Cecilijanski pokret u Hrvatskoj

5/13/2018 Cecilijanski pokret u Hrvatskoj - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/cecilijanski-pokret-u-hrvatskoj 1/21

NADBISKUPIJSKA KLASIČNA GIMNAZIJA"DON FRANE BULIĆ"S PRAVOM JAVNOSTI

SPLIT

CECILIJANSKI POKRET

U HRVATSKOJ MATURALNI RAD

Mentor: prof. s. Mirja Tabak Učenik : Ratomir Vukorepa



Split, svibanj 2006.

2



SADRŽAJ

UVOD ...........................................................................................................................................4

1. NASTANAK CECILIJANSKOG POKRETA ........................................................................5

1. 1. Nastanak cecilijanskog pokreta u svijetu ..........................................................................5

1. 2. Nastanak cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj .....................................................................6

1. 3. Crkvene pjesmarice u Hrvatskoj u doba Cecilijanskog pokreta .......................................7

2. ZNAČAJKE CRKVENE GLAZBE ........................................................................................8

(prema cecilijanskom pokretu) .....................................................................................................8

3. GLASILO CECILIJINA DRUŠTVA – "SV. CECILIJA" ..................................................... 10

3. 1. Prvo razdoblje (1877. – 1884.) ....................................................................................... 10

3. 2. Drugo razdoblje (1907. – 1944.) .....................................................................................10

3. 3. Treće razdoblje (od 1969. do danas) ...............................................................................11

4. SKLADATELJI CECILIJANCI U HRVATSKOJ .................................................................13

4. 1. FRANJO DUGAN ......................................................................................................... 134. 2. ALBE VIDAKOVIĆ ..................................................................................................... 14

4. 3. FRANJO LUČIĆ ........................................................................................................... 14

4. 4. ANZELMO CANJUGA ................................................................................................ 15

4. 5. MIROSLAV GRĐAN ................................................................................................... 15

4. 6. KAMILO KOLB ............................................................................................................16

4. 7. KRSTO ODAK .............................................................................................................16

ZAKLJUČAK .............................................................................................................................18

OBRAZLOŽENJE ODABIRA TEME .......................................................................................19

LITERATURA ........................................................................................................................... 20



UVOD

U životu kršćanina glazba zauzima važno mjesto. U prvoj Crkvi glazba je imala veliku

ulogu u liturgijskom životu zajednice. Prvi pisani poganski izvještaj o kršćanima Plinija

Mlađeg govori za kršćane da su se skupljali prije izlaska sunca i puni radosti pjevali Kristu kao

Bogu.

Glazba koja je s Crkvom nastala, s njom se razvijala, od početka do danas, je

gregorijansko pjevanje koje je imalo svoje fraze: razvitak, cvat, pad i obnova.

Ovdje je riječ o crkvenoj glazbi u 19. stoljeću koja je, nakon raznih utjecaja svjetovnog

višeglasja, trebala obnovu. Riječ je o Cecilijanskom pokretu koju je pokrenuo papa Pio X. sasvojom pobudnicom Motu proprio iz 1903. godine

Cecilijanski pokret ide za pročišćenjem crkvene glazbe od sve većeg upliva svjetovnog

duha i koncertnih elemenata. Nastaje u Njemačkoj i brzo se širi po cijeloj Europi, pa tako i u

Hrvatskoj. Glavni cilj Cecilijanskog pokreta bio je povratak korijenima, dakle gregorijanskom

pjevanju, te obnova crkvene glazbe općenito, što podrazumijeva i crkvenu pučku popijevku te

polifoniju duhovnog značaja.

Kroz temu "Cecilijanski pokret u Hrvatskoj" nastojao sam:

− Osvijetliti razloge zbog kojih je došlo do organiziranih pokreta u promicanju

cecilijanskih reformi u svijetu, a posebno u Hrvatskoj;

− obraditi bitne značajke "Cecilijanskog pokreta" i način na koji je prihvaćen te

− predstaviti ukratko časopis za crkvenu glazbu "Sveta Cecilija".

− navesti kratke crtice iz života i djela idejnih začetnika pokreta;

Smatram da cecilijanski pokret danas, još više nego prije, ali na nov i ovom vremenu

prilagođen način, treba igrati vrlo važnu ulogu u razvoju crkvene glazbe koja se svojim

sadržajem sve više približava svjetovnoj glazbi.

4



1. NASTANAK CECILIJANSKOG POKRETA

1. 1. Nastanak cecilijanskog pokreta u svijetu

U drugoj polovici 19. st. zaživjelo je organizirano nastojanje za pročišćavanjem i

produbljivanjem crkvene glazbe. Drugim riječima, nastao je pokret za obnovu crkvene glazbe

koji je dobio ime cecilijanski po svetoj Ceciliji, djevici i mučenici (mučena 230. godine) koja je

ujedno i zaštitnica crkvene glazbe. Spomendan joj se slavi 22. studenog.

Pokušaja da nastane ovaj pokret bilo je i prije, posebno za vrijeme Tridentinskog koncila

(16. st.), jer je Crkva težila da se crkvena glazba razlikuje od svjetovne, tj. da se u bogoslužju

što više koriste gregorijanski napjevi. Gregorijansko pjevanje je u Crkvi nastalo kao jedan od

prvih oblika liturgijskog pjevanja, a dobiva naziv po papi Grguru Velikom (papa 590. – 604.)

koji ga je reformirao. S vremenom je ovo pjevanje potisnuto, najviše od početka 10. st. pa sve

do 19. st., odnosno pojavom i razvojem višeglasja kada se crkvena glazba počinje pretvarati u

koncertnu glazbu.

