DEPOZITNI IZVORI I UPRAVLJANJE DEPOZITNIM

IZVORIMA

Predmet: Bankarski menadžment

Profesor: Dr sci Sead Mušinbegovid

Fakultet za menadžment i poslovnu ekonomiju

Sadržaj predavanja:

• Depozitni potencijal banke i podjela depozita

• Nedepozitni izvori bankarskih resursa

• Cijene izvora bankarskih sredstava

• Kapitani izvori banke

Depozitni potencijal banke • Depozitni potencijal banke je osnovni izvor njenog kreditnog potencijala

i čini između 70 i 80% bankarskih izvora.

• Sa aspekta ulagača depoziti predstavljaju sredstva koja se nalaze na računu kod banke i koja se mogu pretvoriti monetarne instrumente (depoziti po viđenju) ili nakon određenog roka (oročeni ili štedni) i mogu obavljati funkciju novca.

• Sa aspekta banke, depoziti predstavljaju njenu obavezu, jer je ona dužna da ih isplati njihovim vlasnicima odmah (depoziti po viđenju) ili nakon određenog roka (štedni i oročeni depoziti)

• Bududi da su depoziti sredstva ulagača (nebankarskih lica), oni su obaveza banke i nalaze se u njenoj pasivi.

Značaj i podjela depozita • Depoziti po viđenju (a vista) - transakcioni depoziti koji deponentima ne donose kamatu i koji su bez roka dospijeda.

• Predstavljaju najjeftiniji izvor bankarskih sredstava, a koje banka mora isplatiti odmah po nalogu deponenta.

• Banka čuva sredstva deponenta, vodi evidenciju priliva, odliva i stanja računa i vrši pladanja za deponenta (uz određenu naknadu). Banka ima troškove reklame, troškove osiguranja, servisiranja što znači da depoziti po viđenju imaju implicitno izraženu cijenu.

• Učešde depozita po viđenju u ukupnom finansijskom potencijalu se smanjuje zbog:

- efikasnijeg upravljanja gotovinom od strane fizičkih i pravnih lica;

- viših kamatnih stopa;

- Pojava NOW i super NOW računa i instrumenata tržišta novca.

• Štedni i oročeni depoziti - su nemonetarni depoziti koji vlasnicima donose kamatu. Štedni depoziti se mogu pretvoriti u novac s tim što njihovi deponenti moraju najaviti banci njihovo povlačenje.

• Na visinu štednih depozita utiču: visina dohotka, razvijenost finansijskog tržišta, konkurencija, postojeda i očekivana stopa inflacije.

• Štedni depoziti mogu biti: ulog na štednoj knjižici i ugovor između banke i deponenta o otvaranju štednog računa.

• Oročeni depoziti imaju utvrđen rok oročavanja, odnosno do isteka tog roka deponent ne može s njima da raspolaže, odnosno da vrši pladanja.

• Ukoliko se sredstva povuku prije ugovorenog roka klijent plada penale u vidu niže kamatne stope.

• Oročeni depoziti imaju niže operativne troškove, mogu se finansirati namjene za dugi rok, a korisniku daju vedu zaradu u vidu vedih kamatnih stopa.

• Razlike između depozita po viđenju i oročenih i štednih depozita su:

- način i brzina pretvaranja u gotovinu i mogudnosti pladanja;

- transakcioni depoziti su nekamatonosni, a štedni i oročeni su kamatonosni;

- štedni i oročeni imaju manje operativne troškove od transakcionih depozita;

- po stopama obaveznih rezervi, jer su ove stope vede na transakcione depozite u odnosu na štedne i oročene;

- po stopama sopstvenih rezervi likvidnosti, koja je viša kod transakcionih u odnosu na štedne i oročene;

- veličina depozita, manje iznose oročenih depozita imaju fizička lica u odnosu na pravna.

• Drugi depozitni izvori:

- Računi tržišta novca su štedni depoziti tržišta novca. Nastali su da bi bankama omogudili da konkurišu uzajamnim fondovima novčanog tržišta. Kamatna stopa na ove račune varira u zavisnosti od kretanja prosječne kamatne stope na kratkoročne instrumente na novčanom tržištu.

