač uz klavirsku pratnju(Rajko Lončarić)


Prva nagrada u III kategoriji

90,60 bodova


regionalna Alen GalinecSolo brač uz

klavirsku pratnju(Rajko Lončarić)

Dean Kopri,Druga nagrada u

III kategoriji89,16 bodova


regionalna Nikolina Pintarić

Solo brač uz klavirsku pratnju(Rajko Lončarić)

Dean Kopri, Druga nagrada u

III kategoriji89,10 bodova

42. 51.Dubrovnik

ožujak2013.

državna Marin

Hasanović

solo brač uz pratnju glasovira(Rajko Lončarić)


Druga nagrada u III kategoriji96,56 bodova

43. 53.Požega, ožujak 2015.

regionalnaBožidar Černava

solo bisernica uz pratnju glasovira(Rajko Lončarić)

Dean Kopri, Druga nagrada u

II kategoriji 88,40 bodova

44. 53.Požega, ožujak 2015.

regionalnaLuka

Tomljanović



Prva nagrada u II kategoriji

92,20 bodova

45. 53.Dubrovnik,

ožujak 2015.

državnaLuka

Tomljanović



Prva nagrada u II kategoriji

98,46 bodova


Međunarodna natjecanja

Naziv festivala Mjesto i vrijeme Kategorija Dirigent / dirigenticaVoditelj / voditeljica Nagrada

1.XIV. međunarodno natjecanje glazbene

mladeži ‘’Lions Grand Prix’’

Hrvatska - Rijeka, ožujak 2008.

Tamburaški orkestarDirigentica: Marina

KopriVoditelj: Daniel Kopri

Guverner Borut – Borja Kopani

2007./08.

2. 51. EuroböselNjemačka - Bösel,

rujan 2013.Tamburaški orkestar

Dirigentica: Marina Kopri

Voditelj: Daniel Kopri3. mjesto


Međunarodni festivali

Naziv Festivala Mjesto i vrijeme Kategorija Dirigent/dirigentica:Voditelj/voditeljica: Nagrada

V. europski glazbeni festival mladihŠpanjolska – Barcelona,

svibanj 1998. Tamburaški

orkestar


Voditelj: Daniel Kopripriznanje

VI. europski glazbeni festival mladihNorveška – Trondheim,

svibanj 200.Tamburaški

orkestar



VII. europski glazbeni festival mladihŠvicarska – Zurich,

travanj 2002.Tamburaški

orkestar



II. međunarodni festival tamburaških orkestara i skupina

Slovenija – Dragatuš, lipanj 2007.

Tamburaški orkestar



DJEĆJI PJEVAČKI ZBOR - natjecanja od osamostaljenja škole

Hrvatsko natjecanje učenika i studenata glazbe


Mjesto i vrijeme


disciplinaNastavnik/ nastavnica

Nagrada (plasman) i broj bodova

48. Našice,

26. veljače 2010.

regionalna

Tena Babić, Laura Čakić, Jelena Gerendaj, Diana Jurić, Angela Marinović,Veronika

Suk, Ana Vučinić, Josip Zidar, Eugen, Puhanić,

Diana Mihić, Nera Knezović, Petra, Potnešil,

Ena Horvat, Barbara Bistrović, Stela, Javorček,

Marta Knežević, Dora Kovačević, Lana Blažević, Lucija Drozd, Sara Jurić, Paula Kovač, Luka Zidar,

Ivona Flam

Dječji jednoglasni zbor u prvoj

kategoriji

Andrea Kopri, prof.

Dean Kopri(pratnja

na klaviru)

Prva nagrada93 boda

48.Primošten,13. ožujka

2010. državna

Tena Babić, Laura Čakić, Jelena Gerendaj, Diana Jurić, Angela Marinović,Veronika

Suk, Ana Vučinić, Josip Zidar, Eugen, Puhanić,

Diana Mihić, Nera Knezović, Petra, Potnešil, Ena Horvat,

Barbara Bistrović, Stela, Javorček,Marta Knežević,

Dora Kovačević, Lana Blažević,Lucija

Drozd, Sara Jurić, Paula Kovač, Luka Zidar,

Ivona Flam

Dječjijednoglasni

zbor u prvoj

kategoriji

Andrea Kopri, prof.

Dean Kopri(pratnja

na klaviru)

Druga nagrada97,40 bodova




Mjesto i vrijeme




50.Našice,

24. veljače2012.

regionalna

Leona Čakić, Laura Čakić, Andrea Hulak, Diana Jurić,

Magdalena Kubica, Ena Nekić, Karla Vrabac, Josip Zidar, Anamarija Miđić,

Fabijan Brkić, David Jurić, Laura Špek, Lada Šteher, Barbara Bistrović, Stela

Javorček, Ivan Damjanović, Dora Kovačević,Lana

Blažević, Lucija Drozd, Sara Jurić, Karla Žiha, Luka

Zidar, Ivona Flam, Tina Mikičić, MateaMiđić, Bruno

Zahirović, Stela Perković, Veronika Balentić

Dječji višeglasni

zborII kategorija

Andrea Kopri, prof.

Dean Kopri, mag.gl.ped.

(pratnjana klaviru)

Prva nagrada93,00 bodova


2012.državna

Leona Čakić, Laura Čakić, Andrea Hulak, Diana Jurić,

Magdalena Kubica, Ena Nekić, Karla Vrabac, Josip Zidar, Anamarija Miđić,

Fabijan Brkić, David Jurić, Laura Špek, Lada Šteher, Barbara Bistrović, Stela

Javorček, Ivan Damjanović, Dora Kovačević,Lana

Blažević, Lucija Drozd, Sara Jurić, Karla Žiha, Luka

Zidar, Ivona Flam, Tina Mikičić, MateaMiđić, Bruno

Zahirović, Stela Perković, Veronika Balentić

Dječji višeglasni

zborII kategorija

Andrea Kopri, prof.


(pratnjana klaviru)

Treća nagrada90,44 bodova




Mjesto i vrijeme




52.Našice,

22. veljače2014.

regionalna

Lana Blažević, Lucija Drozd, Leona Čakić Andrea Hulak,

Magdalena Kubica, Luka Zidar, Fabijan Brkić, Laura

Špek, Lada Šteher, Ivan Damjanović, Karla Žiha, Stela Perković, Veronika Balentić, Ivan Gregurić, Helena Mendroš, Mia

Ileš, Sonja Perković, Karla Komak, Lucija Vučemilović Jurić, David Drozdek, Petra Justić, Sara Mendroš, Šimun

Nekić, Iva Mihalj, Andrea Rajs i Helena Horvatin.

Dječji višeglasni

zborII. kategorija

Andrea Kopri, prof.


(pratnjana klaviru)

Prva nagrada92,33 bodova


2014.državna

Lana Blažević (6.r), Lucija Drozd (6.r), Leona Čakić (6.r), Andrea Hulak (6.r), Magdalena Kubica (6.r), Luka Zidar (5.r), Fabijan

Brkić (5.r) Laura Špek (5.r), Lada Šteher (6.r), Ivan Damjanović (5.r), Karla

Žiha (5.r), Stela Perković (6.r), Veronika Balentić (5.r), Ivan Gregurić (6.r), Helena

Mendroš (4.r), Mia Ileš (4.r), Sonja Perković (4.r), Karla Komak (4.r), Lucija

Vučemilović Jurić (3.r), David Drozdek (3.r), Petra Justić (3.r), Sara Mendroš

(3.r), Šimun Nekić (3.r), Iva Mihalj (3.r), Andrea Rajs (2.r)

i Helena Horvatin (3.r).

Dječji višeglasni

zborII. kategorija

Andrea Kopri, prof.


(pratnjana klaviru)

Treća nagrada94,33 bodova

Glazbene svečanosti hrvatske mladeži u Varaždinu


Mjesto i vrijeme




54.Belišće,

12. travnja 2011.

regionalna

Laura Čakić, Jelena Gerendaj, Ana Vučinić, JosipZidar, Dora Kovačević, Lana

Blažević, Lucija Drozd,Sara Jurić, Ivona Flam, Katarina Zidar, Matea Blažević, Leona Čakić,

Andrea Hulak, Ena Nekić,Petra Potnešil, Tina Mikičić, Matea Midžić, Karla Vrabac,

Stela Javorček, Barbara Bistrović, Luka Zidar,

Angela Marinović

Troglasni dječjizbor

Andrea Kopri,prof.Dean Kopri(pratnja na

klaviru)

Plasman na Glazbene svečanosti

hrv.mladeži u Varaždinu

54.Varaždin, 12.svibnja

2011. državna

Laura Čakić, Jelena Gerendaj, Ana Vučinić, JosipZidar, Dora Kovačević, Lana

Blažević, Lucija Drozd,Sara Jurić, Ivona Flam, Katarina Zidar, Matea Blažević, Leona Čakić,

Andrea Hulak, Ena Nekić,Petra Potnešil, Tina Mikičić, Matea Midžić, Karla Vrabac,

Stela Javorček, Barbara Bistrović, Luka Zidar, Paula

Kovač, Sofija Kovač

Troglasni dječji zbor

starijeg uzrasta

osnovnih glazbenih škola - B1

Andrea Kopri,prof.

Dean Kopri(pratnja na

klaviru)

3. mjesto -Zlato

(Zlatna plaketa)90,20 bodova

ODJEL GLASOVIRA



Mjesto i vrijeme




43.Varaždin,

ožujak 2005.

regionalna Franka Umiljanović Solo glasovirDarija Vlajnić,

prof.

Treća nagrada u drugoj kategoriji

79,40 bodova

44.Opatija, prosinac

2006.državna

Jelena Rajković i Vanja Hrvoje Dražić

Glasovirski duo

Darija Vlajnić, prof.

Diploma u drugoj kategoriji

89,40 bodova


2007.državna

Paula Kovač i Elena Sabljak

Glasovirski duo


Treća nagrada u prvoj kategoriji93,60 bodova


2008.državna

Antun Ivić i Elena Sabljak

Glasovirski duo



89,60

49.Opatija,

6. prosinac 2011.

državnaFabijan Brkić i

Rea PintarGlasovirski

duoRajko

Lončarić, prof.


49.Opatija,

6. prosinac 2011.

državnaKarla Žiha i Luka Zidar

Glasovirski duo



98,10 bodova

50. Opatija,

5. prosinac 2012.

državnaFabijan Brkić i

Luka ZidarGlasovirski

duoRajko

Lončarić, prof.

Priznanje u drugoj kategoriji

86,00 bodova

50. Opatija,

5. prosinac 2012.

državnaSara Mendroš iPaula Bijuklić

Glasovirski duo


Priznanje u prvoj kategoriji

88,25 bodova

50. Opatija,

5. prosinca 2012.

državnaHelena Mendroš i

Šimun NekićGlasovirski

duoSanja Petrović,

prof.

