Upload
phungtuong
View
219
Download
4
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Dea Blažina
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA I ODRŽIVI TURIZAM
DIPLOMSKI RAD
Rijeka 2015
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA I ODRŽIVI TURIZAM
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Poslovni marketing
Mentor: prof.dr.sc. Ivan Frančišković
Student: Dea Blažina
Studijski smjer: Marketing
JMBAG: 0081129034
Rijeka, rujan 2015
SADRŽAJ
1. UVOD .......................................................................................................................................... 1
2. EMOCIONALNA INTELIGENCIJA ....................................................................................... 4
2.1. POJAM,DIMENZIJE I KOMPONENTE EMOCIONALNE INTELIGENCIJE ........... 4
2.2. EMOCIONALNA INTELIGENCIJA U ODNOSU NA STAROSNU DOB I SPOL .... 8
3. ODRŽIVI TURIZAM ............................................................................................................... 11
3.1. RAZVOJ, POJAM I ASPEKTI TURIZMA .................................................................... 11
3.2. TRANSFORMACIJA TURIZMA U HRVATSKOJ ...................................................... 15
3.3. UTJECAJ STAVOVA STANOVNIŠTVA NA RAZVOJ ODRŽIVOG TURIZMA... 17
3.3.1. STAVOVI I PERCEPCIJE LOKALNOG STANOVNIŠTVA ............................... 18
3.3.2. SUSTAV MJERENJA STAVOVA ........................................................................... 19
4. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE ............................................................................................. 22
4.1. PLAN I ANALIZA ISTRAŽIVANJA ............................................................................. 22
4.2. ANALIZA I REZULTATI ISTRAŽIVANJA ................................................................ 26
4.2.1. PRVI ISTRAŽIVAČKI DIO: EMOCIONALNA INTELIGENCIJA ..................... 26
4.2.2. DRUGI ISTRAŽIVAČKI DIO: ODRŽIVI TURIZAM ........................................... 36
5. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................... 48
LITERATURA .............................................................................................................................. 50
POPIS TABLICA, GRAFIKONA I SHEMA ............................................................................. 53
PRILOG: ANKETNI UPITNIK: ISTRAŽIVANJE O NAČINU PERCIPIRANJA ODRŽIVOG TURIZMA ZAPSOLENIH U DJELATNOSTIMA U TURIZMU……………55
1
1. UVOD
U ovom radu istražuje se odnos emocionalne inteligencije i održivog turizma. Tema je
odabrana jer emocionalna inteligencija postaje jedna od važnijih tema za istraživanje u raznim
aspektima uključujući i turizam. Bitno je uvidjeti kako pojedinci s različitim razinama
emocionalne inteligencije reagiraju na održivi turizam. Jesu li njihove reakcije pozitivne ili
negativne te do koje razine emocionalna inteligencija ima utjecaj na njihovu percepciju o
održivom turizmu. Turizam je jedan od glavnih doprinositelja gospodarskom razvoju.
Doprinosi gospodarskom rastu, rastu prihoda, otvaranju novih radnih mjesta te doprinosi
raznolikosti lokalne zajednice. Zanimljivo je istražiti u kojoj mjeri i na koji način ta dva
pojma utječu jedan na drugi.
Problem istraživanja je ispitati način na koji karakteristike emocionalne inteligencije
pojedinaca utječu na njihovu percepciju o održivom turizmu.
Svrha istraživanja je saznati na koji način lokalno stanovništvo zaposleno u bilo kojoj
djelatnosti u turizmu percipira održivi turizam ovisno o njegovoj razini emocionalne
inteligencije. Također saznati koje komponente emocionalne inteligencije imaju najveći
utjecaj na tu percepciju, te što je lokalnom stanovništvu najvažnije kod održivog turizma.
Emocionalna inteligencija pojedinca utječe na njegovu percepciju okoline. Ta percepcija
utječe na stavove pojedinca koji se razlikuju od osobe do osobe. Zbog toga je bitno istražiti
koliki i kakav utjecaj emocionalna inteligencija ima na određene pojmove. U ovom radu
ispituje se njezin utjecaj na održivi turizam. Teorijskom analizom i provedenim istraživanjem
utvrđuje se šest hipoteza koje će u konačnici pružiti odgovor na glavno istraživačko pitanje -
“Kako emocionalna inteligencija lokalnog stanovništva utječe na njihovu percepciju i stavove
prema održivom turizmu i razvoju?”.
Cilj istraživanja je proučiti teorijski dio razvoja turizma i emocionalne inteligencije te
proučiti rezultate prijašnjih istraživanja na tu temu. Provesti vlastito istraživanje te s
dobivenim i analiziranim rezultatima ankete uvidjeti koji su najbolji načini razvoja održivog
turizma, a da se pritom zadovolje potrebe lokalne zajednice te saznati na koji način i u kojoj
mjeri emocionalna inteligencija utječe na percepciju stanovništva o održivom turizmu.
2
Osim glavnog cilja, rad ima i ostale ciljeve koji su navedeni u nastavku:
· Definirati emocionalnu inteligenciju i njezine dimenzije i komponente.
· Definirati vještine koje osoba s visokom razinom emocionalne inteligencije mora
posjedovati.
· Usporediti emocionalnu inteligenciju i vodstvo te uvidjeti kako pojedinci s različitim
razinama emocionalne inteligencije djeluju na radnome mjestu.
· Istražiti kako osobne karakteristike pojedinaca kako što su dob, spol i obrazovanje
utječu na njegovu razinu emocionalne inteligencije.
· Definirati turizam, vrste turizma te analizirati razvoj turizma od njegovog početka do
danas.
· Definirati ekonomski i društveni aspekt turizma.
· Proučiti razvoj turizma u Hrvatskoj i njegovo današnje stanje.
· Proučiti što utječe na stavove lokalnog stanovništva prema održivom turizmu te način
na koji se ti stavovi prate i mjere.
Metoda istraživanja korištena u ovom radu je induktivna metoda; od pojedinačnog polazi se
ka općem. U radu su prikupljeni primarni i sekundarni podaci. Za prikupljanje primarnih
podataka korištena je kvantitativna metoda. Polazi se od postavljenih hipoteza koje se testiraju
statističkim metodama i uspostavlja se uzročno posljedična veza između komponenti. Metoda
korištena u radu je metoda ispitivanja anketnim upitnikom. Sekundarni podaci prikupljeni su
desk istraživanjem. Korištena literatura je većinom prevedena sa engleskog jezika, a većina
podataka je preuzeta s interneta.
Rad je strukturiran u pet poglavlja. U prvom poglavlju, u UVODU, navode se motivi odabira
teme , daje se kratki opis teme, navode se problem i svrha rada, hipoteze i ciljevi rada, metode
istraživanja te kratki opis strukture rada.
U drugom poglavlju pod nazivom EMOCIONALNA INTELIGENCIJA (EI), ista se definira,
te se analizira teorija koja je bitna za rad i istraživački dio. Polazi se od povijesti i razvoja EI,
komponenta te utjecaja EI na percepciju pojedinaca ovisno o njihovom obrazovanju, spolu i
dobi.
3
U trećem poglavlju ODRŽIVI TURIZAM, definira se pojam turizma, istražuju utjecaji na
percepciju lokalnog stanovništva, analizira se turizam u Hrvatskoj, opisuje se sustav mjerenja
stavova stanovništva prema održivom turizmu te se isti potkrjepljuje primjerom iz prakse.
U četvrtom poglavlju pod nazivom EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE: NAČIN
PERCIPIRANJA TURIZMA ZAPOSLENIH U DJELATNOSTIMA TURIZMA, analiziraju
se podaci prikupljeni anketnim upitnicima te se potvrđuju ili opovrgavaju postavljene
hipoteze. Istraživanje je provedeno u dva djela. U prvom djelu ispituje se razina emocionalne
inteligencije pojedinaca ovisno o njihovom obrazovanju, spolu i dobi, a u drugom djelu
ispituje se njihova percepcija o održivom turizmu.
U petom poglavlju, ZAKLJUČKU, sintetiziraju se spoznaje dobivene u teorijskom i
empirijskom dijelu, međusobno se uspoređuju dobiveni rezultati, dolazi se do zaključka
istraživanja i odgovora na glavno istraživačko pitanje. Rad završava popisom literature i
popisom tablica, grafikona i shema. Na kraju rada dan je primjer anketnog upitnika kao prilog
radu.
4
2. EMOCIONALNA INTELIGENCIJA
Emocionalna inteligencija (EI) postaje sve važnija tema za psihološka, obrazovna i
menadžerska istraživanja. Mnoge organizacije šalju svoje zaposlenike na razne tečajeve
emocionalne inteligencije koje nude menadžerski savjetnici i savjetnici upravljanja. Bitna je
za tjelesno i mentalno zdravlje kao i za postignuća pojedinca u karijeri (Wong i Law 2002).
2.1. POJAM, DIMENZIJE I KOMPONENTE EMOCIONALNE INTELIGENCIJE
Salovey and Mayer (Wong i Law 2002), među prvima su koji su predložili naziv emocionalna
inteligencija koji predstavlja sposobnost osoba da vladaju svojim emocijama. Definirali su
emocionalnu inteligenciju kao podskup socijalne inteligencije koji uključuje sposobnost
praćenja vlastitih i tuđih osjećaja i emocija, pravljenja razlike između njih i sposobnost
korištenja ovih informacija pri vlastitom razmišljanju i akcijama. Goleman (Wong i Law
2002), je prihvatio ovu definiciju i predložio da emocionalna inteligencija uključuje
sposobnosti koje se mogu kategorizirati kao samosvijest, upravljanje emocijama, osobna
motivacija, empatija i upravljanje vezama i odnosima.
EI ima svoje korijene u konceptu “socijalne inteligencije” koju je prvi put identificirao
Thorndike 1920. godine. Thorndike (Wong i Law 2002), definira socijalnu inteligenciju kao
sposobnost razumijevanja i vođenja muškaraca i žena, dječaka i djevojčica – djelovati mudro
u ljudskim odnosima. Devedesetih godina Gardner (Wong i Law 2002), uključuje socijalnu
inteligenciju kao jednu od sedam domena inteligencije u svojoj teoriji višestruke inteligencije.
Prema Gardneru socijalna inteligencija neke osobe sastoji se od njene interpersonalne
inteligencije i intrapersonalne inteligencije. Intrapersonalna inteligencija je sposobnost
pojedinca da vlada samim sobom i njegova sposobnost da simbolizira složene i vrlo
diferencirane setove osjećaja. Suprotno tome, interpersonalna inteligencija odnosi se na
sposobnost pojedinca za interakciju s drugima i sposobnost primjećivanja i pravljenja razlika
između ostalih pojedinaca, njihovih raspoloženja, karaktera, motiva i namjera.
U daljnjim istraživanjima i analizi rezultata Salovey i Mayer su 1990. godine koncipirali kako
se EI sastoji od četiri posebne dimenzije (Wong i Law 2002):
5
1. Procjena i iskazivanje vlastitih emocija (procjena vlastitih emocija – SEA)
Odnosi se na sposobnost pojedinca da razumije svoje duboke emocije te da ih prirodno izrazi.
2. Procjena i prepoznavanje tuđih emocija (procjena tuđih emocija – OEA)
Odnosi se na sposobnost pojedinca da uoči i razumije osjećaje ljudi u njegovoj blizini.
3. Regulacija vlastitih emocija (regulacija emocija - ROE)
Odnosi se na sposobnost pojedinca da regulira svoje emocije što mu omogućuje brži oporavak
od psihološke boli.
4. Korištenje emocija kako bi se olakšala izvedba ( korištenje emocija – UOE)
Odnosi se na sposobnost pojedinca da pozitivno iskoristi svoje emocije usmjerujući ih na
konstruktivne aktivnosti i osobne izvedbe.
Podjelom su prikazane karakteristike koje osoba sa visokom razinom emocionalne
inteligencije mora posjedovati. Mora biti svjesna svojih emocija, sposobna te emocije izraziti,
regulirati, usmjeriti prema konstruktivnim aktivnostima. Također mora osjećati empatiju
prema ostalim osobama i razumjeti njihove osjećaje.
Komponente emocionalne inteligencije
Goleman (Roy i Chaturvedi 2011), predlaže da EI određuje naš potencijal za učenje
praktičnih vještina. Ukazuje na osnovne vještine kao što su davanje snage drugima,
učinkovito vodstvo, razvijanje partnerstva, umrežavanje, suradnja i utjecaj te ih smatra
ključnima za društvenu stranu emocionalne inteligencije. Te osobine uvelike doprinose
oblikovanju ljudskog ponašanja i odgovorne su za njihovo ponašanje. EI se dakle smatra
pokretačem ljudskog razvoja i razvoja vođa. Važno je da osobe na visokim pozicijama imaju
visoke razine EI jer su oni odgovorni za podizanje te razine kod ostalih na nižim pozicijama.
Usred ubrzanog poslovnog okruženja svatko bi trebao biti svjestan tuđih emocija i znati
izraziti svoje emocije radi bolje komunikacije. EI na radnom mjestu smatra se kao ključni
čimbenik za uspjeh pojedinca dok mu osjetljivost, zrelost i sposobnost odlučuju o budućem
uspjehu i daju konkurentnost.
6
Tri su najvažnije vještine koje su temelj za sve ostale vještine koje obuhvaća EI. Goleman
(Roy i Chaturvedi 2011) ih naziva “metavještinama”, a to su: emocionalna samosvijest,
empatija i emocionalna samokontrola. Ove vještine su zajedno sa ostalima svrstane u četiri
glavne skupine; kako prikazuje sljedeća tablica (Tablica 1).
