Dio 4. Australija danas - immi.homeaffairs.gov.au · 38 Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza Dio 4. Australija danas Australija je jedna od najstarijih svjetskih kopnenih

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza38

Dio 4.Australija danas

Australija je jedna od najstarijih svjetskih kopnenih površina.

Ona je po veličini šesta država na svijetu.

Dio 4. – Australija danas 39Dio 4. – Australija danas 39

Australija danasNa ovim stranicama ćete pročitati šta čini ovu državu tako posebnom. Saznat ćete više o našoj kulturi, našim pronalazačima i našem nacionalnom identitetu. Australija je dinamičan partner u poslovnom svijetu i trgovini te građanin svijeta koji uživa poštovanje. Mi cijenimo doprinos novih doseljenika stalnom razvoju i obnovi naše zemlje.

ZemljaAustralija je jedinstvena na mnoge načine. Od sedam svjetskih kontinenata, Australija je jedini kontinent na kojoj živi jedna nacija. Mi imamo najnižu gustoću naseljenosti na svijetu, sa samo dva stanovnika po kvadratnom kilometru.

Australija je jedna od najstarijih svjetskih kopnenih površina. Ona je šesta najveća država na svijetu. To je također najsušniji naseljeni kontinent, pa je zbog toga u većem dijelu Australije voda vrlo dragocjen resurs.

Veći dio zemlje ima neplodno zemljište, sa samo 6 odsto površine pogodnom za poljoprivredu. Suha područja u unutrašnjosti su poznata pod nazivom ’outback’ (zabačeni predjeli). Ljudi koji žive i rade u ovim udaljenim područjima sa teškim klimatskim uslovima uživaju veliko poštovanje. Mnogi od njih su postali dio australijskog folklora.

Zbog činjenice što je Australija tako prostrana zemlja, klima varira u raznim dijelovima kontinenta. Na sjeveru Australije nalaze se tropska područja, a pustinje u središtu.

Što se ide više prema jugu, temperature mogu varirati od vrlo niskih sa hladnim zimama i snijegom na planini, do vrlo visokih sa toplotnim udarima za vrijeme ljeta.

Osim što upravlja u šest država i dvije teritorije, australijska vlada također pokriva, kao teritorije, Ashmore i Cartier ostrva, Christmas ostrvo, Cocos (Keeling) grupu ostrva, Jervis Bay teritoriju, Coral Sea ostrva, Heard ostrvo i McDonald ostrva u Australijskoj antartičkoj teritoriji, te Norfolk ostrvo.


Nalazišta fosila australijskih sisavaca u Južnoj Australiji i Queenslandu

Fraser Island u južnom obalnom dijelu Queenslandu

Mjesta uvrštena na Listu svjetske baštineViše od 11 odsto površine našeg kontinenta je zaštićeno domorodačko područje, rezervat ili nacionalni park koji se održava u cilju zaštite i to prema međunarodnim standardima. Sedamnaest mjesta u Australiji je uvršteno na Listu svjetske baštine UNESCO-a (UNESCO World Heritage List).

Tropske šume Gondwana u Novom južnom Velsu i Queenslandu

Great Barrier Reef u Queenslandu

Greater Blue Mountains zapadno od Sidneja Heard Island i McDonald Islands u Australijskoj antartičkoj teritoriji

Kakadu nacionalni park u Sjevernoj teritoriji

Lord Howe Island u Novom južnom Velsu

Macquarie Island južno od Tasmanije

Dio 4. – Australija danas 41

Purnululu nacionalni park u Zapadnoj Australiji

Royal Exhibition Building i Carlton Gardens u Melbournu

Shark Bay u Zapadnoj Australiji

Zgrada Opere u Sidneju (Opera House)

Tasmanian Wilderness

Wet Tropics u Queenslandu

Willandra Lakes u Novom južnom Velsu

Preporučujemo vam da proširite

svoje znanje o Australiji i posjetite

ova i ostala znamenita mjesta.

Možete da pješačite u pustinji

ili obalom, na planinama ili u

tropskim šumama. Svaki korak koji

napravite znači korak bliže u smislu

pripadanja ovoj nepreglednoj i

uzbudljivoj zemlji.

Uluru-Kata Tjuta nacionalni park u Sjevernoj teritoriji


Djeca koja pohađaju nastavu putem radio škole u Novom južnom Velsu

Nepregledna zemljaProstranost Australije je potaknula ljude na inovacije i otkrića.

U ranom periodu, ljudi u zabačenim predjelima ponekad su morali putovati po nekoliko dana da posjete najbližeg doktora. Mnoga djeca u zaleđu živjela su predaleko da bi svakodnevno mogli ići u školu.

Porodice u zabačenim predjelima teško su se nosile sa izolacijom. Velike stočne stanice mogle su biti i hiljade kvadratnih kilometara velike. Žene i djeca koji su tu živjeli ponekad nisu vidjeli drugog čovjeka mjesecima. Nije bilo telefona pa su se ljudi osjećali vrlo izolovani i ranjivi.

Ovo su bili problemi koje su veliki Australijanci riješili zahvaljujući svojoj domišljatosti i inovacijama.

Radio na pedalu1929. godine, Alfred Traegar iz Adeleida, je dizajnirao prvi radio koji je funkcionisao pritiskom na pedalu. Korisnici ovog radija, koji je omogućavao obostrani razgovor, su održavali radio vezu tako što su stopalima pritiskali pedala. Usamljena imanja, udaljene stanice koje su bile na specijalnom zadatku i aborodžinske zajednice imali su koristi od ove inovacije. Izolirane žene sada su mogle sklapati prijateljstva putem radio talasa.

Radio na pedalu je omogućio pokretanje dviju velikih australijskih institucija, Kraljevsku leteću doktorsku službu (Royal Flying Doctor Service) i radio školu (School of the Air).

Kraljevska leteća doktorska služba (The Royal Flying Doctor Service)John Flynn, koji je bio svećenik, živio je i radio sa ljudima u udaljenim zajednicama. Njegova ideja se sastojala u tome da dovede doktora pacijentu u zabačenom predjelu što je prije moguće, i to vazdušnim putem. Pri tome je dobio pomoć od države, avio kompanije Qantas i od dobrotvornih donacija. Kraljevska leteća doktorska služba je započela sa radom 1928. godine, ali je još uvijek bilo ljudi koji nisu mogli pozvati ovu službu. Uvođenje radija na pedalu je omogućilo većem broju ljudi u zabačenim dijelovima da pozovu doktora u kratkom roku.

Radio škola (The School of the Air)U periodu do 1950.-tih, djeca koja su živjela u zabačenim predjelima morala su pohađati internate ili obavljati školske obaveze putem dopisne škole.

Adelaide Miethke, potpredsjednik Kraljevske leteće doktorske službe u Južnoj Australiji, je ustanovio da leteća doktorska radio služba može također pomoći djeci kod kuće da komuniciraju sa svojim učiteljima. Služba u Alice Springsu je počela prenositi ove obostrane školske časove 1948. godine. Radio škola je službeno pokrenuta nekoliko godina kasnije. Australijska radio škola je pomogla mnogim drugim zemljama da osnuju slične programe.

Umjesto starog radija na pedalu sada se koriste visokofrekventni prijemnici, ali Kraljevska leteća doktorska služba i radio škola i dalje služe ljudima u zabačenim dijelovima Australije.


Australijski identitetAustralijski identitet je oblikovan našom jedinstvenom baštinom, našom kulturom i poduzetničkim duhom našeg naroda.

Ian Thorpe, osvajač pet zlatnih olimpijskih medalja

Članica australijskog ženskog nacionalnog fudbalskog tima

Sport i rekreacijaMnogi Australijanci vole sport i mnogi su postigli impresivne rezultate na međunarodnom nivou.

Ponosni smo na našu reputaciju kao nacija sportaša koji znaju pobjeđivati i gubiti uzdignute glave (‘good sports’). Australijski sportaši i sportašice izazivaju divljenje kao ambasadori naših vrijednosti - velikog truda, poštene igre i timskog rada.

U toku naše historije, sport je istovremeno obilježavao australijski narod i ujedinjavao nas. Počevši od ranog perioda naseljavanja, sport je bio bijeg od teških uslova života. Čak i u vrijeme rata, članovi australijskih odbrambenih snaga su organizovali sportska takmičenja da bi olakšali stres na bojištima.

Sport također služi kao zajednički interes koji daje mogućnost i igračima i gledaocima da se osjećaju uključenima i da su dio nečega što je važno u australijskom društvu.

Mnogi Australijanci učestvuju u timskim sportovima. Kriket, bejzbol, odbojka, hokej i razne vrste fudbala su među najpopularnijim.

Plivanje, tenis, atletika, golf i biciklizam su popularne rekreativne aktivnosti. To su također sportovi u kojima Australijanci briljiraju na međunarodnim takmičenjima. Ostale popularne aktivnosti uključuju pješačenje, surfanje i skijanje.

Australijanci također igraju i vole gledati obični fudbal (poznat kao ‘soccer‘), ragbi ligu, ragbi savez, a australijski fudbal (‘Aussie Rules’) je jedinstvena australijska igra.

Australija je posebno ponosna na međunarodni uspjeh u kriketu. Australijski i engleski kriket timovi su veliki rivali još od kasnog 19. vijeka.

Melbourne Cup, ‘utrka koja zaustavlja naciju‘, jedna je od najbogatijih i najizazovnijih konjskih utrka na svijetu. Prvi Melbourne Cup se održao 1861. godine. Od 1877. godine, prvi utorak u novembru, dan kada se održava Melbourne Cup (Melbourne Cup Day), je državni praznik u Viktoriji.


Sir Donald Bradman (1908 – 2001)

Sir Donald Bradman je najveći branilac u kriketu svih vremena i australijska sportska legenda.

Odrastao u Bowral-u, Novom južnom Velsu, Donald Bradman je odigrao prvu kriket utakmicu za australijski tim 1928. godine.

Bio je krhke građe sa nevjerovatnom brzinom u nogama. Na svojoj prvoj turneji u Engleskoj 1930. godine, srušio je gotovo sve rekorde u odbrani. Kad mu je bila 21 godina već je bio australijska legenda.

Na Bradmanovoj zadnjoj turneji 1948. godine, njegov tim je bio poznat pod nazivom ’Nepobjedivi’ (The Invincibles), jer nisu izgubili ni jedan jedini meč koji su igrali protiv Engleske.

Sir Donald Bradman, poznat kao ‘Don’, je priznat kao najveći svjetski udarač palicom u kriketu. Njegovo prosječno odbijanje lopte palicom je bilo 99.94.

UmjetnostAustralija ima šaroliku umjetničku scenu koja uključuje nacionalne domorodačke kulturne tradicije i bogatu mješavinu doseljeničkih kultura. Svi oblici australijskih vizuelnih i izvodilačkih umjetnosti uključujući film, umjetnost, pozorište, muziku i ples, izazivaju divljenje i ovdje i u inostranstvu.

KnjiževnostAustralija ima jaku literarnu tradiciju koja je započela usmenim pripovijedanjem priča u domorodačkim zajednicama u Australiji i bila nastavljena u obliku usmenih priča robijaša koji su stigli u kasnom 18. vijeku.

Teme većine ranih pisanih tekstova u Australiji su se odnosile na zaleđe i težak život u takvim teškim uslovima. Pisci poput Henry Lawsona i Miles Franklina su pisali poeziju i priče o takvim područjima i australijskom načinu života.

Australijski romanopisac, Patrick White, je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1973. godine. Ostali popularni moderni australijski pisci uključuju Peter Carey, Colleen McCullough i Tim Winton.

Judith Wright (1915 – 2000)

Judith Wright je bila izuzetna pjesnikinja, zagovornik očuvanja prirodnih bogatstava i borac za aboridžinska prava.

Ona je jedna od najomiljenijih australijskih pjesnika. U svojoj poeziji izražavala je ljubav prema Australiji i njenom narodu. Dobila je mnogo nagrada kao što su nagrada za književnost ’Encyclopaedia Britannica’ i Kraljičina zlatna medalja za poeziju. Ona je bila članica Australijskog komiteta za očuvanje prirodnih bogatstava i Aboridžinskog komiteta za pregovaranje.

Judith Wright će ostati poznata po svom pjesničkom talentu, unapređenju australijske književnosti, te društvenim i ekološkim reformama.


Profesor Fred Hollows (1929 – 1993)

Profesor Fred Hollows je bio pasionirani oftalmolog (očni ljekar) koji je pomogao vratiti vid jednom milionu ljudi u Australiji i u zemljama u razvoju.

Fred Hollows je rođen u Novom Zelandu. U 1965. godini preselio se u Australiju i kasnije postao šefom očne klinike u bolnici u Sidneju.

Čvrsto je vjerovao u jednakost svih ljudi i pomogao je da se osnuje prva aboridžinska medicinska služba kakvih danas ima 60 širom Australije.

Do 1980. godine, Fred Hollows je putovao po cijelom svijetu da pomogne osnovati očne zdravstvene programe u zemljama u razvoju. Postao je australijski državljanin u aprilu 1989. godine.

Koristan rad profesora Hollowsa nastavili su njegova supruga, Gabi i Fred Hollows fondacija.

Pozorište i filmAustralijske drame, filmovi i filmski redatelji su priznati i popularni i ovdje i u inostranstvu. Australijski glumci kao što su Cate Blanchett i Geoffrey Rush, i redatelji poput Peter Weira su dobili mnoge međunarodne nagrade za svoj izvanredan rad na filmu.

SlikarstvoNajpriznatija australijska umjetnička djela su ikonske domorodačke slike i prizori iz zaleđa iz 19. vijeka koje su slikali Tom Roberts, Frederick McCubbin i Arthur Streeton. Sredinom 20. vijeka, slikari Russell Drysdale i Sidney Nolan su dočarali težinu života u zabačenim krajevima koristeći jake boje. U skorašnje vrijeme, Brett Whiteley je postao međunarodno priznat za svoj jedinstven i živ slikarski stil.