Obnova crkvene glazbe najprije je pokrenuta u Njemačkoj. 1868. godine Franz Witt je

osnovao društvo Allgemeiner Cäcilienverein für Lander deutscher Zunge, koje je 1870.

potvrđeno od pape Pija X. Zadatak tog društva je bio gajenje gregorijanskog pjevanja i klasične

polifone glazbe, obnova crkvene pjesme na narodnom jeziku, traženje visokog umjetničkognivoa u liturgijskoj upotrebi orgulja i drugih instrumenata te znanstveno istraživanje crkvene

glazbe. Godine 1874. utemeljena je posebna škola u Regensburgu, koja je postala idejni centar i

rasadnik prave crkvene glazbe, ne samo za Njemačku, već i za čitavu Europu. U toj su školi

mnogi crkveni skladatelji iz čitavog svijeta stjecali potrebnu naobrazbu. 1

U Italiji je 1911. godine, nakon širenja cecilijanskih reformi, osnovana Visoka papinska

škola za crkvenu glazbu, koja 1931. postaje Papinskim institutom za crkvenu glazbu. Taj institut

je jednakopravno uvršten među ostale papinske fakultete i sveučilišta.Treba napomenuti da je Cecilijanski pokret jedinstven u katoličkoj crkvi, tj. niti u

protestanata niti u pravoslavaca nije nastao ovakav organizirani pokret. Bilo je možda nekih

pojedinačnih pokreta koji nisu zaživjeli, a nisu se ni zvali imenom svete Cecilije. 2

Nedugo nakon nastanka pokreta počela su se osnivati društva, škole, časopisi, zborovi,

itd., svugdje po Crkvi s jednim ciljem: gajiti gregorijansko pjevanje, klasičnu polifoniju te

crkvenu glazbu na narodnom jeziku.

1 Usp. Muzička enciklopedija , str. 3092 Usp.: Crkvena glazba, Priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb 1988., str. 191-193

5



1. 2. Nastanak cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj

Obnova crkvene glazbe na području Hrvatske provodi se prema odrednicama bečkog

dvora, budući da je tada Hrvatska bila jedna od pokrajina Austro-Ugarske. Ta se obnova

provodila u sklopu općih obnova Monarhije (obnova državnog, prava, činovništva, liturgije…).

Liturgijska obnova je išla za tim da se smanji broj svetkovina, blistavost obreda, tj. da

vjernicima omogući aktivnije sudjelovanje u bogoslužju. Zbog toga je trebalo, između ostaloga,

prilagoditi liturgijske tekstove i glazbeni izričaj mogućnostima puka. "Kao plod carskih odredbi,

pjevanje je podvrgnuto službenom ukusu, koji je prihvaćen u Beču, u čijem se duhu skladaju

mise za puk na narodnom jeziku i pjesmarice s pobožnim napjevima uz pratnju orgulja." 3

Obnovu crkvene glazbe, po tim odredbama, započinje zagrebački biskup Maksimilijan

Vrhovac u zagrebačkoj biskupiji. On je pomno pazio na provođenje tih mjera, zato je ubrzonapušten najveći dio popijevki koje su se nalazile u Evangeliomima i u Cithari octochordi. Ipak,

neke popijevke su se do danas sačuvale iz tih pjesmarica, npr. božićna "Narodi nam se Kralj

nebeski". Vrhovac je svećenicima svoje biskupije poslao okružno pismo da "sakupljaju narodno

blago". Glagoljaško bogoslužje se u to vrijeme bori za opstanak pa nije bilo moguće voditi brigu

oko glagoljaškog pjevanja.

Tek potkraj 19. stoljeća javljaju se nastojanja obnove crkvene glazbe u duhu

cecilijanskih ideja. Miroslav Cugšvert 1877. pokreće prvi časopis za crkvenu glazbu u nas,"Sveta Cecilija", koji je tada izlazio samo četiri godišta. Vjenceslav Novak je 1891. izdao izbor

popijevki iz zbornika Cithara octochorda pod naslovom "Starohrvatske crkvene popijevke".

Nakon osam godina pojavljuje se drugi glazbeni časopis – "Gusle" koji izlazi godinu dana kao

"mjesečnik za svjetovnu i crkvenu glazbu". Uređuju ga Vjekoslav Klaić i Vjenceslav Novak,

dok glazbeni prilog uređuju Zajc i Stöckl. Vjenceslav Novak 1893. pokreće časopis "Glazba" –

list za crkvenu i svjetsku glazbu te za dramsku umjetnost.

Godine 1906. Milan Zjalić i M. Novak započinju, ali ovaj put dobro organizirani, pokretza obnovu crkvene glazbe u Hrvatskoj. Uz suradnju F. Hajdukovića, Franje Dugana, a potporom

nadbiskupa J. Posilovića, ponovnu počinju izdavati "Svetu Ceciliju", a na dan sv. Cecilije, 1907.

god. osnivaju "Cecilijansko društvo". Na prvom sastanku toga društva rečeno je: "Svrha našem

današnjem sastanku jest osnovati za sve biskupije Hrvatske, Slavonije, Istre, Dalmacije te Bosne

i Hercegovine Cecilijino društvo koje treba biti centrala oko kojeg bi se skupljala manja