Tablica 1. Četiri glavne skupine vještina koje obuhvaća EI
SAMOSVIJESNOST UPRAVLJANJE ODNOSIMA
Emocionalna samosvijest
Točna procjena vlastitih osobina
Samopouzdanje
Pomaganje ostalima napredovati
Inspiracijsko vođenje
Utjecaj
Provođenje promjena
Upravljanje sukobima
Timski rad i suradnja
UPRAVLJANJE SOBOM DRUŠTVENA SVIJEST
Emocionalna samokontrola
Transparentnost/iskrenost/povjerenje
Prilagodljivost
Orijentacija ka uspjehu
Optimizam
Empatija
Organizacijska svijest
Usmjerenost na usluge
Izvor: Izradila studentica na temelju članka: Roy, R & Chaturvedi, S 2011, 'Job Experience
And Age as Determinants of Emotional Intelligence: An Exploratory Study of Print Media
Employees', BVIMR Management Egde, vol. 4, no. 2, 68–76.
Emocionalna samosvijest i empatija bitne su komponentne EI. Emocionalna svijest je moći
prepoznati emocije koje pojedinac proživljava u određenoj situaciji i kako pojedinac djeluje u
vezi tih emocija uključujući iskrenost. Osobe sa visokim razinama EI razvijaju društvenu
svijest i imaju više uspjeha u socijalnim situacijama. Emocionalno su izbalansirani iznutra i
izvana.
Mandell i Phewani (Roy i Chaturvedi 2011) istražili su kako je EI povezana sa vodstvom.
Otkrili su kako su karakteristike kao što su samosvijesnost, percepcija, suosjećanje i
upravljanje emocijama veoma povezane sa visokim razinama EI na radnom mjestu. Kasnije
su utvrdili kako je EI puno važnija od inteligencije i povezana sa uzornim nastupom u ulozi
7
vodstva. Goleman tvrdi da su vođe sa visokim razinama EI presudni za uspjeh organizacije
pošto su sposobni upravljati svojim emocijama i suosjećati sa emocijama svojih zaposlenika
(Roy i Chaturvedi 2011).
Bitno je da visoko rangirane osobe imaju visoke razine EI jer one utječu na niže rangirane
osobe. Takve osobe svjesne su svojeg okruženja, mogu na isto pozitivno utjecati te doprinijeti
pozitivnoj radnoj atmosferi. Iz tih razloga u daljnjem tekstu istražuje se kakav utjecaj EI ima
na radnome mjestu.
Emocionalna inteligencija na radnome mjestu
Organizacijsko ponašanje sastoji se od složene mreže ljudskih odnosa i premošćivanju jaza
između značajnih razlika u ponašanju pojedinaca. Kvalitetu tih odnosa određuje
organizacijska klima koja ovisi o socijalnim vještinama pojedinaca (Dumbrava 2011).
Emocionalna inteligencija može se istraživati i na radnome mjestu. Prema Grossu (Wong i
Law 2002) emocionalne sklonosti odgovoru mogu se regulirati na dva načina. Prvi je
manipulacija ulaznih informacija (regulacija emocija fokusirana na prošlost), a drugi je na
output prvog modela (regulacija emocija usmjerena na odgovor). Prvi način postiže se uz
pomoć četiri koraka:
1. Selekcija situacije u kojoj pojedinac stupa u ili izbjegava određene situacije ili osobe
ovisno o njihovom prikladnom emocionalnom utjecaju.
2. Modifikacija situacije u kojoj pojedinac izmjenjuje okruženje kako bi promijenio njegov
emocionalni utjecaj.
3. Implementacija pozornosti gdje pojedinac usmjerava pozornost prema ili od nečega sa
namjerom da utječe na nečije emocije.
4. Kognitivna promjena u kojoj pojedinac ponovno procjenjuje ili situaciju u kojoj se nalazi
ili svoje mogućnosti da upravlja situacijom kako bi promijenio nečije emocije.
Slično tome, regulacija usmjerena na odgovor također uključuje više koraka. Osoba može
intenzivirati, umanjiti, odužiti ili prekinuti prisutne emocije iz raznih potreba.
1. Intenzivirati emocije znači pojačati intenzitet emocija koje pojedinac osjeća. Učiniti ih
značajnijima, više bitnima nego što one trenutno jesu.
8
2. Umanjiti emocije znači smanjiti intenzitet emocija koje pojedinac osjeća. Umanjiti njihovo
značenje radi prilagođavanja određenoj situaciji.
3. Odužiti emocije ili prekinuti emocije znači utjecati na trajanje emocija koje pojedinac
osjeća u određenoj situaciji.
Wong i Law (2002) ukazuju da, kada se ovaj model primjeni na EI u organizacijskom
okruženju, zaposlenici mogu modulirati svoju percepciju radnog okruženja. Takva percepcija
utječe na njihove emocije. Usmjeravanjem emocija mogu selektivno odabrati osobe za
interakciju, mogu mijenjati radno okruženje s naglaskom na specifične aspekte svog
okruženja ili mijenjati svoju procjenu radne okoline. Zaposlenici također mogu modulirati
utjecaje emocionalnih podražaja iz radne okoline. Osobe s velikom razinom EI mogu
reguliranjem emocija stvoriti pozitivne emocije kao i promicati emocionalni i intelektualni
rast. Nasuprot tome osobe sa niskim razinama EI nisu sposobne regulirati svoje emocije tako
učinkovito te imaju sporiji emocionalni rast.
U radnom okruženju EI je povezana sa povećanjem timskog rada i većim zadovoljstvom na
poslu. Bitna je veza između sukoba i reakcije na sukob. Osobe sa većom razinom EI
racionalnije reagiraju u takvim situacijama (Hutchinson i Hurley 2013). Sposobnost
razumijevanja kolega i razina zadovoljstva na poslu povezane su sa povjerenjem u vođu tima.
Povjerenje je bitan alat u upravljanju, posebno u postizanju zadovoljstva u poslovnom
okruženju od strane zaposlenika. To se zadovoljstvo povećava ukoliko zaposlenik vjeruje da
su članovi tima sposobni prepoznati i uvažiti njegove emocije (Downey, Roberts i Stough
2011).
Emocionalna inteligencija pojedinca bitna je za njegovo poslovno napredovanje i pozitivnu
radnu atmosferu. No, kao što je rečeno, razina EI razlikuje se od osobe do osobe. Na tu razinu
utječu osobna obilježja pojedinca kao što su spol, dob i razina obrazovanja.
2.2. EMOCIONALNA INTELIGENCIJA U ODNOSU NA STAROSNU DOB I SPOL
Istraživanjem provedenim prema Bar-On modelu nisu ustanovljene značajne razlike što se
tiče spola i emocionalne inteligencije. Pronađene su međutim razlike u pojedinim EI
dijelovima. Bar-On model daje teorijsku bazu za mjerenje emocionalne inteligencije i smatra
9
kako je emocionalna inteligencija presjek pojedinčevih sposobnosti, vještina i sposobnosti
vođenja i povezivanja, a osmislio ga je Reuven Bar-On (Putane 2006).
Bar-On (Putane 2006) je ustanovio da žene imaju bolje razvijene interpersonalne vještine
(empatija, upravljanje međuljudskim odnosima), više su svjesne svojih emocija te su
društveno odgovornije. Muškarci imaju bolje razvijene intrapersonalne vještine
(samopoštovanje, samostalnost), sposobnost prilagođavanja (rješavanje problema,
fleksibilnost, upravljanje stresom, viša razina optimizma).
Putane (2006) ističe kako veliki broj istraživanja gdje se uspoređivao spol i emocionalna
inteligencija imaju različite rezultate. Nekim istraživanjima pokazano je kako žene imaju veću
opću razinu emocionalne inteligencije od muškaraca. Također postižu bolje rezultate u
međuljudskim odnosima. Drugim istraživanjem pokazano je kako muškarci imaju veću
prosječnu razinu emocionalne inteligencije.
Shahzad i Salman (2012) također ističu kako nema prevelike razlike između spolova, no
nekih razlika ipak ima. Emocionalna inteligencija sastoji se od upravljanja i izražavanja
osjećaja te socijalnih vještina. Jedan od razloga zbog kojih muškarci pokazuju veće razine
emocionalne inteligencije u nekim istraživanjima može biti i činjenica da su oni skloni
kontrolirali svoje emocije. Razlog tomu može biti i društvo koje različito percipira muškarce
od žena. Dalje navode kako žene nisu pametnije od muškaraca niti su muškarci superiorniji od
žena, no obje grupe imaju svoje prednosti i slabosti.
Singh i Srivastava (2012) navode kako emocionalna inteligencija ne utječe na spol te da nema
razlike u vodstvu i sposobnosti upravljanja. Muškarci i žene su jednako sposobni biti vođe.
Dalje navode kako emocionalna inteligencija utječe na dob. Rezultati istraživanja pokazali su
kako najveću razinu emocionalne inteligencije imaju osobe u razdoblju od 40 – 60 godina. Te
osobe znaju kontrolirati što osjećaju i kako te osjećaje izraziti što im pomaže kod upravljanja
svojih i tuđih emocija. Dobro se nose sa zahtjevnim osobama i kompliciranim situacijama.
Putane (2006) ističe kako mlađe osobe zbog potrebe donošenja važnih odluka i procesa
samoodređenja, odgovornosti te više tjeskobe i zbunjenosti zbog tih zadataka mogu rezultirati
nižim razinama emocionalne inteligencije u usporedbi sa starijim osobama. Starije osobe zbog
potrebe za zajedništvom i ravnotežom mogu pokazati više razine emocionalne inteligencije.
10
U slučaju dobnih razlika, postoje istraživanja koja pokazuju kako osobe srednje dobi
(pogotovo u četrdesetim godinama) imaju najveću razinu emocionalne inteligencije prema
ljestvici Bar-On. Sutarso je doznao da osobe u dobi od 20-40 godina posjeduju najveću razinu
emocionalne inteligencije. Derksen, Kramer i Katzko (Putane 2006) izvješćuju kako najveću
razinu EI imaju osobe u dobi od 35-44 godine, te da ta razina opada kod starijeg stanovništva.
Postoje i druga istraživanja koja pokazuju kako razlike u dobi ne utječu na EI. Rezultati
raznih istraživanja koji uključuju EI i dobne skupine znatno se razlikuju.
U empirijskom djelu istražit će se u kojoj mjeri razina obrazovanja, spol i starosna dob utječu
na razinu emocionalne inteligencije pojedinca. Te karakteristike biti će podijeljene u skupine
te će se istražit pojedinci koje razine obrazovanja, spola i starosne dobi imaju najveće razine
emocionalne inteligencije.
Provedena su razna istraživanja na temelju utjecaja emocionalne inteligencije na dob i spol.
Većina istraživanja dovela je do približno istih rezultata. Navedeni autori se slažu kako
emocionalna inteligencija nema utjecaja na spol, no postoje određene domene u kojima jedan
od spolova prednjači. Također slažu se kako emocionalna inteligencija ima utjecaja na dob.
Mlađe osobe imaju niže razine emocionalne inteligencije dok su za starije osobe istraživanja
pokazala kako imaju najveću razinu emocionalne inteligencije u četrdesetim godinama. U
sljedećem poglavlju analizirati će se održivi turizam, povijest i razvoj turizma od njegova
nastanka do danas. Istražiti će se percepcija pojedinaca o održivom turizmu i koji su sustavi
mjerenja najprikladniji za praćenje te percepcije.
11
3. ODRŽIVI TURIZAM
Koncept održivog razvoja nastaje u 80-im godinama 20. stoljeća. Održivi razvoj definira se
kao očuvanje životnog standarda za buduće generacije, uz zadovoljenje potreba sadašnjice
(Drljača 2012). Pojam održivosti koristi se u različitim kontekstima, tako se u literaturi mogu
pronaći različite formulacije pojma kao što su održivi uspjeh, održivi turizam, održivi rast,
održiva proizvodnja, i dr. Ovi pojmovi opisuju fenomene na koje se primjenjuje filozofija
koncepta održivog razvoja.
Prije daljnje analize održivog turizma, u sljedećem poglavlju proučit će se povijest turizma,
početci turizma znanog danas te njegovi doprinosi današnjem turizmu.
3.1. RAZVOJ, POJAM I ASPEKTI TURIZMA
Danas postoje mnoge podjele turizma, definicije turizma, razni aspekti turizma i razne
turističke aktivnosti. Turizam svakim danom sve više napreduje i nastoji zadovoljiti potrebe
potrošača na najbolji mogući način. Za ovakvo današnje stanje turizma zaslužan je povijesni
razvoj turizma koji je turizam doveo od najprimitivnijih oblika do današnjih suvremenih
oblika.
Riječ turist prvi je put zabilježena 1880. godine kada je Pegge turista definirao kao putnika na
višednevnom putovanju, a riječ turizam prvi se put spominje 1811. godine u časopisu
Sporting Magazin (Gligorijević i Stefanović 2012). Pionirsku ulogu u turizmu imao je
Thomas Cook otvorivši prvu putničku agenciju i provevši prvo turističko putovanje. Cook je
1841. godine organizirao prvo grupno putovanje željeznicom za članove jednog
antialkoholičarskog društva, kojima je ponudio zakupljenu kompoziciju vagona uz glazbu i
služenje čaja i to za jedinstvenu cijenu. Putovanje je bilo prijevoz između dva engleska grada,
a željeznica je u ono vrijeme bila prava atrakcija. Putovanje je vrlo dobro prihvaćeno pa četiri
godine kasnije Cook osniva putničku agenciju i kreće sa ozbiljnim turističkim poslovima.
Uvodi u opticaj rezervaciju, kupon, program i postaje utemeljitelj suvremenog turizma.
Tako zaokružene turističke usluge postaju najznačajniji faktor nastanka masovne turističke
potražnje. Pretvaraju individualni turizam u masovni turizam koji postaje popularan poslije
Drugog svjetskog rata i sadrži kompletne turističke usluge, pakete aranžmana.
12
Pionirska uloga Thomasa Cooka u stvaranju uvjeta za suvremeni turizam proizlazi iz sljedećih
činjenica (Gligorijević i Stefanović 2012):
· prvi puta se pokazalo što u modernom shvaćanju putovanja znači veća grupa putnika
koji se okupljaju radi putovanja iako se do tada nisu poznavali.
· prvi je puta na jednom mjestu putnik mogao riješiti sve probleme vezane za putovanje,
pa je kupujući pakete od agencije bio spreman za taj luksuz platiti određenu cijenu.