Muzika i plesAustralijanci su prihvatili razne muzičke pravce i u njima postigli veliki uspjeh. Međunarodno su priznati za svoj doprinos klasičnoj, kantri i rok muzici. Najprepoznatljiviji zvuk, koji je svojstven samo Australiji, je zvuk diđeridua, drevnog instrumenta aboridžinskog naroda.

Ples u Australiji je procvjetao zahvaljujući trudu velikih plesača i koreografa kao što su Sir Robert Helpmann, Meryl Tankard i Stephen Page.

Naučna dostignuća i otkrićaAustralijanci su ostvarili veliki broj naučnih dostignuća i napredak u područjima medicine, tehnologije, poljoprivrede, rudarstva i proizvodnje.

Deset Australijanaca je dobilo Nobelovu nagradu za naučna i medicinska otkrića.

Naučnici koji su ostvarili visoka dostignuća također su primili nagradu Australijanac godine (Australian of the Year Award). U 2005. godini nagradu je primila profesorica Fiona Wood, koja je patentirala kožu u obliku tečnog spreja za osobe koje su zadobile opekotine. U 2006. godini nagradu je dobio profesor Ian Frazer, koji je razvio vakcinu protiv raka grlića materice. U 2007. godini Tim Flannery, vodeći naučnik za pitanja čovjekove okoline, je primio nagradu.

I profesor Wood i profesor Frazer su doselili u Australiju iz Britanije. Pokojni Dr Jian Zhou, koji je radio na otkriću sa profesorom Frazerom, bio je doseljenik iz Kine koji je također postao australijski državljanin.

Dirigent i skorašnji uručilac potvrde državljanstva Vladimir Verbitsky sa simfonijskim orkestrom Zapadne Australije


Australijanci godine (Australians of the Year)Od 1960. godine nagrada ‘Australijanac godine’ obilježava dostignuća i doprinos vodećih Australijanaca. Svako može nominovati Australijanca bilo kojeg životnog položaja za ovu nagradu. ‘Australijanci godine’ su građani koji su pokazali izvanredne rezultate u svom poslu i koji su pri tome služili naciji.

1995 Arthur Boyd AC OBE Umjetnik

1994 Ian Kiernan OAM Predvodnik kampanje ‘Clean Up Australia’

1992 Mandawuy YunupinguDomorodački vođa

1991 Nadbiskup Peter Hollingworth AO OBEZagovornik za društvenu pravdu

1990 Profesor Fred Hollows AC Oftalmolog

1989 Allan Border AO Kapiten u kriketu

1988 Kay Cottee AO Rekorderka u solo jedrenju

1987 John Farnham Pjevač i muzičar

1986 Dick Smith Pustolov i filantropist

1985 Paul Hogan AMGlumac

1984 Lowitja O’Donoghue CBE AMDomorodački vođa

1983 Robert de Castella MBE Svjetski šampion u maratonu

1982 Sir Edward Williams KCMG KBE Povjerenik, Australijska kraljevska komisija za istragu o drogama

1981 Sir John Crawford AC CBE Tvorac australijskog poslijeratnog razvoja

1980 Manning Clark AC Historičar

2009 Profesor Michael Dodson AM

Domorodački vođa

2008 Lee Kernaghan OAM Pjevač, muzičar i osnovač turneje ‘Pass the Hat Around’

2007 Profesor Tim Flannery Naučnik, autor i zagovornik očuvanja prirodnih bogatstava

2006 Profesor Ian Frazer Klinički imunolog

2005 Profesor Fiona Wood AM Plastični hirurg i specijalista za opekotine

2004 Steve Waugh Kapiten u kriketu i humanitarac

2003 Profesor Fiona Stanley AC Pedijatar i epidemiolog

2002 Patrick Rafter Teniski šampion na US Openu i osnivač dječije humanitarne fondacije ‘Cherish the Children Foundation’

2001 Lt General Peter Cosgrove AC MCZapovjednik australijske vojske 2000-2002

2000 Sir Gustav Nossal AC CBE FAA FRSBiolog istraživač

1999 Mark Taylor Kapiten u kriketu

1998 Cathy Freeman Svjetska i olimpijska šampionka u atletici i ambasadorica Aborodžina

1997 Profesor Peter DohertyDobitnik Nobelove nagrade za medicinu

1996 Doktor John Yu AM Pedijatar


1979* Senator Neville Bonner AO Prvi aboridžinski senator

1979* Harry Butler CBEZagovornik očuvanja prirodnih bogatstava i prirodnjak

1978* Alan BondPoduzetnik

1978* Galarrwuy Yunupingu AM Domorodački vođa

1977* Sir Murray Tyrrell KCVO CBESekretar u uredu generalnog guvernera

1977* Dame Raigh Roe DBEPredvodnica udruženja žena iz seoskih i udaljenih područja (Country Women’s Association)

1976 Sir Edward ‘Weary’ Dunlop AC CMG OBE Vojni hirurg

1975* Sir John Cornforth AC CBEDobitnik Nobelove nagrade za hemiju

1975* Major General Alan Stretton AO CBEZapovjednik humanitarne operacije u Darvinu nakon ciklona Tracy

1974 Sir Bernard Heinze ACDirigent i muzičar

1973 Patrick White Dobitnik Nobelove nagrade za književnost

1972 Shane Gould MBE Olimpijski šampion u plivanju

1971 Evonne Goolagong Cawley AO MBE Šampionka u tenisu na Wimbledon-u i French Open-u.

1970 Njegova eminencija kardinal Sir Norman Gilroy KBEPrvi kardinal rođen u Australiji

1969 The Rt Hon Richard Gardiner Casey Baron of Berwick, Victoria and of the City of Westminister KG GCMG CH Generalni guverner u Australiji 1965-69

1968 Lionel Rose MBE Svjetski šampion u boksu

1967 The SeekersMuzička grupa

1966 Sir Jack Brabham OBE Svjetski šampion u auto trkama

1965 Sir Robert Helpmann CBE Glumac, plesač, producent i koreograf

1964 Dawn Fraser MBEOlimpijski šampion u plivanju

1963 Sir John Eccles ACDobitnik Nobelove nagrade za medicinu

1962 Alexander ‘Jock’ Sturrock MBE Kapetan jahte na regati America’s Cup Challengers

1961 Dame Joan Sutherland OM AC DBE Sopranistica

1960 Sir MacFarlane Burnet OM AK KBE

Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu

* Između 1975. i 1979. godine Vijeće za proslavu Dana Australije sa sjedištem u Kanberi također je uručivalo nagradu ‘Australijanac godine’.

Odlikovanja iza imena primalaca nagrada su bila tačna u trenutku primanja nagrade.

Njihovi doprinosi nas navode na razmišljanje o tome šta još možemo učiniti da doprinesemo našoj krasnoj zemlji. Sada postoje i nagrade ‘Mladi Australijanac godine’ (Young Australian of the Year), ‘Senior Australian of the Year’ (Stariji Australijanac godine) i ‘Australijski lokalni heroj’ (Australia’s Local Hero).


Australijska nacionalna valutaNa našoj nacionalnoj valuti nalaze se osobe i ikone koje su važne za Australiju. Čuveni Australijanci koji su odabrani da budu lik na našoj valuti su osobe koje su pokazale inicijativu i veliki talenat u područjima društvene reforme, nauke, politike, vojnih dostignuća i umjetnosti.

Kraljica Elizabeta II (rođena 1926. godine)Nova i stara zgrada Parlamenta

Kraljica Elizabeta II je vrhovni državni poglavar Australije. Ona je kraljica Australije i Velike Britanije koja živi u Engleskoj. Njena čvrsta i stabilna prisutnost obilježava cijeli period njene duge i popularne vladavine.

Na novčanici od $5 nalaze se i stara i nova zgrada parlamenta u Kanberi.

Dame Mary Gilmore (1865 – 1962)

Dame Mary Gilmore je bila autorica, novinarka, pjesnikinja i borac za društvenu reformu. Ona je poznata po svojim tekstovima i govorima u ime žena, Australijanaca domorodaca i siromašnih ljudi.

AB ‘Banjo’ Paterson (1864 – 1941)

Andrew Barton Paterson je bio pjesnik, pjesmopisac i novinar. Pisao je pod imenom ‘Banjo’ Paterson i poznat je po pjesmi ‘Waltzing Matilda’, najpoznatijoj narodnoj pjesmi u Australiji.

Velečasni John Flynn (1880 – 1951)

Velečasni John Flynn je osnovao prvu avio medicinsku službu na svijetu, Kraljevsku leteću doktorsku službu (Royal Flying Doctor Service). On je poznat po spašavanju mnogih života zahvaljujući svom naporu da zdravstvene usluge u udaljenim područjima budu dostupne ljudima.

Mary Reibey (1777 – 1855)

Mary Reibey je bila poslovna žena - pionirka u koloniji u Novom južnom Velsu. Nakon što je stigla u Australiju kao tinejdžerka robijašica, postala je ugledni vođa u zajednici.


David Unaipon (1872 – 1967)

David Unaipon je bio pisac, javni govornik i pronalazač. Poznat je po svom doprinosu nauci i književnosti, te po poboljšanju uslova života za Aboridžine.

Edith Cowan (1861 – 1932)

Edith Cowan je bila socijalna radnica, političarka i feministkinja. Ona je bila prva žena koja je izabrana u australijski parlament.

Sir John Monash (1865 – 1931)

Sir John Monash je bio inžinjer, upravitelj i jedan od najvećih vojnih zapovjednika u Australiji. On je poznat po svom vođstvu, inteligenciji i rječitosti.

Dame Nellie Melba (1861 – 1931)

Dame Nellie Melba je bila svjetski poznata sopranistica. Poznata u svijetu pod nadimkom ‘Kraljica pjesme’ (Queen of Song), ona je bila prvi australijski pjevač sa međunarodnim ugledom.


Državni praznici i proslaveAustralijski državni praznici odražavaju naše jevrejsko-kršćansko naslijeđe i slave prekretnice koje su oblikovale australijski identitet od perioda evropskog naseljavanja.

Fiksni datumiNova godina, 1. januar

Slavimo početak nove godine.

Dan Australije (Australia Day), 26. januar

Dan kada slavimo vrijednosti koje krase Australijance i obilježavanje uplovljavanja Prve flote u Sidnejski zaliv 1788. godine.

Dan Anzaka (Anzac Day), 25. april

Prisjećamo se iskrcavanja australijskog i novozelandskog vojnog korpusa (ANZAC) u Gallipolju za vrijeme Prvog svjetskog rata. Također odajemo počast svim Australijancima koji su služili i poginuli u ratnim sukobima.

Božić (Christmas Day), 25. decembar

Dan kada se daju pokloni zasnovan na kršćanskom slavlju povodom rođenja Isusa Krista.

Stjepanje (Boxing Day), 26. decembar

Dio božićnog slavlja.

Datumi koji se mijenjajuDan rada ili Dan proslave osmočasovnog radnog dana

Obilježavanje pobjede australijskih radnika da imaju osmočasovno radno vrijeme, u čemu su prvi u svijetu.

Uskrs

Komemoracija kršćanske priče o smrti i uskrsnuću Isusa Krista.

Kraljičin rođendan

Slavljenje rođenja Kraljice Elizabete II, vrhovnog poglavara Australije. Ovo slavlje se održava drugog ponedjeljka u mjesecu junu u svakoj državi i teritoriji osim u Zapadnoj Australiji.

Drugi državni prazniciU različitim saveznim državama, teritorijama i gradovima se obilježavaju i drugi državni praznici. Na primjer, na teritoriji glavnog grada se slavi Dan Kanbere (Canberra Day), u Južnoj Australiji Dan volontera (Volunteers Day), a Zapadna Australija obilježava Dan osnivanja (Foundation Day).

Vatromet na dočeku Nove godine iznad luke u Sidneju 2005.godine


Australijski narod Australija ima oko 22 miliona stanovnika i jedno je od kulturno najraznolikijih društava na svijetu. Domorodačko stanovništvo u Australiji predstavlja 2.5 odsto cjelokupne populacije. Čak četvrtina australijskog stanovništva je rođena u nekoj drugoj zemlji, a doselili su se iz preko 200 zemalja svijeta. Raznolikost populacije daje bogatstvo Australiji u pogledu raznovrsnosti jezika, vjerovanja, tradicija i kultura.

Australijske zvanične veze sa Velikom Britanijom su oslabile tokom vremena, ali njen uticaj je opstao u australijskim institucijama. Zadržao se i u mnogim našim vrijednostima, i naravno, u našem nacionalnom jeziku. Iako se više od 200 jezika govori kod kuće i u zajednici (uključujući mnoge domorodačke jezike), englesko jezik je važan dio našeg nacionalnog identiteta.

Australijska ekonomijaAustralija ima stabilnu i konkurentnu ekonomiju. Mi cijenimo našu raznoliku i kvalifikovanu radnu snagu. Kvalitet života, koji ljudi imaju u Australiji, jedan je od najviših u svijetu.

Dick Smith (rođen 1944.)

Dick Smith jedan je od vodećih australijskih biznismena, pustolov i filantropist.

Dick Smith se prvobitno obogatio od svog biznisa u području elektronike. On je iskoristio svoje bogatstvo u korist Australije. Osnovao je kompaniju za proizvodnju hrane koja je u potpunosti bila australijska, i uložio je milione dolara da kompanije ostanu australijsko vlasništvo.

Proglašen je ‘Australijancem godine’ 1986. i dobio je nagradu za tehničko unapređenje i zaštitu okoline. On je bio prvi čovjek koji je preletio Australiju i Tasmanijsko more u letećem balonu. Poznat je po svom avanturističkom duhu, poslovnom uspjehu i velikoj ljubavi prema Australiji.

