cijena: 40,00 kn ISBN 978-953-175-364-7

cijena: 40,00 knISBN 978-953-175-364-7

Od domus episcopi dO kule JankOviĆaProstorni razvoj kule Stojana Jankovića u islamu Grčkom

Basic.indb 1 18.6.2010. 13:52:24

izdavač

Filozofski fakultet u ZagrebuCentar za komparativnohistorijske i interkulturne studije

Biblioteka deSniČini SuSReTi, sv. 1FF-press

u suradnji sa Znanstvenim projektom «Triplex Confinium: hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu»

Za izdavačaProf. dr. sc. damir Boras

urednikProf. dr. sc. drago Roksandić

RecenzentiProf. dr. sc. nikola Jakšić

Prof. dr. sc. drago Roksandić

Prijevod sažetkadr. sc. nataša desnica Žerjavić

Računalni slogMarko Maraković

dizajn naslovniceMarko Maraković

naklada500

Tisakakd d.o.o.

iSBn 978-953-175-336-4

CiP zapis dostupan u računalnom katalogu nacionalnei sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 741113

Zahvaljujemo se europskoj uniji koja je s projektom «Stara kula – novi mostovi» omogućila tiskanje ove publikacije. Stavovi izrečeni ovdje ne odražavaju nužno i stavove europske unije.

Basic.indb 2 18.6.2010. 13:52:25

ivan BaSiĆ

Od domus episcopi dO kule JankOviĆaProstorni razvoj kule Stojana Jankovića u islamu Grčkom

FilOZOFSki FakulTeT SveuČilišTa u ZaGReBuCentar za komparativnohistorijske i interkulturne studije

Zagreb, 2010.

Basic.indb 3 18.6.2010. 13:52:25

Basic.indb 4 18.6.2010. 13:52:25

Tekst, koji je pred itateljem, nastao je u najveoj mjeri u ljeto 2007. go-dine, kao rezultat studentskog projekta Istonojadranski prostor i krajolik ranoga novog vijeka: mogunosti interpretacije, koji je 2006. godine sufinan-cirao Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. U projektu su uz autora sudje-lovali Dea Mari i Stipe Kljaji, tada takoer studenti povijesti pri matinom Fakultetu. Rezultati tog projekta, koji je predviao zavrnu publikaciju ko-laborativnog tipa posveenu sinkronijski i dijakronijski interpretiranim ekohistorijskim aspektima viegranija na razini mikrocjeline Islama Grkog i Latinskog, pretoili su se stjecajem prilika u monografski prikaz jednoga au-tora, dok su se ostali kolege istraivai posvetili vlastitim interesima, dakako divergentnima, ali dijelom i dalje usmjerenima istom arealu i vremenskom odreenju.

Ovo izdanje ne bi postalo mogue bez kontinuiranog zalaganja institucija i pojedinaca, na prvom mjestu Centra za komparativnohistorijske i interkul-turne studije Zavoda za hrvatsku povijest i njegova voditelja prof. dr. Drage Roksandia, na iji je poticaj i poziv autor rukopis proirio i uobliio u stan-dard primjeren monografskim izdanjima, dok je prof. Roksandi prihvatio da u svojstvu urednika i ravna knjigom, uvrstivi ju u izdanja Centra za komparativnohistorijske i interkulturne studije.

U razliitim etapama nastanka rukopisa uvid u nj imali su sljedei istraivai iz srodnih i drugih znanstvenih podruja (mimoilazei vremenski slijed): Zrinka Blaevi, Milana erneli, Branko olovi, Dragan Damjanovi, Uro Desnica, Nataa Desnica-erjavi, Kornelija Jurin-Starevi, Tea Perini-Mayhew, Hrvoje Petri, Marijeta Rajkovi, Marko Sinobad, Marko ari, Nataa tefanec. Veina spomenutih sudjelovala je na tribini uz radnu verziju ruko-pisa u organizaciji Centra i Projekta revitalizacije Jankovia Dvora Mostovi, uprilienoj na Filozofskom fakultetu 11. veljae 2008. godine i dala dragocjene sugestije za daljnji rad na rukopisu. Najljepe im se zahvaljujem, kao i nekim drugim pojedincima.

Razumije se da je u izmijenjenim prilikama te protokom vremena od 2006. godine i autorova vlastita percepcija napisanog doivjela vie transformacija te da bi iz sadanje optike nekolicina razmatranja bila iznesena suzdranije i metodoloki drugaije konfigurirana, dok bi sm naglasak moda bio poloen na vie drugih, ovdje neiskoritenih problemskih okosnica.

Posebne zasluge za sadanji izgled teksta padaju u dio dr. Sanji Cvetni sa zajednikog Odsjeka za povijest umjetnosti, koja je pruila vrlo korisne sugestije za emendaciju segmenta rukopisa posveenog baroknim artefak-tima iz Kule Jankovia, kao i dr. Natai Desnica-erjavi, koja se nesebino odazvala molbi za prijevod saetka na francuski jezik. Dr. Uro Desnica se, pak, u viestrukim razgovorima o prolosti pokretne i nepokretne batine Kule pokazao nezamjenjivim sugovornikom. Recenzenti rukopisa, prof. dr. Nikola Jaki i prof. dr. Drago Roksandi, najzasluniji su za opetovani pre-gled rukopisa i njegovo poboljanje.

U Zagrebu, lipnja 2010.Autor

Basic.indb 5 18.6.2010. 13:52:25

Basic.indb 6 18.6.2010. 13:52:25

i.

Zatim smo doli u grad Islam. Ovaj je grad iz temelja podigao Gazi Husrev-beg, jedan od Sulejman-hanovih vezira, godine 943/1538. i dao mu ime Sedd-i islm. I to je jedna vrlo vana kula islama (drul-islm) kao i onaj grad Sedd-i Islm na obali rijeke Dunava. Njegovo podruje pripada teritoriji krkog sandaka.1

Putopisac Evlija elebi (Evliya elebi, zapravo Dervi Mehmed Zlli) u XVII. stoljeu na osmanlijskom limesu jugozapadno od Novigrad-

skog mora vidi prostor netaknut iz njegove optike civilizacijskim standardima, nastao ex nihilo upravo zalaganjem sredinje vlasti, (p)osvajanjem dotada nevjernike zemlje. Osnutci gradova redovito su ekscitantni dogaaji, praeni ritualima i simbolikim odrazima u ko-lektivnoj svijesti, ujedno neodvojivi od konteksta, jedinstvenoga hi-storijskog trenutka kojim su zadani i iji su rezultat. Tim smo vie duni podvui neutemeljenost slike koju nam elebi nudi: ako bismo i prihvatili terminoloku oznaku grad za islamsku utvrdu (ona to, u stvari, nikada nije postala), svakako smo duni zastati pred varavim izriajem iz temelja. Njime se eli sugerirati tobonji doprijanji na-seobinski vakuum na ovom podruju, dokinut tek pohvalnom akci-jom Gazi Husrev-bega 1538. godine. Takvu nam sliku nude elebijeve ideoloko-kulturne impostacije. To, meutim, po svemu to znamo nije bilo tako.

Naime, teko da emo na geografskim prostorima hrvatskih zema-lja pronai regiju vie zasienu povijesnom memorijom negoli su to Ravni kotari, sastavni dio trodijelnog zadarskog zalea (Bukovica, Rav-ni kotari, Podgorje). Na raskriju drevnih puteva, ponajprije stoarskih komunikacija koje su jo u bronanom pa zatim u antikom dobu premreile itav taj krajolik, povezujui padine Velebita s primorskim prozorom u svijet, ve je univerzalna rimska drava ostavila biljeg itave mree gradova (Aenona, Jader, Scardona, Asseria, Promona, Nedinum, Corinium, ...) povezanih dobrim cestama (Iader-Nedinum-Asseria, zatim Iader-Aenona, napokon Iader-Corinium).2 One e redo-vito sjedati upravo na ranije utabane rute, i u dananjem povezivanju ne manje vane. Jedinstvenost prirodno-geografskog prostora Ravnih kotara kao presjecita Mediterana i kontinentalne Europe tako se u svojim poecima manifestirala u ovisnosti o godinjem dobu, a time i dostupnosti pae.3 Stoarska kretanja kao gospodarski fenomen na ovom su prostoru ponajbolje oprimjerena u ralanjenosti reljefa kao odluujueg faktora razvoja. Ravni kotari u uem smislu niska su rav-nica (do dvije stotine metara nadmorske visine) u trokutu Novigrad-Zadar-Skradin, obrubljena donjim tokovima Zrmanje i Krke. U irem pak smislu, ije reflekse nalazimo barem od 1409. godine, prostirali su se ne samo zadarskim zaleem, ve prodirui na sjeverozapadu poput klina sve do dananjeg Karlobaga, na jugoistoku ak do Cetine (sic).4

1 E. elebija, 1996., str. 162 i bilj. 75, 76. U elebijinom origi-nalu stoji pogreno: Gazi Husrev-paa. Sedd-i Islm na Dunavu moda se odnosi na Kladovo, u turskim izvori-ma Feth-i islam (Pobjeda islama).

2 S. Gluevi I. Fadi, 1985., str. 322.

3 Usp. iscrpnu stu-diju: M. Markovi, 2003.

4 L. Kos, 1987., str. 66, 69.

Basic.indb 7 18.6.2010. 13:52:25

Tradicijska baština Ravnih kotara8

Geoloku sliku Ravnih kotara tvore karakteristine fline zone, premreene vrelima pitke vode i potoiima. Geofizike karakteristike pruaju brojne stabilne preduvjete i prednosti kontinuiranoj prisut-nosti ljudskih habitata, a brojni izvori vode i rijeni tokovi pruaju dodatnu priliku da se iskoriste u ljudskoj djelatnosti. Prostrane fline zone flankirane su izmeu Ninskog zaljeva i Krke niskim i uskim vapnenakim bilima. U sjevernom dijelu postoji ak i zona plodnog lesa. Ravno i plodno zemljite, mnogobrojni i izdani izvori vode te blaga mediteranska klima uinili su ovo podruje najplodnijim sup-stratom za strukturiranje ivota.5 On je esto sjedao na jo ranije strukture, oko kojih se, neumitnom geografskom zakonitou, kon-centrirao prometni i trgovaki ivot, nerijetko i sm s kontinuitetom iz predantikog razdoblja. Duga trajanja upravo su u geografskim odrednicama najotpornija na promjene. Tako iskazana geografska vanost podruja i uklopljenost u vanu komunikaciju od Nina, antike Enone, do Knina (Tenen, Tinninium) uvjetovali su kasniji vi-talni interes hrvatske drave da zatiti cjelokupni taj teritorij, ije je pogodnosti uoavala.

Trojna podjela areala Zadru za leima oituje se i u potpodjeli smih Kotara: oni se dijele u tri proirena kotara Gornji kotar sa sreditem u Benkovcu, Srednji kotar sa sreditem u Zemuniku i Donji kotar, s prostornim sjeditem u Biogradu.6

Unutar Gornjeg kotara, na flinom terenu sa sjeveroistoka obru-bljenom Novigradskim morem, uzdu ceste to prati kosu, blago valo-vito zemljite djelomice proeto vapnencima oblikovalo je jedinstven raspored plodnih flinih zona, koji uz posebno pogodno smjetene izvore vode predstavlja moda najplodniju mikroregiju zapadnog, najbogatijeg dijela Ravnih kotara (od Smilia do Nina).7 Rije je o jednom od onih podruja na kojima se kontinuitet naseljavanja moe pratiti gotovo bez prekida od protopovijesti.8 Sredite mikroregije jest dvostruko naselje Islam Latinski - Islam Grki, smjeteno (orijentaci-ja sjeverozapad-jugoistok, s blagim otklonom) izmeu Novigradskog mora i polja kroz koje protjee potok Baica. Na zapadu granii s zaselkom Grgurice, a na jugozapadu ga flankira Rupalj.

Istraivanjima i nalazima iz posljednjih godina sve se jasnije raza-bire kako je itav areal zadarske regije prije Seobe naroda bio goto-vo bez ostatka premreen strukturama rimske civilizacije. Opaanje ovog fenomena poelo se i kada je rije o mikroregiji dananjeg Isla-ma kristalizirati, vie sporadinim sretnim nalazima nego znanstve-nim studijama, jo pri kraju XIX. stoljea.9 Periodiki su se pojavljivali materijalni tragovi koji su sve uvjerljivije potkrjepljivali nov pogled na predantiku i antiku fazu areala, kada je on, u blizini Enone, Aserije, Korinija, konano Jadera egzistirao kao kriite vanih komunikacija meu njima, dodatno oplemenjen s ladanjskim boravitima bogatih patricija, nekropolama, a nesumnjivo i s nizom skromnijih svetita. Trase vicinalnih puteva povezivale su vie ili manje izolirana ladanjska imanja na podruju Islama s gore spomenutom cestovnom mreom.10

5 V. Rogi, 1982., str. 73.

6 L. Kos, 1987., str. 70 donosi podatak da Gornji kotar obuhvaa Islam La-tinski, Islam Grki, Ivoevce, Karin Gor-nji i Donji, Kistanje, Novigrad, Obrovac, Posedarje, Privlaku, Radui, Raanac, Smili, Vinjerac, Vir itd., Srednji kotar Bibinje, Bokanjac, Crno, Galovac, Mur-vicu, Nadin, Perui, Sukoan, kabrnju, opot i dr., a Donji kotar Filipjakov, Kakmu, Pakotane, Polau, Ratane Gornje i Donje, Stan-kovce, Tinj, Turanj, Vranu itd. Autor ne navodi izvor ovog podatka.

7 J. Brtan, 2002., str. 7, 13; M. Savi, 2006., str. 5-12.

8 . Batovi, 1970., str. 174 i d. Vladan Desnica ustupio je 1964. godine Arheolokom muze-ju u Zadru bronani ma iz XI. ili X. st. pr. Kr. sa nepo-znatog nalazita u Islamu.

9 Lokalni teaci su ve tada znali gospoda-rima Kule Jankovia donositi ostatke materijalne kulture (sluajno otkrivene uglavnom pri poljo-djelskim radovima), koji su potom ula-zili u improviziranu arheoloku zbirku.

10 S. Gluevi I. Fadi, 1985., str. 322.

Basic.indb 8 18.6.2010. 13:52:25

Ivan Basić, Od domus episcopi do kule Jankovića 9

Usprkos tome to u Islamu nikada nisu provedena sustavna arheoloka istraivanja, a za veinu nalaza pohranjenih u kolekciji Kule Stojana Jankovia ne postoje precizniji podaci o provenijenciji, nema sumnje da ine sastavni dio mozaika s lokalitetima u nepo-srednoj blizini. Rije je uglavnom o grobnim prilozima ili uporabnim predmetima od stakla i keramike (ollae cinerariae, boce, zdjele, vrevi, lucerne, tzv. aucissa fibule), ali ima i primjeraka luksuzne uvozne robe (primjerice, jedan flavijevski acetabulum). Svakako je najznaajniji nalaz bronana glava kentaura, rimska kopija po grkom originalu Aristeja i Papije, iz Hadrijanova vremena (117.-138.).11 Uz votivnu aru Rubrije Pole te ulomke dviju nadgrobnih stela i jednog sarkofaga, sliku nadopunjuju nalazi rimskog carskog novca od I. do IV. stoljea.12

Spomenuta votivna ara, necjelovita i djelomice oteena natpisa, nosi liburnsko ime Ceunus, a mogue je da izvorno potjee iz Aserije:

RVBRIA RubriaCEVNI F POLA Ceuni f(ilia) Pola SALVTI Saluti V S v(otum) s(olvit) [l(ibens) m(erito)]

Suma ovih nalaza govori uvjerljivim jezikom prvih stoljea rimske inkulturacije, a ostaci rasprenih grobnica i koncentriranijih nekropola svjedoe o aglomeracijama koje su se prostirale sve do Kaia i Bilja-na. Nalazima su komplementarni oni sa poneto zapostavljenih antikih faza Begovae u Kaiu, zatim sa lokalitet u Suhovarama, Biljanima Donjim (nalaz antike nekropole s bogatim grobnim prilozi-ma), napokon nedirnut arheolokim maklinom, a potencijalno veo-ma plodan lokalitet Crkvina / Crkvice (niti pola kilometra zapadno od sme Kule Jankovia!).13 Neki od natpisa iz ovog prostora davno su registrirani u uglednomu Corpus Inscriptionum Latinarum (npr. CIL III, 2935). Sm kultivirani krajolik Islama nalazio se u antici po svemu sudei u sklopu agera municipija Nedinum14; gravitirao je vjerojatno i bliskoj Enoni.

Signifikantno je da se paralelno s prostiranjem Novigradskog i Ka-rinskog mora, u manje-vie pravocrtnoj liniji u smjeru jugoistok-sjeve-rozapad, otprilike od dananjeg Popovia i Otavca, preko Karina i Novi-grada sve do Pridrage, prostirao pojas zemlje u ranijoj antici oigledno nestalna karaktera, nerijetko predmet konflikta prilikom meusobnih teritorijalnih presizanja u rimskom periodu razliito ustrojenih zajed-nica june Liburnije. Markiraju ih meani kameni natpisi postavlje-ni prilikom niza regulacija zemljinih sporova, registrirani upravo na tom potezu te sauvani to in situ, to na sekundarnim poloajima bliskim izvornome. U tim sporovima vlast je morala sudski interve-nirati u vie navrata u gotovo polustoljetnomu vremenskom luku od ranog razdoblja Tiberijeve (14.-20. n.e.) do konca Neronove vladavi-

11 J. Medini, 1985. Usp. takoer M. Savi, 2006., str. 6 i kat. 1.

12 S. Gluevi I. Fadi, 1985., str. 324-327.

13 Prema usmenom priopenju M. Savia S. Glueviu i I. Fadiu (S. Gluevi I. Fadi, 1985., bilj. 13). O ostalim lokalitetima usp. J. Beloevi, 1975. te D. Jelovina D. Vrsalovi, 1981.

14 A. Starac, 2000., str. 92-94 (s iscrpnim pregledom ranije literature) i str. 246, Karta XII; S. ae, 2003., str. 32, karta; M. Savi, 2006., str. 6 ne dvoji o pri-padnosti teritorija dananjeg Islama Nedinu.

Basic.indb 9 18.6.2010. 13:52:25


ne (63.-67. n.e.). Nedinum je oito svojim teritorijem i utjecajem bio dominantan nautrb susjednog municipaliteta u Koriniju (gradina Miodrag), postupno potiskujui i konano skuivi njegove granice, jer se doima kako su uglavnom Korinjani bivali oteena stranka.15 Prva determinatio inter Neditas et Corinienses odvila se poetkom Tiberijeve vladavine (CIL III 9973, iz crkve Sv. Mihovila u Popoviu), a to zemljino razgranienje restituirano je u Neronovo vrijeme prema karti provincije Dolabelina vremena (ILJug 874: restitutio terminis secundum formam Dolabellianam); tom prilikom je rimska vlast dala nainiti zid nedaleko dananjeg Popovia kao demarkacijsku li-niju posjed dvaju municipaliteta na tom podruju. U isto vrijeme je granica izmeu istih opina definirana i na krajnjem sjeverozapad-nom potezu (CIL III 2883, u crkvi Sv. Martina u Novigradu). Izmeu zida kod Popovia i Novigrada a u istoj liniji nalazila su se jo etiri meana natpisa (CIL III 15045,2, ILJug 2865-2867), od kojih je jedan, naen u Pridragi, definirao sporni finis izmeu Korinija i Ansi-ja (Biliane ili Cvijina Gradina u Kruevu), jedan vrio sasvim nejasnu determinatio, dok se za druge ne moe utvrditi nita drugo osim da su oznaavali granicu teritorija Nedita prema drugim, za sada jo neidentificiranim zajednicama. Terminacijski natpis CIL III 2882 (franjevaki samostan u Karinu) svjedoanstvo je o razgranienju Nedina s jo jednom neidentificiranom opinom, provedenom potkraj Tiberijeve ili na poetku Kaliguline vladavine. Nedaleko te granine linije odreene lancem meanih kamenova nalazio se i teritorij dananjeg Islama, koji shodno razliitim pretpostavkama o pravilnosti pruanja spomenute granine mee moemo s jednakom uvjerljivou ubrajati u municipalni radijus Nedina kao i u onaj Kori-nija. Izvjesno je da se u oba sluaja podruje koje ovdje razmatramo nalazilo na periferiji teritorija kojemu je u antici pripadalo te je u tom smislu ve tada posjedovalo izvjestan granini karakter.

Nedin se nalazio na cesti Jader-Burnum,16 kao jedno od vorita uz dominantnu Aseriju itave cestovne mree. Akulturacija je, kako vidimo, bila izuzetno uspjena, rezultirajui itavom niskom ci-vilizacijskih arita. Na njih su kao to je drugdje redovito sluaj sjedala nova, kasnoantiko-ranokranska prostorna sredita, praena za kasnu antiku upravo karakteristinim ponitavanjem kultnih mjesta poganske antike izgradnjom centara nove vjere na istom toposu, pae i razgradnjom i reutilizacijom grae poganskih graevina, ime je nova vjera i simboliki proslavljana.

U tom je kontekstu posebno znaajno otkrie ranokranske lu-cerne (takoer u arheolokoj zbirci Kule Jankovia), sjevernoafrikog importa iz IV. stoljea.17 Iako ovaj izolirani nalaz ak i pod pretpo-stavkom da je in situ ne bi trebalo opteretiti prevelikom nadgrad-njom, on govori autentinim jezikom prvih stoljea kranstva, pa ne bi trebalo u potpunosti odbaciti pretpostavku o postojanju (i bez neprijepornih pokazatelja) jedne kasnoantike kranske zajednice na prostoru koji e kasnije postati poznat kao Islam Grki. Prostor-

15 A. Starac, 2000., str. 92. Spomenuti se vremenski luk moe i produljiti. Natpis ILJug 945 (iudex datus ex auctoritate imp. Vespasiani terminos posuit inter ) u svakom se sluaju odnosi na granice podruja Korinija, no nije jasno o razgranienju s ko-jim susjednim muni-cipalitetom je rije. Novopronaeni, u meuvremenu iezli terminacijski natpis inter Asseri-ates et Corinienses iz Gornjeg Karina objavio je S. ae, 2003., str. 19-21. Razgranienje je proveo isti centuri-on spomenut u citi-ranom natpisu CIL III 9973 uzidanom u vrata crkve Sv. Mihovila u Popoviu.

16 . Mileti, 1993., str. 124, sl. 1. Sve do tada poznate terminacijske nat-pise sakupio je J. J. Wilkes, 1974.

17 S. Gluevi I. Fadi, 1985., str. 327 i T. II, 8.

Basic.indb 10 18.6.2010. 13:52:25


no sredite novoga kulta (koje je vjerojatno superponiralo funkcije, okupljajui ranije kultne i/ili naseobinske topose, moda kao sredite upe), moglo bi se, moda, traiti u smom kompleksu Kule (Sv. Juraj pretpostavku iznosim hipotetski, o emu vie dalje u tekstu) ili pak na lokalitetu Crkvine, indikativna toponima na kojem su do sada ipak registrirani samo klasini antiki tragovi (ulomci tegula, keramike i stakla).18 Ispunjavalo je tako funkciju obrednog sredita za stanovnitvo koje je prebivalo u blizini, a ije su religiozne potrebe djelomice bile namirene brojnim ranokranskim crkvama po itavoj makro i mikroregiji. Naravno, ovaj hipotetiki korak dalje koji smo pokuali uiniti tek treba ovjeriti arheolokim istraivanjima.

Kostur zbivanja u Ravnim kotarima od dezintegracije suvereniteta zapadnorimske drave nad istonom obalom Jadrana u V. stoljeu do punog izlaska mlade hrvatske kneevine na povijesnu pozornicu u IX. stoljeu moe se rekonstruirati tek u najirim crtama zbog gotovo potpune utnje izvora, uglavnom vezanih uz crkvena zbivanja. Neko svjetlo ipak bacaju numizmatiki nalazi: tako je u Smiliu naen vrlo rijedak sitni srebrni dekanumij ostrogotskog kralja Atalarika (526.-534.), ravenatske kovnice, dok je u blizini Stankovaca 1930-ih sluajno iskopan jo rjei zlatni tremissis, langobardska imitacija bizantskog novca ranoga VIII. stoljea.19 Oba svjedoe o snanom i kontinuiranom interesu sukcesivnih zapadnih hegemona (prvo Ostrogotskog, zatim Langobardskog kraljevstva) za strateki vana istonojadranska podruja, posebno za resursima bogate Kotare.

Doseljenje Slavena i Avara poetkom VII. stoljea prijelomni je dogaaj oko kojega se konvergiraju niti novoga naina ivota. Kopne-na magistrala Akvileja Senia (vicinalna ili magistralna cesta) Sis-cia Sirmium Naissus Serdica Konstantinopol i druga, juna: Akvileja Senia Burnum Salona Narona Dirahij Herakleja Linkestis Solun Konstantinopol prestaju funkcionirati zbog sve-prisutnosti barbarskih osvajaa. Zadravajui dio svoga kolonijskog agera, zajedno s tamonjim stanovnitvom koje im je gravitiralo, pri-morski gradovi za vie stoljea ulaze u opoziciju etniku, jezinu, pravnu, konfesionalnu, ali i duhovnu, kulturalnu prema zaleu, sada slavenskom, u kojem nekadanji gradovi, sada i prometno izoli-rani, brzo zamiru. Neki drugi dodue uglavnom pri obali, ali i poje-dini strateki odabrani punktovi u unutranjosti ipak preivljavaju, ak postajui pravim konkurentima episkopalnim gradovima drevna urbaniteta rasprostrtima uzdu obale, zadojenima bizantskim tra-dicijama. Tako se antika Enona u liku srednjovjekovnog Nina u IX. stoljeu transformira u jedno od sredita svjetovne i duhovne vlasti Hrvatske kneevine.

Nova situacija stvorila je dihotomiju izmeu bizantskih Istre i Dalmacije (svedenih na niz naselja skuenih u vlastitim, redovi-to meusobno nepovezanim astarejama) u kojima su se fosilizirale preostale funkcije i institucije kasne antike i viestruko prostranije unutranjosti pod slavenskom rodovskom vlau. No, oba su susta-

18 B. Migotti, 1991., str. 45, kat. 80, s citira-nom starijom litera-turom donesenom i ovdje. Autorica uz navedenu lucernu spominje i brojne antike nalaze, ulomak vjerojatno kasnoantikog sar-kofaga te ruevinu srednjovjekovne crkve Sv. Jurja na potencijalno ranokranskom lokalitetu Crkvina juno (!) od Kule Jankovia. Lokali-tet je sa znakom upitnika smjeten u Kataloku grupu III (predmeti s ranokranskim obiljejem koji svjedoe o ranokranskom ambijentu, ali ne i pripadajuoj arhitekturi). Usp. takoer srodna zapaanja na teme-lju novijeg rekognos-ciranja istog terena: M. Sinobad, 2008., str. 176-177.

19 I. Mirnik, 1987., str. 85 i T. 3,1 te 3,2. Autor pretpostavlja da je u potonjem sluaju vjerojatno rije o imitaciji zlatnika Justinijana II. Rinotmeta (685.-695., 705.-711.).

Basic.indb 11 18.6.2010. 13:52:26


va dijelila strukturiranje u autarkinim jedinicama, determiniranim geomorfolokim zadatostima. Ono se u bizantskim gradovima manife-stiralo radikalnim prestrukturiranjem gradskih funkcija, upuenou moru te samo formalnom meusobnom povezanou pod egidom carskog pokroviteljstva, dok je u sklavinijama oblikovanje politikih formi na manjem, samodostatnom podruju takoer norma. Razli-kuju ih, dakako, etnos, jezik, duhovna kultura, batina te raznovrsna druga obiljeja, sve do, Rimljanima tueg, naina ratovanja.

Stoga je za dobar dio zadarskog agera, pa i Ravnih kotara, slaven-ska invazija u VII. stoljeu presjekla niti kontinuiteta; prostornim, kul-turnim i vjerskim aritem ostao je negdanji Iader, ali se sada gradska jezgra u radijusu utjecaja poklopila s ocrtanim teritorijalnim profilom. Time, dakako, ne elimo rei kako u ovom razdoblju nije postojalo meusobne osmoze dviju cjelina, razmjene iskustava ne samo u sva-kodnevnoj komunikaciji ve i u duhovnoj nadgradnji. Ali je neosporna injenica da do u osvit IX. stoljea, prema raspoloivim izvorima, u tim odnosima ne nastupa nikakva kvalitativno nova promjena, nika-kav pomak od stanja koje je definirano jo u VII. stoljeu. N. Jaki upozorio je ipak u nedavnim istraivanjima na ulogu crkvenih jedi-nica u zaleu koje su preivjele doseobu, te ih se ne moe shvatiti drukije doli kao institucije u kojima nije bilo diskontinuiteta.20 Uloga crkvenih matica i inae je u ovim vremenima bila presudna. One, u mutnom vremenu, postaju zalog kontinuiteta, stoerni orijentir ije svetinje (relikvije svetaca, esto lokalnih prvokranskih muenika, mjesta njihova tovanja i druga sveta mjesta) neka nam se dopusti analogija funkcioniraju poput paladija, drevne svetinje s kojom se, u kolektivnoj svijesti, identificira.

Nositelji kontinuiteta raspoznaju se u starosjedilakom stanovni-tvu, a njegova svjedoanstva u naseobinskom i kulturnom dugom trajanju, s kojim je usko povezana hagioforna i toponimna onoma-stika. Neprekinutost ivota u VII. i VIII. stoljeu, kao vana karika izmeu ranokranskog i predromanikog razdoblja na ovom pro-storu, ponajvie se oituje upravo odravanjem kultnih funkcija u bogoslunim prostorima ranokranskog postanka, njihovim naslov-nicima i s njima povezanim sanktoremima. Ta svjedoanstva jasno govore o stalnosti boravka i, uvijek na jednakim, za ivot pogodnim mjestima, rasporeda stanovnitva otprije privedenog kranskom mi-steriju. Tu ni slavensko doseljenje u VII. stoljeu nije moglo na bitno nov i kvalitativno drugaiji nain poremetiti ranije utvrene odnose. Pre-slojavanje puanstva se, ak i u vrlo povienim neprijateljskim tenzija-ma, neumitno oslonilo na zateenu autarkinu organizaciju, preuzevi barem djelomice postojee gospodarske, a onda i politike odnose. Susreti i proimanja zacijelo su od samog poetka kao zajedniku polazinu bazu imali ekonomiku, pri emu je interferencija bila dvo-smjerna (mada moda neto izraenija na raun doljaka), to vrlo lije-po pokazuju grobni nalazi. Stoga slika prostora VII. i VIII. stoljea koji je i u svijesti suvremenog povjesnika naviknutog na konvencionalne 20 N. Jaki, 2008.

Basic.indb 12 18.6.2010. 13:52:26


sheme katkad jo sav u binarnim opozicijama sa Romanima uz rub mora tijesno opkoljenima Slavenima s druge strane nuno zahtije-va preispitivanje takvih crno-bijelih historiografskih konstrukta. Niz preitaka u institucionalnim, kulturalnim i fortifikacijskim struktu-rama u zaleu jasno kazuje kako potiranje starog nakon slavenske doseobe nije bilo posvemanje, ve tovie, da su opstale strukture dale okvir (i mjeru) buduemu razvitku.

Samo je u okolici Kaia i Smilia pronaeno u kampanjama tijekom nepune etiri godine est izuzetno bogatih arheolokih lokaliteta: na poloaju Mastirine jugoistono od Kaia esterolisna predromanika crkva s tzv. starohrvatskom nekropolom (132 ukopa); jo jedan segment nekropole otkriven je etvrt kilometra jugoistonije od Mastirina (37 grobnica); idue ranosrednjovjekovno grobite pronaeno je, ovog puta dva kilometra zapadnije, na poloaju Makli-novo brdo; u erincu su se iskristalizirala ak dva nalazita jedno oko jednobrodne romanike crkve (erinac-Crkvina) s kasnosrednjo-vjekovnim grobljem i drugo, neto junije, na lokalitetu Grede (149 grobnica iz IX. i X. stoljea); napokon, na Draama izmeu Mastirina i Razbojina utvreno je jedno kasnosrednjovjekovno ukopno mjesto (80 grobova).21 Nepuni kilometar zapadno od neolitskog lokaliteta Smili, u Biljanima Donjim, pronaena je nekropola sa ukopima iz ilirskog, rimskog i ranosrednjovjekovnog, tzv. starohrvatskog razdo-blja. Najmlai sloj se prema grobnim prilozima (sa znaajnim ana-logijama prema prilozima lokalitet drijac u Ninu, Maklinovo brdo i Kai) okvirno datira u VIII. stoljee.22 Jo je jedan zoran primjer preslojavanja, u kojem je raniji sakralni znaaj toposa uputio gene-zu kasnijih nekropola, koje su tako sjele na tradiciju ranijeg, pogan-skog sakralnog mjesta. Poto je u kasnijim arheolokim kampanjama istraena i Begovaa u Biljanima Donjim, time je zatvoren trokut Kai-Smili-Biljane, kvantitativnim i sadrajnim bogatstvom gotovo nenadmaen areal za prouavanje ranosrednjovjekovne materijalne kulture Hrvata. Golemo groblje na Begovai bilo je, po svemu sudei, u kontinuiranoj upotrebi od konca XI. do XVII. stoljea (najstariji uko-pi datiraju se prema starijim istraivaima u kraj VIII. ili poetak IX. st., prema N. Jakiu u kraj XI. st.);23 posljednju arhitektonsku fazu na lokalitetu predstavlja kasnoromanika crkva, koja je preslojila ranokransku bogomolju velikih dimenzija.24 Istraivanja preitaka ranokranskih crkava u ranosrednjovjekovnom kulturnom pejzau pagusa provoena posljednjih desetljea sve jasnije pokazuju kako su relativno znatni brojevi ruralnih sakralnih objekata iz V. i VI. stoljea. preivjeli i fiziki i kao institucije (N. Jaki) period Seobe naroda tijekom VII. i VIII. stoljea., neprekinutim, makar moda stianim, ra-dijusom utjecaja kao kultna, upravo upska arita, da bi doekala cjelovito osuvremenjivanje u predromanikom periodu IX. stoljea. praeno dodatnom afirmacijom njihove funkcije.25 Taj oigledni kon-tinuitet implicira zadravanje njihove funkcije u odreenoj mjeri i tijekom tamnih stoljea.

21 Iscrpnije: D. Jelovina D. Vrsalovi, 1981., str. 55-56.

22 J. Beloevi, 1975., str. 103, 109.

23 D. Jelovina D. Vrsalovi, 1981., str. 106-107, 109, 132; N. Jaki, 1989., str. 429.

24 ire o problemu: N. Jaki, 1989., passim; 1995., str. 39.

25 Usp. N. Jaki, 1989., str. 422-423; 1995., passim. Odabrani primjeri u izboru N. Jakia: Sv. Martin u Pridrazi, Sv. Asel u Ninu, Sv. Ciprijan u Gatima, Sv. Bar-tolomej u Galovcu, Crkvina na Begovai u Kaiu, Sv. Andrija u Zatonu kod Nina, Sv. Marija u Ninu.

Basic.indb 13 18.6.2010. 13:52:26


Ubikacija naselja kojemu je pripadala ova masovna nekropola (ukupno su istraena 604 groba) otvara poseban problem nacionalne arheologije, prisutan i u drugim sluajevima. Uistinu golem broj cr-kava na promatranom prostoru (ne samo u Lukoj upaniji, ve i u Ravnim kotarima, zadarskom zaleu uope) pokazuje koncentraciju naseljenosti starosjedilakog stanovnitva: u Kainoj Gorici (etimo-logija se vue iz gentilnog imena Kaia, koji su ondje imali posje-de),26 koja se ubicira jugozapadno od Kule Jankovia, izmeu Stoije i Zvizde, postojala je i crkva posveena sv. Petru;27 u jednom drugom selu koje je zauzimalo povijesni prostor Islama, Tranima (izmeu dananja dva Islama), nalazilo se sakralno zdanje gdje se astio sv. Mihovil.28 Crkve, naime, u naelu ne egzistiraju u zrakopraznom prostoru, i gotovo su uvijek poticaj razvitku okolnih naseobina.29 U sjevernoj Dalmaciji ta je situacija izraena ak i vie nego drugdje: u prvoj fazi ranosrednjovjekovnog razdoblja (VII. i VIII. stoljee) na podruju, primjerice, zadarskoga agera gotovo da i nije bilo sakralnih zdanja podizanih ex nihilo, ve su redovito sjedala na kasnoantike objekte. I u sluaju Begovae naseobinsku maticu valja traiti negdje u blizini. Izuzetno vaan kultni centar (i za ire podruje) svakako se u kasnoj antici nalazio pod starohrvatskom nekropolom na Begovai, koja ga je naknadno devastirala, preslojivi ga predromanikim i ka-snije romanikim zdanjem.30

Sve te Begovae, Crkvine, Mastirine i Manastirine, Mijoljae i Mi-hovilovci... govore jasnije od rijei koliko je, u predturskom vremenu, pejza izmeu Zrmanje i Krke (ali i junije, sve do Cetine, Neretve...) bio priveden standardima vremena, proet crkvenim zdanjima ra-sprostrtima na podruju iji je doseg iz dananje perspektive gotovo nesaglediv. Seoske zajednice koje su ih pratile, sa vlastitim grobljima, gospodarstvima, kurijama i trgovitima, bijahu gusto smjetene, na-dohvat ruke jedna drugoj, esto na udaljenosti koja je jamila barem vizualnu komunikaciju, gotovo ne ostavljajui ostatka na kartama tog podruja. Nasuprot uobiajenoj mentalnoj slici prostora lienog ikakve civilizacijske crte, uvidom u izvorne dokumente i materijalne tragove kristalizira se slika kulturnog pejzaa koja bi se najbolje mogla opisati kao geografski i demografski horror vacui, u otroj konfronta-ciji spram klieizirane puste zemlje Ravnih kotara i krne Bukovice. Pred nama uskrsava krajolik do zadnjeg centimetra zasien hrvat-skim toponimima, jedan meu izgubljenim hrvatskim zaviajima kojega arhivi ranijih stoljea otkrivaju u zapanjujuem broju sela i naselja, utvrda, sakralnih graevina i arheolokih lokaliteta (Joko Belamari). Jo u punini XVI. stoljea i nakon razornih osmanlijskih pohara ovom prostoru kroniari suvereno tepaju v Hrvatih.31

To za nas izgubljeno stanje posljednji registrira ve naeto turskim ekskurzijama Petar Zorani u svojim Planinama, prvom romanu hrvatske knjievnosti (dovrenom 1536., ali objavljenom tek 1569. godine). Zorani, i sm izbjeglica pred osmanlijskim nasrtajima

26 N. Jaki, 2000a., str. 111-112 ukazuje na taj neobino vaan podatak.

27 I. Anzulovi, 1998., str. 69; J. Brtan, 2002., str. 106.

28 I. Anzulovi, 1998., str. 70.

29 Ovo, meu rijetkima, istie . Rapani, 1980., str. 198. Inae se u literaturi, ak i u novijoj, esto povlai miljenje kako crkvena zdanja, ak i ona monumen-talna, mogu stajati posve izolirano, a ne pokuava se utvrditi njihova mogua funkcija (kongrega-cijska, cemeterijalna, ...).