- Konto-korentni depoziti banka otvara kod druge, inostrane korespondentske banke s ciljem da joj ova izvrši usluge u međunarodnim pladanjima, da se ova sredstva koriste za kliring čekove. Banka koja otvara račun kod druge banke, sredstva koja prebacuje na njen račun imaju karakter depozita po viđenju, pa kao takva ulaze u depozitni potencijal banke kod koje je otvoren konto-korentni račun. Ova sredstva njihovim vlasnicima ne donose kamatu.

• Promjenu kompozicije depozitnog potencijala banke uslovljavaju tražnja klijenata za otvaranjem pojedinih vrsta depozitnih računa.

Faktori su:

- provizija koje banke zaračunavaju za svoje usluge;

- kamatne stope koje se zaračunavaju na pojedine vrste depozita;

- način na koji se reklamiraju pojedini depoziti, uključujudi stepen agresivnosti prema određenoj grupi klijenata.

• Na depozitni potencijal banke najviše utiču:

- karakter monetarne politike zemlje,

- razvijenost privrede i visina dohodaka,

- sklonost štednji i stopa štednje;

- razvijenost finansijskog tržišta;

- kamatna stopa;

- sadašnja i očekivana stopa inflacije;

- alternativni oblici ulaganja slobodnih neoročenih sredstava.

• Dopunska sredstva formirana institucionalnim putem ili dopunskom

djelatnošću banaka.

Dijele se na:

- bankarske kredite ili kreditne izvore;

- vrijednosne papire ili tržišno-kreditne izvore;

- kapitalne fondove

• Krediti Centralne banke su: krediti koje Centralna banka odobrava

komercijalnim bankama, koje su solventne ali imaju kratkoročne

likvidnosne poteškoće.

• Kamatna stopa je po pravilu viša od tržišne kamatne stope i

predstavlja "kaznenu stopu".

Nedepozitni izvori bankarskih resursa

• Komercijalne banke mogu pribavljati dodatna sredstva putem emisije vrijednosnih papira.

• Vrijednosni papir prema Zakonu o vrijednosnim papirima FBiH je isprava ili elektronički zapis koji sadrži prava koja se bez istih ne mogu ostvarivati ni prenositi, i to su:

- dionice;

- obveznice;

- certifikati (izdati na rok duži od godinu dana);

- ostali vrijednosni papiri dugoročnog karaktera;

- ugovor o investiranju na osnovu kojeg se mogu od tredih lica pribavljati sredstva;

- druga prenosiva isprava o investiranju;

- drugo pravo utvrđeno kao vrijednosni papir propisima Komisije za vrijednosne papire u FBiH.

• Kapitalni fondovi predstavljaju jedan od izvora finansijskog potencijala banaka.

• Doprinose povedanju ukupnog potencijala na dva načina:

- prvi način je direktno povedanje dugoročnih potencijala banke bududi da jedan dio formiranog kapitala može biti plasiran u različite vrste dugoročnih portfelja;

- drugi način je kada se preko građenja zdrave politike kapitalizacije povratno djeluje na privlačenje klasičnih bankarskih izvora sredstava.

• Odnos formiranog kapitala prema ukupnom obimu aktivnosti ili prema ukupnoj aktivi banke, naziva se kapitalizacijom.

• Veda stopa kapitalizacije predstavlja pokazatelj stepena stabilnosti i kredibilnosti banke.

• Vede banke preferiraju nedepozitne izvore bankarskih sredstava radi podmirenja povedane legitimne tražnje klijenata, kao što su krediti sa finansijskih tržišta i emisiju vrijednosnih papira, dok manje banke preferiraju kredite centralne banke i kapitalne fondove.

• Krediti sa finansijskih tržišta se odnose zaduživanja kod drugih banaka i zaduživanja na finansijskom tržištu (emisijom vrijednosnih papira).

• Međubankarski krediti su posljedica sljededih faktora:

- zajedničko finansiranje određenih poslova;

- usmjeravanje sredstava privrednog subjekta ili pravnog lica jedne banke prema drugoj banci radi kreditiranja određene djelatnosti;

- namjensko kreditiranje određene banke od strane druge banke, da bi se omogudilo izmirenje dospjelih obaveza prema klijentima banaka davalaca kredita;

- davanje privremeno slobodnih sredstava od strane jedne banke drugoj banci, koja je zapala u teškode sa pladanjima ili je ušla u zonu nelikvidnosti;

- korištenje dobijenih sredstava u cilju plasmana drugim bankama preko tržišta novca i kratkoročnih hartija od vrijednosti.