Priznanje u prvoj kategoriji

89,25 bodova

51. Varaždin,21. veljače

2013.regionalna Helena Mendroš Solo glasovir

Sanja Petrović, prof.

Treća magrada u prvoj kategoriji70,60 bodova

ODJEL GLASOVIRA

Međužupanijsko natjecanje “Virovitička klavirijada”


Mjesto i vrijeme




3.Virovitica, 12. svibnja

2015regionalno Anja Ergović Solo klavir



96,67 bodova

ODJEL GLASOVIRA

Natjecanje mladih pijanista “Zlatko Grgošević”


Mjesto i vrijeme




2.

Zagreb – Sesvete, svibanj 2002.

državna Andrea Teodosić Solo glasovir Darija Vlajnić,

prof.

Diploma u B kategoriji

79,00 bodova

3.


međunarodna Jelena Rajković Solo glasovirDarija Vlajnić,

prof. Priznanje u A

kategoriji

3.

Zagreb – Sesvete,svibanj 2004.

međunarodna Franka Umiljanović Solo glasovirDarija Vlajnić,

prof. Priznanje u C

kategoriji

6.

Zagreb- Sesvete,svibanj2010.

međunarodna Antun Ivić Solo glasovirDarija Vlaknić,

prof.Treća nagrada

7.

Zagreb- Sesvete,svibanj 2012.

međunarodno Luka Zidar Solo glasovirSanja Petrović,

profTreća nagrada

8.

Zagreb, Sesvete, svibanj 2014.

međunarodno Paula Bijuklić Solo glasovirDarija Vlajnić,

prof.Treća nagrada, 13,40

bodova

9.

Zagreb, Sesvete, svibanj 2014.

međunarodno Sara Mendroš Solo glasovirDarija Vlajnić,

prof.Treća nagrada, 13,70

bodova

10.


međunarodno Helena Mendroš Solo glasovir Sanja Vazdar,

prof. Treća nagrada, 13,70

bodova

11.


međunarodno Luka Zidar Solo glasovir Sanja Vazdar,

prof. Priznanje, 9,3

bodova

ODJEL GLASOVIRA

Međunarodno natjecanje “Memorijal Jurice Murai”


Mjesto i vrijeme




-Varaždin, 22. travnja

2015.međunarodno Patricia Mandić Solo klavir

Sanja Vazdar, prof.

Treća nagrada u B kategoriji 85,00 bodova

PUHAČKI ODJEL



Mjesto i vrijeme




46.Sisak, ožujak 2008.

regionalna Arijana Ivanković

Solo flauta uz pratnju glasovira

(Darija Vlajnić, prof.)

Ivan Krajačić, prof.


68,80 bodova

46.Sisak, ožujak 2008.

regionalna Petra Knežević

Solo klarinet uz pratnju glasovira




72,60 bodova

48.Bjelovar,

25. veljače2010.

regionalna Diana Mihić


(Rajko Lončarić,

prof.)


Treća nagrada u drugoj kategoriji

70,84 bodova

50.Samobor,5.ožujka

2012.regionalna Diana Mihić


(Rajko Lončarić,

prof.)


Treća nagrada u trećoj kategoriji

77,00 bodova


2012.regionalna Ina Mihalj


(Rajko Lončarić,

prof.)



67,75 bodova

50.Samobor,6. ožujka

2012.regionalna Marta Plehandžić


(Rajko Lončarić,

prof.)



62,00 bodova


2012.regionalna Luka Vlajnić

Solo truba uz pratnju glasovira

(Rajko Lončarić,

prof.)

Teodor Sucala Matei, prof.


95,40 bodova

50.Varaždin,26.ožujka

2012.državna Luka Vlajnić


(Rajko Lončarić,

prof.)

Tedor Sucala Matei,prof.

Druga nagradau prvoj kategoriji

95,10 bodova

52.Samobor, 12.ožujka

2014.regionalna Ejla Plemeniti





60,44 bodova

52.Vrbovec, 13.ožujka

2014.regionalna Luka Vlajnić




Prva nagrada u trećoj kategoriji

90,60 bodova

52.Vrbovec, 14.ožujka

2014.regionalna Jana Krajačić

Solo rog uz pratnju glasovira




93,00 bodova

52.Samobor, 8. travnja

2014.državna Luka Vlajnić




Druga nagrada u trećoj kategoriji

96,20 bodova

52.Samobor,9. travnja

2014.državna Jana Krajačić

Solo rog uz pratnju glasovira



Druga nagrada u drugoj kategoriji

95,75 bodova

ODJEL VIOLINE

MEĐUNARODNO GUDAĆKO NATJECANJE RUDOLF MATZ


Mjesto i vrijeme




14.Čakovec,3. siječnja

2013.međunarodno Helena Vulić Solo violina

Tatjana Stehlik, prof.

Diploma u I. kategoriji

14.Čakovec, 5. siječnja

2013.međunarodno Leona Čakić Solo violina

Tatjana Stehlik, prof.

Diploma u III. kategoriji

ODJEL VIOLINE

HRVATSKO NATJECANJE UČENIKA I STUDENATA GLAZBE I PLESA


Mjesto i vrijeme




52.

Velika Gorica,

7. ožujka 2014.

regionalna Leona Čakić

Solo violina uz pratnju

glasovira – III.kategorija

(Rajko Lončarić,

prof.)

Dubravka Balent, mag.

mus.

Druga nagrada 87,60 bodova

ODJEL GITARE



Mjesto i vrijeme




51.

Velika Gorica,

23. veljače2013.

regionalna Ivan Damjanović Solo gitara Mario HujDruga nagrada80,00 bodova


HRVATSKI VITEZ/BOND): Našice, Osijek, Vukovar, Za-dar…, no tako se pomalo i od-vaja od svoga uzora BONDA te tako pronalazi i gradi svoju originalnost.

Ovo je suvremeni, špijun-sko-kriminalistički, tečni ro-man (proza koja ima točna pravila navedenoga žanra) čija se radnja temelji na povijesnom predlošku – suvremene povije-sti Hrvatske, točnije: DOMO-VINSKI RAT – jedan događaj hrvatskoga tajnog obavještajca opisan/prikazan - ne kao „su-hoparna“ kronologija ratnog događanja, već na NEKI DRUGI NAČIN – Fleming sti-lom/„BONDOVSKI“.

No, danas već možemo govoriti o osebujnoj - Vuki-ćevoj - prepoznatljivoj prozi koja odiše JEDNOSTAV-NIM, TEČNIM, LAKIM… IZRIČAJEM PISANJA!!!

Lukav, hrabar, jak, razborit, odvažan, lijep, pame-tan, pustolovan, pronicljiv… RATNIK… BORNA VITEZ oličenje je nepokorivog HRVATSKOG DOMOLJUBA koji je u svakom trenutku spreman dati sve za HRVAT-SKU! (Hrvatska je dobila svoga Jamesa Bonda!)

U političkom trileru trilogije BORNA VITEZ iščita-vamo snažne poruke autora:

- dobro pobjeđuje zlo - demokracija jača je od totalitarnih slabosti- hrvatstvo je jače/snažnije od izdajničkog čina…

Ovaj politički suvremeni triler, s blagom primjesom humora, pravo je NOVO OSVJEŽENJE na književ-no-umjetničkoj sceni u sadržajnom žanru.“

Istaknula je kako je predgovor posljednjoj knjizi napisao naš ugledni književnik Hrvoje Hitrec koji je rekao da je ova Vukićeva knjiga još zrelija, uvjerljivija i vjerodostojnija od prethodnih, da se autor name-će kao rodonačelnik hrvatskog špijunsko-političkog trilera u hrvatskoj književnosti te ga čak preporuča domaćim filmašima za ekranizaciju - kao solidnu podlogu za akcijski film.

Kako bi publici dočarala bit sadržaja trilera, Blaža Pavlović-Radmanović pročitala je dio teksta „Špijun opasnih namjera”:

„Na upaljenoj televiziji prikazivao se govor dr. Fra-nje Tuđmana, predsjednika Hrvatske demokratske za-

jednice, o višestranačkim izborima koji bi se trebali do-goditi u Hrvatskoj. Aleksove su oči tada bljesnule pune mržnje.

- Što hoće ta starkelja? Što njemu nedostaje u ovoj državi? Samo nam takvi trebaju. Eh, da je on živ, ne bi takvi ni pisnuli! – rekao je ljutito Aleks, pokazujući na bistu Josipa Broza Tita koja je krasila dnevni boravak Marićevih. A na zidu su bile uramljene velike fotografije Aleksovog oca u Titovom društvu, ali i djeda u parti-zanskoj uniformi.

- Smiri se, Aleks, previše si popio. – rekao je Borna bacivši kartu.

- Nećemo o politici, kartamo – rekao je Ivan, njihov zajednički prijatelj.

- Što vi znate o likovima kao što je Tuđman? Takvi bi razbucali ovu državu, za koju se i moj djed borio. Oni su ljudi opasnih namjera. Vrlo opasnih! – Aleks je gr-mio, točeći još votke u čašu.

- Vrijeme je za demokraciju. Dosta je bilo krojenja sudbine od strane jedne partije. – rekao je Borna, a Aleksovo se lice izbezumilo.

- A što tebi nedostaje u životu? Što tebi smeta Savez komunista?

- Kažem ti, trebalo bi biti kao na zapadu, višestra-nački sustav. Demokracija!

- Tvoji se očito nisu borili za ovu zemlju, za bratstvo i jednistvo naših naroda i narodnosti.

- Poštedi me tih fraza i demagogije, Aleks. Tebi je sjajno jer ti je stari na položaju i normalno je kako bra-niš Jugoslaviju. – uzvratio je Borna.

- A koju bi zemlju trebao braniti? A za što se borio tvoj djed, ako ne za nju? Nikad ne spominješ svoje pret-ke, stidiš li se nečega?

- Pa ako baš želiš znati, ne mogu se pohvaliti slikom svoga djeda s Titom, kao ti. Nisu ratovali pod istom


zastavom. Moj je djed ratovao pod hrvatskom troboj-nicom, a o tome smo morali šutjeti. Od njega imamo sačuvane samo dvije slike. Na jednoj je sam, a na drugoj u društvu kardinala Stepinca.

- Molim? – vrisnuo je Aleks.- Dobro si me razumio. Djed je bio u Hrvatskim

oružanim snagama, a nestao je 1945. godine. Eto, bio je „narodni neprijatelj“, kako se kaže.

- Pa što, moj je bio u domobranima. – rekao je Ivan. – Smirite se malo, dečki!