30 N. Jaki, 1989.; 1995., str. 39 i bilj. 24. Usp. takoer V. Delonga, 1996., str. 180-182, 183. Posvetni natpis: [...pr]O REMED(io) A(n)IME SVE REN(ovavit) HVNC TE[mplvm...] datira iz druge po-lovine IX. stoljea, kada je nepoznati hrvatski dostojan-stvenik s tipinim doetkom imena na -sclavus, pro remedio animae suae dao obnoviti i proiriti ranokransko svetite kao svoju obiteljsku donaciju. Ostacima posvetnog natpisa pripadaju i drugi ulomci s lokaliteta: DE DO-NIS D(e)I E[t...]; [...]OISCL[avus (avo)...]; [...]BRT[...]; [...vn]A CVM CO[nivge...]; [...]IO[...] iz kojih je razvidno da se radi o obiteljskoj donaciji tj. o jednoj ecclesia privata.

31 1468 tada pridoe Turci najprvo u Hrvate i uinie velika zla od ljudi i od blaga. 1473 tada pridose Turci u

Basic.indb 14 18.6.2010. 13:52:26


(obitelj mu se sa svog patrimonijalnog posjeda pod Velebitom skla-nja najprije u Nin, napokon potkraj XV. stoljea u Zadar), stvorio je u svom domoljubnom zanosu pastoralni roman u prozi (s lirskim ekskursima), nakon Sannazzarove Arcadije (1504.) prvi europski odjek te knjievne vrste.32 Zoranieva su Arkadija, posve u skladu s humanistikom topikom upravo dinarske planine, hrvatska Arka-dija. tovie, cilj njegova hodoaa jest vilenica Dejanira, iz ijeg imena izvlai fantastinu etimologiju oronima Dinara. Neobino putovanje iz primorskih krajeva u planine omoguuje autoru da ra-zvije bogat spektar pastoralno-mitolokih loci communes, u kojem vanu ulogu igraju deskripcije itavih rodova flore i faune (mnoga polja, dolce i brda, dubrave, luzi i gore, sve u kljuu Ovidijevih Me-tamorfoza). Drevni nobilitet Zoraniev, kao i elja za celebracijom domovine, reljefno se ocrtava u njegovim lamentacijama: dok pasti-ri-namjernici pjevaju pjesme od rasute baine, Turci u cijeloj prii funkcioniraju, povrno kamuflirani, kao istoni vukovi to napadaju njihova stada (jedan drugi pastir ak deklamira Marulievu Molitvu suprotiva Turkom!). Premda Zoraniev itinerer nije fiktivan (jasno su prepoznatljive lokacije Zadra, Nina, Velebita, Dinare, ...), ipak je rije o jednom komornom voyage autour de ma chambre (da parafrazira-mo slavni naslov Xaviera de Maistrea, ije je pariko izdanje iz 1886. posjedovao i Vladan Desnica), kabinetskom putovanju voenom uz pomo tada recentne geografske karte Mattea Pagana, vjerno reproducirajui sve njene nedosljednosti, pa i otklon od etrdesetpet stupnjeva (kako pokazuju istraivanja Ive Petriciolija i drugih33). U kljuu itanja tog fantastinog putopisa nalazi se pouzdana svijest o suvremenoj konfrontaciji do koje je dolazilo izmeu novih prilika, iji su vjesnici bili Turci, i stare hrvatske kulture na tom podruju, jednog svijeta u nestajanju.

O svim ovim umreavanjima jasnije od rijei govori injenica kako je jedan od predaka Petra Zorania, Zoran Tetai, poetkom XV. stoljea upnikovao u Tranima, selu na Via magna jugoistono od Uitelja Vasi.34 Istom Zoraniu u jednoj se pripovisti njegova romana ukazuje sjena Jurja Divnia (umro je 1530., est godina prije sastavljanja Planina), ninskog biskupa, epistolografa (autor je latin-ske poslanice Aleksandru VI., prvog izvjetaja o Krbavskoj bitci, da-tiranog samo osamnaest dana nakon nje) i zaslunog zatitnika svo-je dijeceze od osmanlijske pohare. Divniev istoimeni sinovac (brat Jakova, koji je naslijedio strica na ninskoj biskupskoj katedri), dese-tak godina nakon Zoranieve vizije unajmit e zadarskom graaninu Ivanu Rajmundu prihode s posjeda ninske biskupske menze u Isla-mu za 35 dukata godinje.35 U svoti N. Jaki prepoznaje indicij za vre utvrivanje veliine biskupova posjeda.

Islamsko podruje je u ranosrednjovjekovnom razdoblju inkor-porirano zajedno sa susjednim Posedarjem u upaniju Luka koja je, sa sjeditima u Ostrovici, Podgrau i Nadinu, okupljala srednjo-

Hrvate na Boi. I stae v Hrvatih 15 dn i uinie velju zla. 1499 tada pride Skendjar baa s Turci v Hrvate na 20 i prvog ijuna i vzee ljudi sedam tisui. I ivine vele i male 1700. I ubie dom Ivanka na Hraah i dom Luka na Raicah. I dom Mar-tina na Mahurcih. I dom Jurija Oplania na Prakviih. I dom Jakova na Trcah. I dom Vida na Mi-rah. I dom Stipana na Rogovi pisca. Bog im dai pokoi vini. Amen. Zapis kroniara fra imuna Klimentovia iz Lu-korana na Ugljanu. Usp. I. Kukuljevi-Sakcinski, 1857a., str. 34-35. R. Jeli, 1989., str. 130-131 iznio je mogunost da je Jakov na Trcah zapravo don Jakov Gunji, upnik Trana u susjedstvu Uitelja Vasi. On se spominje 1482. i 1489. godine. Meutim, N. Jaki, 2000a., str. 242 sasvim pouzda-no utvruje kako se radi o srednjovjekov-nom selu Trci (mi-krotoponim sauvan do naeg vremena u Galovcu kod Zadra, gdje je arheolokim istraivanjima otkri-ven ranokranski kompleks Sv. Bar-tolomeja). I ono se nalazilo u ninskoj biskupiji, a don Jakov je bio jedan od seo-skih upnika koncem XV. stoljea. Usp. takoer N. Jaki, 1997., str. 39-40.

32 Iscrpno o Zoraniu i Planinama M. Kombol S. P. Novak, 1992., str. 149-159 (s prilozima V. Jaki Cestari, N. Kolumbia, T. Matia, F. veleca

Basic.indb 15 18.6.2010. 13:52:26


vjekovne Ravne kotare, tada sa znatnim dijelom dananje Bukovice (Karin, Kistanje, Obrovac i dr.).36 Teritorij je bio izuzetno strateki znaajan, budui da je kroza nj tekla trasa jedne od vitalnih komu-nikacija, frekventnog trgovakog puta koji je, s polazitem u Zadru, zaobilazio Velebit u pravcu Knina i Ostrovice. Ondje se prikljuivao na znamenitu cestu (via magna srednjovjekovnih dokumenata) to je iz dananje Slovenije preko Zagreba i Siska tekla dolinom Une (via Biha) prema Jadranu.37

iri areal dananjega Islama u srednjovjekovlju su zauzimala nase-lja Grgurice, Uitelja Vas, Trane, Kaina Gorica, Rejane, Paprane, Kai, Rocane, napokon erinci.38

Znaaj mikroregije podcrtava malo navoena vijest kako 1370-ih u Kaiu boravi herceg Karlo Draki, zlosretni Karlo II. (1385.-1386.) hrvatsko-ugarske povjesnice. U srednjovjekovnim naseobinama u Kaiu, kao i u Dolcu, jo u IX. stoljeu podignute su esterolisne, kasnije preinaene crkve. U Dolcu kod Novigrada (Pridrazi) nakon osloboenja iz Palinina zatoenitva u Novigradu 1387. godine na-kratko je utoite nala kraljica Marija.39 Bavei se kasnijim ivotom tih dvaju kompleksa, Mladen Ani nedavno je ponudio novo itanje njima prigraenih objekata, ranije smatranih samostanima, interpretirajui ih kao curiae kraljevski posjed novoga tipa koji na-staje u XIV. stoljeu.40

ii.Istraivanje ivota dananjega sela Islam, Grkoga i Latinskoga, u

srednjovjekovnom razdoblju, u vrijeme njegove pripadnosti upaniji Luka, bijae oteano nepoznavanjem srednjovjekovnog toponima toga naselja, koji je u ranomu novom vijeku preslojen novim nazi-vom bedem islama. Kako je identifikacija srednjovjekovnoga pret-hodnika Islama condicio sine qua non za bilo kakvu raspravu o nje-govu povijesnom i prostornom razvoju, nametala se potreba da se u pojedinim naseljima registriranima vie ili manje u kontekstu ovog areala u aktima iz zadarskih arhiva prepozna suvremeni Islam. Stoga se od tom problemu mnogo raspravljalo, jo od vremena C. F. Bianchija, ali bez uspjeha.41 Miljenja su se razilazila kako oko topo-nima (Vespeljevac, etiglavac, Staroane) tako i oko metodologije. Tek je N. Jaki 1985. godine, analizirajui izvornu grau, doao do zakljuka kako se Islam u mletakim aktima, jo u XVI. stoljeu, spo-minje kao utvreno selo Uitelja Vas (Vcitegli, Vciteli, Vitegli; Grga Novak zalagao se za lekciju Uitelj, ne ubicirajui toponim). Nepri-jepornost ovog rjeenja potvruje jo jedna vijest koja se odnosi na 1647. godinu iz Commissiones et relationes Venetae, gdje Apostolo Zeno u jednoj laudi Leonardu Foscolu iz 1647. godine eksplicite ko-risti inaicu Islam Ocitegl.42 Rije je, dakle, o prijelaznom obliku koji, jo uvajui predaju o starijem toponimu, svjesno ukljuuje politiku i teritorijalnu stvarnost suvremenosti, kada se na pragu XVII. stoljea

i M. Tomasovia). Vidi i izdanje: Petar Zorani, Planine, prijevod i komentari Marko Gri, pogo-vor Josip Bratuli, Grafiki zavod Hr-vatske, Zagreb, 1988.

33 I. Petricioli, 1969. Usp. takoer: K. vrljak, 1990. O renesansnoj percep-ciji planine usp. M. ari, 2007., str. 223.

34 J. Brtan, 2002., str. 94.

35 N. Jaki, 2000., str. 93-94 i bilj. 19. Spis datira iz 1547. Usp. takoer R. Jeli, 1989., str. 135. O Divniima usp. O. Peri, 1993. i L. orali, 1993.

36 L. Kos, 1987., str. 70-72; J. Brtan, 2002., str. 7.

37 L. Kos, 1987., str. 67.38 N. Jaki, 2000a., str.

91-134 i sl. na str. 133.

39 CD XVII, 69. Usp. takoer R. Jeli, 1989., str. 98.

40 Interesantna je autorova pretpo-stavka, iznesena u lanku i u izlaganju kojemu je na XIII. meunarodnom kolokviju Meunarodnoga istraivakog centra za kasnu antiku i srednji vijek Elite i arhitektura u srednjemu vijeku u Motovunu prisu-stvovao autor ovog teksta (M. Ani, 2006.), kako su obje esterolisne crkve u XIV. stoljeu bile oslonac koji je revi-zorima nekadanjih kraljevskih imanja u Dalmaciji (dezinte-griranih paralelno sa slabljenjem kraljeve moi od druge polo-vice XIII. stoljea) po-put kakva vizualnog repera oznaavao

Basic.indb 16 18.6.2010. 13:52:26


nekada puko utvreno selo supstituira novom utvrdom i novim ime-nom, ovog puta turskim.

Zaudo, predturski toponim Vcitegl u zadarskim se arhivskim spisima susree tek jednom, u relativno kasnoj ispravi iz 1436. godi-ne, u sufiksalnom obliku Vciteglianus. Ipak, skrupulozna analiza N. Jakia ne ostavlja mjesta sumnji u istovjetnost s ranije spomenutim toponimom Vcitegl, ve i radi toga to ga se u dokumentu smjeta na isti poloaj, izmeu Biljana Gornjih i Batice.43 Kako je dokument iz 1436. godine o kojem je rije zapravo registar sela dunih deseti-nu ninskom biskupu, a ija je interpretacija oteana davnim tvrd-njama Luke Jelia o navodnom posjedu ninskog biskupa upravo na podruju Islama,44 on priziva iscrpniju analizu u okviru razmatrane problematike. Via Magna cesta vocata tendens per Lucam srednjo-vjekovna je komunikacija koja je tekla pravcem Nin Islam Kai Smili Biljani Gornji Benkovac Ostrovica Knin. Osam kilome-tara duga dionica prolazila je kroz Novigradski distrikt. Nikola Jaki je pratei gotovo metar po metar ovu dvadeset kilometara dugu cestu minucioznom analizom rekonstruirao njen tijek, ubiciravi na desetke toponima.45 Upravo su se po ovoj cesti, uzdu sredita sklavinije, u okviru paradigme od Nina do Knina, rasporedili neki od kljunih punktova ranosrednjovjekovne hrvatske drave, sredita prvog, predromanikog kulturnog pejzaa.46 Nakon spomenute ana-lize postalo je jasno kako je L. Jeli historijsko uporite za toponim Chetiglavaz kao islamski posjed ninskog biskupa u XIII. stoljeu pronaao u dokumentu naslovljenom Privilegium Regium episcopo Nonensi et Successoribus in villa Islam. Rije je o jednom od tri prije-pisa listine iz 1266., sauvane u potvrdi primorskog bana Stjepana od 25. lipnja 1272.47 Sva tri prijepisa potjeu iz XVII. stoljea (druga dva uvaju se u zadarskom arhivu), no trei je 1907. godine bio nepoznat prireivaima Diplomatikog zbornika; posljedino je isputen iz te zbirke. On je kao diplomatika graa uao 1675. godine u zbornik ninskoga biskupa F. de Grassija koji nosi naslov Monumenta ecclesi-ae Chatedralis Nonae (poznat i kao Liber Rubeus).48

Poveljom, izdanom u Zagrebu 16. kolovoza 1266., Roland, banus totius Sclavonie, udovoljava molbi ninskog biskupa Samsona II., darujui njegovoj crkvi posjed etiglavac (dodue s tek malo kme-tova), precizno definirajui mee. Opisane mee posjeda ninske biskupske menze odnose se na toponime i orijentacijske repere podruja dananjih naselja Islam Grki i Islam Latinski. Zbog njegove vanosti donosimo dio s opisom mea biskupskog posjeda u cjelini:

Prima meta incipit ab ostio ecclesie S. Georgii, inde tendit ad par-tem meridionalem ad Camen brod, (ubi) transit Potoch et iuxta ea-dem partem vergit in alium potoch qui separat... inde uenit ad unum arborem illicis quod est ante ecclesiam (aliam) sancti Georgii (F. de Grassis: ad unam iacuram, et inde uadit ad fine siluam) ubi est una magna Arbor illicis, deinde uadit ad unum campum qui dicitur Valle

njihovu lokaciju. S obzirom na smjetaj nekih drugih esterolisnih svetita istoga tipa i datacije ini se da bi bilo teko umnoiti takve primjere.

41 Vidi pregled miljenja u: N. Jaki, 1985., str. 336-337.

42 N. Jaki, 1985., str. 338.

43 N. Jaki, 1985., str. 339-340.

44 Poneto nekritiki Jelieve argumente prihvatio je B. Gui, 1971., str. 150.

45 Usp. spec. N. Jaki, 1984.; 2000.

46 Usp. M. Jurkovi, 1992.

47 CD V, 390.48 Usp. temeljni rad

o Liber Rubeus: J. Kolanovi, 1969. Taj se svezak uva u Nadbiskupskom arhivu u Zadru.

Basic.indb 17 18.6.2010. 13:52:26


che per la (Vallis Chepla) ubique in fine campi est una gomilica et inde uadit ad unum arborem per siluam iuxta quam est unus lapis, inde uenit ad unum fontem (forum) putei Cherch dictum (dicta), et fluentem postea uadit Gianu Luch (Gianciluch) ubi est gomilica, e deinde tendit per silvam ad villam Mirch, et deinde uergit uersus briuia uiam Possedarie et inde uenit ad unum fontem putei Radi-ch nominatum ad partes horientalis propr villam, postea uenit per villam ad domum episcopi Sansonis (Sampsoni) et inde reuerit ad hostium predictum ecclesie sancti Georgii in priorem metam ubique terminatur.

Prvi toponim nakon poetne toke, nakon crkve sv. Jurja Ca-men brod lako je prepoznat u i danas postojeem toponimu Ka-men most, to se odnosi na ruevine mosta ponad potoka Batica, u segmentu njegova toka koji vijuga nepun kilometar zapadno od Islama, paralelno s cestom i obalom Novigradskog mora. Ostale to-ponime na toj, zapadnoj odnosno sjeverozapadnoj mei, nije bilo mogue identificirati.

Kolacioniranjem toponim registriranih u kraljevskim i banskim privilegijima posedarskim knezovima iz 1219. i 1249. godine49 s ci-tiranim podacima iz 1266. godine, zatim s mletako-osmanlijskim razgranienjem na ovom prostoru od 1576. godine nadalje, napokon s opom slikom stanja u katastru iz 1826., bilo je mogue precizno rekonstruirati jugozapadnu meu veleposjeda posedarskih knezova prema povijesnom teritoriju Islama (odnosno sjeveroistonu granicu posjeda ninskog biskupa). Utvreno je kako se taj limes u dugom raz-doblju od XIII. do XIX. stoljea doslovno nije mijenjao: potivan je u svim razgranienjima, ukljuujui ono izmeu Soranza i Ferhad-pae iz 1576. godine, nedirnut smjenom politikih suvereniteta kroz vjeko-ve, da bi, konano, bio vjerno reflektiran austrijskom katastarskom izmjerom u prvoj etvrtini XIX. stoljea. tovie, i sjeverozapadni segment mea podudaran je s katastarskim razgranienjem (koje i danas vai) izmeu Smilia, Islama i Posedarja.50 Sjeveroistona mea Samsonova posjeda tekla je od izvora dananjeg potoka Raki-tovac (hidronim Janchulovaz iz 1826., odnosno Janina loqua iz 1219., odnosno Gianchiluch iz 1266.), zatim rubom izmeu ume i ceste do vrela Miraa (toponim se, gotovo bez korupcije, ouvao u svim zapisima od 1219. do 1826.), potom prema istoku presijecajui put ka Posedarju (danas komunikacija Reane-Podgradina-Posedarje) s krajnjom istonom tokom kod jednog drugog vrela, ovog puta Radi (toponim se nije sauvao, ali prema doprijanjim geografskim odrednicama jedini kandidat je bunar Lilovac), napokon kroz selo do kue biskupa Samsona, odnosno sad ve junom granicom posjeda do crkve sv. Jurja, zatvorivi tako puni krug.

Kako je naprijed spomenuto, toponime na potezu od Kamen broda do Jankulovca nije se uspjelo prepoznati na terenu. Pretpostavljajui relativnu pravilnost tog dijela granice posjeda (cca. 3 km, prema N. Jakiu), oblik se cjelokupnog zemljita darovanog ninskom biskupu pomalja kao nepravilni trokut povrine do 10 km2.51

49 Rije je o ispra-vama CD III, 176 (privilegij Andrije II. iz 1219.) i CD IV, 391 (privilegij bana Stjepana iz 1249.). Ipak, postoje dvojbe oko autentinosti prve povelje, usp. T. Raukar, 1977., str. 49, bilj. 98.

50 N. Jaki, 1985., str. 342-345, spec. bilj. 27, 29, 33.

51 N. Jaki, 1985., str. 346.

Basic.indb 18 18.6.2010. 13:52:26


Chetiglavaz u ovom opisu doista funkcionira kao jedna od lekcija za ime naselja koje je prethodilo dananjem Islamu (bilo kao korup-tela, bilo kao originalni naziv, u svakom sluaju odbljesak vrlo stare tekstovne predaje). U kasnijim grafijama, kroz XV. i XVI. stoljee, uestaliji je oblik Uitelja vas, odnosno Uitelja selo, koji je, ini se, i ispravniji.52

ak bi se uz malo smjelosti moglo vre prionuti uz duhovitu pretpostavku N. Jakia, koju usputno iznosi, prema kojoj bi ime ove srednjovjekovne utvrde proizlazilo iz rodovskog imena Cit ili Citelji, najpoznatijeg po svom predstavniku Petru de genere Citho-rum, jednim od dvanaest ugovaratelja znamenitog pakta s kraljem Kolomanom iz 1102. godine.53 Posjednici zemlje u Ravnim kotarima, staroj jezgri sklavinije, sve do turskoga osvojenja bili su upravo pred-vodnici hrvatskoga rodovskog plemstva Kurjakovii, Mogorovii, Kaii, Guii, ubii,54 ... to ovu hipotezu ini jo primamljivijom. Jedan e posedarski Gui (Stjepan, sin Petra Slavogostova) 1384. go-dine prodati neke svoje zemlje u selu Cetiglauas.55

Ono to je u svemu ovome znaajno za na kontekst, u okviru raz-matrane problematike Kule Jankovia, jest neobino vana injenica da se Kula nalazi upravo na potezu june mee novosteenog po-sjeda biskupa Samsona iz XIII. stoljea, na neprijepornoj dionici od bunara Radi (= Lilovac) do Kamen broda (= Kamen mosta), via crkva sv. Jurja. Ovu pak crkvu N. Jaki razluuje od postojeeg istoimenog svetita uz smu Kulu, radije ga ubiciravi na poloaj Crkvice, preci-znije Lakia podvornica, nepunih pola kilometra zapadno od Kule. Redoslijed navoenja tu je vrlo jasan: kako se linija granice od Radia (= Lilovca) postupno vraa na poetnu toku, najprije ide selo (po-stea uenit per villam...), zatim biskupova kua (ad domum episcopi Sansonis...), napokon crkva (et inde reuerit ad hostium predictum ecclesie sancti Georgii in priorem metam). Stoga ovdje iz niza razloga nije mogue vidjeti postojeu crkvu sv. Jurja (ura) kao zakljunu-poetnu toku granice. Prije svega, u tom bi sluaju domus episcopi Sansonis ostao negdje istono od ceste, izmeu Lilovca i suvremene Kule Jankovia, a juna mea prostirala bi se direktno od Kule (tj. crkve) prema Kamen mostu, dezavuirajui Lakia podvornicu. Time bi redoslijed ocrtavanja granice bio neobino poremeen posebno s obzirom na selo, koje se pouzdano nalazilo uz cestu a koje pre-ma izriaju nedvosmisleno prostorno prethodi Samsonovoj kui (u tom bi se sluaju, u stvari, biskupova ladanjska rezidencija nalazila na podrunom posjedu posedarskih kneeva!). Takvo gibanje mee, koja tee od Lilovca ka selu (na cesti), zatim se, prevaljujui isti put, vraa k biskupskoj kui da bi, nakon jo jednog dramatinog zao-kreta, ponovno prela cestu mada teoretski mogue ne bi bilo racionalno objanjivo.56 Mnogo je vjerojatnije da se domus episcopi Sansonis nalazi sauvan u svojoj sadanjoj inkarnaciji kao Kula Sto-jana Jankovia; oito se izvorno radilo o monumentalnijem komplek-su, a jedini takav na potezu Lilovac-Lakia podvornica ostaju upravo

52 N. Jaki, 2000., str. 92-94.

53 N. Jaki, 2000., str. 91, bilj. 9.

54 S. Antoljak, 1962.55 N. Jaki, 2000., str.

92.56 tovie, jo se u

XV. stoljeu ninski biskup Natal u procesu u Zadru sporio oko dijela posjeda, pozivajui se na Samsonov privilegij i prilaui pro domo sua skicu spornog posjeda iz koje je oito da se izmeu crkve sv. Jurja i biskupove kue prostirao znaajan prostorni hijat. Izmeu njih, sjevernije, je selo Cetiglavaz. Usp. N. Jaki, 2000., str. 92.

Basic.indb 19 18.6.2010. 13:52:26


Dvori Jankovia, koji su, uz topos, kvalitetom sadraja neprijeporno zadrali i funkciju ladanjskog boravita.

Samson II. jedan je u nizu crkvenih prelata primorske Hrvat-ske ugarskog podrijetla. Prema kronici Historia Salonitana Tome Arhiakona (1200.-1268.), suvremenika tih dogaaja, posvetio ga je 1241. godine, malo prije svoje smrti, splitski nadbiskup Guncel, i sm Ugrin (Guncellus, Gnczl).57 Tridesetih godina XIII. stoljea. Guncel je posvetio za biskupe Senja Borislava (oko 1233.-1234.) i Ivana II. (moda oko 1240.), takoer redom svoje sunarodnjake.

Ninski biskup Samson II. se tako ubraja u plejadu prelat staroza-vjetnih imena i ugarskoga roda kakvu su u Splitu predstavljali, pri-mjerice, nadbiskupi Manases (od 1111.) i Absalon (oko 1160.), listom eksponenti ugarske kraljevske kue Arpadovia. U svojoj postojbini bio je vlasnik posjeda Lepled, u omoskoj upaniji (in comitatu Si-migiensi), kojeg se prema ispravi iz 1269. godine obvezao po svojoj smrti vratiti upanu Andriji, bratu azmanskog prepota Petra.58 Bio je jedan od najdugovjenijih ninskih crkvenih pastira, s episkopatom koji se protegnuo na gotovo tri desetljea,59 sve do u sedamdesete godine XIII. stoljea. Venerabilis pater Samson de Nona spomenut je, zacijelo ne tek sluajno, u povelji iz 1243. godine kojom kralj Bela IV. gradu Ninu potvruje territorium, communitatem, confines et dis-trictum.60 Kralj je potvrdu izdao na traenje upravo preasnog oca Samsona, dakako una cum populo et uniuersitate eiusdem ciuitatis (vjerojatno nee biti rije samo o diplomatikoj frazi). Sljedee godi-ne Samsonu II. je polo za rukom od istoga vladara dobiti potvrdu privilegij njegova oca Andrije II. Ninjanima iz 1205. godine, ostvare-nih moda za biskupovanja Samsonova starijeg imenjaka.61

Ipak, mada je oito odigrao veoma znaajnu ulogu na ninskoj prvosveenikoj katedri, podaci o njegovu episkopatu vrlo su oskud-ni.62 Stoga je osvjetljavanje njegove uloge u procesu stjecanja katela i sela Uitelja Vas za ninsku crkvu tim dragocjenije. Kao i u sluaju ishodovanja potvrde ninskih privilegija, Samson je zacijelo potegnuo svoje veze u ugarskoj crkvenoj i dravnoj hijerarhiji kako bi od kralja isposlovao taj teritorijalni ustupak. Znaajno je to kralj odredbe o tome donosi istodobno s odlukom o potvrdi ninskih privilegija, mada se sm proces ulaenja u posjed oduljio na vremenski luk od preko dvadeset godina, sve do darovnice bana Rolanda 1266., odnosno nje-ne potvrde 1273. godine, kada biskup Samson nije vie bio na ivotu.

57 HS c. XL, p. 256: Hos autem episcopos eiusdem ecclesiae suffraganeos suo tempore consecra-uit (sc. Guncellus archiepiscopus, op. I. B.): In episcopatu Farensi consecrauit Nicolaum, qui erat canonicus Spalaten-sis. In episcopatu Seniensi consecra-uit Borislaum, quo defuncto substituit ei Iohannem. In Nonensi ecclesia consecrauit Samso-nem. Omnes hi tres fuerunt Hungari na-tione. Usp. takoer: M. Matijevi-Sokol, 2002., str. 213-214.

58 CD V, 505-506. Usp. takoer: M. Matijevi-Sokol, 2002., str. 214.

59 Opi ematizam Katolike crkve u Jugoslaviji-cerkev v Jugoslaviji, str. 308 pogreno ga datira izmeu 1230. i 1241. godine. Nje-gov imenjak i dalji prethodnik, ninski biskup Samson I., spominje se u jednoj ispravi iz 1205. u arhivu samostana sv. Marije u Zadru: C. F. Bianchi, 1879., str. 207. ini se da je bio kratkoga vijeka (ve 1206. spominje se novi biskup), mada ga Catalogus episcoporum eccle-siae Nonensis zadar-skog kanonika Ivana A. Gurata vezuje i uz 1208. godinu: Z. Strika, 2007., str. 119.

60 CD IV, 202. Povelja je izdana prije 13. listopada 1243., a dola je do nas u sklopu kasnije njene potvrde Belina sina

Basic.indb 20 18.6.2010. 13:52:27


iii.Izgleda da se stanovnitvo Ravnih kotara poinje povlaiti pred

Osmanlijama ve potkraj XV. stoljea, ostavljajui za sobom opustje-le predjele, to je bilo posljedica prilino pasivne mletake politike u obrani zadarskog zalea. Vjerojatno je to vrijeme kada se pejza Ravnih kotara poinje sve intenzivnije utvrivati, odnosno strateki kontrolirati izgradnjom niza fortificiranih toaka kao fokusa i refugija na kojima bi se u takvoj situaciji lokalno stanovnitvo moglo zadrati kao obraivae mjesnih posjeda, istovremeno im usaujui osjeaj sigurnosti u nemirnim vremenima.63 Uz dravu i svjetovna lica, takve zahvate izvode i crkvene institucije, pa po svemu sudei u jednome takvom zahvatu, moda obnovi starije utvrde, treba vidjeti i postu-pno izlaenje na povijesnu pozornicu toponima Stoija na prostoru jugozapadno od Kule Jankovia (koji se ponekad oituje kao oronim Stoina glava), izmeu 1376. i 1519. godine (v. infra), sigurno utvrde koja je u srednjovjekovnom selu Dvin osiguravala tamonje posjede zadarske nadbiskupije.

Uitelja Vas spada u red naselja koja su depopulizirana nakon uestalih osmanlijskih zalijetanja u hrvatski teritorij tijekom XV. i XVI. stoljea. Ve prije Ciparskog rata nalazilo se na pograninom podruju, kao niija zemlja izmeu mletakoga acquisto vecchio i novoformiranog vilajet Hrvati (izmeu Podgorja, Obrovca, Nadi-na do Sinja i Cetine) s kadilukom Skradin, najkasnije 1528. godine. Ciparski rat, usprkos snanoj simbolikoj poputbini koju je nosila kranska pobjeda kod Lepanta, za smo je zadarsko zalee bio porazan. Novo razgranienje bilo je de facto rezultat diktata Fer-had-bega Sokolovia, bosanskoga sandakbega (potom i beglerbega) koji je bio najzasluniji za turske pobjede u Dalmaciji tijekom rata.64 Ferhad-paa Sokolovi zauzeo je Uitelja Vas 1570. godine. Bilanca nove granice oznaila je neupitnu regresiju s obzirom na stanje iz 1540. godine: tada je linija razgranienja tekla od Obrovca na sjeveru preko Kotara, opasujui Islam, Nadin, Karin, Vranu, zatim zapadnom obalom Vranskog jezera prema Velimu, odakle je preko Krke ila na Skradin; od Skradina se sputala gotovo pravocrtno do Solina i Kamena (kod splitskog Stobrea, tada jo mletakog) sve do grani-ce Poljica (ona su tada posebna nahija unutar klikog kadiluka).65 U smjeni, pak, suverenitet iza 1571. godine, niska (kasno)antikih obalnih i otokih gradova koji su preivjeli avarsko-slavenske seobe izmeu Istre i Albanije (zapravo Kotora) od Krka i Osora, Cresa, preko Raba, Paga, Zadra, ibenika, Trogira, Splita, Hvara i Korule uglavnom su bili preputeni sami sebi. Jedva razaznatljiva, tan-ka linija Dalmacije rastegnute pod kortinom planinskih lanaca du itave obale, naglaavala je distinktivnost ali i kompaktnost kor-pusa tih u se povuenih urbanih minijatura, koje su - osobito na-spram vlastitoga zalea gotovo deklarirale, ne uvijek s pravom, kontinuitet batine jedne visoke civilizacije. Osmanlijski se prodor poput klina zabio u nekadanje sredite hrvatske drave, preplavivi

kralja Stjepana V. iz 1272. godine, koja je sauvana u ori-ginalu. Objavljen je tek potkraj prolog stoljea: L. Steindor-ff, 1983., str. 61 i d.

61 CD III, 50-52. U listini se, etiri mjeseca nakon spomena Samsona I. u jednom drugom dokumentu (v. bilj. 56), ne spominje nikakav ninski biskup. Vjerojatno se radi o interregnu-mu izmeu smrti Samsona I. i izbora njegova nasljednika, biskupa Ivana. Usp. Z. Strika, 2007., str. 119-120. Andrijin privilegij sauvan je u potvrdi Bele IV.: CD IV, 240-241. L. Steindorff, 1983., uvjerljivo utvruje apokrifnost ove isprave.

62 Z. Strika, 2007., str. 121.

63 N. Jaki, 1997., str. 40.

64 S. M. Tralji, 1965., str. 214; 1973., str. 453; G. Stanojevi, 1970., str. 40-41.

65 S. M. Tralji, 1973., str. 450.

Basic.indb 21 18.6.2010. 13:52:27


drevnu Luku upaniju (i dijelove Ninske, Sidrake, Bribirske, ...). Strateki vani poloaji u zadarskom zaleu Vrevo, Zemunik, Tinj i Polinik takoer su, gotovo bez otpora Serenissime, preli u osmanlij-ske ruke.66 Zadrani su samo punktovi bez kojih se istonojadranska morska magistrala stari bizantski maritimni limes, ila kucavica mletake trgovine nije mogla zamisliti.

Kako je podruje dananjih Islama Latinskog i Islama Grkog u srednjem vijeku bilo u neposrednoj blizini posjeda knezova Posedar-skih, ali i izvan njih, ta je injenica uvjetovala njegov prelazak pod osmanlijsku upravu nakon Ciparskog rata, u skladu s odredbama mletako-osmanlijskog mirovnog ugovora prema kojem su Mleani u sjevernoj Dalmaciji, pored Zadra, smjeli zadrati samo posjede Po-sedarskih te Ninsku upaniju.67 Razgranienje Soranzo-Ferhad-paa iz 1576. godine odredilo je politiki i kulturni pejza Islama i Ravnih kotara u nadolazeim desetljeima.

Tada je naselje Uitelja Vas, odnosno Vespeljevac, odnosno etiglavac, brisano u korist osmanlijske pogranine utvrde usmjere-ne prema mletakom posjedu i prikladno nazvane bedem islama, Sedd-i islam. Isturenje na limesu tako je zadralo poloaj i funkcije, tek je revertiralo usmjerenje, postavi od predzia kranstva, an-temurale christianitatis, bedem, upravo predzie islama.68 Mada Evlija elebi u svom putopisu Seyahatname (napisanom izmeu 1631. i 1670. godine) pripisuje osnutak ove utvrde Gazi Husrev-begu 1538. godine, zadarski povjesniari ime Ljubavac i Carlo F. Bianchi njegovo utemeljenje smjetaju, mnogo realnije, u 1577. godinu.69 Tur-ski katel se navodno nalazio na mjestu ranijega srednjovjekovnog katela, koji je, opet, sjeo na zidine jo starijega zdanja. Prvi spomen novog imena naselja potjee iz 1587. godine, kada Turco Piero da Slam prisustvuje kao kum jednom vjenanju u zadarskoj katedra-li.70 Sm katel Sedd-i islam je, ako je vjerovati Ljubavevu opisu, bio etvrtastog oblika oko osamdeset pai dug, a oko ezdeset pai irok, nema kula, a ima dvoja vrata usred proelja s istone i zapadne strane, te tri stope debeo zid.71 Jedna grafika iz XVIII. stoljea (Sl. 1), ipak, registrira dvije kule (ukoliko nije rije o tipiziranom prikazu bez mnogo uporita u materijalnoj zbilji).