· prvi put su spoznate mogućnosti koje i za agenciju i za putnika protječu iz činjenice da
se nudi usluga koja ujedinjuje više različitih i pojedinačnih usluga.
Thomas Cook uvelike je doprinio razvoju turizma kakvog znamo danas. Pojmovi koje je uveo
kao što su kupon, rezervacije i turistički program prisutni su još i danas u turizmu, štoviše
čine glavne komponente suvremenog oblika turizma. Dalje u tekstu definirati će se turizam i
vrste turizma bitne za analizu teorije te glavni aspekti turizma.
Pojam i vrste turizma
Pri definiranju turizma, polazi se od same riječi “turizam” koja potiče iz engleske riječi “tour”
što u prijevodu znači: put, kružno putovanje, obilaženje, itd. To se putovanje obavlja sa
zadovoljstvom i sa zadržavanjem u različitim mjestima, a osoba koja poduzima takvo
putovanje naziva se turist (Gligorijević i Stefanović 2012). No, nije svaki putnik turist. Turist
je osoba koja u mjestu, izvan svoga prebivališta, provede najmanje jednu noć u ugostiteljskom
ili drugom smještajnom objektu, u cilju odmora, rekreacije, zdravlja, studiranja, sporta,
religije, porodice, poslova javnih misija i skupova.
Postoje različite vrste turizma kao što su (Kesar 2013): održivi turizam, kulturni turizam,
ekološki turizam, seoski turizam, urbani turizam, nautički turizam, kongresni turizam,
zdravstveni turizam, vjerski turizam, lovni i ribolovni turizam, naturizam, manifestacijski
turizam, gastronomski turizam, enofilski turizam, sportsko-rekreacijski turizam, pustolovni
turizam, robinzonski turizam, masovni turizam, elitni turizam, kontinentalni turizam,
svemirski turizam, obrazovni turizam i izletnički turizam. U ovom radu važnost imaju
masovni turizam, održivi turizam i kulturni turizam pa su njihove definicije dane u radu.
13
Održivi turizam definiran je kao turizam koji zadovoljava potrebe sadašnjih turista i lokalne
zajednice, a da pritom štiti i poboljšava mogućnosti za budućnost, a njegova bit je
minimizirati negativne utjecaje na lokalnu zajednicu i okoliš te istodobno generirati prednosti
za lokalno stanovništvo (Yu, Chancellor i Cole 2009). Razvoj održivog turizma prvenstveno
uključuje uspostavljanje ravnoteže između potrošnje resursa i regenerativne sposobnosti
prirodnih sustava koje turizam eksploatira te zadovoljenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih
ciljeva (Kostić i Tončević 2014).
Masovni turizam definiran je kao postrojenja i atrakcije dizajnirane da budu domaćin
velikom broju turista. Ovaj tip turizma često je veoma komercijaliziran i ostavlja lokalnom
stanovništvu i zaposlenicima minimalne prilike za uspostavljanje veze i razumijevanje sa
turistima (Gursoy, Chi i Dyer 2009).
Kulturni turizam je specifični oblik turizma koji obuhvaća posjete turista izvan njihovog
stalnog mjesta boravka motivirane interesom za kulturom, što obuhvaća povijest, umjetnost,
naslijeđe ili stil života ljudi na nekom lokalitetu ili nekoj regiji (Gursoy, Chi i Dyer 2009).
Društveni i ekonomski aspekt turizma
Turizam je postao svojevrsni društveno-ekonomski fenomen, sastavni dio života velikog
dijela populacije, a potreba za turizmom postala je gotovo dio egzistencijalnih čovjekovih
potreba. Po svojoj prirodi i sadržaju turizam je jako složena pojava i zbog toga se može
promatrati sa više aspekata. Dva najznačajnija aspekta jesu društveni i ekonomski aspekt
turizma.
Turizam kao društvena pojava, predstavlja kretanje ljudi u cilju zadovoljavanja turističkih
potreba. Najprihvatljivija definicija dana je od strane švicarskih autora W. Hunzikera i K.
Krapfa (Gligorijević i Stefanović 2012, str. 271) koja glasi: “Turizam je skup odnosa i
pojava, koje proizlaze iz putovanja i boravka posjetioca nekog mjesta, ako se tim boravkom
ne osniva stalno prebivalište i ako s takvim boravkom nije povezana nikakva njihova
gospodarska djelatnost”.
14
Gligorijević i Stefanović (2012) dalje ističu kako je pojam turist vezan za pojam putovanja
koja su motivirana željom za odmorom ili razonodom, u fizičkom i psihičkom smislu. Samo
se takva putovanja smatraju turističkima. Promjena mjesta boravaka dovodi do koncentracije
turista u određenim mjestima – turističkim mjestima. U tim mjestima turisti uspostavljaju
određene odnose i to na ekonomskim osnovama. Oni zahtijevaju određene usluge (smještaj,
hrana, zabava, kultura, itd.) kako bi zadovoljili svoje turističke potrebe. Zbog toga je važno da
u turističkim mjestima postoje određene gospodarske i izvan gospodarske djelatnosti koje
zadovoljavaju turističku potražnju. Pored ekonomskih odnosa u turističkim se mjestima
uspostavljaju i širi društveni odnosi, odnosi između turista i lokalnog stanovništva kao i
odnosi između samih turista.
U ekonomskoj se analizi turist smatra potrošačem pa se u skladu s time turizam promatra kao
svojevrsni potrošački pokret kome je cilj zadovoljiti specifične čovjekove potrebe. Te se
potrebe nazivaju turističke potrebe, te ovakvo shvaćanje turista i turizma odražava njihovu
ekonomsku stranu (Gligorijević i Stefanović 2012). Bit turizma kao ekonomske pojave
proizlazi iz raznih veza unutar društvenih i ekonomskih odnosa koje čovjek uspostavlja radi
zadovoljavanja turističkih potreba. Turizam kao ekonomski odnos nastaje povodom
zadovoljavanja turističkih potreba. Ti odnosi generiraju ekonomske, ali i neke druge
posljedice koje se u ekonomskoj praksi izražavaju ekonomskim kategorijama kao što su
potrošnja, proizvodnja, dohodak, dobit, zaposlenost, troškovi, izvoz, uvoz, bilanca, turistički
promet i slično.
Turizam ima razne aspekte, a dva daleko najvažnija su društveni i ekonomski. U turističkim
mjestima uspostavljaju se društveni i ekonomski odnosi između turista i lokalnog
stanovništva. Međutim, turizam je veoma složena pojava i ima i šira značenja kako što su
kulturno značenje, socijalno značenje, i razna druga značenja koja se konstantno obogaćuju u
skladu sa suvremenim društvenim razvojem. U sljedećem poglavlju analizirati će se
transformacija turizma u Republici Hrvatskoj iz doba komunizma do današnjeg suvremenog
turizma i vidjeti njegova usmjerenost i glavne stavke razvoja.
15
3.2. TRANSFORMACIJA TURIZMA U HRVATSKOJ
Zemlje srednje i istočne Europe (SIE) koje su nastale raspadom komunističkih zemalja morale
su se prilagoditi na nove promjene u turizmu (Demonja 2011). Ova transformacija dogodila se
u vrijeme kada turizam karakteriziraju fleksibilnost i segmentacija u odnosu na masovno
standardizirano tržište od sredine 20. stoljeća. Za vrijeme komunizma većina turizma bila je
interna, što znači da je većina turističkih tokova bila između komunističkih zemalja. Dolazi do
preraspodjele turističkih tokova. U nekim je zemljama smanjen broj dolazaka turista sa starih
tržišta čime se otvaraju prilike za ciljanje na zapadnoeuropske zemlje. Da bi zemlje SIE
krenule u privlačenje turista iz glavnih turističkih zemalja, trebale bi prepoznati i stvoriti svoja
ciljna tržišta i niše.
Ekonomski fluktuacijski ciklusi također mogu biti razlog povećanja i smanjenja dolaska broja
turista (Svilokos, Tolić i Pavlić 2014). Recesija utječe na promjene u ponašanju potrošača,
pogotovo u vidu turizma koji je percipiran kako luksuzno dobro. Turisti se mogu povući,
odnosno otkazati dolazak ili mogu postojeću destinaciju zamijeniti novom, jeftinijom
destinacijom.
Demonja (2011) ukazuje na nišu kulturnog turizma. On ima posebnu važnost, ne samo kao
novo rastuće tržište, nego i iz političkih razloga, kao sredstvo za kreiranje pozitivne percepcije
naspram tih zemalja. Kulturni je turizam generator održivog razvoja jer omogućuje da mjesta
koja nisu isključivo turistička, osmišljenim razvojnim strategijama koje se temelje na
lokalnim kulturno – umjetničkim potencijalima, postanu zanimljiva turistima, ali i lokalnom
stanovništvu. Lokalne vrijednosti, zahvaljujući kulturnom turizmu, mogu postati zanimljive
turistima te se na taj način turističke destinacije obogaćuju kulturnim sadržajima i postaju
atraktivne lokalnom stanovništvu.
Strategija kulturnog razvitka Hrvatske sastavni je dio Razvojne strategije Hrvatske u 21.
stoljeću i u strategiji je prvi puta obrađen kulturni turizam (Demonja 2011). Taj je dokument
potaknuo istraživanja kulturnog turizma na terenu, praćenje kulturnih statistika, uočena je
nužnost uporabe hrvatskih raznolikosti kao bitnih točaka prodaje, naglašena je
decentralizacija kulture koja uključuje izradu lokalnih strategija kulturnog turizma. Hrvatska
je jedna od malobrojnih europskih zemalja koje imaju državnu strategiju kulturnog turizma.
16
Samo postojanje strategija za razvoj turizma nije garancija njihove učinkovite primjene.
Demonja (2011) ukazuje i na određene probleme tijekom provedbe Strategije kulturnog
razvitka Hrvatske: nedovoljno razvijen sustav kulturnih statistika, nedovoljna znanja
koordinatora projekta o kulturnom menadžmentu, centraliziranost i birokratizacija postupaka,
nepostojanje prepoznatljivog kulturno-turističkog proizvoda, površno znanje lokalnog
stanovništva o vlastitoj baštini, nedovoljna ili loše organizirana promidžba, nedovoljna
suradnja između sektora kulture i turizma, nepostojanje savjetodavnih institucija vezanih za
probleme kulturnog turizma.
Unatoč negativnim komponentama, postoje djelovni Hrvatske u kojima je kulturni turizam
razvijen i u punom jeku. Prema procjeni 50% britanskih turista posjetilo je Hrvatsku upravo
zbog njene kulturne baštine u ranijoj i kasnijoj sezoni (Hughes i Allen 2005). Jedan od
pozitivnih primjera razvijenog kulturnog turizma je grad Dubrovnik. Primarni aspekt
promocije grada Dubrovnika je njegova kulturna baština i njegovo kulturno blago, a
sekundarni aspekt su plaže, obala i mediteranska klima. Još jedna prednost je ta što su mnoga
obalna naselja ujedno ili u blizini starih povijesnih gradova pa se kulturna dobra promoviraju
zajedno sa zabavom na plaži. Jak turistički adut je i kulturna raznolikost. U središnjem i
unutrašnjem dijelu zemlje kulturni identitet bliži je onom srednjeeuropskih zemalja i stoga
nudi drugačije turističko iskustvo u odnosu na obalni turizam.
Osim kulturnog turizma posljednjih godina u Hrvatskoj se razvija i turizam iznajmljivanja
kuća za odmor (vikendica). Hrvatske regije i resursi pogodni su za razvoj ove vrste turizma.
Hrvatska obala sadržava 80% noćenja od svih ukupnih noćenja u državi (Grzinić, Čevra i
Aflić 2013). Kuće za odmor većinom su koncentrirane na obalnim područjima u dobro
razvijenim regijama. Županija u kojoj je ovaj turizam naviše razvijen je Istarska županija, a
slijedi je Zadarska županija. Istra ima specifične karakteristike bazirane na njezinom
geografskom području i kulturnoj baštini.
Kompanija BMI Research (2015) predviđa rast i razvoj hrvatskog turizma u budućnosti. U
svojoj analizi hrvatskog turizma navode sljedeće prednosti i prilike:
· Hrvatska ima atraktivnu obalu na kojoj nudi jeftiniji odmor na plaži od susjednih
zemalja, a bogata kulturna povijest turistima nudi poticaj da se vrate.
· međunarodni prihod od turizma čini 20% godišnjeg BDP-a.
17
· slabi gospodarski rast zadržati će niske cijene, povećati putovanja unutar zemlje i
potrošnju.
· Hrvatska se 2013. godine pridružila EU što bi trebalo pomoći u poboljšanju ulaganja i
povlačenju sredstava od EU fondova.
· vlada stvara mogućnosti za luksuzna ulaganja kako bi privukla imućne strane
investitore. Ima opsežan broj nekretnina sposobnih za takav razvoj.
· brodovi za krstarenje i jedrenje rastu u popularnosti.
· raste popularnost gradu Dubrovniku pošto je to jedna od lokacija za snimanje serije
Igra prijestolja.
Hrvatski se turizam znatno razvio od doba komunizma do danas, no još se uvijek osjeća
utjecaj masovnog turizma. Sve se veća pažnja posvećuje kulturnom turizmu pošto je Hrvatska
bogata kulturnom i povijesnom baštinom i šteta bi bila to ne iskoristiti. Međutim ni ta grana
turizma nije u potpunosti razvijena i ne doprinosi sukladno potencijalu. Unatoč tome turizam
u Hrvatskoj je u razvoju i planira mu se pozitivan rast i u budućnosti.
Turizam stvara brojne ekonomske prednosti u lokalnim zajednicama kao što su razvoj
lokalnog gospodarstva i ekonomije, povećanje prihoda i razvoj zajednice. Zbog učestalosti
interakcije turista sa lokalnim stanovništvom, volja stanovništva da budu domaćini je
fundamentalna za uspješan razvoj turizma. Zbog toga se stavovi lokalnog stanovništva o
utjecaju turizma moraju konstantno pratiti jer će se oni s vremenom vjerojatno promijeniti.