Cecilijanska društva po selima kao podružnice matice u Zagrebu." 4

3 Cit.: Ladislav Šaban, Ivan Leopold Šebelić, prilog iz lista "Sveta Cecilija" (br. 53 / 1983.), str. 79-804 Usp.: Crkvena glazba, priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb 1988., str. 193-194

6



1. 3. Crkvene pjesmarice u Hrvatskoj u doba Cecilijanskog pokreta

U vrijeme Cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj, razni su izdavači tiskali crkvene

pjesmarice. Te pjesmarice su, između ostalog, sadržavale i popijevke iz časopisa "Sveta

Cecilija", što je bio poticaj obnovi crkvene glazbe u Hrvatskoj. Najveći broj pjesmarica je izdalo glazbeno pjevačko društvo "Vijenac" u Bogoslovnom

sjemeništu u Zagrebu. "Vijenac" je bio najveći pobornik cecilijanske ideje i uvijek je pred

očima imao taj cilj: širiti u narod lijepu pjesmu. Društvo je izdalo ove pjesmarice:

"Hrvatski korali" (dionice), dva izdanja;

"Hrvatske crkvene pjesmarice" (s pratnjom) te najvažnije djelo

"Hrvatski crkveni Kantual" (1934.) u kojem je spojeno stogodišnje iskustvo i

tridesetogodišnje nastojanje lista "Sveta Cecilija" s mišljenima tadašnjih najboljih stručnjaka zacrkvenu glazbu. Kantual je izašao zbog potrebe da se našem narodu i našim pjevačkim

zborovima dade dostojna zbirka crkvenih pjesama koje će i tekstom i melodijom odgovarati

crkvenim propisima. 5

Samostan sestara milosrdnica u Zagrebu je za potrebe ženskih zborova 1921. god.

objavio pjesmaricu "Virgini Matri" uz pomoć ravnatelja zagrebačkog konzervatorija Franje

Dugana.

Družba Isusova je objavila dvije pjesmarice, jednu za svoje potrebe:

"Magnificat" (1931.) i jednu za potrebe Dječačkog sjemeništa u Zagrebu:

"Hrvatska crkvena pjesmarica Dječačkog sjemeništa" (1934.) u dva izdanja.

"Crkvenu pjesmaricu za srednje i učiteljske škole" (s pratnjom) priredio je Franjo Lučić

1942. god.

Jedina pjesmarica koja je objavljenja kao izdanje "Svete Cecilije" je bio molitvenik s

pjesmama "Slava Bogu" koji je izdao Albe Vidaković 1944. god. u Zagrebu. 6

5 Usp.: Hrvatski crkveni Kantual, Ljubljana,1934., predgovor 6 Usp.: Crkvena glazba, priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb, 1988., str. 196.

7



2. ZNAČAJKE CRKVENE GLAZBE

(prema cecilijanskom pokretu)

Zadaća crkvene glazbe je pomoći čovjeku da služi Božjem Veličanstvu. Ovoj zadaćikoju ima crkvena glazba, najbolje odgovara gregorijansko pjevanje. Ono je ozakonjeni oblik

službenog crkvenog pjevanja. Gregorijansko pjevanje je najodličnija molitva Crkve, a takva bi

trebala biti i sva crkvena glazba. Jasno je da i polifonija, ako je u duhu liturgijskog čina, nije

isključena iz bogoslužja, a tako ni pučke popijevke. One također moraju imati svoje mjesto u

crkvenom pjevanju, sve dok se sadržajem i glazbenim oblikom ne udaljavaju od onog smjera

koji od njih traži svetost Božjega hrama.

Dakle, jedna od važnih zadaća cecilijanskog pokreta je bila pročistiti crkvenu glazbu od

svih naplavina svjetovne i profane glazbe koja nikako ne može pripadati crkvenom bogoslužju,

ni po tekstu, ni po ritmu i melodiji. 7

Veliku i osnovnu prekretnicu u razvoju crkvene glazbe je napravio papa Pio X. svojom

reformom Motu proprio koja je zaključena na spomendan svete Cecilije 1903. god. U njemu

posebno naglašava da crkvena glazba ima zajednički cilj sa svetom liturgijom, a taj jest slava

Božja i izgrađivanje vjernika. Sam Pio X. je za geslo svog pastirskog djelovanja uzeo riječi sv.

Pavla: Omnia restaurare in Christo – Sve obnoviti u Kristu ( Ef; 1, 10) Ovaj sveti Papa je želio

obnoviti i učvrstiti život vjere u narodu preko liturgije koju je teško zamisliti bez liturgijske

glazbe.

U Motu propriju Papa potvrđuje ponovno uvođenje gregorijanskog korala, za kojeg kaže

da je, citiram, "u skladu s poviješću, umjetnošću i dostojanstvom liturgijskog kulta". Papa uz

gregorijansko pjevanje, koje smatra "najcrkvenijom" vrstom glazbe, govori o polifoniji te o

suvremenim oblicima crkvene glazbe za koje kaže da se moraju odlikovati "svetošću, ljepotom

oblika i općenitošću". Taj Papin dokument predstavlja pravni zakonik crkvene glazbe

U uvodu u Motu proprio su iznesene ove glavne misli:

• crkvena umjetnost mora biti ancilla liturgiae – službenica liturgije. Kod službe

Božje treba sve bezuvjetno podrediti pravilima tih obreda;

• svi vjernici moraju nastojati da nešto pridonesu ljepoti i dostojanstvu hrama Božjega;

• narod neka se ujedinjuje s općom molitvom Crkve prema javnoj i svečanoj službi

Božjoj;

• sam narod mora aktivno sudjelovati u javnoj i svečanoj službi Božjoj;

7 Usp.: Petar Z. Blajić: Naprijed s glazbom, Klis, 1996., str. 100.

8



• obredi trebaju biti što dostojansveniji i ljepši jer su inače uvreda nanesena beskrajnoj

svetosti Božjoj i vape za strašnom kaznom;

• poglavito se valja čuvati lošega utjecaja kazališne umjetnosti, a izbaciti valja sve što

ima imalo teatralno značenje.