Grafika prikazuje ugao utvrde pravokutnog () oblika poloene na umjetni humak priblino jednaka oblika i blagih padina. Perspektiva odabrana za bakrorez onemoguuje pobliu identifikaciju tlocrtnog oblika utvrde, koja je mogla biti relativno pravilan pravokutnik (ili trokut). Vidljivi dio zida koji lomei se pod kutom na sreditu itava prikaza povezuje dvije kule ralanjen je po sredini nizom uskih prozora-pukarnica, dok se spomenuta jedina ulazna vrata nalaze na desnom njegovom platu. Zid je zakljuen jednostavnim pravokut-nim krunitem takoer opremljenim pukarnicama. Masivne pravo-kutne kule vrlo slinog oblika poivaju na bazama u obliku krnje pira-mide; ralanjene su sa po dva reda uobiajenih prozora-pukarnica te zakljuene jednolikim krunitem. Kod obje kule rije je, dakle, o

66 T. Raukar, 1977., str. 37.

67 J. Brtan, 2002., str. 100-101.

68 M. ari, 2005., str. 157.

69 C. F. Bianchi, 1879., str. 209. Ve zbog kronologije turskih osvojenja, godina koju nudi elebija nije mogua. Usp. F. D. Spaho, 1985., str. 354.

70 R. Jeli, 1985., str. 442, 446. Turin Petar iz Islama kumovao je svadbi Damjana iz Bara i Jelene Tii, a sm se mnogo kasnije, 1608. godine, opet u zadarskoj katedrali, vjenao s Urulom, kerkom pokojnog majstora ime iz Nina.

71 Citirano prema: R. Jeli, 1989., str. 133. Prema J. Brtanu, 2002., str. 103, koji donosi i fotografiju na str. 102, ostaci ove utvrde bili su sve donedavna vidljivi.

Basic.indb 22 18.6.2010. 13:52:27


vieetanim graevinama, no desna kula ini se neto viom u odno-su na svoj par, osobito s obzirom na perspektivnu udaljenost. Podno desnog ugla humka na kojem poiva utvrda prikazan je u stranjem planu grozd skromnih graevina, oito stambenih, jednostavnih i ti-piziranih oblika: kuice s tijelom u obliku horizontalno poloenog kvadra i krovovima na dvije vode, redom prizemnice (uz iznimku jed-ne graevine sa svojevrsnim tornjem). itava aglomeracija usmje-rena je prema glavnom proelju utvrde, te u funkcionalnom odnosu sa stazom koja vodi u nj. Na lijevoj kuli utvrde prikazan je podignut stijeg nerazaznatljivih heraldikih obiljeja, no srp polumjeseca koji se dade naslutiti na vrhu koplja zastave upuivao bi, pretpostavlja-mo, na osmanlijsku vlast nad utvrdom, jednako kao i grupa prikaza-na unutar predimenzioniranog pejzaa u prvom planu, sainjena od osobe s turbanom na konju i pratitelja sa stoastim pokrivalom za glavu koji oslonjen o rame nosi duguljasti predmet, vjerojatno koplje ili vatreno oruje. Inae pust krajolik izmeu pitoreske prvog plana i utvrde tek je gdjegdje proaran niskim raslinjem i stazama, dok je skupina kua zdesna gue popunjena drveem. Po sredini gornjeg ruba grafike tee natpis: Islan. Fort en Dalmatie.72

Ovaj bakrorez dio je itava niza srodnih mu grafika dalmatinskih gradova i utvrda ije su zajednike odlike vrsnoa crtea i grafike izvedbe, tematika (uglavnom je rije o Kandijskom ratu) te uputa za-interesiranom kupcu na istu amsterdamsku adresu a Amsterdam chez (par) Pierre Mortier; listovi su pohranjeni u vie institucija u Dalmaciji.73 Predgovor izdavaa djela u kojemu su grafike objavljene, Rutgerta Christophlea Albertsa (a rije je o kasnom hakom izda-nju Nieuw vermeerderd end verbeterd Groot Stedeboek van geheel Italie... naar de origineele afteekeningen... door den Heer Joan Bla-euw, etc. iz 1724. godine) omoguio je u fundamentalnoj studiji

72 Veliina grafikog prikaza Islama iznosi 19,5/27,5 cm, itave otisnute ploe 20,5/28 cm, grafikog lista 52/32 cm. Priblino su podudarne dimen-zije prikaza Vrane, s iste table: veliina prikaza 19,5/27 cm, ploe 20/27,5 cm, lista 52/32 cm. Po-datak preuzet iz D. Kekemet, 1976., str. 170.

73 Prema D. Kekemet, 1976., str. 153 to su: Arheoloki muzej u Splitu, Pomorski muzej u Splitu, Nauna biblioteka [danas Sveuilina knjinica] u Spli-tu, Muzej grada ibenika, Grafika zbirka Baltazara Bogiia u Cavta-tu, Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu, Arhiv Hrvatske [danas Hrvatski dravni arhiv], Povijesni muzej Hrvatske [danas Hrvatski povijesni muzej] i Pomorski muzej u Zadru tadanjeg

1. Islan, Fort en Dalmatie, bakrorez,

19.5 x 27.5 cm, Nouveau thtre d'Italie... Sur les dessins de feu

Monsieur Jean Bleau... A La Haye chez

Rutgert Christophle Alberts 1724, Tab.

LXI (preuzeto iz: D. KEKEMET, 1976.).

Basic.indb 23 18.6.2010. 13:52:27


D. Kekemeta iz 1976. godine da se njihov autor prepozna u liku Joana Blaeua (Johann, Johannes, Jean, poznat i u latiniziranom obli-ku Caesius), glasovitog amsterdamskog grafiara i izdavaa karto-grafskih djela (1596.-1673.), vjerojatno najvanijeg lana proslavljene nizozemske obitelji kartografa i izdavaa.74 (Blaeu, kojeg su s tro-girskim povjesnikom Ivanom Luiem-Luciusom povezivale snane prijateljske veze, poznat je kao amsterdamski izdava prvog izdanja Luciusova De Regno Dalmatiae et Croatiae iz 1666. godine.75) S ob-zirom na Albertsov podatak iz 1724., postavlja se pitanje kojem je kartografskom djelu iz tiskare Joana Blaeua mogla pripadati serija grafika dalmatinskih gradova. Meu registriranim albumima njegove radionice s bliskom tematikom njima odgovaraju Theatrum civita-tum et admirandorum Italiae (Amsterdam, 1663.), zatim Theatrum statuum regiae celsitudinis Sabaudiae ducis, Pedemontii principis, Cypri regis iz 1682. te francuski prijevod istog djela (Thtre des tats de son Altesse Royale le Duc de Savoye, Prince de Pimont, Roy de Cypre) iz 1700. godine; meutim, ni u jednom od tih djela Blaeu nije kartografski obradio mletake pokrajine u Dalmaciji. Veina bakre-nih ploa Blaeuove naklade unitena je u poaru 1672. godine, a one koje su preivjele, nakon kartografove smrti sljedee godine promije-nile su vlasnika, da bi se 1704. godine nale u rukama spomenutoga Pierrea Mortiera ( 1711.). Mortier je, po svemu sudei, odgovoran za dopunu Blaeuova talijanskog albuma iz 1663. ovim vedutama dalma-tinskih gradova koje su do njega dospjele iz Blaeuove zaostavtine. Prvi Blaeuov talijanski album sadravao je u svojim trima svescima prikaze iz Papinske drave, grada Rima i Napuljskog kraljevstva sa Sicilijom. Pitanju da li je Blaeu dalmatinske grafike bio izvorno nami-jenio upravo svom izdanju Theatrum... vratit emo se kasnije, no ono to je sigurno jest da ih je jedan od njegovih indirektnih batinika, P. Mortier, iskoristio upravo u svrhu obogaivanja drugog izdanja tog Blaeuova albuma. On je 1704. godine u Amsterdamu izdao Nouve-au thtre dItalie, ou Description exacte de ses villes, palais, glises & c. et les cartes gographiques de toutes ses provinces... s nazna-kom: Sur les dessins de feu Monsieur Jean Blaeu. Meu prinovama su upravo grafike dalmatinskih gradova, iji je autor (bilo crta i/ili graver), dakle, sm Blaeu. Iste (1704.-1705.) i idue godine (1705.) Mor-tier je u istom gradu objavio i nizozemsko (Het nieuw stede boek ven Italia) te latinsko izdanje istog albuma (Novum Italiae theatrum, sive accurata descriptio ipsius urbium, palatiorum, sacrarum aedium), redovito s naznakom o izvornom autorstvu bakrorez: Juxta delinea-tiones defuncti D. Joannis Blaeu. Dvadesetak godina kasnije vlasnik Blaeuovih grafikih ploa bio je haki izdava R. Christophle Alberts, autor jo jednog nizozemskog izdanja istog albuma, sada ve treeg, dakako s mehanikim ponavljanjem formulacije o Blaeuovom au-torstvu dalmatinskih veduta koje je albumu dodao Mortier.76 Dakle, Albertsov predgovor iz 1724. godine jest, kako vidimo, tek najmlai lan u transmisiji grafikih listova preko vie posjednika i izdavaa

Centra JAZU. Pri-mjerci grafikog lista s prikazom Vrane i Islama na-lazili su se prema Kekemetovim podacima 1976. godine u zbirkama Arheolokog muzeja u Splitu, Arhiva Hrvatske te Po-morskog muzeja u Zadru.

74 D. Kekemet, 1976., str. 157: Tiskaru brae Blaeu smatrali su najljepom u Evropi. Imala je de-set tiskarskih prea. Zajedno s ocem izdao je Joan Blaeu 1631. god. suvremeni atlas svijeta, kao dopunu Ortelijevu i Mercatorovu atlasu (Appendix Theatri Ortelii et Atlantis Mercatoris); zatim 1634. god. Toonneel des Aerdryx, najvei atlas XVII. stoljea, koji je u jedanaest svezaka iziao na holandskom, francu-skom, panjolskom i latinskom jeziku. Iste godine izdaju otac i sin Le thtre de monde ou nouvel atlas, a idue 1635. god. Theatrum Orbis Terrarum ili Atlas Novus.

75 Usp. M. Kurelac, 1994., str. 24-25 i d. Lucius je u Rimu oko 1661. upoznao Joanova brata Corneliusa, a pod paskom drao Joa-nove sinove Willema i Pietera, razvivi prijateljske odnose s itavom obitelji nakladnika.

76 Saet prikaz te-melji se na vrlo iscrpnoj studiji D. Kekemeta, 1976., str. 158-159.

Basic.indb 24 18.6.2010. 13:52:27


od smrti Joana Blaeua pola stoljea ranije. Sm Alberts je iste godine kada i nizozemsko, u Hagu objavio takoer latinsko (Novum Italiae theatrum) i francusko izdanje istog djela.77

Ovo francusko izdanje obradio je D. Kekemet u iscrpnoj raspravi prije vie od tri desetljea. Puni naslov djela glasi Nouveau thtre d'Italie, ou Description exacte de ses villes, palais, glises, principaux difices & c. Tome premier contenant la Lombardie, savoir La Re-publique de Gnes, le Montferrat, les Duchs de Milan, Mirandole, Parme, Modne, & Mantove, la Principaut de Trente, les Republiques de Venise, de Lucques, & le Grand Duch de Toscane. Sur les de-ssins de feu Monsieur Jean Bleau (sic!), Echevin & Senateur de la Ville d'Amsterdam, si celebre par les Grands Atlas & Theatres des Villes qu' il a donns au public. Le tout sur les plans tirs sur les Lieux, & avec les Planches qu' il en a fait graver de son vivant, & dont plusieurs ont et faites Rome, pour tre plus exactes, la plupart retouches par l'Editeur. A quoi on a ajout plusieurs Villes, Ports, Eglises, & autres Edifices, sur des Originaux de Rome, & c. Le tout mis en ordre. A La Haye chez Rutgert Christophle Alberts MDCCXXIV. Sastoji se od etiri sveska in folio, a grafike dalmatinskih gradova nalaze se u prvo-me svesku. U tekstualnom dijelu (Courte description de chaque ville et place en particulier suivant) na str. 18 daje se opis odgovarajue table LXI. s prikazima Vrane i Islama (Urana & Islan): URANA est une petite Ville de la Dalmatie, situe sur un petit Lac, qui porte son nom, entre Zara & Sebenico, environ sept lieus de la premiere, & cinq lieus de la derniere. / ISLAN est une Forteresse de la Dalma-tie sur une colline. Grafike dalmatinskih gradova zauzimaju table s numeracijom od LI. do LXII. Numeracija je kontinuirana i urezana u same grafike, s iznimkom nekoliko njih, koje od ostalih odudaraju i formatom: raena su na etiri manje ploe etvrtine formata od preanjih, tako da su po dva otisnuta na svakome listu.79 Rije je o tablama LIX (Senj, Obrovac), LX (Nadin, Poljica Ninska), LXI (Vrana, Islam) i LXII (tri prikaza neimenovanih naselja, utvrde i ruevina, vje-rojatno Skradina, Sinja i Knina). Uz uobiajenu rimsku numeraciju, table o kojima je rije osim posljednje, ezdesetdruge posjeduju i alternativne oznake arapskim brojkama u donjem desnom kutu LIX = 209 i 208; LX = 295 i 296; LXI = 299 i 297), to dokazuje kako se radi o ekscerptima iz neke druge, ranije kartografske cjeline tj. serijske publikacije kojoj su izvorno pripadale.80

Iz uvodnih reenica P. Mortiera i R. Christophlea Albertsa u pred-govorima njihovih izdanja proizlazi kako su drali zbirku grafika dalmatinskih gradova konceptualno sastavnim dijelom Blaeuovog izdanja iz 1663. godine,81 koncepcija kojega je iz nekog razloga mo-rala biti izmijenjena, a grafike posljedino odbaene kao nepotreb-ne te proslijeene u Blaeuovoj ostavtini nakon njegove smrti kao neiskoriteni materijal. Alberts, kako smo vidjeli, eksplicitno veli kako su grafike za djelo koje izdaje nainjene prema vlastorunim crteima Joana Blaeua, nastalima na licu mjesta za njegova ivota

77 Alberts je, napokon, iste 1724. godine u Hagu objavio i dru-go izdanje Blaeuo-vog Nouveau thtre du Pimont et de la Savoye koje je isto-vremeno pretiskao u Bostonu, da bi ga 1726. izdao na latin-skom jeziku, opet u Hagu (Novum the-atrum Pedemontii et Sabaudiae & c.). Usp. D. Kekemet, 1976., str. 160.

78 D. Kekemet, 1976., str. 160 i d.

79 D. Kekemet, 1976., str. 168.

80 D. Kekemet, 1976., str. 169.

81 Tako Alberts u svome Avis de lEditeur au Lecteur iz 1724. eksplicira: Je neus pas si tt v ce Livre qu il ne me plt. Je tachai de men mettre en possesion avec toutes les Planches qui en dpendoient.

Basic.indb 25 18.6.2010. 13:52:27


(sur les plans tirs sur les Lieux (...) qu il en a fait graver de son vivant), prema emu se moe pouzdano zakljuiti da je sm Blaeu autor veine crtea u albumu, koje je dotjerao (dont plusieurs ont et faites y Rome, pour tre plus exactes, la plupart retouches par lEditeur), a jedan dio i sam gravirao. Time se za crtane predloke bakrorez utvruje kao pouzdan terminus post quem non vrijeme smrti Joana Blaeua ( 28. svibnja 1673.), odnosno neto raniji poar izbio u njegovom studiju (1672.), poguban za veinu bakrenih ploa. Tekstovni opisi prikazanih grafika oito su nastali iz pera izdavaa Albertsa, zacijelo pabireni iz izdavau dostupne putopisne i ine lite-rature na zapadnoeuropskim jezicima (Spon, Wheler).82

U potrazi za podrijetlom, autorom, vremenom nastanka i funk-cijom bakrorez dalmatinskih gradova, D. Kekemet upozorio je na mogunost da je karika u lancu izmeu amsterdamske nakladnike kue i dalmatinskih veduta mogao biti mletaki vojni inenjer Ales-sandro Magli, odnosno upravo Ivan Lui-Lucius, ije je djelo u svojoj prestinoj tiskari Blaeuu bila ast tiskati: sed praecipue eam (sc. amicitiam) mihi notam facere voluisti cum lucubrationes tuas pra-estantissimas, quibus patriae tuae illustrissimae monumenta, iam dudum densis obvoluta tenebris, in lucem protraxisti, typis meis exarandas obtulisti.83 Magli, naturalizirani Firentinac francuskog porijekla, bijae osobom od povjerenja Leonarda Foscola za trajanja Kandijskoga rata, istaknut graditelj modernih utvrda ibenika, Zadra, Trogira i Splita (utvrda Gripe i prstenasti obrambeni sustav bastio-na novih splitskih baroknih bedema), kao i mletakog Lida.84 Nakon Foscolova zauzimanja Klisa 1648. godine kojemu je pridonio kao vrsni miner sudjelovao je u projektu obnove i fortifikacijske mo-dernizacije tvrave, pretrpjevi ak tursko zarobljenitvo.85 Pojedine sadrajne odlike grafika dalmatinskih gradova govore da su crtani predloci prema kojima su nainjene mogli nastati najkasnije potkraj Kandijskog rata, oko 1670. godine, te da su djelo osobe koja je bila izvr-sno upuena u tijek ratovanja i strateku vanost kao i vanjski izgled odnosno fortifikacijske karakteristike prikazanih zdanja. Logian je zakljuak da su bili namijenjeni ilustriranju nekog djela posveenog dalmatinskoj dionici Kandijskog rata. Krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina XVII. stoljea u Dalmaciji takvo je bilo ve spo-minjano djelo Franje Difnika Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji, nedovreno uslijed autorove smrti, koji je tiskanje zavjetao bratu Da-nijelu Difniku.86 Ulogu recenzenta rukopisa preminulog roaka odi-grao je Ivan Lui-Lucius. On je u pismu upuenu Danijelu Difniku iz Rima, uz druge opaske, predloio unoenje ilustrativnog materijala u rukopis, prije svega zemljovida Dalmacije (ili barem okolice Zadra, ibenika, Trogira, Splita i Omia), ali i eventualno zemljovida june Dalmacije tj. Boke Kotorske i Bara. U tu je svrhu Lui bio spreman D. Difniku ponuditi zemljovide koje je izradio Alessandro Magli, a nala-zili su se u njegovu vlasnitvu u Rimu. Prepiska na tu temu potom je-njava, tako da nemamo uvida u nastojanja Danijela Difnika i Luciusa

82 D. Kekemet, 1976., str. 173.

83 Iz Blaeuove posvete Luiu Clarissimo viro D. Ioanni Lu-cio Ioannes Blaeu salutem u prvom izdanju De Regno.

84 Usp. novu sintezu: A. Duplani, 2007. s iscrpnim pozivima na raniju literaturu.

85 D. Kekemet, 1953., str. 77.

86 Integralno objavlje-no tek 1986. godine: F. Difnik, 1986. Odlomci iz rukopisa objavljeni su 1939. (F. Difnik, 1939.) i 1973. godine (D. Kekemet, 1973.).

Basic.indb 26 18.6.2010. 13:52:28


da se djelo Franje Difnika objavi. Ono je ostalo u rukopisu sve do XX. stoljea. Ipak, D. Kekemet je pretpostavio kako je do Luievih pre-govora s Blaeuom o tiskanju Difnikove knjige nepoeljne mletakoj upravi u Amsterdamu moglo doi, makar se o njima nije sauvalo pisanih svjedoanstava. U tu su svrhu u Amsterdam mogli biti posla-ni Maglijevi crtei kao ilustracije Povijesti Kandijskog rata koje je, po Kekemetovu miljenju,87 Joan Blaeu ondje prenio u bakroreze davi im i prvotnu numeraciju nespretno zadranu u kasnijim Mortierovim i Albertsovim izdanjima. Ta pretpostavka vrlo je intrigantna, kao i injenica da upravo manji, arapskim brojevima oznaeni, bakrorezi gradova u unutranjosti prikazuju uglavnom lokalitete relevantne za odvijanje Kandijskog rata te sasvim sigurno vrlo dobro poznate Franji Difniku i njegovom bratu, protagonistu tih dogaaja koji je asistirao Naniju pri odreivanju eponimne granine mee. No, upozorili bismo na neke injenice koje ne idu u korist takve interpretacije: Luievo pismo D. Difniku na temu Maglijevih crtea datirano je 1. veljae 1676., dok je Lui jo 26. kolovoza 1675. traio da mu se Difnikov rukopis poalje u Rim posredstvom Valerija Pontea.88 I inae je iz do sada poznate kronologije Luieve korespondencije jasno kako je do razmjene misli oko pripreme Difnikove knjige za tisak dolo tek na-kon autorove smrti, dakle nakon 17. veljae 1672. godine.89 Prisjetimo li se kako je iste godine dolo do zastoja u Blaeuovu nakladnitvu uslijed poara njegova studija u Amsterdamu te smrti smoga Bla-eua idue godine, nije najlake pronai kronoloki okvir za Luieve pregovore s nizozemskim izdavaem oko Difnikova rukopisa. Godine 1675. i 1676. Blaeu je ve bio dvije odnosno tri godine mrtav, dok Dif-nikova smrt 1672. godine koincidira s poarom Blaeuove radionice. Tome valja pridodati podatak kako je tiskanje Difnikove knjige, izgle-da, ipak bilo rezervirano za tiskaru Testa Novavachi (ini se prema namjeri samog preminulog Difnika),90 tako da kronologiju transmisije Maglijevih crtea valja u dobroj mjeri relativizirati. Ukoliko je zamisli-va Luieva prepiska s Difnikom na sline teme prije njegove smrti koja se nije sauvala u povjesnikovoj epistolografiji koja je dola do naega vremena (mogunost opravdavaju konzultacije koje je Difnik pred smrt vodio s Luiem oko redigiranja rukopisa),91 crtei su u najboljem sluaju u Amsterdam mogli stii pri samom kraju Blaeuo-va ivota i djelatnosti, oko 1672. godine, pa se i u tome moe vidjeti razlog neostvarivanju plana o tiskanju Povijesti Kandijskog rata.

Po svemu sudei, bakrorez s prikazom utvrde u Islamu nastao je, dakle, potkraj Kandijskog rata, iz ruke Alessandra Maglija. Koliko grafika duguje Maglijevom osobnom poznavanju topografije na dal-matinskom ratitu toga vremena moe se tek spekulirati; no, s obzi-rom na njegovo iskustvo u pratnji L. Foscola tijekom ratnih operacija te vojno-inenjerske vjetine nuno praene sposobnou uoavanja konstruktivnih i fortifikacijskih detalja i kvaliteta, skloni smo doi-sta u njemu prepoznati autora crtea koji su imali ulogu grafikih predloaka kasnijim bakrorezima. Atribuiravi crtee Magliju, odno-

87 D. Kekemet, 1976., str. 177.

88 F. Raki, 1879., str. 94; B. Popari, 1907., str. 79-80, br. 94.

89 F. Raki, 1879., str. 93-95. U ranijoj Luievoj prepisci s jo ivuim autorom rasprava se vodila oko pojedinih pita-nja za koja je Dif-niku bio potreban savjet, bez Luieva uvida u kompletni rukopis djela.

90 F. Raki, 1879., str. 94.

91 F. Raki, 1879., str. 93.

Basic.indb 27 18.6.2010. 13:52:28


sno pristajui uz Kekemetovu atribuciju, istovremeno ispravljamo na vie mjesta iznesenu dataciju grafike u 1704. godinu,92 koja moe zavesti istraivaa, a oigledno proizlazi iz uvjerenja da je grafika nainjena za jedno od Mortierovih (re)izdanja Blaeuovih albuma iz te godine. Ona je, kako smo vidjeli, barem tri desetljea starija, zadirui u prolost sve do vremena Kandijskoga rata kada je stvarni izgled utvrde mogao biti izuzetno dobro poznat Foscolovu pratitelju Magli-ju. On je mogao i iz direktnog uvida in situ poznavati formu tvrave razruene po Foscolovoj naredbi 1647. godine, bilo iz vremena ne-posredno prije ili poslije samog ina, eventualno dodavi pojedine vie-manje imaginarne detalje, koji se osobito dobro nasluuju us-poredi li se grafika Islama s prikazom Vrane, na istoj tabli. Rijeju, grafika utvrde Sedd-i islam nastala oko 1670. godine prema ranijem crtanom predloku i tiskana 1704., 1705. i 1724. predstavlja, po naem miljenju, u velikoj mjeri zbiljsku reprodukciju osmanlijskog katela kakav se do 1647. godine dizao u Islamu Latinskom.

Katel se nalazio, prema najrecentnijim topografskim istraivanjima Josipa Brtana, u dananjem Islamu Latinskom, u bli-zini bunara Graua (Ograua), dok mjesno stanovnitvo poloaj nekadanjeg katela danas jednostavno zove Gradina.93 Razruen je poetkom Kandijskoga rata, ve 1647. godine, po nareenju smog Foscola, valjda preventivno, ali i zato to je bio na zlu glasu kao gni-jezdo osmanlijskih pljakaa koji su se otamo zalijetali u zadarsko podruje.94

Ipak, na ovom mjestu ne treba zaboraviti izvjetaj o zauzeu Zemunika od strane generala Foscola 1647. godine koji je u svojoj zbirci povijesnih dokumenata relevantnih za prostor mletakog do-minija na istonom Jadranu ranoga novog vijeka Documenti storici sullIstria e la Dalmazia u Veneciji 1844. godine objavio Vicko Solitro (1820.-1878.).95 Osvojenju Zemunika, tvrave od tolike zamanosti da je s pravom general Foscolo dao u Zadru otpjevati Te Deum, jer, bez nje, Turci nee vie imati toliko sigurno sklonite, na nau tetu i nepokoj one granice,96 u kratkom je vremenskom razmaku uslije-dilo i zauzee nedalekog Islama. Donosimo u cijelosti saet opis tog dogaaja kako ga je iz arhivskog izvjetaja transkribirao V. Solitro:

Islam, tri milje daleko od Novigrada, mjesto (je) sa zidinama smjeteno na uzdignutom poloaju i vrlo tvrdo s jednom kulom. Iako star, na sam glas o padu Novigrada bio je naputen, i nai su ondje nali vie nego obine zalihe ivenih namirnica i posebno znaajne koliine ita i brana. Poto je bilo preneseno koliko je bilo mogue, ostalo smo zapalili, i bile su skroz razorene od temelja i kue i kula.97

Solitrov prijepis, kako vidimo, u kratkom opisu Islama eksplicitno spominje samo jednu kulu, to je u kontradikciji kako sa spomenu-tim Ljubavevim opisom (nema kula) tako i s Blaeuovom grafikom (dvije kule); time ovaj sluaj vrlo slikovito ukazuje na oprez nuan pri

92 J. Brtan, 2002., str. 107; M. Savi, 2006., kat. 46 i sl. na str. 10.

93 J. Brtan, 2002., str. 107.

94 Commissiones et relationes Venetae VII, str. 245. Usp. takoer R. Jeli, 1989., str. 134; T. Mayhew, 2008., str. 121.

95 V. Solitro, 1989., str. 295-310. Prema Solitrovoj biljeci, rije je o rukopisu iz Marciane, razred VII, kodeks CCX. Ovo izvjee nepo-znatog suvremenika donosi i N. Jaki, 1997., str. 86-92, Prilog IX.

96 V. Solitro, 1989., str. 304 (prijevod V. Rismonda).

97 V. Solitro, 1989., str. 304-305 (prijevod V. Rismonda).

Basic.indb 28 18.6.2010. 13:52:28


poistovjeivanju toponim poteklih iz razliitih konteksta kao i pri egzegezi kronoloki istovremenih i naelno jednako vjerodostojnih narativnih i ideografskih povijesnih vrela.98

Prema detaljnoj i vie puta izvrenoj analizi osmanlijsko-mletake granice temeljem dokumenata iz ostavtine zadarskog povjesniara i prosvjetitelja Grgura Stratico (1736.-1806.),99 linija razgranienja je na ovoj mikroregiji tekla u neposrednoj blizini nekadanjeg sela Uitelja Vas, preko Grgurica pa sve do Paljuva.100 Na strateki vanom poloaju na kosi, s koje se moglo kontrolirati itav areal, izgraena je turska utvrda, sigurno preslojivi srednjovjekovni katel. Unutar obrambe-nog prstena osmanlijske drave Sedd-i islam pripadao je Klikom, nakon reorganizacije 1580. godine, Krkom (Likom) sandaku. Rije je o naroitom tipu pograninog, krajinskog sandaka (serhad). Sedd-i islam imao je vlastitog kapetana koji je uz kninskog, skradinskog, nadinskog, zemunikog, obrovakog, udbinskog i vranskog bio podreen sandak-begu.101 Grad Sedd-i islam, kako smo na poetku istaknuli, nikada i nije nadrastao svoju prvotnu funkciju vojne utvrde, nije postao gradom u pravom smislu rijei. Na padinama kose navrh koje se nalazio nije se razvilo nikakvo naselje, nikakva kasaba.102 Bez obzira na to, naroiti znaaj Sedd-i islama unutar Krkog sandaka ogleda se u prisutnosti ulufedija, posebnog najamnikog odreda koji se kao posada uvijek rasporeivao na punktovima izuzetne vanosti. Podaci iz deftera Klikog sandaka iz 1604. godine koje je objavio F. Spaho pokazuju kako je na pragu XVII. stoljea strateki znaaj gra-da porastao, upravo dovoljno da se gradska posada ojaa odredima mustahfiza (statini odredi vezani uz smu tvravu) i azapa (laka pjeadija, straari).103 Drugi, posebni defteri iz 1616. i 1643. godine, koji registriraju samo podatke o gradovima na granici, brojanim sta-njem gradskog garnizona pokazuju kako je uloga Sedd-i islama unu-tar Krkog sandaka progresivno rasla: 1616. godine od dvadesetetiri grada s ulufedijskim odredima u tom sandaku Sedd-i islam je na etvrtom mjestu (iza Udbine, Obrovca i Zemunika); samo dvadeset-sedam godina kasnije ve je na drugom mjestu, iza Udbine a prije Zemunika!104 Defteri nam otkrivaju da je u gradu osim turskog katela postojalo jo jedno utvrenje, Jakali kula, fortifikacija s vlastitim, ma-njim garnizonom. Ubikacija ovog objekta ostaje nam nepoznanicom. A vrijedilo bi znati vie o njemu, budui da je posjedovala zasebnoga dizdara (sic), a u njoj se nalazila i tvravska damija.105 Oito se radilo o znaajnom paralelnom punktu, pa moemo samo aliti to nam se nije sauvalo vie podataka o njemu.

Porasla uloga grada zrcali se i u njegovom kapetanijskom statusu: islamska kapetanija, posebna vojna oblast na granici carstva, najsta-rija je kapetanija u Krkom sandaku; osnovana je prije 1616. godi-ne.106 Poto je prvih godina XVII. stoljea Sedd-i islam po taktikoj vanosti prestigao Zemunik, kao mjesto posebna ugleda i ekskluzivi-teta, uskoro je odskoio i rang njegova kapetana, to se ogleda u go-dinama 1644.-1647., prije pada Sedd-i islama pod orujem mletake

98 Ovdje samo naznaenom proble-mu namjeravamo posvetiti zaseban rad.

99 O Grguru Straticu iscrpnije: . Perii, 1974.

100 J. Brtan, 2002., str. 110-111.

101 S. M. Tralji, 1958.-1959., str. 410.

102 F. D. Spaho, 1985., str. 354. J. Brtan, 2002., str. 122 pret-postavlja da je tur-ska posada i njihove obitelji ivjela jugo-zapadno od Sedd-i islama, u nedalekom naselju na poloaju Kuline. Egzisten-cija lokalnih posada zacijelo je uslijed neredovitih isplata plaa morala biti nadopunjavana, pri emu treba pret-postaviti njihovu vitalnu ovisnost o lokalnoj agrikulturi, no pitanje je moe li se model primije-niti i na frontalno najizloenije utvrde, esto zahvaane ratnim zbivanjima, s posadom u kon-stantnom stanju pripravnosti. ire o problemu: K. Jurin Starevi, 2003., str. 84 i d.

103 F. D. Spaho, 1985., str. 355.

104 F. D. Spaho, 1985., str. 356-357.

105 F. D. Spaho, 1985., str. 357.

106 F. D. Spaho, 1985., str. 360.

Basic.indb 29 18.6.2010. 13:52:28


vojske. Kapetani u XVII. stoljeu postaju novi elitni sloj: kapetanije pored nove elite, stvaraju i poseban krajiki duh, osjeaj uloge brani-telja vjere i drave izraen kroz ideologem Sedd-i Islama.107 U oujku 1644. godine preminuo je islamski kapetan Ibrahim-aga Beiragi, pragmatini mletaki dounik kojega emo jo spominjati. U liku njegova brata i nasljednika, Sinan-bega Beiragia, Sedd-i islam do-bija predvodnika koji je istovremeno moan protagonist suvremenih politikih zbivanja, izbijajui na vodee mjesto meu pograninim gradovima u Krkom sandaku, pa i ire. Osobni presti Sinan-be-ga nad ostalim kapetanima krajine naao je i svoj formalni odraz u instituciji timara, koja je iznimno dodijeljena islamskom kapetanu kao privilegij. Svi drugi kapetani Krkog sandaka nisu uivali ti-mar, ve su kao kompenzaciju za svoju slubu primali plau. Time su posljedino bili i manje asocirani uz svoje namjetenje te manje motivirani za predanu, aktivnu slubu. Sinan-begu je, s druge strane, bilo od vitalnog interesa da bude krajnje efikasan u svim svojim akci-jama, budui da se za posjede brinuo faktino kao za osobno leno.108 To mu je istovremeno moralo davati izuzetnu prednost u oima sredinje vlasti, prednost koja je determinirala njegovu ulogu kao primus inter pares ostalih turskih zapovjednika. Sinan-begovu ulogu vrhovnog kapetana Mleani su vrlo rano uoili, laskajui mu, na svoj nain, naslovom kapetan-bega, tovie pokuavajui ga potkupiti. Ali ini se da je Sinan-beg Beiragi bio postojaniji karakter nego njegov brat Ibrahim. Prema dokumentima, zadrao je svoj poloaj sve do Halil-begova poraza kod Suhovara 1647. godine, to je oznaio novo poglavlje u povijesti Ravnih kotara.

Treba itati Franju Difnika i Andreise kada piu o dalmatinskim peripetijama ovog dvadesetpetogodinjeg rata. Frano Divni-Difnik (1607.-1672.) u svojoj nedovrenoj, izvrsno dokumentiranoj ratnoj kronici Historia della guerra seguita in Dalmazia tra Venetiani e Turchi dallanno 1645 sino alla pace e separatione de confini vrlo sugestivno opisuje ratna zbivanja. Nije za uditi, jer je Difnik baratao prvorazrednim podacima iz prve ruke: njegov mlai brat Danijel ve se u poetku rata istaknuo kao zapovjednik ibenika i njegova okru-ga, zasluivi lovorike i pismene pohvale Leonarda Foscola i drugih. Njegova e uloga u nastavku dalmatinske faze rata samo rasti, kada opet igra znatnu ulogu pri zauzimanju Drnia i Klisa. Ratne podvi-ge ovog ibenanina opjevao je Andrija Kai Mioi. Njemu je brat namro objavljivanje svoje Povijesti Kandijskog rata, no zbog kritika mletake uprave i naina voenja rata knjiga nije tiskana, te je veim dijelom ostala u rukopisu sve do 1986. godine (!).109 Jedan fragment o opsadi ibenika upravo e Boko Desnica, u predveerje jo jednog rata, prirediti za tisak.110

Samo u prvoj godini rata preventivno su porueni Vrpolje, Bi-ograd i Skradin.111 Rueni su i paljeni i gradovi u Kotarima koje je Leonardo Foscolo osvojio u vrlo lako izvojevanim pobjedama nakon 1647. godine. Lakoa njihova zauzimanja i ne udi, jer su glavna

107 M. ari, 2005., str. 127, bilj. 403.

108 Prema: F. D. Spaho, 1985., str. 360.

109 Danijel Difnik zatraio je od Ivana Luia-Luciusa da pregleda, ispravi i dopuni rukopis njegova preminulog brata. Lucius se odazvao pozivu, skrativi i redigiravi tekst. Meutim, kroz idua tri stoljea objavljivani su samo pojedini ulomci, rasuti po ra-znim publikacijama, sve do nedavnog Kekemetova izda-nja (F. Difnik, 1986.). Inae, veze brae Difnik s Luciusom viestruke su i dati-raju jo od poetka XVII. stoljea. Frano i Danijel bili su sinovi pjesnika Nikole (1568.-1643.), koji je po svojoj sestri Klari bio ujak povjesniaru Luiu i njegovu bratu Jeronimu. Po smrti Klare i njenoga su-pruga Petra Luia, upravo je Nikola Difnik bio jedan od skrbnika mladih Iva-na i Jeronima. Braa Difnik i braa Lui su, dakle, bratii i, na neki nain, polubraa (osim to su, po svom opusu, i duhovna braa). Nikola Difnik i njegov neto stariji roak Frano (oko 1550.-1621.) adresati su Barakovievih pjesnikih poslanica s kraja njegove Vile Slovinke (Ve-necija, 1614.). Usp. T. Radau, 1993.; D. Kekemet - T. Radau, 1993. i 1993a.