3.3. UTJECAJ STAVOVA STANOVNIŠTVA NA RAZVOJ ODRŽIVOG TURIZMA
Turizam stvara brojne ekonomske prednosti u lokalnim zajednicama kao što su razvoj
lokalnog gospodarstva i ekonomije, povećanje prihoda, razvoj zajednice, ali isto tako utječe
na sve veću zabrinutost stanovništva negativnim utjecajima kao što su onečišćenje okoliša i
nameće negativne društveno-kulturne utjecaje. Istraživači u turizmu posvetili su u posljednjih
nekoliko desetljeća veliki dio vremena proučavajući utjecaj turizma na raznim područjima.
Posljednjih desetak godina povećao se interes za praćenjem utjecaja turizma na okoliš i
stanovništvo zbog sve većeg rasta održivog turizma i turističkog razvoja. WTO ukazuje da
razvoj turizma ne može biti održiv ukoliko se ne razvija kroz lokalne inicijative, u skladu s
18
lokalnim vrijednostima i djeluje u skladu s lokalnom zajednicom, okruženjem i kulturom
(Gursoy, Chi & Dyer 2009).
3.3.1. Stavovi i percepcije lokalnog stanovništva
Gursoy, Chi i Dyer (2009) ukazuju na to da lokalno stanovništvo tendira ka pozitivnom
mišljenu o turizmu jer turizam vide kao instrument za ekonomski razvoj. Unatoč tome,
mišljenje i stavovi lokalnog stanovništva mijenjaju se kako razvoj turizma prelazi u
naprednije faze. Osim ekonomskih utjecaja i utjecaja na okoliš u obzir treba uzeti i pozitivne i
negativne utjecaje turizma. Stanovništvo koje prepozna negativne utjecaje razvoja turizma ne
mora nužno biti protiv istog. Ukoliko im razvoj određenog tipa turizma ne odgovara, spremni
su prihvatiti drugi. Upravo zato, potrebno je konstantno pratiti percepciju i stavove lokalnog
stanovništva kako bi se osigurala održivost industrije i kako bi se lakše upravljalo važnijim
aspektima turizma tijekom njegovog razvoja.
Također, Gursoy, Chi i Dyer (2009) ističu da istraživanja pokazuju kako uspjeh održivog
turizma u velikoj mjeri ovisi o prihvatljivosti turista i turističkih programa, ponuda i
aktivnosti lokalnih zajednica. Ukoliko se ne uzmu u obzir želje i potrebe turista i domaćeg
stanovništva, vjerojatno će doći do nezadovoljstva sa jedne strane i dovesti do negativnih
rezultata. Javno nezadovoljstvo i protesti protiv razvoja turizma u velikoj mjeri mogu ometati
razvoj ili ga čak i zaustaviti. Kako se lokalna zajednica razvija tako se povećava broj turista
što može postepeno povećavati nezadovoljstvo zajednice. Time percepcija i stavovi zajednice
postaju sve više negativni. Jedan korak koji se može poduzeti je praćenje promjena percepcije
i stavova lokalnog stanovništva i identificiranje novih razvojnih inicijativa koje su podržane
od strane zajednice. Cilj praćenja je smanjenje učestalosti neočekivanih promjena i
ublažavanje nepredviđenih ili neželjenih posljedica planiranih promjena.
Postoji nekoliko modela koji prate reakcije lokalnog stanovništva na razvoj turizma. Jurowski,
Uysal i Williams razvili su 1997. godine model koji je integrirao faktore koji će vjerojatno
utjecati na reakcije lokalnog stanovništva (Gursoy, Chi i Dyer 2009).
U svom modelu predložili su kako percipiran potencijal za ekonomskim dobitkom, korištenje
baze resursa, privrženost zajednici i stav prema zaštiti okoliša utječu na to kako lokalno
19
stanovništvo percipira ekonomske, socijalne utjecaje turizma i utjecaje na okoliš. Modelom su
pretpostavili kako navedene grupe stavki imaju direktan, indirektan ili direktan i indirektan
utjecaj na stavove lokalnog stanovništva prema razvoju turizma. Gursoy, Juorwski i Uysal
proširili su 2002. godine model na temelju rezultata prvotnog modela tako što su podijelili
utjecaje na troškove i koristi i istražili njihov utjecaj na razvoj turizma. Dodali su dva nova
utjecaja u model (Gursoy, Chi i Dyer 2009): utjecaj percepcije stanovništva o stanju u
lokalnoj ekonomiji i stupanj brige stanovnika o svojoj zajednici.
Gursoy i Rutherford dodatno su proširili koristi i troškove na pet područja (Gursoy, Chi i
Dyer 2009): percepcija ekonomske koristi, percepcija društvenih koristi, percepcija društvenih
troškova, percepcija kulturnih koristi i percipirani troškovi kulturnih koristi. Naveli su i da se
svaki tip turizma mora testirati zasebno jer dovodi do različitih rezultata.
Ponašanje i otvorenost lokalnog stanovništva prema razvoju turizma i turistima utječe na
zadovoljstvo samih turista. Upravo je to jedan od razloga zašto bi se lokalno stanovništvo
trebalo smatrati glavnom interesnom grupom u procesu planiranja i razvoja turizma. Zbog
toga pozitivan stav lokalnog stanovništva prema održivom turizmu ima značajnu ulogu na
politiku razvoja turizma. Turistički menadžeri i osobe zadužene za odabir lokacija turističkih
objekata imali bi koristi od saznanja kakav je stav lokalnog stanovništva prema održivom
turizmu. Pošto je to jedna od važnijih odrednica turizma važno je imati alat sposoban za
mjerenje stavova prema razvoju turizma.
3.3.2. Sustav mjerenja stavova
Tijekom proteklih godina znanstvenici u turizmu su istraživali nekoliko alata za praćenje
stava lokalnog stanovništva prema održivom turizmu. Nadovezujući se na ta ranija
istraživanja i usmjeravanjem mjerila prema načelu održivosti Choi i Sirakaya (Yu, Chancellor
i Cole 2009) dizajnirali su skalu koja mjeri stavove lokalnog stanovništva prema održivom
turizmu – SUS TAS (Sustainable Tourism Attitude Scale – Skala stavova o održivom
turizmu).
U razvoju SUS TAS-a autori su otkrili 44 predmeta postavljena na sedam faktorskih
područja. Tih sedam faktorskih područja su percipirani socijalni troškovi, održivost okoliša,
20
dugoročno planiranje, ekonomske koristi, turizam temeljen na potrebama zajednice,
osiguravanje zadovoljstva posjetitelja i maksimizacija sudjelovanja zajednice. Njihov rad
znatno je doprinio i obogatio znanje o stavovima i percepciji lokalnog stanovništva prema
održivom turizmu.
Sirakaya, Ekinci i Kaya (Yu, Chancellor i Cole 2009) ispitali su valjanost SUS-TAS-a
koristeći postavke potrebne za međukulturalnu sredinu. Projekt je istraživao odnos lokalnog
stanovništva prema održivom turizmu. Ispitano je stanovništvo ruralnog dijela Orange
Countya u američkoj državi Indiani, koji je prihvatio ponovno nastajanje turističke industrije
kao glavni alat za ekonomski razvoj.
Orange County poznat je po svojim prirodnim ljepotama, sporim tempom života i ruralnim
područjima. Međutim ta se percepcija promijenila nedavnim razvojem turizma koji uključuje
izgradnju elegantnog i skupog boravišta, golf igrališta i vodenog parka. Rezultati su također
osnovni indikator koji će se koristiti za usporedbu sa naknadnim studijama ovog tipa. Ovakav
uzdužni pristup omogućit će bolje razumijevanje evolucije u mjerenju stavova stanovništva
prema održivom turizmu.
Instrumenti istraživanja poslani su slučajnim odabirom na 2 000 kućanstava tijekom siječnja
pa sve do travnja 2007. godine. Svaki ispitanik kontaktiran je šest puta. Upitnik je sadržavao
svih 44 stavki iz SUS TAS-a kao i demografske podatke ispitanika, njihovu percepciju
kvalitete života u Orange Countyu i opseg kontakta sa turistima. Rezultat su bile 649
upotrebljive ankete, a stopa povrata odgovora na anketni upitnik 32,5% (Yu, Chancellor i
Cole 2009).
CFA je provedena na podacima prikupljenim anketama. Nakon obrade podataka i statističke
analize pokazano je kako prikupljeni podaci ne podržavaju SUS TAS model sa sedam
faktorskih područja i 44 stavke te je dokazano da je izvorni model neprihvatljiv u praksi.
Kako bi se to ispravilo eliminirane su stavke koje nisu bile statistički značajne na svojim
faktorskim područjima. Statistički podaci bili su prihvatljivi u novom modelu i stavke su bile
statistička značajne za svoja faktorska područja. Koristeći CFA na novim kriterijima potvrđen
je SUS TAS model sa sedam faktorskih područja no broj stavki smanjen je sa 44 na 27 (Yu,
Chancellor i Cole 2009).
21
Razvoj SUS TAS sustava baziran je aktualnim pitanjima koja se tiču održivog turizma i
njegovog utjecaja te je važan alat u donošenju menadžerskih i planskih odluka u turizmu (Yu,
Chancellor i Cole 2009). Prilagodbe su potrebne kako bi sustav odgovarao različitim
kulturama, jezicima i postavkama istraživanja no krajnji cilj je stvoriti idealni sustav, što
kraću verziju koja zadovoljava sva psihometrijska svojstva. Razvojem i prilagodbom SUS
TAS je na putu da postane takav sustav. Skraćena verzija sa 27 stavki minimalno
kompromitira psihometrijska svojstva izvornog oblika i pogodna je za istražitelje i
programere.
Istraživanja koja koriste SUS TAS sustav kao sredstvo segmentacije stanovnika mogu biti
korisna kako bi se utvrdilo razlikuju li se stavovi pojedinih društvenih grupa vezani za razvoj
turizma i održivi turizam. U ovom se istraživanju koriste određene stavke SUS TAS sustava
kako bi se ispitala percepcija lokalnog stanovništva o održivom turizmu i razvoju. Također,
segmentirani su ispitanici prema spolu, sobi i obrazovanju te će se vidjeti razlikuju li se
njihove percepcije ovisno o društvenoj grupi kojoj pripadaju.
22
4. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE
Ovom anketom istražilo se kako emocionalna inteligencija iznajmljivača utječe na razvoj
održivog turizma. Istraživanje je provedeno od prosinca 2014. godine do veljače 2015. godine
te je anketirano 150 ispitanika. Ispitanici su isključivo osobe koje rade u turizmu i bave se
turističkim djelatnostima, a anketirani su osobno i putem e-maila.
4.1. PLAN I ANALIZA ISTRAŽIVANJA
Istraživanje je provedeno metodom ispitivanja - anketnim upitnikom. Upitnik se sastoji od
četrnaest pitanja. Prva dva pitanja odnose se na percepciju ispitanika o održivom turizmu i
razvoju u njihovom mjestu. Oba pitanja sastoje se od određenog broja potpitanja na koja su
ispitanici odgovarali ocjenama od 1-7 ovisno o tome koliko se slažu ili ne slažu sa navedenim
tvrdnjama/potpitanjima. Pitanja su preuzeta iz članaka: “Locals' Attitudes toward Mass and
Alternative Tourism: The Case of Sunshine Coast, Australia” (Gursoy, Chi i Dyer 2009) i
“Measuring Residents' Attitudes toward Sustainable Tourism: A Reexamination od the
Sustainable Tourism Attitude Scale” (Yu, Chancellor i Cole 2009). Treće i četvrto odnose se
na emocionalnu inteligenciju ispitanika i ispunjavaju se na isti način. Preuzeta su iz članka
“The effects of leader and follower emotional intelligence on performance and attitude: An
exploratory study” (Wong i Law 2002). Ostala pitanja odnose se na rad u turizmu, dob i
stupanj obrazovanja.
Cilj istraživanja je proučiti teorijski dio razvoja turizma i emocionalne inteligencije te
proučiti rezultate prijašnjih istraživanja na tu temu. Provesti vlastito istraživanje te s
dobivenim i analiziranim rezultatima ankete uvidjeti koji su najbolji načini razvoja održivog
turizma, a da se pritom zadovolje potrebe lokalne zajednice te saznati na koji način i u kojoj
mjeri emocionalna inteligencija utječe na percepciju stanovništva o održivom turizmu.
Analizom rezultata nastoji se prikazati održivost sljedećih radnih hipoteza:
Roy i Chaturvedi (2011) navode kako je emocionalna inteligencija pokretač ljudskog razvoja i
vođa te je važno da osobe na višim pozicijama imaju visoke razine emocionalne inteligencije.
Oni su odgovorni za podizanje te razine kod ostalih zaposlenika. Emocionalna je inteligencija
23
puno važnija od inteligencije i presudna u dobrom vodstvu. Na temelju navedene teorije
postavljena je sljedeća hipoteza:
Hipoteza 1: Visokoobrazovane osobe imaju veću emocionalnu inteligenciju od manje
obrazovanih osoba.
Iz teorijskog djela zna se kako su rezultati istraživanja koji povezuju emocionalnu
inteligenciju i spol različiti. Neki tvrde da nema razlike između spola, dok drugi tvrde da su
žene više empatične,a muškarci bolji u samokontroli. Neka istraživanja pokazuju kako žene
imaju veće razine emocionalne inteligencije (Putane 2006). Na temelju navedene teorije
postavljena je sljedeća hipoteza:
Hipoteza 2: Žene imaju veću emocionalnu inteligenciju od muškaraca.
Putane (2006) također ističe kako osobe srednje životne dobi (35-44) imaju najveće razine
emocionalne inteligencije. Mlade osobe zbog stresa, zbunjenosti i pokušaja prilagođavanja
novoj okolini često pokazuju niže razine emocionalne inteligencije. Starije osobe zbog
potrebe za zajedništvom pokazuju više razine emocionalne inteligencije. Na temelju navedene
teorije postavljena je sljedeća hipoteza:
Hipoteza 3: Starije osobe imaju veću razinu emocionalne inteligencije u odnosu na osobe
mlađe životne dobi.