- Baš krasno! S kime se ja družim!? Sad mi je jasno zašto braniš Tuđmana!

- Govoriš gluposti, Aleks. Tuđman je bio antifašist i poslije general, ali se zalaže za bolji položaj Hrvatske u ovoj državi. – rekao je Borna i ispijajući u jednom gutljaju vodku. - Konačno je netko istinito progovorio o potlačenom položaju Hrvatske!

- Hrvatskoj ništa ne nedostaje, to su obične laži i podmetanja. Sad mi je sve jasno, Borna. - cinično je go-vorio Aleks. – Ne voliš ti baš našu Jugu! A kakva bi se tebi Hrvatska svidjela?

- Kakva bi trebala biti? Nezavisna! – ispalio je Bor-na. Tada je Aleks skočio prema njemu, ali je Ivan stao između njih.

- Smirite se, dečki, pa što vam je!?- Marš van iz moje kuće! – urlao je Aleks.- Sa zadovoljstvom. Ionako si izgubio partiju. – Ka-

rata. – rekao je Borna, i dodao: - A uskoro će izgubiti i tvoja partija, na izborima!“

(„RATNA SJEĆANJA: BILI SMO SPREMNI“)

Zna se, uskoro je tako i bilo. Aleks i njegova „par-tija“ izgubili su i ovu bitku.

Silvija Lučevnjak, predsjednica ogranka Matice hrvatske Našice (i ravnateljica Zavičajnog muzeja) govorila je o autoru i njegovom radu te istaknula njegov veliki interes za hrvatsku povijest, posebno noviju, još od davnih srednjoškolskih dana kada mu je i ona bila, jedna, od inih profesorica. Stoga, i nije začudno da u svojim romanima, kao veliki/strastve-ni domoljub, opisuje jedan povijesni insert svoje domovine na ovakav zanimljiv, dramatični, akcijski način.

O HRVATSKOM VITEZU progovorio je i autor.

„Roman odiše aktualnim stvarima u koje je uplete-na mašta - bivši udbaški ubojice koji su infiltrirani u sve pore vlasti i ugrožavaju hrvatske nacionalne interese. Ovo je brz, akcijski roman, sa scenama iz Domovin-skog rata, on promiče domoljublje, ali nije isključiv niti promiče netrpeljivost prema ikome. Riječ je o stvaranju

hrvatskog akcijskog junaka po uzoru na Jamesa Bonda, ali potpuno smještenog u hrvatske okvire…“

Vukić se zahvalio svima na podršci oko pisanja, izdavanja i predstavljanja kako prethodnih knjiga tako i ove najnovije.

Lektorski posao odradila je profesorica hrvat-skoga jezika i književnosti Ana Štefelić istaknuvši da je riječ o modernom i vrlo zanimljivom romanu te „očekuje uspjeh i ovog trilera na top-listama čitano-sti kao što je imala i prethodna koja je dugo vremena među najčitanijima u Hrvatskoj…“

Naslovnicu romana i ovaj puta ilustrirao je Naši-čanin Josip Zupčić.

Tisak u 400 primjeraka odradila je GRAFIKA d.o.o. Osijek.

Knjige o Borni Vitezu u protekle su tri godine među najčitanijima u Hrvatskoj prema mnogobroj-nim top-listama koje se pojavljuju na raznim inter-net portalima.

Na kraju predstavljanja romana Vukić je za ugod-no čitanje brojnim prijateljima i prijateljicama HR-VATSKOGA VITEZA poklonio: Žagaru, Šlederu, Ibriksu…, a nedavno ju je uručio i slavnom hrvat-skom generalu Anti Gotovini, kao i prethodne dvije.


Davor Kovačević (iz kuta trenera početnika NK “Fešk”)

MEĐUNARODNI NOGOMETNO-GLAZBENI SUSRETI U TUZLI

Kažu da čovjek u nekim „ozbiljnim“ godinama ima potrebu ispuniti svoje želje iz mladosti koje nije mogao ispuniti iz mnogih razloga, pa je tako i sa mnom. Kada sam trebao u mladosti igrati nogomet, moje obrazovanje usmjerilo me na sasvim drugu stranu. Nakon završetka moje profesionalne vojne karijere educiram se i završavam za nogometnog trenera s licencom „C“ koja mi omogućuje voditi mlađe kategorije nogometaša i, u neku ruku, posta-jem sportski djelatnik. Ljubav i Bog su mi podarili sina Petra koji obožava nogomet i igra ga od svoje šeste godine, te je on jedan od razloga što ulazim u burne vode trenerskog posla.

U NK “Fešk“ ukazala se potreba za trenerom mlađih kategorija, te u razgovoru s ljudima iz uprave kluba pristao sam voditi grupu igrača koju zovemo „početnici“ (igrači godišta 2004 i mlađi). Toj grupi igrača pripada i Petar, pa nam je obojici to veliki izazov - meni kao njegovom ocu, a ujedno i trene-ru. Htio on to ili ne, nalazi se pod većim pritiskom i povećalom nego ostala djeca. Za sada on to odlično podnosi, dijete ima i čini nevjerojatnu transformaci-ju. Kada smo u klubu on me oslovljava s treneru, a po završetku aktivnosti u klubu vrlo lako se prebacuje na naš normalan odnos tate i sina. Možete zamisliti kako je to kad vas vaše dijete oslovljava s „treneru“. U početku sam se osjećao kao stranac naspram svoga sina. Moram priznati da je to nezahvalna situacija, kako za mene, tako još više za njega.

U nogometnoj sezoni 2014./2015. godine naj-značajniji rezultat koji smo ostvarili je osvajanje 1. mjesta u Ligi mladeži - početnika NS Našice i kao prvaci ulazimo u povijest. Vrijedne rezultate koje još treba istaknuti su osvajanje 1. mjesta na Božićnom malonogometnom turniru u Našicama i 3. mjesto na Zimskom malonogometnom turniru u Orahovi-ci. Ni ti rezultati nisu slučajni, oni su plod sustav-nog i kontinuiranog rada, kao i u ostalim ljudskim djelatnostima i zanimanjima - ako pilot ne leti nije pilot, ako kirurg ne operira nije kirurg… Da bi ostva-rili ovakve rezultate, morate u ekipi imati određene

talente, podršku kluba u kojemu radite, podršku ve-ćine roditelja i na kraju, istini na volju, morate imati i dozu sreće, a naši stari govore da sreća prati hrabre, što su moji igrači kroz ovu sezonu definitivno bili. Kroz treninge i utakmice prolazili smo kroz razne situacije i iskazali smo različite emocije - bilo je ra-dosti zbog pobjede, ali i tuge i suza zbog izgubljene utakmice. Zamislite situaciju kada vam u svlačionici poslije izgubljene utakmice od 12 igrača njih 10 pla-če. Kada sam ušao u svlačionicu imao sam osjećaj da se emocije mogu rezati nožem. U toj utakmici našeg suparnika smo nadigrali u svim segmentima nogo-metne igre, no jedino nismo u postignutom zgo-ditku. I kada uzmete u obzir da se radi o djeci koja imaju od 9-10 godina preostaje vam da i vi zaplačete s njima. To su situacije gdje bolji suparnik ne mora uvijek pobijediti, ali i to je nogomet. Nakon te uta-kmice shvatio sam da sam im ugradio natjecateljski duh i da sam dobio momčad s karakterom, što je u nogometu vrlo bitno. Nakon te utakmice postaje-mo „svemirci“ kako nas naziva urednik u uvodnom dijelu lista. Iz utakmice u utakmicu rastemo kao momčad i postajemo nedohvatljivi za naše protiv-nike. Igramo lijep, organizirani i nadasve učinkovit nogomet. Radi ilustracije napomenut ću gol-razliku na kraju sezone koja iznosi 159:16 (razlika 143 gola). Primamo pohvale za našu igru od svih protivničkih igrača, trenera, roditelja i navijača pa čak i od emi-


nentnih klubova kao što je NK Osijek. Sve to mi po-kazuje da smo, ne vrijeđajući nikoga, nadmašili ovu našu lokalnu sredinu i da se moramo promaknuti negdje dalje.

Sva sreća pa poznajem gospodina Renata Hrka-ća koji je poznatiji široj javnosti kao gitarist benda „Put na istok“. Renato je inače rođeni Tuzlančanin,

prst sudbine ga je poslao u naš grad, a ja ću uvijek reći i neka je. Na jednoj čašici razgovora dolazimo na ideju da bi se mogli povezati s FK Sloboda iz Tu-zle i odigrati „nekakvu“ utakmicu. U međuvremenu i profesor Daniel Kopri dolazi na čašicu razgovora i daje prijedlog da i TD „Dore Pejačević“ sudjeluje u tim susretima. Tako nastaje ideja o međunarodnim muzičko-fudbalskim susretima u Tuzli (međuna-rodno glazbeno-nogometni susreti u Tuzli). Tu ideju iznosim nadležnima u klubu što oni, na moje zado-voljstvo, prihvaćaju. U veljači ove godine odabrana je ekipa: vođa puta Renato Hrkač, Daniel Kopri (pred-sjednik TD), Darko Javorček-Jawa (član upravnog odbora TD) i moja malenkost sjedamo u „pilu od

auta“ i pravac Tuzla. S domaćinima održavamo kon-struktivan sastanak (cca 15 min) i načelno dogova-ramo susrete za 19.6.2015. godine, a ostalo vrijeme protječe u ugodnom razgovoru o svemu i svačemu. Sama priča se širi i sve više dobiva na značaju već samim tim što NK “Fešk“ nikad nije igrao u inozem-stvu, a TD nikad nije nastupalo u Republici BiH. Do-govor je bio da će NK “Fešk“ u Tuzlu ići s dvije eki-pe - moji početnici i mlađi pioniri trenera Stjepana Kapraljevića. Kako se priča širila tako nam je trebao sve veći autobus jer je i sam interes Feričančana ra-stao. Na kraju je u autobusu za Tuzlu bilo 55 putnika, od toga 33 igrača i 22 roditelja predstavnika općine Feričanci i simpatizera kluba. Ovim putem se zahva-ljujem djelatnicima općine Feričanci, roditeljima i upravi kluba što su prepoznali značaj ovog projekta za sve sudionike, a pogotovo za djecu našega kluba. Kao što je rekao Zlatko Đuroković: „Mi smo tamo predstavljali na kraju krajeva Republiku Hrvatsku.“