Basic.indb 30 18.6.2010. 13:52:28


osmanlijska strateka uporita Zemunik, Polinik, Islam, konano Novigrad osvojena ve prije toga, nakon Halil-begova poraza kod Suhovara prethodne godine. Mletaka je oruana nadmo pod Fosco-lom zaokruena prestinim osvojenjem Klisa sa svim simbolikim konotacijama tog podviga te Solina i Kamena. Ostatak rata (in continuo je trajao do 1669.) u Dalmaciji je vidio relativno malo ratnih operacija, budui da je teite sukoba prela na Egejsko more (oko kojeg se, zapravo, i vodio rat). Primirje iz 1669. godine oznailo je de facto zavretak rata, iako e detaljne odredbe biti utvrene tek dvije godine kasnije. Za Veneciju on je bio Pirova pobjeda u punom smi-slu te rijei. Prvotni entuzijazam zbog spektakularnih (i, ne manje vano, relativno bezbolno steenih) teritorijalnih dobitaka u Dalma-ciji usprkos gubitku Krete i posjeda irom Egeja brzo je splasnuo kada je postalo jasno e se Osmanlijskom Carstvu morati vratiti sva osvojena podruja. Mir je, naime, za Dalmaciju predviao naelo uti possidetis; ono je ipak efektivno zamijenjeno naelom status quo ante.112 Posljedino je sultanu vraeno sve osim zauzetih djelia sred-nje Dalmacije: Klisa, Solina i Kamena. Upravo su u Islamu 1671. go-dine Mahmud-paa i Giovanni Battista Nani, cavaliere di san Marco, bilateralno odredili granice Dalmacije nakon Kandijskog rata linea Nani.113 Poraznim saldom gotovo etvrtstoljetnog rata gotovo uope nije promijenjena linija granice koju su Soranzo i Ferhad-paa utvr-dili jo itavo stoljee ranije (ovdje je opet dola do izraaja vjetina ovog puta diplomatska Danijela Difnika, koji je, dodijeljen Nani-ju, imao presudnu ulogu u pregovorima o razgranienju s turskim predstavnicima; ak je uspio postii izvjesnu amplifikaciju mletakih posjeda!). Dva i pol desetljea sukoba ostavili su Republiku sv. Marka politiki oslabljenu, vojno prenapregnutu, diplomatski kompromiti-ranu i ekonomski sasvim iscrpljenu.114 Uvjeti mira bili su, kao i u mnogo drugih prilika, uvertira u novi sukob.

Ipak, i ovi mletaki uspjesi, ma kako efemerni, ne bi bili zami-slivi bez morlakog faktora, i nove mletake oportune politike pre-ma njemu. Izbjegle Morlake Serenissima je u Dalmaciji opskrbljiva-la potrebnim orujem, koje su oni potom, uskoivi u stari kraj, koristili protiv Turaka. Velikim dijelom to je s kranske strane bio gerilski, upravo hajduki rat, konstruiran oko ideologije an-temurale Christianitatis.115 Na taj nain krajem XVII. st. nastala je jedna nova Dalmacija. Poslije reformi prvih desetljea ovog stoljea, koje su politiko teite dijelom svratile od Velikog vijea na Puku skuptinu i bratovtine, te na ustanove, krajem XVII. st. u Dalmaciji se politiko vojno i gospodarsko teite premjeta iz grada na selo i na cernide. To je sa sobom donijelo i kulturna prestrojavanja. Dal-matinska komuna, u kojoj je jo ivjela rimska i bizantska batina, odravala je stalne i ive veze s Italijom. No seosko puanstvo bilo je sklonije turskoj kulturi, sve ako i nije bilo muslimansko, i to je osta-vilo osobitog odraza u junoslavenskom, pa i dalmatinskom folkloru, odjei i u junakoj pjesmi. (...) Tako je nastala jedna junaka, patri-

O trogirskim per-spektivama Kan-dijskog rata usp. P. Andreis, 1978. i spis Dominika Andreisa, Pavlova oca (D. Andreis, 1978.).

110 F. Difnik, 1939.111 G. Novak, 2004., str.

13.112 Iscrpnije: S. Buzov,

1993., spec. str. 13 i d.

113 C. F. Bianchi, 1879., str. 310. ire o procedurama utvrivanja demar-kacijske linije: M. P. Pedani, 2007., str. 205-206.

114 G. Stanojevi, 1958.; S. M. Tralji, 1965., str. 218-219, 221; 1973., str. 456-457; G. Novak, 2004., str. 13 i d. Usp. takoer: S. Buzov, 1993.

115 I. Pederin, 1990., str. 64-65.

Basic.indb 31 18.6.2010. 13:52:28


jarhalna i hrvatska Dalmacija, Dalmacija junake pjesme, Marijine pobonosti i vojne asti, Dalmacija koju je opjevao fra Andrija Kai Mioi u svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga (1759.) i koju je opisao Alberto Fortis u svom putopisu Viaggio in Dalmazia (1774) jer ga se ta zemlja tako duboko dojmila. Dakako, ovaj mentalitet ima i svojih nedostataka. Sablja je imala vie ugleda nego li plug. Ovaj tip ovjeka, iako religiozan i odan katolicizmu, bio je u pitanjima asti preosjetljiv, odatle ratobornost i osjetljivost, razmjerno velik broj haj-duka i krilatica Tko se ne osveti taj se ne posveti. Hajduci su imali velikog ugleda u narodu. Krvna je osveta bjesnila.116

Provoenje odredaba mirovnog ugovora po zavretku neprijatelj-stava bilo je zadatak mjesnih dizdara. Oni su kao svima prihvatljivi lokalni arbitri imali jednom zauvijek ponititi cirkularnu izmjenu meusobne osvete koja je na osmanlijsko-mletakom pograniju redovito uvijek iznova izbijala uokrug stalno nejasnih politikih i etnokonfesionalnih meuodnosa.117 Jedan takav bilateralni ugo-vor, zapravo svojevrsna cartula promissionis ranoga novog vijeka, s obeanjima predvodnik da e se pridravati odredaba mirovnog ugovora i kontinuirano odravati mir, nastao je upravo u islamskom podruju, 1634. godine. Potpisnici s osmanlijske strane su sedmorica visoko rangiranih lanova hijerarhije, izmeu ostalih dizdari Nadina i Islama te islamski kapetan Ibrahim-aga Beiragi (zapravo Alija) kao najugledniji. On e 1641. godine sklopiti slian sporazum s dizdarima Islama, Obrovca, Nadina, Karina, Polinika i Zemunika te s kotar-skim kadijom Ibrahimom.118 Ova nastojanja da od sada u napridak da se uzdari i obsluuje dobar pravedni mir i ljubav meju svimi esto su ipak bila isuvie kampanilistika, partikularna i teritorijal-no sasvim ograniena, bez uvaavanja i obzira situacije kakva je ve u susjednom selu (pae i dezavuiranjem ve sklopljenih ugovora).119 Krvavi ciklus retribucije potom bi zapoinjao iznova.

Sugestivno pie Fortis:

Oni vode vuji ivot lutajui izmeu vrletnih i nedostupnih po-nora, poskakujui od stijene do stijene da izdaleka otkriju zasjede, mueni neprekidnim oprezom, izloeni nepogodama godinjih doba, esto lieni nune hrane, prisiljeni stavljati ivot na kocku da je pri-bave, amei u uasnim i nenaseljenim odvojcima spilja.120

Brojna preklapanja etnokonfesionalnih entiteta, politikih suve-reniteta i administrativnih podjela na ovom prostoru koja su na geografskim kartama Kotar onoga vremena stvorila efekt kapila-re, posljedica su ranonovovjekovnih osmanlijsko-mletakih sukoba. Klieji o perfidnosti mletake politike dijelom zacijelo vuku korijen iz nesistematskih, dvostrukih mjerila koje je Serenissima ovdje pri-mjenjivala: za trajanja ratnih operacija mletaka je vlast podilazila starosjedilakom stanovnitvu kao i doljacima, besplatno dijelila ze-mlju, privilegirala pojedince i skupine oslobaanjem od plaanja po-

116 I. Pederin, 1990., str. 65-66.

117 Neka od ovih poravnanja regi-strira S. M. Tralji, 1958.-1959., str. 413-417.

118 S. M. Tralji, 1958.-1959., str. 415-416.

119 S. M. Tralji, 1958.-1959., str. 417.

120 A. Fortis, 2004., str. 38.

Basic.indb 32 18.6.2010. 13:52:28


reza Republici.121 Taj stupanj benevolentnosti centralnih vlasti bio je ravan jedino nepodnoljivim obvezama kojima bi izloile stanovnitvo im bi rat zavrio. Sve je to stvaralo nezadovoljstvo, kako meu sta-rosjediocima tako meu vlakim i drugim doseljenicima. Venecija je osvajanjem novih teritorija esto primjenjivala taktiku spaljene zemlje kako bi drala neprijatelja na odstojanju. Bukovica i Ravni ko-tari esto su bili niija zemlja: jedna strana bi ih osvojila (ili, iz vlastite perspektive, revindicirala), istovremeno ih ne okupirajui, a druga bi ih napustila; tako se stvarala tampon-zona od koje su izvlaili korist svi osim lokalnog stanovnitva. U takvim uvjetima podijeljena lojal-nost svakako im je bila najmanja briga. Neprestana kolebanja granine linije stvarala su konstantni osjeaj nesigurnosti, potiui stanovnike na preseljavanja na obalu i na otoke. Otud ona nerazmrsiva prepli-tanja spomenuta na poetku. Politika, i mletaka i osmanlijska, re-gulirana planskim unitavanjem naputenih naselja, iji su rezultati bile etnike rekompozicije, potpuna depopulacija pojedinih podruja i sveprisutna glad, najbolje se ogleda u situaciji koju na terenu nalazi Solvago 1629. godine: tada ak pedesetetiri sela u Ravnim kotarima nisu zateena in natura e in essere.122

Koliko je toga u ovim interakcijama ovisilo o naliju, pokazu-je upravo sluaj spomenutog Ibrahim-age (Alije) Beiragia. Ovaj je mjesni odlinik, kapetan Sedd-i islama, naime, barem od 1633. godine confidente mletake vlasti! Jedan drugi Beiragi, Jusuf-aga, vjerojat-no takoer islamski kapetan, nekoliko desetljea ranije takoer vodi povjerljivu korespondenciju s generalnim providurom, dostavljajui Mleanima dragocjene podatke o unutranjem stanju osmanlijskog drutva na pograniju.123 Korespondencija obojice Beiragia ita se kao pravi pijunski memorandum. Dvostruka igra za Osmanlije je oito bila dovoljno lukrativna da bude i primamljiva, a Mleanima je s druge strane omoguavala zavidnu logistiku prednost u predveerje Kandijskog rata (zanimljivo je da obavjetajni podaci gotovo uope nisu tekli u drugom smjeru, prema Porti).124 Uostalom, rije je o pro-verbijalnom drugom najstarijem zanatu na svijetu.

Bilo da je rije o karolinkim pograninim markama osmoga i devetoga stoljea, Korvinovim Jajakim i Srebrenikim banovina-ma, napokon Vojnoj krajini, pogranije je par excellence prostor diskontinuitet, prostor vrstih linija i suprotstavljanja, na svoj nain brisani prostor, ali i prostor susreta i kulturnih i civilizacijskih proimanja, melting pot. Naravno, sve ovo pogubnog je efekta na tra-janje ambijenata u kojima se, kroz vjekove, slagao ivot. Dvori Stojana Jankovia u tome su iznimka.

Dvori su ve preko tri stoljea u vlasnitvu obitelji Mitrovi-Jankovi, odnosno njenih nasljednika obitelji Desnica. Jedan od glav-nih izvora za poznavanje povijesti ove obitelji jest ovjereni prijepis svih privilegija koje su Mleani izdali Mitroviima: Trassunto delle be-nemerenze e servigi prestati dalla famiglia Mitrovich Deve in tempo di guerra, di pace, di contaggi et altri importanti pubblici incontri, che

121 S. M. Tralji, 1965., str. 220; L. Kos, 1987., str. 70, 72.

122 I. Androvi, 1909., str. 40 citira Solva-gov izvjetaj.

123 S. M. Tralji, 1958.-1959., str. 418-419.

124 Ipak, upitno je ko-liko ovakvo vienje ovisi o neravnomjer-nom broju izvora koji su do nas doprli s jedne i s druge strane. Pismo Petru Smiljaniu kojim ga udbinski kapetan poznat kao Mustaj-beg liki moli (na hrvatskom jeziku!) da ga obavijesti o moguim kretanji-ma mletake vojske govori da ni koliina informacija koja je tekla u ovom smjeru nije bila nipoto mala ni beznaajna. Usp. M. ari, 2005., str. 128, bilj. 405. Za uputu zahvalju-jem Tei Perini-Mayhew, kao i za obavijest o knjizi Paola Preta Persona per hora secreta. Accusa e delazione nella Repubblica di Venezia (Il Sa-ggiatore, Milano, 2003.), koja se bavi upravo problemima pijunae.

Basic.indb 33 18.6.2010. 13:52:28


principia dall anno 1652, tratto da autentici documenti rassegnati all eccelentissimo Savio alla scrittura. Tiskan je u Mlecima, prema B. Desnici oko 1779. godine.125

Na povijesnu pozornicu izlaze sredinom XVII. stoljea, kada se 1646. godine pater familias Janko Mitrovi pridruuje mletakim snagama u Kandijskom ratu. Za to je od Leonarda Foscola nagraen mjesenom plaom od etiri dukata. Obitelj je podrijetlom iz egara, no ne i starinom, budui da je najstariji poznati njen lan, Mitar (roen oko 1586.), u egaru bio pridolica iz Hercegovakog sandaka, neiscr-pne rezerve vlake patrijarhalno-pastoralne civilizacije.126 izbjegao iz Osmanlijskog carstva. Rije je o tipinom morlakom itineraru ono-ga vremena, kada se po potrebi uskae, ali i preskae iz jednog mjesta u drugo. Mehanizme graenja vojne karijere na osmanlijsko-mletakom pograniju istraila je T. Mayhew.127 Mitrovii su se po prelasku na mletaki teritorij po svoj prilici smjestili u Posedarju i Budimu. Surovost vremena i prostora ogleda se u injenici to je Jan-kov maloljetni sin Stojan ve 1650. godine uzeo oruje u ruke, primivi od Foscola jednaku plau kao otac mu: figlio dellharambassa Gianco Mitrovich nominato Stoian, in ety tenera esistente.128 Nakon smrti mladog Filipa Smiljania 1656. godine u dvoboju s jednim mletakim vojnikom, Janko postaje uskokim serdarom (raniji serdar, Filipov brat Ilija, poginuo je u borbama s Osmanlijama 1654. godine).129 Omjeri, strateka vanost i geomorfoloke prednosti podruja Ravnih kotara, kao i njegov znaaj najprivlanije toke vlake imigracije uvjetovali su organiziranje dviju serdarija, onih za Gornje i za Donje kotare. Dok su Donji povjereni obitelji Smiljani, Gornjim kotarima su nasljedno upravljali serdari Mitrovii-Jankovii, poloaj koji su zadrali i nakon Morejskog rata. Tih je godina harambaa Janko Mitrovi, iz oita providura Foscarinija (a i realno) capo principale dei Morlacchi,130 meutim ve 1659. godine bit e smrtno ranjen u bitci kod Cetine. Njegov sin Stojan Jankovi (Mitrovi-Jankovi) (Sl. 2) nakon oeve smrti spominje se tek 1663. godine, kada je jedan od mjesnih pogla-

125 B. Desnica, 1922., str. 196.

126 M. ari, 2005., str. 66.

127 T. Mayhew, 2006., str. 93.

128 B. Desnica, 1950., str. 54. Usp. takoer: D. Roksandi, 2000., str. 340.

129 T. Mayhew, 2006., str. 96. O sluaju Ilijine supruge Katarine nakon njegove pogibije v. T. Mayhew, 2006., str. 91.

130 B. Desnica, 1951., str. 53-54. Simptomatino je to se upravo uz Jankovu osobu tek po drugi put u sauvanim do-kumentima javlja turski naziv serdar za zapovjednika krajine, kada je 25. oujka 1656. izabran na tu dunost (B. Desnica, 1950., str. 74, 89). Usp. takoer R. Jeli, 1982.-1983., str. 112.

2. Krug F. Salghetti - Driolija, Stojan Jankovi, ulje na

platnu, 102,8 x 79,4 cm, 60-e godine XIX.

st., Kula Stojana Jankovia (M. Savi,

2006., kat. 31).

Basic.indb 34 18.6.2010. 13:52:29


vara Posedarja.131 To je uobiajeni cursus honorum, u kojem se sposob-niji pojedinci po zaslugama postupno uzdiu na morlakoj hijerarhiji. Meutim, Stojanov curriculum, tada zacijelo jo nenasluen, razvit e ga u osobu mitskih razmjera.

Malo je, primjerice, poznato da je ep enidba Jankovi Stojana, kao izdanak oralne kulture kopnene Dalmacije u prijevodu Elise Voiarta,132 inspirirao jednog Alphonsea de Lamartinea da 1838. godine spjeva svoj Pad anela (La Chute dun ange), omani metafiziki ep (samo drugi dio, Jocelyn, sastoji se od 10 000 stihova!) simbolike teme o palom anelu Cdronu koji je protjeran iz raja zbog ljubavi prema smrtnici osuen da se tijekom itave ljudske povijesti uvijek nanovo reinkarnira u novom identitetu sve dok postupnim prihvaanjem pat-nje ne zaslui otkupljenje u ponovno pronaenoj ljubavi prema Bogu.

Stojanov spektakularni bijeg iz istanbulske tamnice, koji ve ulazi u domenu uda, pruio je obilnu grau narodnoj predaji; vrlo je de-taljno opisan u Ropstvu Jankovi Stojana.133

Za svoje ratne zasluge i lojalnost Republici sv. Marka, Stojan Jankovi u leno je 1670. godine primio posjed srednje veliine u Islamu (Sl. 3), a iste je godine poaen naslovom Cavaliere di San Marco (Sl. 4). Ve idue godine imenovan je zapovjednikom Ostrovice, a po-slije smrti kneza Jurja Posedarskog zamijenio je 1681. godine umrloga velikaa na mjestu elnika Morlaka, nasljedujui tako staru slubu svoga oca. Kako su u porau kotarska sela bila podijeljena na etiri grupe, Jankoviu je pripala ona gornjih sela (osam sela od Ljuba

131 B. Desnica, 1950., str. 115.

132 N. Banaevi, 1954. Usp. takoer: K. Milutinovi, 1968., str. 12.

133 Usp. B. Desnica, 1922., passim i Ser-dar Jankovi Stojan: srpski junak u narodnim pesmama, T. Jovanovi i Vuji, Beograd, 1929.

3. Povelja duda Alvisea II. Moceniga

od 20. kolovoza 1705. kojom se

nasljednicima Stojana Jankovia potvruju

posjedi u Islamu prema privilegiju

generalnog providura Antonija Barbara od

1670. godine (Arhivska zbirka Jankovia).

4. Povelja duda Domenica II.

Contarinija od 8. oujka 1670. kojom

se Stojanu Jankoviu dodjeljuje naslov Cavaliere di San Marco (Arhivska zbirka Jankovia).

Basic.indb 35 18.6.2010. 13:52:31


do Badnja, ukljuujui Starigrad). Poginuo je u Zenovom pohodu na Glamo, Livno i Duvno, 23. kolovoza 1687. godine, i ne vidjevi svoga lena u Islamu.

Sluaj nije nimalo usamljen u praksi Seicenta u Dalmaciji: u Konj-skom, jednom od najstarijih poznatih sela Splitske zagore, poslije turskog osvojenja, 1530. godine podignuta je utvrda koja je trebala izolirati strateki vaan Klis prije nego to je i on pao sedam godina kasnije. Poslije je prela u posjed klikog dizdara Mahmut-age kao jezgra njegova imanja u Konjskom i ladanjsko boravite, da bi 1686. godine investiturom providura Pietra Valiera u posjed bio uveden Pe-tar Tartaglia, zasluni Sopraintendente trogirskih i splitskih morlaka, starih i novih, koji je a proprie Spese oslobodio Konjsko. Iako nije sasvim jasno da li je osmanlijska fortifikacija stradala ve za vrijeme nereda nakon pada Klisa 1648. godine ili tek pri Tartaglijinoj opsadi, ono to je sigurno jest da je Petar Tartaglia dodatno utvrdio objekt, koji je potom proirio njegov sin Augustin.134

Exempli gratia: dvori u zaseoku Sinovii u rnovnici su kao jez-gru imali kulu koja se nekada nalazila u vlasnitvu Ahmet-bega so-linskog, da bi po svemu sudei vojnom zaslugom pripala Poljianinu Marku Sinoviu, kojega Filip Grabovac u Cvitu razgovora osobito odlikuje kao jednoga od junaka Kandijskog rata.135

Imanja ninske biskupske menze ula su, ini se, neizmijenjena, u sklop osmanlijskoga Islama nakon 1576. godine. Do 1670. godine nala-zila su se nominalno u posjedu Jusuf-age Tunia, a kako su povrinom (oko 400 gonjala (1 gonjal = cca. 2400 m2)) priblino odgovarala Sam-sonovom posjedu prilino je uvjerljiva iznesena pretpostavka o njiho-voj prenamjeni u jedan spahiluk za vrijeme osmanlijske ere.136 Svaka-ko im se barem neko vrijeme prije 1670. godine mee nisu mijenjale. Po svemu sudei je oko te 1670. godine po povratku pod mletaki dominij izvrena jedna reambulacija tih posjeda, iji koliko-toliko vjeran odraz nalazimo u podacima iz Stojanova privilegija:

Dajemo istom Vitezu Stojanu Mitroviu za njega, nasljednike, potomke i sljedbenike njegove trajno u ime Prevedre Republike do-zvoljavamo kue u Islamu koje su bile u posjedu Jusufage Tunia Turina iz istog mjesta, i vie od 400 gonjala zemalja za oranje, pod vinogradima, livadama, neobraenih u predstavljenim granicama, to jest od sjevera Velika cesta, s juga Azija Greb, od istoka uma s jed-nim orasom iza Kimera i od zapada voda zvana Batica.137

Meu citiranim toponimima oni koji ine sjevernu i zapadnu gra-nicu posjeda namah su prepoznatljivi, dok katastar iz 1826. godine pokazuje visoku stalnost mea i na ostalim stranama svijeta; i dalje je davno definirani okvir biskupovoga posjeda ostalo u omjerima XIII. stoljea.138 Simetrija s gore ve utvrenom injenicom o nedjeljivosti posjeda u Uitelja Vasi, nakon to su mu jednom udarene granice u XIII. stoljeu, vie je nego oita. Moglo bi se spekulirati da je Sinan-

134 Najiscrpnije: A. Tudor, 2007., str. 263-265 i prilozi na str. 265-266. ire o problemu: Z. Demo-ri Stanii, 1989., str. 203-204.

135 N. Bezi Boani, 2007., str. 114.

136 N. Jaki, 1984., str. 330-331. Pre-ma proraunu K. Milutinovia, 1968., str. 12, Stojanu Jankoviu dodije-ljeno je 1037.2 km2

obradive zemlje(). Prema M. Zaninovi-Rumora, 1993., str. 125 metrika protuvrijednost zadarskog gonjaja u 19. st. je 2365,0373 m2 ili 2370 m2, to bi odgovaralo vene-cijanskom passusu. Veliina zadarskog gonjaja u XIII. i XIV. stoljeu ne moe se pouzdano utvrditi jer se preraunavala prema komunalnoj mjeri zadarskog senja (passus) oznaenoj na nesta-loj crkvi Sv. Petra na Trgu. Mogue je da je iznosio 2323 m2, a svakako se nalazio negdje u rasponu izmeu 2320 i 2373 m2. U XVII. i XVIII., a vjerojatno i u XVI. stoljeu on pouzdano iznosi 2369,5476 m2. Pro-blem oteava posto-janje hrvatskog ili slavenskog gonjaja, koji se javlja od druge polovice XIV. stoljea, a veliina mu nije poznata. Godine 1675. spo-minje se kao podu-daran zadarskom gonjaju.

137 M. Savi, 2006., str. 37 (prema prijepisu

Basic.indb 36 18.6.2010. 13:52:31


beg Beiragi do 1644. godine kao kapetan islamske kapetanije uivao upravo timar po granicama u koje je jo jednom uao, nerazvrgnut, stari Samsonov posjed, ovog puta kao jedinstven spahiluk. Ti petrifi-cirani rubni markeri izraz su fascinantnog kontinuiteta, tim izuzet-nijeg na krajitu koje je tijekom samo jednog, sedamnaestog stoljea doivjelo dva duga rata s ukupno etrdeset ratnih godina. Slinost tih procesa omoguuje nam da im nazremo jedinstvenu osnovu. Rije je o paralelnosti postupaka u oba sustava: i prijanji, osmanlijski, i novi, mletaki, organiziraju svoje varijante vojnokrajikog ureenja, posuujui jedni od drugih na vie razina i na vie naina. U kritinim trenucima, lojalnost istaknutih pojedinaca, i unutar serhada i unutar serdarije, na odreeni e se nain izuzeti iz regularne hijerarhije i osigurati podjeljivanjem ekskluzivnih privilegija. Rijeju, timar koji je Sinan-beg Beiragi kao kapetan-beg uivao do 1644. godine i inve-stitura koju je Stojan Mitrovi-Jankovi kao morlaki poglavar uivao (barem nominalno) od 1670. godine, samo su sinonimi za istu pojavu. Da li je onda neobjanjivo to su obojica, na doslovno istom teritoriju, primili identinu esticu zemlje Rijeima . Radia (raspravljajui o Poljikom statutu i slinostima kaznenopravnih ustanova arhaina znaaja u svim periodima): To je samo dodatna potvrda kako se u relativno slinim okolnostima u vremenski ili prostorno udaljenim sredinama izmeu kojih je iskljuena bilo kakva mogunost komuni-kacije mogu javiti istovrsne pravne koncepcije.139

Ovakvi fascinantni kontinuiteti u Dalmaciji su posvjedoeni ve od antike starine. Uobiajeniji su nego to bi se to na prvi pogled moglo pomisliti, pa ne bi bilo teko umnoiti ovakve primjere ako nam bude doputena i jedna ekstemporacija. Tako se ovdje kao pa-radigma izdvaja samo otok Mljet (antika Meleda, insula Melitense), koji se oduvijek spominjao jedino itav u posjedu jednoga gospoda-ra. Mikrourbana cjelina Polae na Mljetu nudila se kao jedina sigur-na luka sa sidritem i zaklonom u zavjetrini na itavom potezu od Hvara pa sve do Dubrovnika. Svojim primamljivim poloajem ve je u doba ranog Carstva Mljet ubrojen u carski ili dravni dominij, da bi u punini V. stoljea uao (prema istraivanjima I. Fiskovia), neizmijenjen, u posjed tzv. dalmatinske dinastije polunezavisnih lo-kalnih dinasta, namjesnik provincije Dalmacije (Marcelin, Julije Ne-pot (posljednji legitimni zapadnorimski car, ubijen u Dioklecijanovoj palai 480. godine)). Vjerojatno je u to doba u Polaama podignut monumentalan sklop ladanjske palae koja, u susjedstvu dviju pro-stranih ranokranskih crkava, arhitektonskim ustrojem, opom kon-cepcijom te unutranjom dispozicijom i artikulacijom ulazi u sam vrh tadanje europske graditeljske produkcije, s jasno identificiranim ravenatskim stilemima. Tipian raskoni refugij nesigurnoga vreme-na kasne antike, Polae su u istom stoljeu (486. godine) prele u investituru komesa Pieriusa, ovjeka od povjerenja germanskoga vla-dara Italije Odoakra. Ovaj senator, comes domesticorum vir illustris et magnificus, primio je od svoga gospodara na ime duga rentu od

u zbirci-knjizi obi-teljskih dokumenata Stampa coo: frateli Dede Mitrovich, ti-skanoj nakon 1766.).

138 N. Jaki, 1984., str. 331.

139 . Radi, 2007., str. 174. ire o problemu zemljinih posjeda u razdoblju osman-lijske vlasti: K. Jurin Starevi, 2007., str. 235.

Basic.indb 37 18.6.2010. 13:52:31


dvije stotine zlatnih dukata iz mljetskog posjeda. No, poput Stoja-na Jankovia, Pierius nije dospio uivati plodove svoje investiture, poginuvi ve 488. godine. Bilo da se njegova visoka renta od 200 dukata ubirala od zemljoradnje (na ipak slabo obradivu brdovitom otoku), od lukih pristojbi ili moda od naroite carine portorium, tre-ba se u cijelosti sloiti s I. Fiskoviem u pretpostavci da su Istoni Goti pri kraju V. stoljea na otoku ve zatekli visok stupanj strukturirana i organizirana ivota, s ve utanaenim pritjecanjem prihoda formira-nim oko monumentalnog sklopa. Pierius je, dakle, samo preuzeo neko starije vladarsko pravo s Mljeta, koje se u doprijanjem razdoblju ostvarivalo unutar patrimonija carske obitelji. Fiksan iznos od 200 dukata ostvarivao se s Mljeta jo u drugoj polovici VI. stoljea, to do-kazuje fragment jedne oporuke koju je 1805. godine objavio Gaetano Marini u svojim Papiri diplomatici.140 Paralele s Islamom Grkim teko da su mogle biti rjeitije. Kasnije je Mljet u svojoj cjelovitosti uao u posjed benediktinaca, dakle itav, bez obzira na polemike oko izdanih im darovnica. Novi vlasnici, bilo benediktinci ili, kako drugi pretpo-stavljaju, zahumski knez Desa, nasljedovali su kasnoantiku gradi-teljsku tradiciju otoka formom tribelona trostrukoga lunog otvora dominantna srednjeg dijela koji je, s predlocima u kasnoantikoj palai i oblinjoj ranokranskoj crkvi, sada primijenjen na crkvi sv. Marije. Kako se svetite zakriveno tribelonom direktno kosi sa zasa-dama benediktinske liturgije, gotovo je sigurno da se prvotno radilo o privatnoj crkvi, naknadno darovanoj benediktincima.141 Ono to je ov-dje signifikantno jest da su benediktinci primili u posjed itav otok, homogen posjed, to je po svemu sudei bio oduvijek, jo od antike. Tek je teko proniknuti u razdoblje koje je na otoku uslijedilo izmeu VI. stoljea i visoke romanike.

Meutim, na posjedima u Islamu koje je Stojan Jankovi dobio investiturom od 10. kolovoza 1670. godine uzaludno emo u zgradama Jusuf-age Tunia traiti kariku kontinuiteta izmeu srednjovjekov-nog biskupskog boravita i suvremenih Dvora Jankovia. Eponimni Stojanovi dvori kakve danas poznajemo s ovim protagonistom dal-matinske povijesti XVII. stoljea zapravo nemaju direktne veze (zato je neka vrst paradoksa to u oralnoj, epskoj tradiciji o Stojanu islam-ska Kula zauzima istaknuto mjesto). Iz rasutih i rijetkih izvora dade se koliko-toliko rekonstruirati skelet zbivanja u XVII. stoljeu: 1647. godine turski katel je razoren (to se tada zbiva s Jakali kulom, i u kakvom je ona odnosu s katelom); 1671., za vrijeme sastanka Nanija i Mahmud-pae Islam je jo ruina, nakon ega se vraa pod osman-lijsku jurisdikciju, da bi ga ovi ve 1684. godine napustili, ovog puta zauvijek; Stojan Jankovi pogiba 1687., a situacija oko Islama je sank-cionirana tek krajem rata dvanaest godina kasnije. Vie indicija ned-vosmisleno govori kako strukturalnu jezgru postojeeg sklopa Dvora treba traiti u zgradama koje je Todorin Dede Jankovi 1719. godine kupio od izvjesnog Radmilovia, nasljednika popa Laze Lazaria.142

140 O Mljetu usp. E. Dyggve, 1959.; I. Fiskovi, 1996.-1997.; M. Jurkovi, 2002.

141 M. Jurkovi, 2002., str. 212, 215-216.

142 Rije je o neobjav-ljenom aktu jedne zadarske notarske kancelarije: M. Savi, 2006., str. 38.

Basic.indb 38 18.6.2010. 13:52:32


Prema istraivanjima B. Desnice i M. Savia, barem dio tih kua bio je u posjedu zadarskih obitelji Santi i De Ponte, a registrira ih jo ka-tastar iz 1709. godine. Nejasno je u kakvoj su funkcionalnoj ovisnosti one bile o zgradama popa Lazaria, no prema obiteljskim arhivskim spisima Todorin Dede objedinio je posjede otkupom i tih nekretnina od obitelji Santi i De Ponte.

Kua na kat s avlijom i ulazima i izlazima koju je kupio Todo-rin nije, dakle, identina s kuama Jusuf-age Tunia. Time, meutim, ne otpada ranija identifikacija ladanjskog zdanja biskupa Samsona i njegovih nasljednika na istom mjestu, u neposrednoj blizini crkve sv. Jurja. Tek treba korigirati ubikaciju izvornog doma Stojana Jankovia: on se, prema jednom zapisu B. Desnice, nalazio uz lokalitet Mlina-rove kue, danas ruevinu, naznaenu na jednom starom nacrtu kao casa del Kau. Gianco (kua kavaljera Janka).143 Negdje unutar te stratigrafije, u neposrednoj blizini, treba traiti i posjed age Tunia. Rije je vjerojatno o zdanju koje je po nekoj svojoj kvaliteti (udobno-sti, monumentalnosti) odskakalo meu nastambama Sedd-i islama, ime je uoi 1670. godine postalo prikladnom rezidencijom zaslunoga mletakog ovjeka Stojana Jankovia. Drugi podatak, kojeg istie M. Savi, spominje poar to je sredinom XVIII. stoljea poharao kuu Mitrovia u Islamu.144 Ostaje nejasno odnosi li se ova vijest na prvot-nu kuu Stojana Jankovia ili na sklop kojega je za svoju obitelj Todo-rin Dede Jankovi postupno nabavljao tijekom 1719. godine. U prvom sluaju bi se time dodatno objasnilo preferiranje dananje Kule kao obiteljske rezidencije; no, po svemu sudei je proces okrupnjavanja i konsolidacije jankovievskih nekretnina zapoeo ve ranije, s jasnom namjerom naputanja prvog obiteljskog sjedita u korist novog, ek-skluzivnijeg boravita.

Ovaj fenomen vjerojatno treba shvatiti i kao refleks novog statusa. Ali on je ujedno rezultat progresivnog fluktuiranja granic na podruju Islama i nakon Stojanove investiture 1670. godine: naime, Serenissima je nakon Kandijskog rata izgubila veinu svojih steevina u Dalmaciji, ukljuujui Islam, ime je darovnica Jankoviima faktino anulirana, u novoj politiko-teritorijalnoj realnosti ostala neprovedivom. Na taj je nain grubo dezavuirana teko steena nagrada za vjernost Repu-blici, a posljedino se i smjetaj u kuama Jusuf-age Tunia pokazao kao provizorij (prema istraivanjima Tee Perini-Mayhew, sm Stojan nikad nije ni uveden u svoj posjed u Islamu!). Tek e se nakon Mo-rejskog rata (Velikog turskog rata) 1699. godine Jankovii smjestiti na svojim zemljama, to e kulminirati izgradnjom obiteljskih dvora na novosteenim posjedima u stoljeima koja su dolazila.

Spomen popa Lazaria kao doprijanjeg vlasnika kua koje je za obiteljske dvore kupio Todorin Dede Jankovi otvara jo jedan vid problema. Lazari je kao sveenik obavljao pastoralnu slubu pored budue Kule Jankovia, u crkvi sv. ura (Jurja), najkasnije od 1698. godine (kada za interijer crkve u Mlecima kupuje etiri prijestolne

143 Zapis spominje M. Savi, 2006., str. 38-39. Nije nam pozna-to gdje su se nalazile te Mlinarove kue. Moda se misli na mlinove koji se nala-ze ispod dananjeg umjetnog jezera na Baici, pod kojima je prolazila granica nakon Ciparskoga rata, a koji su moda postojali na tom poloaju ve u sred-njem vijeku. Usp. J. Brtan, 2002., str. 111. Uro Desnica obavjetava nas da lokalitet prema njegovim saznanji-ma treba traiti negdje na samoj granici dvaju Islama.

144 Prema: M. Savi, 2006., str. 39. Osobi-to je pak intrigantno najnovije zapaanje M. Sinobada, 2008., str. 173-174, do kojeg je doao analizom franciskanskog kata-stra iz 1827. godine. Neto istonije od jugoistonog ugla dananjeg kom-pleksa nalazila se 1827. godine toreta (ili njeni temeljni ostaci) promjera 12 m i povrine 117,56 m2, takoer u posje-du obitelji Mitrovi-Jankovi. Nestala je u periodu do ream-bulacije katastra 1879. godine. Starost i funkcionalna veza torete s ostatkom kompleksa ostaju nam nepoznati, no mogue je da je rije o prvotnom fortifikacijskom objektu na posjedu Jankovia.