8

Papa Pio XI. 1928. godine izdaje apostolsku konstituciju Divini cultus u kojoj govori o

uzvišenosti svete glazbe i o nekim novonastalim problemima.

Papa Pio XII. u enciklici Musicae sacrae disciplina, objavljenoj 1955. godine, zalaže se

da glazba koja se izvodi u svetim liturgijskim činima mora biti na umjetničkoj visini.

Spomenuta tri dokumenta najvažnije su smjernice o crkvenoj glazbi. Ovi dokumenti su temelj i

izvor nadahnuća i cecilijancima. Oni su bili temelj Drugom vatikanskom saboru za prije rečeni

govor o crkvenoj glazbi.

O snazi Cecilijanskog pokreta može se i danas čuti i čitati iz pera suvremenih crkvenih

glazbenika. Primjerice: "Misao vodilja cecilijanskog pokreta, kao i kasnijih crkvenih

dokumenata, naglašava snažnu vjersku dimenziju glazbe, ne samo kao glazbeni užitak u

liturgiji, već na prvom mjestu kao izraz i znak vjere". 9

8 Posestrimstvo, Zagreb 1924., III/4, liturgijski kutić (21)9 Miroslav Martinjak, Sveta Cecilija, Zagreb, 2005. br. 4-5., str. 1.

9



3. GLASILO CECILIJINA DRUŠTVA – "SV. CECILIJA"

3. 1. Prvo razdoblje (1877. – 1884.)

Časopis za crkvenu glazbu "Sveta Cecilija" najstariji je hrvatski glazbeni časopis.

Pokrenuo ga je, kao što je prije rečeno, Miroslav Cugšvert u Zagrebu 1877. godine. Izdavan je

pod imenom "list za pučku crkvenu glazbu i pjevanje". Izlazio je neredovito: 1877. tri broja,

1878. 12 brojeva i nakon prekida, 1883. opet 12 brojeva. Časopis je donosio popularne i

informativne članke, ponajviše o praksi kod crkvene glazbe (pjevanje, sviranje…), zatim vijesti

o crkvenom i glazbenom životu u Hrvatskoj. Također je izlazio i glazbeni prilog koji je uređivao

Ivan pl. Zajc. U tom prilogu su objavljivane obrade izvornih pučkih crkvenih pjesama te

crkvene skladbe domaćih autora.

U prvom broju časopisa nalazi se i program rada: 10

• Po crkvama uvesti što dostojnije pjevanje i sviranje

• Sabirati lijepe stare crkvene popijevke

• Nastojati da u crkvi sam puk pjeva

• Poticati da skladatelji skladaju dobre crkvene kompozicije, te

• Izdavati dolične kompozicije (…)

List je nažalost u ovom razdoblju imao kratak vijek. Srećom je uvijek bilo entuzijasta za

crkvenu glazbu, te list ponovno počinje izlaziti i to je njegovo drugo razdoblje.

3. 2. Drugo razdoblje (1907. – 1944.)

Sva ova nastojanja oko obnove crkvene glazbe nisu još uvijek dala trajnije rezultate.

Godine 1906. svećenici M. Zjalić i M. Novak ponovno započinju zamrli pokret za obnovu

crkvene glazbe u Hrvatskoj. Uz suradnju Franje Hajdukovića i Franje Dugana, izdaju u siječnju

1907. "Sv. Ceciliju" s izrazito cecilijanskim programom.

U ovom razdoblju "Sveta Cecilija" izlazi neprekidno od siječnja 1907. do srpnja 1944.,

te brojem godišta (38) premašuje sve dotadašnje objavljivane hrvatske glazbene časopise.

Pokrenuta i izdavana kao časopis za obnovu i unaprjeđenje crkveno-glazbenog života i

stvaranja, "Sveta Cecilija" se u prvih desetak godina bavi pretežno problemima u crkvenoj

10 Cit.: Crkvena glazba, priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb, 1988., str. 193

10



glazbi. No, pod uredništvom Janka Barléa (od 1916.) i njegovom zaslugom, njen se opseg i

tematika postupno proširuju, a sadržaj se stručno produbljuje, tako da "Sveta Cecilija" postaje

opći hrvatski glazbeni časopis. Počeli su izlaziti poučno-informativni članci za crkvene

glazbenike i voditelje zborova te teoretski i povijesni radovi koji govore o problemima u

crkvenoj glazbi. Vrijedan materijal sadržan je u kritikama i osvrtima na glazbene događaje u

zemlji, u prikazima i podacima o domaćim glazbenim publikacijama te u nizu članaka. U njenoj

pripremi i izdavanju sudjelovali su mnogi istaknutiji domaći pisci, skladatelji i kulturni radnici.

U glazbenom prilogu "Svete Cecilije" kroz 38 godina objavljeno je preko 500 crkvenih skladbi

domaćih autora i pučkih crkvenih pjesama.

Od 1909. godine, "Sveta Cecilija" izlazi kao glasilo "Cecilijanskog društva" koje je

osnovano 1907. godine.