Na dan „D“ 19.6.2015 krećemo prema odredištu Tuzla. U autobusu vlada ugodna i opuštena atmos-fera, osim kod mene, koji sam ipak pod nekom obve-zom i brigom za moje igrače, jer sada sam im trener, tata, mama, učiteljica itd. To vam je kao ono kad kupujete u trgovini “4 u 1”. Ovo ne pišem napamet jer na treninzima su me osim treneru znali zvati i učiteljice, teta, a najgora varijanta je bila MAMA. Sam put do grada Tuzle protječe u najboljem redu i na stadion „Tušanj“ dolazimo u načelno dogovoreno vrijeme - oko 11 sati. Tamo nas dočekuje naš ugodni domaćin Nihad Mujazinović, inače nogometna le-genda FK “Sloboda“, a sada u ulozi voditelja omla-dinske škole nogometa. S domaćinima održavamo jedan kratak sastanak kako bi dogovorili plan aktiv-nosti za taj dan. Inače prilikom dogovaranja susre-ta s njima što god sam tražio njihov odgovor je bio: „Ma jarane može sve, dogovorit ćemo se.“

Nas Slavonce prati glas da smo usporeni i da sve radimo polako, ali ne znam što bi onda trebalo reći


za naše domaćine koji to sve rade u „prvoj brzini“. Prvo odlazimo položiti vijenac i zapaliti svijeće na spomen obilježje „Kapiju“. To je mjesto gdje je za vri-jeme posljednjeg rata u BiH od jedne ispaljene srp-sko-agresorske granate poginuo 71 žitelj grada Tuzle, a prosjek godina bio je oko 21 godinu. Najmlađa žr-tva bio je dječak s dvije i po godine. Za njega govore da je obožavao nogomet, da je stalno nosio kopačke i govorio da će igrati nogomet za Hajduk iz Splita kad odraste. Žitelji Tuzle kažu da je u tom danu izginu-la mladost njihovoga grada. „Kapija“ se nalazi u sa-mom centru grada i poznato je okupljalište mladih u gradu, oko nje nalaze se kafići i restorani, te je uglav-nom veliki protok ljudi i žamor. Međutim kada smo mi došli i kad je Antonia počela pjevati odjednom je žamor prestao i nastala je tišina. Moram priznati da je polaganje vijenca i paljenje svijeća uz acapella izvedbu sopranistice Antonie Dunjko skladbe “Pie Jesu” Andrewa Lloyda Webbera bio najemotivniji

trenutak toga dana. Nakon toga domaćini nas vode na Slana jezera na kupanje. To je kompleks od pet jezera, slapova, kafića i restorana, jednostavno mje-sto za dušu odmoriti. Sva djeca su skočila u vodu, a mi treneri i nekoliko roditelja smo stajali u plićaku kao ptice rode i dežurali da se kojim slučajem nešto ne dogodi. Poslije kupanja vraćamo se na stadion na ručak, a za ručak smo jeli poznati tuzlanski ćevap - za razliku od naših prijatelja iz TD koji su ostali gladni jer je njihov Nihad zakazao. Nevjerojatna slu-čajnost - čovjek zadužen za nogometaše zove se, već

spomenuti, Nihad Mujazinović, a glavni čovjek za tamburaše također se zove Nihad Mujazinović (nisu u rodu). Ipak, naš Nihad je bio bolji od njihovog Ni-hada. Taktika domaćina je bila prvo izmoriti nas na kupanju, a onda nas dobro nahraniti kako ne bi mo-gli kvalitetno odraditi ono zbog čega smo i došli, a to je pokazati im kako se igra nogomet.

FK “Sloboda“ natječe se u prvoj ligi BiH. Inače je to nogometni klub s velikom tradicijom, osnovan 1919. godine i među najstarijim klubovima je u BiH. Grad Tuzla ima oko 120 000 stanovnika što znači da imaju veliku bazu djece i mogu napraviti dobru selekciju. Trener Stjepan Kapraljević sa svojim pio-nirima prvi odigrava utakmicu i postiže jako dobar rezultat od 1:1, znajući da njihovi pioniri glase za bo-lje u BiH. Drugu utakmicu odigravaju moji počet-nici i na kraju utakmice rezultat je 1:0 za početni-ke NK “Fešk“. Još jedna velika pobjeda mojih igrača, kao i dokaz da smo talentirana i dobro organizirana momčad. Poslije utakmice vidio sam iznenađena lica njihovih trenera jer nisu očekivali takvu uta-kmicu, možda su nas i podcijenili, ali to je već njihov problem. Ja kao trener i voditelj svojih igrača i pri-je odlaska u Tuzlu sam napominjao da mi u Tuzlu idemo pobijediti jer znam koliko moji dečki vrijede. Bilo kako bilo, mi smo pobijedili prvoligaša, i kao pobjednici, još jednom pišemo povijest, a povijest i pišu pobjednici. Jedino nam je žao što na utakmi-ci nismo imali navijačku podršku jer su članovi TD u to vrijeme imali probu za nastup. U tako dobrom raspoloženju odlazimo na koncert TO iz Tuzle i TD „Dora Pejačević“ iz Našica koji se održao u Narod-nom pozorištu u Tuzli.

Na kraju moram poimenično spomenuti ljude iz kluba koji su pomogli da se ovaj projekt ostvari jer oni su to zaslužili. To su direktor kluba Zlatko Đuroković, koordinator za mlađe selekcije Marijan Šundalić i tehnički direktor Josip Kopljar. Ovom pri-likom zahvaljujem se i uredniku ovog lista prof. Da-nielu Kopriju što mi je omogućio da ostavim neka-kav pisani trag o ovoj prekrasnoj priči i događaju koji nam se dogodio toga dana 19.6.2015. godine i što na nekakav način mogu svoje osjećaje i emocije podi-jeliti s vama čitateljima ovoga lista. Nisam posebno nadaren za pisanje i teško mi je na ovaj način izraziti sve ono što smo u Tuzli lijepog doživjeli.

Prijatelji iz FK“Sloboda“ pozvani su od strane NK “Fešk“ da posjete klub i općinu Feričanci što bi se trebalo dogoditi sljedeće godine u približno isto vrijeme, ali o tome ćete biti pravovremeno obavije-šteni.


Daniel Kopri (KONCERT TAMBURAŠKOG ORKESTRA U TUZLI)

„JUNACI NIKAD NE ODUSTAJU“Tamburaški orkestar naše Škole i Društva muzici-

rao je gotovo u svim europskim državama od Norveš-ke, Švicarske, Njemačke, Španjolske, Italije, Slovačke, Mađarske i Srbije, ali nikada u Bosni i Hercegovini.

Uvijek smo željeli upijati spoznaje o drugim kulturama i narodima, a s „tamburaško bosanskom vezom“ uspjeli smo organizirati, uz već ispričanu „štoriju“ trenera početnika NK „Feška“ pilota Davora Kovačevića, međunarodni nogometno – glazbeni su-sret u Tuzli, gradu s 120 441 stanovnika.

Junačka tamburaška družina za ovako značajan projekt bila je ojačana s Antoniom Dunjko. Prvi put posjetila je Našice kada je imala pet godina sa svojom majkom, uglednom sopranisticom Lidijom Horvat Dunjko. Majci smo tada poklonili reprezentativnu sliku Dore Pejačević, rad našeg pokojnog umjetnika Marcela Arnolda, a Antonijici malu Doricu u rami koju još ljubomorno čuva zbog sjećanja na prvi su-sret s nama!

U programu je sudjelovao naš Tuzlak Renato Hrkać, vokalni majstor i djelatnik OGŠ Mario Huj, student udaraljki Robert Takač i dvije učenice naše

OGŠ Helena Vulić na violini i Nina Koljđeraj u vo-kalnoj interpretaciji. Dirigentica je, naravno bila, ne-zamjenjiva Marina Kopri! Po prvi puta je u logistici s fotoaparatom bila prof. Andrea Kopri Lončarić i maj-ka učenika Luke Kolarića, Maria Kolarić. Uvijek se iznenadimo koliko nas zdušno prihvaćaju slušatelji u drugim državama i gradovima!

Naime, svi slušatelji u Gradskom pozorištu Tuzla su na kraju koncerta bili na nogama i srčano pljeska-li, što nikada nismo doživjeli u našemu gradu Naši-cama!

Kako bi i tuzlanska epopeja bila zapamćena ne samo po prelijepom gradu, srdačnim domaćinima i izvrsnom koncertu pobrinulo se i nevrijeme!? Po naj-većem prolomu oblaka, kao iz filmova katastrofe pod punom smo “ratnom” tamburaškom opremom pre-trčavali preko nadvožnjaka i potpuno mokri s osmi-jehom uletjeli u autobus. Taj osmijeh zadržali smo i do danas!!!!!!!

„Junaci nikada ne odustaju!“, a hrvatske svete tambure, uvijek će biti na braniku opstojnosti hrvat-skoga naroda.






Nekadašnji učenik: Vatroslav Katić

SEDAMNAEST GODINA MOJE GLAZBENE OBITELJI

Najteži je uvijek početak. Svaka ga priča mora imati, a vjerujte mi na riječ, ova zaslužuje onaj najbo-lji. Jedan, nazvat ću ga ovdje „pametnjaković“, a neki će od vas njegov citat možda i prepoznati, jednom je rekao: „Sve što radiš u životu jednom će biti nebitno, ali je vrlo važno da to ipak činiš, jer nitko drugi to neće umjesto tebe.“ Ovo je priča o glazbi, o emocijama, o ljubavi i suživotu s drugim bićima, o prijateljstvu, ali i ulazak u svijest i svijet onoga što sam proživio u po-sljednjih sedamnaest godina. Moje drage Našičanke i Našičani, te svi oni čije oči budu prelazile preko ovih redaka, nadam se da ćete preko njih dobiti uvid u to tko i što sve zapravo stoji iza glazbenog svemira u va-šem gradu…

Krenimo redom. Na stranu moje pjevačke spo-sobnosti koje sam koristio od malih nogu (ovdje mi-slim zbilja malih), od izvedbi Zlatka Pejakovića što me s nepune četiri godine snimao susjed, ili priče o

„malom uz kazetofon“, kako su znale reći tete u vrti-ću, jer bih ga često uz uho prislonio i ne odvajao se od njega, umjesto da se igram s ostalom djecom u grupi.