Cijene izvora bankarskih sredstava Troškovi pribavljanja sredstava utvrđuju se preko kamatne stope i drugih troškova

koje banka plada na depozitne i nedepozitne izvore.

Postoje dva načina formiranja cijena ovih izvora:

- prosječno ponderisani trošak (cijena) pribavljanja;

- sadašnja (reprodukciona) cijena pribavljanja.

• Prosječna ponderisana cijena dobije se kada se prosječno stanje svih računa pasive množi sa prosječnom cijenom sredstava u datom periodu i dobiju se ukupni troškovi pasive, odnosno ukupni troškovi koje banka ima u vezi pribavljanja depozitnih i nedepozitnih izvora i taj zbir podijeli sa zbirom sredstava koje je banka pribavila.

• Reprodukciona cijena bankarskih izvora se zasniva na cijenama po kojima bi banka mogla sada da pribavi sredstva sa kojima raspolaže u svom bilansu. Njihov nivo predstavlja minimalnu stopu prinosa koju banka treba da ostvari na svoje plasmane.

• Transferna cijena bankarskih izvora obuhvata punu cijenu izvora sredstava plus programiranu stopu dobiti.

• Transferna cijena je adekvatna ako sadrži tri komponente:

- cijenu mobilisanih sredstava koja su potrebna za finansiranje zajma;

- targetiranu stopu prinosa na akcijski kapital;

- riziko premija kao kompenzacija za mogude nevradene kredite.

• Za ostvarivanje profitabilnosti banke najvažnije je određivanje cijena bankarskih zajmova. Ova cijena mora na nivou da može pokriti ukupne troškove pribavljenih sredstava i programiranu stopu profita na dionički kapital.

• Ciljna stopa dobiti, odnosno prinosa na vlasnički kapital izračunava se tako da se od prihoda zajma oduzmu rashodi i razlika se podijeli sa alociranim dioničkim kapitalom.

• Prihodi od zajma čine kamate i provizije koje banka napladuje za odobrene i plasirane zajmove, a rashodi obuhvataju cijenu depozitnih i nedepozitnih izvora, odnosno troškove pribavljanja depozita i zaduženja sa finansijskih tržišta, te troškove vezane za servisiranje i naplatu obaveza po osnovu zajma.

• Određivanje cijena bankarskih kredita ispod najbolje stope (LIBOR) primjenjivale su velike banke u konkurentskoj borbi sa rastudim tržištem komercijalnih zapisa i drugih kratkoročnih vrijednosnih papira.

• Kamatna stopa kredita=kamatni troškovi pozajmljivanja na tržištu novca + povedanje cijena zbog pokrivanja rizika i profita.

• U cilju privlačenja komitenata, banke odobravaju kredite sa maksimalnom kamatnom stopom, čija gornja granica tokom vremena otplate ostaje nepromjenjena.

• Na ovaj način zajmoprimac se osigurava da tokom vremena otplate nede dodi do povedanja kamatne stope. Sa stanovišta banke, u slučaju dužeg perioda visokih kamatnih stopa, kamatni rizik se prenosi na banku.

• Primarni kapital poslovne banke predstavlja razliku između njene aktive (imovine) i njenih obaveza.

• Evidentira se na pasivnoj strani bilansa stanja banke.

• Kapital može biti pozitivan ili negativan. Pozitivan kapital znači da banka ima performansno poslovanje. Vedi kapital znači vedu stabilnost i sigurnost u poslovanju. Ukoliko je kapital negativan, banka ulazi u nestabilnost, stečaj ili likvidaciju.

• Tri osnovne funkcije kapitala banke su:zaštita deponenata banke, pokrivanje neočekivanih gubitaka i regulatorne funkcije.

• Početna funkcija kapitala banke je cenzus ili minimalni iznos kapitala koji je potreban da bi se osnovala banka. U BiH je to 15 miliona KM.

• Uvođenje obaveznog osiguranja depozita imalo je za cilj zaštitu deponenata banke odnosno njihovih depozita. U BiH pojedinačni depoziti su osigurani do 30 hiljada KM.

Kapitalni izvori banke

• Kapital je rezervni fond za pokrivanje gubitaka i održavanje solventnosti banke.

• Banke sa vedom stopom kapitala imaju i vede povjerenje javnosti i lakše mobilišu dodatna sredstva.