TržišteAustralijske stabilne i moderne finansijske institucije, strogi poreski sistem i trgovinske regulative daju sigurnost poslovnim aktivnostima. Uslužna industrija, koja uključuje turizam, obrazovanje i finansijske usluge, čini skoro 70 odsto australijskog nacionalnog bruto društvenog proizvoda.

Australijska ekonomska stabilnost čini je atraktivnom destinacijom za ulaganja. Australijsko berzovno tržište je drugo po veličini u azijsko-pacifičkom regionu, odmah iza Japana.

TrgovinaNajveći australijski trgovinski partneri su Japan, Kina, Sjedinjene Države, Južna Koreja, Nove Zeland i Ujedinjeno Kraljevstvo. Mi smo veliki izvoznici pšenice, vune, željezne rude, minerala i zlata. Također izvozimo električnu energiju u obliku tečnog prirodnog gasa i uglja. Naša ekonomija je otvorena i trgovina je uvijek bila vitalni dio našeg ekonomskog prosperiteta. Vrijednost australijskih izvezenih dobara nedavno je dosegla više od 200 milijardi dolara.

RudarstvoAustralija je bogata prirodnim resursima, kao što su ugalj, bakar, tečni prirodni gas i mineralne soli. Ovi resursi su puno traženi, naročito u ekonomijama u razvoju u Aziji.

Najveći australijski izvozni sektor su rude i goriva


Australija kao ‘građanin svijeta’Australija je ponosna na svoju ulogu primjernog međunarodnog građanina. To pokazujemo pomažići ljudima širom svijeta koji nisu u tako dobrom položaju kao mi.

Australijska međunarodna pomoć i humanitarni naporiMeđunarodni program pomoći australijske vlade daje podršku zemljama u razvoju da smanje siromaštvo i postignu održiv tempo razvoja. Mi pružamo ovu podršku u našem regionu i širom svijeta pomažući ljudima i vladama.

Australijanci pokazuju ogromnu velikodušnost kad se dogode velike nesreće u našoj ili drugim zemljama. Mi također dajemo redovne donacije zemljama u kojima ljudi neprestano pate. Australijska obavezanost našem programu pomoći odražava osobinu australijskog karaktera.

Dr Catherine Hamlin (rođena 1924.)

Dr Catherine Hamlin je ginekolog, poznata po spašavanju mladih Etiopljanki od doživotne patnje.

Od 1959. godine, Catherine Hamlin radi u Addis Ababi u Etiopiji pomažući ženama koje su pretrpjele povredu pri porodu poznatu pod nazivom ‘porodiljska fistula’. Žene koje imaju ovaj problem ne mogu kontrolisati tjelesne funkcije i kao rezultat toga budu odbačene iz društva.

Catherine i njen muž su osnovali bolnicu u Addis Ababi za liječenje fistule. Kao rezultat njihovih napora hiljade žena mogu se vratiti kući da vode ispunjen i zdrav život u svojim selima.

U 1995. godini, Dr Catherine Hamlin je dobila priznanje Companion of the Order of Australia, najveću australijsku nagradu. Ona i dalje radi za žene u Etiopiji.

Australijska humanitarna operacija u Indoneziji nakon cunamija u Indijskom okeanu 2004. godine

Australijsko aktivno učešće u međunarodnim forumimaAustralija je aktivna članica Ujedinjenih nacija (UN) od osnivanja ove organizacije 1945. godine. Na osnovu UN konvencije o izbjeglicama iz 1951. godine, Australija pruža zaštitu osobama koje su definisane kao izbjeglice po ovoj konvenciji. Mi također doprinosimo naporima UN-a u održavanju mira, te humanitarnim i hitnim intervencijama u zemljama u razvoju, i vrlo smo aktivni u UNESCO-u.

Australija je postala punopravna članica Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) 1971. godine. OECD ima za cilj da poboljša ekonomske, društvene i radne uslove u 30 zemalja članica, te u drugim zemljama u razvoju. Istovremeno, OECD ima cilj da proširi svjetsku trgovinu.

Australija čvrsto podržava intenzivniju saradnju u azijsko-pacifičkom regionu. Australija je aktivna članica Organizacije za ekonomsku saradnju u azijsko-pacifičkom regionu (Asia-Pacific Economic Cooperation - APEC), Samita za Istočnu Aziju (East Asia Summit - EAS), Regionalnog foruma ASEAN i Foruma pacifičkih ostrva (Pacific Islands Forum - PIF).

Australija danas je prostrana zemlja koja se i dalje razvija, ponosna na svoja dostignuća u sportu, umjetnosti i nauci. Mi cijenimo kvalitet života naših ljudi, ali uvijek težimo da ostvarimo više.

Putem međunarodne humanitarne pomoći i podrške za razvoj, Australija je unijela osjećaj poštene igre sa sportskih terena u svjetsku zajednicu.


Dobitnici Nobelove nagrade

Australija je poznata po naučnom i medicinskom istraživanju. Deset Australijanaca je dobilo Nobelovu nagradu u ovim područjima.

Profesor William Bragg (1862 – 1942) i Lawrence Bragg (1890 – 1971), fizičari.William Bragg (otac) i Lawrence Bragg (sin) su podijelili Nobelovu nagradu iz fizike 1915.g, ‘za svoj rad na analizi kristalne strukture uz pomoć rendgenskih zraka’.

Sir Howard Walter Florey (1898 – 1968), patolog.Rođen u Adelaidu, Južna Australija, Howard Florey je primio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1945. (zajednička nagrada) ‘za pronalazak pencilina kao sredstva za liječenje brojnih zaraznih bolesti’.

Sir Frank Macfarlane Burnet (1899 – 1985), medicinski naučnik i biolog.Rođen u Viktoriji, Frank Burnet je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1960. (zajednička nagrada) ‘za pronalazak stečene imunološke tolerancije’.

Sir John Carew Eccles (1903 – 1997), fiziolog. John Eccles je rođen u Melburnu i primio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1963. (zajednička nagrada) ‘za pronalaske vezane sa ionskim mehanizmima za podsticaj i inhibiciju perifernih i centralnih dijelova membrane nervnih ćelija‘.

Profesor John Warcup Cornforth (1917 – 2007), hemičar.John Cornforth je rođen u Sidneju i primio je Nobelovu nagradu za hemiju 1975. (zajednička nagrada) ‘za svoj rad na stereohemizmu encimima-kataliziranih reakcija’.

Profesor Peter Doherty (rođen 1940.), imunolog.Peter Doherty je rođen u Kvinslendu i primio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1996. (zajednička nagrada) ‘za pronalaske u oblasti specifičnosti imunološke odbrane posredovanjem ćelija’.

Profesor Barry Marshall (rođen 1951.), gastroenterolog i Dr Robin Warren (rođen 1937.), patolog.Barry Marshall i Robin Warren su dobili zajedničku Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2005. za pronalazak ‘bakterije Helicobacter pylori i njene uloge kod gastritisa i čira na želucu‘.

Profesor Elizabeth Helen Blackburn (rođena 1948.), biolog.Elizabeth Blackburn je rođena u Hobartu i primila je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2009. godine (zajednička nagrada) ‘za otkriće kako telomeri i enzim telomeraze štite hromosome‘.

Australija ima i jednog dobitnika Nobelove nagrade za književnost.

Patrick White (1912 – 1990), romanopisac i dramaturg.Rođen u Londonu od australijskih roditelja, Patrick White je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1973. ’za epsku i psihološku narativnu umjetnost koja je uvela jedan novi kontinent u književnost’.


Dio 5. Naša australijska priča

Domorodačke kulture u Australiji su najstarije žive kulture na svijetu.

Dio 5. – Naša australijska priča 55

Naša australijska pričaOva kratka priča o Australiji ni u kom slučaju nije cijela priča, ali će vam dati predstavu o događajima koji su oblikovali našu državu i kulturu. Hiljadama godina ovu zemlju su naseljavali i o njoj se brinuli domorodački narodi. Dolazak Prve flote 1788. godine značio je da će im se svijet zauvijek promijeniti. Tokom 200 godina, Australija je naučila mnoge lekcije o jednakosti i ljudskim pravima na svom putu ka multikulturalizmu i pomirenju. Reforme koje smo donijeli znače da je australijska zajednica kojoj se vi sada pridružujete, vrsta zajednice u kojoj se svaka osoba osjeća uključenom i cijenjenom.

Australijski domorociAustralijske domorodačke kulture su najstarije žive kulture na svijetu. Australijski domorodački narod ovdje živi između 40 000 i 60 000 godina.

Kulture Aboridžina i Torres Strait ostrvljana se razlikuju jedna od druge. Oni imaju svoje jezike i tradicije.

Historijski, aboridžinski narod potiče sa australijskog kopna i Tasmanije. Torres Strait ostrvljani potiču sa ostrva koja su smještena između gornjeg vrha Kvinslenda i Papua Nove Gvineje. Torres Strait ostrvljani imaju mnoge kulturološke sličnosti sa ljudima sa Papua Nove Gvineje i drugih pacifičkih ostrva.

JeziciPrije britanskog naseljavanja, Aboridžini i Torres Strait ostrvljani su koristili preko 700 jezika i dijalekata. Danas se koristi oko 145 jezika. Nije bilo pisanog jezika. Oralne historije domorodačkih kultura od velike su važnosti zato što pričaju o ljudima i zemlji. Na primjer, priče poput onih koje opisuju poplavu u Port Phillip Bay-u u Viktoriji govore o stvarnom događaju koji se dogodio prije 10 000 godina.

‘The Dreaming’ (Carstvo snova) i domorodačka umjetnostRazni domorodački klanovi imaju ime za ono što mi na engleskom jeziku zovemo ‘Dreaming’. ’The Dreaming’ ili ’Dreamtime’ (Doba sna) predstavlja sistem znanja, vjerovanja i prakse koji služe kao vodilja u životu domorodaca. On pokazuje kako ljudi trebaju živjeti i kako se trebaju ponašati. Ljudi koji ne poštuju ta pravila budu kažnjeni.

Priče o Carstvu snova (The Dreaming) roditelji i stariji su pričali djeci. Ove priče su učile djecu o tome kako je njihova zemlja oblikovana i naseljavana, te kako se trebaju ponašati i zašto. Priče su također dale djeci dragocjene praktične životne lekcije, na primjer, o tome gdje naći hranu.

Domorodačka muzika, pjesma i ples pričaju priče o Carstvu snova i svakodnevnom životu. Kada domoroci pjevaju i plešu, oni osjećaju vrlo duboku vezu sa svojim precima.

Originalni oblici aboridžinske umjetnosti su bile gravure ili slike na stijenama i slikarski prikazi na zemlji. Neki od njih su stari čak 30 000 godina. Domoroci iz središnjeg dijela Australije su slikali tačkice i krugove koji su predstavljali zemlju ili priče iz Carstva snova. Ljudi na sjeveru Australije su slikali ljudske figure, životinje i duhove.

‘The Dreaming’ je i danas važan sistem vrijednosti i vjerovanja za domorodački narod.

Aboridžinska umjetnost Kakadu


Dolazak prvih Evropljana u AustralijuRani evropski istraživači U 17. vijeku, evropski istraživači su otkrili dijelove svijeta koje su nazvali ‘Terra Australis Incognita’, što znači ‘nepoznata zemlja na jugu zemaljske kugle‘. 1606. godine Holanđanin Willem Janszoon, je pristao na zapadnoj strani Cape York poluostrva na sjevernom vrhu Australije. Skoro u isto vrijeme, španski brod kojeg je predvodio Luis Vaez de Torres je preplovio moreuz na sjeveru kontinenta.

Kasnije u 17. vijeku, holandski moreplovci su istraživali obalu Zapadne Australije. Holanđani su nazvali ovu zemlju ‘Nova Holandija’.

Godine 1642. Abel Tasman je otkrio obalu nove zemlje koju je nazvao ‘Van Diemen’s Land’ (Van Diemenova zemlja, sadašnja Tasmanija). On je također plovio hiljade milja australijskom obalom. Njegova nepotpuna karta Nove Holandije pokazuje da je vjerovao da je ova zemlja spojena sa Papua Novom Gvinejom na sjeveru.

William Dampier je bio prvi Englez koji je kročio nogom na australijsko tlo. U 1684. godini, on se iskrcao na sjevernozapadnoj obali. Zemlja je bila suha i prašnjava tako da je nije smatrao korisnom za trgovinu ili naseljavanje.

Kapetan James CookEvropljani nisu istraživali istočnu obalu Australije sve do dolaska Engleza Jamesa Cooka 1770. koji je plovio na svom brodu ‘Endeavour’ (Nastojanje). Britanska vlada je bila poslala Cooka na istraživačko putovanje na južnom Pacifiku. Plovio je istočnom obalom i uplovio u Botany Bay, u južnom dijelu današnjeg Sidneja. James Cook je nazvao ovu zemlju ‘New South Wales’ (Novi južni Vels) i proglasio ovo kopno vlasništvom Kralja George III.

Transport robijaša Australija je jedinstvena po tome što su njeni prvi evropski doseljenici bili većinom robijaši. Nakon što su Sjedinjene Države proglasile nezavisnost, Velika Britanija više nije mogla tamo slati svoje osuđenike. Britanski zatvori su postali pretrpani. Kada je broj robijaša postao prevelik, britanska vlada je morala za njih naći novo mjesto. Godine 1786. Velika Britanija je odlučila poslati robijaše u novu koloniju - Novi južni Vels. Ovo prebacivanje osuđenika se zvalo ‘deportacija’.

Prva kolonijaPrvi guverner Novog južnog Velsa bio je kapetan Arthur Phillip. On je bezbjedno doveo svoju prvu flotu sa 11 brodova iz Britanije na drugi kraj svijeta. Tako se dobro brinuo za prehranu i dobrobit robijaša da je samo mali broj umro tokom plovidbe.