Sudbina ili ne, rođen sam 1989., iste godine kada je osnovan i odjel tambure. Ipak, moji glazbeni poče-ci sežu tek u 1998. Da, to je ona godina kada su Ćirini „Vatreni“ žarili i palili Francuskom i svijetom, kada smo mirno reintegrirali preostala okupirana područ-ja, a ja sam krenuo u 2. razred osnovne škole. Moram priznati, isprva nisam bio baš oduševljen. Moj prvi doticaj s tamburicom moglo bi se reći, ha...ljevak sam i nisam baš Jimi Hendrix. Tri djevojke i ja, te profesor Kopri. Trošni prostori HKD „Lisinski“, moje iščašeno koljeno i drvena ruka koja se muči s trzanjem. Glazba i romantika na kvadrat! Nakon prvih nastupa usli-jedilo je i ono bitno – upis u glazbenu školu. Tada još OGŠ „Dore Pejačević“, vjerojatno ni sama nije znala što joj se sve sprema. Solfeggio pamtim po pjevanju pjesmice „Imali smo pile...“, ali i svom „švrakopisu“ u kajdanci kod profesorice Brkić. Kao kakav takav vrsni tamburaš tehničar, uskoro me dopalo vode-će mjesto u „mlađem tamburaškom orkestru“, tada poznato kao mjesto nasljednika Saše Sokača. Nije prošlo mnogo vremena i ruka je narasla, nije se baš opustila i eto mene u nevolji. Sjećam se da sam pro-klinjao bugariju i praktički zamrzio sviranje jedno vrijeme jer sam bio prisiljen svirati na jednoj staroj, „tvrdoj“. Jagodice na prstima vapile su za prestankom mučenja, ali nekako sam ipak izdržao. Pohvatao sam konce, ovaj akorde, sve osim dotičnog Fis-dima, tako da bih svirajući „Canzonnettu“ često varao kada bi došao red na njega. Hop, od 1998. evo mene do ljeta 2002. godine.

Vruće ljeto kao i sad, izvlačim bugariju ispod kre-veta i izlijećem iz stana samo brzo viknuvši: „Zvao me profesor da dođem na probu orkestra!“ No nije to bilo samo tako „iz neba pa u rebra“. Do tog trenut-ka, osim većeg broja nastupa sa svojom generacijom, i vježbanja na satovima sviranja, bilo je tu i vječnog štimanja tambura s profesorom, onog omraženog i dosadnog dijela koji je jednostavno „must do“.


Orkestar je tada bio nešto sasvim deseto od ovoga danas, pritom ne umanjujem značaj, volju i rad da-našnje generacije. Na probi nas je jednom prilikom bilo 64. Bugarija je tad još bila instrument praktič-ki veći od mene, a mnogi stariji tamburaši znali su me samo kao malog koji je kukurikao u „Koka snijela jaje“. Probe su bile u učionici profesora Slakića, ne-kako bi se uspjeli „nagurati“, i to je mjesto brzo po-stalo moj dom. Dom kažem, jer sam u glazbenoj ne-kad praktički provodio više vremena nego kod kuće.

Ekipa na bugariji bila je BAJNA. Sve kršni momci – Nekić, Kratofil, Mijić, Uremović i Čehobašić. I ja uz njih - „pican“. Prve koncerte odradio sam u vrtiću Zvončić, a rado se sjetim i prvog nastupa u koncer-tnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“. Malo pomalo, po-put hrvatskih igrača u NBA, nešto godina prije, moja je generacija stupala na scenu, redom ulazeći u orke-star. S obzirom na brzu smjenu generacija, 2003. je ostala u znaku osnivanja TD „Dora Pejačević“ kako bi se i nekadašnjim učenicima glazbene škole, u nedo-statku srednjeg glazbenog obrazovanja u Našicama, dalo priliku nastaviti svirati. Osim toga, bila je to i godina mog prvog odlaska na državno natjecanje u Dubrovnik, predivnog putovanja i normalno, prve nagrade. Neke od nas, te je godine lupio i „gluper-tet“ (kako bi profesor rekao), a alkohol i cigarete ušle su i u moju svakodnevicu, iako na svu sreću, bez ve-ćih posljedica. Postao sam dio „klape“. Jednostavno, otvorio mi se jedan novi svijet, a orkestar je postao moja druga obitelj, ako ne i prva. Iduće godine, kre-nuo sam u gimnaziju, a tjedno sam brojao više od 60 sati aktivnosti, bilo škole, bilo sviranja.

Novi projekt u koji smo se dali, bio je prvi odla-zak komornog tamburaškog sastava iz Našica na dr-žavno natjecanje komornih sastava. Nakon što sam gotovo mjesec dana bio bolestan, te jeseni 2004., nas

„12 Odabranih“ zaputilo se u Zadar. Par dana prije samog natjecanja profesorica Marina se razboljela, ali smo probe nekako održali sami jer nam volja za dokazivanjem nije bila upitna. I dan danas kad se sje-tim, Zadar mi ostaje u posebnom sjećanju. (Engleski doručak Dražena Koprivčića Koste, Karlo Papac u bi-jelim tenisicama na završnom koncertu prvonagra-đenih...).

Usporedno s mojom srednjom školom, nizali su se i nastupi i putovanja s orkestrom. Prešli smo i preko granica Hrvatske (Šopron, Beč). Snimali smo video emisije poput „Zapisa na brezovoj kori“, gosto-vali u „Hit do hita“ i „Lijepom našom“, snimali CD „Tragovi na vodi“. Ljeta su prolazila u znaku našičkih ljetnih noći, a proljeća u Popovači.

Oduvijek su mi bili dragi i humanitarni koncerti koje bi održali. Nekako ipak smatram, jedan od naj-boljih nastupa imali smo u Sloveniji, u Dragatušu, u srpnju 2007. na međunarodnom festivalu tamburaš-kih orkestara. I sve je nekako bilo na svom mjestu, orkestar i ja smo rasli zajedno, nizali uspjeh za uspje-hom. No jesen i zima koje su uslijedile, pamtit ću kao teško, tužno razdoblje koje smo, opet zajedno, morali proživjeti.

Nakon duge i iscrpljujuće borbe s bolešću, njego-ve, a i naše za njega, humanitarnog koncerta kojim smo digli na noge cijeli grad i širom otvorili svoje duše i srca, nažalost, izgubili smo odličnog prijatelja i tamburaša Deana Vidovića. I danas u meni stoji to vrijeme, s gorkom težinom ga se prisjećam - nošenja plavih 777 majica orkestra u znak solidarnosti sva-kodnevno na nastavi, javnog glazbenog sata održa-nog tog crnog ponedjeljka, nakon kojeg nas je jedno-stavno poklopio onaj e mali (ton s kraja pjesme „Who wants to live forever“ grupe Queen), slike tuge i pada

Matej Turković (klavir), Vatroslav Katić (bugarija) i Dražen Koprivčić (berde)


dragih ljudi s tamburama nakon što smo saznali, svi-ranja Bachove arije na pogrebu...rana je to koja svake godine sjećanjem izbije na površinu.

Ipak, digli smo se i ujedinili, nikad dotad nismo bili toliko tu jedni za druge, a mogu slobodno reći, osjećam da sam upravo tada i odrastao. Ništa nakon toga više nije bilo isto. Osim glazbe, koju smo nasta-vili graditi, i naravno naše priče.

Generacije su se izmjenjivale i već sam duže vrijeme glavnu riječ na bugariji vodio ja. Od učenika sam na neki način postao učitelj, neformalno podučavajući „neke nove klince“ koji su dolazili.

Odlaskom na nesuđeni studij prava u Osijek, moja glazbena veza s orkestrom nije se prekinula. Rijeka, München, pa opet Šopron, postao sam osim bugarijaša i dežurni fotograf na putovanjima i druže-njima.

Godina 2009. za mene je bila prekretnica, godina po mnogo čemu nalik na ovu 2015. Promijenio sam studij, otišao u Zagreb, prorijedio sviranje, ali ipak ostao vjeran tamburama i svojoj glazbenoj obitelji. Nakupilo se dotad zlatnih plaketa, prvih nagrada i onog najvažnijeg - životnog iskustva.

U međuvremenu, Hrvatska je prošla dug put pre-govora, ušla u Europsku Uniju, a mi smo svoju priču

digli na europsku razinu. Projekt 51. EuroBosel „va-ljao“ se veći dio 2013., a u rujnu smo ga konačno i ostvarili. S ispita sam krenuo na put od 3000 kilo-metara. Kao jedini glazbeni ambasadori naše zemlje, borili smo se kao lavovi i osvojili 3.mjesto među orke-strima iz različitih dijelova Europe.

U svibnju 2014. održali smo snimanje majstor-skog ciklusa HRT-a „Majstori svirači“, a ja sam se vratio u „svoju Lisinski“ dvoranu nakon gotovo dva-naest godina.

Sve te godine prošle su u duhu promicanja ime-na našega grada, života i djela naše Dore Pejačević, rada glazbene škole koja s ponosom nosi njeno ime, i naravno, zvuka tambure.

Teško je nabrojati sve ugledne osobe, umjetnice i umjetnike koje sam imao priliku upoznati i s njima nastupati, no isto tako, teško je i zahvaliti svima (pri-je svega obitelji Kopri, profesorima i profesoricama glazbene škole, svim mojim tamburašima i prijatelji-ma) u dovoljnoj mjeri, jer su zajedno sa mnom gradili našu obitelj, naše glazbene Našice...

Ipak, otvorene tamburaške duše i srca, iskreno hvala svima koji ste na bilo koji način dio naše glaz-bene dimenzije.


Ivica Uremović

NEMA PREGOVARANJA O MOM BOGU, MOJOJ OBITELJI I MOM HRVATSTVU

Još davne 1968. godine počeo sam plesati u fol-kloru Hrvatskog kulturno umjetničkog društva Li-sinski. Iako tada još nisam imao potpunu svjesnost o svom nacionalnom bitku, uživao sam u folklornim spletovima pjesama i plesova.

Hrvatsko proljeće sam također bio u plesnom pogonu „Lisinskog“ i dan danas se pitam kako nam nisu uzeli pridjev „hrvatsko društvo“?

Posebno sam ponosan što je naša „Martinska tamburaška filharmonija“ također bila glazbeni te-melj sadržaja s kojima smo pružali kulturna događa-nja Našičanima, Hrvatskoj, ali i onoj bivšoj državi.

Članovi tamburaškog sastava iz mog Martina bili su: Ivo Uremović, Petar Zalović, Josip Zalović, Stje-pan Kašuba, Ivica Puhanić i Nikola Puhanić.

Povijesno je važno zapisati kako je „Martinska tamburaška filharmonija“ bila temelj Tamburaškog orkestra Društva kojim je ravnao učitelj Vilko Šteher iz Feričanaca, ali i glazbene škole što je vidljivo s ovog povijesnog odmaka.

Početkom osamdesetih je želja, nas kulturnjaka, za utemeljenjem glazbene škole u Našicama bila u

svim segmentima posložena. Ostao je samo mali i veliki detalj, profesorski kadrovi koje je trebalo naći i motivirati da presele u Našice.

Bio sam dio tadašnje ekipe uz Zvonimira Brda-rića, Branka Plechingera, Leona Majera, Antuna i Štefice Petrušić, te Ivana Teskeru koji su vukli ideju o školi.