Sljedeće tri hipoteze (Hipoteze 4-6) postavljene su na temelju iste teorije kao i prethodne tri
hipoteze (Hipoteze 1-3), uz jedinu razliku što se ove hipoteze odnose na održivi turizam pošto
je on jedan od predmeta istraživanja u radu.
Hipoteza 4: Visokoobrazovane osobe imaju pozitivniji stav o održivom turizmu od manje
obrazovanih osoba.
Hipoteza 5: Žene imaju pozitivniji stav o održivom turizmu od muškaraca.
Hipoteza 6: Starije osobe imaju pozitivniji stav o održivom turizmu od mlađih osoba.
Pod terminom “starije osobe” ne misli se na staro stanovništvo, odnosno osobe u mirovini,
već se referira na to da osobe s godinama, kako sazrijevaju, razvijaju sebe i svoju
emocionalnu inteligenciju.
Ispitane su osobe oba spola, različitih dobnih skupina, radnih mjesta, stupnja obrazovanja,
iskustva u turizmu te će se u analizi međusobno usporediti pitanja o održivom turizmu i
emocionalnoj inteligenciji kako bi se potvrdile ili opovrgnule zadane hipoteze i odgovorilo na
24
istraživačko pitanje koje je objašnjeno u uvodu. U svrhu jednostavnijeg praćenja analize
rezultata napravljena je shema analize (Shema 1).
25
Shema 1. Način analize anketnih upitnika
EMOCIONALNA
INTELIGENCIJA
Pitanje 3
Pitanja se analiziraju
Sastoji se od 17 tvrdnji na koje te se potvrđuju ili ispitanici odgovaraju u kojoj se opovrgavaju postavljene
mjeri slažu odnosno ne slažu hipoteze.
sa navedenom tvrdnjom.
Pitanje 4
Sastoji se od pet tvrdnji na koje
ispitanici odgovaraju u kojoj se
mjeri slažu odnosno ne slažu sa navedenom tvrdnjom.
Rezultati istraživanja
međusobno se analiziraju i dobivamo odgovor na
postavljeno glavno
ODRŽIVI istraživačko pitanje. TURIZAM
Pitanje 1
Sastoji se od 17 tvrdnji na koje
ispitanici odgovaraju u kojoj se
mjeri slažu odnosno ne slažu sa navedenom tvrdnjom.
Pitanje 2 Pitanja se analiziraju
te se potvrđuju ili Sastoji se od 19 tvrdnji na koje opovrgavaju postavljene
ispitanici odgovaraju u kojoj se hipoteze.
mjeri slažu odnosno ne slažu sa navedenom tvrdnjom.
Izvor: Izradila studentica na temelju načina obrade podataka anketnog upitnika.
26
4.2. ANALIZA I REZULTATI ISTRAŽIVANJA
U ovom djelu analizirat će se pitanja vezana za emocionalnu inteligenciju ispitanika i pitanja
vezana za stavove ispitanika o održivom turizmu. Analizirat će se ispitanici različite razine
obrazovanja, oba spola i različitih dobnih skupina. Za lakšu analizu podijeljena su pitanja na
tri glavne skupine.
4.2.1. Prvi istraživački dio: emocionalna inteligencija
Pri podjeli korištena je Golemanova podjela komponenti na tri glavne koje su samosvijest,
empatija i samokontrola. Prvo pitanje koje se odnosi na emocionalnu inteligenciju sastoji se
od 17 tvrdnji na koje ispitanici odgovaraju u kojoj se mjeri slažu odnosno ne slažu sa
navedenom tvrdnjom. Pitanje je podijeljeno na tri glavne skupine; kako prikazuje tablica
(Tablica 2).
Tablica 2. Podjela trećeg pitanja u tri glavne skupine radi analize EI
Emocionalna
samosvijest
1. Uglavnom mi je jasno zašto osjećam to što osjećam.
2. Dobro razumijem svoje emocije.
3. Ja stvarno shvaćam što osjećam.
4. Uvijek znam da li jesam ili nisam sretan/sretna.
5. Mogu procijeniti osjećaje svojih prijatelja temeljem njihovog
ponašanja.
6. Dobar sam promatrač tuđih emocija.
Empatija 7. Osjetljiv/a sam na osjećaje i emocije drugih.
8. Imam dobro razumijevanje emocija ljudi oko mene.
Samokontrola
9. Uvijek sebi postavim ciljeve, a potom dam sve od sebe da ih
ostvarim.
10. Uvijek govorim sebi da sam sposobna osoba.
11. Ja sam samo-motivirana osoba.
12. Uvijek se potičem da dam najbolje od sebe.
13. U stanju sam kontrolirati svoj temperament.
14. Sa poteškoćama se nosim racionalno.
27
15. Potpuno sam sposoban/a kontrolirati vlastite emocije.
16. Uvijek se mogu brzo smiriti kad sam jako ljut/a.
17. Imam dobru kontrolu nad vlastitim emocijama.
Izvor: Izradila studentica na temelju članka: Roy, R & Chaturvedi, S 2011, 'Job Experience
And Age as Determinants of Emotional Intelligence : An Exploratory Study of Print Media
Employees', BVIMR Management Egde, vol. 4, no. 2, 68 – 76.
Drugo pitanje koje se odnosi na emocionalnu inteligenciju sastoji se od pet tvrdnji na koje
ispitanici odgovaraju u kojoj se mjeri slažu odnosno ne slažu sa navedenom tvrdnjom. I ovo je
pitanje podijeljeno na tri glavne skupine što je prikazano u Tablici 3:
Tablica 3. Podjela četvrtog pitanja u tri glavne skupine radi analize EI
Emocionalna
samosvijest
1. Provedem većinu svog radnog vremena u interakciji s ljudima
(turistima, kolegama).
2. Provedem puno vremena sa svakom osobom s kojom radim.
Samokontrola 3. Sakrijem svoje stvarne osjećaje kada razgovaram s turistima.
Empatija 4. Obziran/na sam i stavim se u ulogu one druge osobe.
Samokontrola 5. Sakrijem svoje negativne osjećaje(npr. ljutnju).
Izvor: Izradila studentica na temelju članka: Roy, R & Chaturvedi, S 2011, 'Job Experience
And Age as Determinants of Emotional Intelligence : An Exploratory Study of Print Media
Employees', BVIMR Management Egde, vol. 4, no. 2, 68 – 76.
Na temelju podjele pitanja analizirani su odgovori na pitanja i potvrđene ili opovrgnute
hipoteze.
· Emocionalna inteligencija ispitanika i razina obrazovanja
Ispitanici su svrstani u tri skupine ovisno o njihovom obrazovanju. Osobe sa završenom
srednjom školom i trenutni srednjoškolci svrstani su u prvu skupinu (niža razina obrazovanja),
28
osobe za završenim preddiplomskim i diplomskim studijem u drugu skupinu (srednja razina
obrazovanja) i osobe za doktorskim studijem i većim obrazovanjem u treću skupinu (visoka
razina obrazovanja). Grupirani su ovisno o stupnju znanja koje se stekne na navedenim
razinama obrazovanja. Rezultati su prikazani u Tablici 4.
Tablica 4. Prosječne ocjene ispitanika ovisno o razini obrazovanja
Emocionalna samosvijest Empatija Samokontrola
Niža razina obrazovanja 5.52 5.42 5.51
Srednja razina obrazovanja 5.87 5.70 5.68
Visoka razina obrazovanja 6.21 6.19 5.64
Izvor: Rezultati istraživanja
U gornjoj tablici (Tablica 4) prikazane su prosječne ocjene za svaku od tri glavne skupine
ovisno o razini obrazovanja. Analiziralo se prvo pitanje vezano za emocionalnu inteligenciju,
odnosno tvrdnje iz ranije navedene tablice (Tablica 2). U sljedećem grafu (Grafikon 1)
prikazan je detaljniji prikaz ocjena, za svaku tvrdnju zasebno.
29
Grafikon 1. Emocionalna inteligencija ispitanika prema razini obrazovanja
Izvor: Rezultati istraživanja
Na temelju grafa (Grafikon 1) vidi se da osobe s visokim obrazovanjem imaju najveću razinu
emocionalne samosvijesti i empatije. To potvrđuje i činjenica da su na četvrtu tvrdnju (Uvijek
znam da li jesam ili nisam sretan/sretna) dali najveću prosječnu ocjenu – 6,75 od mogućih 7.
Na dva pitanja vezana za empatiju (7. i 8. pitanje) također prednjače sa ocjenom i to za 0,5
postotna boda u odnosu na ispitanike srednje razine obrazovanja. S većom ocjenom
odgovorili su i na pitanja o samokontroli, no u ovoj komponenti i osobe sa srednjom razinom
znanja imaju skoro jednake visoke ocjene. Najmanju ocjenu dali su na desetoj tvrdnji (Uvijek
govorim sebi da sam sposobna osoba) i to za čak 1 postotni bod manje od ostale dvije skupine
ispitanika. To će se može povezati sa Maslowljevom piramidom potreba. Osobe sa nižom
razinom obrazovanja opterećene su osnovnim pitanjima dok su osobe s višom razinom
obrazovanja na većem stupnju u piramidi. Imaju više razvijenu svijest o sebi i svojoj okolini.
Sljedeći graf (Grafikon 2) odnosi se na drugo pitanje vezano za emocionalnu inteligenciju. Za
ovo pitanje nije izrađena tablica pošto sadrži samo pet tvrdnji.
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17
Odg
ovor
i (pr
osje
čna
ocje
na)
Tvrdnje/pitanja
Srednja škola Preddiplomski i Diplomski studij Postdoktorski i Doktorski studij
30
Grafikon 2. Emocionalna inteligencija ispitanika prema razini obrazovanja
Izvor: Rezultati istraživanja
U ovom su pitanju osobe s visokom razinom obrazovanja najnižim ocjenama ocijenile prva
dva pitanja no to se može pripisati tome da su te osobe većinom na višim pozicijama na
radnome mjestu i zbog toga ne sudjeluju previše u interakciji sa turistima i ostalim
zaposlenicima, koliko sudjeluju osobe na nižim radnim mjestima. (npr. direktor hotela će biti
manje u interakciji s gostima od pomoćnog konobara ili sobarice).
Na temelju provedene analize Hipoteza 1: “Visokoobrazovane osobe imaju veću emocionalnu
inteligenciju od manje obrazovanih osoba.” se potvrđuje. Osobe s visokom razinom
obrazovanja imaju veću emocionalnu inteligenciju od osoba s nižim razinama obrazovanja.
5.43 5.18 5.47
5.60 5.58 5.67
5.30 5.29
5.71 5.91
4.75
4.25
5.13 5.50
5.75
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
1 2 3 4 5
Odg
ovor
i (P
rosj
ečna
ocj
ena)
Tvrdnje/pitanja
Osnovna i srednja škola Preddiplomski i Diplomski studij
Postdiplomski i Doktorski studij
31
· Emocionalna inteligencija ispitanika i spol
U slijedećoj tablici (Tablica 5) prikazane su prosječne ocjene ispitanika ovisno o spolu.
Tablica 5. Prosječne ocjene ispitanika ovisno o spolu
Emocionalna samosvijest Empatija Samokontrola
Žene 5.74 5.63 5.54
Muškarci 5.70 5.56 5.67
Izvor: Rezultati istraživanja
U tablici (Tablica 5) prikazane su prosječne ocjene za svaku od tri glavne skupine ovisno o
razini obrazovanja. Analiziralo se prvo pitanje vezano za emocionalnu inteligenciju, odnosno
tvrdnje iz ranije navedene tablice (Tablica 2). U sljedećem grafu (Grafikon 3) je prikazan
detaljniji prikaz ocjena, za svaku tvrdnju zasebno.
Grafikon 3. Emocionalna inteligencija ispitanika prema spolu
Izvor: Rezultati istraživanja
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17
Odg
ovor
i (p
rosj
ečna
ocj
ena)
Tvrdnje/pitanja
Muškarci Žene
32
Na temelju grafa (Grafikon 3) vidi se kako muškarci i žene imaju približno istu razinu
emocionalne inteligencije, no u nekim se komponentama ipak razlikuju. Sukladno rezultatima
prethodnih istraživanja, muškarci imaju približno više razine samokontrole od žena. Na čak
četiri pitanja koja se odnose na samokontrolu odgovorili su sa višim ocjenama. Najveći
raskorak vidi se na 14. tvrdnji (Sa poteškoćama se nosim racionalno), gdje su dali višu ocjenu
za 0,30 postotna boda što znači da poslu pristupaju racionalnije od žena. Također, sukladno
prethodnim istraživanjima, žene su dale veću ocjenu na osmu tvrdnju (Imam dobro
razumijevanje emocija ljudi oko mene), što znači da imaju više razine empatije.
Sljedeći graf (Grafikon 4) odnosi se na drugo pitanje vezano za emocionalnu inteligenciju. Za
ovo pitanje nije izrađena tablica pošto sadrži samo pet tvrdnji.
Grafikon 4. Emocionalna inteligencija ispitanika prema spolu
Izvor: Rezultati istraživanja
Na temelju navedenih zaključaka i analize podataka odbacujemo Hipotezu 2: “Žene imaju
veću emocionalnu inteligenciju od muškaraca”. Iako se razlikuje u nekim komponentama,
oba spola imaju otprilike jednaku razinu emocionalne inteligencije.
5.60 5.30 5.30
5.59 5.70 5.44 5.10
5.41 5.69 5.78
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
1 2 3 4 5 Odg
ovor
i (p
rosj
ečna
ocj
ena)
Tvrdnje/pitanja
Muškarci Žene
33
· Emocionalna inteligencija i starosna dob
Zbog potreba analize ispitanici su podijeljeni na tri dobne skupine. Grupirani su ovisno o
iskustvima i sličnostima koje osobe imaju sa određenim brojem godina. Ispitanici mlađi od 26
godina svrstani su u grupu mlado stanovništvo, stanovnici od 26 do 59 godina svrstani su u
grupu srednje stanovništvo dok su osobe starije od 60 godina svrstane u grupu staro
stanovništvo. Rezultati su prikazani u tablici 6.