Kapetan Filip je uplovio sa Prvom flotom u Sidnejski zaliv 26. januara 1788. Na ovaj dan svake godine slavimo Dan Australije.

Abel Tasmanova karta ‘Nove Holandije’ iz 1644. godine

Prva flota je krenula iz Britanije i uplovila u Sidnejski zaliv 1788. godine

Rani periodPrve godine naseljavanja su bile vrlo težak period. Guverner Phillip se pobrinuo da ljudi ne umiru od gladi tako što su svi dobijali iste porcije, uključujući njega samoga i njegove službenike. Njegov zdrav razum i odlučnost pomogli su da kolonija preživi te teške rane godine.

Teške poslove u ranom periodu naseljavanja je obavljala robijaška prisilna radna snaga. Bili su bičevani ako ne bi teško radili, ako bi pobjegli ili se napili. Ako bi počinili ozbiljan kriminal, bili bi poslani u udaljena mjesta ili obješeni. Robijaši koji su odslužili svoje kazne postali su slobodni muškarci i žene, te su se priključili zajednici da rade i podižu porodicu.


Nove mogućnostiPrvu evropsku populaciju u Australiji su sačinjavali Englezi, Škoti, Velšani i Irci. Škoti, Velšani i Irci su u prošlosti često bili u ratnom sukobu sa Englezima, međutim u Australiji, ove četiri grupe živjele su i radile zajedno.

Robijaši i bivši robijaši su pronašli nove mogućnosti u ovoj koloniji. Vojni oficiri su iskoristili vrijeme i počeli se baviti trgovinom pri čemu su zaposlili robijaše i bivše robijaše da im pomognu. Ubrzo nakon toga, neki bivši robijaši su započeli svoje biznise kao trgovci. Ostali su se dobro snašli kao farmeri, trgovci, vlasnici prodavnica i poreznici. Žene, bivše robijašice, također su bile uspješne u poslu i na mnoge načine imale više slobode nego žene u Engleskoj.

Caroline Chisholm (1808 – 1877)

Caroline Chisholm je bila vodeći društveni reformator koja je poboljšala život djevojaka u ranim kolonijama.

Caroline je stigla u Australiju sa mužem, vojnim oficirom, i petero djece 1838. godine. Pomagala je ženama doseljenicama koje su živjele na ulicama Sidneja. U toku nekoliko godina osnovala je 16 hostela za žene doseljenice širom kolonije.

Caroline je uložila puno truda da poboljša život na brodu za ljude koji su putovali u kolonije. Osnovala je i kreditni plan za ljude koji su živjeli u neimaštini da se prekine ciklus zavisnosti od siromaštva.

Danas, mnoge škole u Australiji nose ime po Caroline Chisholm. Bila je poznata kao ‘prijateljica doseljenika’ koja se beskrajno trudila da pomogne ljudima da započnu novi život.

Prosvijećeni guvernerPoput guvernera Phillipa, guverner Lachlan Macquarie ima važno mjesto u našoj ranoj historiji. On je upravljao kolonijom Novi južni Vels između 1810. i 1821. godine. On je razvio koloniju za slobodno naseljavanje, a ne kao robijašku koloniju. Unaprijedio je rad na farmama, izgradio nove puteve i javne sadržaje. On je poticao istraživanje Australije.

Macquarie je također ulagao novac u obrazovanje i poštovao prava bivših robijaša. Nekim bivšim osuđenicima je dao posao da budu suci ili državni službenici.

Guverner Macquarie je priznat u našoj historiji kao čovjek koji je donio pozitivne promjene u koloniji. Univerzitet Macquarie u Novom južnom Velsu je po njemu dobio ime.

Naše robijaško naslijeđeNakon što je je Macquarie stupio sa dužnosti, počelo je vladati mišljenje da guvernerova pozicija daje previše moći jednom čovjeku, pa je stoga 1823. godine formirano Zakonodavne vijeće Novog južnog Velsa, čiji je zadatak bio da daje savjete novoizabranom guverneru. Zakonodavno vijeće je pokušalo uvesti reforme u koloniji u okviru kojih su robijaši trebali biti adekvatno kažnjeni i da ne žive previše dobro. Međutim, Vijeće nije moglo ugasiti sve postojeće mogućnosti za robijaše koji su živjeli u Novom južnom Velsu i drugim kolonijama koje se osnovane u Australiji u ranom 19. vijeku.

Sve ukupno, više od 160 000 robijaša je bilo deportovano u Australiju. Velika Britanija je prestala slati robijaše u Novi južni Vels 1840., u Tasmaniju 1852., a u Zapadnu Australiju 1868. godine.

Djeca osuđenika su uvijek bila slobodna, tako da je podjela između robijaša i doseljenika postepeno počela nestajati. Od 1850.-tih godina, naseljenici su upravljali kolonijama i željeli su izgraditi ugledna društva. Počeli su se stiditi svoje robijaške prošlosti i nisu o tome pričali. Nekih sto godina kasnije, ovaj osjećaj srama se promijenio. Australijanci su počeli biti ponosni na svoju robijašku prošlost i mnogim ljudima sada je drago kad pronađu pretka robijaša.

U duhu ovog prihvatanja, Australijanci su postali narod kojem nije važna nečija porodična prošlost ili prijašnje ponašanje. Mi prihvatamo ljude onakve kakve ih upoznamo i dajemo im jednaku šansu (‘fair go’).


Domorodački narod nakon evropskog naseljavanja Procjenjuje se da je bilo između 750 000 i 1.4 miliona Aboridžina i Torres Strait ostrvljana u Australiji u trenutku kada je počelo evropsko naseljavanje. Njihov broj je uključivao oko 250 različitih naroda i preko 700 jezičkih grupa.

Odmah po naseljavanju u Australiji, britanska vlada nije sklopila nikakav sporazum sa aboridžinskim narodom. Domorodački narodi su imali svoju privredu i drevnu vezu sa zemljom. Vlada nije mogla to priznati jer takvi sistemi i vjerovanja nisu postojali u Evropi. Aboridžini nisu uzgajali prirodne kulture niti su izgrađivali domove da bi živjeli na jednom mjestu, kao što su to radili Britanci, pa je vlada smatrala da oni nemaju nikakav osjećaj za vlasništvo. Vlada se osjećala slobodnom da preuzme zemlju.

Presudni uticajPrvi guverneri su dobili naredbu da ne nanose štetu aboridžinskom narodu, ali britanski doseljenici su se naselili na aboridžinsku zemlju pri čemu su mnogi Aboridžini bili pobijeni. Naseljenici obično nisu bili kažnjavani za takav kriminal.

Neki Aboridžini i evropski naseljenici su mogli živjeti zajedno u miru. Neki su zaposlili Aboridžine na ovčijim i stočnim farmama. Guverner Macquarie je ponudio Aboridžinima njihovu vlastitu zemlju da se na njoj bave poljoprivredom i da osnuju školu za aboridžinsku djecu. Međutim, vrlo mali broj Aboridžina je želio živjeti poput ostalih doseljenika. Nisu željeli izgubiti svoje kulturne tradicije.

Ne znamo tačno koliko je domorodaca ubijeno u bitkama za zemlju, ali znamo da je pri tome poginulo stotine hiljada Aboridžina. Najveće ubice aboridžinskog naroda su bile bolesti koje su Evropljani donijeli sa sobom. Gubitak aboridžinskih života je bio katastrofalan. U Viktoriji 1830.-tih godina, aboridžinska populacija je brojala 10 000 ljudi. 1853. godine, zabilježeno je samo 1907 Aboridžina.

Historijske prekretniceIstraživanja u unutrašnjosti AustralijeU Novom južnom Velsu, rani naseljenici su se suočili sa vrlo teškim uslovima života. Vrlo mali dio Australije ima plodnu zemlju. Aboridžini su naučili da se nose sa ovakvim uslovima života i žive u takvoj okolini, iako je i njima bilo teško u toku suše.

Prva velika prepreka na koju su naišli naseljenici iz Sidneja, koji su istraživali unutrašnjost, bio je planinski lanac koji se proteže 50 kilometara zapadno od Sidneja - Blue Mountains (Plave planine). 1813. godine, trojica istraživača, Blaxland, Wentworth i Lawson, konačno su prešli planinu. Cesta i željeznička pruga kroz Plave planine i danas slijede njihovu rutu.

Iza planina istraživači su otkrili otvorenu ravnicu pogodnu za uzgoj ovaca i stoke. Međutim, malo dublje u unutrašnjosti, naišli su na suhe pustinjske predjele. Imali su poteškoća da nađu vodu i da nose dovoljno hrane ze preživljavanje. Istraživač njemačkog porijekla Ludwig Leichhardt je nestao 1848. pokušavajući preći kontinent od istoka do zapada.

1860. godine, Burke i Wills se krenuli iz Melbourna da pređu Australiju od juga do sjevera. Predvodili su veliku ekspediciju, ali su se na putovanju suočili sa velikim poteškoćama. Bourke i Wills nisu bili iskusni za takvo putovanje. Dobili su stručnu pomoć od aboridžinskog naroda Yandruwandha, ali oba istraživača su umrla na povratku ekspedicije. Iako Burke i Wills nisu uspjeli završiti svoju ekspediciju, njihova priča je zabilježena u umjetnosti i književnosti. Ona predstavlja tragičan primjer prirodne surovosti naše zemlje.

Istraživačka ekspedicija kroz Australiju koju su predvodili Burke i Wills 1860. godine


Naseljenici i pioniriČak i kad su naseljenici imali komad plodne zemlje, život je bio težak. Nakon poplava i suša, farmeri su obično morali započinjati sve ispočetka. Do 1838. godine, vuna je bila glavna izvozna roba pa bi u sušnim periodima, ili ako bi pale svjetske cijene vune, naseljenici bankrotirali. Međutim, ljudi su se oporavljali i nastavljali dalje boriti. ’Australijski borac’ (‘Aussie battler’) je naziv koji dajemo osobi koja preživi takva teška vremena. Naziv ‘Aussie battler’ simbolizuje australijski borilački duh i otpornost. Pioniri, među kojima su bili muškarci i žene, dobili su priznanje za svoju hrabrost koju su iskazali tokom teških vremena. Žene su obično morale voditi biznis ili farmu dok su im muževi bili odsutni ili kad bi umrli.

U toku ovih prvih okrutnih godina rodio se australijski ‘drugarski duh’ (mateship). On je bio jako izražen među muškarcima koji su putovali kroz zabačene krajeve, šišajući vunu i tjerajući stoku. Naseljenici su također pomagali jedni drugima da izađu iz nevolje. Ova tradicija je još uvijek dio australijskog života. Na primjer, hiljade ljudi dobrovoljno gasi šumske požare svake godine.

Zlatna groznicaOtkriće zlata u Novom južnom Velsu početkom 1851. godine je opisano kao ‘otkriće koje je promijenilo naciju’. Ubrzo nakon toga, zlato je također pronađeno u Viktoriji, novoj nezavisnoj koloniji.

Do kraja 1852. godine, 90 000 ljudi iz cijele Australije i drugih dijelova svijeta je došlo u Viktoriju u potrazi za zlatom.

Vladine trupe strogo su postupale sa kopačima zlata kada su ubirali pristojbu za dozvolu za kopanje. Dana 11. novembra 1854. godine, 10 000 ljudi skupilo se na Bakery Hill-u u Ballaratu da usvoje povelju o osnovnim demokratskim pravima. Htjeli su da mogu kopati zlato, a da ne moraju plaćati visoke pristojbe za dozvolu. Također su htjeli da mogu glasati za ljude da ih predstavljaju u parlamentu u Viktoriji.

Jedna mala grupa je izgradila utvrdu od palisada na rudarskom nalazištu Eureka gdje su istaknuli svoju buntovničku zastavu na kojoj se nalazio južni križ. Vladini službenici su poslali vojsku da napadnu utvrdu u jutro 3. decembra 1854. godine. Kopači zlata su ubrzo bili poraženi i oko 30 ih je bilo ubijeno.

Eureka zastava

Zlato je pronađeno u Novom Južnom Velsu i Viktoriji 1851. godine

Kada su buntovničke vođe bile stavljene pred sud zbog veleizdaje, nijedna porota ih nije htjela osuditi. Kraljevska komisija je ustanovila da vlada nije imala pravo i mnogi zahtjevi rudara bili su ispunjeni. Njihovoj želji da imaju političkog zastupnika bilo je takođe udovoljeno. U roku od godinu dana, Peter Lalor, vođa pobunjenika, je postao član parlamenta u Viktoriji.

Tokom narednih godina, pobuna na Eureci je postala simbolom protesta i našeg vjerovanja u jednaku šansu.

Zlatna groznica je izmijenila Australiju na mnoge načine. U toku ovog perioda, cjelokupna populacija u Australiji se povećala sa 43 000 u 1851. godini do 1.7 miliona 1870. godine. Prve željezničke pruge i telegrafi su stavljeni u funkciju 1850.-tih godina da bi povezali rastuću populaciju.

Velike naslage zlata su pronađene u svim kolonijama osim u Južnoj Australiji. Ekonomija je cvjetala, a zlato je postalo dragocijenija izvozna roba od vune. Do otprilike 1890. godine, Australija je vjerovatno imala najviši životni standard na svijetu.

Protest na rudarskom nalazištu Eureka je zabilježen kao veliki demokratski trenutak u australijskoj historiji. Na nalazištu zlata u Ballaratu 1854. godine, kopači zlata su održali veliki protest protiv okrutnog načina na koji su državni službenici upravljali nalazištem zlata.