Basic.indb 39 18.6.2010. 13:52:32


ikone).145 Neto vie od dva desetljea kasnije, vidjeli smo, Todorin od Lazarievih nasljednika kupuje njegove nekadanje posjede. Go-tovo se sigurno radilo o prostorima namijenjenima sveenikovom boravku u vrijeme dok je bio na crkvenoj funkciji u Sv. ura (tj. preinaenim nasljednicima nekadanjeg biskupskog objekta). Time se sasvim suzuje raspoloivi kronoloki raspon utemeljenja crkve na period izmeu 1698. (kada se prvi put spominje sveenik u Islamu, u liku L. Lazaria) i 1719. godine (kada se Lazarieve kue prodaju Todorinu Dede Jankoviu). Budui da sm Stojan Jankovi, koji 1698. godine vie nije bio meu ivima (poginuo je 1687. godine), nije ni-kada uveden u darovani mu posjed u Islamu (v.g.), ulogu osnivaa i donatora crkve valja pripisati nekom od njegovih nasljednika nakon Morejskoga rata. Dodue, postoji blaga mogunost da je do nekakve forme organizacije vjerskog ivota ovdje dolo oko 1670. godine, kada je teritorij privilegijem providura Valiera preao u ruke Mitrovi. No, kako on nije sve do 1699. godine bio realiziran, malo je vjerojatno da se prije mirovnog ugovora, jo za trajanja ratnog stanja u mutnom vremenu krenulo u strukturiranje crkvene organizacije. Takve akci-je openito slijede u razdobljima konsolidacije i istih rauna, a ne tijekom predaha izmeu dvaju primirja, kada bi itav proces graenja i opremanja crkve te dovoenja sveenika i administrativnog orga-niziranja vjerske ingerencije nad pojedinim podrujem a bez iz-vjesne budunosti doista odlazio ultra crepidam. tovie, u onako ranom vremenu za izgradnju elegantnog i arhitektonski relativno kompleksnog zdanja ne samo da nije bilo materijalnih mogunosti i povoda, ve u malom Islamu ni prave potrebe. Uporite ovakvom rasuivanju kao da se nalazi u obiteljskoj predaji Desnic koja upra-vo generaciji Ilije Jankovia pripisuje transformaciju u obiteljsku kapelu-mauzolej crkve smjetene na postojeem starom seoskom groblju. Ilija je dao podii crkvu u Kaiu.146 Prozor za osnivanje cr-kve samo je teoretski, dakle, bio ostvariv izmeu kolovoza 1670. i listopada 1672. godine i nakon osmanlijskog povlaenja s tog prosto-ra 1684. godine, poetkom Morejskog rata. Zacijelo bi i legislativne nejasnoe u takvoj situaciji imale nemalu ulogu: kanunski propisi su unutar Osmanlijskog carstva zabranjivali podizanje nevjernikih sakralnih zdanja ex novo; izvrnom odlukom dravne vlasti ono se pokualo modificirati iznimno u sluaju Vlaha, koje je proteirala sredinja uprava. Time bi se stare, katolike ili pravoslavne, vjerske zgrade (odn. ostaci kultnog mjesta) ouvale od propadanja njihovim stavljanjem u novu-staru funkciju obnovljenih bogomolja vlakog puanstva.147 U tom kljuu moemo itati i kasniji ivot crkve Sv. ura. Istovremeno valja imati na umu kako je domus episcopi iz XIII. stoljea nuno bio opskrbljen molitvenim prostorom, kojega se s osobitim obzirom na romanike stileme i viestoljetnu stratigra-fiju prostora oko crkve (v.g.) s velikom vjerojatnou moe identi-ficirati u sauvanoj kapeli Sv. ura. Stoga se treba u cijelosti sloiti

145 B. Desnica, 1951., str. 346. Lazar Lazari (Lazarievi) poznat je inae kao istaknuti protago-nist osmanlijsko-mletakih ratova na granici, u kojima je na mletakoj strani zadobio tjelesne ozljede koje su ga uinile bogaljem. Kao kompenzacija za njegovu vjernost i tjelesnu diskvali-fikaciju, dukalom Silvestra Valiera od 18. svibnja 1698. go-dine dodijeljena mu je plaa u sklopu konjanike ete. Bio je u ivotu jo 1702. godine, kada pod igumanom Mojsijem inicira obnovu jed-nog dijela manastira Krka. Ona je kome-morirana natpisom nad ulazom u manastir. Usp. B. Desnica, 1951., str. 345; D. Beri, 1962., str. 166.

146 Prema usmenom priopenju dr. Uroa Desnice.

147 M. ari, 2005., str. 144. Usp. takoer B. Desnica, 1951., str. 295; S. Bai, 1993., str. 505. ire o problemu: D. Gaunt, 2007., str. 40.

Basic.indb 40 18.6.2010. 13:52:32


s, uglavnom usamljenim, miljenjem B. ljivi-imi prema kojem je Stojan Jankovi u Islamu Grkom obnovio ve postojeu crkvu.148

Ako bismo, pak, osnutak pravoslavne parohije u Islamu Grkom htjeli vidjeti negdje u razdoblju mnogo prije svretka Kandijskog ili Morejskog rata, u vremenu konsolidacije osmanlijske vlasti na podruju Kotara upravo nakon Ciparskog rata, kao historijski refleks obnove Peke patrijarije 1557. godine (do poetka XVII. stoljea po-dignuti su manastiri u Krki, Krupi, parohija u Benkovcu, ...), susreli bismo se s neto tekoa. Jedna od njih je svakako ta to su, kako je ve istaknuto, kanuni barem od poetka XVI. stoljea branili iz-gradnju novih sakralnih zdanja, osim u vlakom sluaju, i to jedi-no na mjestima katolikih crkava koje su izile iz kulta.149 Stoga je naelno vjerojatnije da je proces tako i tekao, da je pri kraju XVI. stoljea u Islamu na mjestu naputene kapele ninskog biskupa iz XIII. stoljea (vjerojatno s kultnim kontinuitetom iz ranokranskog raz-doblja) utemeljena pravoslavna crkvena jedinica koja je onda neko vrijeme trajala. Nju je u posljednjoj etvrtini XVII. stoljea uza se simboliki povezala obitelj kotarskih serdara Mitrovia-Jankovia u osobi Stojana Jankovia, uivatelja najprestinije mletake investitu-re na ovim prostorima. Smirivanjem prilika po svretku Morejskoga rata otvorili su se uvjeti osuvremenjivanju i planskom organiziranju lokalnoga crkvenog ivota. Od tog vremena traje neprekinuti niz mjesnih sveenika, a crkva se u XVIII. stoljeu obogauje novim ar-hitektonskim formama i unutarnjom opremom. Kontinuitet tovanja sv. Jurja u crkvi dokazan je za srednjovjekovno razdoblje, a po kon-verziji zdanja za pravoslavni obred preuzet je ovog puta kao sveti ura zajedno sa graevinom. esto se, naime, istoni i zapadni sveci u kolektivnoj svijesti doivljavaju kao binarne opozicije, dok je u stvarnosti rije o relativno benignom preferiranju pojedinog vida sveeva karaktera. U sluaju sv. Jurja, obje su crkve posjedovale snanu tradiciju usmjerenu ka ratnikom karakteru ovoga sveca, u plodnim (ali i ratnikim) Ravnim kotarima zacijelo jo pojaanu njime kao kranskom prefiguracijom drevnih boanstava plodnosti. Nee biti sluajno to je upravo Pisan od svetoga Jurja (Slobodan P. Novak duhovito ju krsti hrvatskim Beowulfom) najstarija sauvana nara-tivna tvorba u hrvatskoj knjievnosti, zapisana u glagoljskoj Parikoj pjesmarici iz oko 1300. godine.150 To je uobiajeni srednjovjekovni topos: sveti zatitnik ratnikih atributa pretvara se u viteza, bliska srednjovjekovnom poimanju. Treba li navoditi Jurjevu ulogu kao Ze-lenog Jurja, boga vegetacije i mitskog zatonika Dobra, u slavenskim mitologemima Aproprijacija u XVII. stoljeu mora da je bila izuzet-no primjerena trenutku, kada je jedan militaristiki svetac prihvaen kao zatitnik moda i najratnikijeg roda na mletakoj strani.

Drimo, dakle, i uz sve ograde, da topos crkve Sv. Jurja uz Kulu Jankovia, viekratno pregraivani sakralni objekt i kult u njemu kontinuiraju od ranokranskog razdoblja, kako je to (generalno za kontinentalnu Dalmaciju) saeto u egzemplarnoj studiji B. olovia:

148 B. ljivi imi, 1959., str. 340.

149 M. ari, 2005., str. 144.

150 S. P. Novak, 2004., str. 21-22.

Basic.indb 41 18.6.2010. 13:52:32


Po pitanju najranijih parohijskih crkava, relativno lako je doka-ziva injenica da su se prilikom pozicioniranja na ovim teritorijima, barem u prvo vrijeme, pravoslavni morali posluiti katolikim bogo-moljama. Odnosi se to na dobar broj crkava romaniko-gotikih obli-ka u zaleu, preko kojih se, pored ostalog, dade ustanoviti pravilnost nasljedovanja titulara, koji ponekad seu i do ranokranskih slojeva objekta. Kako suvremeni izvori ne daju nagovjetaja bilo kakvih kon-fesionalnih sukoba, moe se zakljuiti da je na djelu ipak bio odnos kontinuiteta u osnovi kranskih bogomolja.151

Konfesionalnost je tih godina prilino fluidna kategorija, to pot-krepljuju brojni primjeri dvojake lojalnosti. Ako bi se pozivanje Ilije Jankovia na papinski blagoslov Inocenta XI. tijekom narodnog zbo-ra 1683. godine152 i moglo racionalizirati motivom da ravnomjernije utjee na sve slojeve naroda kojeg je pozivao na protuturski usta-nak, dakle tenjom ka monolitnou, zbijanjem redova uoi presudne kolektivne akcije, tee je objasniti motive njegova glasovitog brata Stojana. On je, iako sm pravoslavne vjeroispovijesti, oba svoja bra-ka sklopio prema obiaju svete majke crkve katolike i odredbama Svetog tridentskog sabora, to je tim frapantnije to mu je prva su-pruga (Vuka Morlacca) takoer bila pravoslavne vjere, a tek druga (Grkinja Antonia Rezzi) katolkinja.153 Jedan od Stojanovih sinova iz prvoga braka, Konstantin, preminuo je 1692. godine okrijepljen otaj-stvima katolike crkve.154 Stojanova majka, supruga Janka Mitrovia, preminula je iste godine kada je izgubila sina, 1687., takoer uz katolike obrede, kao i njezini sinovi, Zavia i sm Stojan.155 Svo troje su, ipak, bili shizmatici. Dapae, Zavia (od 1696. i sm Cavaliere di San Marco (Sl. 5)) je uza se kao osobnog kapelana imao don Matu Ugarkovia, koji je za nj u Rimu na Zaviino traenje izmolio pa-pinski blagoslov.156 Nedavno objavljen Descriptio Villarum et Anima-rum tam Catholicorum quam Scismaticorum Diaecesis Nonensis iz 1692. godine biljei u Islamu Latinskom (Islam) 23 katolika naspram

151 B. olovi, 2007., str. 336-337.

152 B. Desnica, 1950., str. 293. Vie o pro-blemu nadrastanja konfesionalnih razlika u vlakim drutvima: M. ari, 2007a, str. 185-186.

153 Iscrpnije: B. Desni-ca, 1950., str. 103, 164, 166, 187-188. O suprotnom mnogo eem sluaju, kada je ratnik za sobom ostavljao udovicu, kao i o implikacijama takve promjene drutvenog statusa, usp. T. Mayhew, 2006., str. 91. Pre-ma nepotvrenoj legendi, Stojan Jankovi usmrtio je prvu suprugu u nastupu ljubomore, rasporivi joj maem trbuh (T. Mayhew, 2006., str. 97).

154 B. Desnica, 1951., str. 178.

155 B. Desnica, 1950., str. 278, 372-373.

156 J. Brtan, 2002., str. 126.

5. Povelja duda Silvestra Valiera od

27. lipnja 1696. kojom se Zavii Mitroviu Jankoviu dodjeljuje naslov Cavaliere di

San Marco (Arhivska zbirka Jankovia).

Basic.indb 42 18.6.2010. 13:52:33


87 pravoslavnih itelja, dok za Islam Grki (pod upisom Stosia (!)) nije registriran nijedan stanovnik katolike vjeroispovijesti svaka od 71 osobe pripadala je istonom obredu.157 Za usporedbu, u susjednom Kaiu su takoer svi stanovnici (112) ispovijedali pravoslavnu vjeru. Odgovor na pitanje koliko su izrazi ortodoksije kotarskih starjeina iz XVII. stoljea bili odraz njihovih stvarnih intimnih preferencija, a koliko kondicija vremena u kojem su ivjeli (i prilagoavanja njemu), za sada nam izmie, no injenica jest da e se i u godinama koje su slijedile ove opreke ocrtavati jo reljefnije. Tek e 1755.158 (ili, prema novim istraivanjima, 1709.159) godine doi i do formalnog razdvajanja mjesta na katoliki i pravoslavni dio, s eponimnim zaselcima. Konfe-sionalnost u Kotarima bismo mogli nazvati fleksibilnom, reverzibil-nom, ako ne i oportunom. Zacijelo je bila u slubi otvaranja ka vanj-skom svijetu, kao uostalom i brak ostvaren izvan vlastite drutvene zajednice.160

De Grassijev nam rukopis, meutim, otkriva jo jednu crkvu sv. Jurja sada ve treu! koja se spominje u drutvu velikoga hrastovog stabla (unum arborem illicis quod est ante ecclesiam (aliam) sancti Georgii ubi est una magna Arbor illicis). Kao markantnu topografsku oznaku nemogue ga je zamisliti kao to drugo nego uveni Zeleni hrast,161 jedinstven krianac plutnjaka i cera, zimzelene kronje, koji i danas raste u Islamu Latinskom. Kao nenadmaan biljeg u prostoru ee se navodi kao orijentacijski reper u srednjovjekovnim i kasni-jim dokumentima (tada kao Babin dub, Guercia vecchia u mletakoj grafiji). Za sada nije bilo mogue utvrditi poloaj ostataka ove, tree crkve Sv. Jurja u Islamu.162

157 M. Slukan Alti, 2007., str. 295-296.

158 C. F. Bianchi, 1879., str. 310.

159 R. Jeli, 1988. Prema katastarskim za-pisima, selo se ve 1709. godine dijeli na Islam Latinski i Islam Grki.

160 Usp. M. ari, 2005., str. 137.

161 Ovaj magna Ar-bor illicis je kao postojei Zeleni hrast prvi prepo-znao N. Jaki, 1985.

162 U prvoj inaici rukopisa iznio sam pretpostavku da toponim Stoija odn. oronim Stoina glava oznaava relikt organiziranog tovanja zadarske zatitnice sv. Ana-stazije u sklopu nekog danas iezlog kultnog objekta. Meutim, prof. dr. Nikola Jaki ljuba-zno mi je ustupio jedanaest ispisa iz akata pohranjenih u Dravnom arhivu u Zadru nastalih u vre-menu izmeu 1376. i 1519. godine, iz kojih se vidi da na tom prostoru nikakvoj srednjovjekovnoj cr-kvi nema traga te da je po svemu sudei rije o utvrdi koja je u srednjovjekovnom selu Dvin osigu-ravala tamonje posjede zadarske nadbiskupije (to je posljedino iznjedri-lo i toponim Stoija). Usp. takoer N. Jaki, 2000a., str. 9.

Basic.indb 43 18.6.2010. 13:52:33


iv.Ono to danas nazivamo Kulom Jankovia jedinstven je sklop gos-

podarskih, fortifikacijskih i rezidencijalnih objekata protegnutih na povrini od 4500 m2 (Sl. 6-7).163 Nalazi se na breuljku zapadno od stare, sada ve proverbijalne ceste Via Magna cesta vocata tendens per Lucam koja ga tangencijalno dotie, juno od Islama Grkog. itav kompleks je po rubovima markiran visokim kamenim zidovima, koji ga ocrtavaju kao nepravilan pravokutnik (80 x 60 m). To ga, ipak, ne ograniava, budui da obronci niskoga brijega na kome se nalazi, proarani grozdovima viestoljetnih stabala, ine njegov integralni dio, postupno ga i slikovito uklapajui u okolni raviarski krajolik, eponim cijele regije. Punkt na kojem se nalaze Dvori svojom izdvojenou na prirodnom geolokom pijedestalu, podcrtanom okolnim umarcima na sjevernoj, junoj i zapadnoj strani (koji, ve samom svojom izdvojenou od pozadine, daju cjelini notu priguenog dostojanstva), dominira pejzaem, imponirajui ve izdaleka oku posjetitelja.

163 Opis stanja i razvoja Dvora temelji se na: K. Milutinovi, 1968., P. Vei, 1985., M. Savi, 2003., str. 23-38; 2006., str. 39-43 i uvidu u arhivsku zbirku dr. Uroa Desnice (dokumenti, fotografije, filmski zapisi).

6. Shematski tlocrt kompleksa Kule

Jankovia (U. Desnica).

7. Islam Grki, Kula Stojana Jankovia,

stanje nakon obnove (foto: U. Desnica).

Basic.indb 44 18.6.2010. 13:52:34


Dokumentacija o sklopu Dvora Jankovia uglavnom je novijega da-tuma, a i ona manjkava i nedostatna. Uz katastarske snimke od 1826. godine nadalje (Sl. 8), jedina podloga su skicozni arhitektonski snimci iz 1931. godine (M 1:200) i parcijalni nacrti nastali prilikom preinaka i dogradnji 1963. godine (M 1:50, 1:100).164 Tek su u razdoblju 1988.-1991. izraeni fotogrametrijski snimci cijele spomenike jedinice (Zavod za zatitu spomenika kulture, Zadar). Najnovija dokumentacija potjee iz zahvata provedenih na Dvorima poetkom ovog desetljea.165

itav posjed je, rijeju, nepravilan pravokutnik (uih strana na sjeverozapadu i jugoistoku) koji svojim jugoistonim uglom dodiru-je cestu prema Kaiu i Smiliu. To je areal kojeg definira ogradni zid. Unutar njega itavu jugozapadnu treinu zauzima gospodarsko-rezidencijalno-fortifikacijska jezgra. Ona je oblikovana kao trokril-na graevina ugaonim istakom poput aneksa u svom jugoistonom uglu. Krila tog cijelog jugozapadnog segmenta unutar sebe zatvaraju unutranje dvorite, koje je kasnijim podizanjem gospodarskih zgra-da uz cijeli sjeveroistoni rub posjeda gotovo posve zatvoreno, s tek malenim prolazom izmeu veeg i manjeg dvorita. Najstariji dio ras-poznaje se u Staroj kui u sredini jugoistonoga krila jezgre. Aneks kojeg smo spomenuli (Kula) oblikovan je kao vieetani toranj (Sl. 9), nadvisujui itav sklop kao vertikalna dominanta. Svo je zie obliko-vano grubo klesanim kamenim blokovima, nepravilno slaganima uz obilnu upotrebu vezivne buke. Krovovi na dvije vode pokriveni su ravnim ili polukrunim crjepovima. Okviri vrata i prozora nainjeni su od klesanih, uglavnom monolitnih, nasuprotno postavljenih kamenih greda.

164 Prema P. Vei, 1985., str. 449 i uvidu u arhivsku dokumen-taciju dr. Uroa Desnice (kojemu i ovom prilikom zahvaljujemo), te u katastarsku zbirku Dravnog arhiva u Splitu (DAS, Arhiv mapa za Dalmaci-ju, Soba 1, ormar srednji br. 8, kutija br. 202). Dio grae pohranjen je u Zavodu za zatitu spomenika u Zadru, a neki originali i preslici nalaze se u posjedu dr. Uroa Desnice i dr. Natae Desnica erjavi.

165 Ilustracije radi, donosimo tehniki opis sklopa iz 1989. godine tadanjeg Zavoda za zatitu spomenika kulture-Zadar (Zbirka elabo-rata zatitnih rado-va, inv. br. 2249, str. 2-5): Kula Jankovia je sklop stambenih i gospodarskih zgrada rasporeenih u prostoru veliine oko 4500 m2 sa kompleksom obje-kata veliine 750 m2. Sklop u tlocrtu zatvara esticu gotovo pravokutnog oblika

8. Katastarski preslik tlocrta kompleksa

Kule Jankovia.

Basic.indb 45 18.6.2010. 13:52:34


Kule shvaene u tom smislu ipak su ne samo u arhitekton-skom pogledu kvalitativno nova pojava, strukturalno drugaija u odnosu na utvrde srednjovjekovnog razdoblja. Ono to je tu du-binski novo jest i fenomen njihova dugog trajanja u kolektivnoj svijesti. Kao objekt nisu se iscrpljivale utilitarnim aspektom, ve su kroz epsku poeziju trajale u svijesti ljudi kao fiksne toke neodvojive od odgovarajuih dogaaja to su se u njima ili blizu njih odigrali i pojedinaca koji su ih nastanjivali, to veoma lijepo definira N. Bezi Boani:

Izmeu rijeka Zrmanje na sjeveru i Neretve na jugu niknuo (je) itav niz manjih ili veih kula i utvrda kojima se nastojalo odoljeti turskim napadima i obraniti naselja. (...) Za te su kule vezani i juna-ci, opjevani u narodnim pjesmama, ali i u umjetnikoj poeziji toga vremena. Uz sauvana pisana vrela ti stihovi nadopunjuju i otkrivaju poneki manje poznat ili tur slubeni zapis. Oni zapravo, iako katkad pretjeruju, stvaraju odreeni ugoaj i oslikavaju na poseban nain sredinu u kojoj su ti junaci djelovali ili kue u kojima su prebivali, no sve je to na granici izmeu legende i stvarnosti.166

ograenu visokim kamenim zidom. Kompleks je lociran u Islamu Grkom. Oito je da jedan takav u konstruktiv-nom smislu hetero-geni objekt, i takvih dimenzija, ne moe djelovati zajedno kao jedinstvena kon-struktivna cjelina pa ga dijelimo u est dijelova (dilatacija). Fizike dilatacije izmeu tih cjelina nema na fasada-ma, pa ih niti ne predviamo jer bi to naruilo spomenika obiljeja objekta. Ako doe do jaeg potresa takve dilata-cije e nastati puko-tinama na vertikali prozora i vratiju na granicama cjelina. Mjerama pojaanja namjeravamo osigu-rati stabilitet objek-ta dozvoljavajui da pri maksimalnom potresu doe do manjih oteenja. Dilatacije stropova izmeu pojedinih cjelina (dilatacija) ine drvene stropne konstrukcije, pa su na tim mjestima mogua manja oteenja kod pojave maksimalnih po-tresa. (...) Autor je Snjeana Cigler, dipl. ing. gra.

166 N. Bezi Boani, 2007., str. 111. Usp. takoer str. 116. ire o problemu: D. Duki, 2003.

9. Ulaz u centralni dio Kule Jankovia prije

ratnih razaranja (foto: U. Desnica).

Basic.indb 46 18.6.2010. 13:52:35


Tako u suvremenoj situaciji posvemanjeg zatiranja itavog su-stava kul prolaskom vremena, ostvarenja kao to su Cvit razgovora zlosretnog fra Filipa Grabovca ili Kaieva pjesmarica funkcioniraju poput (dodue pristrana) povijesnog izvora, s mogunou virtualne rekonstrukcije ogromnog broja tih fortifikacijskih graevina dalma-tinskoga priobalja i zalea u XVII. i XVIII. stoljeu. Slikovito bi se moglo rei da su one od arhitektonske pozadine povijesnih dogaaja prerasle u misaonu pozadinu kljunih trenutaka povijesnog razvitka oko kojih se identifikacijama, na razliite naine, plete svijest poje-dinca ranoga novog vijeka.

Ope tipoloke arhitektonske osobine (jer o stilemima se moe samo uvjetno govoriti) one dijele s istovrsnim graevinama Bo-sne i Hercegovine.167 To su vieetane graevine bazinog oblika etvrtaste, zbijene mase, esto centralnoga tlocrta u obliku pravoga kvadrata, graene od kamena. Suteren je redovito oblikovan kao nadsvoeni podrum koji je znao sluiti i kao zatvor (Tamnica, mogua stvarna etimologija naziva za prostoriju u Kuli Jankovia), dok se na katovima stanovalo i obavljalo svakodnevne kuanske poslove. S obzirom na radikalnu rekonstrukciju zakljunoga dijela kule Dvora Jankovia, ne moe se sa sigurnou utvrditi da li je posjedovala i druge uobiajene elemente za ovaj tip strukture se-dreni svod na najvioj kamenoj etai (emer), te drvenu, nerijetko konzolno isturenu konstrukciju na samome vrhu kule, tmu. Ho-rizontalna pak graevina uz bok kule derivat je stambene zgrade u bosanskohercegovakoj tradicijskoj arhitekturi poznate kao odak ili konak, graene radi vee udobnosti stanovanja ponekad ve u prvoj generaciji nasljednika utemeljitelja kule. Kao otvorima i profi-lima razvedena horizontalna protutea vertikali kamene kule itav slikoviti kompleks ostvarivao je profinjenu dinamiku ravnoteu.

itavim junim tj. jugoistonim dijelom prospekta niu se, da-kle, od jugozapada ka sjeveroistoku: Tamnica s Kuinom, Kula (rizalitno istaknute u odnosu na ostatak), Stara kua (s glavnim ulazom u stari dio kompleksa) i Kotarina (Sl.9a). Teren se na ovom potezu blago uzdie ka sjeveroistoku, tako da Tamnica, koja je djelomino ukopana u zemlju, razinom svog svoda odgovara razini poploenja Kotarine (Sl.9a).

Raspoznavanje arhitektonskih ostataka doma ninskih biskupa u sklopu Kule Jankovia danas je onemogueno neprestanim taloenjem

167 A. Bejti, 1952.-1953., str. 280, 282; H. Kreevljakovi, 1954., str. 71; S. Bali, 1994., str. 60, 170. Usp. takoer N. Bezi Boani, 1970.

9a. Razvijeni prospekt centralnog

dijela kompleksa Kule Jankovia u

smjeru jugozapad-sjeveroistok,

od "Tamnice" s "Kuinom" do

"Kotarine" (M. Savi, 2006., str. 48).

Basic.indb 47 18.6.2010. 13:52:36


graditeljskih slojeva na istom mjestu; neometanomu pulsiranju ivota potrebovalo je konstantno preinaavanje objekata na tom prostoru, koji su sakrili, pregradili ili adaptirali stara zia na koja su se na-slonili. Budui da nisu provoena arheoloka istraivanja, moemo samo nagaati kako je biskupski sklop mogao izgledati. Moemo ga zamisliti kao zgradu ili kompaktniji skup zgrada s monumentalnim naglascima, koji je, odudarajui od ostalih nastamba, imponirao u krajoliku. Kako se radilo zapravo o ekonomiji na veleposjedu, nije vjerojatno da je posjedovao neke izrazitije stilske karakteristike o koje bismo se u analizi mogli uprijeti. Oekivala bi se romanika ili gotika obiljeja.168 Ipak, u kontekstu u kojem je nastao nemogue ga je zami-sliti bez popratne kapele, sauvane u dananjoj crkvi sv. Jurja, moda biskupova oratorija za privatnu pobonost. Rijeju, bio je to ladanjski sklop, domus neto manje od palae, a ipak vie od obine kue.

Pretpostavlja se da je najstariji dio same stare jezgre dvokat-na zgrada ija su oba prostora natkrivena zaobljenim plohama bavastog svoda. Njen suterenski dio, Tamnica, djelomino uko-pan u tlo, koristio se kao podrumska prostorija, a gornji kat, Stara kuina, kao kuhinja (Sl. 10a-c). Na jugozapadnoj strani te prvobitne jezgre koja itava pod nazivom Kula objedinjuje Tamnicu, Staru

168 Putokaz u tom smjeru, ma koliko manjkav, otvaraju rijei M. Savia kako je najstariji dio Dvo-ra zidan na dugo ponavljanim tradi-cijama romanikog stila u XVII vijeku. Usp. M. Savi, 2006., str. 41. Najnovijim zahvatima obnove, u koje smo imali uvid tijekom odravanja redovite Ljetne kole u Kuli Stojana Jankovia 2009. godine, razotkriveno je tkivo Stare kue te je na vidjelo iziao u pravom smislu rijei palimpsest arhitektonskih slojeva graevine, do tada prekri-ven viestrukim slojevima buke i recentnih materi-jala. Stara je jezgra oigledno tijekom duge povijesti pre-trpjela viekratne pregradnje, koje se oituju u upotrije-bljenim materijali-ma, tehnici i struk-turi gradnje. Raskri-veni zidni platevi nisu jo uvijek podvrgnuti analizi, niti ima izgleda da e njihovo sustavno istraivanje koje e bez sumnje biti dugotrajno i detalj-no biti mogue provesti u skoranje vrijeme. U tom se smislu, naravno, moramo ograditi od konanosti zakljuaka koji se ovdje iznose.

10 a-c. Stara Kuina prije i nakon ratnih razaranja (foto: U.

Desnica).

Basic.indb 48 18.6.2010. 13:52:36


kuinu i Kulu proprie dicta nalazi se najreprezentativnija pro-storija dvorca, Sala (Sl. 11), smjetena nasuprot Stare kue, a uz Kulu sa Starom kuinom i Tamnicom. Djelomino ini nadgradnju Tamnice, tonije njene prednje prostorije nazvane Ispred tamnice, konstruirane od etri iroka luka. Sa Starom kuom Salu povezuje predprostor nazvan Ispred Sale. Straa i Ispred sale tako ine komunikacijsko vorite cijele strukture Dvora Jankovia, potonja na gornjoj etai, a prva na obje razine. Spomenutoj polifunkcional-

noj graevini kompozitnog karaktera pod nazivom Sala pridodan je u zapadnom njenom produetku tijekom XVIII. stoljea objekt ije prizemlje zauzima velika konoba: nju sa prostorijom Ispred tamnice povezuje meuprostor konstruiran od tri luka, jednim dije-lom prostorno otvorena prema Maloj avliji. Masivni, dostojanstveni polukruni lukovi ostvaruju fino iznijansirano proimanje graevine i slobodnog vanjskog prostora. Time se ova intervencija raskriva kao prva u nizu sistematskih preinaka dvor u udobnije i estetski do-padljivije obitavalite. Izgradnjom dvoetanog juno-jugozapadnog krila, zapadno od Sale u XVIII. stoljeu zapoeto je formiranje Male avlije, a dvorac zakoraio u transformaciju od jednokrilne u dvokrilnu strukturu. I ostatak tog jugozapadnog krila Male avlije ponavljao je temeljni princip itava sklopa: supstrukcije s utilitarnom, gospodarskom namjenom, s boravinim prostorijama na katu. Jugo-zapadno je krilo u obliku slova L obgrlilo Malu avliju, stvorivi tako junu stopu sjeverozapadnog krila avlije. U tom dijelu, uvijek u prize-mlju, smjetena je jo jedna kuhinja. itav taj segment L-tlocrta, iako osamnaestostoljetni, nazvan je Novim stanom, budui da je tijekom XIX. stoljea njegov gornji, rezidencijalni dio bio podvrgnut opsenim pregradnjama. One su, po svemu sudei, ponitile dobar dio njegova

11. Sala (foto: U. Desnica).

Basic.indb 49 18.6.2010. 13:52:37


izvornog karaktera. Iz prizemlja Novog stana prema zapadu postoji prolaz ka vrelu Klokotua.

Godine 1854., u periodu Ilije Dede Jankovia, ulazni dio Stare kue oplemenjen je kamenim pseudorustinim portalom te re-ljefnim grbom Jankovia (Sl. 12), smjetenim na gredu nadvratnika (sve do 1990-ih godina ispred glavnog ulaza u stari dio kompleksa nalazila se odrina postavljena na nekoliko koloneta, pod kojom su, uz kulu, smjeteni duguljasti kameni stol i jednake klupe). Istovre-meno su izvedene neke preinake na gornjoj etai junog krila. Neto kasnije konstruiran je visoki ogradni zid oko Velike avlije, s repre-zentativnim glavnim ulazom prema cesti, u osi Stare kue. Glavni ulaz oblikovan je kao iroki, luno zakljueni prolaz, nainjen od fino obraenih klesanaca; ostatak zida konstruiran je nepravilnim prikle-sanim lomljencima uronjenima u buku. Sjeveroistoni rub Velike avlije zatvoren je, umjesto zidom, gospodarskim zgradama, danas djelomice sruenim.

Mala avlija oblikovala se neravnomjerno, u pojedinim potezima objekata koji su markirali njene rubove, sve do posljednje treine XIX. stoljea. Iz tog vremena datira dvoetana zgrada (Cimentana kua, Magazin) koja je, zajedno sa susjednim ekonomskim zgradama, de-finirala sjeverni odnosno sjeverozapadni potez Male avlije. Nasu-protno juno, odnosno jugoistono krilo kompletirano je izgradnjom Kotarine kao produetka Stare kue, takoer u XIX. stoljeu. U prizemlju su smjetene dvije konjunice. Na taj nain je pri kraju tog

12. Grb Ilije Dede Jankovia nad

ulaznim vratima Stare kue (foto: U.

Desnica).

Basic.indb 50 18.6.2010. 13:52:37


stoljea kompleks Dvora (u uem smislu) inio tlocrt U-oblika, grupi-ranjem prostora na dvije razine oko Male avlije (s iznimkom Stare kue kao jedine dvokatnice). Neprekidnim proirivanjem graevine, adicijama koje su ostvarili razliiti vlasnici od poetka XVIII. stoljea nadalje, ona je postala trokrilnom rezidencijom oko dubokog pravo-kutnog dvorita. Dominantni graevinski volumen, meutim, nije kako bi se oekivalo u dnu dvorita koje s obje strane obuhvaaju krila sporednih zgrada, ve lateralno, u masama u uglu i u masa-ma unutar jednoga od tih krila (gdje se nalazi i glavna dvorana te nametljiva vertikala kule), pomaknut u odnosu na glavnu os. Time se tlocrtni princip podredio zateenom stanju, staroj jezgri koja je formalno i sadrajno zadrana kao prostorno sredite i dominanta. A naknadnim podizanjem poprene zgrade Krmari, s pojatama u produetku sve do kraja Velike avlije, gotovo je u potpunosti doki-nuta trokrilnost dvora, pretvorivi ga u kompaktni etverokrilni blok s unutarnjim dvoritem.

Njegova orijentacija od vanjske prema unutranjoj konano je afirmirana sredinom XIX. stoljea, kada se Dvori openito, a njihov jugoistoni prospekt posebno, preinauju u duhu romantinog hi-storicizma, s naglaenim eksternim elementima (monumentalizacija glavnog portala na Strai, reljef s obiteljskim heraldikim obiljejima itd.). To je era romantinog historicizma, kada grof Drakovi jedan Trakoan preoblikuje u linijama hibridnog normanskog stila, dok Viollet-le-Duc objavljuje prve sveske svog Dictionnaire raisonn de larchitecture franaise du XIe au XVe sicle.

Kako je itav proces tekao, donekle osvjetljuju sasvim nova istraivanja: franciskanski katastar iz 1827. godine registrira kom-paktan kompleks u obliku pravokutnika inile su ga stambena dvokatnica, kua za poslugu i tala, sve povezane zidom u jedin-stvenu cjelinu, pri emu je tala dijelila dvorite na dva dijela. Mno-go manji kompleks od dananjeg bio je omeen otprilike sredinom dananjeg sjeveroistonog dijela dvorita (Krmari i Pojate tada jo nisu izgraeni),169 a dananjom Avlijom prolazila je stara trasa ce-ste prema Islamu Latinskom, dodirujui sa zapada crkvu. U buduoj Avliji lijevo i desno od ceste nalazili su se gospodarski objekti s vla-stitim dvoritima, od kojih se za prvi objekt moe pretpostaviti da se radilo o tali. Komparacijom s reambulacijom katastra iz 1879. godine zapaaju se promjene u prostornom razvoju nastale u tih se-damdesetak godina: trasa ceste je izmjetena na istok, a gospodarski objekti povezani sa jezgrom kompleksa velikim zidom, formirajui tako Avliju.170 Izmjetena trasa ravala se u dva kraka, od kojih je jedan zaobilazio crkvu i groblje sa zapada, a drugi s istoka. Potonji je i danas u funkciji kao suvremena cesta prema Islamu Latinskom. U tom periodu formiranja Avlije je i sruena spomenuta tala lijevo od ponitene trase ceste, na mjestu koje danas zauzima objekt zvan Ortulanica lijevo od glavnog ulaza u Avliju, Portuna.

169 M. Sinobad, 2008., str. 172. Istraivanja kolege Sinobada datiraju iz vremena kada je rukopis ove knjige ve bio veim dijelom dovren te su rezul-tati u nj uvrteni naknadno.