Tablica 6. Prosječne ocjene ispitanika ovisno o starosnoj dobi
Emocionalna samosvijest Empatija Samokontrola
Mlado stanovništvo 5.30 5.18 5.37
Srednje stanovništvo 5.80 5.67 5.65
Staro stanovništvo 5.79 5.63 5.39
Izvor: Rezultati istraživanja
U tablici (Tablica 6) prikazane su prosječne ocjene za svaku od tri glavne skupine ovisno o
razini obrazovanja. Analiziralo se prvo pitanje vezano za emocionalnu inteligenciju, odnosno
tvrdnje iz ranije navedene tablice (Tablica 2). U grafu (Grafikon 5) je prikazan detaljniji
prikaz ocjena, za svaku tvrdnju zasebno.
34
Grafikon 5. Emocionalna inteligencija ispitanika prema starosnoj dobi
Izvor: Rezultati istraživanja
Na temelju grafa (Grafikon 5) vidi se kako mlado stanovništvo ima niske razine samosvijesti i
to za otprilike 0,50 postotna boda od ostale dvije skupine u većini tvrdnja. Isto se odnosi na
empatiju i samokontrolu pa se može zaključiti da mlado stanovništvo ima najniže razine
emocionalne inteligencije. Staro i srednje stanovništvo odgovaralo je na pitanja sa približno
istim ocjenama no može se vidjeti kako srednje stanovništvo prednjači u većini. Nakon
detaljnije analize grafikona zaključuje se kako staro stanovništvo ima visoku razinu empatije
no srednje stanovništvo prednjači u većini pitanja. Najveću ocjenu dali su na četvrtu tvrdnju
(Uvijek znam da li jesam ili nisam sretan/sretna) što nam govori da su svjesni sebe, svojih
potreba i želja. Nisku razinu samokontrole ima i staro stanovništvo što se vidi na 16. tvrdnji
(Uvijek se mogu brzo smiriti kad sam jako ljut/a) na koje su odgovorili sa najmanjom
ocjenom od 4,5.
Sljedeći graf (Grafikon 6) odnosi se na drugo pitanje vezano za emocionalnu inteligenciju. Za
ovo pitanje nije rađena tablica pošto sadrži samo pet tvrdnji.
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17
Odg
ovor
i (p
rosj
ečna
ocj
ena)
Tvrdnje/pitanja
Staro stanovništvo Srednje stanovništvo Mlado stanovništvo
35
Grafikon 6. Emocionalna inteligencija ispitanika prema starosnoj dobi
Izvor: Rezultati istraživanja
Na temelju analize i provedenih zaključaka odbacujemo hipotezu 3: “ Starije osobe imaju
veću razinu emocionalne inteligencije u odnosu na osobe mlađe životne dobi.”. Osobe srednje
dobi imaju najveću razinu emocionalne inteligencije što znači da se emocionalna inteligencija
ne povećava proporcionalno s godinama.
Razna obilježja pojedinca utječu na razinu emocionalne inteligencije. U ovom radu testiran je
utjecaj triju obilježja: obrazovanja, spola i starosne dobi. Obrazovanje ima velik utjecaj na
emocionalnu inteligenciju te su međusobno proporcionalni. Visokoobrazovane osobe imaju
najviše razine, srednje obrazovane osobe nalaze se u sredini, a osobe s nižom razinom
obrazovanja imaju najniže razine emocionalne inteligencije. Najveće prosječne ocjene dane su
na pitanja koja se tiču emocionalne samosvijesti, zatim empatije i na kraju samokontrole.
Sljedeće obilježje je spol. Osobe ženskog spola dale su više ocjene na pitanja vezana za
emocionalnu samosvijest i empatiju, a osobe muškog spola na pitanja vezana za
samokontrolu, no unatoč tome te su ocjene na približno istoj razini. Ovi se rezultati
podudaraju sa prijašnje analiziranim rezultatima u teorijskom djelu te se zaključuje kako spol
nema utjecaja na emocionalnu inteligenciju pojedinca.
5.13 5.13
5.88 5.75 6.00 5.59
5.27 5.33 5.66 5.68
5.18 4.77
5.41 5.55
6.05
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
1 2 3 4 5 Odg
ovor
i (p
rosj
ečna
ocj
ena)
Tvrdnje/pitanja
Staro stanovništvo Srednje stanovništvo Mlado stanovništvo
36
U usporedbi emocionalne inteligencije pojedinca i njegove starosne dobi došlo se do rezultata
kako starosna dob ima utjecaja na razinu emocionalne inteligencije no ona nije
proporcionalna kao što je to slučaj sa stupnjem obrazovanja. Viša starosna dob ne znači i višu
razinu emocionalne inteligencije. Najviše razine emocionalne inteligencije imaju osobe
srednje starosne dobi. Slijedi ih staro stanovništvo, a na kraju su mlade osobe. Ono što se
podudara s rezultatima obrazovanja je redoslijed bitnih faktora koji sačinjavaju emocionalnu
inteligenciju. Najveće ocjene dane su pitanjima vezanima za emocionalnu samosvijest, zatim
empatiju i na kraju pitanjima vezanima za samokontrolu.
Na temelju analize prvog istraživačkog djela zaključuje se kako obrazovanje i starosna dob
imaju visoki utjecaj na emocionalnu inteligenciju pojedinca, dok obilježje spola nema
nikakvog utjecaja. Nadalje zaključuje se kako osobe s visokom razinom emocionalne
inteligencije imaju najrazvijeniju emocionalnu samosvijest, zatim empatiju te je zadnja
samokontrola.
4.2.2. Drugi istraživački dio: održivi turizam
Za analizu percepcije ispitanika o održivom turizmu podijeljena su pitanja o održivom
turizmu na tri skupine. Za podjelu je korištena verzija podjele koja je razvijena od strane
Jurowskog, Uysala i Williamsa 1997. godine. Pitanja su svrstana u jednu od tri kategorije
faktora ovisno o sadržaju; ekonomski faktori, ekološki faktori i društveno-socijalni faktori.
Prvo pitanje koje se odnosi na održivi turizam sastoji se od 17 tvrdnji na koje ispitanici
odgovaraju u kojoj se mjeri slažu odnosno ne slažu sa navedenom tvrdnjom. Pitanje je
podijeljeno na tri glavne skupine; kako prikazuje tablica (Tablica 7).
Tablica 7. Podjela prvog pitanja u tri glavne skupine radi analize održivog turizma
Društveno/
socijalni
1. Turisti u mom gradu narušavaju moju kvalitetu života.
2. U našem gradu turisti čine da je gužva nepodnošljiva.
3. Objekti namijenjeni rekreaciji građana su prekomjerno korišteni od
strane turista.
37
4. Turizam prebrzo raste u našem gradu.
5. Raznolikost naših prirodnih bogatstava se cijeni u našem okruženju.
6. Razvoj turizma ne ugrožava raznolikost naših prirodnih bogatstava.
Ekološki
7. Prirodni okoliš je zaštićen za budućnost.
8. Razvoj našeg turizma promiče pozitivnu etiku koja se odnosi na
zaštitu okoliša.
9. Turizam se razvija uvažavajući prirodni okoliš.
Ekonomski 10. Razvoj turizma zahtjeva dobro koordinirano planiranje.
11. Kada planiramo bilo što ima veze s turizmom, ne možemo gledati
kratkoročno.
12. Uspješno upravljanje turizmom podrazumijeva zahtjevno planiranje.
13. Moramo gledati dugoročno kada planiramo razvoj turizma.
14. Turizam daje snažan ekonomski doprinos našoj lokalnoj zajednici.
15. Turizam koristi i drugim industrijama u našoj lokalnoj zajednici
16. Turizam donosi nove prihode ljudima iz naše lokalne zajednice.
17. Generira znatne porezne prihode za našu lokalnu samoupravu.
Izvor: Izradila studentica na temelju članka: Gursoy, D & Chi, C & Dyer, P 2009, 'Locals'
Attitudes toward Mass and Alternative Tourism: The Case of Sunshine Coast, Australia',
Journal of Travel Research, vol. 59, no. 3, pp. 381 – 394.
Drugo pitanje koje se odnosi na održivi turizam sastoji se od 19 tvrdnji na koje ispitanici
odgovaraju u kojoj se mjeri slažu odnosno ne slažu sa navedenom tvrdnjom. I ovo je pitanje
podijeljeno na tri glavne skupine; kako prikazuje tablica (Tablica 8).
Tablica 8. Podjela drugog pitanja u tri glavne skupine radi analize održivog turizma
Ekonomski
1. Djelatnosti u turizmu bi trebale zapošljavati osoblje iz našeg grada.
2. Djelatnosti u turizmu bi trebale koristiti proizvode i usluge naše
lokalne zajednice.
3. Djelatnosti u turizmu bi trebale doprinijeti ekonomskom napretku
lokalne zajednice.
38
4. Djelatnosti u turizmu moraju kontinuirano istraživati zadovoljstvo
turista.
5. Djelatnosti u turizmu bi trebale osigurati visoku kvalitetu usluge za
turiste.
6. Djelatnosti u turizmu imaju odgovornost da zadovolje potrebe turista.
Ekološki 7. Atraktivnost lokalne zajednice je temeljni element na kojemu se treba
graditi ekološka privlačnost za turiste.
8. Odluke vezane za turizam trebaju donositi zajednički svi članovi
lokalne zajednice, bez obzira na podrijetlo.
9. Sudjelovanje svih članova lokalne zajednice u odlukama vezanim za
turizam je ključno za uspješan razvoj turizma.
Društveno/
socijalni
10. Ponekad je prihvatljivo isključiti stanovnike lokalne zajednice iz
donošenja odluka vezanih za razvoj turizma.
11. U mojoj lokalnoj zajednici se zaista osjećam kao kod kuće.
12. Zaista me interesira što se dešava u lokalnoj zajednici u kojoj živim.
13. Kada bi se iz nekog razloga trebao/la preseliti, bio/bila bih iznimno
tužan.
14. Obala i plaža su moja omiljena mjesta koja posjećujem u svoje
slobodno vrijeme.
15. Šetnja obalom/plažom je moj omiljeni način provođenja slobodnog
vremena.
16. Ne postoji niti jedno mjesto na svijetu koje se može usporediti s ovim
u kojem živim.
17. Sam odlazak do obale, i šetnja plažom pruža mi zadovoljstvo.
18. Ne bih se nikada mijenjao/la sa nekim tko radi isto što i ja ali na
nekom drugom mjestu na svijetu.
19. Ovo mjesto određuje ono što jesam.
Izvor: Izradila studentica na temelju članka: Gursoy, D & Chi, C & Dyer, P 2009, 'Locals'
Attitudes toward Mass and Alternative Tourism: The Case of Sunshine Coast, Australia',
Journal of Travel Research, vol. 59, no. 3, pp. 381 – 394.
39
Za daljnju analizu uzeta je segmentacija ispitanika prema obrazovanju, spolu i dobi. To su
najvažniji faktori podjele te osobne karakteristike ispitanika i rezultati analize biti će podobni
za dobivanje odgovora na istraživačko pitanje.
· Održivi turizam i obrazovanje ispitanika
Ispitanici su svrstani u tri skupine ovisno o njihovom obrazovanju. Kriteriji podjele (razine
obrazovanja) identični su kriterijima podjele u prvom djelu istraživanja koji se odnosi na
emocionalnu inteligenciju. Rezultati su prikazani u Tablici 9.
Tablica 9. Prosječne ocjene ispitanika ovisno o razini obrazovanja
Niže obrazovani Srednje obrazovani Visoko obrazovani
Ekonomski faktori 5.90 6.30 6.50
Ekološki faktori 4.48 4.50 4.48
Društveno/
socijalni faktori
4.59 4.57 4.53
Izvor: Rezultati istraživanja
U tablici (Tablica 9) prikazane su prosječne ocjene za svaku od tri glavne skupine ovisno o
razini obrazovanja. U analizi su korištene tvrdnje iz oba pitanja vezana za održivi turizam,
odnosno pitanja iz prethodno navedenih tablica (Tablica 7 i Tablica 8). U grafovima
(Grafikon 7 i Grafikon 8) prikazan je detaljniji prikaz ocjena, za svaku tvrdnju zasebno.
40
Grafikon 7. Stav ispitanika o održivom turizmu prema razini obrazovanja
Izvor: Rezultati istraživanja
Visokoobrazovane pokazale su najveće zanimanje za ekonomske faktore razvoja turizma.
Smatraju kako razvoj turizma treba sagledati dugoročno, kako daje snažan ekonomski
doprinos lokalnoj zajednici, donosi nove prihode lokalnom stanovništvu i generira znatne
porezne prihode za lokalnu samoupravu. Također smatraju kako bi djelatnosti u turizmu
trebale koristiti lokalne proizvode i usluge i zapošljavati lokalno stanovništvo. Turistima se
treba pružiti vrhunska kvaliteta usluge i potrebno je pratiti njihovo zadovoljstvo. Odgovori na
ova pitanja proporcionalna su stupnju obrazovanja. Osobe sa niskim obrazovanjem najmanje
se slažu sa gore navedenim tvrdnjama, a osobe srednjeg obrazovanja nalaze se u sredini. Sve
tri obrazovne grupe brinu o zaštititi okoliša, no svaka ima različite prioritete.
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17
Odg
ovor
i (P
rosj
ečna
ocj
ena)
Tvrdnje/pitanja
Srednja škola Preddiplomski i Diplomski studij Postdiplomski i Doktorski studij
41
Grafikon 8. Stav ispitanika o održivom turizmu prema razini obrazovanja
Izvor: Rezultati istraživanja
Visoko obrazovane osobe su najotvorenije i najprihvatljivije za razvoj turizma. Vide turizam
kao pozitivnu stavku i odličan alat za napredak lokalne zajednice. Unatoč tome ne smatraju se
vezanima za lokalnu zajednicu ne osjećaju bezuvjetnu privrženost zajednici. Na to ukazuju
njihove niske ocjene na 18. i 19. tvrdnju iz društveno-socijalnih faktora (Ne bih se nikada
mijenjao/la sa nekim tko radi isto što i ja ali na nekom drugom mjestu na svijetu. Ovo mjesto
određuje ono što jesam.). Odgovori na ove faktore su također obrnuto proporcionalni
obrazovanju. Najveću privrženost lokalnoj zajednici osjećaju osobe niskog obrazovanja, a
zatim osobe srednje razine obrazovanja.