‘Divlji vlasnici zemlje‘ i farmeriPočevši od ranog kolonijalnog perioda, ljudi poznati pod nazivom ‘squatters’ (divlji vlasnici zemlje) su preuzeli ogromne komade zemlje da bi se bavili farmerstvom. Mada je bio slučaj da za tu zemlju obično nisu morali plaćati, ‘divlji vlasnici’ su smatrali da je ona njihova. Nakon perioda zlatne groznice, bilo je vrlo teško vratiti natrag ovu zemlju.

1860.-tih, vlada je htjela prodati zemlju, koju su ‘divlji vlasnici’ zaposjeli, muškim radnicima i njihovim porodicma da osnuju farme. Međutim, oni su pokušali za sebe zadržati što veće komade zemlje uzimajući je u najam, posebno komade na najboljim mjestima.

Novi farmeri su se sočili sa teškom klimom i dok nisu izgrađene željeznice, bili su daleko od tržnica. Prilika za većom zaradom u gradovima uvijek je činila rad na zemlji neprivlačnim.

Međutim, farmeri u Južnoj Australiji su bili uspješni, i tu je započela australijska tradicja inovacija sa pronalascima mašina koje olakšavaju rad na farmi. Plug za iskopavanje panjeva (iz 1870.-tih), na primjer, omogućavao je da korjenita zemlja bude lako raščišćena za sadnju usjeva.

Doseljavanje 1800.-tih godinaRanih 1800.-tih godina, glavni doseljenici su bili Englezi, Škoti, Velšani i Irci. Njihova baština je služila kao osnova za izgradnju naše nacije. Način provođenja slobodnog vremena, kulturne aktivnosti i vjerski običaji su bili isti kao u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, pristigle su i male grupe doseljenika iz Evrope i Azije. Tokom 1800.-tih među evropskim doseljenicima su bili Italijani, Grci, Rusi, Maltežani, Poljaci, te Francuzi koji su radili na proizvodnji vina. Radilo se uglavnom o mlađim muškarcima koji su bili u potrazi za poslom i bogatstvom, te mornarima koji su napustili svoje brodove.

Kineski doseljenici su počeli stizati u Australiju nakon 1842. godine. Njihov broj se povećao nakon pronalaska zlata, a na nalazištima su se počele javljati rasne tenzije. One su ponekad dovodile do nereda usmjerenih protiv Kineza, kao što su oni u Bendigu 1854. Rasne tenzije su rezultirale u prvim useljeničkim ograničenjima u Viktoriji 1855. i u Novom južnom Velsu 1861. godine.

Nakon zlatne groznice 1850.-tih godina, većina Kineza se vratila kući. Među onima koji su ostali bili su radnici na tržnici koji su dobavljali svježe voće i povrće, vrlo potrebne namirnice u sušnim područjima.

Od 1860.-tih godina, doseljenici iz Irana, Egipta i Turske vodili su karavane kamila u zabačenim dijelovima Australije. Osim naziva ’indijski goniči kamila’, bili su poznati i kao ‘Afghans’ (Afganistanci), uglavnom zbog slične odjeće i zajedničkog vjerovanja u islam. Ovi goniči kamila smatrani su pionirima u unutrašnjosti Australije. Oko 4000 Indijaca i 6000 ostrvljana iz pacifičkog područja su također radili na proizvodnji šećera i uzgoju banana u Kvinslendu.

Od 1880.-tih, radnici iz Libana su stigli u Australiju. Mnogi Libanci su se bavili proizvodnjom tekstila i odjeće. Libanske porodice su bile vlasnici većine prodavnica tekstila u unutrašnjosti Australije, tradicija koja se i danas zadržala.

Rezervati za AboridžineNakon prvih bitaka između aboridžinskog naroda i doseljenika, Aboridžini su živjeli na ivici društva. Neki su radili na ovčijim i stočnim stanicama u zabačenim krajevima za vrlo niske nadnice. Kolonijalne vlade su otvorile rezervate gdje su Aboridžini mogli živjeti, ali u njima nisu mogli voditi svoj tradicionalni život. Nisu mogli loviti životinje i skupljati hranu kao što su željeli.

Kasnih 1800.-tih, kolonijalne vlade su oduzele Aboridžinima prava. Rekli su aborddžinskom narodu gdje će živjeti, sa kim mogu stupiti u brak i mnogim roditeljima su oduzeli djecu. Ova djeca su poslana ‘bijelim’ porodicama ili u državna sirotišta. Ova praksa se više ne primjenjuje, ali je ostavila dubok osjećaj tuge među aboridžinskim narodom i mnogim Australijancima.

‘Afganski’ goniči kamila u zabačenom dijelu Australije


Pravo glasa‘Suffragettes’ (pobornice za žensko pravo glasa) je bio termin koji se koristio širom svijeta za žene koje su se borile za pravo glasa na izborima. U toku 1880.-tih i 1890.-tih, svaka kolonija je imala najmanje jedno društvo za borbu za pravo glasa. ‘Suffragettes’ su prikupile hiljade potpisa na peticijama da ih predoče parlamentima u kolonijama.

1895. godine, žene u Južnoj Australiji su dobile pravo glasa, kao i pravo da se kandiduju za parlament. Žene u Zapadnoj Australiji su dobile pravo glasa 1899. godine.

1902. godine, Australija je bila prva zemlja koja je istovremeno dala ženama pravo da glasaju i da se kandiduju za australijski parlament. Domorodačke žene (i muškarci) nisu imali pravo glasa sve do 1962. godine.

Edith Cowan je postala prva žena parlamentarac kad je izabrana u parlament Zapadne Australije 1923. godine. Tek 1943. godine prva žena, Enid Lyons, je postala član australijskog saveznog parlamenta.

Catherine Spence (1825 – 1910)

Catherine Spence je bila pisac, propovjednica, feministkinja i borac za žensko pravo glasa.

Catherine Spence se doselila u Australiju iz Škotske. Ona je bila dobitnica nagrada za romane koji su opisivali život u Australiji, a pisala je i školske knjige.

Pomogla je u osnivanju organizacije koja je pomagala djeci beskućnicima, te davala podršku novim obdaništima i državnim srednjim ženskim školama.

Ona je bila prva žena koja se kandidovala za parlament. Dobila je mnogo glasova, ali nije osvojila mjesto parlamentarca. Godine 1891. postala je potpredsjednica Ženske lige za pravo glasa žena u Južnoj Australiji.

Catherine Spence predstavlja simbol svega onoga šta žena može da postigne, čak i tokom vremena kad su na snazi ograničenja.

FederacijaKolonije su se samostalno razvijale, ali krajem 19. vijeka razvio se zajednički osjećaj nacionalnog pripadanja. Ovaj osjećaj je izražen u riječima himne ‘Advance Australia Fair‘. Pjesmu je napisao Peter Dodds McCormick i prvi put je otpjevana u Sidneju 1878. godine. Ona je sada naša državna himna.

Pred kraj 19. vijeka, učinjena su dva pokušaja da se kolonije ujedine. U 1889. Sir Henry Parkes je pozvao na formiranje nove nacije. Australazijska federacijska konferencija je održana 1890. godine da raspravi o ideji da Australija postane federacija.

Nakon izvjesnog odlaganja, koraci ka fomiranju federacije su postali sve brži 1893. godine. Izbornici su birali članove za narednu ustavnu konvenciju. Birači su glasali u dva kruga referenduma da prihvate ustav. Činjenica što je proces stvaranja federacije bio zasnovan na željama naroda pokazuje koliko je Australija bila napredna.

Dan Federacije u Brisbane-u 1901. godine


Britanska vlada se složila da Australija može upravljati sobom i prva vlada je položila zakletvu pred velikim mnoštvom u sidnejskom Centennial parku 1. januara 1901. godine. Savezni premijer nove nacije je bio Edmund Barton, koji je predvodio federacijski pokret u Novom južnom Velsu.

Australija je sada bila nacija, ali još uvijek kao dio britanske imperije. Nije imala punu ovlast što se tiče odbrane i inostranih poslova sve do 1931. godine. Iako je nacionalni osjećaj bio sve izraženiji, britanski duh je još uvijek bio vrlo prisutan.

Kako se Laburistička stranka širila, sve ostale stranke su se udružile u Liberalnu stranku 1910. Ova stranka je imala više naziva. Između dva rata, postala je Nacionalna stranka, zatim Ujedinjena australijska stranka, a 1944. godine osnovana je Liberalna stranka (Liberal party) koju znamo danas. To se dogodilo nakon konferencije koju je predvodio Robert Menzies i koja je uključivala mnoge nelaburističke stranke. Sir Robert Menzies je postao savezni premijer sa najdužim stažom na vlasti.

Nakon Prvog svjetskog rata, osnovana je Seljačka stranka (Country Party) da bi se borila za prava farmera. Danas poznata kao Nacionalna stranka (Nationals), obično je u koaliciji sa Liberalnom strankom.

Zakon o ograničenju useljavanja iz 1901. godinePolitika ‘Bijela Australija’ je prevedena u zakon kada je usvojen Zakon o ograničenju useljavanja u decembru 1901. godine (Immigration Restrictions Act 1901). To je bila prepreka doseljenicima da rade u Australiji i ograničavalo je useljavanje doseljenika koji nisu bili bijelci.

Svi oni koji su bili ne-evropskog porijekla morali su polagati test koji se sastojao u diktiranju 50 riječi na evropskom jeziku. Članovi Kineske trgovačke komore, advokat William Ah Ket i vodeći kineski biznismeni, javno su protestovali zbog toga, ali to nije rezultiralo u izmjeni zakona.

Kineze, Indijce, ostrvljane iz Pacifika i ljude sa Srednjeg istoka uveliko su zamijenili doseljenici iz južne Evrope u novoj australijskoj federativnoj državi, ali njihov kulturni doprinos već je bio postao dio australijskog društvenog identiteta.

Prvi svjetski rat, 1914 - 1918Izuzevši manje sukobe između doseljenika i Aboridžina, Australija je u cijelom periodu bila vrlo mirna država. Nije bilo građanskih ratova ni revolucija. Prvi naseljenici su bili vrlo odani britanskoj imperiji.

Sir Edmund Barton

Rađanje političkih stranakaU periodu do 1880.-tih, radnici u Australiji su oformili jak sindikat. U teškim vremenima kada je vladala ekonomska depresija i suša, ovi sindikati su organizovali štrajkove da zaštite svoje nadnice i uslove rada. Radnici su se potom okrenuli politici. Godine 1891. stvorili su Laburističku stranku (Labor Party).

Prvi zadatak Laburističke stranke bio je da vrate i poboljšaju radničke nadnice i uslove rada. Ljudi srednje klase su imali komotniji život, ali su razumjeli situaciju radnika. Formirani su službeni odbori koji su imali zadatak da odrede nadnice i spriječe štrajkove. U 1907. godini Federalni sud za pomirenje i arbitražu je odredio minimalnu nadnicu da bi radni čovjek sa ženom i troje djece mogao živjeti u ‘skromnom’ komforu.


Međutim, kao evropska zemlja koja je imala istureni položaj u blizini Azije, Australija je bila ranjiva, naročito nakon što je Japan postao velika sila. Australija se oslanjala na britansku imperiju i jačinu njene mornarice u svojoj odbrani. Australija se borila u oba svjetska rata da bi održala britansku imperiju jakom i da zaštitimo sami sebe.

Australijski vojnici su ušli u Prvi svjetski rat 1915. godine napadom na njemačkog saveznika, Tursku. Australijanski i novozelandski korpusi su dobili svoje dijelove na Gallipoljskom poluostrvu koje je trebalo napadati.

Iskrcani na pogrešnom mjestu, morali su se penjati uz strme stijene dok su na njih pucale turske trupe. Nekako su se uspjeli uspeti uz stijene i ukopati u rovove, iako je mnogo mladih vojnika izginulo. Australijanci su vrlo ponosni na duh anzaških vojnika.

Simpson i njegov magarac - John Simpson Kirkpatrick (1892 – 1915)

John Simpson Kirkpatrick je bio vojnik koji je ušao u australijsku legendu.

Kao običan vojnik, John Simpson je služio u vojnoj ambulantnoj službi kao nosilac ranjenika na nosilima. Bilo je teško nositi nosila preko brda i dolina. U suprotnosti sa vojnim naredbama, koristio je magarca, koji se zvao Duffy, da bi pomogao odvesti ranjene vojnike na sigurno mjesto.

Danju i noću, iz sata u sat, rizikovali su svoje živote putujući između ratnog fronta i vojne baze na plaži.

Redov Simpson je stigao u Galipolje 25. aprila 1915. godine. Poginuo je samo četiri sedmice kasnije od neprijateljskog metka . Vojnici u bazi na plaži gledali su u nijemoj žalosti dok je Duffy, još uvijek noseći ranjenog vojnika, kaskao plažom bez svog mladog gospodara.

Gallipoljsko poluostrvo za vrijeme Prvog svjetskog rata

Datum iskrcavanja u Gallipolju (25. april) je nacionalni praznik. Dan nosi naziv Anzac Day (Dan Anzaka), što je kratica za australijski i novozelandski vojni korpus.

Nakon Gallipolja, australijske snage su se borile na zapadnom frontu u Francuskoj. Ovdje su dobili naziv ‘kopači’ zato što su provodili puno vremena kopajući i praveći rovove. Predvođeni svojim komandirom, generalom John Monashom, australijski ‘kopači’ su osvojili velike pobjede u bitkama protiv Njemačke.

Australijski vojnici i žene su također služili na Srednjem istoku, učestvujući u odbrani Seuckog kanala i savezničkom osvajanju Sinajskog poluostrva.


Legenda o Anzaku

Anzak tradicija je započeta 25. aprila 1915. godine kada su se jedinice australijskog i novozelandskog vojnog korpusa (Australian and New Zealand Army Corps - ANZAC) iskrcale na poluostrvu Gallipolje u Turskoj.