Godine 1923. "Sveta Cecilija" postaje službeno glasilo Hrvatskog pjevačkog saveza.

Od 1914. do 1940. list uređuje Janko Barlé, kanonik Zagrebačkog prvostolnog Kaptola;

Od 1941. do 1942. uređuje I. Kokot

Od 1943. do 1944. uređuje Albe Vidaković

U ovom razdoblju, točnije, godine 1934. izlazi izdanje crkvenih liturgijskih popijevaka

pod nazivom Kantual kao plod dugogodišnjeg rada brojnih hrvatskih crkvenih skladatelja koji

su stvarali u cecilijanskom duhu.

3. 3. Treće razdoblje (od 1969. do danas)

Nakon Drugog svjetskog rata, 1946., Albe Vidaković je pokušao obnoviti časopis "Sveta

Cecilija" izdavši jedan broj, no bezuspješno.

U siječnju 1969. Institut za crkvenu glazbu u Zagrebu ponovno pokreće časopis za

duhovnu glazbu s glazbenim prilogom – "Sveta Cecilija", želeći nastaviti bogatu tradiciju

predratnog časopisa. Zato se i prvo godište obnovljenog časopisa broji kao 39., tj. kao nastavak

prekinutog niza. Glavni urednik tekstnog dijela je Anđelko Milanović, a glazbenog priloga

Anđelko Klobučar.

List izlazi četiri puta godišnje kao glasilo spomenutog Instituta i obrađuje ponajviše

crkvenu glazbu prema smjernicama Drugog Vatikanskog sabora. Tehnički izgled časopisa sve je

dotjeraniji.

11



U prvim godištima ovog trećeg razdoblja časopis izlazi uglavnom tri puta godišnje, a

obrađuje teme: Članci, Obljetnice, U spomen, Iz rada Instituta za crkvenu glazbu, Naš glazbeni

život, Vijesti iz inozemstva, Provjerite svoje poznavanje glazbe, Uz glazbeni prilog te Glazbeni

prilog.

Jasno je da je Drugi Vatikanski sabor crkvenoj glazbi dao jedan novi smjer i zamah, što

je vidljivo i iz sadržaja ovog liturgijsko-glazbenog časopisa.

U svojoj biti nastojanja na području crkvene glazbe od Cecilijanskog pokreta na ovamo

imaju za cilj unaprijediti onu glazbu u liturgiji koja ima svoju utemeljenost u nauku Crkve,

njezinim smjernicama i uputama, dati joj životnost, prožeti liturgiju životom, a život liturgijom,

o čemu lijepo govorio i naš blagopokojni sveti otac Ivan Pavao II. okupljenim crkvenim

glazbenicima u Rimu: "Upravo zato što je "sveta" glazba odraz i izraz vjere – vjere Crkve i

njezinih članova – nužno je da vaše kršćansko ponašanje, na unutarnjoj i vanjskoj razini, bude

savršeni sklad, istinita dosljednost između vašeg pjevanja i vašeg života.… Ako budete

autentični kršćani, vašim pjevanjem ćete biti vjesnici Evanđelja, to jest Kristovi vjesnici u

današnjem svijetu". A prigodom svečanog završetka Europske godine glazbe u Rimu 1985. sv.

Otac kaže: "Crkvena glazba mora raspaljivati ljubav među braćom. Ona treba stvarati

zajedništvo promičući stapanje glasova i srdaca ujedinjujući duše u jednu jedinu čežnju hvale

Bogu, tvorcu svemira i Ocu sviju (…) Dužnost je odgovornih za promicanje crkvene glazbe da

pomognu i podupru sudjelovanje vjernika u liturgiji, vrednujući staro glazbeno blago i tražeći

nove oblike, brinući se uvijek zato da se izrazi sveto i dodirne vjerski osjećaj ljudi našega

vremena".

12



4. SKLADATELJI CECILIJANCI U HRVATSKOJ

List "Sveta Cecilija" okupio je velik broj suradnika. Među skladateljima koji su

surađivali u časopisu bili su i naši poznati glazbenici toga vremena, koji su ostavili djeladuhovno-liturgijskog nadahnuća. Te skladatelje, provoditelje cecilijanskih reformi, možemo

podijeliti u tri skupine: stariju, srednju i mlađu generaciju. Najpoznatiji cecilijanci, koji većinom

pripadaju srednjoj generaciji, su bili: Franjo Dugan, Albe Vidaković, Franjo Lučić, Anzelmo

Canjuga, Miroslav Grđan, Kamilo Kolb i Krsto Odak .11

Ovdje navodim kratke crte iz njihovih biografija:

4. 1. FRANJO DUGAN

Rodio se 1874. u Krapinici kod Zlatara i odmalena je zavolio zvuk orgulja i crkvenu

glazbu. Prvu je glazbenu izobrazbu stekao u sjemeništu u Zagrebu. U glazbi se usavršio na

Akademiji u Berlinu, gdje stiče diplomu iz kompozicije. Uz to što je od 1910. bio orguljaš u

Zagrebačkoj katedrali, bio je i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U tom vremenu je

uspješno održao brojne koncerte i upoznao publiku s djelima klasične polifonije. Budući je bio

član cecilijanskog društva, njegovao je crkvenu glazbu i punih 35 godina uređivao glazbeni

prilog časopisa "Sveta Cecilija". Kao odličnom glazbenom teoretičaru i orguljašu, pripadaju munajveće zasluge u nastojanjima oko širenja cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj. Umro je 1948.

godine u Zagrebu.