Na temelju analize i provedenih zaključaka prihvaćamo Hipotezu 4: “Visoko obrazovane
osobe imaju pozitiviniji stav o održivom turizmu od manje obrazovanih osoba. ”
Visokoobrazovane osobe imaju najpozitivnije stavove o održivom turizmu.
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19
Odg
ovor
i (P
rosj
ečna
ocj
ena)
Tvrdnje/pitanja
Srednja škola Preddiplomski i Diplomski studij Postdiplomski i Doktorski studij
42
· Održivi turizam i spol
U slijedećoj tablici (Tablica 10) prikazane su prosječne ocjene ispitanika ovisno o spolu.
Tablica 10. Prosječne ocjene ispitanika ovisno o spolu
Žene Muškarci
Ekonomski faktori 6.14 6.10
Ekološki faktori 4.42 4.59
Društveno/
socijalni faktori
4.53 4.61
Izvor: Rezultati istraživanja
U tablici (Tablica 10) prikazane su prosječne ocjene za svaku od tri glavne skupine ovisno o
razini obrazovanja za oba pitanja. U analizi su korištene tvrdnje iz oba pitanja vezana za
održivi turizam, odnosno pitanja iz prethodno navedenih tablica (Tablica 7 i Tablica 8). U
sljedećim grafovima (Grafikon 9 i Grafikon 10) prikazani su detaljniji prikazi ocjena, za
svaku tvrdnju zasebno.
43
Grafikon 9. Stav ispitanika o održivom turizmu prema spolu
Izvor: Rezultati istraživanja
Žene su više usredotočene na ekonomske faktore razvoja turizma. Smatraju kako bi turizam
trebao doprinijeti lokalnoj zajednici i donijeti ekonomske koristi kao što su promicanje
domaće industrije i otvaranju novih radnim mjesta. Muškarci smatraju kako planiranje razvoja
turizma ne smije biti kratkoročno već dugoročno.
Stavovi o ekološkim faktorima su podijeljeni. Žene su više usredotočene na prirodna
bogatstva koja lokalna zajednica pruža dok muškarci smatraju kako je okoliš zaštićen i neće
biti ugrožen daljnjim razvojem turizma. Oba spola se slažu kako je atraktivnost lokalne
zajednice temeljni element na kojem se treba graditi ekološka privlačnost za turiste.
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17
Odg
ovor
i (p
rosj
ečna
ocj
ena)
Tvrdnje/pitanja
Muškarci Žene
44
Grafikon 10. Stav ispitanika o održivom turizmu prema spolu
Izvor: Rezultati istraživanja
Muškarci su otvoreniji prema turistima i smatraju kako turizam ne narušava njihovu kvalitetu
života. Također više su privrženi za svoju lokalnu zajednicu i poistovjećuju se s njom.
Smatraju kako je za dobrobit zajednice ponekad poželjno isključiti lokalno stanovništvo iz
procesa donošenja odluka te da njihova zajednica odražava njihove stavove i vrijednosti. Dali
su veće ocjene društveno-socijalnim faktorima.
Na temelju navedenih zaključaka i analize podataka odbacujemo Hipotezu 5: “Žene imaju
pozitivniji stav o turizmu od muškaraca”. Iako se razlikuje u nekim komponentama, oba spola
imaju otprilike jednake stavove o održivom turizmu.
· Održivi turizam i starosna dob
Zbog potreba analize ispitanici su podijeljeni na tri dobne skupine. Kriteriji podjele (dobne
skupine) jednaki su kriterijima u prvom djelu istraživanja koji se odnosi na emocionalnu
inteligenciju. Rezultati su prikazani u Tablici 11.
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19
Odg
ovor
i (p
rosj
ečna
ocj
ena)
Tvrdnje/pitanja
Muškarci Žene
45
Tablica 11. Prosječne ocjene ispitanika ovisno o starosnoj dobi
Mlado stanovništvo Srednje stanovništvo Staro stanovništvo
Ekonomski faktori 5.71 6.22 5.80
Ekološki faktori 4.32 4.46 4.65
Društveno/
socijalni faktori
4.20 4.63 4.58
Izvor: Rezultati istraživanja
U tablici (Tablica 11) prikazane su prosječne ocjene za svaku od tri glavne skupine ovisno o
razini obrazovanja za oba pitanja. U analizi su korištene tvrdnje iz oba pitanja vezana za
održivi turizam, odnosno pitanja iz prethodno navedenih tablica (Tablica 7 i Tablica 8). U
sljedećim grafovima (Grafikon 11 i Grafikon 12) prikazani su detaljniji prikazi ocjena, za
svaku tvrdnju zasebno.
46
Grafikon 11. Stav ispitanika o održivom turizmu prema starosnoj dobi
Izvor: Rezultati istraživanja
Daleko najveće zanimanje za ekonomske faktore pokazuje srednje stanovništvo. Smatraju
kako razvoj turizma doprinosi lokalnoj zajednici, razvoju domaćih proizvoda i usluga, otvara
nova radna mjesta i domaćoj infrastrukturi i lokalnoj samoupravi. Odgovori mladog i starog
stanovništva razlikuju se. Mlado stanovništvo smatra kako bi djelatnosti u turizmu trebale
zapošljavati lokano stanovništvo i doprinositi razvoju lokalne ekonomije te kako se trebaju
zadovoljiti potrebe turista i osigurati im kvalitetan boravak. Staro stanovništvo najmanje vidi
razvoj turizma kao prijetnju okolišu, dok mlado stanovništvo smatra kako razvoj turizma
uništava okoliš, najviše je zabrinuto za prirodne resurse.
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17
Odg
ovor
i (P
rosj
ečne
ocj
ene)
Tvrdnje/pitanja
Staro stanovništvo Srednje stanovništvo Mlado stanovništvo
47
Grafikon 12. Stav ispitanika o održivom turizmu prema starosnoj dobi
Izvor: Rezultati istraživanja
Mlado stanovništvo se najmanje zanima za društveno-socijalne koristi turizma. Te su koristi
mnogo važnije za ostale dvije skupine koje su dale skoro jednake ocjene na ova pitanja, no
one su znatno veće od ocjena mladog stanovništva. Staro stanovništvo osjeća najveću
privrženost lokalnoj zajednici, a mlado stanovništvo najmanje. Mlado stanovništvo također
smatra kako turisti narušavanju njihovu kvalitetu života, a staro stanovništvo se sa time
najmanje slaže.
Na temelju navedenih zaključaka i analize odbacujemo Hipotezu 6: “Starije osobe imaju
pozitivniji stav o održivom turizmu od mlađih osoba”. Osobe srednje dobi imaju naj
pozitivniji stav o održivom turizmu.
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19
Odg
ovor
i (p
rosj
ečna
ocj
ena)
Tvrdnje/pitanja
Staro stanovništvo Srednje stanovništvo Mlado stanovništvo
48
5. ZAKLJUČAK
Emocionalna inteligencija bitna je komponenta u socijalnom životu pojedinca. U svom
okruženju pojedinac je okružen različitim tipovima osoba sa kojima treba komunicirati,
prolazi kroz različite situacije na koje treba reagirati. Njegova reakcija ovisi o razini
emocionalne inteligencije koju posjeduje. Pojedinac s visokom razinom emocionalne
inteligencije svjestan je svojih osjećaja i zna prepoznati tuđe osjećaje. Ta razina utječe na
njegovu percepciju i prihvaćanje ili odbijanje situacija iz okoline.
Turizam je u kratkom roku, od svojih početaka u 20. stoljeću do danas, postao masovna
društveno-ekonomska pojava u mnogim svjetskim gospodarstvima. Od raznih vrsta turizma
danas se mnogo pažnje posjećuje održivom turizmu, pošto je njegova premisa zadovoljiti
sadašnje potrebe turista i lokalnog stanovništva te osigurati budućnost budućim naraštajima.
Osim što je bitno zadovoljiti potrebe turista bitno je i zadovoljiti lokalnu turističku zajednicu i
njezine stanovnike. Njihova se mišljenja o održivom turizmu konstantno mijenjaju te ih je
zato potrebno znati pratiti i mjeriti.
U ovom radu ispitana je percepcija lokalnog stanovništva koje se bavi turizmom ovisno o
njihovim obilježjima kao što su obrazovanje, spol i starosna dob. Cilj je bio saznati utječu li ta
obilježja na njihovu percepciju i u kojoj mjeri. Analizom je utvrđeno kako obrazovanje
pojedinca uvelike utječe na njegovu percepciju o održivom turizmu. Odnos obrazovanja
pojedinca i njegove percepcije o održivom turizmu je proporcionalan. Visoko obrazovane
osobe imaju najpozitivnije stavove o održivom turizmu, slijede ih srednje obrazovane osobe, a
najmanji interes o održivom turizmu imaju niže obrazovane osobe. Od tri navedene grupe
faktora održivog turizma visoko obrazovane osobe najviše se zanimaju za utjecaj ekonomskih
faktora. Zatim za društveno-socijalne faktore, a na kraju su ekološki faktori.
Spol ispitanika nema utjecaja na njihovu percepciju o održivom turizmu. Oba spola ocijenila
su postavljena pitanja sa približno istim ocjenama. Najveće zanimanje pokazali su za utjecaje
ekonomskih faktora održivog turizma.
Starosna dob, kao i u prethodnim rezultatima, ima utjecaja na percepciju pojedinca o
održivom turizmu. Stanovništvo srednje dobi ima najpozitivniji stav o održivom turizmu.
49
Zatim ide staro stanovništvo, a najmanje pozitivan stav od održivom turizmu ima mlado
stanovništvo. Od tri navedene grupe faktora održivog turizma osobe srednje dobi najviše se
zanimaju za utjecaj ekonomskih faktora, zatim društveno-socijalnih faktora, a ekološki su im
faktori na zadnjem mjestu.
Analizom rezultata dobiva se odgovor na postavljeno istraživačko pitanje ''Kako emocionalna
inteligencija lokalnog stanovništva utječe na njihovu percepciju i stavove prema održivom
turizmu i razvoju?'' i dolazi se do sljedećeg zaključka: emocionalna inteligencija ima utjecaja
na percepciju i stavove lokalnog stanovništva prema održivom turizmu i razvoju. Naime,
osobe s visokom razinom emocionalne inteligencije imaju pozitivniji stav o održivom
turizmu. Što je razina emocionalne inteligencije niža to je taj stav negativniji. Visoko
emocionalno inteligentne osobe su većinom visoko obrazovane osobe srednje životne dobi te
one imaju najpozitivniji stav o održivom turizmu. Te su osobe veoma emocionalno
samosvijesne te ih najviše brine utjecaj ekonomskih faktora održivog turizma.
Iako se analizom rezultata došlo do odgovora na postavljeno istraživačko pitanje, nedostatak
rada je nereprezentativan uzorak. Svi ispitanici dolaze s približno istog geografskog područja,
tj. 90% ispitanika ima prebivalište u Istarskoj županiji. Preporuka za daljnja istraživanja bila
bi provesti istraživanje s reprezentativnim uzorkom, odnosno anketirati veći broj pojedinaca s
različitih geografskih područja.
50
LITERATURA
1. Demonja, D 2011, 'Kulturni turizam: hrvatska iskustva', Antropologija, vol.11, no.1,
pp. 182 – 205.
2. Downey, L, Roberts, J & Stough, C 2011, ' Workplace Culture Emotional Intelligence
and Trust in the Prediction of Workplace Outcomes', International Journal of Business
Science & Applied Management, vol. 6, no. 1, pp. 30 – 40.
3. Drljača, M 2012, 'Koncept održivog razvoja i sustav upravljanja', Međunarodni skup
Nedelja kvaliteta, Kvalitet i izvrsnost, vol. 1, no. 1-2, pp. 20 – 26, 110.
4. Dumbrava, G 2011, 'Workplace Relations and Emotional Intelligence', Annals of the
University of Petrosani Economics, vol. 11, no. 3, pp. 85 – 92.
5. Gligorijević, Ž & Stefanović, V 2012, 'Turizam kao društveno – ekonomski fenomen:
pojmovni i vremenski obuhvat', Ekonomske teme, vol. 50, no. 3, pp. 269 – 282.
6. Grzinić, J, Čevra, M & Alfić, S 2013, 'Second Home Tourism in Croatia', Young
Economists Journal, vol. 10, no. 20, pp. 165 – 177.
7. Gursoy, D, Chi, C & Dyer, P 2009, 'Locals' Attitudes toward Mass and Alternative
Tourism: The Case of Sunshine Coast, Australia', Journal of Travel Research, vol. 59,
no. 3, pp. 381 – 394.
8. Hughes, H & Allen, D 2005, 'Cultural tourism in Central and Eastern Europe: the
views of 'induced image formation agents'', Tourism Management, vol. 26, pp. 173 –
183.
9. Hutchinson, M & Hurley, J 2013, 'Exploring leadership capability and emotional
intelligence as moderators of workplace bullying', Journal of Nursing Management,
vol. 21, no. 3, pp. 553 – 562.
51
10. Kostić, M & Tončev, M 2014, 'Importance of Sustainable Tourism', Singidunum
Journal of Applied Sciences, pp. 722 – 725.
11. Onuoha, U & Martins, I 2013, 'Predicting Job Satisfaction of Married Female
Employees: The Role of Age and Emotional Intelligence', Gender & Behaviour, vol.
11, no. 2, pp. 5745 – 5751.
12. Putāne, A 2006, 'Gender and Age Differences in Emotional Intelligence, Stoicism and
Aggression', Baltic Journal of Psychology, vol. 7, no. 2, pp. 26 – 42.