Taj dan je označio početak vojne akcije koja je trajala osam mjeseci i završila sa oko 25 000 australijskih žrtava, uključujući 8700 poginulih ili onih koji su kasnije podlegli ranama ili bolestima. Hrabrost i srčanost vojnika na Gallipolju je postala legendarna, a riječ ‘Anzac’ je postala ustaljeni izraz u jeziku u Australiji i Novom Zelandu.

Prva godišnjica tog iskrcavanja je obilježena 1916. godine u Australiji, Novom Zelandu i Engleskoj, kao i među trupama u Egiptu. Te je godine 25. april proglašen kao Dan Anzaka (Anzac Day).

Već tokom 1920.-tih godina, svečanosti povodom Dana Anzaka su održavane širom Australije, a savezne države su proglasile Dan Anzaka državnim praznikom. U glavnim gradovima su podignuti veliki spomenici palima u ratu, a u gradovima i gradićima širom zemlje su izgrađene spomen ploče u znak sjećanja na mlade muškarce i žene ubijene u tom ratu i u kasnijim sukobima.

Danas se Dan Anzaka obilježava u čast onima koji su služili u ratovima, sukobima i mirovnim operacijama. To nije vojna svečanost u pravom smislu. Ona ne slavi pobjedu – vojna akcija u Gallipolju je završila porazom. Na ovaj dan odajemo počast vrlinama običnih vojnika i žena kao što su drugarski duh, izdržljivost te zadržavanje smisla za humor u nevolji. Danas, Dan Anzaka se obilježava u Australiji i svuda u svijetu. Australijski vojnici i žene koji su služili u drugom svjetskom ratu i ostalim sukobima, kao i vojnici iz mirovnih misija i veterani iz savezničkih zemalja, svi zajedno ponosno marširaju na paradama na Dan Anzaka.

Vojna služba u zoru na Dan Anzaka u Gallipolju


Velika depresija (The Great Depression), 1929 – 1932Velika depresija je bio period vrlo teškog života za ljude u Australiji. Ona je započela istovremeno kada je pala tržišna berza u Njujorku, ali postojali su i drugi faktori koji su doveli do depresije - pad izvoznih cijena robe i prodaje, manje inostranih kredita, pad državne potrošnje i građevinske industrije. Do sredine 1932. godine, skoro 32 posto Australijanaca je bilo bez posla.

Posljedice depresije na australijsko društvo bile su poražavajuće. Bez zaposlenja i redovnih prihoda, mnogi ljudi su izgubili svoje domove. Bili su prisiljeni da žive u improvizovanim skloništima bez grijanja i sanitarija. Neki očevi su napustili porodice ili se okrenuli alkoholu. Radnička djeca su počela napuštati školu sa 13 ili 14 godina. Mnoge žene su obavljale obične poslove van kuće uz podizanje djece i brigu o domaćinstvu za što nisu imale pomoć.

U periodu prije depresije, australijska vlada nije imala jedinstven program za nezaposlene. Osim na dobrotvorne i neke privatne organizacije, siromašni svijet se morao oslanjati na programe zapošljavanja te projekte javnih radova.

Ekonomija se počela oporavljati 1932. godine ali, u mnogim slučajevima, šteta nanesena porodicama se nije mogla popraviti. Za vrijeme Velike depresije, bila je naglašena vitalna uloga australijskih dobrotvornih organizacija i volontera.

Narodna kuhinja u doba Velike depresije

Sir Charles Kingsford Smith (1897 – 1935)

Sir Charles Kingsford Smith je bio hrabri pilot, avijatičarski pionir i australijski heroj.

U Prvom svjetskom ratu, Charles Kingsford Smith, se borio na Gallipolju i letio je sa britanskim kraljevskim vazduhoplovnim jedinicama.

Svoje najveće dostignuće je ostvario kada je prvi put preletio Pacifik od Kalifornije do Kvinslenda 1928. godine. Kada je njegov avion, Southern Cross (Južni križ), konačno stigao u Australiju, 25 000 razdraganih obožavalaca dočekalo je svog heroja koga su zvali ‘Smithy’. Dobio je vitešku nagradu za služenje u avijaciji 1932. godine.

Poginuo je tragično 1935. godine kada se njegov avion srušio na letu od Engleske do Australije i nakon toga nikad nije pronađen.

Sir Charles Kingsford Smith je nazvan najvećim svjetskim avijatičarem, a poznat je i po tome što je u sred depresije imao ulogu istinskog australijskog heroja kojeg su ljudi poštovali.


Drugi svjetski rat, 1939 - 1945U Drugom svjetskom ratu, Australijanci su se borili na strani savezničkih trupa u pustinjama Sjeverne Afrike i mnogim drugim područjima. U Sjevernoj Africi, u gradu Tobruku, dugo su odolijevali opsadi Nijemaca i Italijana. Neprijatelji su ih nazvali ‘Pacovi iz Tobruka‘ (Rats of Tobruk) jer su bili satjerani u bezizlaznu situaciju i hranili se otpacima. Australijanci su se borili i opstali u tim strašnim uslovima, pa su i sami prihvatili to ime. Njihovo odolijevanje opsadi je pokazalo da su ti muškarci i žene imali borbeni duh kao i ‘kopači’ iz Prvog svjetskog rata. Vojnici su i sami bili svjesni da moraju opravdati tu veliku tradiciju.

Kad je Japan započeo vojne operacije u Pacifiku, australijski vojnici i žene su se vratili kući. Međutim, prije nego što su se mogli vratiti, morali su odbraniti Papua i Novu Gvineju. Ovaj ogromni zadatak trebali su izvršiti redovni vojnici i slabo obučeni mladi regruti. Borili su se protiv neprijatelja u džungli duž strmog i blatnjavog puta poznatog pod nazivom Kokoda Track. Australijske trupe spriječile su Japance da napreduju, pa je Kokoda Track zajedno sa Ancac Cove u Gallipolju postalo mjesto hodočašća za mnoge Australijance.

Jedna od natežih australijskih ratnih uspomena bila je japanska okrutnost prema ovim zatvorenicima. Iako su australijski ratni zarobljenici dali sve od sebe da se brinu jedan za drugoga, nepraveći razliku između oficira i običnih vojnika, mnogi Australijanci su umrli.

Dan sjećanja na poginule u ratu (Remembrance Day) Osim svečanosti na Dan Anzaka, Dan sjećanja je također dan kad se Australijanci sjećaju svih onih koji su služili i poginuli u ratu. U 11 sati ujutro 11. novembra (11. mjeseca) svake godine, Australijanci zastanu da odaju počast žrtvama, muškarcima i ženama, koji su poginuli ili patili u ratovima i sukobima, kao i onima koji su služili u vojsci. Na ovaj dan nosimo crveni mak.

Papuanski nosač pomaže ranjenom vojniku na stazi Kokoda Track

Crveni makovi se od Prvog svjetskog rata koriste kao simbol sjećanja na pale vojnike

Kada su Japanci zauzeli veliku britansku bazu u Singapuru 1942. godine, 15 000 australijskih vojnika je bilo poslano na prisilni rad na tajlandsko-burmanskoj željeznici. Za vrijeme izgradnje ove željeznice pod Japancima u Drugom svjetskom ratu, umrlo je hiljade australijskih i britanskih zatvorenika.

Australijske odbrambene snage su u skorašnje vrijeme bile uključene u sukobe u Istočnom Timoru, Iraku, Sudanu i Afganistanu, a učestovali su i u mirovnim UN misijama u mnogim dijelovima svijeta, uključujući Afriku, Srednji istok te azijsko pacifički region.


Evropski doseljenik stiže u Australiju

Sir Edward ‘Weary’ Dunlop (1907 – 1993)

Sir Edward ‘Weary’ Dunlop je bio hrabar, brižljiv ljekar i australijski ratni heroj.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Weary je bio vojni ljekar. Njega i njegove suborce zarobili su Japanci i odveli ih u Burmu da rade na tajlandsko-burmanskoj željeznici. Ovo je bio vrlo dug i težak posao.

Kao njihov zapovjednik, Weary je govorio u ime svojih ljudi i bio njihov ljekar provodeći sate i sate liječeći im rane. Bio je mučen u kampu, ali je prkosno nastavio obavljati svoju dužnost.

1969. godine dobio je odlikovanje viteza za svoj doprinos medicini. Kada je umro, 10 000 ljudi je izašlo na ulice Melbourna za vrijeme državnog sprovoda heroja koga su zvali ‘The Surgeon of the Railway’ (Ljekar sa željeznice).

Doseljavanje ranih 1900.-tih godinaU periodu između Prvog i Drugog svjetskog rata, ostala su na snazi uvedena ograničenja za useljavanje u Australiju. Međutim, došlo je do porasta broja doseljenika, posebno muškaraca, iz južne Evrope. Sa sobom su donijeli vještine, obrazovanje i svoje kulturne vrijednosti. Oni su doprinijeli razvoju prirodnih grana u seoskim područjima i izgradnji puteva i željeznica. Vješti italijanski kamenoresci su dali značajan doprinos u izgradnji javnih zgrada i rezidencija.

Krajem 1930.- tih godina, Jevreji izbjeglice su počele dolaziti iz Evrope. Bježali su od prijetnji nacističke Njemačke. Doseljavali su se iz Njemačke, Austrije, Čehoslovačke, Mađarske i Poljske. Mnogi su bili visokoobrazovani i telentovani i uveliko doprinijeli australijskom kulturnom životu.

Sedamnaest hiljada italijanskih vojnika, koji su bili zarobljeni u Drugom svjetskom ratu, bili su smješteni u ratnim logorima u Australiji. Prema njima se pravedno postupalo.

U logoru su ostali vrlo kratko vrijeme, ali su naučili nešto o ovoj zemlji i narodu. Nakon rata, mnogi su se vratili u Australiju kao doseljenici.

Poslijeratne izbjegliceNakon rata, Australija je privukla doseljenike iz ostalih evropskih zemalja da bi povećala populaciju. Milioni ljudi su pobjegli iz nacističke Njemačke ili se nisu mogli vratiti na svoja ognjišta koje je tada okupirala sovjetska Rusija. Otprilike 170 000 prognanih osoba je dobilo dozvolu za useljenje u Australiju da započnu novi život.

U Australiji je također bio veliki manjak radne snage. Australijska vlada je vjerovala da je povećanje stanovništva od presudnog značaja za budućnost države. Zdravi odrasli doseljenici ispod 45 godina starosti su mogli putovati u Australiju za £10, a njihova djeca su mogla besplatno putovati. Međutim, još su uvijek postojala ograničenja što se tiče nacionalnosti pa su doseljenici još uvijek bili iz Ujedinjenog Kraljevstva i Evrope.

Da bi oživjeli Australiju, australijska vlada je 1949. godine započela rad na odvažnom projektu za akumulaciju vode rijeke Snowy River prije nego što ona otekne u more u istočnoj Viktoriji. Ove vode su bile preusmjerene u unutrašnjost da navodnjavaju zemlju i za proizvodnju električne energije. To je bio ogroman projekat koji je trajao 25 godina. Sedamdeset odsto radnika na ovom projektu su bili doseljenici.


Projekat izgradnje hidroelektrane Snowy Mountains

Projekat izgradnje hidroelektrane Snowy Mountains predstavlja važan simbol australijskog identiteta kao nezavisne, multikulturalne i bogate zemlje.

To je bio najveći inžinjerski poduhvat u Australiji. On je također jedan od najvećih projekata izgradnje hidroelektrana na svijetu.

Ovaj sistem hidroelektrana daje vodu koja je od vitalnog značaja za privredu u unutrašnjim područjima Novog južnog Velsa i Viktorije. Njene elektrane proizvode do 10 odsto sveukupne električne energije u Novom južnom Velsu.

Samo 2 odsto ovog sistema hidroelektrana je vidljivo iznad zemlje. On se sastoji od 16 velikih brana, sedam elektrana, stanice za pumpanje vode i 225 km tunela, cjevovoda i vodovoda.

Rad na projektu je počeo 1949. godine i završio 1974. Više od 100 000 doseljenika iz preko 30 zemalja je radilo na ovom projektu. Sedamdeset odsto ovih radnika su bili doseljenici. Nakon završetka projekta, većina evropskih radnika je ostala da živi u Australiji, dajući značajan doprinos australijskom multikulturalnom društvu.

Hidroelektrana Snowy Mountains je smještena u nacionalnom parku Kosciuszko u Novom južnom Velsu. Uticaj projekta na čovjekovu okolinu budno se prati. Po ovom projektu, na nekim mjestima, Snowy River nosi samo 1 odsto vode u poređenju sa stanjem prije ovog projekta.

Za dobrobit čovjekove okoline, vlade u Viktoriji i Novom južnom Vlesu su se složile da povećaju riječni tok na 28 odsto.

Radnici na projektu Snowy Mountains


Postupanje prema domorodačkom naroduTokom 1940.-tih i 1950.-tih godina, australijska vlada je započela politiku asimilacije Aboridžina. To znači da se od domorodačkog naroda tražilo da žive kao drugi doseljenici. Ovo nije funkcionisalo u praksi zato što Aboridžini nisu željeli izgubiti svoju tradicionalnu kulturu.

Tokom 1960.-tih godina, ova politika asimilacije se pretvorila u integraciju. Većina muškog stanovništva u Australiji je mogla glasati tokom 1850.-tih godina, ali australijski domoroci nisu dobili pravo glasa u Komonveltu sve do 1962. godine. Integracija je donijela aboridžinskom narodu građanska prava, ali se od njih još uvijek očekivalo da se prilagode nedomorodačkoj australijskoj kulturi.

Druga promjena je nastupila 1967. godine kada je više od 90 odsto Australijanaca glasalo DA za prijedlog da se Aboridžini uključe u popis stanovništva. Ovaj referendum je bio historijska prekretnica. Dokazao je da većina Australijanaca želi da domorodački narod bude uključen i da ima ista prava kao i svi drugi.