170 M. Sinobad, 2008., str. 172-173.

Basic.indb 51 18.6.2010. 13:52:37


Prelaskom u posjed obitelji Desnica, Vladimir Desnica i njego-vi nasljednici obvezali su se dovriti radove na kompleksu, to je i pismeno zavjetao posljednji conte Jankovi, Ilija Dede ( 1874.). Naravno, novi vlasnici su u kasnijim godinama, prema potrebama, samoinicijativno izvodili radove na dvorima, zahvaajui u pojedine segmente. Moda najobuhvatnija kampanja provedena je za Uroa Desnice, tridesetih godina XX. stoljea, u okviru jedne historizacije veih razmjera. Tada je kula preoblikovana u pseudofortifikacijskim formama, s istaknutim vijencem ritmiki izmijenjivanih slijepih ar-kada ponad gornjeg ruba zidina. Fotografije snimljene tridesetih godina i ranije (Sl. 13-14) pokazuju izvorno stanje kule i dokumen-

13. Arhivska fotografija

centralnoga dijela Kule Jankovia prije

pseudofortifikacijskih zahvata na kuli (arhiv

U. Desnice).

14. Islam Grki, Kula Jankovia, pogled na

glavni ulaz Portun oko 1934. godine; u pozadini u tijeku

pseudofortifikacijski zahvat na kuli (arhiv

U. Desnice).

Basic.indb 52 18.6.2010. 13:52:38


tiraju njeno stilsko historicistiko preoblikovanje.171 Vjerojatno ve u ranijem periodu u ugao kule bio je ugraen antiki stup od crvenog egipatskog granita, jer mu se oblik nasluuje na starijim fotografija-ma, oito ostatak nekog vrlo monumentalnog sklopa s obzirom na ekskluzivitet materijala imperijalnih konotacija. Prije pregradnje kula je tek za nekoliko metara nadvisivala susjedni kubus lijevo od nje; bila je natkrivena jednostrenim krovom, pokrivenim kamenim ploama ili crijepom i blago zakoenim prema istoku. Novim historicistikim zahvatom i kula i Kuina su povieni; njihovi stari krovovi su dokinu-ti i zamijenjeni ravnim, pravilnim vijencem, apliciranim uz rub krova, koji je izvana trebao sugerirati fortifikacijsku funkciju. Vijenac je obli-kovan kao fingirano obrambeno krunite, nainjeno od segmentnih lukova nad jednodjelnim kamenim konzolama. Novopodignuti ugaoni bridovi kule konstruirani su paljivo obraenim, pravilnim klesanci-ma. U sklopu iste akcije, Maloj avliji je prigraen trijem s masivnim stupcima, ija se graa od pravilnih, strogo poredanih klesanaca ipak stilski sudara s oblinjim rustinim arkadama iz XVIII. stoljea. Neto je sretnije rjeenje tada pronaeno za dvije neupadljive terase, kojima je ralanjena gornja etaa Novog stana.

Gotovo jednako znaajno mjesto kao dvorska graevina na posje-du Jankovia-Desnica zauzima njegov biljni pokrov. ak i sumarno navoenje na njemu zasaenih vrsta drvea djeluje poput vjebe iz dendrologije: orasi, bajami, kesteni, kostele, jablani, brijestovi, napokon klasici borovi i empresi, ne raunajui park i vonjak. Flora je, sve do sedamdesetih godina XX. stoljea primjerno odravana, oplemenji-vala ivotno okruenje islamskoga ladanja oko Kule. Meu njima, po obiteljskoj predaji, samo je rua bilo ak sedamdesetak razliitih vrsta.

Turski grob (zapravo jedna vrsta stele karakteristine za islam-ske nadgrobne spomenike) (Sl. 15), prilog je prouavanju kontinuite-ta naseljenosti u najuem podruju oko kule i tijekom osmanlijskog

171 Fotografije iz obitelj-skog arhiva dr. Uroa Desnice, kojemu opetovano zahva-ljujemo. Snimak koji registrira radove na kuli upravo u tijeku nastao je oko 1934. godine.

15. Turski grob (foto: U. Desnica).

Basic.indb 53 18.6.2010. 13:52:39


razdoblja. Jedan drugi kameni spomenik, tzv. Providur (Sl. 16-17), ne odaje tako lako svoju funkciju i provenijenciju. Rije je o heroizirano-me portretnom poprsju (tal. busto-ritratto) koje je sudei prema fo-tografiji, jedinom vizualnom dokumentu koji nam je danas dostupan, do 1990-ih godina bilo fragmentno sauvano (usp. oteenja na rubo-vima) a predstavljao je visoko rangiranog vojnog zapovjednika () u strogo frontalnoj impostaciji. Otre crte lica i snana donja eljust, ovdje dodatno naglaena kratkom bradom i brkovima, tipoloki ga predstavlja kao vojnoga zapovjednika (tal. condottiere) kako je taj tip jo u XV. stoljeu oblikovala talijanska renesansa. Profesiju portretira-noga sugerira i sveani oklop dijelom prekriven draperijom allantica, krutih lomljenih paralelnih nabora i svezanom u vor na desnom ra-

16. Islam Grki, Kip "Providura" na

improviziranom postolju pokraj Kule

Jankovia, detalj (oko 1930.) (arhiv U.

Desnice).

17. Benkovac, Katel, kip Providura

privremeno pohranjen u benkovakom muzeju (foto: U. Desnica, 2009.).

Basic.indb 54 18.6.2010. 13:52:39


menu. U razmjeru glave i trupa, u laganoj asimetriji kojom uvojci duge kose padaju na ramena, u dekorativnom naglasku na kovrama kose i brade te u pomnoj razlici ponaanja svjetla i sjene, ovisnoj o obradi povrine na oklopu, draperiji i kosi razabiremo stilsko iskustvo barokne skulpture, vjerojatno rad mletakog ili ire, venetskog maj-stora, a kao terminus ante quem non kasni Seicento. O podrijetlu narudbe i identitetu portretiranoga moemo tek pretpostaviti: skul-ptura je mogla nastati uoi ili nakon Kandijskog ili Morejskog rata, kao samostalna komemorativna plastika, ili dio vee cjeline u pro-slavu kakvog pobjedonosnog generala (Leonardo Foscolo) ili doista kasnijega heroiziranog Providura (kako ga spominje mjesna usmena predaja). Naalost, u ratnim akcijama 1990-ih privremeno joj se iz-gubio trag, a prema priopenju obitelji Desnica nalazi se pohranje-na u improviziranom depou katela u Benkovcu, zajedno s ostalom graom koja nije potkraj Domovinskog rata otpremljena u Beograd.

S tipinom aristokratskom kolekcionarskom manierom i osjeajem za lijepo, knjievnik Vladan Desnica (1905.-1967.) (Sl. 18) je unutar naj-starijeg dijela dvor uredio nekoliko susjednih prostorija, pretvorivi

18. Vladan Desnica (fotografija, oko 1950.

godine).

Basic.indb 55 18.6.2010. 13:52:40


taj segment zgrade u mali muzej unutar muzeja (smi Dvori su Spomenik prve kategorije pa onda i muzej per se). Stara kuina, Sala, Ispred sale i Tamnica tako su kao eksponate primile civi-lizacijske i kulturne memorabilije sjeverne Dalmacije. Kako je rije upravo o prostorima najvie posveenima drevnou, bili su posebno primjereni za prihvat starin, a kao pozadina za njih izuzetno se za-hvalnim pokazao i njihov doprijanji ambijent: tako je Stara kuina, dakako, primila etnografsko blago, Sala umjetnine, a predprostor dio zbirke starog oruja te arheolokih pronalazaka. Arheoloki pred-meti u kronolokom rasponu od paleolita do srednjega vijeka is-punjavali su i improvizirani maleni lapidarij uz Tamnicu, koja mu je svakako pruala efektnu scenografiju. U tako nastalom prostoru udo-mljen je dio zbirki koje su se u Dvorima taloile kroz vie desetljea, reflektirajui ukus i erudiciju njihova vlasnika.

Vrhunac svoje proze, Proljea Ivana Galeba (: Igre proljea i smrti) Vladan Desnica je pisao gotovo dvije pune dekade (roman je objav-ljen 1957. godine, u Sarajevu, ali su neki odlomci objavljeni ve tri godine ranije u asopisu ivot), a dobar dio integralnog teksta nastao je upravo za njegovih boravaka u Kuli. U toj summi svoga opusa, pravom panoptikumu anrova i temata objedinjenih labavim formal-nim okvirom fabule Ivana Galeba, Desnica nudi velianstvenu fresku toka svijesti, na Proustovu tragu, disperziranu desetcima ekskurs. U stvari, itav taj roman jedna je velika digresija; prostor i vrijeme radnje potiru se meusobno pluralitetom senzacija glavnog lika. Ova mentalna navika iznenaujue je sinkrona s oblikom i prostornim razvojem Kule, ambijenta Desniina mladalatva, pa se barem na jed-noj znaenjskoj razini izmeu njih moe povui paralela, koliko god gruba. Rascjepkanom prostoru u ladanjskoj graevini Islama Grkog odgovaralo bi isto takvo, kloazonirano vrijeme u strukturi Desniina romana. U oba sluaja poveznica je tek proverbijalna tanka nit.

Zapravo, kao i Desniina proza (naroito Proljea Ivana Galeba), ova graevina na izvjestan nain izmie ukalupljivanju u sheme. Dugo trajanje kod Desnice je postignuto flashbackovima, pomnom misaonom rekonstrukcijom prole stvarnosti. U Kuli, ono je utjelov-ljeno, opipljivo u njenim zidinama, u artefaktima koji ju ispunjavaju. Ipak, kao ni taj roman-esej, ni Kula nije puki zbroj, adicija samo-stalnih elemenata, ve originalna i kreativna struktura ija osnovna ideja obiteljskog utoita sabire (i nadrasta) funkcije njenih djelova. Ambijent pieva djetinjstva raskriva se kao jedna meu kljunim formativnim potkama iza njegove poetike.

Na autorov je knjievni profil ponajvei utjecaj ostvarila estetika kole Benedetta Crocea. tovie, Desnica je jo prije Drugoga svjet-skog rata preveo Croceove Eseje iz estetike (Estetica come scienza dellespressione) te, poetkom 1950-ih godina, popularnu knjigu Od Giotta do Chagalla (poznatiju pod originalnim instruktivnim talijan-skim naslovom Come si guarda un quadro, Kako treba gledati sliku)

Basic.indb 56 18.6.2010. 13:52:40


Lionella Venturija, jednog od najvanijih talijanskih povjesniara umjetnosti u XX. stoljeu.172 Malo je poznato da Desniinom peru dugujemo i prijevod Razmiljanja o svjetskoj povijesti Jacoba Burc-khardta (Weltgeschichtliche Betrachtungen),173 sakupljenu seriju Burckhardtovih predavanja o studiju povijesti (1868.-1873.), prvi put objavljenu posthumno 1905. godine. Rije je o svojevrsnoj Burck-hardtovoj oporuci, mementu koji je meu njegovim djelima izvrio moda najjai utjecaj na razvoj znanstvene misli njemake histo-riografije nakon Drugoga svjetskog rata. Isto tako, preveo je prva poglavlja Croceove Povijesti Europe. Kako veli Vladimir Rismondo (1902.-1994.), knjievnik, povjesniar i likovni kritiar, kojeg su s Desnicom povezivale duboke profesionalne i jake prijateljske veze: tampajui Eseje iz estetike (u Splitu 1938. g., op. I.B.) Desnica se za oznaku izdavakog poduzea posluio imenom Kadmosa, i ovo je ime, koje je bilo ime prvog grkog legendarnog kolonizatora u dalmatinskom primorju, trebalo da simbolizira iskonsku i intimnu povezanost Dalmacije s velikim aritem civilizacije....174

Nakon smrti pisca, materijalni tragovi njegova opusa (bogata biblioteka od nekoliko tisua svezaka, prva izdanja djel Vladana Desnice, njegovi prijevodi i prijevodi njegovih ostvarenja na druge jezike), kao i alat kojim ga je ostvario (rukopisi, koncepti, osobni predmeti) pridruili su se doprijanjem izlobenom prostoru, ovog puta u obliku dviju memorijalnih soba u prizemlju Stare kue (kritorij, Retrobotega). Uz Desniinu ostavtinu, muzeoloki su im pridrueni liturgijski predmeti i obredne knjige iz obiteljske kape-le, te poneki komad rustinog pokustva.

Smi dvori znatno su oteeni ve za saveznikih zranih napa-da tijekom Drugoga svjetskog rata. Duga obnova zavrena je tek ezdesetih godina, a ve neto prije je dio Stare kue zalaganjem Vladana Desnice postao pristupaan javnosti kao minijaturni etno-grafski muzej, rasporeen u pojedinim prostorijama. Nasljednici V. Desnice nakon 1967. godine nastavili su provoditi dugorone plano-ve prenamjene Kule Jankovia u muzejski prostor, koji su okrunjeni 1988. godine angamanom Zavoda za zatitu spomenika kulture iz Zadra u slubi rekonstrukcije i reorganizacije dotadanjeg komplek-sa. Za znatan dio Dvora planirana je nova funkcija Zaviajnog muzeja, kao jedne od ustrojbenih jedinica postojeeg muzeja u Ben-kovcu. U predveerje rata, u periodu od 1988. do 1991. godine, pod strunim okom predvodnika zadarskih konzervatora Miljenka Do-mijana izvrena je konsolidacija i konzervacija niza zgrada (Kule, Stare kuine, Tamnice, Sv. ura). Izraena je i detaljna fotogra-metrijska dokumentacija, prva takva za ovaj priznati Spomenik kul-ture prve kategorije.

U Domovinskom ratu ukupan je prostor Ravnih Kotara doivio tekih destrukcija, a posebno sakralni objekti, pa je u tim nesretnim ratnim okolnostima postradao i kompleks Jankovia Dvora zajedno

172 Benedetto Croce, Eseji iz estetike, Kadmos, Split, 1938.; Lionello Venturi, Od Giotta do Chagalla, Mladost, Zagreb, 1952. Usp. takoer aurnu recenziju: G. Gamulin, 1954.

173 Jacob Burckhardt, Razmiljanja o svjetskoj povijesti, Prosvjeta, Zagreb, 1999.

174 V. Rismondo, 1979., str. 211.

Basic.indb 57 18.6.2010. 13:52:40


s crkvom Sv. ura. Uz Staru kuu (Sl. 19) i crkvu sv. ura (s grobnicom Vladana Desnice), najvie su pretrpjeli zapadni i juni dio kompleksa, no Stara kuina i Tamnica ostali su gotovo neta-knuti, dijelom zahvaljujui vrstoj grai i debelim zidovima. Trenutno je batina Dvora Jankovia rasuta izmeu muzeja u Benkovcu, Bio-gradu, Beogradu (Muzej Srpske pravoslavne crkve, arhivska graa), Zadru (Arheoloki muzej, arhivska graa) i Zagrebu (Povijesni muzej Hrvatske, dijelovi arhivske grae, zbirka starog oruja), dok se ar-hivska zbirka Boka Desnice uva u gradskoj knjinici u Obrovcu. Dijelovi pokretnih zbirki nalaze se kod obitelji Desnica u Zagrebu. Godine 2003.- 2005. Stara kua je sanirana (Sl. 20), dok su Sala i Ispred sale 2006. godine predloene za osnovnu sanaciju Ministar-stvu kulture Republike Hrvatske te im je popravljen krov. Zid Novog stana je popravljen i uvren 2007. godine da bi idue godine i on dobio novi krov.

19. Stara kua nakon razaranja u Domovinskom ratu (foto: U. Desnica).

20. Stara kua u toku obnove (foto: U.

Desnica).

Basic.indb 58 18.6.2010. 13:52:41


v.Crkva sv. ura (Georgija, Jurja, na nekim planovima ak sv. ure)

(Sl. 21) sastavni je dio kompleksa Kule Jankovia. Smjetena je oko pedeset metara sjeveroistono od Kule, u prostoru povrinski boga-tom pokretnim nalazima iz starog vijeka (prema M. Saviu ondje je pronaena jedna Konstantinova kovanica175).

Uzduna jednobrodna graevina s istaknutom polukrunom ap-sidom (Sl. 22), nepravilno orijentirana na sjeveroistok, jednostavnih je kubinih volumena, zidana kamenom lomljencem te dodatno rav-nomjerno obukana po svim povrinama izvana i iznutra. Pokrivena je kamenim ploama u predjelu apside, te polukrunim crijepom

21. Islam Grki, crkva Sv. ura pored Kule

Jankovia (foto: U. Desnica).

22. Islam Grki, crkva Sv. ura pored

Kule Jankovia, tlocrt (preuzeto iz: N. Jaki,

2000).

175 M. Savi, 2003., str. 25.

Basic.indb 59 18.6.2010. 13:52:41


u pravilnim redovima po krovu glavnog tijela. Crkvi se pristupa sa jugozapada kroz jednostavni romaniki portal pravokutnog otvora s lunim zakljukom. Prag, dovratnici i nadvratnik nainjeni su od monolitnih kamenih greda (dovratnici su blago zasjeeni), dok je lu-neta nad nadvratnikom blago konkavna. Nju tvore uspravne kamene ploe, a istaknuti luni okvir sloen je od tri klesanca to zajedno obli-kuju luk srpastog oblika (Sl. 23). Kako je uobiajeno u graditeljstvu romanikog perioda, nadvratnik je uvuen tako da dovratnici s lukom lunete tvore neprekinutu vizualnu liniju. Povrina klesanaca lagano je otuena, a rubovi uredno poravnani dlijetom. Srodne karakteristike primjeuju se i na bonim vratima na jugoistonom zidu, vertikalno poloenom pravokutniku takoer oplemenjenom srpastim lukom i uvuenim nadvratnikom.176 Najsliniji su crkvi Sv. Petke u Kolarini, koju I. Petricioli uvjerljivo datira u romaniki period.177

Jednostavno, zabatno zakljueno proelje crkve u podnoju je opremljeno kamenom klupicom. Bono od vrata probijen je po jedan mali kvadratini prozor, iji su okviri oblikovani monolitnim, pravilno klesanim blokovima. Takvi nisko poloeni maleni prozori uz portale crkava u Dalmaciji su se uobiajili zidati od XV. stoljea. Slian manji prozor probijen je na jugoistonom zidu, nadomak ikonosta-

176 Stoga nije najlake sloiti se s miljenjem M. Savia, koji na vie mjesta (M. Savi, 2006., str. 84, 90) tvrdi kako je crkva podignuta u dru-goj polovici XVII. stoljea, naslanja-njem na romanika rjeenja. Kao i s drugim autoro-vim gleditima, npr. (u kontekstu Dvora) sljedeim: koritenje tih elemenata (oblih svodova i lukova, op. I.B) u veem broju na jednom dijelu graevinske cjeline ukazuje na interpre-tiranje romanikog stila u vremenu daleko nakon romanike (str. 43). Obli svodovi i lukovi generika su forma i ne treba ih mijeati s romanikim stil-skim rjeenjima ili njihovim pretpostav-ljenim reminiscen-cijama (kao to su, primjerice, poznata vrata na koljeno, izvorno romaniko rjeenje koje se zbog izvrsne funkcional-nosti u primorskim krajevima odralo do suvremenosti). Proizlaze iz funkcije u kojoj se nalaze, izraavajui stileme romanike moda samo u opem dojmu.

177 I. Petricioli, 1987. Crkva u Kolarini na junom zidu ima jo jedan prozor

23. Islam Grki, Crkva Sv. ura pored

Kule Jankovia, detalj glavnog ulaza (foto: U.

Desnica).

Basic.indb 60 18.6.2010. 13:52:42


sa, te jo jedan sasvim maleni otvor na istom zidu, unutar samog svetita. U kaloti apside, nad oltarom, nalazi se uski, vitki prozor. Nisko nad lunetom ulaza smjetena je skladna osmerolatina rozeta, isklesana u monolitu. Zabat zakljuuje zvonik na preslicu, elegantno jednoluno ostvarenje bogate trabeacije, s nedavno rekonstruiranim gornjim dijelom (Sl. 24). Zauzdani oblici zvonika odaju smireni klasi-cizam osamnaestog stoljea. Vjerojatno ga treba kronoloki povezati s sedmim desetljeem XVIII. stoljea, kada je, za slubovanja popa Tepe, rekonstruirano poploenje unutranjosti crkve.178 Vjerojatno je bila rije o jednom sveobuhvatnijem zahvatu osuvremenjivanja.

U unutranjosti je dugako tijelo crkve natkriveno drvenom krovnom konstrukcijom (Sl. 25), izraenom na uobiajen nain od tesanih greda roenic razmjetenih na dvije vode pod sljemenom

24. Islam Grki, Crkva Sv. ura pored Kule

Jankovia, preslica (foto: U. Desnica).

25. Islam Grki, Crkva Sv. ura pored Kule

Jankovia, interijer (foto: U. Desnica).

romanikih obiljeja, sitnijeg i nepravil-nog zidnog veza u okviru, vrsto umetnutog u susjed-no zie. Usp. i vie primjera iz Zadra: I. Petricioli, 1962., str. 147, objekt br. 38, str. 151, objekt br. 50 sa sl. 35.

178 M. Savi, 2006., str. 85.

Basic.indb 61 18.6.2010. 13:52:43


gredom koja se protee od jednog do drugog zabata.179 Kose grede su meusobno sapete poprenim veznim gredama, koje jame kon-struktivnu stabilnost. Nosiva krovna struktura tako je odvojena od krovnog pokrova i ostavljena vidljivom. Zagasite nijanse drvenoga krovita efektno se kontrastiraju (ali i komplementiraju) s bjelinom zidova, ostavljajui dojam jednostavne elegancije i potiui sakralni osjeaj prostora.

Poploenje crkve je neravnomjerno izvedeno i po materijalu i po tehnici: dio crkve pokriven je kamenim klesancima u redovima pravilnih kvadara, dok je ostatak, blie apsidi poevi od bonog portala, izveden mnogo nepravilnije, opekama postavljenim u dijago-nalnim nizovima. U nj su ugraene nadgrobne ploe lanova obitelji Mitrovi-Jankovi i Desnica koji su sahranjeni u crkvi, primjerice Ilije Mitrovia Jankovia ( 1693.), najstarijeg brata Stojana i Zavie, zatim conte Ilije Dede Jankovia ( 1874.), Uroa Desnice ( 1941.), napokon Vladana Desnice ( 1967.). Natpisi u crkvi spominju serdara Dede Jankovia pokopanog 7. prosinca 1768., te drugi nadgrobni natpis poblie nepoznatog pokojnika sahranjenog 12. srpnja 1789.180 Ranije su se Jankovii pokapali drugdje: Janko Mitrovi sahranjen je 1659. godine u pravoslavnoj crkvi sv. Ilije u Zadru, sm Stojan Jankovi, po predaji, u crkvi u Budimu (inae na vie naina povezanim s ro-dom Mitrovia-Jankovia), dok je najmlai brat Stojana i Ilije, Zavia Mitrovi Jankovi (1649.-1702.) pokopan u crkvi sv. Jurja u Biljanima Gornjim, u kojoj se asti sv. ura.181 Naime, prema podatku kojeg mi je ljubazno ustupio N. Jaki crkva u Biljanima predana je na koritenje pravoslavnim vjernicima u XVII. stoljeu, zadravi zapadnu inaicu naziva sve do kasnoga XX. stoljea (paralelno s provoenjem kulta sv. ura); veoma staru crkvu sv. Jurja smjetenu uz staru via magna, usred villae Draginich (tj. rodovskog posjeda de generatione Draginig) nedaleko Biljana Gornjih pravoslavni zemljoradnici iz okolice barem su do poetka 1970-ih godina nazivali sv. Jure, a ne sv. ure i sl.182

Grobnice su u crkvi poremetile raspored poploenja, oblikujui kao grube manumisije oko grobnih ploa zasebne zone plonika. U radijusu oko crkve nalazi se staro groblje, takoer neistraeno. Poda-tak tim vie iznenauje to je rije o podruju izrazitoga kontinuiteta, naseobinskog, kultnog i hagionimnog, pa se upravo na mjestima s koncentracijom ukopa mogu oekivati i najzanimljiviji nalazi.

U unutranjosti, na sjeverozapadnom uglu crkve, u visini nadvrat-nika, istaknute su dvije kamene konzole neutvrene funkcije. Stijen-ke glavnog i bonog portala i prozor prema unutranjosti su laga-no zakoene i nadsvedene plitkim segmentnim lukom, uobiajenim obiljejem graditeljstva ranoga novog vijeka. Pred apsidom se protee ikonostas, zaudo samo sa dva ulaza (srednjim i sjevernim) umjesto normirana tri. Oblikovan je kao tanka poprena stijenka to spaja perimetralne zidove crkve, bijelo obukana i perforirana luno zakljuenim prolazima. Na vrhu je ralanjen profiliranim vijencem, a slian takav istaknuti vijenac tee horizontalno po sredini ikonostasa,

179 Prema starim foto-grafijama, izvorno je postojao ravni drveni strop. Uvid u fotografski ma-terijal ljubazno je omoguio dr. Uro Desnica.

180 M. Sinobad, 2008., str. 175.

181 M. Savi, 2006., str. 93. O Budimu usp. R. Jeli, 1989., str. 153. Lokalitet je svakako vrlo star, sa slojevima iz kasnoantikog, antikog, ak li-burnskog razdoblja (Gradina).

182 Usp. takoer B. Gui, 1971., str. 183.

Basic.indb 62 18.6.2010. 13:52:43


oba prekinuti jedino dvama prolazima. Menza oltara reutilizirana je kamena ploa: uz rub spolije mjestimice je sauvana izvorna profi-lacija.183

Ostali su elementi eksterijera i interijera previe stilski neizraziti da bi pruili uporite dataciji. Paljivo obukani zidni plat takoer skriva uvid u odnose zia, kojima bi se moda mogle razluiti pojedi-ne faze gradnje. Neobino dugaka crkvena graevina svojim propor-cijama odaje barem jedan zahvat kojim je produena. Na alost, bez provedenih arheolokih istraivanja nije mogue nita rei o fazama izgradnje. ak bi i parcijalno sondano iskapanje svakako bilo drago-cjeno u unutranjosti crkve i oko nje budui da bi nam zacijelo razotkrilo barem stratigrafiju plonika i odnose zia. Do tada se treba zadovoljiti konstatacijom da crkva pokazuje osnovna tri sloja gradi-teljske prolosti ranokranski (sjevernoafrika lucerna IV. stoljea, Konstantinov novac, arheoloki ambijent), romaniki (oba portala s oiglednim romanikim stilskim osobinama) i barokni (ikonostas, zvonik, poploenje i/ili produenje crkve u XVIII. stoljeu). Time je sasvim u suglasju s osnovnim linijama razvoja graditeljstva u Dal-maciji, oprimjerenima na nebrojenim sakralnim zdanjima irokoga geografskog i kronolokog protezanja.

Treba odmah naglasiti kako romanika faza graevine koju pret-postavljamo nipoto nije nedvojbena. Sigurnija uporita zakljuivanja u tom smjeru oekivala bi se, primjerice, u tipino romanikom nainu tretiranja grae okvira otvor (viedijelni pravokutnici sastav-ljeni od komponenata razliitih dimenzija vrsto uzidanih u susjedno zie) ili u prisutnosti svoda; no, obje znaajke na zdanju nedostaju te slijedom navedenoga i u pretpostavkama koje ovdje iznosimo mo-ramo poput dosadanjih istraivaa izraziti izvjesne rezerve spram romanikoga podrijetla crkve. Nai zakljuci se poglavito zasnivaju na bilanci arheolokih, povijesnih pa i hagiotopografskih podataka djelomice ve naznaenih bez prisustva kojih bi bilo mogue tek vrlo suzdrano izjanjavanje o stilsko-kronolokom opredjeljenju cr-kve Sv. Jurja s obzirom da graevina ne prua stilski izrazitijih eleme-nata od prethodno ve navedenih. U tom je smislu zapravo rije o bezvremenskoj morfologiji arhitekture, dok predbarokna skulptura u potpunosti manjka. Nae pak pretpostavke o vremenskom slijedu kultnog zdanja na toposu iznijet emo u daljnjem tekstu. Ograujui se od svake iskljuivosti, istiemo da za sliku za kakvu se zalaemo ne postoje neprijeporni pokazatelji, ve radije niz izoliranih indicija. One ipak, po naem miljenju, ukupnim svojim zbrojem stvaraju mnogo vru sliku nego to bi se to moglo na prvi pogled oekivati.

Pokretni arheoloki materijal pronaen kao i spomenuta hadri-janska bronca u radijusu oko crkve indicira postojanje villae rusti-cae (vjerojatno joj je pripadao i antiki porfirni stup, u sekundarnoj funkciji ugraen u glavnu kulu sklopa), iji je poloaj tipino preslo-jen kranskom crkvom.184 Obredno stjecite, fokusnu toku, u ovom sluaju moe se pretpostaviti u prvotnom svetitu oratorijalnog

183 M. Sinobad, 2008., str. 175.

184 M. Savi, 2006., str. 6-7. Autor upozo-rava na jo neko-liko (neistraenih) lokaliteta koji su kandidati za crkve-ne gradnje. Tako katastar iz 1826. na poloaju Papratua registrira uzdunu graevinu s pravo-kutnom apsidom i grobljem, a na lokali-tetu Stoija prema autoru centralnu graevinu kvadratne osnove s upisanim grkim kriem (!). Zapadno od izvora Klokotue naeno je pak vie fragmenata kasnosrednjovje-kovne majolike. U korespondenciji koju smo vodili N. Jaki izrazio je miljenje da bi se kod graevine na Stoiji moglo raditi o utvrdi koja je titila posjede zadarskog nadbisku-pa (zabiljeena na karti Mattea Paga-na), dok nepostojei grki kri ondje s predumiljajem vidi jedino M. Savi, u radu pisanom sa znanstvenim preten-zijama.

Basic.indb 63 18.6.2010. 13:52:43


znaaja, oko kojeg je naknadno razvijen vei crkveni ili cemeterijalni kompleks, a potom i kasnoantiko-ranosrednjovjekovno naselje koje se razvilo iz prvotnog antikog zaselka.

To ne bi bilo neobino, osobito s obzirom na blizinu ranokranskih lokaliteta, ne samo u Kaiu ili Pridrazi, ve i u jo bliima Budimu i Posedarju. Na gradini u Budimu kod Posedarja, inae takoer na vie naina povezanim s obitelji Mitrovi-Jankovi, nalaze se ostaci longitu-dinalne graevine nepoznata titulara s polukrunom, dubokom, pra-vilno orijentiranom apsidom na vanjskom platu, dok se na junom zidu razabiru ostaci aneksa.185 Zbog ednih dimenzija, elementarnog oblika kultne graevine, spleta ovisnih prostorija organiki vezanih uz tijelo crkve, duboke apside na uskom i dugom naosu, napokon po-zicioniranja itava sklopa u tee pristupanom predjelu agera izvan glavnih prometnih arterija, ovakav se tip bogoslunog prostora u li-teraturi najee povezuje uz kompleks ranokranskih redovnikih zajednica.

U smom pak Posedarju sauvali su se ostaci antikoga gospo-darsko-rezidencijalnog sklopa, ije su strukture danas uglavnom potopljene ispod razine Novigradskog mora. U tom kontekstu rustike vile niknula je u ranokranskom periodu crkva posveena, po svemu sudei, Bogorodici (dananji titular je Uznesenje Marijino tj. Velika Gospa, a srednjovjekovni Marija Magdalena),186 iji su jedi-ni materijalni ostaci pilastar s uklesanim tipinim kriem ugraen u postojeu crkvu te ulomak pluteja oltarne pregrade pronaen pri gradnji hotela u Posedarju. Fragment s prikazom kantarosa iz V. ili VI. stoljea, ukraen reljefom s obje strane, potaknuo je dosta rasprave meu strunjacima.187 Pronaen je u neposrednoj blizini Bogorodiine crkve, nastale najkasnije u srednjovjekovnom razdo-blju, iji ranokranski sloj, mada nedvojben, tek treba verificirati arheolokim istraivanjima.188 U svom sadanjem obliku crkva je romanika, dok ulomak arhitrava oltarne pregrade iz IX. stoljea s natpisom ...C EDIFICAB..., reutiliziran u zidu upne kue, pokazuje kako je vjerojatno imala i predromaniku fazu.189

Ravne kotare su jo od kasne antike da parafraziramo Raoula Glabera poput plata pokrivale brojne crkve koje su mogue trebale ponititi zateeni poganski znaaj pojedinih mjesta, zadravi topos. S obzirom na nalaz glave kentaura, te na votivne are, u ranokranskoj crkvi sv. Jurja vidimo i objekt koji je imao neutralizirati poganske kultne tradicije. Reljefni ulomci ukraeni pleternom ornamentikom i jedan kapitel, koji su inili dio lapidarija Vladana Desnice, svjedoe bez obzira da li potjeu s lokaliteta Crkvina / Crkvice ili, moda, iz samog Sv. ura o snanom kultnom kontinuitetu, osvjetljavajui nam do prije slabo poznat ranosrednjovjekovni horizont kulturnog pejzaa u Uitelja Vasi.190

U funkcionalnom odnosu sa gospodarsko-rezidencijalnim struk-turama bile su tako ranokranske crkve u Pridrazi, Kaiu, Biljanima

185 P. Vei, 1986., str. 172 i sl. 7,1; P. Vei, 2006., str. 129 i grafika rekon-strukcija na str. 127. Usp. takoer R. Jeli, 1989., str. 153. A. Uglei, 2002., isputa Budim meu ranokranskim lokalitetima koje donosi.

186 A. R. Filipi, 1969., str. 574.

187 P. Vei, 1992.; A. Uglei, 1993. Usp. P. Vei, 2006., sl. na str. 170.

188 A. Uglei, 2002., str. 52. Vei na ranije citiranom mjestu ne spominje ostatke crkve. Meutim, smo postojanje plu-teja ranokranske oltarne pregrade te neposredna blizina postojee crkve ne ostavljaju mjesta sumnji.

189 A. Uglei, 1993., str. 154-155 i sl. 7.

190 O ulomcima (koliko nam je poznato, do danas nisu obraeni niti objavljeni): R. Juri, 1985., str. 440; N. Jaki, 1987., str. 333. Ranosrednjovje-kovni monumentalni pejza uistinu je u prvom redu crkveni; iz tog vremena tek su sporadini nalazi ponekog fragmenta profane umjetnosti i arhitekture: neto naseobinskih osta-taka, pokoji nalaz keramike, ovdje i ondje izolirani numizmatiki na-lazi, neto bogatiji grobni prilozi (opet u domeni crkvenih sjedita!), itd. Stoga e ovdje prije svega biti rijei o umjetni-nama nastalima u sakralnom okruju.

Basic.indb 64 18.6.2010. 13:52:43


Donjim, Bukoviu kod Benkovca, aviu, da nabrojimo samo neke primjere.191 tovie, u Biljanima i aviu nasluuje se i nadrastanje prvotne funkcije te transformacija zdanja u kongregacijsko-upnu crkvu sa irim ili uim sakralnim radijusom nad susjednim selima, za-seocima i pojedinim grozdovima ladanjskih sklopova. Sredita upnih matica u ageru mogu se s velikom dozom sigurnosti pretpostaviti u naseljima iju kasnoantiku urbanu vanost potvruju narativ-ni izvori ili materijalni ostaci: Erausina (oko Vrane), Edino (Nadin), Crambeis (Cvijina Gradina - Kruevo), Seriem (Podgrae), Corinthon (Karin) i mnogi drugi.192

Kai i Biljane Donje, oba lokaliteta de facto u neposrednoj blizini teritorija Kule Jankovia, izvrsno oprimjeruju problem paralelnog po-stojanja ranokranskih zdanja sloene funkcije i dugoga trajanja. Crkva u Kaiu (Mastirine) je, ini se, kontinuirano zadrala origi-nalnu namjenu jednog agerskog oratorija nastalog radi zadovoljava-nja privatne pobonosti. Skromne dimenzije ovog svetita, nedavno ponovno temeljitije istraenog,193 ne ostavljaju mjesta sumnji da se radilo o intimnom sakralnom prostoru za manji broj vjernika. S druge strane, u susjednim Biljanima Donjim (vrelo Begovaa sm je limes izmeu Kaia i Biljana Donjih, to dovoljno govori o kakvim je re-lacijama ovdje rije) privatni je oratorij na Begovai, takoer nastao u okvirima antikog ladanjskog posjeda (radi se o mjestu veoma bo-gate antike arhitekture koja je po kvaliteti sadraja piscine, cele sa svodovnim konstrukcijama nedjeljiva od istovjetnih u gradskim sredinama), u jednom trenutku amplificiran do razmjera relativno monumentalnog ranokranskog kultnog prostora. Ovo supostojanje (tj. preferiranje praeno preinakom jednog zdanja nautrb drugih) uvjerljivo se objanjava prerastanjem u promijenjenim uvjetima jedne vee, starije crkve u kongregacijsko-upno sredite okolnih na-selja-imanja; istovremeno se ni na koji nain ne potiru funkcija niti kultna tradicija doprijanjih ednijih kultnih zdanja u okolici, ovog puta ogranienih tek na povremeno tovanje.194 Pritom je vano ista-knuti kako do ovih transformacija naelno dolazi u mikrocjelinama sasvim jasno odreenima geomorfolokim determinantama.