13. Roy, R & Chaturvedi, S 2011, 'Job Experience And Age as Determinants of Emotional
Intelligence : An Exploratory Study of Print Media Employees', BVIMR Management
Egde, vol. 4, no. 2, 68 – 76.
14. Shahzad, S & Bagum, N 2012, 'Gender Differences in Trait Emotional Inteligence: A
Comparative Study', Business Review, vol. 7, no. 2, pp. 106 – 112.
15. Singh, K & Srivastava, R 2012, 'Influence of Age and Gender on the Emotional
Intelligence of Managers', Business Review, vol. 7, no. 1, pp. 128 – 141.
16. Svilokos, T, Tolić, M & Pavlić, I 2014, 'Economic Growth and Tourism Demand in
Croatia: The Cyclical Component Analysis', Zagreb international review of economics
& business, no. 17, pp. 65 – 81.
17. Wong, C & Law, K 2002, 'The effects of leader and follower emotional intelligence
on performance and attitude: An exploratory study', The Leadership Quarterly, vol.
13, pp. 243 – 274.
18. Yu, C, Chancellor, H & Cole, S 2009, 'Measuring Residents' Attitudes toward
Sustainable Tourism: A Reexamination od the Sustainable Tourism Attitude Scale',
Journal of Travel Research, vol. 50, no. 1, pp. 57 – 63.
52
OSTALI IZVORI
1. Business Monitor International 2015, Croatian Tourism Report, no. 3, London
2. Kesar, O 2013, Uvod u specifične oblike turizma, Ppt prezentacija, Sveučilište u
Zagrebu, Zagreb.
53
POPIS TABLICA, GRAFIKONA I SHEMA
POPIS TABLICA
Tablica 1. Četiri glavne skupine vještina koje obuhvaća EI…………………………………..6
Tablica 2. Podjela trećeg pitanja u tri glavne skupine radi analize EI……………………….26
Tablica 3. Podjela četvrtog pitanja u tri glavne skupine radi analize EI…………………….27
Tablica 4. Prosječne ocjene ispitanika ovisno o razini obrazovanja………...……………….28
Tablica 5. Prosječne ocjene ispitanika ovisno o spolu……………...………………………..31
Tablica 6. Prosječne ocjene ispitanika ovisno o starosnoj dob……..…………………….….33
Tablica 7. Podjela prvog pitanja na tri glavne skupine radi analize održivog turizma …..….36
Tablica 8. Podjela drugog pitanja na tri glavne skupine radi analize održivog turizma ...….37
Tablica 9. Prosječne ocjene ispitanika ovisno o razini obrazovanja…...….......…………….39
Tablica 10. Prosječne ocjene ispitanika ovisno o spolu……………..……………………….42
Tablica 11. Prosječne ocjene ispitanika ovisno o starosnoj dobi…………………………….45
POPIS GRAFIKONA
Grafikon 1. Emocionalna inteligencija ispitanika prema razini obrazovanja……………...29
Grafikon 2. Emocionalna inteligencija ispitanika prema razini obrazovanja……………...30
Grafikon 3. Emocionalna inteligencija ispitanika prema spolu…………….……………...31
Grafikon 4. Emocionalna inteligencija ispitanika prema spolu…………….……………...32
Grafikon 5. Emocionalna inteligencija ispitanika prema starosnoj dobi…...……………...34
Grafikon 6. Emocionalna inteligencija ispitanika prema starosnoj dobi…...……………...35
Grafikon 7. Stav ispitanika o održivom turizmu prema razini obrazovanja…………….....40
Grafikon 8. Stav ispitanika o održivom turizmu prema razini obrazovanja…………….....41
Grafikon 9. Stav ispitanika o održivom turizmu prema spolu…………….…………….....43
Grafikon 10. Stav ispitanika o održivom turizmu prema spolu…………….………….......44
Grafikon 11. Stav ispitanika o održivom turizmu prema starosnoj dobi………………......46
Grafikon 12. Stav ispitanika o održivom turizmu prema starosnoj dobi…………….….....47
54
POPIS SHEMA
Shema 1. Način analize anketnih upitnika…………………………………………………25
55
PRILOG
Istraživanje o načinu percipiranja održivog turizma zaposlenih u djelatnostima u turizmu
Ovim istraživanjem žele se ispitati povezanost percepcije o održivom turizmu sa individualnim karakteristikama
pojedinaca. Pod pojedincima misli se na one koji su zaposleni u bilo kojoj djelatnosti u turizmu. Anketa je u potpunosti
anonimna, stoga Vas molimo da odgovorite na sva pitanja i pritom dajete iskrene odgovore.
Označite vaše slaganje, odnosno neslaganje s tvrdnjama koristeći sljedeću ljestvicu:
(1) Izrazito se
ne slažem
(2) Ne
slažem se
(3) Donekle se
ne slažem
(4) Niti se slažem niti se ne slažem
(5) Donekle se
slažem
(6) Slažem se
(7) Izrazito se
slažem
Ocijenite u kojoj mjeri se slažete sa slijedećim tvrdnjama vezanima uz vaš stav prema turizmu i mjestu u kojem živite.
Turisti u mom gradu narušavaju moju kvalitetu života. 1 2 3 4 5 6 7
U našem gradu turisti čine da je gužva nepodnošljiva. 1 2 3 4 5 6 7
Objekti namijenjeni rekreaciji građana su prekomjerno korišteni od strane turista. 1 2 3 4 5 6 7
Turizam prebrzo raste u našem gradu. 1 2 3 4 5 6 7
Raznolikost naših prirodnih bogatstava se cijeni u našem okruženju. 1 2 3 4 5 6 7
Razvoj turizma ne ugrožava raznolikost naših prirodnih bogatstava. 1 2 3 4 5 6 7
Prirodni okoliš je zaštićen za budućnost. 1 2 3 4 5 6 7
Razvoj našeg turizma promiče pozitivnu etiku koja se odnosi na zaštitu okoliša. 1 2 3 4 5 6 7
Turizam se razvija uvažavajući prirodni okoliš. 1 2 3 4 5 6 7
Razvoj turizma zahtjeva dobro koordinirano planiranje. 1 2 3 4 5 6 7
Kada planiramo bilo što ima veze s turizmom, ne možemo gledati kratkoročno. 1 2 3 4 5 6 7
Uspješno upravljanje turizmom podrazumijeva zahtjevno planiranje. 1 2 3 4 5 6 7
Moramo gledati dugoročno kada planiramo razvoj turizma. 1 2 3 4 5 6 7
Turizam daje snažan ekonomski doprinos našoj lokalnoj zajednici. 1 2 3 4 5 6 7
Turizam koristi i drugim industrijama u našoj lokalnoj zajednici. 1 2 3 4 5 6 7
Turizam donosi nove prihode ljudima iz naše lokalne zajednice. 1 2 3 4 5 6 7
Generira znatne porezne prihode za našu lokalnu samoupravu. 1 2 3 4 5 6 7
Upišite broj koji označava Vaše slaganje, odnosno neslaganje s tvrdnjama koristeći sljedeću ljestvicu:
(1) Izrazito se
ne slažem
(2) Ne
slažem se
(3) Donekle se
ne slažem
(4) Niti se slažem niti se ne slažem
(5) Donekle se
slažem
(6) Slažem se
(7) Izrazito se
slažem
Djelatnosti u turizmu bi trebale zapošljavati osoblje iz našeg grada.
Djelatnosti u turizmu bi trebale koristiti proizvode i usluge naše lokalne zajednice.
Djelatnosti u turizmu bi trebale doprinijeti ekonomskom napretku lokalne zajednice.
Djelatnosti u turizmu moraju kontinuirano istraživati zadovoljstvo turista.
Djelatnosti u turizmu bi trebale osigurati visoku kvalitetu usluge za turiste.
Djelatnosti u turizmu imaju odgovornost da zadovolje potrebe turista.
Atraktivnost lokalne zajednice je temeljni element na kojemu se treba graditi ekološka privlačnost za turiste.
Odluke vezane za turizam trebaju donositi zajednički svi članovi lokalne zajednice, bez obzira na podrijetlo.
Sudjelovanje svih članova lokalne zajednice u odlukama vezanim za turizam je ključno za uspješan razvoj turizma.
Ponekad je prihvatljivo isključiti stanovnike lokalne zajednice iz donošenja odluka vezanih za razvoj turizma.
U mojoj lokalnoj zajednici se zaista osjećam kao kod kuće.
Zaista me interesira što se događa u lokalnoj zajednici u kojoj živim.
Kada bi se iz nekog razloga trebao/la preseliti, bio/bila bih iznimno tužan/na.
Obala i plaža su moja omiljena mjesta koja posjećujem u svoje slobodno vrijeme.
Šetnja obalom/plažom je moj omiljeni način provođenja slobodnog vremena.
Ne postoji niti jedno mjesto na svijetu koje se može usporediti s ovim u kojem živim.
Sam odlazak do obale i šetnja plažom pruža mi zadovoljstvo.
Ne bih se nikada mijenjao/la sa nekim tko radi isto što i ja, ali na nekom drugom mjestu na svijetu.
56
Ovo mjesto određuje ono što jesam.
Ocijenite u kojoj mjeri se slažete sa slijedećim tvrdnjama vezanima uz vaše reakcije i procjenu emocija.
Uglavnom mi je jasno zašto osjećam to što osjećam. 1 2 3 4 5 6 7
Dobro razumijem svoje emocije. 1 2 3 4 5 6 7
Ja stvarno shvaćam što osjećam. 1 2 3 4 5 6 7
Uvijek znam da li jesam ili nisam sretan/sretna. 1 2 3 4 5 6 7
Mogu procijeniti osjećaje svojih prijatelja temeljem njihovog ponašanja. 1 2 3 4 5 6 7
Dobar sam promatrač tuđih emocija. 1 2 3 4 5 6 7
Osjetljiv/a sam na osjećaje i emocije drugih. 1 2 3 4 5 6 7
Imam dobro razumijevanje emocija ljudi oko mene. 1 2 3 4 5 6 7
Uvijek sebi postavim ciljeve, a potom dam sve od sebe da ih ostvarim. 1 2 3 4 5 6 7
Uvijek govorim sebi da sam sposobna osoba. 1 2 3 4 5 6 7
Ja sam samo-motivirana osoba. 1 2 3 4 5 6 7
Uvijek se potičem da dam najbolje od sebe. 1 2 3 4 5 6 7
U stanju sam kontrolirati svoj temperament. 1 2 3 4 5 6 7
Sa poteškoćama se nosim racionalno. 1 2 3 4 5 6 7
Potpuno sam sposoban/a kontrolirati vlastite emocije. 1 2 3 4 5 6 7
Uvijek se mogu brzo smiriti kad sam jako ljut/a. 1 2 3 4 5 6 7
Imam dobru kontrolu nad vlastitim emocijama. 1 2 3 4 5 6 7
Da bih dobro obavljao/la svoj posao neophodno je da:
Provedem većinu svog radnog vremena u interakciji s ljudima (turistima, kolegama). 1 2 3 4 5 6 7
Provedem puno vremena sa svakom osobom s kojom radim. 1 2 3 4 5 6 7
Sakrijem svoje stvarne osjećaje kada razgovaram s turistima. 1 2 3 4 5 6 7
Sam obziran/na i stavim se u ulogu one druge osobe. 1 2 3 4 5 6 7
Sakrijem svoje negativne osjećaje(npr. ljutnju). 1 2 3 4 5 6 7
Kojom se djelatnosti u turizmu bavite:
a) Turistička agencija
b) Turistički vodič/pratitelj/animator
c) Nautički turizam
d) Turističke usluge u posebnim oblicima turističke ponude (seoskom, zdravstvenom, wellness, kongresnom)
e) Turističke usluge u športsko-rekreativnim ili pustolovnim aktivnostima (skijanje, ronjenje, jedrenje, jahanje)
f) Ugostiteljski objekti (hoteli, kampovi, restorani, barovi, catering objekti, objekti jednostavnih usluga).
g) Pomoćne usluge u turizmu - prijevoz putnika
h) Ugostiteljske usluge u domaćinstvu (iznajmljivanje soba, apartmana, kuća za odmor…)
i) Ugostiteljske usluge u seljačkom / obiteljsko poljoprivrednom gospodarstvu (smještaj, priprema jela, …)
j) Ostalo: ______________
Prema broju zaposlenika poslovni subjekt u kojem ste zaposleni može se svrstati u skupinu:
a) samozaposleni (do 3 zaposlenika)
b) mikro poslovnih subjekata (od 4 do 10 zaposlenih)
c) malih poslovnih subjekata (od 11 do 50 zaposlenih)
d) srednjih poslovnih subjekata (od 51 do 250 zaposlenih)
e) velikih poslovnih subjekata (više od 251 zaposlenih)
57
Trenutna pozicija u turističkoj djelatnosti:
a) zaposlenik
c) obrtnik
d) voditelj objekta
e) voditelj odjela
f) ostalo_______________
Broj godina proveden na trenutnoj poziciji: _________________________
Ukupan broj godina radnog iskustva u turizmu: ______________________
Godina rođenja: _________________
Mjesto rođenja: _________________
Mjesto trenutnog prebivališta: ____________________________________
Spol: a) muško b) žensko
Označite Vašu najvišu postignutu razinu obrazovanja:
a) Osnovna škola
b) Srednja škola
c) Preddiplomski studij
d) Diplomski studij
e) Poslijediplomski studij
f) Doktorski studij
g) Ostalo: _______________________
BROJ MOBITELA ISPITANIKA (radi eventualne provjere rada anketara) ___________________
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom EMOCIONALNA
INTELIGENCIJA I ODRŽIVI TURIZAM izradila samostalno pod voditeljstvom
prof. dr. sc. Ivana Frančiškovića, a pri izradi diplomskog rada pomagale su
mi i doc. dr. sc. Jasmina Dlačić te univ. spec. oec. Iva Ribarić. U radu sam
primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristila literaturu koja je
navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i
zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na
uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim
bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Studentica
Dea Blažina