• Za analizu potrebne visine bankarskog kapitala koristi se nekoliko metoda:

- kapital po knjigovodstvenoj vrijednosti (nominalni kapital);

- kapital zasnovan na regulatornim principima (regulatorni kapital);

- kapital po tržišnoj vrijednosti (tržišni kapital).

• Kapital po knjigovodstvenoj vrijednosti (GAAP) je kapital na osnovu generalno prihvadenih računovodstvenih principa. Knjigovodstvena vrijednost se izračunava tako da se od knjigovodstvene vrijednosti aktive oduzme knjigovodstvena vrijednost obaveza, pa se kao rezultat dobije nominalna vrijednost dioničkog kapitala.

• Pri tome se knjigovodstvena vrijednost aktive koriguje za višak, knjigovodstvena vrijednost pasive za neraspoređeni profit, a nominalna vrijednost dioničkog kapitala za iznos rezervacija za otpise eventualnih gubitaka.

• Kapital zasnovan na regulatornim knjigovodstvenim principima (RAP) dobija se kada se sabere kapital dioničara, odnosno obične dionice, neraspoređeni profit, rezerve i rezervacije za pokrivanje potencijalnih gubitaka, uvedan za trajne povlaštene dionice i subordinirane obveznice plus ostale vrijednosti.

• Dnevna tržišna vrijednost kapitala (MVC) se izračunava kada se vrijednost dionica u opticaju pomnoži sa brojem plasiranih dionica na tržištu.

• Za mjerenje relativne visine bankarskog kapitala koriste se tri indikatora:

- kapital/ukupna aktiva;

- kapital/rizična aktiva;

- kapital/depoziti

• Rizična aktiva podrazumijeva određene kreditne plasmane kao i plasmane u vrijednosne papire.

• Komponente bankarskog kapitala su:

- obične akcije;

- povlaštene akcije;

- višak kapitala;

- neraspoređeni profit;

- rezerve.

• Emisija običnih dionica je osnovna komponenta i stalni izvor finansiranja. Smanjuje se kada banka na teret kapitala pokriva gubitke u poslovanju. Vlasnički kapital se povedava emisijom novih dionica.

• Povlaštene dionice mogu biti bez roka dospijeda, trajne i one tada ulaze u sastav primarnog kapitala i sa ograničenim rokom povlačenja i tada ulaze u sastav sekundarnog kapitala. Prinos po osnovu povlaštenih dionica je fiksan

• Višak kapitala alimentira se iz neraspoređenog profita i dijelom iz viška koji se ostvari preko nominalne vrijednosti akcija napladenih pri njihovoj prodaji.

• Neraspoređena dobit čine najvedi dio primarnog kapitala.

• Rezerve se formiraju iz ostvarenog operativnog prihoda.

• Bankarski kapital se može povedati na tri načina:

- smanjenjem osnove na koju se primjenjuje visina kapitala;

- smanjivanje isplate dividendi akcionarima;

- emisijom akcija na finansijskim tržištima.

• Adekvatnost bankarskog kapitala predstavlja odnos garantnog kapitala banke i njene aktive, koja je ponderisana rizikom pojedinih plasmana.

• 1974 godine je osnovan Bazelski komitet za nadzor i superviziju banaka koji je imao cilj da međunarodno bankarstvo dovede u jednake okvire.

• Adekvatnost kapitala pokazuje sposobnost banke da apsorbira neočekivane gubitke uzrokovane lošim plasmanima.

• Stopa adekvatnosti kapitala ima nekoliko varijabli:

- stopa profitabilnosti;

- nivo ili stopa dividende;

- stopa rasta aktive.

• Prilikom planiranja rasta aktive banke i kapitala banke, treba definisati sljedede:

- ukupan obim kapitala;

- stopu rasta kapitala;

- izvore za formiranje kapitala banke.

• Za odgovarajudi nivo adekvatnosti kapitala banka je zainteresirana iz sljededih razloga:

- da bi se održalo povjerenje postojedih i steklo povjerenje bududih klijenata;

- da bi se ponudila odgovarajuda zaštita deponentima banke;

- da bi se apsorbovali potencijalni gubici u poslovanju;

- da bi se podržao vlastiti rast i razvoj.

• Porast aktive banke jednak je zbiru porasta novog zaduženja, interno generisanog kapitala i eksternog kapitala.

Hvala na pažnji!

Pitanja