Njegova se djela mogu svrstati u svjetovna i crkvena. Uz više manjih, jedno od

opsežnijih djela je Carmen saeculare, zatim slijede instrumentalne skladbe za violinu i glasovir

(Uvertira, Sonata za violinu i glasovir i Tri gudačka kvarteta). Svojim crkvenim skladbama

želio je udahnuti domaći biljeg i cecilijanski duh. Volio je obrađivati stare crkvene popijevke iz

zbirke Cithara octochorda, a bio je i glavni suradnik u pripremanju Hrvatskog crkvenogkantuala. Budući da je imao mnogo iskustva u orguljskoj pratnji koralista, postao je izvanredni

poznavalac rimskog korala. On je želio ući u duh gregorijanskog korala. Mnoge je napjeve i

korale vješto harmonizirao. Vrlo važno mjesto u njegovom stvaralaštvu zauzimaju orguljske

skladbe. Ističu se napose tri: Toccata alla fuga u g-molu, Kromatska fuga u c-molu i Preludij i

fuga u H-duru.

11 Usp. biografije skladatelja iz: Franjo Jesenović, Antifone i skladatelji, Rijeka, 2005.; str. 75-95i Crkvena glazba, priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb 1988., str. 199-202

13



4. 2. ALBE VIDAKOVIĆ

Rodio se 1914. u Subotici, a gimnaziju je završio u Travniku. Nakon Bogoslovije u

Zagrebu, odlazi na studij crkvene glazbe u Rim i postiže diplomu iz gregorijanskog korala i

kompozicije. Vrativši se u Zagreb, započeo je svoje stvaralačko razdoblje. Bio je i profesor uSrednjoj školi zagrebačkog Konzervatorija. U Zagrebačkoj katedrali je bio regens chori i

obogatio njezin glazbeni repertoar. U duhu cecilijanstva, držao je tečajeve za crkvene orguljaše i

napokon ostvario svoj cecilijanski san osnovavši 1963. god. Institut za crkvenu glazbu na

Bogoslovnom fakultetu s nakanom da postane rasadnik i nada postkoncilske glazbe u Hrvatskoj.

Uz značajan znanstveni rad, još je skupljao narodne napjeve po Bačkoj i hrvatskom primorju.

Pripadao je mlađoj generaciji hrvatskih cecilijanaca. Vrijedno je spomenuti da je dvije godine

uređivao časopis "Sveta Cecilija" te da je objavio veliki rad o srednjovjekovnim neumatskimrukopisima Dalmacije i Sjeverne Hrvatske. Umro je 1964. god.

Njegove su skladbe pretežito crkvenog sadržaja, uz mali broj svjetovnih. Skladao je

pučke popijevke, motete i mise (9 misa na latinskom jeziku). Najznamenitije su mu tri mise:

Missa Caeciliana, Missa Gregoriana i Treća staroslavenska misa koja je skladana u istarskoj

ljestvici. Harmonizirao je mnoge koralne napjeve i obrađivao popijevke iz Cithare octochorde.

Između ostalih djela za orgulje, posebno se ističe 12 koralnih predigri, Preludij i fuga u C-duru

i Fantazija i fuga u f-molu. Albe Vidaković ostvario se kao svećenik i istaknuti crkveni

glazbenik na prijelazu iz prvoga u drugi dio 20. stoljeća.

4. 3. FRANJO LUČIĆ

Rodio se 1889. u Kućama kod Velike Gorice. Kao dječak je počeo pjevati u crkvi, a

nedugo zatim i svirati. Završio je učiteljsku školu i nakon toga studij glazbe na Hrvatskom

glazbenom zavodu u Zagrebu. Svoj glazbeni genij je potvrdio pedagoškim radom, skladanjem i

umjetničkim sviranjem orgulja. Bio je jedan od osnivača glazbene škole Polyhimnia idugogodišnji profesor i rektor Muzičke akademije u Zagrebu. Bio je član cecilijanskog društva i

jedan od suradnika lista "Sveta Cecilija". Uz brojne članke u ostalim časopisima, napisao je i niz

teoretsko-pedagoških djela kojima je unaprijedio nastavu glazbe. Umro je 1972. god.

Hrvatsku crkvenu glazbu Franjo Lučić je obogatio s četiri mise, petnaest moteta, 37

pučkih popijevaka i 16 skladbi za orgulje. Najpoznatije pučke popijevke prožete iskrenom

pobožnošću su mu: O, silni, jaki Bože, O, Isuse izranjeni i Blagoslovljen budi Bog . Sastavio je i

izdao Crkvenu pjesmaricu za srednje i učiteljske škole, u kojoj se nalaze tri mise i 94 popijevke.To je učinio s nakanom da mlađa generacija "našu crkvenu popijevku nosi diljem naše mile

14



domovine". Od njegovih svjetovnih djela poznato je 26 popijevaka i pet orkestralnih djela od

kojih je najopsežnija Simfonija u f-molu (prva simfonija većeg oblika u našoj glazbenoj

literaturi) i njegov znameniti Koncert za orgulje i orkestar (prvo djelo takve vrste u nas).

4. 4. ANZELMO CANJUGA

Rodio se 1894. u Budislavcu kraj Varaždina. Pohađajući gimnaziju, ulazi u svijet glazbe.

Nakon završenog bogoslovnog studija u Senju, zaređen je za svećenika – franjevca. Tada se

počinje ozbiljnije baviti crkvenom glazbom. Vodio je crkveni zbor u Varaždinu, a nakon toga i

kapucinski zbor u Osijeku. Nakon Drugog svjetskog rata, tadašnja državna vlast ocijenila ga je

"nepodobnim drugom" i osudila ga na 16 godina zatvora i pet godina gubitka građanskih prava.