Prvog, 1985. na Dorin 100. rođendan zapo-slili smo profesora Marijana Slakića, a sljedeće godine bračni par Kopri – sve ostalo je legenda Našice grada.

Neki dan mi je Daniel priznao kako ga nitko u životu nije uvrijedio kao ja kada sam mu postavio u HKD Lisinski upit: „Prezime Kopri može biti hr-vatsko, ali Dujmić, djevojačko moje Marine baš i ne mora.“

Tada mi je Kopri ljutito odgovorio i „kupio“ me za prijatelja: „Jedina „kvaka“ u ovom tvom provoka-tivnom pitanju jest što se Marinin brat zove Hrvoje, rođen 1970., u vrijeme Hrvatskog proljeća!“

Imao sam trideset i tri godine kada me Bog vratio iz rata za Domovinu i tada sam kao koreograf Fol-klorne sekcije nastavio borbu za našu hrvatsku na-cionalnu opstojnost. Marina i Daniel su to činili pu-tem Pjevačkog zbora i Tamburaškog orkestra HKD Lisinski i Glazbene škole i to ne smije otići u zaborav.


Dean Kopri je sa svojom ljubavi života Kristinom Minarik doselio u Martin. Godinama nitko u toj nji-hovoj kući nije živio, a ja sam po dogovoru s gazdom brao voće, pekao rakiju i sponzorirao koncerte Tam-buraškog orkestra OGŠ Kontesa Dora.

OK – to je to! I mi Martinjani imamo skladatelja Deana, kao Našičani tatu Daniela i kćerku Andreu.

Hm, al’ zaboravio sam što piše u naslovu članka - nema pregovaranja o mom Bogu, mojoj obitelji i mom hrvatstvu!

O svemu drugome možemo pokušati!


Glazbena pedagoginja Margit i suprug Slavonac Ivan Pavelić po drugi puta su svojom donacijom izne-nadili djelatnike i učenike naše glazbene škole.

Prvim dolaskom u Našice 2014. godine gospodin Ivan je osobno donio neprocjenjive zbirke za klavir koje je supruga Margit prikupljala tijekom svoje glaz-beno – pedagoške prakse! Bili smo ushićeni što su upravo našu školu izabrali za takvu duhovnu odluku. Naravno, željeli smo upoznati ženu glazbenicu koja nas je prepoznala kao školu vrijednih zaljubljenika u svoj pedagoški poziv.

Mjesec svibanj je svake naše školske godine sredi-šte vibracijskog pripetavanja pa je tako dolazak u Na-šice Margit i Ivana bio normalan slijed naših želja i njihovih emocija.

Upoznati ljude koji ti bezuvjetno žele da-rovati dio svoje životno – pedagoške zbirke zati-tralo nam je dušu već u

prvom dodiru s austrijskom djelatnicom koja je svoj život posvetila glazbenom poučavanju najmlađih.

Druga donacija obitelji Pavelić također je bila ne-predvidiva i „uznemirujuća“! Studirajući glazbu, su-pruga Marina i ja smo svirali u kvartetu block flauta, ona alt, a ja tenor. Znao sam i sanjati o tom vibracijski nezagađenom glazbalu čiji su titraji srodni prirodi, a naravno i nama ljudima. Snovi se često i materijalizi-raju! Kada sam udahnuo, shvatio sam zašto su nam Margit i Ivan darovali četiri block flaute: bas, tenor, alt i sopran, te školu za ove božanske instrumente, a naravno i zbirke skladbi za njih.

LJUBAV KADA SE DIJELI UVIJEK SE MNOŽI!!!!!!!

Probu tamburaškog orkestra te večeri smo osvije-tlili u drugoj namjeri, uz sudjelovanje Helene Vulić, učenice naše škole na odjelu violine i razigrane tam-buraše, programom smo zadivili drage prijatelje iz Austrije.

Ljudima koji „kupe“ našu dušu uvijek poklanjamo uramljenu fotografiju Dore Pejačević s njezinim pot-pisom iz 1905. godine pa je tako bilo i te nezaboravne večeri!

Glazba spaja ljude nevidljivom pupčanom vrpcom, a je li za početak ove bajke „kriva“ naša Dora, žena skladateljica, možemo samo sumnjati.

Daniel Kopri

DONACIJE SU RIJETKOST - VRIJEDNI POKLONI SUPRUŽNIKA PAVELIĆ IZ AUSTRIJE


Daniel Kopri

STRUČNO VIJEĆE NASTAVNIKA TAMBURE PONOVNO U NAŠOJ ŠKOLI

Po drugi put bili smo domaćini učiteljima tambure iz cijele Hrvatske!

Prvi put prije sedam godina, kada je tema bila berda kao solistički instrument. Predavač je bila Marina Kopri, a instrumentalni solisti Mario Ivelja, kontrabasist Zagrebačkih solista i berdaš Dražen Ko-privčić, naš nekadašnji učenik.

Usporedna skladba koju su solisti tada izveli bio je „Slon“ Camille Saint Saens iz „Karnevala životi-nja“.

Ovogodišnji aktiv bio je intoniran u smislu pe-dagoške dokumentacije i zajedničkog muziciranja skladbe „Ljetna oluja“ Vice Zirduma koji je i radio na iščitavanju dionica i dirigirao svojom prelijepom kompozicijom.

Na aktivu tamburaša koji smo svečano orga-nizirali u Koncertnoj dvorani OGŠ Kontesa Dora

upriličili smo i predstavljanje prve hrvatske zbirke skladbi za bisernicu i klavir moje malenkosti. Zbirka pod znakovitim glazbenim nazivom „8 minijatura za bisernicu i klavir“ imala je svoju premijeru upravo pred onima kojima je i namijenjena.

Svoju virtuoznost na bisernici potvrdio je Jurica Perharić uz klavirsku pratnju profesora Rajka Lon-čarića. Jedna od točaka dnevnog reda bila je i osniva-nje Udruge hrvatskog društva tamburaških pedago-ga. Želju za utemeljenjem takve udruge potanko je objasnio profesor Marko Sesar.

Stručno vijeće nastavnika tambure organizirala je Agencija za odgoj i obrazovanje i Glazbena škola Alberta Štrige Križevci, a kroz dnevni red nas je vo-dila profesorica Gordana Božić.

Prije puta kući okrijepa uz “slavonski pastirac” i stisak tamburaške prijateljske ruke uz želju za novim takvim okupljanjem!


Elmas Mehmet (Rumunjska)

ONCE I HAD A DREAM (KITEE & NAŠICE)Prijateljstvo i suradnja s Deanom Koprijem za-

počeli su prije otprilike godinu i po, kada sam pri-mila poziv od Plamena Dimova za sudjelovanje na „Nightwish days“ projektu u Kitee, Finska. Dobila sam Deanov kontakt te mi ga opisao kao „odličnog klavirista“ koji će se pridružiti projektu, te nedugo nakon toga, „upoznali“ smo se na internetu i zapo-čeli s dogovorima oko detalja vezanih za naše budu-će aktivnosti u Kiteeu. Bilo je ohrabrujuće upoznati osobu koja je otvorena prema svim prijedlozima ve-zanim uz glazbu, od Nightwish pjesama naravno, do klasične komorne glazbe pa čak i do moderne finske glazbe.

U srpnju 2014. godine otputovala sam u Finsku, te sam bila presretna kada sam shvatila da nam je potrebno jako malo vremena kako bi pjesme bile spremne za koncert – Dean i ja imali smo odličnu komunikaciju na glazbenom i umjetničkom ni-vou i bilo je zadovoljstvo eksperimentirati s raznim

„atmosferama“ pjesama, dinamikom i općenito svim idejama vezanim uz izvedbe. Također, osjećala sam se jako počašćeno kada mi je Dean predložio da ot-pjevam njegovu kompoziciju „Across the Sea“ (koja do tada nikad nije bila izvođena) po prvi put pred publikom – što je za mene bilo vrhunac tih dana. Nakon tjedan dana u Finskoj, znala sam da u Dea-nu mogu pronaći i pravog glazbenika, profesionalca koji je aktivan, iskren i uvijek u potrazi za novim ho-rizontima, ali i pravog prijatelja.

Iznenada, nedugo nakon mog povratka kući, do-bila sam poziv i prijedlog od Marine i Daniela Kopri, (preko Deana), za održavanje zajedničkog koncerta u sklopu Memorijala Dore Pejačević, u glazbenoj ško-li „Kontesa Dora“ u Našicama. Na repertoaru smo zadržali pjesme koje smo izveli u Finskoj, dodali još nekoliko kako bi sastavili dobar i dosljedan koncer-tni program, te sam krajem listopada otputovala u njegov dražesni grad. Oboje smo osjetili mali „priti-


sak“ zbog činjenice da smo imali samo jedan dan za uvježbavanje novih pjesama, ali bili smo puni pozi-tivnih emocija, kako zbog toga što nastupamo u De-anovom rodnom gradu, pred njegovim prijateljima, obitelji i kolegama, tako i zbog toga što smo dobili priliku podijeliti glazbu koja nam oboma toliko zna-či, koja nam je izmamila jaku nostalgiju nakon apso-lutno posebnog iskustva u Kiteeu. Također, za mene je večer bila obilježena s dva posebna događaja. Prvi je bila izvedba dvije kompozicije Dore Pejačević – prva (Warum?/Zašto?) koju sam izvodila na hrvat-skom jeziku (jako veliki izazov za mene!) i druga (Ave Maria) izvedena s Deanovim izvanrednim mladim glazbenicima, članovima komornog tamburaškog sastava i talentiranom violinisticom Dubravkom Balent. Drugi događaj bio je zapravo sama činjeni-ca da se koncert održao točno na Deanov rođendan (24. listopada), a moja želja bila je da što uspješnije prođe kako bi i sam koncert bio neka vrsta poklona njemu, te da ne pokvari dobro raspoloženje koje nas je pratilo cijeli dan. Usprkos tremi i novom reper-toaru, bili smo vrlo zadovoljni koncertom – publika je bila odlična, te nas prihvatila s toplinom i dobro-došlicom – puno mi je značilo kao „strancu“ biti to-liko prijateljski i s divljenjem prihvaćena od strane

svih prisutnih u publici. I još jednom, postala sam bogatija s nekoliko ljudi u svom životu, stekla nova prijateljstva u Našicama, upoznala Deanove drage roditelje, kojima sam i dalje zahvalna, i sretna, zbog prilike koju su nam dali.