Ova napredna australijska stajališta i jaki aboridžinski protesti u to vrijeme, otvorili su put ka politici domorodačkog samoodlučivanja 1970.-tih godina. Australijska vlada je priznala i složila se da domorodačko stanovništvo u Australiji treba da odlučuje o svom političkom, ekonomskom, društvenom i kulturnom razvoju.

Useljavanje – Postepena promjenaTokom 1950.-tih i 1960.-tih godina, azijska zajednica, crkve i društvene grupe su protestovale i tražile ukidanje politike ‘Bijela Australija. ’

Godine 1958. australijska vlada je ukinula test iz diktata i 1966. godine Australija je započela selektivni proces primanja doseljenika iz neevropskih država i kvalifikovanih azijskih doseljenika. Konačno, Australijanci su počeli priznavati vrijednost uključivanja svih nacija u naš useljenički program. Godine1973. politici ‘Bijela Australija’ došao je kraj i država je bila na putu za multikulturalizam.

U 1973. godini australijska vlada je izbacila sve rasne kvalifikacijske uslove za useljavanje.1975. godine, nakon rata u Vijetnamu, Australija je prihvatila rekordan broj azijskih izbjeglica i doseljenika.

Ovi ljudi su bili uglavnom iz Vijetnama, ali kineski i indijski doseljenici su također počeli dolaziti u velikom broju.

Od 1975. godine Australija je primala izbjeglice iz mnogih ratom zahvaćenih zemalja uključujući Bosnu i Hercegovinu, i države na Srednjem istoku i Africi. Danas naši doseljenici dolaze iz svih krajeva svijeta.

Australija je postala nacija svih zemalja, što predstavlja jedan od velikih uspjeha modernog svijeta. Od 1945. godine, 6.5 miliona ljudi se doselilo u Australiju. Preko jedne četvrtine australijskog stanovništva je rođeno u nekoj drugoj zemlji.

Doseljenici su odlučili da dođu u Australiju i sa nama dijele naše zajedničke vrijednosti. Oni daju pečat bogatoj tapiseriji australijskog života.

UključenostAustralija je danas multikulturalno društvo u kojem se poštiva i štiti pravo svakog pojedinca da praktikuje svoja uvjerenja i slijedi svoje kulturne tradicije u zakonskim okvirima.

Australija danas provodi aktivnu politiku uključenosti što znači da se svaka osoba bilo koje rase osjeća dijelom našeg društva. Ova politika se provlači kroz sve aspekte australijske kulture. Ona je dio našeg obrazovnog školskog programa od ranog djetinjstva do fakulteta, a primjenjuje se u našim radnim sredinama i uslužnoj industriji.

Pravo svakog pojedinca da bude jednako tretiran i da ne bude diskriminisan štiti Australijska komisija za ljudska prava (Australian Human Rights Commission) i vladine agencije za antidiskriminaciju u svakoj saveznoj državi i teritoriji. Rasna diskriminacija se javno osuđuje i po zakonu predstavlja kriminal.

Australija je postala multikulturalno društvo koje krasi sloga i prihvatanje. To je zemlja u kojoj se doseljenici, domorodački narod i ostali ljudi rođeni u Australiji mogu osjećati slobodnim da u miru ostvaruju svoje životne ciljeve. To je mjesto gdje se sukobi i mržnja iz prošlosti mogu zaboraviti.


Albert Namatjira (1902 – 1959)

Albert Namatjira je jedan od najvećih australijskih umjetnika koji je osnovao školu slikanja koja i danas radi.

Kao mlad pripadnik aboridžinskog naroda Arrernte, Albert je pokazao prirodni talenat za slikanje.

Iako je imao vrlo ograničeno obrazovanje iz umjetnosti, njegovi akvareli, koji su prikazivali život i pejzaž u unutrašnjosti Australije, bili su vrlo popularni i brzo se prodavali.

On i njegova supruga su bili prvi Aboridžini u Australiji kojima je bilo dozvoljeno da postanu državljani. To je značilo da su mogli glasati, ući u hotel i graditi kuću gdje su htjeli. Albertovo australijsko državljanstvo naglašavalo je činjenicu da ostali Aboridžini nisu imali ova prava.

Njegov život je pokazao ostalim Australijancima, koji nisu bili domoroci, nepravdu rasističkih zakona te je doprinio promjenama koje su se ticale aboridžinskog naroda.

Eddie Mabo (1936 – 1992)

Eddie Mabo je bio aktivista i zagovornik domorodačkog prava na zemlju.

Eddie Koiki Mabo je rođen na Murray ostrvu, tradicionalnoj zemlji Mabo klana. Od rane dobi, učio je koje drveće i koje stijene su označavale granicu zemlje koja je pripadala njegovoj porodici.

Tek nakon mnogo godina Eddie je saznao da je njegova zemlja smatrana krunskom zemljom po australijskom zakonu i da nije pripadala njegovoj porodici. Svoju ljutnju pretvorio je u akciju tako što je uputio svoj slučaj sudu u ime cijelog naroda sa ostrva Murray.

Nakon mnogo vremena, 1992. godine, Eddie je dobio parnicu na Vrhovnom sudu. Na osnovu Mabo odluke domorodački narod je mogao vratiti svoju zemlju, ako nije bila ustupljena na korištenje i pod uslovom da mogu dokazati da su sa tom zemljom održavali historijske i tradicionalne veze. Nakon ove odluke veliki komadi zemlje vraćeni su prvobitnim vlasnicima.

Eddie Mabo je ostao u sjećanju po svojoj hrabrosti i činjenici da se izborio za zemljišna prava australijskog domorodačkog stanovništva.

Dr Victor Chang (1936 – 1991)

Dr Victor Chang je bio jedan od najboljih australijskih kardiohirurga.

Victor Peter Chang Yam Him je rođen u Kini 1936. godine i doselio se u Australiju kada mu je bilo 15 godina.

Radio je u bolnici St. Vincent’s Hospital u Sidneju gdje je 1984. godine osnovao prvi centar za presađivanje srca u Australiji. Godine 1986. uručena mu je najviša nagrada u Australiji, Companion of the Order of Australia.

Victora je brinuo manjak donatora pa je počeo raditi na izradi vještačkog srca, koje je bilo gotovo završeno kada je tragično poginuo 1991. godine.

Novi istraživački centar je osnovan njemu u spomen. Ostao je u sjećanju po svojoj stručnosti, optimizmu i inovaciji.


Domorodački narod – dvadeset godina promjenaAboridžinski protesti o pravima na zemlju privukli su pažnju javnosti 1960.-tih godina kada je izbio štrajk aboridžinskog naroda Gurindji u Wave Hillu, stočnoj stanici u Sjevernoj teritoriji. Australijski uzgajivači stoke, koje je predvodio Vincent Lingiari, napustili su svoje poslove u ovoj stočnoj stanici. Njihov protest bio je vezan za nadnice i radne uslove, ali se na kraju pretvorio u zahtjeve za prava na zemlju. Njihovi protesti otvorili su put u borbi za domorodačka prava na zemlju koju su predvodili Eddie Mabo i ostali aktivisti.

Po Zakonu kojim se regulišu aboridžinska prava na zemlju u Sjevernoj teritoriji usvojenog 1976. godine (Aboriginal Land Rights (Northern Territory) Act 1976), Aboridžinima su vraćeni ogromni komadi zemlje u zabačenim dijelovima Australije. Početkon 1990.-tih godina, Mabo odluka Vrhovnog suda i Zakon o pravu vlasništva domorodačkog naroda na zemlju iz 1993. godine (Native Title Act 1993) priznali su pravo aboridžinskog naroda na zemlju koje je bilo zasnovano na njihovim tradicionalnim zakonima i običajima. Preko 10 odsto kopnene površine u Australiji je trenutno vraćeno na osnovu odluka o domorodačkom pravu na povrat zemlje.

U maju 1997. godine, izvještaj pod nazivom ‘Bringing them home’ (Vraćajući ih kući) stavljen je na diskusiju u australijskom parlamentu. Izvještaj je bio rezultat istrage o velikom broju djece koja su bila oduzeta porodicama u aboridžinskim zajednicima i na Torres Strait ostrvima. Ova djeca su postala poznata pod nazivom ‘Ukradene generacije’ (Stolen Generations). Kao rezultat ovog izvještaja, hiljade Australijanaca su dali podršku svojim sugrađanima domorocima u povorci na prvi državni Dan izvinjenja (‘Sorry Day’) 1998. godine.

Izvinjenje ’Ukradenim generacijama’ 2008. godineDana 13. februara 2008. godine, australijski savezni premijer je u australijskom parlamentu u ime cijele države uputio izvinjenje ’Ukradenim generacijama’ (Stolen Generations). Govorio je u ime svih Australijanaca. Izrazio je žaljenje zbog načina na koji su australijski domoroci bili tretirani u prošlosti. Posebno je izrazio žaljenje zbog načina na koji su domorodačka djeca bila oduzeta svojim porodicama.

Ovaj govor su prenosili televizija i radio stanice. Hiljade Australijanaca se bilo okupilo na javnim i radnim mjestima da slušaju govor izvinjenja (’Sorry’ speech). U njemu su bile navedene nepravde iz prošlosti za koje je upućeno izvinjenje. Ovo je bio značajan korak ka liječenju rana nanešenim aboridžinskom narodu i da se obezbijedi da se slične nepravde više ne ponove. Govor izvinjenja je bio važan korak naprijed za sve Australijance.

Avion za ispisivanje poruka piše ‘Sorry’ iznad Sidneja

Neprocijenjiv doprinos domorodačkog naroda australijskom identitetu danas je priznat i slavljen. Aboridžini i domoroci sa Torres Strait ostrva nalaze se na vodećim položajima u australijskim radnim sredinama, uključujući pravni sistem, politiku, umjetnost i sport. Program digitalne animacije MARVIN, koji je aboridžinski izum, dobio je mnoge nagrade i koristi se u edukativnim i poslovnim institucijama u preko dvadeset zemalja u svijetu.

ZaključakOve stranice su opisale samo djelić naše australijske priče. Možda ćete shvatiti da vam je novo znanje približilo vašu okolinu. Možda ćete početi gledati datume na starim zgradama i stavljati ih u historijski kontekst. Kada vam budu ponudili da stavite na rever crveni mak 11. novembra, znat ćete da se na taj način prisjećamo palih boraca i žena. Kada sretnete australijske domoroce, imat ćete predstavu o drevnim kulturama koje im služe kao vodilja. Potičemo vas da proširite svoje znanje koristeći materijale koji su dostupni u vašoj zajednici i kroz putovanja. Što više znate, više ćete primjećivati.

Želimo vam dobrodošlicu u australijsko državljanstvo i pozivamo vas da u potpunosti učestvujete u našoj mirnoj demokratskoj državi.


Rječnik pojmova za dio koji se ne testiraambassadorosoba koja predstavlja ili promoviše državu ili aktivnost

odborgrupa ljudi koji su odabrani da donose odluke, na primjer, o tome kako treba voditi firmu

internatškola gdje učenici žive i pri tome se ne vraćaju kući cijelo tromjesečje

zaleđepodručja u unutrašnjosti Australije još u prirodnom stanju

stočna stanicavelika farma gdje se drži stoka za proizvodnju govedine

poveljaslužbeni pisani tekst o pravima i obavezama

klangrupa ljudi koji su povezani krvnim srodstvom ili brakom i koji dijele istu teritoriju

zajednički interespodručje od obostranog interesa

regrutovani vojnikvojnik koji nije samovoljno stupio u odbrambene jedinice i koji je morao ići u vojsku u vrijeme rata

krunska zemljazemlja u državnom vlasništvu

školski programnastavni program po kojem se uči

živjeti u neimaštinibiti bez novca ili načina da se dođe do novca

diđeridumuzički instrument australijskih Aboridžina napravljen od dugog šupljeg drveta

jednaka šansarealan i isti izgled za uspjeh za svakoga

poštena igraučestvovanje u grupnom trudu, slijedeći pravila za dobrobit svakog člana, dobar timski rad

pali ratni borci i ženeratni borci i žene poginuli u ratu ili bici

skovatigraditi ili napraviti

bruto društveni proizvodvrijednost svih dobara i usluga ostvarena u jednoj državi u toku godine dana

toplotni udar vrlo vruće vrijeme koje traje više od dva dana zaredom

veleizdajaozbiljan kriminalni prekršaj koji uključuje pokušaj da se svrgne vlada

Rječnik pojmova za dio koji se ne testira 73

ikonske domorodačke umjetničke slikeumjetnost koja je svojstvena domorodačkim narodu i koja njih predstavlja

kopnena površinazemljišno područje

prekretnicavažan događaj u historiji

pravo vlasništva domorodačkog naroda na zemljutradicionalna prava domorodačkog naroda na zemlju i vodene površine, o čemu odlučuje australijski zakonski sistem

usmena historijasjećanja izražena usmenim putem o događajima iz prošlosti

pionirjedan od prvih doseljenika, uspješni pojedinac u ranom periodu kolonijalnog naseljavanja

političko zastupanjebiti zastupan od strane političara u parlamentu

rezervatdio zemlje koji je država namijenila Aboridžinima da na njoj žive

kaznavremenski period na koji je kriminalac osuđen da služi kaznu

odrediti nadniceodlučiti koliko će zaposlenici biti plaćeni za svoj rad

društvena reformauvođenje poboljšanja u društvo, postepeno a ne revolucijom

državni sprovodsprovod koji plaća vlada u čast građanina koji je dao važan doprinos naciji

utvrda od palisadazaštitna ograda napravljena od drvenih stupova i kolaca

uzgajivači stokemuškarci zaposleni da se brinu o stoci

štrajkkad zaposlenici prestanu raditi, na primjer, da bi protestovali protiv odluke poslodavca

pravo glasapravo glasanja na javnim izborima

dati zakletvu pri stupanju na novu dužnostbiti prihvaćen na javnu dužnost na službenoj ceremoniji

stavljen na diskusijubiti službeno predstavljen za diskusiju ili odobrenje u parlamentu, npr. izvještaj je stavljen na diskusiju

životni položajdruštvena klasa ili porijeklo, posao, pozicija


Više informacijaAustralijsko državljanstvoZa više informacija o tome kako postati australijski državljanin, posjetite internet stranicu australijskog državljanstva www.citizenship.gov.au.