U teškim zatvorskim uvjetima, ionako krhko zdravlje mu se još više pogoršalo i 1952. umire odkarcinoma.

Između njegovih brojnih djela kojima je obogatio crkvenu glazbu, uz mise i motete,

posebno ističem pučke popijevke: Uzmite, jedite i Divnoj dakle te poznatu marijansku pjesmu

Ljiljane bijeli. Kao glazbeni pisac javljao se u "Hrvatskom listu" i "Svetoj Ceciliji" i sudjelovao

u priređivanju "Hrvatskog crkvenog kantuala". Kao cecilijanski glazbenik jednom je napisao:

"Glazba nije zato u crkvi da nekog rastrese i zabavi, nego da se čovjek sabere, podigne duh svoj

i srce k Bogu." Pater Anzelmo Canjuga se svrstava među najveće glazbenike franjevacakapucina u Hrvatskoj.

4. 5. MIROSLAV GRĐAN

Rodio se 1915. u Čakovcu. Kao dijete se upoznao sa sviranjem orgulja. Sa deset godina

odlazi u franjevačko sjemenište u Varaždin. Pohađajući klasičnu gimnaziju, pjevao je u zboru i

svirao u različitim sastavima: tamburicu, violinu i flautu. 1932. god. postaje franjevac – dobiva

ime fra Pacifik. Napredovao je u glazbi i počeo pisati svoje prve skladbe. Nakon bogoslovnog

studija u Zagrebu i francuskom Metzu, uvidio je da iza umjetnosti treba zračiti franjevački

idealizam. 1938. god. prima svećenički red i vraća se u Metz na petu godinu teološkog studija, a

počinje i sa studijem glazbe. Zbog ratnih previranja, morao je napustiti Francusku i vraća se u

Zagreb gdje diplomira na Bogoslovnom fakultetu. Na glazbenoj školi Polyhimniji priprema se

za prijemni ispit prilikom upisa na Hrvatski državni konzervatorij u Zagrebu. Pri kraju Drugog

svjetskog rata (1945.) krenuo je na križni put prema Bleiburgu odakle mu se gubi svaki trag.

15



Napisao je 65 skladbi (od kojih je 15 izgubljeno) i dijele se u tri cjeline. Prvu čini 25

vokalnih skladbi, prvenstveno za muški zbor. Druga cjelina broji 19 instrumentalnih skladbi,

napose 13 skladbi za orgulje (popijevke: Christus vincit , Gospodin slavno uskrsnu, Misa za

orgulje…). U treću cjelinu spada 21 vokalno-instrumentalna skladba (za muški ili mješoviti

zbor i orgulje). U stilu gregorijanskog korala skladao je jedan od najljepših hrvatskih koralnih

napjeva – Pjesma stvorova prema tekstu sv. Franje Asiškog. Jedno od njegovih najznačajnijih

djela je Kantata o Križu za koju je 1944. dobio nagradu grada Zagreba.

4. 6. KAMILO KOLB

Rodio se 1887. u Okučanima. Gimnaziju je završio u Požegi, gdje je odlučio postati

svećenik – franjevac. U novicijatu dobiva ime Kamilo. Na studiju filozofije u Varaždinu je učiosvirati harmonij, orgulje i violinu te je otkrio da zna lijepo pjevati. Samouk je počeo skladati, a

kasnije ga je privatno podučavao Franjo Dugan. U Zagrebu je studirao teologiju i postao

dopisnik časopisa "Sveta Cecilija". Za svećenika biva zaređen 1910. i nakon toga dolazi u Trsat

za orguljaša i zborovođu. Sustavnu glazbenu naobrazbu počinje na Jugoslavenskom

konzervatoriju u Ljubljani. Već 1922. dolazi u Zagreb i upisuje Muzičku akademiju, koju, zbog

pastoralnih razloga, nakon dvije godine prekida. Nekoliko godina je proboravio u Vukovaru

gdje se posvetio zboru i skladanju. U Osijeku je proživio Drugi svjetski rat, a zatim je odslužio pet godina zatvora, da bi još djelovao u ostalim franjevačkim crkvama. Preminuo je 1965. u

Virovitici.

Kolb je skladao u kasno-romantičnom stilu koji je prožeo vlastitom osebujnošću snažnih

emocija. Njegovo glazbeno stvaralaštvo broji 1455 skladbi, od kojih je 1300 njegovih (pretežno

vokalne skladbe), a ostale je obradio ili harmonizirao. Napisao je 69 misa (na staroslavenski,

latinski i hrvatski) od kojih je najpoznatija Staroslavenska misa sv. Andrije koju je 1913.

skladao u Trsatu. Znameniti su njegovi uskrsni responzoriji za muški zbor: Sedam riječi

Kristovih na križu i orkestralni Križni put . 1916. god. izdaje pjesmaricu Serafski zvuci sa

pretežito njegovim skladbama.

4. 7. KRSTO ODAK

Rođen je 1888. u Siveriću kod Drniša. Pohađao je franjevačku školu u Sinju, Šibeniku i

Makarskoj te je i sam postao franjevac. Razvijao je glazbeni talent za vrijeme školovanja. Za

vrijeme studija teologije u Münchenu, zadivljujuće je napredovao u sviranju orgulja ikompoziciji pod vodstvom franjevca Patra Hartmanna. Nekoliko godina djelovao je kao

16



svećenik u sinjskom kraju, a onda, napustivši svoje zvanje, potpuno se predaje glazbi. Tri je

godine studirao glazbu na Konzervatoriju u Pragu gdje je i diplomirao 1922. god. Došavši u

Zagreb, na Muzičkoj akademiji je predavao cijeli svoj radni vijek te u istom gradu 1965.

preminuo.