Prouavajui odlike ranokranskih ruralnih crkava na teritoriju Hrvatske kneevine te njihovu ulogu u njenom formiranju tijekom ranoga srednjeg vijeka, N. Jaki sasvim je nedavno utvrdio kako su krizu barbarskih prodora VII. stoljea u sjevernoj Dalmaciji nadivjela upravo kultna zdanja razmjetena uzdu strateke prometnice, vie puta spominjane viae magnae, tj. ceste izmeu Enone i Jadera na sjeverozapadu odnosno zapadu te kasnoantikog Burnuma i srednjo-vjekovnog Knina na istoku.195 Ona su bila obnovljena u IX. stoljeu, a preivjela su mrana sedmo i osmo stoljee upravo zahvaljujui bizantskim utvrdama u blizini koje su ih mogle tititi. Jedna od njih nalazila se u Nadinu (Nedinum) kojoj svoju ranosrednjovjekovnu eg-zistenciju vjerojatno duguje ranokranski kompleks Sv. Bartolomeja u Galovcu, otprilike na pola puta izmeu Nadina i Zadra. Primjetan je

Prema saznanjima obitelji Desnica, ulomci su iezli zajedno s ostatkom lapidarija tijekom ratnih operacija na ovom podruju, bilo tijekom jedne od dviju evakuacija 1993. odnosno 1995. godine, bilo u razdo-blju nakon operacije Oluja, kada se za-meo trag arheolokoj i etnografskoj zbirci. Postoji mogunost da se i dalje nalaze u sklopu beograd-skog dijela zbirke. Sauvala se stara fotografija, na ijem ustupanju zahvalju-jemo dr. U. Desnici.

191 Usp. analizu s iscr-pnim pozivima na raniju literaturu: B. Migotti, 1994.-1995., str. 118.

192 B. Migotti, 1994.-1995., str. 125.

193 V. Delonga, 1990. podrobnija je revizija Gunjaine kampanje iz 1955., samo preliminarno objavljene 1958. Usp. i zapaanja M. Ania, 2006.

194 B. Migotti, 1994.-1995., str. 130-131.

195 N. Jaki, 2008., str. 104-110 te Fig. 3 i 11.

Basic.indb 65 18.6.2010. 13:52:43


pak potpun izostanak kasnoantikih fortifikacija sa paleobizantskim prometnim i stratekim kontinuitetom na itavom potezu ceste od Enone do Aserije (gdje je utvrda titila crkvu Sv. Martina u Lepurima) iju sredinju dionicu ini upravo teritorij dananjih Islama Grkog i Latinskog na kojemu su svejednako turbulencije kasnoga VI. i ra-noga VII. stoljea preivjele crkve u Pridrazi i Kaiu, to arheologija nedvosmisleno potvruje. Postavlja se, dakle, pitanje u kojem objektu valja vidjeti jamac njihova opstanka u vremenu najintenzivnijih avaro-slavenskih provala, osobito s obzirom na relativnu udaljenost Nadina.

Kako te analize vrlo lijepo pokazuju, poteene su ostale preteito graevine prostorno bliske kljunoj prometnici, dok su ostale, od manje vitalnog interesa, uglavnom stradale, vjerojatno svjesno zane-marene uslijed sasvim jasno utvrenog programa prioritet zatite bizantskog posjeda. Odabir ilustrira sluaj ranokranske crkve u Biini-Polai, otprilike podjednako udaljene od Nadina kao to je to navedeni Sv. Bartolomej u Galovcu. Potonji je, meutim, bio neus-poredivo povoljnije smjeten na cesti koja bijae arterija sjeverne Dalmacije te se mogua poetna dilema bizantske vojne vlasti koga zatititi zacijelo smjesta uinila suvinom nautrb prve crkve, kojoj se uslijed posvemanjega zatiranja do naega vremena nije sauvao niti naslovnik (nasluuje se posveta Kuzmi i Damjanu).196 Rijeju, u situaciji kada se prenapregnute snage Carstva moraju taktiki ras-porediti, rtvujui pojedine strukturalne elemente istonojadranskog posjeda kako bi se sauvala kontrola nad kosturom cjeline, u situa-ciji kada je nadinskoj utvrdi nuan odabir ve izmeu tako bliskih punktova kao to su Galovac i Biina, jo se reljefnije istie nedo-statak jedne takve sline civilizacijske retorte na prostoru Kaia i Pridrage, relacijama dobrano izvan dohvata bizantske posade u Nadinu (Pridraga je predaleko i relativno nepovoljno smjetena i u odnosu na smu cestu), a ipak s neprijepornim fizikim i instituci-onalnim kontinuitetom u ranosrednjovjekovlju. S obzirom na njihov topografski razmjetaj, hipotetinu fortifikaciju trebalo bi vjerojatno traiti negdje u meuprostoru Pridrage i Kaia, moda i u smom Islamu, no mogue su jednako tako kombinacije sa irim okrujem Posedarja (gdje se cesta lomi pod tupim kutom, skreui na jugoistok u smjeru pruanja Novigradskog i Karinskog mora odnosno Zadar-skog i Pamanskog kanala) ili Budimom. U nedostatku arheolokih istraivanja za sada je mogue iznijeti jedino domiljanja ovog tipa, no hipoteze donosimo i kako bismo ukazali na prometno-strateki potencijal irega okruenja dananjih dvaju Islama u kasnoantikom i ranosrednjovjekovnom razdoblju, u nadi kako e i one biti prilozima suvremenim inicijativama irih razmjera na tom podruju.

U pismu ninskog biskupa Blaa od 21. veljae 1638. godine, u kojem se izmeu ostaloga nabrajaju crkve sjedita upnih matica na velikom depopulariziranom prostoru zadarskog kopnenog teritorija u Ravnim kotarima (opustjelom, po osmanlijskoj okupaciji, barem od 1527.),197 od dvadesetetiri sela i samo deset svetita s preciziranim titulari-

196 B. Migotti, 1991., str. 32, kat. 43.

197 N. Jaki, 1987., Prilog II.

Basic.indb 66 18.6.2010. 13:52:43


ma (ukljuujui i crkvu sv. Jurja u Islamu, ovdje Babin Dub = Zeleni Hrast) ak pet ih je naslovljeno svetom Jurju! Rije je redom o starijim svetitima, s kontinuitetom barem iz razvijenog srednjeg vijeka. Ovaj kapadocijsko-sirijski svetac Dioklecijanova vremena, jedan od najpo-pularnijih zatitnika tokom srednjeg vijeka uope, osim u svom svoj-stvu ratnikog sveca, zaseban je pokrovitelj zemljoradnika i stoara. U tom svom licu funkcionira kao supstitut predkranskih htonikih kultova usmjerenih ka tovanju prirode i plodnosti, pa u tom kontek-stu valja vrednovati i uoenu gustu rasprostranjenost njegova kulta u plodnim Ravnim kotarima. Potencijalna ranokranska nalazita sa posvetom ovom svecu (to ukljuuje ostatke materijalne kulture ranokranskog razdoblja, ili lokalitete gdje arheoloko-historijska slika nekim drugim pouzdanim pokazateljem ranokranske faze u svom totalu indicira ranokranski horizont) u sjevernoj Dalmaciji ukljuuju uz Zadar (Sv. Ilija) i Draevac kod istog grada Paene, Radui (oba izmeu Knina i Mokrog Polja), Dobropoljce (izmeu Benkovca i Kistanja), Biliane (istono od Obrovca), Kruevo, Karin i Islam Grki.198 Gotovo bi se moglo rei da posvete prate drevnu trasu ceste izmeu Nina i Knina.

Osobita popularnost Jurjeva kulta u njegovom vidu svetog rat-nika kao odjek Justinijanove rekonkviste vjerojatno se moe po-vezati s ustanovljavanjem istonojadranskog limesa, povezivanjem novopodignutih, odnosno obnovljenih ranijih utvrda kastrumskog tipa. Iako je istraivanje bizantskog limesa u zaleu jo daleko od zadovoljavajue faze, paleobizantske utvrde opskrbljene crkvenim graevinama iz istog vremena utvrene su barem u Budimu kod Posedarja te u ukeru na Mokrom Polju. Uklopljenost nekih drugih crkava Ravnih kotara i Bukovice u fortifikacijske sustave kasne antike manje je eksplicitna; njihova funkcionalna povezanost s utvrenjima nije, izgleda, bila jednaka kao u Budimu i ukeru (gdje je rije zapravo o kastrumskim bogomoljama), ve se radi uglavnom o situacijama u kojima je ranokransko svetite vie ili manje prostorno-funkcional-no povezano s utvrdom, neprestano obnavljanom, s kontinuitetom jo od predantikog razdoblja (gradine). Takav je fenomen zabiljeen u Novigradu, Slivnici kod Posedarja, Ostrovici, Smokovcu kod Kru-pe, Karinu i Medvii.199 U Karinu i na nizu ranokranskih lokaliteta izmeu Nina i Knina, kako smo ve istaknuli, ove su relacije dodatno osnaene prisutnou kulta svetog Jurja, nedvojbeno s kontinuitetom iz kasnoantikog razdoblja.

Liturgijskim predmetima crkve Sv. ura pored Kule Jankovia neko je vrijeme pripadalo rukopisno etveroevanelje koje se da-nas uva u Narodnoj knjinici u Kopenhagenu (kasnije je prelo u vlasnitvo manastira Krka). Polovicom XVIII. stoljea jedna njegova prazna stranica ispunjena je zanimljivim zapisima popa Silvestra,200 u kojem je D. Beri prepoznao Silvestra Ljubotinu, jednog od pot-pisnika poznate predstavke Srba iz Dalmacije upuene mletakom

198 B. Migotti, 1996., str. 221.

199 Iscrpnije: B. Migotti, 1994.-1995., str. 132-133.

200 Zapise je transkri-birala i objavila B. ljivi imi, 1959. Usp. ispravke i dopune u: D. Beri, 1962., passim.

Basic.indb 67 18.6.2010. 13:52:43


Senatu 1747. godine, u kojoj se traila via razina vjerske tolerancije prema pravoslavnom stanovnitvu, kao i njena zakonska regulacija.201 U etirima zapisima pisanima irilicom od prosinca 1749. do prosinca 1752. godine Silvestar Ljubotina zabiljeio je, uredno datirane, dogo-vore o misama koje se imaju sluiti za due pojedinih pokojnika, na traenje njihovih blinjih, te svote koje je u tu svrhu primio. Rije je, zapravo, o svojevrsnoj evidenciji, zanimljivoj za istraivanje ranono-vovjekovne liturgije i prozopografije.202

Crkva je u kasnijim stoljeima sluila kao mjesna kapela, ali i pri-vatni molitveni prostor i mauzolej lanova roda Jankovia i Desnica. Neke od sveenika dodijeljenih crkvi (uglavnom kaluer iz manastira Krupa) popisao je Vladan Desnica, koji se sreujui pisanu ostavtinu svoga strica, povjesniara i publicista Boka Desnice, amaterski bavio i historiografskim radom.203

Od sredine ezdesetih godina XX. stoljea crkva vie nije bila u funkciji. Liturgijski predmeti, dragocjenosti, ikone i drugi obredni pribor sklonjeni su u Kulu Jankovia, nakon ega su pratile sudbi-nu njenoga inventara. Progresivno ruiniranje crkve zaustavljeno je konzervatorskim zahvatom pod egidom zadarskog Zavoda za zatitu spomenika kulture, u smo predveerje rata. No, rezultati te kon-zervacije poniteni su ratnim razaranjima od 1993. do 1995. godine, kada je unitena preslica zvonika te oskvrnuta grobnica Vladana De-snice. Nova kampanja sanacije provedena je 2000. i 2001. godine uz financijsku pomo Ministarstva kulture Republike Hrvatske, kada je popravljena vanjska i unutarnja teta nastala u ratu, a itavo zdanje konsolidirano.

* * *

Vrijeme gradi kule niz Kotare,vrijeme gradi, vrijeme razgrauje.

Narodna mudrost saela je neumitni protok vremena u poslovicu iz koje isijava shvaanje da vrijeme ne nadoknauje gubitke. Andri-ja Kai Mioi ee u pjevanjima svog Razgovora ugodnog naroda slovinskoga koristi prvi stih (I, 9 i 45, V, 81, LXXXIX, 24 i 35, XCI, 6). Naravno, ne moemo rei da se ovdje misli upravo na kulu serdara Jankovia u Kotarima (narod u sjevernoj Dalmaciji kulom naziva go-tovo sve zidane viekatnice), ali stih je svakako dobrodola paradi-gma da bismo joj se utekli. Ipak, stari aksiom u ovom sluaju kao da ne vrijedi. Stoljea su, uzastopnim slaganjem htijenj generacij, na posjedu kotarskih serdara Jankovia-Mitrovia i Desnica oblikovala graditeljsku cjelinu raznovrsnu, ipak ne kaotinu, skladnu, ipak ne planiranu, kroz dugogodinja preinaavanja bruenu i usavravanu, usustavljivanjem finih i iznijansiranih gradacija do krajnjih granica. Jo iznimnije, vrijeme ju je potedjelo, pohranivi je meu rijetke dra-gocjenosti s dugim trajanjem na inae potiruoj granici.

201 D. Beri, 1962., str. 160 i d. uvjerljivo ispravlja prijanju dataciju predstavke u 1759. godinu.

202 O ostalim liturgij-skim predmetima u zbirci, obrednim posudama, portativ-nim i ikonostasnim ikonama, crkvenim knjigama, ne smatramo svojom dunou rasprav-ljati jer se ne drimo kompetentnim za pitanja ranonovovje-kovne pravoslavne umjetnosti.

203 M. Savi, 2006., str. 34.

Basic.indb 68 18.6.2010. 13:52:43


U dvojednom Islamu kao da su se sabrali toposi Zoranievog perivoja od slave: ne samo vila Latinka i vila Grkinja, ve i dub je-dan raskoan i visok, ovdje utjelovljen kao Zeleni hrast (u Zoranievo vrijeme bijae ve barem tri stoljea star). U smom nazivu mjesta Islam Grki, Islam Latinski sabila se sva politika, etnika i konfesi-onalna kompleksnost istonoeuropskog i mediteranskog viegranija, kao vjeran preslik gibanja na relacijama velike povijesti; pravi ci-vilizacijski multum in parvo. Zacijelo je rije o fenomenu europskih omjera.

Basic.indb 69 18.6.2010. 13:52:43


de la domus episcopi au ChÂTeau JankOviĆ : l‘ÉvOluTiOn de l‘eSPaCe du ChÂTeau JankOviĆ

Résumé

Les caractristiques gophysiques du village dIslam et de ses alentours offrent de nombreses conditions, stables et avan tageuses, qui ont

favoris une prsence continue dhabitat humain, alors que le rattachement de cet espace la voie de communication menant de Nin (antique Aenona) Knin tmoigne de son importance gographique. Bien que des fouilles archologique systmatiques ny ont jamais t menes, et sans disposer de donnes sur la provenance prcise de la plupart des objets quabrite la collection archologique du chteau Jankovi, il ny a aucun doute que ceux-ci font partie de la mme mosaque que ceux des localits voisines. La zone du village dIslam faisait vraisemblablement partie du ager municipii Nedini. Durant le haut Moyen ge celui-ci fut incorpor au comitat de Luka. cette poque, la zone dIslam tait entoure des agglomrations de Grgurice, Uitelja Vas, Trane, Kaina Gorica, Rejane, Paprane, Kai, Rocane et erinci. La Via Magna cesta vocata tendens per Lucam est une communication moyengeuse qui suivait la direction Nin Islam Kai Smili Biljani Gornji Benkovac Ostrovica Knin. Une section de 8 km de la voie traversait le district de Novigrad. Les recherches sur la vie du village dIslam (Grki et Latinski) au Moyen ge taient difficiles car son toponyme moyengeux tait inconnu, ayant t recouvert au dbut de lpoque moderne par le nom de rempart de lIslam . Ce problme a t longuement discut, et ce nest quen 1985 que N. Jaki, en analysant les documents originaux, a conclu que le village dIslam tait mentionn dans les actes vnitiens du XVIe sicle sous le nom de village fortifi de Uitelja Vas, toponyme de cette agglomration avant lpoque turque. Lun des documents les plus importants pour ltude de la toponymie du village dIslam est la charte du 16 aot 1266 par laquelle Roland, banus totius Sclavonie, fait donation de la proprit de etiglavac (Chetiglavaz) lglise de Nin, conduite par lvque Samson II, et en dfinit les confins prcis. Les confins y dcrits se rapportent aux toponymes de la zone des villages actuels dIslam Grki et Islam Latinski. Le collationnement des toponymes enregistrs dans les privilges concds aux comtes de Posedarje en 1219 et en 1249 avec les donnes prcites datant de 1266, puis avec la dlimitation de la frontire turco-vnitienne partir de lanne 1576, et finalement avec la situation gnrale du cadastre en 1826, a permis une reconstruction prcise de la ligne du confin sud-ouest du domaine des comtes de Posedarje face la zone historique du village dIslam (cest--dire le confin nord-est du domaine de lvque de Nin). On a constat que cette ligne de partage ne sest littralement pas dplace au cours dune longue priode, allant du XIIIe au XIXe sicle. Fait important, le chteau Jankovi se situe exactement sur la ligne du confin sud du domaine de lvque Samson, sur sa section inconteste qui rejoint lglise de Saint Georges (localit de Crkvice, quelque cinq cents mtres louest du chteau). Domus episcopi Sansonis, la rsidence de villgiature de lvque, est ainsi identifie dune manire probante lactuel chteau Jankovi. Le village de Uitelja Vas fait partie des agglomrations qui se sont dpeuples la suite dincursions

Basic.indb 70 18.6.2010. 13:52:43


frquentes des Turques lintrieur du territoire croate au cours des XVe et XVIe sicles. Mme avant la guerre de Chypre, il se trouvait en zone frontire, no mans land, entre lacquisto vecchio vnitien et le pays nouvellement form, vilajet Hrvati. Le pacha Ferhad Sokolovi occupa le village Uitelja Vas en 1570. Aussitt lagglomration disparut faisant place la fortification frontalire ottomane, nomme fort propos rempart de lIslam , Sedd-i islam, qui faisait face la possession vnitienne. Bien que Evliya elebi dans son rcit de voyage Seyahatname (autour de 1631-1670) attribue la fondation de cette place forte au bey Gazi Husrev en 1538, les historiens de Zadar . Ljubavac et C. F. Bianchi situent sa fondation plus vraisemblablement en 1577. Le chteau-fort turque a t dtruit par mesure de prvention au dbut de la guerre de Candie en 1647, par ordre de L. Foscolo. La ligne de dlimitation turco-vnitienne dans cette micro-rgion passait proximit immdiate du village appel autrefois Uitelja Vas, traversant Grgurice et atteignait Paljuv. Tout le territoire conquis fut rendu au sultan par la paix de 1669, part quelques petits bouts de territoire en Dalmatie centrale. Cest prcisment Islam quen 1671 le pacha Mahmud et G. B. Nani dlimitrent les frontires de la Dalmatie aprs la guerre de Candie linea Nani. Les succs vnitiens, bien quphmres, neussent pas t envisageables sans le facteur morlaque et la nouvelle politique vnitienne qui lui tait favorable. Les Morlaques fuyant lEmpire ottoman pour la Dalmatie taient approvisionns par la Serenissime en armes suffisantes, quils utilisaient contre les Turques en lanant des raids dans leur pays dorigine. Les Mitrovi-Jankovi, propritaires du chteau Jankovi, font leur apparition sur la scne historique vers le milieu du XVIIe sicle et deviennent des gouverneurs hrditaires des Kotari suprieurs. Stojan Jankovi (Mitrovi-Jankovi) devient en 1663 lun des chefs locaux de Posedarje. Pour ses mrites militaires et sa loyaut la Rpublique de saint Marc il obtint en 1670 un domaine de dimensions moyennes Islam. Ds lanne suivante il fut nomm commandant dOstrovica, et en 1681 il devint chef des Morlaques. Il prit lors de la campagne de Glamo, Livno et Duvno en 1687, sans avoir vu son fief dIslam. Aprs 1576 les possessions de lvque de Nin ont t rattaches, semble-t-il sans modification, lensemble de lIslam ottoman. Jusquen 1670 elles faisaient partie des proprits de lagha Jusuf Tuni. Comme elles correspondaient approximativement par leurs dimensions au domaine des vques de Nin, lhypothse selon laquelle elles auraient t transformes en une proprit de spahi lpoque ottomane semble bien plausible. En tout cas, leurs confins nont pas chang, au moins un certain temps avant 1670. Mais le chteau de Stojan, tel que nous le connaissons aujourdhui, na pas de lien direct avec ce protagoniste de lhistoire dalmate (bien que le chteau dIslam occupe une place importante dans la tradition epique orale portant sur le personnage de Stojan). Des sources parses et peu nombreuses permettent de reconstituer lessentiel des vnements du XVIIe sicle. En 1647 le chteau-fort turque fut dmoli; en 1671, au moment de la rencontre de Nani avec le pacha Mahmud, Islam est en ruines, puis il retombe sous la juridiction ottomane, pour en tre finalement abandonn ds 1684. Stojan Jankovi prit en 1687, mais la situation dIslam nest rgle que 12 ans plus tard. Les Jankovi ne sinstalleront sur leurs terres quen 1699, aprs la guerre de More, et leur prsence culminera par la construction de leur rsidence familiale sur les

Basic.indb 71 18.6.2010. 13:52:44


possessions nouvellement acquises, au cours des sicles suivants. Plusieurs indices attestent de faon incontestable que le noyau de lensemble actuel du chteau Jankovi doit tre recherch parmi les constructions que Todorin Dede Jankovi acheta en 1719. Ce quon appelle aujourdhui le chteau Jankovi comprend un ensemble unique de btiments de fortification, d'habitation et d'exploitation agricole disposs sur une superficie de 4500 m. Le domaine est situ sur une colline, louest de lancienne Via Magna qui le rejoint tangentiellement au sud dIslam Grki. Lensemble est entour de hauts murs en pierre, qui forment un quadrilatre irrgulier (80 x 60 m), dont le tiers sud-ouest occupe le noyau des btiments de fortification, d'habitation et d'exploitation agricole. Il a la forme dune construction trois ailes, avec une annexe saillante dans langle sud. Les ailes de ce noyau sud-ouest renferment entre elles une cour intrieure, pratiquement ferme par la construction ultrieure dune ceinture de btiments dexploitation qui longe le bord nord-est de la proprit, en ne laissant quun passage troit vers la grande cour dentre. On identifie la partie la plus vieille dans la rsidence ancienne, au milieu de laile sud-est du noyau historique. Son annexe ( le donjon ) a la forme dune tour plusieurs tages, qui domine tout lensemble. Du sud-ouest au nord-est salignent : la prison , surmonte par la vieille cuisine et le donjon, la rsidence ancienne (avec lentre principale) et la grange scher le mas . On suppose que la partie la plus ancienne du noyau historique est le btiment deux tages dont les deux espaces sont couverts d'une vote en plein cintre : au rez-de-chausse la prison , avec un cachot souterrain, et la cuisine qui est situe juste au-dessus d'elle, sous le donjon ; puis, au sud-ouest, la pice de prestige, le salon , construit au-dessus de la pice quatre arcs qui donne accs la prison. Le salon est reli par un vestibule la rsidence ancienne. Lentre principale, dite de garde , et le vestibule constituent le noeud de communication de toute la structure du chteau. Dans le prolongement de ce noyau historique, vers louest, on a construit au cours du XVIII s. un difice dont le niveau infrieur occupe le cellier, reli lentre de la prison par un prau couvert, dont les trois arcs donnent sur la cour intrieure actuelle. La construction de cette aile deux tages au XVIII s. bauche la formation de la cour intrieure, ce qui transforme le plan du chteau, initialement constitu dune seule aile, en structure deux ailes. La cour intrieure a t forme un rythme ingal jusquau dernier tiers du XIX s, en ajoutant progressivement les btiments qui lentourent. Cest de cette poque que date le btiment deux tages ( la grange ), qui dessine, avec les btiments dexploitation agricole voisins, le ct nord-est de la cour intrieure. Face celui-ci, laile sud-est est complte, galement au XIX s., par la construction de la grange mas qui continue la ligne de la rsidence ancienne . Ainsi, la fin du sicle, le plan du chteau prit la forme de la lettre U par la disposition des espaces deux niveaux autour de la cour intrieure (la seule exception tant la rsidence ancienne , trois plans horizontaux). Lagrandissement incessant de ldifice par des annexes ajoutes par diffrents propritaires partir du XVIIIe sicle la transform en une rsidence trois ailes entourant une cour en forme de rectangle allong. Le volume dominant de la construction nest pas plac au fond de la cour, mais latralement, dans la masse de langle sud, dcal par rapport laxe longitudinal. Le

Basic.indb 72 18.6.2010. 13:52:44


principe du plan est ainsi rest fidle ltat initial, o le noyau primaire dominait par sa forme et par sa fonction. Laddition ultrieure du btiment transversal contenant des tables, qui stend jusquau bout de la grande cour, a pratiquement annul la forme trois ailes, en transformant lensemble en un bloc rectangulaire compact entourant une cour intrieure. En passant par cognation aux mains de la famille Desnica, Vladimir Desnica et ses successeurs se sont engags terminer les travaux damnagement du chteau suivant les dispositions testamentaires du dernir comte Jankovi, Ilija Dede (dcd en 1874). Les nouveaux propritaires ont galement effectu des travaux dans les annes qui suivirent. Les plus amples ont t ceux quentreprit Uro Desnica autour de 1930, dans le cadre dune action qui tendait donner une touche faussement historique lensemble. Le chteau a t assez endommag lors des bombardement allis au cours de la deuxime guerre mondiale. La longue restauration est acheve dans les annes 1960. Une collection ethnographique a t amnage dans le noyau historique et ouverte au public par le souci de lcrivain Vladan Desnica. Les descendants de Vladan Desnica ont continu la prparation des projets long terme visant transformer une partie du chteau en muse. Entre 1988 et 1991 les travaux de consolidation et de conservation de plusieurs btiments ont t effectus. Pendant la guerre de 1991-1995 toute la rgion de Ravni Kotari a connu de terribles ravages, surtout les difices sacrs. Dans ces malheureuses circonstances de guerre, le chteau Jankovi et lglise de Saint Georges qui fait partie de lensemble ont galement t dvasts. Les parties les plus endommages, part la rsidence ancienne et lglise, sont les parties ouest et sud de lensemble. Le patrimoine du chteau est pour le moment dispers dans les muses de Benkovac, Biograd, Belgrade, Zadar et Zagreb. Grace au Ministre de la Culture de la Rpublique de Croatie, le toit de la rsidence ancienne a t reconstruit en 2003-2005, celui du salon et du vestibule en 2006. Les murs de la nouvelle partie residentielle ont t consolids en 2007, et lanne daprs cette partie a reu un nouveau toit.

Prevela: dr. sc. Nataa Desnica-erjavi

Basic.indb 73 18.6.2010. 13:52:44


BiBliOGRaFiJaM. Ani 2004: Ani, Mladen. Od vladarske curtis do gradskoga

kotara iz Starohrvatska prosvjeta. Ser. III, sv. 26/1999. Split, 2004., str. 189-236.

M. Ani 2007: Ani, Mladen. Architecture on Royal Domains in Northern Dalmatia iz Hortus Artium Medievalium. Vol. 13. Zagreb-Motovun, 2007., str. 203-210.

D. Andreis 1978: Andreis, Dominik. Rasprava o stjecanju i uvanju sjevernih granica trogirskog podruja, priredio Hrvoje Morovi, iz Andreis, Pavao. Povijest grada Trogira II: ko-mentari i prilozi. Ur. Vedran Gligo, Vladimir Rismondo. akavski sabor. Split, 1978., str. 373-398.

P. Andreis 1977: Andreis, Pavao. Povijest grada Trogira I. Preveo Vladi-mir Rismondo. akavski sabor. Split, 1977.

I. Androvi 1909: Androvi, Ivan. Po Ravnim Kotarima i krnoj Bukovi-ci. Katolika hrvatska tiskarna. Zadar, 1909.

S. Antoljak 1962: Antoljak, Stjepan. Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra iz Radovi Instituta JAZU u Za-dru. Sv. IX. Zadar, 1962., str. 55-115.

I. Anzulovi 1998: Anzulovi, Ivna. Razgranienje izmeu mletake i turske vlasti na zadarskom prostoru 1576. godine, nakon Ciparskog rata iz Zadarska smotra. God. XLVII, br. 1-3. Zadar, 1998., str. 53-148.

S. Bai 1993: Bai, Stanko. Odnos pripadnika grkoistone vjere pre-ma starosjediocima na podruju stare hrvatske drave od XVI. stoljea iz Kai. God. XXV. Split, 1993., str. 495-512.

S. Bai 1998: Bai, Stanko. Osvrt na osnovne stavove i tvrdnje u knjizi Pravoslavna Dalmacija E. Nikodima Milaa. Mati-ca hrvatska. Zadar, 1998.

S. Bali 1994: Bali, Smail. Kultura Bonjaka: muslimanska komponen-ta. R&R. Tuzla, 21994.

N. Banaevi 1954: Banaevi, Nikola. La chute dun ange et la posie populaire serbe iz Revue des tudes Slaves. Tom. XXXI, fasc. 1-4. Paris, 1954., str. 33-38.

S. Banovi 1954: Banovi, Stjepan. Glasovitiji junaci, o kojima su se za Kaieva ivota u Dalmaciji pjevale narodne pjesme iz Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena. Knj. XXXVIII. Zagreb, 1954., str. 75-132.

. Batovi 1964: Batovi, ime. Islam Grki i Islam Latinski iz Enci-klopedija likovnih umjetnosti. Sv. 3. Jugoslavenski leksi-kografski zavod. Zagreb, 1964., str. 10.

. Batovi 1970: Batovi, ime. Bronani ma iz Islama Grkog iz Adriatica, praehistorica et antiqua. Miscellanea Grego-rio Novak dicata. Arheoloki institut Filozofskog fakul-teta. Zagreb, 1970., str. 173-188.

. Batovi 1985: Batovi, ime. Prapovijesni ostaci u Islamu Grkom iz Zadarska revija. God. XXXIV, br. 4-5. Zadar, 1985., str. 283-308.

Basic.indb 74 18.6.2010. 13:52:44


A. Bejti 1952-1953: Bejti, Alija. Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini iz Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom. Sv. III-IV. Sarajevo, 1952.-1953., str. 229-297.

J. Belamari 2005: Belamari, Joko. Hrvatski Jadran izmeu mora i kontinenta iz Mogunosti. God. LII, br. 7-9. Split, 2005., str. 1-9.

J. Beloevi 1968: Beloevi, Janko. Ranosrednjovjekovna nekropola u selu Kaiu kod Zadra iz Diadora. Sv. IV. Zadar, 1968., str. 221-246.

J. Beloevi 1975: Beloevi, Janko. Starohrvatska nekropola u selu Biljanima Donjim kod Zadra iz Diadora. Sv. VIII. Zadar, 1975., str. 103-110.

J. Beloevi 1985-1986: Beloevi, Janko. Zatitna istraivanja staro-hrvatskih nekropola u Smiliu i Biljanima Donjim kod Zadra iz Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. God. XXV, br. 12. Zadar, 1985.-1986., str. 125-147.

D. Beri 1962: Beri, Duan P. Zapisi popa Silvestra iz Islama sredi-nom XVIII vijeka iz Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor. Knj. 28, sv. 3-4. Beograd, 1962., str. 158-166.

N. Bezi-Boani 1970: Bezi-Boani, Nevenka. Kule u Makarskom primorju iz Makarski zbornik. Sv. 1. Makarska, 1970., str. 313-336.

N. Bezi-Boani 2007: Bezi-Boani, Nevenka. Utvrde i obrana Dalmacije u knjievnosti 18. stoljea iz Tragom dav-nine. Odabrao i uredio Ivo Babi. Knjievni krug. Split, 2007., str. 111-122.

C. F. Bianchi 1879: Bianchi, Carlo Federico. Zara cristiana. Vol. II. Tipo-grafia di G. Woditzka. Zara, 1879.

M. Bogovi 1993: Bogovi, Mile. Katolika crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletake vladavine. Kranska sadanjost, kolska knjiga. Zagreb, 21993.

M. Bogovi 1998: Bogovi, Mile. Radovi Marka Jaova o pravoslav-lju i Srbima na junoslavenskom prostoru, posebno u hrvatskim krajevima iz Rasprave iz hrvatske kulturne prolosti. Sv. 1. Zagreb, 1998., str. 121-152.

I. Bojanovski 1974: Bojanovski, Ivo. Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. ANUBiH. Sarajevo, 1974.

S. Botica 2003: Botica, Stipe. Andrija Kai Mioi. kolska knjiga, Filozofski fakultet, Zbornik Kai. Zagreb-Split, 2003.

I. Brigovi A. Nazor 2007: Brigovi, Ivan - Nazor, Ante. Kontinentalna Dalmacija u Domovinskome ratu iz Belamari, Joko - Gri, Marko (ur.). Dalmatinska zagora nepoznata zemlja. Galerija Klovievi dvori, 4. rujna - 21. listopada 2007. Galerija Klovievi dvori. Zagreb, 2007., str. 287-291.

J. Brtan 2002: Brtan, Josip. upa Islam Latinski. Matica hrvatska, Ge-ografsko drutvo. Sinj-Split, 2002.

S. Buzov 1993: Buzov, Snjeana. Razgranienje izmeu Bosanskog paaluka i mletake Dalmacije nakon Kandijskog rata iz Povijesni prilozi. God. XII. Zagreb, 1993., str. 1-38.

Basic.indb 75 18.6.2010. 13:52:44


S. Buzov 2007: Buzov, Snjeana. Friendly Letters. The Early 18th Cen-tury Correspondence between Venetian and Ottoman Authorities in Dalmatia iz Ivetic, Egidio - Roksandi, Drago (ed.). Tolerance and Intolerance on the Triplex Confinium. Approaching the Other on the Borderlan-ds Eastern Adriatic and beyond 1500-1800. University degli Studi di Padova, Dipartimento di Storia. Padova, 2007., str. 215-221.

A. Carile 1998: Carile, Antonio. Produzione e usi della porpora nellimpero bizantino iz Longo, Oddone (a cura di). La porpora. Realty e immaginario di un colore simbolico. Atti del convegno di studio, Venezia, 24 e 25 ottobre 1996. Istituto Veneto di scienze, lettere ed arti. Venezia, 1998., str. 243-275.

M. Casini 2001: Casini, Matteo. Immagini dei capitani generali da Mar a Venezia in ety barocca iz Fantoni, Marcello (a cura di). Il Perfetto Capitano. Immagini e realty (secoli XV-XVII). Bulzoni. Roma, 2001., str. 219-270. P.o. str. 1-38.

CD = Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Diplomatiki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. I.-XVIII. Uredili T. Smiiklas (II.-XII.), M. Kostreni-E. Laszowski (XIII.), M. Kostreni (I., XIV.-XVI.), S. Gunjaa (XVII.), D. Rendi Mioevi (XVIII.). JAZU. Zagreb, 1904.-1990.

S. ae 2003: ae, Slobodan. Aserija u antikim pisanim izvorima: tekstovi i komentari iz Asseria. Sv. 1. Zadar, 2003., str. 7-43.

E. elebi 1996: elebi, Evlija. Putopis. Odlomci o jugoslovenskim ze-mljama. Prijevod, uvod i komentar Hazim abanovi. Sarajevo Publishing. Sarajevo, 1996.

B. olovi 2007: olovi, Branko. Sakralna batina Srba u konti-nentalnoj Dalmaciji iz Belamari, Joko - Gri, Marko (ur.). Dalmatinska zagora nepoznata zemlja. Galerija Klovievi dvori, 4. rujna - 21. listopada 2007. Galerija Klovievi dvori. Zagreb, 2007., str. 333-341.

L. orali 1993: orali, Lovorka. Divni, Jakov (Difnico; Jacobus Diphnicus) iz Hrvatski biografski leksikon. Sv. 3 (-). Leksikografski zavod Miroslav Krlea. Zagreb, 1993., str. 413-414.

L. orali 1994: orali, Lovorka. Mletaki kapetan XVII. stoljea splitski plemi Jakov Tartalja iz Mogunosti. God. XLI, br. 4-6. Split, 1994., str. 166-182.

K. vrljak 1990: vrljak, Kreimir. Privid stvarnosti ili stvarnost pri-vida u Zoranievu putovanju (s posebnim osvrtom na Krku i Skradin) iz Dometi. God. XXIII, br. 12. Rijeka, 1990., str. 893-902.

A. Deanovi 1978: Deanovi, Ana. Glosar naziva u upotrebi sred-njovjekovnog i renesansnog vojnog graditeljstva u Hrvatskoj iz Rad JAZU. Knj. 381. Zagreb, 1978., str. 35-48.

Basic.indb 76 18.6.2010. 13:52:44


V. Delonga 1990: Delonga, Vedrana. Starohrvatska crkva na Mastirinama u Kaiu kod Zadra iz Starohrvatska pro-svjeta. Ser. III, sv. 18. Split, 1990., str. 39-88.

V. Delonga 1996: Delonga, Vedrana. Latinski epigrafiki spomeni-ci u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika. Split, 1996.

Z. Demori-Stanii 1989: Demori-Stanii, Zoraida. Spomenici 17. i 18. stoljea u splitskoj Zagori iz Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. Sv. 28. Split, 1989., str. 183-220.