Koncert u Našicama nije prošao neprimijećen, obzirom da smo DVD snimku koncerta poslali Pla-menu, organizatoru projekta u Finskoj, koji se na-kon što je pregledao snimku javio s prijedlogom. Pitao nas je bismo li htjeli ponoviti koncert u crkvi u Kiteeu u sklopu izdanja 2015. - naravno da smo bez razmišljanja pristali. Brzo preskačemo do srpnja 2015. i opet smo tamo, s još više „svježih“ pjesama s novog albuma Nightwish-a i kompozicija J. Sibeliu-sa. I ovog puta imamo nekoliko dana za razmišljanje, sastavljanje i uvježbavanje novog repertoara! ...je-dino što smo ovaj put imali nekoliko „problema u raju“ – ja sam bila bolesna, bez prave kontrole nad glasom, a Dean „potrošen“ i zabrinut zbog puno svi-ranja, i prethodnih projekata. Unatoč svemu, odlu-čili smo skupiti energiju i „dušu“ zajedno, te uspjeli održati uspješan koncert za 250 ljudi u publici, koji su se na kraju koncerta ustali i nagradili nas velikim pljeskom. Jako puno nam je značilo to što su s nama bili Kiti i Pentti Holopainen, roditelji skladatelja iz nama najdražeg benda, koji su sjedili u prvom redu u publici, te vidjeti ih do suza dirnute Nightwish pje-smom koju smo njima posvetili.

Nakon što je i ovogodišnji Nightwish days projekt završio, još jednom se osjećam „napunjenom“ jakim i pozitivnim emocijama i više nego ikad ispunjena sam ljubavlju i posvećenosti prema Glazbi. S nestr-pljenjem, u što skorijoj budućnosti, iščekujem di-jeliti pozornicu s Deanom i vidjeti kuda će nas ova avantura na koju smo krenuli odvesti!


Dean Kopri

NIGHTWISH DAYS IN KITEE 2015 (FINSKA)

Kako i zašto?

Kako započeti još jednu priču o ovome projektu? Zapravo, trebao bih nastaviti tamo gdje sam stao u članku prošlogodišnje publikacije „Kontesa Dora“. Novost je što sam postao glazbeni direktor projek-ta, a to mi je otvorilo još više vrata i mogućnosti, te donijelo mnoštvo novih izazova i ideja kako još više razviti sam projekt.

S novim uspomenama, iskustvima i doživlja-jima vratio sam se iz Finske. Kao i prošle godine, Nightwish days in Kitee projekt odvijao se početkom srpnja (od 3. do 17.). Ove godine imao sam i pojača-nje, moju zaručnicu Kristinu, koja se kao pjevačica, velika moralna podrška, te osoba s velikim strplje-njem i rješenjem za svaku (nemoguću) situaciju upu-tila na ovu avanturu.

Kako je to već i običaj, tih dva tjedna bila su pro-žeta glazbom benda Nightwish, koncertima, proba-ma, dobrom hranom, saunom, druženjem i (opet) hrvatskom domaćom rakijom. Ima nešto zanimljivo

u gledanju reakcija ljudi iz cijeloga svijeta dok prvi put ispijaju rakiju. Tvrdnja „Rakija connecting peo-ple!“ uspješno je dokazana.

...možda da se vratim na naš pravi razlog odla-ska – a to su koncerti. U tih dva tjedna, imao sam sedam koncerata – od toga pet zajedničkih s raznim glazbenicima, jedan solo sa (Našičanima pozna-tom) sopranisticom Elmas Mehmet iz Rumunjske, te sam svirao i u crkvi na vjenčanju dragih prijatelja iz Kanade. Na mojoj set-listi nalazilo se 30-ak pjesa-ma klasičnog i rock/metal karaktera (J. Sibelius, T. Holopainen – Nightwish, Led Zeppelin...), tako da mogu reći da sam se nasvirao, hehe.

Pozitivna trema bila je prisutna za vrijeme svih koncerata, ali nastupi s glazbenicima kao štu su El-mas, Joonas, Nina, Kristina (...) donose veliko zado-voljstvo pa se svaki uloženi trud i napor isplate.

Izravan prijenos koncerata mogao se pratiti na Youtube kanalu.


Susret s maestrom

Poseban je trenutak bio susret s Tuomasom Holopainenom, skladateljem/klavijaturistom i ma-stermind-om Nightwish-a. Kao i prošle godine, naš šef, prijatelj, učitelj članovima benda dok su još bili djeca, Plamen Dimov, kojeg sam spominjao i u proš-lom tekstu, organizirao je susret s Tuomasom u lo-kalnom restoranu. Spontano se pojavila ideja da u trenutku kada Tuomas uđe zapjevamo pjesmu s po-sljednjeg albuma – Élan... A to se i dogodilo. Zauzeo sam poziciju za klavirom te započeo svirati, a 20-ak pjevačica pjevati:

Come, taste the wine,Race the blind,

They will guide you from the light,Writing noughts till the end of time.

Come, surf the clouds,Race the dark,

It feeds from the runs undone,Meet me where the cliff greets the sea.

Come...

Nakon posljednjeg takta, Tuomas nam je za-pljeskao, te se okrenio prema meni, pokazao „dva palca“ gore te mi se naklonio. Dobar je osjećaj, za promjenu, svirati au-toru njegovu pjesmu. Naravno, kao i uvijek, ja i moj osmijeh od uha do uha... Slijedilo je fotografiranje, razgo-vori s Tuomasom... U razgovoru s Kristinom, Tuomas joj je za mene rekao da sam „really amazing!“

Röskö – NIGHTWISH summer camp

Jednodnevni izlet u Röskö, prekrasno mjesto uz jezero, u kojem je Nightwish snimao posljednja dva albuma, napunio nas je energijom za sljedeće kon-certe. Poslijepodne provedeno uz dobru glazbu, ro-štiljanje (finska makarra), kupanje i uživanje u pre-krasnoj finskoj prirodi.

Kao i prošle godine, Nightwish days in Kitee 2015 nije ni završio, a Plamen i ja započeli smo s ideja-ma i planovima za sljedeću godinu. Tek sam se vra-tio doma, a već sam započeo sa zapisivanjem ideja, nota... Neizmjerno je zadovoljstvo biti dio ovakvog projekta koji okuplja mlade ljude iz cijeloga svijeta, povezanih Nightwish-em, te vidjeti kako se iz godi-ne u godinu projekt, ali i prijateljstva započeta tamo, razvijaju i rastu. Siguran sam da ćemo svi jednoga dana kada se budemo prisjećali Nightwish days in Kitee s ponosom reći, kao u pjesmama s Endless forms most beautiful albuma,

„WE WERE HERE!“

Slika govori više od 1000 riječi




Daniel Kopri

SIMFONIJSKI ORKESTAR & NIGHTWISHSimfonijski, grč. symfos, koji skladno zvuči skla-

dan, a ja bih još dodao ovom Anić–Klaić–Domović objašnjenju svoju spoznaju o ovakvom orkestru koji su glazbenici kroz povijest stalno nadograđivali.

Simfonijski orkestar je sastav instrumentalnih skupina koje sa svojim vibracijskim opsezima, dina-mičkim mogućnostima, tonskim bojama, melodij-skim i ritmičkim bravurama glazbenika, obuhvaća cijeli spektar percepcije čovjeka (lat. perceptio, psiho-loško primjećivanje, zamjećivanje, opažanje, shvaća-

nje, svi psihički procesi koji se neposredno izazivaju osjetilnim podražajima). Dakle, možemo zaključiti kako složenije glazbene sastave od simfonijskog or-kestra današnji Čovjek ne može obuhvatiti sa svo-jom Sviješću.

A kako razumski shvatiti da uz ovakvo glazbeno – nebesko bogatstvo božanski titra Nightwish bend? Odgovor je možda jednostavan: „Nightwish i simfo-nijski orkestar su evolucija glazbe, ali i čovjeka koji je sluša i uživa u njoj.“


Renato Hrkać

TEMELJI “LEGENDE RUŽICE GRADA”


Renato Hrkać: Hitom do hita ususret velikim obljetnicama

NAŠIČKI TAMBURAŠKI ORKESTAR I ROCK BEND „PUT NA ISTOK“ PONOVNO ODUŠEVILI

Tamburaško društvo Dora Pejačević, Osnovna glazbena škola Kontesa Dora i Turistička zajedni-ca Grada Našica organizirali su 29. prosinca 2014. koncert tamburaškog orkestra i rock benda „Put na istok“ pod nazivom „Samo za Vas“.

Koncert je organiziran ususret 130. godišnjici rođenja prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević i 30 godina Osnovne glazbene škole u Našicama. Uz tamburaški orkestar i rock bend nastupili su vrsni solisti Donata Brkić, Leona Čakić, Kristina Brkić, Kristina Minarik, Dean Kopri, Mario Huj, Ana Pin-ter, Renato Hrkać, Krunoslav Mihaljević, te studen-ti Muzičke akademije iz Zagreba Lovro Matošević, Tvrtko Emanuel Galić i Val Bakrač, a pod ravnanjem Marine Kopri.

Na programu su bile klasične pop – rock i božić-ne skladbe, a svaki nastup nagrađen je burnim plje-skom oduševljenih posjetitelja koncerta. Na svim

dosadašnjim uspjesima glazbenicima i profesorima čestitao je gradonačelnik Krešimir Žagar poželjevši svima sretnu i uspješnu Novu 2015. godinu.

„Želja nam je bila prebogatu kalendarsku 2014. godinu završiti s ovakvim glazbenim spektaklom. Pobjedom na natjecanju glazbenih škola u Opatiji i ovim gala koncertom ulazimo puni optimizma u novu 2015. godinu, koja će također obilovati sadr-žajima dostojnim našičkog brenda – skladateljice kontese „Dore Pejačević“, rekao nam je predsjednik Tamburaškog društva Daniel Kopri.

Opaska urednika:

Koncerti Tamburaškog društva uvijek imaju svoj glazbeni i ini bis koji se u funkciji opuštanja i dovo-đenja adrenalina u normalu, ovog puta održao u ka-fiću Nexe u središtu Našica gdje smo uživali u violin-skoj virtuoznosti zagrebačkih studenata.



Renata Bošnjaković

POVIJEST MEMORIJALA DORE PEJAČEVIĆ ZBIVANJA OD 1987. DO 1996. GODINE (2. dio)

Dan rođenja prve moderne hrvatske skladateljice Dore Pejačević trajno je obilježio kulturnu scenu Na-šica i upisao ga na glazbenu kartu svijeta. Ove godine, uz proslavu 130. obljetnice njezina rođenja, obilježava-mo i 30 godina djelovanja Osnovne glazbene škole u Našicama. Škola je tijekom vremena mijenjala svoj na-ziv, ali je u njemu uvijek bilo Dorino ime. Svoj rad te-melji na njezinoj glazbenoj baštini i izuzetno uspješno odgaja generacije vrsnih glazbenika ponosno promi-

čući svoje stvaralaštvo, Doru i naš grad diljem svijeta.