Njegov skladateljski opus broji oko 250 različitih djela svjetovnog i duhovnog sadržaja.

Dok je boravio u Münchenu, često se javljao s novim radovima koji su bili objavljivani u

prilozima "Svete Cecilije" i slovenskog glasnika "Cerkveni glasbenik". U skladanju duhovnih

skladbi služio se tekstovima triju jezika: staroslavenskog, latinskog i hrvatskog. Na latinskom je

znamenita Misa u B-duru i još devet skladbi za zbor. Još su značajne i Staroslavenska misa br.

1 (1928.) i Staroslavenska misa br. 2 (oko 1938.). Prva je bila posvećena Janku Barléu,

uredniku "Svete Cecilije", a nagradilo ju je Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima. Na

hrvatskom jeziku ima 11 manjih zborskih skladbi od kojih su poznatije: Vjekova Kneže, Isuse i

U slavu svetog Srca. Osobitu pozornost zaslužuju moteti Svrši stopi moje i Hvali, duše moja.

Od svjetovnih djela koja nam je ostavio u nasljeđe značajna su mu instrumentalna djela:

Sonata za violinu i glasovir , pet gudačkih kvarteta, dvije simfonije, dvije uvertire i Madrigal .

Njegova djela, građena na starocrkvenim modusima, arhaičnog su ugođaja i posebnog

harmonijskog sloga. On će u hrvatskoj glazbenoj kulturi ostati kao stvaralac koji je svojim

skladbama, posebice spomenutima, uvelike pridonio glazbenom utvrđivanju svoje domovine,

unutar i izvan njezinih granica. 12

12 Usp.: Zbirka "Aleluja" – popratni materijal uz CD: Krsto Odak - Sakralna glazba na staroslavenske tekstove

17



ZAKLJUČAK

Crkvenu glazbu, koja je s prijelaza iz 19. u 20. st. bila u dekadentnom stanju zbog uplivaelemenata svjetovne i teatralne glazbe, trebalo je što prije obnoviti. Cecilijanski pokret se dugo

rađao iz težnje za obnavljanjem, ali se vrlo brzo proširio cijelom Crkvom, posebno nakon

izdavanja svojevrsne reforme crkvene glazbe Motu proprio, pape Pija X.

Najbolji način obnove crkvene glazbe u Hrvatskoj bio je izdavanje lista "Sveta Cecilija"

koji je, uz glazbeni prilog, u sebi nosio sva bitna obilježja cecilijanskih ideja. Važno je

napomenuti da je ovaj list oko sebe okupio znatan broj hrvatskih crkvenih glazbenika-

skladatelja koji su svojim stručnim znanjem, dugogodišnjim iskustvom i dobrom voljom

poticali i pomagali daljnje izdavanje lista. Većina tih skladatelja je u svojim djelima nastojala

provesti cecilijanski duh. Kroz nekoliko desetaka godina, skupljane su mnogobrojne skladbe i

pučke popijevke iz cijelog hrvatskog naroda te su izdavane različite pjesmarice i na poseban

način dugo godina pripreman Kantual .

No, cecilijanski pokret nije tu završio. On treba biti i danas vrlo aktualan, jer, možda i

više nego prije, postoji opasnost od upliva vulgarnih elemenata u samu službu Božju. Crkvena

glazba treba ostati vrlo važan element liturgije te mora ostati vjerna svojim korijenima:

gregorijanskom pjevanju, klasičnoj polifoniji te crkvenoj pučkoj popijevci.

Nadam se da sam ovim radom dočarao povijest cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj i

njegove značajke.

18



OBRAZLOŽENJE ODABIRA TEME

Temu maturalnog rada "Cecilijanski pokret u Hrvatskoj" odabrao sam zbog toga što samželio proučiti što se događalo u povijesti crkvene glazbe u Hrvatskoj u vrijeme nastanka i cvata

cecilijanskog pokreta.

Danas crkvenoj glazbi prijeti opasnost od svjetovnih elemenata koji se polako uvlače,

bilo ritmom, melodijom ili tekstom te narušavaju sklad i ljepotu liturgijskog slavlja koje mora

biti svečano i dostojanstveno da može dati prikladnu hvalu i slavu Bogu.

To mi je bilo dodatnim poticajem da bolje i temeljitije proučim pravu crkvenu glazbu

koju Crkva po svojim smjernicama nalaže.

19



LITERATURA

1. CRKVENA GLAZBA, priručnik za bogoslovna učilišta, HKD sv. Ćirila i Metoda,

Zagreb, 1988.2. Franjo Jesenović, ANTIFONE I SKLADATELJI, Rijeka, 2005.

3. HRVATSKI CRKVENI KANTUAL, Glazbeno-pjevačko društvo "Vijenac" u

Zagrebu, tiskano u Ljubljani 1934.

4. POSESTRIMSTVO, III / br. 3., III / br. 4.

5. Petar Zdravko Blajić, NAPRIJED S GLAZBOM, društvo "Trpimir" Klis, 1996.

6. MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA, Zagreb, Leksikografski zavod, 1977.

20



Documents

Cecilijanski pokret u Hrvatskoj