B. Desnica 1922: Desnica, Boko. Ropstvo Jankovia Stojana (istoriska osnova Vukove pesme III, br. 25) iz Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor. Knj. II. Beograd, 1922., str. 196-200.

B. Desnica 1932: Desnica, Boko. Odlomci iz istorije kotarskih uskoka. Prilike i dogaaji u Dalmaciji u poetku kandijskog rata iz Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Sv. L. Split, 1928.-1929. (1932.), str. 339-346.

B. Desnica 1935: Desnica, Boko. Jedna nepoznata buna i jedan ne-znani muenik iz Magazin Sjeverne Dalmacije. Sv. 2. Split, 1935., str. 47-57.

B. Desnica 1950: Desnica, Boko. Istorija kotarskih uskoka 1646-1684. Srpska akademija nauka. Beograd, 1950. (Zbornik za isto-riju, jezik i knjievnost srpskog naroda. Tree odeljenje, knj. XIII, sv. 1)

B. Desnica 1951: Desnica, Boko. Istorija kotarskih uskoka 1684-1749. Srpska akademija nauka. Beograd, 1951. (Zbornik za isto-riju, jezik i knjievnost srpskog naroda. Tree odeljenje, knj. XIII, sv. 2)

B. Desnica 1991: Desnica, Boko. Stojan Jankovi i uskoka Dalma-cija: izabrani radovi. Priredio Sran Volarevi. Srpska knjievna zadruga. Beograd, 1991.

U. Desnica 2003: Desnica, Uro. Kula serdara Stojana Jankovia u Isla-mu Grkom: tristapedeset godina historije iz Prosvjeta. God. 10 (35), br. 55 (665). Zagreb, 2003., str. 32-40.

V. Desnica 1975: Desnica, Vladan. Eseji, kritike, pogledi. Prosvjeta. Za-greb, 1975. (Sabrana djela Vladana Desnice, knj. IV)

F. Difnik 1939: Difnik, Franjo. Opsada ibenika 1647. god. Priredio i preveo Boko Desnica. Naklada Tipografije v. Hamilkar Vitaliani. ibenik, 1939.

F. Difnik 1986: Difnik, Franjo. Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji. Preveli Smiljana i Duko Kekemet. Knjievni krug. Split, 1986.

D. Duki 2003: Duki, Davor. Contemporary Wars in the Dalmatian Literary Culture of the 17th and 18th Centuries iz Narod-na umjetnost. God. XL, br. 1. Zagreb, 2003., str. 129-158.

A. Duplani 1994: Duplani, Arsen. Jedna faza razvoja splitskih utvrda (1648.) iz Mogunosti. God. XLI, br. 1-3. Split, 1994., str. 160-163.

A. Duplani 2007: Duplani, Arsen. Splitske zidine u 17. i 18. stoljeu. Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine. Zagreb, 2007.

Basic.indb 77 18.6.2010. 13:52:44


E. Dyggve 1959: Dyggve, Ejnar. Palaa na otoku Mljetu sa novog gledita iz Zbornik za umetnostno zgodovino. Vol. V-VI (Lavreae F. Stel). Ljubljana, 1959., str. 79-90.

I. Fadi 1989: Fadi, Ivo. Antika nekropola u Biljanima Donjim kod Zadra iz Diadora. Vol. XI. Zadar, 1989., str. 223-254.

A. R. Filipi 1969: Filipi, Amos Rube. Ninske crkve u dokumentima iz godine 1579. i 1603. iz Radovi Instituta JAZU u Zadru. Sv. XVI-XVII. Zadar, 1969. (Povijest grada Nina), str. 549-595.

I. Fiskovi 1996-1997: Fiskovi, Igor. Jesu li Polae na Mljetu bile sijelo vladara Dalmacije iz Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu. Sv. 13-14. Zagreb, 1996.-1997. (1999.), str. 61-82.

A. Fortis 2004: Fortis, Alberto. Put po Dalmaciji. Priredio Josip Bratuli, preveo s talijanskog Mate Maras, s latinskog Darko Novakovi. Marjan tisak. Split, 2004.

G. Gamulin 1954: Gamulin, Grgo. Lionello Venturi: Od Giotta do Chagalla iz Peristil. Sv. I. Zagreb, 1954., str. 212-215.

D. Gaunt 2007: Gaunt, David. Toleration in the Early Ottoman Empire iz Ivetic, Egidio - Roksandi, Drago (ed.). To-lerance and Intolerance on the Triplex Confinium. Approaching the Other on the Borderlands Eastern Adriatic and beyond 1500-1800. University degli Studi di Padova, Dipartimento di Storia. Padova, 2007., str. 15-43.

S. Gluevi I. Fadi 1985: Gluevi, Smiljan - Fadi, Ivo. Antiki predmeti u Kuli Stojana Jankovia iz Zadarska revija. God. XXXIV, br. 4-5. Zadar, 1985., str. 321-333.

M. Grani 1990-1991: Grani, Miroslav. Dalmatinske obitelji u Libro Aureo dei Veri Titolati mletakog Magistrata nad feudima iz Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. God. XXX, br. 17. Zadar, 1990.-1991., str. 159-208.

B. Grgin 1990: Grgin, Borislav. Feudi u Mletakoj Dalmaciji u osa-mnaestom stoljeu iz Historijski zbornik. God. XLIII (1). Zagreb, 1990., str. 25-37.

S. Gunjaa 1963: Gunjaa, Stjepan. Srednjovjekovni Dolac kod Novigrada iz Starohrvatska prosvjeta. Ser. III, sv. 8-9. Zagreb, 1963., str. 7-66.

B. Gui 1971: Gui, Branimir. Starohrvatsko naseljenje Ravnih kotara iz Radovi Instituta JAZU u Zadru. Sv. XVIII. Za-dar, 1971., str. 137-192.

. Holjevac 2003: Holjevac, eljko. Problemi habsburko-mletakog razgranienja u Podgorju i Pozrmanju potkraj 17. i poetkom 18. stoljea iz Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Sv. 45. Zadar, 2003., str. 243-269.

B. Hrabak 1986: Hrabak, Bogumil. Turske provale i osvajanja na podruju dananje severne Dalmacije do sredine XVI stolea iz Radovi Instituta za hrvatsku povijest. Sv. 19. Zagreb, 1986., str. 69-100.

Basic.indb 78 18.6.2010. 13:52:44


HS: Toma Arhiakon, Historia Salonitana: povijest salonitanskih i split-skih prvosveenika. Predgovor, latinski tekst, kritiki aparat i prijevod na hrvatski jezik O. Peri, povijesni komentar M. Matijevi Sokol, studija Toma Arhiakon i njegovo djelo R. Katii. Knjievni krug. Split, 2003.

B. Ilakovac 1971: Ilakovac, Boris. Vranska regija u rimsko doba iz Radovi Instituta JAZU u Zadru. Sv. XVIII. Zadar, 1971., str. 75-136.

N. Ivaniin 1968: Ivaniin, Nikola. O Desniinu romanu Zimsko ljetovanje iz Zadarska revija. God. XVII, br. 1. Zadar, 1968., str. 40-64.

N. Ivaniin 1968a: Ivaniin, Nikola. Uvod u knjievno stvaralatvo Vladana Desnice iz Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio lingvistiko-filoloki. God. VII, br. 4/1965-1966/1967-1968. Zadar, 1968., str. 137-155.

E. Ivetic 2007: Ivetic, Egidio. Tolerance towards the others in the cities of Venetian Dalmatia (1540-1645) iz Ivetic, Egidio - Roksandi, Drago (ed.). Tolerance and Intolerance on the Triplex Confinium. Approaching the Other on the Borderlands Eastern Adriatic and beyond 1500-1800. University degli Studi di Padova, Dipartimento di Storia. Padova, 2007., str. 265-281.

M. Jaov 1981: Jaov, Marko. Pravni savetnici pri mletakoj vladi o pravoslavnima u Dalmaciji i Boki kotorskoj iz Spome-nik SANU. Knj. CXXII. Beograd, 1981., str. 61-90.

N. Jaki 1984: Jaki, Nikola. Topografija pravca Via Magna cesta vocata tendens per Lucam iz Starohrvatska prosvjeta. Ser. III, sv. 14. Split, 1984., str. 325-344.

N. Jaki 1985: Jaki, Nikola. Privilegium regium episcopo nonensi in villa Islam (problem srednjovjekovnog toponima) iz Zadarska revija. God. XXXIV, br. 4-5. Zadar, 1985., str. 335-352.

N. Jaki 1987: Jaki, Nikola. Srednjovjekovne Kamenjane s crkvicom sv. Jurja i sv. Luke. Problemi ubikacije i identifikacije iz Starohrvatska prosvjeta. Ser. III, sv. 17. Split, 1987., str. 111-129.

N. Jaki 1989: Jaki, Nikola. Crkve na Begovai i problem starohr-vatskih nekropola iz Diadora. Vol. XI. Zadar, 1989., str. 407-440.

N. Jaki 1993: Jaki, Nikola. Preivjele ranokranske crkve u sred-njovjekovnoj ninskoj biskupiji iz Diadora. Vol. XV. Zadar, 1993., str. 127-144.

N. Jaki 1995: Jaki, Nikola. La survivance des difices palochrtiens dans les terres de la principaut Croate iz Hortus Ar-tium Medievalium. Vol. 1. Zagreb-Motovun, 1995., str. 36-45.

N. Jaki 1997: Jaki, Nikola. Zemunik. Srednjovjekovni zadarski katel i turska kasaba. Muzej hrvatskih arheolokih spo-menika. Split, 1997. (Scintillae Stephano Gunjaa dica-tae, vol. 1)

Basic.indb 79 18.6.2010. 13:52:44


N. Jaki 2000: Jaki, Nikola. Benkovac i okolica u srednjem vijeku. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika. Split, 2000. (Kulturno-povijesni vodi, 15)

N. Jaki 2000a: Jaki, Nikola. Velikom cestom kroz Novigradski distrikt iz Jaki, Nikola. Hrvatski srednjovjekovni kra-jobrazi. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika. Split, 2000., str. 89-180. (Scintillae Stephano Gunjaa dicatae, vol. 4)

N. Jaki 2000b: Jaki, Nikola. Vladarska zadubina sv. Bartula u sred-njovjekovnom selu Trci iz Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Sv. 42. Zadar, 2000., str. 17-64.

N. Jaki 2008: Jaki, Nikola. Il ruolo delle antiche chiese rurali nella formazione del ducato croato medievale iz Hortus Ar-tium Medievalium. Vol. 14. Zagreb-Motovun, 2008., str. 103-112.

R. Jeli 1982-1983: Jeli, Roman. Smiljanii kotarski serdari iz Radovi Zavoda JAZU u Zadru. Sv. XXIX-XXX. Zadar, 1982.-1983., str. 111-132.

R. Jeli 1985: Jeli, Roman. Stanovnitvo kopnenog dijela zadarskog podruja 1608. i 1695. iz Zadarska revija. God. XXXIV, br. 6. Zadar, 1985., str. 555-574.

R. Jeli 1988: Jeli, Roman. Stanovnitvo Islama Grkog godine 1709. iz Zadarska revija. God. XXXVII, br. 8. Zadar, 1988., str. 549-553.

R. Jeli 1989: Jeli, Roman. Novigradski distrikt iz Radovi Zavoda JAZU u Zadru. Sv. XXXI. Zadar, 1989., str. 87-173.

D. Jelovina D. Vrsalovi 1981: Jelovina, Duan - Vrsalovi, Dasen. Srednjovjekovno groblje na Begovai u selu Biljanima Donjim kod Zadra iz Starohrvatska prosvjeta. Ser. III, sv. 11. Split, 1981., str. 55-136.

R. Juri 1985: Juri, Radomir. O moguoj muzeolokoj obradi Islama Grkog i Dvora Stojana Jankovia iz Zadarska revija. God. XXXIV, br. 4-5. Zadar, 1985., str. 439-446.

K. Jurin Starevi 2003: Jurin Starevi, Kornelija. Vojne snage Klikog i Krko-likog sandaka pred Kandijski rat osman-ska vojska plaenika iz Agii, Damir (ur.). Zbornik Mire Kolar-Dimitrijevi: zbornik radova povodom 70. roendana. Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta. Za-greb, 2003., str. 79-93.

K. Jurin Starevi 2004: Jurin Starevi, Kornelija. Srednjodalmatinsko zalee za vrijeme osmanske vladavine u 16. i 17. stoljeu. Magistarski rad, rukopis. Zagreb, 2004.

K. Jurin Starevi 2006: Jurin Starevi, Kornelija. Islamsko-osmanski gradovi dalmatinskog zalea: prilog istraivanju urba-nog razvoja u 16. i 17. stoljeu iz Radovi Zavoda za hr-vatsku povijest. Sv. 38. Zagreb, 2006., str. 113-154.

K. Jurin Starevi 2007: Jurin Starevi, Kornelija. Zemlja, seljatvo i agrikultura u razdoblju osmanske vlasti iz Belamari, Joko - Gri, Marko (ur.). Dalmatinska zagora nepo-znata zemlja. Galerija Klovievi dvori, 4. rujna - 21. li-

Basic.indb 80 18.6.2010. 13:52:44


stopada 2007. Galerija Klovievi dvori. Zagreb, 2007., str. 233-242.

K. Jurin Starevi 2009: Jurin Starevi, Kornelija. Osmanska gradi-teljska batina srednjega jadranskoga zalea u povijesnoj perspektivi iz Roksandi, Drago - Agii, Damir (ur.). Spomenica Josipa Adameka. Odsjek za povijest Filozof-skog fakulteta. Zagreb, 2009., str. 167-187.

I. Jurii 2000: Jurii, Ivan. Ekohistorija fortifikacijskih ambijenata u Karlovakom generalatu poetkom 18. stoljea iz Rado-vi Zavoda za hrvatsku povijest. Sv. 32-33. Zagreb, 1999.-2000., str. 365-369.

M. Jurkovi 1992: Jurkovi, Miljenko (ur.). Od Nina do Knina: iz hrvat-ske spomenike batine od 9. do 11. stoljea. Od Ninske biskupije do katedrale hrvatskog biskupa u Biskupiji kod Knina. Muzejsko-galerijski centar-Muzej Mimara, Glipto-teka HAZU. Zagreb, 1992.

M. Jurkovi 2002: Jurkovi, Miljenko. Mljetski tribeloni tradicija aulike arhitekture kasne antike u srednjem vijeku iz Babi, Ivo - Miloevi, Ante - Rapani, eljko (ur.). Zbor-nik Tomislava Marasovia. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Sveuilite u Splitu. Split, 2002., str. 210-217.

D. Kekemet 1953: Kekemet, Duko. Mapa crtea dalmatinskih gra-dova ing. Josipa Santinija iz Fiskovi, Cvito - Kati, Lo-vre - iin-ain, iro - Kekemet, Duko. etiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII stoljea (Izdanje Muzeja grada Splita, sv. 4). Split, 1953., str. 63-84.

D. Kekemet 1973: Kekemet, Duko. Dva odlomka iz Povijesti Kan-dijskog rata u Dalmaciji ibenanina Frane Divnia (Difnika) iz Mogunosti. God. XX, br. 8. Split, 1973., str. 876-888.

D. Kekemet 1976: Kekemet, Duko. Grafike dalmatinskih gradova Joana Blaeua iz Radovi Centra JAZU u Zadru. Sv. XXII-XXIII. Zadar, 1976., str. 153-180.

D. Kekemet T. Radau 1993: Kekemet, Duko - Radau, Tatjana. Divni, Danijel (Difnico, Difnik) iz Hrvatski biograf-ski leksikon. Sv. 3 (-). Leksikografski zavod Miroslav Krlea. Zagreb, 1993., str. 409-410.

D. Kekemet T. Radau 1993a: Kekemet, Duko - Radau, Tatjana. Divni, Frano (Difnico, Difnik, Diphnico; Franciscus) iz Hrvatski biografski leksikon. Sv. 3 (-). Leksikografski zavod Miroslav Krlea. Zagreb, 1993., str. 411-412.

J. Kolanovi 1969: Kolanovi, Josip. Zbornik ninskih isprava od XIII do XVII stoljea iz Radovi Instituta JAZU u Zadru. Sv. XVI-XVII. Zadar, 1969. (Povijest grada Nina), str. 485-528.

M. Kombol S. P. Novak 1992: Kombol, Mihovil - Novak, Slobodan Prosperov. Hrvatska knjievnost do Narodnog preporo-da. kolska knjiga. Zagreb, 21992.

L. Kos 1987: Kos, Lucijan. Bukovica i Ravni kotari (historijsko-geo-grafsko, ekonomsko-prometno i politiko-upravno znaenje) iz Medini, Julijan (ur.). Benkovaki kraj kroz

Basic.indb 81 18.6.2010. 13:52:44


vjekove. Zbornik 1. Narodni list, Opinska konferencija SSRNH, Filozofski fakultet. Benkovac - Zadar, 1987., str. 65-82.

H. Kreevljakovi 1954: Kreevljakovi, Hamdija. Kule i odaci u Bosni i Hercegovini iz Nae starine. Sv. II. Sarajevo, 1954., str. 71-86.

I. Kukuljevi Sakcinski 1857: Kukuljevi Sakcinski, Ivan. Izvorna pi-sma Ivana Lucia iz Arkiv za povjestnicu jugoslavensku. Knj. IV. Zagreb, 1857., str. 126-135.

I. Kukuljevi Sakcinski 1857a: Kukuljevi Sakcinski, Ivan. Kratki ljeto-pisi hrvatski (A. Ljetopis Fratra imuna Klimentovia) iz Arkiv za povjestnicu jugoslavensku. Knj. IV. Zagreb, 1857., str. 30-35.

M. Kurelac 1994: Kurelac, Miroslav. Ivan Lui Lucius: otac hrvatske historiografije. kolska knjiga. Zagreb, 1994.

G. Lorenzoni 1998: Lorenzoni, Giovanni. Il porfido, marmo di porpo-ra, in qualche esempio del Veneto medievale iz Longo, Oddone (a cura di). La porpora. Realty e immaginario di un colore simbolico. Atti del convegno di studio, Ve-nezia, 24 e 25 ottobre 1996. Istituto Veneto di scienze, lettere ed arti. Venezia, 1998., str. 299-316.

. Ljubi 1856: Ljubi, ime. Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Rod. Lechner Librajo dellI.R. University. Vienna, 1856.

B. Markovi 2007: Markovi, Bojana. Zimsko ljetovanje Vladana De-snice (uz etrdesetu godinjicu smrti) iz Mogunosti. God. LIV, br. 7/9. Split, 2007., str. 221-230.

M. Markovi 2003: Markovi, Mirko. Stoarska kretanja na Dinarskim planinama. Jesenski i Turk. Zagreb, 2003.

M. Matijevi-Sokol 2002: Matijevi-Sokol, Mirjana. Toma Arhiakon i njegovo djelo: rano doba hrvatske povijesti. Naklada Slap. Jastrebarsko, 2002.

T. Mayhew 2006: Mayhew, Tea. Soldiers, Widows and Families: Social and Political Status of the Professional Warriors of the Venetian Republic (1645-1718) iz Waaldijk, Berteke (ed.). Professions and Social Identity: New European Histori-cal Research on Work, Gender and Society. Edizioni Plus Pisa University Press. Pisa, 2006., str. 89-101. (Thema-tic Work Group 4, Work, Gender and Society, I)

T. Mayhew 2008: Mayhew, Tea. Dalmatia between Ottoman and Ve-netian Rule. Contado di Zara 1645-1718. University degli Studi di Padova, Dipartimento di Storia; Viella. Padova, 2008.

T. Mayhew 2009: Mayhew, Tea. Mletaki vojnik na istonoj obali Ja-drana za Kandijskog rata (1645-1669) iz Roksandi, Dra-go - Agii, Damir (ur.). Spomenica Josipa Adameka. Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta. Zagreb, 2009., str. 243-262.

J. Medini 1985: Medini, Julijan. Iz antike Ravnih kotara iz Zadarska revija. God. XXXIV, br. 4-5. Zadar, 1985., str. 309-320.

Basic.indb 82 18.6.2010. 13:52:45


B. Migotti 1991: Migotti, Branka. Ranokranska topografija na podruju izmeu Zrmanje i Cetine. Doktorska disertaci-ja, rukopis. Filozofski fakultet, Zagreb, 1991.

B. Migotti 1994-1995: Migotti, Branka. Vrste i namjene ranokranskih zdanja u Dalmaciji iz Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio povijesnih znanosti. God. XXXIV, br. 21. Zadar, 1994.-1995., str. 113-144.

B. Migotti 1996: Migotti, Branka. Naslovnici ranokranskih crkava u Dalmaciji iz Arheoloki radovi i rasprave. Sv. XII. Za-greb, 1996., str. 189-247.

. Mileti 1993: Mileti, eljko. Rimske ceste izmeu Jadera, Burnu-ma i Salone iz Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio povijesnih znanosti. God. XXXII, br. 19. Zadar, 1992.-1993., str. 117-150.

K. Milutinovi 1968: Milutinovi, Kosta. Od Stojana Jankovia do Vla-dana Desnice iz Zadarska revija. God. XVII, br. 1. Zadar, 1968., str. 9-37.

K. Milutinovi 1975-1976: Milutinovi, Kosta. Uskoki harambaa Sto-jan Jankovi iz Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio drutvenih znanosti. God. XIV-XV. Zadar, 1975.-1976., str. 363-376.

I. Mirnik 1987: Mirnik, Ivan. Nalazi starog novca u Benkovcu i okolici iz Medini, Julijan (ur.). Benkovaki kraj kroz vjekove. Zbornik 1. Narodni list, Opinska konferencija SSRNH, Filozofski fakultet. Benkovac - Zadar, 1987., str. 83-100.

D. Mlinari 2003: Mlinari, Dubravka. Komparacija ranonovovje-kovnih toponima iz Zoranievih Planina i s Paganovog zemljovida Tuto el Contado di Zara e Sebenicho iz Roksandi, Drago - Mimica, Ivan - tefanec, Nataa - Gluni-Buani, Vinka (ur.). Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. Zbornik radova sa meunarodnog znanstvenog skupa odranog od 3. do 7. svibnja 2000. godine u Zadru. Knjievni krug, Zavod za hrvatsku povi-jest Filozofskog fakulteta. Split-Zagreb, 2003., str. 29-49.

M. Muraro P. Marton 1999: Muraro, Michelangelo Marton, Paolo. Venetian Villas. Knemann. Kln, 1999.

K. Nemec 1988: Nemec, Kreimir. Vladan Desnica. Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta. Zagreb, 1988.

G. Novak 2004: Novak, Grga. Prolost Dalmacije. Knj. 2: Od Kandijskog rata do Rapalskog ugovora. Hrvatski izdavalaki biblio-grafski zavod. Zagreb, 1944. Pretisak: Marjan tisak. Split, 2004.

S. P. Novak 2004: Novak, Slobodan Prosperov. Povijest hrvatske knjievnosti. Svezak I: Raspeta domovina. Marjan tisak. Split, 2004.

Opi ematizam Katolike crkve u Jugoslaviji-cerkev v Jugoslaviji 1974. Biskupska konferencija Jugoslavije. Zagreb, 1975.

V. Pavleti 2008: Pavleti, Vlatko. Soba-roba-osoba. Esej o povezano-sti izgleda i karaktera u knjievnosti i ivotu. Naklada Pavii. Zagreb, 2008.

Basic.indb 83 18.6.2010. 13:52:45


M. P. Pedani 2007: Pedani, Maria Pia. The Border from the Ottoman point of view iz Ivetic, Egidio - Roksandi, Drago (ed.). Tolerance and Intolerance on the Triplex Confinium. Approaching the Other on the Borderlands Eastern Adriatic and beyond 1500-1800. University degli Studi di Padova, Dipartimento di Storia. Padova, 2007., str. 195-214.

I. Pederin 1990: Pederin, Ivan. Mletaka uprava, privreda i politika u Dalmaciji (1409-1797). asopis Dubrovnik. Dubrovnik, 1990.

. Perii 1974: Perii, ime. Grgur Stratico (1736-1806) iz Radovi In-stituta JAZU u Zadru. Sv. XXI. Zadar, 1974., str. 217-289.

O. Peri 1993: Peri, Olga. Divni, Juraj (Georgius Diphnicus Dalmata) iz Hrvatski biografski leksikon. Sv. 3 (-). Leksikograf-ski zavod Miroslav Krlea. Zagreb, 1993., str. 414-415.

I. Petricioli 1962: Petricioli, Ivo. Ostaci stambene arhitekture romanikog stila u Zadru iz Radovi Instituta JAZU u Za-dru. Sv. IX. Zadar, 1962., str. 117-161.

I. Petricioli 1969: Petricioli, Ivo. Zoranieve deelje na jednoj suvre-menoj karti iz Zadarska revija. God. XVIII, br. 5. Zadar, 1969., str. 523-529.

I. Petricioli 1971: Petricioli, Ivo. Han Jusufa Makovia iz Radovi In-stituta JAZU u Zadru. Sv. XVIII. Zadar, 1971., str. 379-388.

I. Petricioli 1987: Petricioli, Ivo. Spomenici romanike i gotike arhi-tekture u Benkovakom kraju iz Medini, Julijan (ur.). Benkovaki kraj kroz vjekove. Zbornik 1. Narodni list, Opinska konferencija SSRNH, Filozofski fakultet. Ben-kovac - Zadar, 1987., str. 113-124.

M. Plani-Lonari 1980: Plani-Lonari, Marija. Planirana izgradnja na podruju Dubrovake republike. Centar za povijesne znanosti, Odjel za povijest umjetnosti. Zagreb, 1980.

B. Popari 1905: Popari, Bare. Pisma Ivana Luia Trogiranina iz Sta-rine JAZU. Knj. XXXI. Zagreb, 1905., str. 276-320.

B. Popari 1907: Popari, Bare. Pisma Ivana Luia Trogiranina iz Sta-rine JAZU. Knj. XXXII. Zagreb, 1907., str. 1-91.

F. Raki 1879: Raki, Franjo. Povjestnik Ivan Lui, Trogiranin iz Rad JAZU. Knj. XLIX. Zagreb, 1879., str. 65-102.

T. Radau 1993: Radau, Tatjana. Divni, plemika obitelj u ibeniku iz Hrvatski biografski leksikon. Sv. 3 (-). Leksikograf-ski zavod Miroslav Krlea. Zagreb, 1993., str. 407-409.

. Radi 2007: Radi, eljko. Poljiki statut: sinteza tradicionalnih i novih pravnih naela iz Belamari, Joko - Gri, Marko (ur.). Dalmatinska zagora nepoznata zemlja. Galerija Klovievi dvori, 4. rujna - 21. listopada 2007. Galerija Klovievi dvori. Zagreb, 2007., str. 169-175.

. Rapani 1980: Rapani, eljko. Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku iz Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Sv. LXXIV. Split, 1980., str. 189-217.

D. Rapo 1989: Rapo, Duan. Novele i romani Vladana Desnice. kolske novine. Zagreb, 1989.

Basic.indb 84 18.6.2010. 13:52:45


T. Raukar 1977: Raukar, Tomislav. Zadar u XV stoljeu. Ekonomski ra-zvoj i drutveni odnosi. Institut za hrvatsku povijest. Zagreb, 1977.

V. Rismondo 1979: Rismondo, Vladimir. Sjeanje na Vladana Desnicu iz Rismondo, Vladimir. Oblici i slova. Izabrao i uredio Branko Bavevi. akavski sabor. Split, 1979., str. 210-213.

V. Rismondo 1979a: Rismondo, Vladimir. Vladan Desnica i njegov rod-ni kraj iz Rismondo, Vladimir. Oblici i slova. Izabrao i uredio Branko Bavevi. akavski sabor. Split, 1979., str. 214-220.

V. Rismondo 1980: Rismondo, Vladimir. Prilike na trogirsko-turskoj granici poetkom tridesetih godina XVII stoljea iz Mogunosti. God. XXVII, br. 10-11. Split, 1980., str. 1125-1131.

V. Rogi 1982: Rogi, Veljko. Regionalna geografija Jugoslavije. Knjiga 1: prirodna osnova i historijska geografija. kolska knjiga. Zagreb, 1982.

D. Roksandi 2000: Roksandi, Drago. Stojan Jankovi u Morejskom ratu ili o uskocima, robovima i podanicima iz Ljetopis Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta. Sv. 5. Zagreb, 2000., str. 125-188.

D. Roksandi 2001: Roksandi, Drago. Stojan Jankovi nella guerra di Morea ovvero degli uscocchi, degli schiavi e dei sudditi iz Atti del Centro di ricerche storiche-Rovigno. Vol. XXX/2000. Trieste-Rovigno, 2001., str. 315-390.

D. Roksandi 2003: Roksandi, Drago. Inicijativa obnove i oivljavanja Kule Stojana Jankovia u selu Islam Grki iz Prosvjeta. God. X (XXXV), br. 55 (665). Zagreb, 2003., str. 29-31.

D. Roksandi 2005: Roksandi, Drago. Jankovi, Stojan iz Hrvatski biografski leksikon. Sv. 6 (I-Kal). Leksikografski zavod Miroslav Krlea. Zagreb, 2005., str. 333-334.

D. Roksandi 2007: Roksandi, Drago. Dalmatinska zagora u ranome novom vijeku: pitanja za raspravu iz Belamari, Joko - Gri, Marko (ur.). Dalmatinska zagora nepoznata zemlja. Galerija Klovievi dvori, 4. rujna - 21. listopada 2007. Galerija Klovievi dvori. Zagreb, 2007., str. 185-194.

M. Savi 2003: Savi, Milorad. Ilija Dede Jankovi: prilozi za biografiju. SKD Prosvjeta. Zagreb, 2003.

M. Savi 2006: Savi, Milorad. Batina dvora Jankovia. Istorijski muzej Srbije. Beograd, 2006.

M. Sinobad 2008: Sinobad, Marko. Prilog poznavanju kule Jankovi Stojana iz Ljetopis SKD Prosvjeta. Sv. XIII. Zagreb, 2008., str. 168-178.

M. Slukan Alti 2007: Slukan Alti, Mirela. The Bishopric of Nin in 1692. Mapping the Ethno-confessional changes iz Ivetic, Egidio - Roksandi, Drago (ed.). Tolerance and Intoleran-ce on the Triplex Confinium. Approaching the Other on the Borderlands Eastern Adriatic and beyond 1500-1800. University degli Studi di Padova, Dipartimento di Storia. Padova, 2007., str. 283-299.

Basic.indb 85 18.6.2010. 13:52:45


V. Solitro 1989: Solitro, Vicko. Povijesni dokumenti o Istri i Dalmaciji. Preveo i uredio Vladimir Rismondo. Knjievni krug. Split, 1989.

F. D. Spaho 1985: Spaho, Fehim D. Prilog istoriji grada Islama u Rav-nim kotarima u XVII stoljeu iz Zadarska revija. God. XXXIV, br. 4-5. Zadar, 1985., str. 353-361.

G. Stanojevi 1958: Stanojevi, Gligor. Dalmacija u doba Kandijskog rata (1645-1669) iz Vesnik Vojnog muzeja. Br. 5. Beograd, 1958., str. 93-182.

G. Stanojevi 1962: Stanojevi, Gligor. Dalmacija u doba Morejskog rata 1684-1699. Vojno delo. Beograd, 1962. (Iz ratne prolosti naih naroda, knj. 42)

G. Stanojevi 1970: Stanojevi, Gligor (ur.). Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka. Istorijski institut. Beograd, 1970.

A. Starac 2000: Starac, Alka. Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji. Drutveno i pravno ureenje prema literarnoj, natpisnoj i arheolokoj grai. II. Liburnija. Arheoloki muzej Istre. Pula, 2000.

L. Steindorff 1983: Steindorff, Ludwig. ber die Echtheit des 1205 von Andreas II an die Stadt Nin verliehenen Privilegs iz Sdost-Forschungen. Bd. 42. Mnchen, 1983., str. 61-112.

Z. Strika 2007: Strika, Zvjezdan. Catalogus episcoporum ecclesiae Nonensis zadarskog kanonika Ivana A. Gurata iz Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Sv. 49. Za-dar, 2007., str. 59-150.

M. Sui 1981: Sui, Mate. Zadar u starom vijeku. Filozofski fakultet. Zadar, 1981.

M. Sui 2003: Sui, Mate. Antiki grad na istonom Jadranu. Golden marketing. Zagreb, 22003.

M. ari 2005: ari, Marko. Dinarski Vlasi imeu Osmanskog carstva i Venecije: povijest pravnih institucija jednog krajikog drutva (15.-17. st.). Magistarski rad, rukopis. Zagreb, 2005.

M. ari 2007: ari, Marko. Ekohistorijski osvrt na planine i morlaki svijet iz Belamari, Joko - Gri, Marko (ur.). Dalmatin-ska zagora nepoznata zemlja. Galerija Klovievi dvori, 4. rujna - 21. listopada 2007. Galerija Klovievi dvori. Za-greb, 2007., str. 221-231.

M. ari 2007a: ari, Marko. Inter-confessional Relations and (In)tole-rance among the Vlachs (16th-17th Centuries) iz Ivetic, Egidio - Roksandi, Drago (ed.). Tolerance and Intoleran-ce on the Triplex Confinium. Approaching the Other on the Borderlands Eastern Adriatic and beyond 1500-1800. University degli Studi di Padova, Dipartimento di Storia. Padova, 2007., str. 181-194.

B. ljivi-imi 1959: ljivi-imi, Biljana. irilski zapisi iz polovine XVIII veka na praznoj stranici kopenhakog rukopisnog etverojevanelja iz Zbornik Filozofskog fakulteta. Knj. IV, sv. 2. Beograd, 1959., str. 337-347.

Basic.indb 86 18.6.2010. 13:52:45


S. M. Tralji 1958-1959: Tralji, Seid M. Tursko-mletako susjedstvo na zadarskoj krajini XVII stoljea iz Radovi Instituta JAZU u Zadru. Sv. IV-V. Zadar, 1958.-1959., str. 409-423.

S. M. Tralji 1965: Tralji, Seid M. Zadar i turska pozadina od XV do potkraj XIX stoljea iz Radovi Instituta JAZU u Zadru. Sv. XI-XII. Zadar, 1965., str. 203-227.

S. M. Tralji 1973: Tralji, Seid M. Tursko-mletake granice u Dalmaciji u XVI. i XVII. stoljeu iz Radovi Instituta JAZU u Zadru. Sv. XX. Zadar, 1973., str. 447-458.

A. Tudor 2007: Tudor, Ambroz. Jedno plemiko imanje u Splitskoj zagori iz Belamari, Joko - Gri, Marko (ur.). Dalmatin-ska zagora nepoznata zemlja. Galerija Klovievi dvori, 4. rujna - 21. listopada 2007. Galerija Klovievi dvori. Za-greb, 2007., str. 263-267.

A. Uglei 1991-1992: Uglei, Ante. Neobjelodanjeni nalazi preromanike kamene plastike s podruja sjeverne Dalmacije iz Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. God. XXXI, br. 18. Zadar, 1991.-1992., str. 143-154.

A. Uglei 1993: Uglei, Ante. Jo jednom o datiranju ranokranskog pluteja iz Posedarja kod Zadra iz Diadora. Vol. XV. Zadar, 1993., str. 145-156.

A. Uglei 2002: Uglei, Ante. Ranokranska arhitektura na podruju dananje Zadarske nadbiskupije. Filozofski fakultet u Zadru, Odsjek za arheologiju - Zadarska nadbiskupija. Zadar, 2002.

P. Vei 1985: Vei, Pavua. Pretpostavke za suvremenu namjenu i zatitu Kule Jankovia u Islamu Grkom iz Zadarska re-vija. God. XXXIV, br. 4-5. Zadar, 1985., str. 447-450.

P. Vei 1986: Vei, Pavua. Starokranska arhitektura u Zadru i na zadarskom podruju iz Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske. Sv. 12. Zagreb, 1986., str. 161-177.

P. Vei 1992: Vei, Pavua. Ulomak starokranskog pluteja iz Pose-darja nedaleko Zadra iz Diadora. Vol. XIV. Zadar, 1992., str. 291-299.

P. Vei 2004: Vei, Pavua. Crkva Svetoga Duha na Aseriji ranokranski mauzolej i romanika crkva Sv. Pavla iz Asseria. Sv. 2. Zadar, 2004., str. 117-131.

P. Vei 2006: Vei, Pavua. Zadar na pragu kranstva. Arhitektura ranoga kranstva u Zadru i na zadarskome podruju. Arheoloki muzej. Zadar, 2005. [2006.]

J. J. Wilkes 1974: Wilkes, John J. Boundary Stones in Roman Dalmatia. I. The Inscriptions iz Arheoloki vestnik. Sv. XXV. Lju-bljana, 1974., str. 258-274.

S. Zani 1996: Zani, Sofia. Stojan Jankovi u povijesti i legendi iz Rije. God. II, sv. 2. Rijeka, 1996., str. 170-180.

M. Zaninovi Rumora 1993: Zaninovi Rumora, Marija. Stare mjere za povrinu u sjevernoj Dalmaciji iz Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Sv. 35. Zadar, 1993., str. 121-135.

Basic.indb 87 18.6.2010. 13:52:45

cijena: 40,00 knISBN 978-953-175-364-7

Documents

cijena: 40,00 kn ISBN 978-953-175-364-7