Proslava 100. obljetnice Dorina rođenja 1985. go-dine označava svojevrsnu prekretnicu u glazbenom životu Našica. Uz mnoštvo događaja trajnog sjećanja na Doru (npr. otkrivanje poprsja Dore Pejačević ispred Dvorca, uređenje Dorina groba, otvorenje spomen sobe Dore Pejačević, kompletna restauracija Dorinog klavira, otvorenje i početak rada Osnovne glazbene

Prva generacija učenika OGŠ. Stoje: Hrvoje Nikšić, Boris Bukvić, Stanko Ogrin, Silvija Štimac, Damir Rukavina, Mirna Žitnjak,

Tomislav Vučemilović, Ana Retih, Ivan Abramović, Zvonimir Jurčević, Vjekoslav Kuricek, Kristina Novak Sjede: Kristina Kadić, Tihana Katarinček, Sunčica Brkić, prof. Marijan Slakić, Iva Novak,

Nataša Pintarić, Ivana Rončević, Gabrijela Harvanček (nedostaje Jurica Zrilić)


škole) iznjedrila je ideju o pokretanju glazbene mani-festacije, koja se od 1987. godine održava pod nazivom Memorijal Dore Pejačević (dalje u tekstu Memorijal). Memorijal je odmah prepoznat kao izuzetan glazbeni događaj u okviru kojeg su tijekom godina sudjelovali eminentni glazbenici, glazbeni stručnjaci i ljubitelji glazbe iz Hrvatske, a i šire. Danas, kada je Memori-jal poznata i priznata manifestacija u cijelom svijetu, vrijedno je prisjetiti se njegovih početaka te navesti sve sudionike koji su koncertima, znanstvenim sku-povima, izložbama, promocijama knjiga i drugim sa-držajima promovirali Dorino stvaralaštvo i glazbenu kulturu.

U sačuvanoj dokumentaciji i publikacijama uoče-na je nedosljednost u navođenju naziva ustanova/tije-la i podataka o istome događaju. U takvim slučajevima nastojalo se zadržati izvorni nazivi ustanova/tijela i utvrditi najvjerodostojniji podatak, a ponekad su kon-zultirani i suvremenici tih događanja. U nastavku se donosi popis sadržaja tijekom održavanja Memorijala u periodu od 1987. do 1996. godine.

1987.

I. memorijal Dore Pejačević, 11. – 12. rujna 1987.

Organizator: Zavičajni muzej Našice i Organiza-cioni odbor manifestacije „Memorijal Dore Pejačević“ Našice

11. rujna 1987.

svečano otvorenje Memorijala Dore Pejačević u prostoru Dvorca Pejačević

proglašenje 10. rujna Danom Osnovne muzičke škole „Dora Pejačević“ u prostoru Dvorca Pejačević uz prigodni program (nastupaju: učenici OMŠ „Dora Pejačević“, pjevački zbor škole, Tamburaški orkestra HKUD „Lisinski“ i sastav harmonika)

početak rada Međunarodnog susreta skladateljica u Dvorcu Pejačević (sudjeluju: Ada Gentile, Rim, Vojna Nešić iz Kragujevca i Brina Jež-Brezavšček, Ljubljana)

Okrugli stol s temama „Problematika žena sklada-teljica“ i „Aktualni trenutak afirmacije djela i ličnosti Dore Pejačević“ u dvorani HKUD „Lisinski“ (sudje-luju: Gabrielle Ostenleiter, Beč, prof. dr. sc. Koraljka Kos, Zagreb, mr. sc. Sanja Majer-Bobetko, prof. dr.sc. Toma Prošev i dr.; voditelj prof. dr. Zdenka Weber)

Komorni koncert djela Dore Pejačević u prostoru Dvorca Pejačević (sudjeluju: Štefica Petrušić-sopran; Vladimir Krpan-klavir, Josip Klima-violina, Antun Pe-trušić-klavirska pratnja)

12. rujna 1987.

komemoracija na grobu Dore Pejačević

Muzički atelje – susret sa skladateljicama Vojnom Nešić i Brinom Jež-Brezavšček u prostoru našičke srednje škole

Muzički atelje – susret sa skladateljicom Adom Gentile u društvenoj prostoriji HKUD „Lisinski“

glazbeno-scenska priredba „Našičani Dori“ ispred Dorinog paviljona u parku (sudjeluju: Mješoviti pje-vački zbor i tamburaški orkestar HKUD „Lisinski“, dirigenti Marijan Slakić i Vilko Šteher; našički učeni-ci Muzičke škole „Franjo Kuhač“ u Osijeku; Gradska glazba Našice, dirigent Zvonimir Babić)

Simfonijski koncert u prostoru sportske našičke srednje škole (sudjeluju: orkestar Udruženja orkestral-nih umjetnika Hrvatske Osijeka i Zagreba, Zlatko Ru-cner-viola, Zagreb; Kvartet „Klima“, Zagreb; koncertni majstor Josip Klima, Zagreb; dirigent Antun Petrušić, Osijek)

1993.

II. memorijal Dore Pejačević, 10. rujna i 31. listopada 1993.

Organizator: Organizacioni odbor manifestacije „Memorijal Dore Pejačević“ Našice

10. rujna 1993.

Svečani koncert „Izbor iz vokalne lirike Dore Pe-jačević“ u prostoru Dvorca Pejačević povodom dana rođenja i 70 godina smrti Dore Pejačević (sudjeluju: Biljana Keserić-mezzosopran, Radmila Bocek-sopran, Štefica Petrušić-sopran; Dragana Banjac-violina, Eva Kirchmayer-klavirska pratnja; Antun Petrušić-umjet-ničko vodstvo)

31. listopada 1993.

Komorni koncert djela Dore Pejačević u spomen sobi Dore Pejačević u prostoru Dvorca Pejačević (su-djeluju: Tamburaški orkestar OGŠ Dore Pejačević Našice; Štefica Petrušić-solo sopran; Antun Petru-šić-klavirska pratnja, Danijela Noršić-glasovir, Korana Ressler-glasovir, Valentina Krajačić-glasovir, Ivan Kra-jačić-klarinet)

promocija njemačkog izdanja knjige dr. sc. Koraljke Kos „Dora Pejačević : Leben und Werke“ u prostoru Dvorca Pejačević

posjet grobu Dore Pejačević


sveta misa za Doru Pejačević u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Na-šicama

Izložba fotografija sa snimanja fil-ma „Kontesa Dora“ iz privatne zbir-ke Drage Majera u prostoru Doma kulture u Našicama

svečana projekcija filma Zvoni-mira Berkovića „Kontesa Dora“ u prostoru Doma kulture u Našicama (predstavljanje redatelja i glumaca filma; koncert Tamburaškog orke-stra HKUD „Lisinski“)

1995.

III. memorijal Dore Pejačević, 23. - 24. studenoga 1995.

Organizator: Organizacijski odbor III. memorijala Dore Pejačević

23. studenoga 1995.

projekcija filma Zvonimira Berkovića „Kontesa Dora“ u prostoru Doma kulture u Našicama

24. studenoga 1995.

polaganje vijenaca na bistu i grob Dore Pejačević

promocija notnih izdanja djela Dore Pejačević u prostoru Dvorca Pejačević:

• „Glasovirske minijature“ (predstavlja: prof. Jo-sip Burjan i prof. Nenad Kačar-glasovir)

• „Vilinska sonata“ (predstavlja: dr. sc. Koralj-ka Kos), Komorni koncert (sudjeluju: Maja Dešpalj-violina i Miroslava Gera-glasovir)

Izložba „Život i djelo Dore Pejačević“ autora mr sc. Josipa Wallera u Dvorcu Pejačević

prikaz mape prof. Marijana Slakića „Minijature Dore Pejačević - Maštanja“ u Dvorcu Pejačević (pred-stavlja: prof. Marija Pepelko)

Glazbeno-scenski kolaž „Dora“ u Osnovnoj školi Dore Pejačević u Našicama (sudjeluju: Kvartet „Kli-ma“ Zagreb, Tamburaški orkestar i Pjevački zbor HKD „Lisinski“ Našice; Biljana Keserić-mezzosopran; Ivan Krajačić-klarinet, Maja Dešpalj-violina, Nenad Kačar-glasovir; Drago Majer-dijapozitivi; Marija Pe-pelko-scenaristica; Marina Kopri- dirigentica; Daniel Kopri-redatelj)

1996.

IV. memorijal Dore Pejačević, 11. - 12. listopada 1996.

Organizator: Organizacijski od-bor IV. memorijala Dore Pejačević

11. listopada 1996.

svečano otvorenje Memorijala Dore Pejačević u prostorijama HKD „Lisinski“ Našice

Znanstveni skup „Slavonska glaz-bena baština“ u organizaciji Hrvat-ske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb – Odsjek za povijest hrvat-ske glazbe u prostorijama HKD „Li-sinski“ Našice (sudjeluju: Vjera

Katalinić, Branka Ban, Miroslava Valašek-Hadžihusej-nović, Antonija Bogner-Šaban)

„Našičani Dori“ - komorni koncert nekadašnjih i sadašnjih učenika OGŠ Dore Pejačević Našice u pro-storu Doma kulture u Našicama (sudjeluju: Danijela Noršić, Helena Novak, Andrea Kopri, Valentina Kraja-čić, Mirna Damjanović i Ivan Krajačić; Marina Kopri- dirigentica)

12. listopada 1996.

komemoracija na grobu Dore Pejačević

nastavak Znanstvenog skupa u prostorijama HKD „Lisinski“ Našice (sudjeluju: Stanislav Tuksar, Martina Krajnović, Goran Doliner, Sanja Majer-Bobetko, Trpi-mir Matasović, Koraljka Kos)

promocija novih izdanja skladbi Dore Pejačević u prostorijama HKD „Lisinski“ Našice

• „Iz života cvijeća : skladbe za glasovir“ (uvodni-čar: prof. Josip Burjan)

• promocija novog CD-amezzosopranistice Ka-tje Markotić s djelima Dore Pejačević (uvodni-čarka: dr. sc. Koraljka Kos)

„U spomen Dori“- koncertni kolaž u Domu kulture u Našicama (sudjeluju: Katja Markotić-mezzosopran; Josip Klima-violina, Ljubomir Gašparović-glasovir, Jo-sip Slam-bariton, Ivan Krajačić-klarinet; Tamburaški orkestar i Folklorna skupina HKD „Lisinski“; Marina Kopri- dirigentica; Marija Pepelko- scenaristica; Da-niel Kopri-redatelj)



MAJICA GOVORI 777 RIJEČI!!!!!!!


Documents

Casopis KONTESA DORA PEJACEVIC, br. 3