AustralijaViše informacija o Australiji možete naći u vašoj mjesnoj biblioteci. Na sljedećim internet stranicama također možete naći više informacija:

• Australia in Brief www.dfat.gov.au/aib (Ukratko o Australiji)

• Culture and Recreation Portal www.cultureandrecreation.gov.au (Portal za kulturu i rekreaciju)

Programi i usluge australijske vladeZa informacije o programima i uslugama australijske vlade posjetite stranicu www.australia.gov.au.

Član saveznog parlamenta (MP) ili senatorVaš lokalni član saveznog parlamenta (MP) ili senator za vašu državu ili teritoriju ima niz informacija o programima i uslugama australijske vlade.

Popis članova parlamenta i senatora možete naći na stranici www.aph.gov.au.

Organizacije australijske vladeViše informacija o organizacijama australijske vlade, koje se spominju u ovoj knjižici, možete naći na sljedećim stranicama:

• Australian Defence Force www.defence.gov.au (Australijske odbrambene snage)

• Australian Electoral Commission www.aec.gov.au (Australijska izborna komisija)

• Australian Federal Police www.afp.gov.au (Australijska savezna policija)

• Australian Human Rights Commission www.humanrights.gov.au (Australijska komisija za ljudska prava)

• Australian Sports Commission www.ausport.gov.au (Australijska komisija za sport)

• Australian Taxation Office www.ato.gov.au (Australijski poreski ured)

• Australian War Memorial www.awm.gov.au (Australijska spomen na pale u ratu)

• Reserve Bank of Australia www.rba.gov.au (Narodna banka Australije)

Više informacija 75

Nevladine organizacijeViše informacija o nevladinim organizacijama koje se spominju u ovoj knjižici možete naći na sljedećim stranicama:

• Bradman Foundation Australia www.bradman.com.au

• Hamlin Fistula International www.fistulatrust.org

• Royal Flying Doctor Service of Australia www.flyingdoctor.net

• School of the Air www.schoolair-p.schools.nsw.edu.au

• Snowy Mountains Hydro-Electric Authority www.snowyhydro.com.au

• The Fred Hollows Foundation www.hollows.org.au

• UNESCO World Heritage Centre whc.unesco.org

• United Nations www.un.org

• Victor Chang Cardiac Research Institute www.victorchang.edu.au

• Volunteering Australia www.volunteeringaustralia.org

Ostale temePretražite sljedeće stranice za više informacija o navedenim temama:

• Australijski Ustav www.aph.gov.au/senate/general/constitution (Australian Constitution)

• Nagrada ‘Australijanac godine’ www.australianoftheyear.org.au (Australian of the Year Awards)

• Izvještaj ‘Vraćajući ih kući’ www.humanrights.gov.au/social_justice/bth_report/ (‘Bringing them home’) index.html

• Parkovi i rezervati www.environment.gov.au/parks/index.html (Commonwealth parks and reserves)

• Poznati Australijanci: Australijski biografski rječnik, http://adbonline.anu.edu.au/adbonline.htm internet izdanje (Famous Australians: The Australian Dictionary of Biography Online Edition)

• Lista zakonskih prijedloga koje parlament trenutno www.aph.gov.au/bills/index.htm razmatra (List of Bills currently before Parliament)

• Australijski parlament www.aph.gov.au (Parliament of Australia)

• Parlamentarne obrazovne usluge www.peo.gov.au (Parliamentary education services)

• Državni praznici www.australia.gov.au/topics/australian-facts-and (Public Holidays) figures/public-holidays

• Izvinjenje Ukradenim generacijama www.abc.net.au/news/events/apology/text.htm(The Apology to the Stolen Generations)


ZahvaleSljedeće fotografije su korištene zahvaljujući National Archives of Australia:s.42 - Djeca na ovčijoj farmi NSW – Radio škola (School of the Air), fotografija iz 1962. (ref: A1200:L42511)

s.51 - Ličnosti – Dick Smith, Predsjednik tijela odgovornog za civilnu avijaciju (Chairman of Civil Aviation Authority), 1991.(ref: A6135:K23/5/91/1)

s.56 - Tasmanova karta Australije (Tasman’s map of Australia), 1644 (ref: A1200:L13381)

s.59 - Historijske fotografije zlatne groznice u Australiji 1851. (ref: A1200:L84868)

s.60 - ‘Afganistanci’ i njihove kamile na radu u unutrašnjosti Australije (‘Afghans’ and their camels working in inland Australia) (ref: A6180:25/5/78/62)

s.67 - Ličnosti - Sir Edward ‘Weary’ Dunlop u svom uredu (Sir Edward ‘Weary’ Dunlop in his office), 1986 (ref: A6180:1/9/86/12)

s.67 - Useljeništvo – Dolazak doseljenika u Australiju – Talijanski berači šećerne trske na brodu Flaminia u Cairnsu (Italian canecutters aboard the Flaminia in Cairns), 1955 (ref: A12111:1/1955/4/97)

Sljedeće fotografije su korištene zahvaljujući National Library of Australia:s.18 - Okupljeni demonstratori slušaju govornike na antiratnom protestnom skupu u Garema Placeu, Civic, Canberra, 15.

februar 2003., fotografija Greg Power (Demonstrators assembled to hear speakers at the Anti War Protest Rally held at Garema Place, Civic, Canberra) (ref: nla.pic-vn3063592)

s.44 - Portret Judith Wright, objavljen 1940.-tih (ref: nla.pic-an29529596)

s.52 - Indonežanke pozdravljaju australijske odbrambene snage za vrijeme humanitarne operacije u Acehu, Indonezija nakon cunamija, 30. decembar 2004., fotografija Dan Hunt (Indonesian women greeting Australian Defence Force personnel during the relief operation in Aceh, Indonesia after the tsunami) (ref: nla.pic-vn3510861)

s.56 - Prva flota u Sidnejskom zalivu, 27. januar 1788., autor John Allcot 1888 – 1973 (The First Fleet in Sydney Cove) (ref: nla.pic-an7891482)

s.57 - Portret Caroline Chisholm, objavio Thomas Fairland 1804 – 1852 (ref: nla.pic-an9193363)

s.58 - Povratak Burkea i Willsa u Coopers Creek (Return of Burke and Wills to Coopers Creek), autor Nicholas Chevalier 1828 – 1902., objavljeno 1868. (ref: nla.pic-an2265463)

s.61 - Portret Catherine Helen Spence, objavljen 1890.-tih (ref: nla.pic-an14617296)

s.63 - John Simpson Kirkpatrick i njegov magarac (John Simpson Kirkpatrick and his donkey), Gallipoli, 1915., (ref: nla.pic-an24601465)

s.65 - Portret Sir Charles Edward Kingsford Smith, objavljen između 1919. i 1927., (ref: nla.pic-vn3302805)

s.70 - Portret Albert Namatjira na Hermannsburg misiji, Sjeverna teritorija, objavio Arthur Groom 1946. ili 1947. (ref: nla.pic-an23165034)

Četrnaest fotografija mjesta sa Liste zaštićene svjetske baštine (World Heritage) su korištene zahvaljujući Department of the Environment, Water, Heritage and the Arts i sljedećim osobama:s.40 - Australian Fossil Mammal Sites, fotografija Colin Totterdell

s.40 - Blue Mountains National Park, fotografija Mark Mohell

s.40 - Fraser Island, fotografija Shannon Muir

s.40 - Gondwana Rainforests of Australia, fotografija Paul Candlin

s.40 - Kakadu National Park, fotografija Sally Greenaway

s.40 - Lord Howe Island, fotografija Melinda Brouwer

Zahvale 77

s.40 - Macquarie Island, fotografija Melinda Brouwer

s.41 - Purnululu National Park, fotografija Rod Hartvigsen

s.41 - Royal Exhibition Building i Carlton Gardens, fotografija Michelle McAulay

s.41 - Shark Bay, fotografija Kelly Mullen

s.41 - Tasmanian Wilderness, fotografija Nicola Bryden

s.41 - Uluru-Kata Tjuta National Park, fotografija Andrew Hutchinson

s.41 - Wet Tropics of Queensland, fotografija Colin Totterdell

s.41 - Willandra Lakes Region, fotografija Mark Mohell

Sljedeće fotografije su korištene zahvaljujući iStockphoto:Naslovna stranica - Mimoza, ©iStockphoto.com/Ressy (ref: 3322510)

s.14 - Australijski crni opal, ©iStockphoto.com/Alicat (ref: 8323912)

s.22 - Zgrada parlamenta, ©iStockphoto.com/Tim Starkey (ref: 2256743)

s.22 - Drveni čekić i knjiga (Gavel and book), ©iStockphoto.com/Dem10 (ref: 2397687)

s.27 - Kovanice na finansijskom grafu (Coins on finance graph), ©iStockphoto.com/Robyn Mackenzie (ref: 2335549)

s.27 - Ljekar piše (Doctor writing), ©iStockphoto.com/Carlos Arranz (ref: 6498434)

s.38 - Bondi plaža (Bondi Beach), ©iStockphoto.com/Edd Westmacott (ref: 3048786)

s.38 - Kings Canyon, ©iStockphoto.com/Francois Marclay (ref: 5733853)

s.51 - Mašinerija za krčenje na rudarskom nalazištu željezne rudače (Reclaimer on iron ore mine site) ©iStockphoto.com/Christian Uhrig (ref: 9819736)

s.54 - Didgeridoos (australijski instrument diđeridu), ©iStockphoto.com/Adam Booth (ref: 834207)

s.55 - Aboridžinska umjetnost na stijeni – Saratoga riba (Aboriginal rock art – Saratoga fish), ©iStockphoto.com/Alpen Gluehen (ref: 2761924)

Sve ostale fotografije su korištene zahvaljujući sljedećim organizacijama i osobama:s.8 - Drvo gumovac sa tačkicama i Burrawang palmama koje pokrivaju zemlju (Spotted gums with a floor covering of

Burrawang palms), Murramarang National Park, NSW, fotografija Dario Postai

s.20 - Birač stavlja svoj glas u glasačku kutiju (Person placing their vote into the ballot box), fotografija korištena zahvaljujući Victorian Electoral Commission

s.24 - Ustavni zakon australijskog Komonvelta iz 1900., (Commonwealth of Australia Constitution Act 1900): Originalna kopija iz javnog arhiva, fotografija korištena zahvaljujući Gifts Collection, Parliament House Art Collection, Department of Parliamentary Services, Canberra ACT

s.27 - Djeca sjede u redu (Children sitting in a row), fotografija korištena zahvaljujući Getty Images, fotografija Mel Yates

s.28 - Vrhovni sud (High Court) fotografija korištena zahvaljujući High Court of Australia

s.40 - Big Ben Heard Island, fotografija korištena zahvaljujući Australian Antarctic Division © Commonwealth of Australia, fotografija L. E. Large (ref:1892A2)

s.40 - Great Barrier Reef, fotografija korištena zahvaljujući Great Barrier Reef Marine Park Authority

s.41 - Zgrada Opere u Sidneju (Sydney Opera House), fotografija korištena zahvaljujući City of Sydney, fotografija Patrick Bingham-Hall


Zahvales.43 - Članica australijskog ženskog nacionalnog futbalskog tima (Team member from the Australian women’s national

football team (Matildas)), fotografija korištena zahvaljujući Australian Sports Commission

s.44 - Sir Donald Bradman, fotografija korištena zahvaljujući Bradman Museum of Cricket. Sir Donald Bradman nosi svoju australijsku kapu za kriket (Sir Donald Bradman wearing his Australian Test cap), fotografija datira iz kriket sezone 1931-32

s.45 - Profesor Fred Hollows, fotografija korištena zahvaljujući Fred Hollows Foundation, fotografija Frank Violi

s.50 - Vatromet na dočeku Nove godine iznad luke u Sidneju 2005.godine (New Year’s Eve fireworks over Sydney Harbour) fotografija korištena zahvaljujući City of Sydney

s.52 - Dr Catherine Hamlin AC, fotografija korištena zahvaljujući Hamlin Fistula Relief i Aid Fund

s.61 - Lord Lamington se obraća okupljenima na Dan federacije (Lord Lamington addresses Federation Day crowds), Brisbane, 1901, fotografija korištena zahvaljujući State Library of Queensland, fotografija H.W. Mobsby (ref: 47417)

s.65 - Narodna kuhinja (Soup kitchen) fotografija korištena zahvaljujući State Library of New South Wales (Mitchell Library). Djeca čekaju u redu na besplatnu supu i komad hljeba (School children line up for free issue of soup and a slice of bread), Belmore North Public School, NSW, 2. avgust 1934., fotografija Sam Hood (ref: H&A 4368)

s.66 - Kokoda Track, fotografija korištena zahvaljujući Australian War Memorial (ref: 014028)

s.66 - Crveni makovi na spomen ploči (Red poppies at the Australian War Memorial), fotografija Torie Brims

s.70 - Dr Victor Chang, i fotografija korištena zahvaljujući Victor Chang Cardiac Research Institute

s.70 - Eddie Mabo, fotografija korištena uz odobrenje Bernita i Gail Mabo

Documents

Dio 4. Australija danas - immi.homeaffairs.gov.au · 38 Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza Dio 4. Australija danas Australija je jedna od najstarijih svjetskih kopnenih